METODOLOGIJA NAUNO ISTRAIVAKOG RADA

Osnovne naune kategorije: pojam, sud, zakljuak, definicija, divizija, dinstinkcija, deskripcija, eksplanacija, predvianje, nauno otkrie, dokaz, opovrgavanje, nauni problem, hipoteza, teorija, zakon, verifikacija i naune injenice. Pojam skup oznaka, odnosno element suda. Po shvaanju psihologistike teorije, opet, pojam je neka vrsta apstraktne predodbe. Dapae, pojam je sve to i element suda i skup oznaka i apstraktna predodba, i rije i misao o sutini ili bit onoga to mislimo. Svaki od pojmova ima i svoj opseg i svoj sadraj. S obzirom na sadraj imamo: korelativnih zamjenskih disparatnih. Sud oznaava spoj dvaju pojmova, i to spoj u kojem se o odnosu jednog pojma prema drugom neto tvrdi ili odrie. Ovisno o tome da li se o odnosu dvaju pojmova neto tvrdi ili odrie, sudovi mogu biti: istiniti ili neistiniti. Zakljuak je skup od najmanje dva suda. Drugim rijeima, sudovi su elementi zakljuka, povezani strukturiranom sloenom misli. U toj strukturi i sudovi i zakljuak imaju svoju posebnu ulogu. Sudovi iz kojih se izvode novi sudovi se pri tome oznaavaju pretpostavkama ili premisama, a novi sud koji se iz premisa izvodi oznaava se kao zakljuak ili konkluzija. Definicija oznaava sud kojim se nedvosmisleno odreuje sadraj jednog pojma. Ona takoer mora odgovarati odreenim zahtjevima. Mora biti adekvatna, odnosno ni preiroka ni preuska, ne smije biti negativna, tj. mora utvrivati to jest, a to nije, treba biti jasna. Divizija ili dioba se oznaava postupkom kojim se dolazi do diobenih lanova, niih pojmova od kojih je sastavljen svaki konkretni pojam, i koji ulaze u opseg toga pojma. Divizijom se ljudi slue u svakodnevnom ivotu, ali i u nauci. Nauno otkrie Otkria mogu biti ona do kojih se dolazi u svakodnevnom ivotu i nauna. Kada su u pitanju otkria iz svakodnevnog ivota, ona su imanentna svakom ovjeku. Kod naunog otkria, stvari stoje neto drugaije. Ono, najjednostavnije podrazumijeva svaku novu spoznaju u granicama jedne nauke. Kod njega se, sukladno tome, ne otkrivaju pravilnosti ili zakonitosti koje su imanentne svakodnevnim otkriima nego zakoni. Dokaz je logika forma dokazivanja, odnosno postupka ija je svrha utvrivanje istinitosti nekog suda. U tom se postupku sud, koji se eli dokazivati, oznaava terminom teza ili tvrdnja dokazuju. Dokazivanje je

proces zakljuivanja koji se od zakljuivanja razlikuje samo po redosljedu radnji. Kod zakljuivanja se, naime, zakljuak iz danih premisa izvodi po poznatom postupku, a kod dokazivanja je dan poznati zakljuak.

Nauni zakon predstavlja potvreni opi hipotetiki stav koji se odnosi na vei broj pojava. Nauni zakoni su po svom karakteru apstraktni, a imaju i historijski karakter, posebno je to istaknuto kod drutvenih nauka. Tipologija naunih zakona moe se razlikovati prema predmetu, ovisno od autora: prema predmetu: funkcionalne i funkcionalno-generike zakone prema gnoseolokoj funkciji: deskriptivne i eksplikativne prema stepenu vaenja: stroge, vjerovatne ili statike prema podruju vaenja: univerzalne, ope i posebne. Nauna teorija podrazumijeva niz ideja pomou kojih objanjavamo pojave, procese, stanja i ponaanja u drutvu. Nauna deskripcija ili opis istraivane pojave je prvi korak, ali i prvi cilj naune spoznaje. Ona je, zapravo, simbolikim jezikom nauke iskazan neposredni doivljaj i prvi dojam u odnosu na predmet istraivanja. Deskripcijom, drugim rijeima, postiemo opi uvid u pojavu. Nauno predvianje smisao svake naune teorije se moe svesti na tri temeljne zadae. Ono, prije svega, treba to svestranije i to tanije opisati predmet svoga istraivanja. S druge strane, njena je obaveza predmet svoga istraivanja to temeljnije objasniti. Na koncu, zadaa naune teorije je i to tanije predvidjeti promjenu i razvoj istraivane pojave. To, drugim rijeima, znai da je bitni cilj naunih istraivanja i predvianja. Klasifikacija nauke samo po sebi klasifikacija je bitna odrednica svih sfera ovjekovog individualnog i drutvenog ivota. Danas se moe govoriti i o razliitim pristupima, ali i oblicima klasifikacije nauke, a to, drugim rijeima, znai i razliitost pristupa u otkrivanju interakcijskih veza izmeu pojedinih dijelova nauke. Zbog ega klasifikacija nauke? Odgovor je relativno jednostavan. Ona je neophodna zbog najmanje nekoliko razloga, a prije svega zbog: - velikog broja pojava u svim podrujima nauke, - obilja primjene prirodnih zakona i procesa, - mnotva naunika, - zatrpanosti naunim informacijama. Naunoistraivaki rad sistematska stvaralaka aktivnost kojom se, primjenom naunih metoda, stjeu nove naune spoznaje, odnosno stvaralaki koristi postojee znanje za nove primjene. Prema UNESCO-voj

klasifikaciji mogu se razlikovati tri vrste naunoistraivakog rada i to: - fundamentalna - primijenjena - razvojna istraivanja. Nauna metoda rije metoda je grkog porijekla(methodos=put, nain, istraivanje) i oznaava planski postupak ispitivanja i istraivanje neke pojave, odnosno nain rada za ostvarivanje nekog cilja na filozofskom, naunom, politikom ili praktinom podruju. Nauna metoda je nain i put do naune spoznaje o pojavama u prirodi i drutvu. Metodologija je, naprotiv, a kao bitni dio ili grana logike, nauka i to nauka o metodama naunog istraivanja. Kao logika disciplina ona, izuava metode, razvija njihova logika naela, ali i nastoji sistematizirati i ocijeniti istraivako iskustvo jedne nauke itd. Ope metode naune spoznaje dijele se u dvije grupe: 1. Ope filozofske metode Ona je jo apstraktnija, openitija, te se njima analiziraju same naune metode i pretpostavke na kojima se zasnivaju. Ona moe imati nauni karakter. Filozofske metode proizlaze iz brojnih filozofskih teorija. Kada se u filozofiji primjenjuju nauni postupci onda ona postaje dijelom naune spoznaje i kao takva zauzima posebno mjesto u naunoj klasifikaciji. Najee prisutna klasifikacija filozofskih metoda u metodologijama je ona koja ih svrstava u sljedee grupe: apstraktna dijalektika metoda, metafizika metoda, dijalektikomaterijalistika metoda. 2. Ope naune metode One se primjenjuju u konkretnim naunim disciplinama, te u tome to nauna metoda obuhvaa bitna obiljeja svih metoda koje se primjenjuju inae u naunim istraivanjima. Nauna metoda, u kojoj su zastupljena obiljeja naunih postupaka i tehnika, je tekovina razvitka naune spoznaje. Metoda nije neto zateeno niti neto konano, metoda je rezultat dugotrajnog razvoja nauke. U ope naune metode ubrajamo: sistematska metoda, aksiomatska metoda, metoda modeliranja, statistika metoda, komparativna metoda, metoda idealnih tipova i povijesna metoda. TIPOLOGIJA NAUNIH DJELA NAUNA DJELA DJELA 1. Monografija 2. Nauni lanak 3. Nauna studija 4. Doktorska disertacija 5. Patenti STRUNA DJELA 1. Struni lanak 2. Prikaz 3. Elaborat 4. Ekspertiza 5. Recenzija NAUNO-STRUNA 1. Udbenik 2. Enciklopedija 3. Leksikoni 4. Praktikumi 5. Rijenici 6. Zbornici radova 7. Bibliografija.

Nauno djelo je ono djelo koje se primjenom naunih metoda i

postupaka otkrivaju odreene nepoznate injenice, zakonitosti i teorije, a koje italac primjenom istog postupka moe provjeriti ili doi do istog rezultata, odnosno zakljuka. Monografija je nauno djelo u kojem se iscrpno, sveobuhvatno razmatra odreeno pitanje, predmet, proces ili biografija neke linosti. Nauni lanak pisani istraivaki rad koji sadri originalne naune rezultate istraivanja a koji se objavljuje u publikaciji koja je dostupna naunoj javnosti. Istraiva u naunom lanku predstavlja javnosti problem istraivanja. Autor lanka mora predoiti metode koje je koristio u svom istraivanju. Nauna studija je zaokruena naunoistraivaka cjelina s teorijskim i praktinim doprinosom koja donosi nove i originalne naunoistraivake rezultate. Nauna studija je uglavnom pisani rad veeg broja istraivaa koja je rezultat dugogodinjeg istraivanja, a koja po svojoj sloenosti moe biti izrazito kompleksna. Doktorska disertacija originalno nauno djelo koje je zasnovano na fundamentalnim i primijenjenim istraivanjima, a koje uz primjenu razliitih naunih metoda omoguava otkrivanje novih naunih injenica, pojava, zakonitosti i teorija. Doktorska disertacija predstavlja bitan doprinos nauci kako u teorijskom tako i praktinom smislu. One se piu pod mentorstvom strune osobe iz oblasti koja se istrauje, a nakon zavretka autor pred komisijom brani postavljanje hipoteze iskazane u doktorskoj radnji. Patenti su nauni izumi ili pronalasci iji autori su zadrali ekskluzivno pravo koritenja u odreenom vremenskom razdoblju putem pravnog akta. Patenti predstavljaju vaan izvor informacija u nauci, posebno se to odnosi na tehnike, biotehnike i medicinske nauke. Struno djelo pisani rad koji ne sadri nove ili originalne naune rezultate, ve je utemeljeno i obrauje poznate injenice i teorije u odreenoj oblasti. Cilj strunih djela je popularizacija ve postojeih naunih spoznaja o nekoj pojavi, pitanju, procesu ili odnosu. Struni lanak je rad koji u svom sadraju ne sadri originalne rezultate istraivanja, odnosno nije vezan za fundamentalna i primijenjena istraivanja. Takav lanak je uglavnom rezultat razvojnih istraivanja u kojem se iznose ve poznati, odnosno tui rezultati istraivanja na nov i drugaiji nain koji su korisni u irenju naune spoznaje. Prikaz predstavlja strunu i kritinu analizu odreenog naunog ili strunog rada. Najee se radi o iznoenju stavova ili znaajnih injenica o odreenoj knjizi ili lanku, te predstavljanje istih naunoj javnosti. Struni prikaz sadri motiv za pisanje, sintetiki prikaz i kritiku ocjenu djela. Elaborat je pisano struno djelo u kojem se na metodoloki nain obrauje

zacrtani predmet istraivanja ili pojava. Ova vrsta radova esto sadri grafike i tabelarne priloge koji imaju svrhu da temeljitije izraze injenice samog istraivanog predmeta. Kao klasian primjer ovakvog strunog djela su investicijski elaborati, elaborati o opravdanosti osnivanja odreenih javnih ustanova, kao to su univerziteti, bolnice i slino. Ekspertiza predstavlja vrstu strunog djela u kojem neki priznati i ovlateni eksper, strunjak ili vjetak iznosi svoj struni rad o nekom predmetu na temelju provedenog ispitivanja. Recenzija po svojoj definiciji predstavlja neovisnu, kritiku ili strunu ocjenu odreenog naunog ili strunog djela koju je napisao eksper iz date oblasti. Pod rijeju kritiki podrazumijevamo objektivno opisivanje djela poslije strune analize svih njegovih dijelova. Recenzija ne znai pretjerano i bez osnova hvalisanje djela, ali niti pretjerano isticanje nedostataka djela. Kod odabira recezenta treba izbjegavati da recezent bude iz ustanove iz koje je i autor naunog ili strunog djela. Praksa u BiH je sasvim drugaija. Recenzije uglavnom piu poznanici ili prijatelji samog autora teksta ime se opravdano sumnja u objektivnost samog recezenta. asopisi sa inozemnim referencama izbjegavaju da autor i recezent budu iz istog mjesta, te da za jedan tekst, u pravilu, trae dva neovisno struna miljenja(recenzije), a ako se takva dva struna miljenja razlikuju u samoj ocjeni teksta, izdava prije putanja u tampu trai i treu recenziju kako bi bio siguran da ono to e biti tampano ima kvalitetu. Struktura recenzije je sastavljena od etiri cjeline: uvod, opis teme, ocjena rukopisa, zakljuak. Nauno-struna djela Izmeu naunih i strunih djela postoji dosta jasna razlika i crta razgranienja. Ipak, razlikovanje meu njima je izvreno na logici idealnih tipova. Drugim rijeima, navedene se razlike prave polazei od idealnih, oienih situacija. Teko je danas pronai nauno djelo, a da u njemu nema i elemenata strunog djela. Udbenik je osnovno nastavno sredstvo koje se koristi u kolama i na fakultetima, a u kojem se acima i studentima, na sistemski i primjeran nain, izlae odreeno gradivo prema utvrenom nastavnom planu i programu jedne discipline ili predmeta. Enciklopedija pod njom se podrazumijeva djelo koje, slijedei abecedni poredak, na saet i sistematski nain daje pregled pojedinanih ili skupnih grana ljudskog znanja. Razlikujemo dvije vrste enciklopedija: 1. ope ili univerzalne enciklopedije, koje sadre abecednim redom dan, saet i sistemski pregled svih grana ljudskih znanja, kulturnih i drugih tekovina. 2. specijalne enciklopedije koje obrauju samo jedno podruje ljudskog znanja. Takve su, primjerice, medicinska, pomorska, pravna i druge enciklopedije. Leksikon vodi podrijeklo od grke rijei leksikon, koja znai rijenik, knjiga u kojoj su abecednim redom poredani i protumaeni razliiti pojmovi. Sukladno tome se moe rei da leksikoni nisu nita drugo nego odreena

vrsta enciklopedijskih rjenika, dakle rjenika u kojima je odreena masa pojmova, naziva, rijei i predmeta, pojava i injenica poredana abecednim redom. Praktikum takoer specifina vrsta udbenika, odnosno prirunika, namijenjenog studentima, ali i istraivaima i posebnim ljudima. Najjednostavnije kazano, oni predstavljaju vrstu instruktivnih prirunika, odnosno vodia u kojima se na jednostavan i jasan nain iznose postupci, zadae i operacije kojima se, tano utvrenim redosljedima, rjeavaju odreeni problemi. Rjenik definira se kao korisno pomagalo u naunom i istraivakom radu, prirunik koji nauniku pomae razumjeti, ili bolje razumjeti, rijei koje tokom rada susreu. Postoji vei broj rjenika. Najznaajniji meu njima su: jednojezini, dvojezini, mnogijezini, te biografski rjenici. Zbornici radova su nauno-struna djela koja objedinjuju radove vie autora u vezi s nekom uom tematikom. Povodi nastajanja takvih radova mogu biti razliiti: obljetnice, simpoziji, nauni skupovi itd. Bibliografija tip struno-naunog djela za koji se koristi vei broj naziva. Takvi su, primjerice, registar, index, biblioteka, katalog itd. No, neovisno o tome, izvjesno je da se bibliografija moe shvatiti na 2 naina. U uem smislu rijei ona podrazumijeva odreeni popis knjiga i drugih publikacija, koji moe biti izraen prema razliitim kriterijima. U irem smislu rijei, podrazumijevamo nauno sakupljanje tekstova, njihovo prouavanje i sistematiziranje.

FAZE IZRADE NAUNOG I STRUNOG DJELA Nauno istraivanje podrazumijeva proces koji je po svim svojim osobinama sloen i kompleksan. On obuhvaa meusobno povezane radnje s ciljem dolaska do spoznaje o odreenom pitanju, problemu ili odnosu. Takve radnje nazivamo fazama izrade strunog ili naunog djela. est faza razvoja su: 1. izbor i definisanje predmeta istraivanja 2. postavljanje hipoteza i varijabli 3. izrada projekta istraivanja 4. prikupljanje i obrada empirijskih podataka 5. nauno tumaenje i interpretacija podataka 6. pisana obrada(izvjetaj) o rezultatima istraivanja. Podobnost istraivaa za nauni i struni rad ogleda se kroz njegovu originalnost i stvaralaku matu. Kada se radi o naunom djelu veeg obima, izbor teme nije jednostavan zadatak, prije svega zbog injenice da

naunoistraivaki rad pretpostavlja iscrpno, svestrano i savjesno sistematino istraivanje, ispitivanje i prouavanje odreenog pitanja. Hipoteza je teorijski stav ili misaona pretpostavka o predmetima koji se istrauju, o njihovim svojstvima, strukturi, funkciji i odnosu s drugim predmetima i pojavama. Izrada projekta istraivanja za istraivaa ima veoma veliko praktino znaenje. Projekat istraivanja, odnosno plan pisanja djela, kompozicija, svojevrstan je kompas istraivau, autoru djela. Projekat naunog istraivanja, posebno ako se radi o sloenim istraivakim poduhvatima, pravi se u dvije faze, odnosno izraujemo dva tipa projekata za isto istraivanje. U prvom sluaju se radi o idejnom, a u drugom izvedbenom projektu. Proces prikupljanja podataka podrazumijeva posebno znaajnu radnju, a to je sreivanje prikupljenog materijala. Sreivanje prikupljanog materijala je radnja koja podrazumijeva selekciju, analizu i sintezu relevantnih injenica do kojih se dolo u toku prethodne radnje, a u tome e nam najbolje pomoi zabiljeke koje smo vodili prilikom prouavanja pisanog materijala. U ovoj fazi istraiva poinje sa tumaenjem i interpretacijom prikupljenog i obraenog materijala koji e posluiti kao potvrda ili opovrgavanje ranije postavljene hipoteze.. Nauno tumaenje i interpretacija dobivenih podataka je visokointelektualan posao. Pisanje izvjetaja naunog istraivanja predstavlja ulazak najodgovornijeg, ali i najteu fazu naunog istraivanja. Svi napori naunog istraivanja i sve analize koje su koritene u istraivakom procesu usmjerene su ka sintezi, odnosno ka izradi naunog djela. Osnovni cilj je upoznavanje javnosti s onim do ega je istraiva doao, odnosno rezultatim aistraivanja. Od bitnog znaaja je da izvjetaj detaljno ukae na metode koje su koritene u istraivanju i kako je doao do postignutih rezultata. Tokom pisanja izvjetaja naunog istraivanja, istraiva nuno mora vladati prikupljenom naunom graom, posjedovati intelektualne sposobnosti kao to su: mo koncentracije, sposobnost intenzivnog razmiljanja, sposobnost zakljuivanja i uopavanja i sl., te vladati tehnikom i sposobnou pismenog izraavanja.

FAZE Studija sluaja je tehnika prikupljanja podataka koja je karakteristina za sve drutvene nauke, a posebno se koristi u antropolokim, sociolokim i etnolokim istraivanjima. Nije mogue koristiti metodu studije jednog sluaja kako bi ispitali bosanskohercegovako drutvo. Anketa jedan od najrairenijih metoda prikupljanja podataka. Pod anketom podrazumijevamo pismeno prikupljanje podataka o stavovima i

miljenjima koje se provodi na reprezentativnom uzorku. Osnovna njena prednost je to omoguava zahvaanje velikog broja ispitanika. Putem ankete, koja se provodi na reprezentativnom uzorku, mogue je saznati to prosjeni graani BiH misle o nekom problemu, kao i stavove pojedinih podgrupa(mukarci, ene, stari, mladi itd.) o nekoj pojavi. U anketi dobijemo vrlo usko znanje, ali o velikoj populaciji, dok studijom sluaja moemo otkriti dubinum dobiti opseno znanje o nekoj zajednici. etiri najea oblika ankete: 1. direktni dodir s ispitanikom 2. anketiranje grupe 3. potanski anketni list(dostavljanje anketnih listia ispitanicima putem pote sa adresiranom kovertom koju e ispitanik vratiti) 4. telefonsko anketiranje(ispitati raspoloenje javnosti vezano za odreena pitanja politikog karaktera) Za uspjenu anketu prva pretpostavka je da pitanja budu jasna i nedvosmislena, to i nije tako jednostavno postii. Prilikom provedbe anketiranja potrebno je raunati s razliitim vrstama greaka koje se mogu pojaviti. Klasian primjer greke u konstrukciji uzorka desio se 1936. Godine u predvianju ishoda amerikih predsjednikih izbora. Prema istraivanjima The Literary Digesi kandidata Roosevelta i protukandidata Londona, gdje je Roosevelt prema istraivanjima dobio 40.9%, to znai gubitak pozicije. Meutim, Roosevelt je na tim izborima osvojio 60.2% glasova i osvojio predsjedniki mandat. Istraivaki tim je pogrijeio zato to je spisak vlasnika automobila(oko 55%) i telefonskih pretplatnika(oko 40%), vidimo da je bogatiji sloj bio za Londona, dok je siromaniji, odnosno socijalni za Roosevelta. Anketni list je zapravo, tehniko sredstvo kojim se provodi anketa, odnosno prikupljaju podaci o predmetu istraivanja. Anketni list se sastoji od niza pitanja u vezi s predmetom istraivanja na koji se trai odgovor. Anketni list je instrument za prikupljanje podataka, injenica i stavova o samom predmetu ispitivanja. Uloga anktnog lista u prikupljanju podataka je viestruka. Kao prvo, anketni list se predstavlja u formi posebnih pitanja. Drugo, uloga anketnog lista je da pomogne anketaru da na brz i efikasan nain doe do stavova i odgovora ispitanika o odreenom pitanju.

Anketni list u pravilu sadri dva dijela: a. zaglavlje u njega se unose podaci o ispitaniku-ime(ako je anketa javnog karaktera), spol, dob, obrazovni nivo, nacionalna i vjerska pripadnost itd. Ono se nalazi na samom poetku anketnog lista, b. centralni dio anketnog lista sadri 2 komponente: lijevu u kojoj su ispitna pitanja

desnu koja je predviena za upisivanje odgovora od strane ispitanika.Kolon koja je predviena za odgovor moe biti prazna ili neka druga varijanta, ponudi se vie odgovora a samo 1(taan) da se zaokrui. Oblik pitanja u anketi moe imati formu: otvorenih i zatvorenih. Osnovna obiljeja otvorenih pitanja je da se u njima ne nude odgovori, ve daje potpuna sloboda ispitaniku da sam kreira svoj odgovor. Osnovno obiljeje zatvorenih pitanja(ili kako ih jo zovemo pitanja fiksnog izbora) ispitaniku nude odreeni broj moguih odgora izmeu kojih se ispitanik treba da oprijedjeli i da odgovor s kojim se slae oznai. Uzorak pod njim podrazumijevamo dio ukupne populacije koja se podvrgava anketnom ispitivanju. Da bi rezultati ispitivanja odrali stvarno miljenje populacije koja je predmet ispitivanja, uzorak mora biti nuno reprezentativan, odnosno takav uzorak treba da posjeduje sva svojstva grupe koju predstavlja. On se moe pojaviti u 2 oblika: 1. Sluajni kada u ispitivanju odabiremo dio populacije koji e biti podvrgnut ispitivanjima na temelju sluajnog odabira. 2. Stratificirani konstruira se na specifian nain. S obzirom da se ukupna populacija dijeli na slojeve na temelju odreenih specifinosti, npr. Po spolnoj, dobnoj, profesionalnoj ili drugim stratifikacijskim svojstvima, onda se od jedne takve stratifikacijske grupe vri sluajni odabir kao uzorak za anketiranje. Ovaj oblik ankete je dosta pouzdan i esto se koristi u naunim istraivanjima. Intervju po svojim karakteristikama, odreeni vid ankete, jer koristimo pitanja kako bi doli do odgovora o predmetu kojeg istraujemo. Intervju, po svojoj definiciji, je prikupljanje podataka i obavijesti o nekoj pojavi ili dogaaju putem usmenog razgovora. Razlika izmeu ankete i intervjua je u tome to se kod anketiranja podaci i obavijesti prikupljaju pismenim putem(najee anonimno) dok kod intervjua usmenim putem. Budui da se kod intervjua podaci prikupljaju u direktnom dodiru osobe koja vri intervju sa osobom koja se intervjuira, ova tehnika je dosta ivlja i osjetljivija od ankete. Klasifikacija(lat. Classis razred) po svom odreenju predstavlja sredstvo za otkrivanje odreene veze ili reda meu pojavama, stvarima, pojmovima ili stavovima. U tom smislu klasifikaciju definiramo kao sistemsku, dosljednu i potpunu podjelu jednog opeg pojma na njegove posebne dijelove prema nekoj unutarnjoj vezi. Osnovni kriterij u postupku klasifikacije je rastavljanje pojma na temelju openitosti i sloenosti na nie njegove dijelove. Klasifikacija je jedna od najstarijih tehnika koja je prisutna u svim naunim disciplinama.

U nauci su prisutne dvije vrste klasifikacije:

1. Formalno-logika podrazumijeva podjelu opeg pojma na one koji su svojim obimom ui ili po rangu nii pojmovi. 2. Dijalektika podrazumijeva sveobuhvatnu i stvarnu povezanost njenih lanova u dijalektiko jedinstvo raznovrsnosti, te u dijalektiku polarizaciju svakog lana podjele s njemu odgovarajuim lanom. Citati citat je izvadak iz ve objavljenog teksta nekoga drugog autora, u kojem se od rijei do rijei, doslovno, prenose njegove definicije, zakljuci, naune injenice, ideje, podaci, stavovi, informacije, ilustracije i sl. uz vrlo jasno i precizno navoenje podataka o tome od koga su autora i iz kojeg su bibliografskog izvora preuzeti. Citat se od osnovnoga teksta odvaja navodnicima, a ako se citira i unutar citata, za takav se citat upotreljavaju pulunavodnici. Citirane je neophodno svaki put kad itaocu treba staviti do znanja da su upotrebljene misli ili rezultati nekog drugog autora.