mi najmlađi -...
TRANSCRIPT
Što uopće znači
popularan? Imati puno
prijatelja i novaca? Biti
dobrog izgleda?
O toj sam temi
razmišljao u trenutku dok
je profesorica pregleda-
vala zadaću. Ne bih tom
unutarnjem monologu pos-
vetio toliko pažnje da
učenik s porte nije došao
s oglasnom knjigom: “Od
17. studenoga popularni
učenici prelaze u drugi
dio škole čija će gradnja
uskoro biti završena, a
ostali ostaju u svom dije-
lu“. Tko je popularan, a
tko nije, odlučit će pro-
fesori i ostali djelatnici
škole. Tko se ne bude sla-
gao s njihovim mišljenjem,
moći će uputiti ravnate-
lju žalbu.
Svi smo ostali u čudu.
Kakva izmišljotina. Mje-
sec dana kasnije došao je
dan prelaska. Međusobna
reakcija dvaju odjela u
početku nije bila burna,
no nakon nekog vremena
popularni i nepopularni su
se počeli svađati, tući i
sve se bližio vrhuncu, kao
da je u školi tempirana
bomba. BUM! Zatekao
sam se na podu svoje so-
be s bolovima otpada s
kreveta, pa zijevnem i
počnem razmišljati.
Je li ono bio sa-
mo san ili možda metafo-
rički preuveličan odraz
odnosu među popularnim i
nepopularnim? Ne znam,
no jedino bitno je sada da
se vratim spavati i prepu-
stiti ovu ranojutarnju
filozofiju nekamo druga-
mo.
Luka Žinić, 8.c
Moja škola
Likovna grupa
Čuvam priroduČuvam prirodu
Biti popularanBiti popularan
31. svibnja 2012.
U ovom broju:
Biti popularan 1
Moj pogled na svijet 2
Izvor u tišini 3
Trenutak u studenome 4
Moj Zagreb 5
Snaga molitve 6
Proljeće 9
Majka 10
Kod kuće je najgore 13
OŠ Kustošija,
Sokolska 7, Zagreb
Posebne zanimljivos-
ti:
Literarni radovi
Likovni radovi
Haiku poezija
Stripovi
Zabavni kutak
Nagrađeni i pohvaljeni
učenici
Ne bacam smeće bilo kamo, jer bi to moglo naštetiti šuma-
ma, životinjama, čak i nama. Štedim vodu, zato što je pitke
vode sve manje, a zagađene sve više.
Zasadim cvijet jer cvijeća ima malo. Ne trgam drveće i nji-
hove grane jer nas kisikom oni hrane.
Prirodu moramo čuvati jer bez nje ne možemo živjeti.
Marlena Musa, 2.a
Jabuka
Antonio Lozić, 2.c
Mi najmlađi Mi najmlađi
Živim u glavnom gradu RH.
U blizini moje zgrade je najduža
ulica grada Zagreba, Ilica. Moje
naselje zove se Kustošija. Idem u
malu područnu školu i tamo učim.
Otkad sam došao u ovaj
kvart, mnogo se toga promijenilo.
Izgrađene su nove i modernije
zgrade. U proljeće je u mom nase-
lju sve je zeleno i veselo. Čuju se
povici djece koja se igraju u parku
ili na igralištu. Ljeti se čuju cvrkuti
ptica,a tada je u gradu sve pusto;
svi su na moru.
Kad je jesen, trava, igralište, škola,
kuće, zgrade, pune su šarenog lišća.
Zima je u Zagrebu poprilično hlad-
na i ima mnogo snijega. Djeca se
zimi raduju i zabavljaju dok ne
moraju kući, a tada im i nije baš
zabavno. Mokri su i hladno im je.
Izmoreni su od igre, ali ja ipak
mislim da se od toga ne možemo
umoriti. Djeci igre nikad dosta.
Volim svoj kvart sa svim
promjenama jer uljepšavaju moje
naselje.
Ante Vučak, 4.c
mog prijatelja, obojali su zidove i
ogradu na igralištu,
preuredio se park,
na vrh moje ulice se
gradi nova kuća, u
vrtu smo posadili
travu , susjed je po-
pravio garažna vrata.
Mnogo toga se pro-
mijenilo u mom nase-
lju , a ja sve to mogu
Još živim u Zagrebu, a stanujem na
adresi Dvojkovićev
put 18 B. Tu sam se
doselila 2007. godine,
a prije toga sam živ-
jela u Australiji i
Poljskoj. U mojem naselju dos-
ta se toga promijeni-
lo . Izgradila se kuća
vidjeti s balkona ili mog potkrovnog
prozora. U mojem naselju ima mno-
go lijepih zgrada i kuća koje se
grade ili koje su već izgrađene na
njima se uvijek nešto mijenja. Više puta sam se selila, ali nigdje
nije bilo toliko promjena kao u Kus-
tošiji . Meni to ne smeta, jer se
tako uljepšava naselje , a ja svoju
Gornju Kustošiju volim sa svim nje-
nim promjenama.
Lucija Volarević, 4.c
Stranica 2
Moje staro novo naseljeMoje staro novo naselje
Mi najmlađi
Moje staro novo naseljeMoje staro novo naselje
Hrvatska
Nina Čačić i Luka Uzelac, 4.c
Kućice u mreži
Fran Bosančić, 1.c
na usprkos maminom upozorenju o
nevremenu. Objasnio sam joj da
to nije nevrijeme, već upravo sup-
rotno. To je dio našeg života i tre-
bamo ga prihvatiti. Kiša bez nas
nema smisla, značenja. Nema niko-
ga tko bi je iskoristio. Mama se
spremala nazvati Vrapče. Briga me,
kad želi biti nerazumni stvor, neka
joj bude. To je njena volja, a zap-
ravo je i logično. Kad bi svi težili
savršenstvu, napala bi nas takva
doza monotonije da ne bismo mogli
disati. Perfekcija je naš cilj, cilj
ljudskog roda,
a zašto se jed-
nostavno po-
put kiše ne
prepustimo
životu i svemu
što on nosi?
Luka Žinić,8.c
Kiša. Rominja mi po prozoru. Laga-
nim pokretima kuca. Pita me kako
se osjećam. A kako bih se osjećao
kad pričam s kišom neživom poja-
vom. Ipak, možda je ta kiša tako
toliko živa da to mi ne primjećuje-
mo. Budi u nama emocije, strah,
izbjegavanje, ali i nostalgiju. Uvi-
jek želi biti s nama, a mi ju odbija-
mo u zrak zavitoperenim kišobrani-
ma. Štoviše, kiša je življa od nas.
Mi odlazimo i prolazimo, a kiša je
uvijek tu, čeka pravi trenutak za
slobodan pad. Krenuh bez kišobra-
Moj pogled na svijetMoj pogled na svijet
“Mi odlazimo i “Mi odlazimo i
prolazimo, a prolazimo, a
kiša je uvijek kiša je uvijek
tu, čeka pravi tu, čeka pravi
trenutak za trenutak za
slobodan padslobodan pad.”
Poželite se ponekad maknuti od
svega što vas muči? Zaboraviti sva-
ku misao kojoj sada ovdje nije pra-
vo mjesto. Ja bih to rado učinio i
jednostavno otišao u svijet tišine.
Netko želi baš suprotno,želi ostati
u ovom svijetu punom žamora i ljudi
izgubljenih u vremenu.
Ako bi mi se ta pomalo čudna želja
i ostvarila, znam da sve ne bi bilo
onako kako sam i zamišljao. Poslovi
bi ostali isti, ali vjerujem da bi se
lakše i u miru obavljali. Vrijeme
zabave bilo bi skraćeno, ali puno
kvalitetnije i bolje provedeno. Da
bismo uopće shvatili tišinu, moramo
učiniti ono najzahtjevnije—pronaći
svoj mir. Kao što znamo, neki ljudi
se uopće ne trude pronaći ga. Kad
bi bar postojao takav svijet, svijet
pun jednostavnosti, u koji možemo
zaroniti barem jednom na godinu i
opustiti se. To nije samo imaginarni
svijet, i vjerujem da ću ga jednog
dana pronaći.
Andrej Ladiš, 8.d
ću vam. Ana je u kutiji u kuhinji
vidjela drago kamenje. Prodala ga
je i kupila si sve novo za školu.
Sljedećeg dana Ana se u školi hva-
lila. Ivana ju je upitala od kud joj
to? Ana je rekla da je kupila . Baš
ti je lijepo . Ana nije marila na pri-
jateljstvo sa Ivanom . Samo se
obazirala na nove stvari . Jednog dana Ana je pala na kamenje . Sve
njene nove stvari bile su potrga-
ne . Ana je bila tužna . Jednog po-
podneva Ana je otišla do Ivane. No
Ivane nije bilo doma . Srela ju je
na putu prema kući . Ivana ju nije
pozdravila. Ana se začudi . Nakon
1. sata razmišlja-
jući Ana je shva-
tila u čemu je
pogriješila . Is-
pričala se Ivani .
Nakon toga sve
je bilo u redu.
Nea Husić, 3.a
Draga djeco, možda biste htjeli
čuti ovu priču. A zove se : Bolje
poštenje nego drago kamenje. Dje-
vojčica Ivana ide u 1. razred.
Nije imala prijatelja. Jednog po-
podneva Ivani na vrata pozvoni
Ana, djevojčica iz 2. razreda. Hej,
hoćemo li se igrati? Može, odgovo-
ri Ana. Tako su djevojčice provele
lijepo popodne. Sutra su se djevoj-
čice opet igrale. Jednog popodne-
va Ivana je otišla do Ane . No Ane
nije bilo doma. Ivana se začudila.
Želite li saznati gdje je Ana, reći
Drobljenje suhog
lišća na šumskome
putu, šapat kiše
koja nas svojim
rominjanjem umi-
ruje te zanimljivi
prizori u lokva-
ma zagrebačkih
ulica samo su ne-
ke od savršenijih
slika jeseni.
Jesen je posebna. Sa sobom donosi
svu svoju veličanstvenost i na tre-
nutak zaustavlja ovaj užurbani pla-
net. Njeni pljuskovi nas natjeraju
da se probudimo i da razgledamo
svijet oko sebe.
Odjednom shvaćamo da neke živo-
tinje najljepše razdoblje godine
prespavaju i postajemo zahvalni što
kroz život imamo priliku ići otvo-
renih očiju.
Tek kada ih naučimo prepoz-
navati, moći ćemo uživati u
neprocjenjivoj ljepoti priro-
de.
Marija Stjepanović, 8.c
Budi kiša sve što u nama drijemaBudi kiša sve što u nama drijema
Izvor u tišiniIzvor u tišini
Bolje poštenje nego drago kamenjeBolje poštenje nego drago kamenje
Stranica 3
Šestinska marama
Borna Horina, 1.c
Svijeća
Dominik Pavliško, 4.c
“Ana je u “Ana je u
kutiji u kuhinji kutiji u kuhinji
vidjela drago vidjela drago
kamenje.” kamenje.”
Zanimljiv naslov. Mnogi ljudi bi tre-
bali češće čitati ovu rečenicu, mo-
žda bi onda bili sretniji i zadovolj-
niji. Ljudi danas žele imati velike
kuće, skupe aute, odjeću s markom,
mobitele koji koštaju kao nečija
plaća. Idu na ljetovanja gdje je
sve skupo samo da bi bili ''in'' i da
bi se mogli hvaliti drugima s time.
Svojoj djeci također kupuju skupe
i bespotrebne stvari pa se prave
važni kako su moderni i uspješni.
Ali…samo da razmislite malo…što
znači velika kuća u kojoj se rodite-
lji i djeca ne viđaju ni razgovaraju?
Što znači najnoviji mobitel i roba s
markom kada dijete želi roditelj-
sku ljubav i pažnju? Život brzo
prolazi i treba uživati u malim , ali
dragim stvarima. Mala
kuća je bogatija ljubav-
lju, ispunjena smije-
hom,a svi su na okupu i
razgovaraju. Ljeto pro-
vedeno kod kuće zna biti
jako zabavno. Šetnje s
roditeljima gradom, sla-
doled pojeden s dragim
prijateljima,igra na igra-
lištu ispunjena veseljem.
Male stvari nas čine
puno sretnijima. Osmjeh
tate kad dođem doma i
zagrlim ga, veseli i glas-
ni smijeh mame kad joj prepriča-
vam nešto smiješno što se dogodilo
u školi, zezanje s mojom braćom,
sretno lice bake ili tete kad ih pos-
jetim. Mogla bih sada
nabrajati puno malih
radosnih stvari, ali bi
sastavak bio preduga-
čak. Zato ću reći samo
ovo; ne trebaju nam
stvari nego ljubav, nje-
žnost, razumijevanje,
strpljenje. Jednostav-
no- samo želimo biti
voljeni.
Ivana Punek, 6.c
tičnu kao i ostale.
Kad je ribar ponovno došao pecati,
upecao je tu plastičnu ribicu i nije
primijetio razliku.
U moru su se nalazile dvije ribice
koje su bile najbolje prijateljice.
One su se divile svome moru.
Jednoga dana ribar je došao
pecati i upecao jednu od njih.
Druga ribica je bila jako tuž-
na. Znala je da mora nešto
poduzeti,ali nije bila sigurna
što.
Onda se dosjetila. Stavila je
u vodu plastičnu ribicu iden-
Kad ju je jeo za ručak, ugušio se.
Ova priča nije lijepo završila, ali
ribica je to morala učiniti za svoju
prijateljicu.
Ako se pitate što je bilo s tom ri-
bicom? Pojeo ju je morski pas.
Lara Knezović , 3.a
Stranica 4
Dvije ribiceDvije ribice
Mi najmlađi
U životu se trebamo radovati malim stvarimaU životu se trebamo radovati malim stvarima
Figura učenika
Nikolina Prša, 7.b
More
skupni rad učenika 6.razreda
koji čini moju
ulicu još življom i
veselijom. Volim
svoju ulicu, jer su
u njoj svi veseli i
dobri.
Ivan Glavaš, 2.a
Živim u Lendavskoj ulici u Graber-
ju. Ona se nalazi na maloj uzvisini.
Slijepa je i nema mnogo prometa pa
se mogu sigurno igrati na cesti is-
pred kuće. Moja ulica je mala i mir-
na . U njoj se nalazi dječji vrtić pa
se često čuje veseli dječji smijeh
Moja ulica lijepa licaMoja ulica lijepa lica
“Moja ulica je
mala i mirna.”
Bicikl
Antonio Lozić, 2.c
U utorak ujutro nismo imali nasta-
vu. Morali smo doći pred školu do
devet sati.
Išli smo u Maksimir, jedan
od najljepših parkova u našem gra-
du. Kada je pred školu stigao auto-
bus, svi smo požurili da se smjesti-
mo i da krenemo. Vozili smo se ši-
rokim ulicama do Dinamovog stadi-
ona. Prešavši prometnu i bučnu
Maksimirsku ulicu, ušli smo u park
Maksimir. Odmah smo krenuli pre-
ma velikom Jezeru po kojem su
plivale smeđe patkice i veliki bijeli
labudovi. Kada smo kupili karte i
ušli u Zoološki vrt, dočekale su nas
životinje u svojim kavezima. Vidjeli
smo velike medvjede koji su se iz-
ležavali na proljetnom
suncu i šarene papaga-
je koji su nas preplaši-
li glasnim pozdravom.
Majmuni su se dobro
zabavljali u svom ka-
vezu. Mi smo se najvi-
še zadržali ispred ka-
veza u kojem se smje-
stio kralj životinja.
Lav s gustom grivom
uživao je u svom od-
moru, a lavica se šeta-
la oko njega. Morali
smo krenuti dalje jer smo željeli
vidjeti sve životinje. Bilo je tu:
dvogrbih deva, jedna crno – bijela
zebra, opasnih krokodila i zmija,
veselih tuljana, pernatih nojeva i
životinja kojima ni-
sam zapamtio imena.
Imali smo i poučno
predavanje na kojem
smo saznali neke
novosti o životinja-
ma.
Iako sam
već sa roditeljima i
bratom bio u Zoološ-
kom vrtu, ovaj posjet
zauvijek ću pamtiti
jer sam bio sa svojim
prijateljima.
Marko Vukša, 4.b
Nije to dugo trajalo. Štoviše, mrak
je padao sve brže i brže. Taj osje-
ćaj nikada neću zaboraviti. Bilo je
to poput putovanja kroz vrijeme.
Sve se okretalo laganom brzinom
vrtuljka. Sjedeći tako na stolici u
toplom ogrtaču ugledam mjesec.
Proviruje iza malih oblaka. O taj
mjesec! Pa ja zaboravih na njega.
Zadnji put kada sam ga promatrala
bio je u potpunosti okrugao. Dale-
ko je on, no svjetlost mu je neopi-
sivo lijepa. Kao kada u ruke primiš
kristalnu posudu, promatraš je i
misliš da je to samo tvoje blago.
Mjeseče moj,
sada shvaćam da
si mi nedostajao.
Već bijaše dubo-
ka tama. Noć
poprimi svoj ko-
načan oblik. U
svom tom mraku,
samo dvije svje-
tlosti šire svoju
toplinu. Mjesec i
ulična lampa. Stu-
dena noć traje onoliko koliko joj
treba. Zato je moj trenutak trajao
dugo. Trenutak u studenom. Monika Berić, 8.c
Gledam…Pet je sati,a mrak već ku-
cana vrata . Promatram tu mladu
noć, to beskrajno nebo na kojemu
se zvijezde, one vrlo male, javljaju
i trepere od sreće. Sjedoh na te-
rasu . Tek što okrenem glavu i ba-
cim pogled na polumrtvo, već odav-
no ostarjelo drvo, zadnji list izgubi
ravnotežu, i padne. Obasjan mjese-
činom sjajio se zbog kiše koja ga je
po posljednji put poljubila u toj
mladoj predivnoj noći.
čno u podne. Na Dolcu kupujemo
sve što je zdravo i prirodno. Ban
Josip Jelačić ponosno stoji na trgu
i čuva svoj grad. Često
možemo posjećivati Ja-
run i Bundek. Ljeti se
mnogi na tim jezerima
kupaju. Zimi skijamo na
Medvednici. Svake godi-
ne u siječnju se održava
skijaško natjecanje za
snježnog kralja i kralji-
cu.
Rođena sam u Zagrebu i jako
ga volim. Kamo god putujem ponos-
no govorim gdje živim. Zagreb je
veliki grad u kojem živi puno ljudi.
Svi ti ljudi se ne poznaju, ali ih ve-
že ljubav prema svome gradu.
Jedni žive na jednoj, a drugi
na drugoj obali Save. Gradom se
vozimo u plavom tramvaju. Ilicom
šeću pješaci i gledaju šarene izloge.
Sa Griča se svaki dan čuje top to-
U našem gradu ima puno škola
i fakulteta. Mnogi dolaze zbog toga
u naš grad na školovanje.
Ljudi u posjet gradu
dolaze avionom u zračnu
luku Pleso ili na glavni
autobusni kolodvor.
N adam se da ću zauvi-
jek ostati u Zagrebu jer
je on moj dom.
Nika Barić, 3.a
Moj ZagrebMoj Zagreb
Posjet ZooPosjet Zoo--vrtu Maksimirvrtu Maksimir
Trenutak u studenomeTrenutak u studenome
Stranica 5
Ptica-kolaž
Likovna grupa
Tigar
Marko Uzelac, 4.c
“Promatram tu
mladu noć, to
beskrajno nebo
na kojemu se
zvijezde, one
vrlo male,
javljaju i
trepere od
sreće.”
Što je molitva zapravo? Mnogo sam
se puta uvjerila da za neke ona ne
predstavlja ništa osim “beskorisnog
blebetanja naštrebanih riječi” te
da se takvi ljudi mole samo kada
moraju.
No, za mene je molitva nešto vrlo
važno. Ona je sastavni dio moje
svakodnevnice, moja utjeha i nada.
Taj razgovor s Bogom liječi sve
moje rane i pomaže mi da nastavim
dalje, da kroz život kročim hrab-
rim i sigurnim korakom znajući da
me neka “viša sila” čuva i usmjerava
na pravi put.
U mome životu bilo je mnogo situa-
cija u kojima mi je doista trebala
snaga, snaga da prebrodim ono što
mi se događalo. Bila sam mala, ali
shvatila sam da me
jedino vjera očvršću-
je. Počela sam moliti
jer mi je u tim teškim
razdobljima Bog pos-
tao najbolji prijatelj.
Kroz molitvu sam mu
sve mogla reći, izja-
dati se, a On bi me
slušao i postupno da-
vao osjećaj olakšanja
mojoj duši. Nije mi
bitno ni mjesto ni vri-
jeme molitve, nego
samo osjećaji koji u tom trenutku
izviru iz moga srca. A riječi? One
naviru same od sebe.
Ja rastem, a raste i vjera zajedno
sa mnom. Iako prije nisam imala taj
osjećaj, danas sa
sigurnošću mogu reći
da je Bog uz mene,
da me čuva i da mi
molitva uvelike po-
maže.
Da ne molim ne bih
se nadala. A kakav
bih život živjela bez
nade, bez vjere da
će sutra biti bolje?
Iva Živković, 8.a
ti za novi auto. Meni
je sve to smiješno.
Baka se uvijek jada
preko telefona kad
sam bolestan, a djed
se uvijek pita fali li mi
nešto jer želi biti
najbolji djed. Dobro,
ja mislim da sve te
brige treba ostaviti
iza sebe jer kažu da
vrijeme sve liječi.
Pun sam briga, a nitko me
ne shvaća ozbiljno i svi se
samo nasmiješe na to.
Moja je briga hoću li posli-
je treninga stići napisati
zadaću.
Mamina je briga jesam li se
najeo, a tata viče: “Daj
voće i povrće!” Tata je za-
brinut hoće li ikada zaradi-
A niste čuli još ovo ! Moj brat se
uvijek brine kakvu će frizuru nosi-
ti. Inače se fura na Justina Biebe-
ra. Ja ga uvijek zezam.
Odrasli kažu da prave brige tek
dolaze u pubertetu jer tada imamo
kokošji mozak i polude nam hormo-
ni. I eto, to su moje takozvane sva-
kodnevne brige i sretan sam što ih
imam.
Marko Uzelac, 4.a
Stranica 6
Svakodnevne brigeSvakodnevne brige
Mi najmlađi
Snaga molitveSnaga molitve
Križ
Florijan Bednjanec, 5.b
Maska u mreži
Martina Lozić, 4.c
bili smo u pravu, svi smo jako loše
napisali testove. Dobio sam jedini-
cu ... Stigavši kući, hitno padoh
majci u naručje i zaplakah. O kako
je topao bio zagrljaj koji je uslije-
dio. Kada sam joj ispričao svoju
''tragediju'', blago se nasmijala i
rekla da će mi nešto pokazati. Bio
sam vrlo zainteresiran. Odvela me
u šetnju šumom. Sjeli smo zajedno
na jedan panj i šutjeli. Tada sam po
prvi put u životu osjetio božanski
mir koji pruža šuma. Čuvši tu miloz-
vučnu melodiju odmah zaboravih na
jedinicu i sve nazovimo ih životne
probleme. Dopus-
tio sam da žubor
šumskog života
odvede moj duh
u najdublje kut-
ke svoje nutrine.
Vraćajući se iz
šume shvatih ka-
ko je jedinica za
mene bila blagos-
lov jer sam nau-
čio gdje tražiti
utočište mira.
Marko Dužević, 8.d
Tišine, tišine, nek jedino srca mje-
re vrijeme, kazuju put
(Tone Pavček: Jednostavne riječi)
Tišina ... Kod nekih izaziva strah, a
kod drugih mir i opuštenost.
Ustao sam jednog kišnog
proljetnog jutra i krenuo u školu.
Školski sati su prolazili, a ja bijah
sve umorniji i umorniji. Tada je
stigao posljednji sat. Profesorica
bijaše vrlo ljuta što nas sve uplaši
jer smo pretpostavljali razlog. I
Moj izvor tišineMoj izvor tišine
“Tišina ...
Kod nekih
izaziva strah,
a kod drugih
mir i
opuštenost.”
PopularnostPopularnost
Sjedim i razmišljam što bih odgo-
vorila da me netko pita želim li biti
popularna. Odmah bih odgovorila
potvrdno. Tko od nas ne sanja da
bude kao Bieber, Ronaldo i ostale
zvijezde . Oni imaju sve, pažnju,
novac, garderobu, uvijek su okru-
ženi hrpom ljudi. Gdje god da dođu
dočekaju ih širom otvorenih vrata.
Svi im traže autograme,trče za
njima s fotoaparatima. Kad malo
bolje razmislim, ništa od toga mi se
ne sviđa. Ja sam jedna obična cura
koja voli klizanje , košarku i šetnju
po dućanima s prijateljicama. Da
sam jedna od tih popularnih, ništa
od toga ne bih mogla. Zamislite da
idete u shopping s prijateljicama, a
za vama trče ljudi i
traže autograme .
Ima još jedno veliko
pitanje . Imaju li oni
pravih prijatelja i ka-
ko ih prepoznaju ?
Teško bi bilo znati
druži li se netko sa
mnom samo zato što
sam popularna ili zbog
mene same. Zato ipak
na kraju mislim da mi
je bolje ovako. Ne
trebam biti popular-
na , nije mi potrebno sto takozva-
nih prijatelja. Imam svoje prijate-
lje koji me vole takvu kakva jesam.
Slobodna sam i
mogu obrisati nos
a da ta slika ne
izađe drugi dan u
novinama.
Iva Čavlović, 8.d
kojim ćemo se zasigurno suočiti
sljedećih godina, a ta popularnost
obuhvaća one koji puše i piju. Oni
se u društvu jednostavno nameću
kao glavni i popularni jedino zato
što se ponose svojim ovisnostima
jer su probali i rade nešto što os-
talima nije ni na kraj pameti. Koji
je moj zaključak? Markirani tinej-
džeri koji se prave važni zbog eti-
kete, a ne znaju koje su prave živo-
tne vrijednosti, jednostavno su
ljudi koji traže sreću u materijal-
nom i naizgled imaju sve, ali su zap-
ravo vrlo siromašni duhom. Oni koji
misle da su popularni zbog cigarete
u ustima, uglav-
nom su „djeca
ulice“ prepuštena
sama sebi. Ako
biti popularan
znači biti prepo-
tentan, izrazito
narcisoidan i na-
metljiv, a pogo-
tovo još ako to-
me pridodamo
različite ovisnos-
ti, onda ja nisam popularna i takvu
vrstu popularnosti ne želim nikome.
Iva Živković, 8.a
Što je popularnost zapravo? Jasno
je da su popularni ljudi omiljeni u
društvu, no što ih takvima čini?
Njihovo ponašanje i osobine ili po-
pularne marke ispisane na etiketa-
ma odjeće, na mobitelima? Nekada
se etiketama nije pridavala velika
važnost. U djetinjstvu naših rodi-
telja popularni su bili oni koji su
imali veliko srce prepuno prekras-
nih osobina. Danas su među našim
vršnjacima popularni oni čiji su ro-
ditelji dubokog džepa pa djeci mo-
gu priuštiti sve dobro nam poznate
markirane komade odjeće. No, po-
stoji još jedan oblik popularnosti s
sio umjesto da sebi kupim igračku.
To me učinilo stvarno sretnim i
zato preporučujem svima koji su
nezadovoljni da pokušaju pomoći
nekome.
Luka Prlić, 2.a
Kad sam sretan, osjećam se lijepo.
Smijem se, radostan sam, ponekad
pjevam i skačem… Sretan sam kad
upoznam novog prijatelja, dobijem
peticu u školi ili novu igračku. Naj-
veća sreća je pomoći siromašnima i
potrebitima. Prošlu nedjelju dao
sam deset kuna djedici koji je pro-
SrećaSreća
Biti popularanBiti popularan
Stranica 7
Prijatelji
Dora Frajt, 4.c
Helena
Helena Duspara, 7.b
“U djetinjstvu
naših roditelja
popularni su
bili oni koji su
imali veliko
srce prepuno
prekrasnih
osobina.”
One vladaju svemirom. One su viso-
ko iznad nas. One predstavljaju
savršenstvo. Zvijezde. Poput sre-
brne kiše padaju u daljini. Sunce,
naša zvijezda samo je zalutalo zrn-
ce zvjezdane prašine što nas sve
drži na životu. Pobjeglo je od osta-
taka zvijezda i sjaji svakoga dana
samo za nas. Kakva je to čast imati
takvu prekrasnu veličanstvenu
svjetlost da nas grije, nasmijava i
poziva na igru kad god to poželimo.
Iz dana u dan grli nas i mije zlat-
nim zrakama pričajući nam priče o
svojoj svemirskoj avanturi. Ima
zvijezda koje su i po nekoliko tisu-
ća puta veće od našeg Sunca. Kad
pomislim i da je Zemlja
tako mala u odnosu na
Sunce, pitam se što sam
onda ja u ovom beskraj-
nom svemiru. Sjetim se
svojih teških odluka, ve-
likih briga, važnih misli,
lošeg raspoloženja i pro-
livenih (krokodilskih)
suza pa pogledam u nebo,
to golemo mirno neistra-
ženo prostranstvo. Jesu
li moje brige zaista toli-
ko važne i velike kakvi-
ma mi se čine!?
Ja sam tek
malo biće koje sanja
da će jednom posta-
ti zvijezda.
Sandra Romac, 8.a
može ono.
Međutim ja sam vidio
neke stvari. Chuck
Noriss ima Iphone sa
neodgriženom jabu-
kom. Kada sam jučer
gledao televiziju, na-
javili su da je Chuck
Noriss umro, ali mu je
danas bolje.
Isto tako, tijekom gle-
danja one serije o Lari,
prekinuli su program,
Bok, ja sam Marko, a
ovo vam je priča o
Chucku . . . Ma svi
već znate tko je on
ali za one koji ne
znaju, to je Chuck
Noriss.
Malo sam mu zavidan
jer svi pričaju da
Chuck Noriss može
ovo i da Chuck Noriss
jer je Chuck Noriss došao u Split,
a kada Chuck Noriss dođe u Split
Lara nema izbora.
Onda sam shvatio da su to obični
vicevi i sada volim viceve o njemu,
a i drugi vole kada im to pričam.
Ipak, ako ga vidite, pozdravite mi
ga. Njegova adresa je Chuck No-
riss – Bogu Iza Nogu 13.
Lara Knezović, 3.a
Stranica 8
Priča o Chuck NorissuPriča o Chuck Norissu
Mi najmlađi
Zvijezda da mi je bitiZvijezda da mi je biti
Majčin dan
Antonija Vuletić, 8.a
Oluja
Zvonimir Juhar, 4.b
li ja pospremam krevet ili ne jer
onda ga on mora pospremiti. Ja ga
onda zovem spremačica. Tatina je
briga da zaradi što više novaca. Kad
čujem tatu da govori: ''Joj!'', po-
mislim da nema ni za žvaku.
Ponekad me brine hoće li pasti
kiša, imam li napisanu zadaću, je-
sam li spreman za školu. Zato volim
vikend jer su mi tad brige manje i
nema žurbe. Ma-
ma kaže da su to
male brige, ali za
mene su
to ,,extra'' bri-
ge.
Luka Uzelac,
4.c
Neki Ljudi misle da mi djeca nema-
mo brige. E, zato ih ja imam dosta.
Moja mi mama stalno govori da
jedem. Onda pita kako ću narasti
ako ne jedem meso. Tata viče da
jedem voće i povrće. Baki je to ja-
ko smiješno jer me mama želi ude-
bljati, a tata želi da budem zdrav.
Mama stalno misli da ću ostati tako
mali i žgoljav. Bratove su brige da
Svakodnevne brigeSvakodnevne brige
“Ponekad me
brine hoće li
pasti kiša,
imam li
napisanu
zadaću, jesam
li spreman za
školu.”
Jednom davno živjele su bebe
Marko i njegov brat Darko.
Oni nisu bili samo obične bebe, oni
su bili bebe super junaci.
Spašavali su svijet, a usput bi ubra-
li mami pokoji cvijet.
Bili su jako poznati i slavni zbog
njihovog super junaštva.
Jednog se dana ukazala ružna pa-
norama.
Na njihov svijet su se spustili iz-
vanzemaljci Zorex, Klax i Đurđa.
Svi su se uplašili jer su bili zeleni,
ružni i odvratni.
Dok je grad žudio za super
bebama, oni su uživali kao
u bajci sunčajući se na Ja-
majci.
Kada su se vratili, shvatili
su da je njihov grad u opa-
snosti.
Trebali su se požuriti, a ne
si tamo kožu skuriti.
Uslijedio je obračun.
Bilo se teško boriti, ali
na kraju su pobijedili.
Dok su ulazili u svoj brod
svemirci su rekli da će
opet doći i osvetiti se.
Ali, ako bi jednog da-
na opet došli, u borbi
sa super bebama ne bi
dobro prošli .
Lara Knezović, 3.a
Proljeće je u mom srcu, mislima i
glavi.
Proljeće je moje najdraže godišnje
doba.
Znate zašto, e pa reći ću vam.
Zato što je šareno, puno prelijepog
cvijeća i drveća.
Čuje se cvrkut ptica, trava zeleni i
tjera zimu iz grada.
Barem je tako doživljavam prolje-
će.
Tamara Cvitkušić, 3.a
Proljeće ima pu-
no cvijeća. Jako
volim proljeće.
Sunce sije, svi ga
vole i ljudi i dje-
ca. Da bar u su-
botu bude sunča-
no! Ako bude
sunčano, otići ću
u Zagorje.
Ema Lozić, 3.a
Došlo je proljeće. Mačke su se
omacile, a ptice debelo perje odba-
cile. Maleni leptiri i šareni šeširi
svugdje lete, lete.
Ali ima tu i kiše. Ljudi koji se boje
trebali bi se bojati malo više. Me-
đutim, veselim se proljeću zato što
tada laste dolijeću.
Hm… Ovo bi trebao biti kraj, što
reći nego bye, bye!
Marija Juratek, 3.a
Djeca su nacrtala prekrasne rado-
ve o proljeću i polijepili su svoje
plakate na zidove. Učili su opširnije
o proljeću, pisali su pjesme i sas-
tavke o proljeću, baš
kao i ja.
Proljeće je godišnje
doba u kojem je sve
kao i u jeseni, u znaku
šarenila.
Proljeće je veselo
zbog cvrkutanja ptica,
pjeva životinja, lahora
Proljeće je došlo i otjeralo zimu.
Sve je bilo u obliku proljeća.
Proljeće je ispunjavalo sve moje
želje. Zima je postala šarena.
Svi su se radovali zato što se živo-
tinje bude iz zimskog sna. Livada
je dobila svoju zelenu boju. Bila
sam jako sretna i vesela. Mogla
sam se rolati, voziti bicikl i igrati
se vani s prijateljima. Meni je pro-
ljeće najljepše godišnje doba.
Sunce je obasjavalo sve livade,
proljetno cvijeće i životinje.
vjetra… Proljeće može živjeti
svugdje, baš svugdje.
Nea Husić, 3.a
Super junaci bebeSuper junaci bebe
ProljećeProljeće
Stranica 9
Leptir
Iva Prosenečki, 5.c
Učenik
Grgo Volarević, 1.c
“Proljeće je u
mom srcu,
mislima i
glavi.”
Bila jedna mala piroška,fina
i mekana
kao šape u zekana.
Voljela se peći
i obožavatelje steći.
Jednoga dana se nije više htjela
peći i htjela je ići van
jer je bio lijep i sunčan dan.
Tako je vani šetala
I ljudima u prolazu smetala.
Nije se više htjela vratiti u pećni-
cu,
nije htjela shvatiti da
je sada više nitko ne
cijeni
i samo se gomilaju pro-
blemi.
Jednoga dana se vratila
i pekaru se pomalo
bahatila.
Vidjela je da joj nije
ugodio i to ju je jako
pogodilo.
Jednoga dana šepuriti se stala,
i jer slušat neće zavr-
šila je u košu za sme-
će.
Lara Knezović , 3.a
Prvo sam sanjala
da je žirafa
manja od miša,
a onda da novčića
topi kiša.
U trećem snu
trebala sam ići na
operaciju kuka,
kad je mama to čula
bila joj je muka.
Na zadnjem sam sanjala
da sam poludila
i tek onda sam se probudila.
Tena Tomić,3.a
Stranica 10
Moji snoviMoji snovi
Mi najmlađi
Priča o maloj piroškiPriča o maloj piroški
Kukuruz
Domagoj Pavlek, 3.a
Žena s maramom
Dora Frajt, 4.c
više nisi u samoći.
Majka je dobra,
nježna i blaga,
Majka je osoba
koja je Bogu draga.
Majka je biće bez
koje se živjeti ne
može,
I sva se stvore-
nja
Uvijek s time
slože!
Mihael Brigić,
4.c
Majka ima ruke
kao latica cvijeta,
Kad te dotakne
kao da ljubav pucketa.
Majka ima kao
u SUNCA oči,
Kad te dotakne
MajkaMajka
“Majka je
dobra,
nježna i blaga,
Majka je
osoba
koja je Bogu
draga.”
Ljubav
O ljubavi pišemo u školi,
jer jedan dječak Anu voli.
Poklanja joj cvijeće,
u rano proljeće.
Kad stoji ispred njene kuće,
srce mu jako tuče.
Puno pisama bi joj slao,
da bi joj svoju ljubav dao.
Ivona Bešlić i Laura Majnarić,4.b
Lijepo ću slike raditi,
I svi će mi mnogo platiti.“
Lijepo mu upute daj,
Naslikaj najljepši raj.
Kad ti sliku da,
Vidjet ćeš da to je istina.
Od uputa sve je naopako,
Ma, kakav raj, to je pak'o.
Tamo je samo rat i galama,
Kako ti ljudi nemaju srama.
I to je naslik'o naš pas slatki,
Ma, kakav pas,
više sliči patki.
Taj polu-pas, po-
lu-patka zvao se
Saša,
I tim završava
pjesma naša!
Mihael Brigić,
4.c
Jedan pas je slikar bio,
Dok je slik'o, tad je pio.
Pio je rum, vino i pivo,
I uvijek je naslik'o nešto krivo.
U čudu ga gledaju svi,
Kako se ovoga ne dosjeti:
„Neću više vina piti,
Neću više pijan biti.
Upita ih pokvareni sir.
Pernica i olovka kažu:
da!
U isto vrijeme nasmiju
se: ha! ha! ha!
Tena Tomić,3.a
Pernica kaže
da olovka laže.
Olovka se brani
za ničim ne žali.
Hoće li između vas
ikad biti mir?
Pernica i olovkaPernica i olovka
Ljubav i proljećeLjubav i proljeće
Pas slikarPas slikar
Stranica 11
Optičko miješanje boja
Laura Majnarić, 4.b
“Tamo je samo
rat i galama,
Kako ti ljudi
nemaju
srama.”
,
PROLJETNI MIRIS
LJUBIČASTA BOJA
ŠAFRAN.
Dora Prkačin,4.b
LJEPOTA LJUBIČICA
PLAVO NEBO
STIŽE PROLJEĆE.
Laura Majnarić,4.b
ZELENA LIVADA
LJEPOTA TRATINČICA
-MIRIS PROLJEĆA.
Ivona Bešlić, 4.b
Stranica 12 Mi najmlađi
Haiku poezijaHaiku poezija
Dvorac
Luka Uzelac, 4.c
Likovni radoviLikovni radovi
Odbojkašice
Dora Sedak Benčić, 6.a
Brod
Petar Pandža, 8.b
Jedrenjak
Hilda Bednjanec, 7.b
Čipka
Silvija Koružnjak 4.b Leptir
Ivana Bosančić, 5.c
Livada
Lovro Jurić, 4.b
Evo krenulo je! U našoj familiji kaš-
njenje je nepisano pravilo, ali tre-
nerove rutinske jezikove juhe u
sedam u jutro više nisu ni najmanje
zanimljive. U kući je strka, zvone
budilice, svi se deru i nekamo žure
dok se ja tromo vučem prema do-
ručku. Poput krave razvlačim zalo-
gaj za zalogajem, a ostali se člano-
vi obitelji čude mojoj opuštenosti.
Odavno sam već zaključio da je
borba uzaludna, stoga se prepuš-
tam liniji manjeg otpora, tj. Ako
ćemo zakasniti -zakasniti ćemo
debelo. Tata je brata i sestru od-
veo u školu, a mene mama bodri u
borbi s mojim najvećim porokom-
oblačenjem čarapa. Ukratko,već su
me više puta ukućani našli kako le-
žim s čarapom na pola
stopala kada sam tre-
bao odavno biti u ško-
li. Napokon,izišli smo.
Teškim korakom vu-
čem se prema autu
razmišljajući kako je
glupo da mladić mog
uzrasta izlazi iz kuće
prije nego li sunce izla-
zi iza krovova. Stigao
sam na bazen,uzvratio
pozdrav treneru i prip-
remio se na mogući anafilaktički
šok. Odrazivši se od startnog bloka
munjevito probijem površinu.
“Gle, pa nije tako
hladno!“ pomislih i
zaplivam u novi
dan.
Roko Jelavić, 8.a
Stranica 13
Kod kuće je najgoreKod kuće je najgore
Naši nogometaši
Sara Koren, 6.a
priroda umire, kao da umire i jedan
dio nas.
Na svakom koraku lišće nas podsje-
ća da je vrijeme za nove pobjede!
Kiša nam, koliko god hladna bila,
daje predivan osjećaj topline, a
vjetar se pobrine da nam misli ne
pobjegnu glupostima, već ih u jed-
nom dahu otpuše na ispravan put.
Čini se kako jesen mora učiniti toli-
ko toga kako bi nas probudila, no
zapravo joj je dovoljan jedan krat-
ki trenutak i naša suradnja. Vrlo je
jednostavno.
Sve što moramo
jest uživati u
toj igri koju
igramo s priro-
dom jer nas ona
prati kroz cijeli
život.
Marija
Stjepanović,
8.c
Ne postoji ništa ljepše od onih tre-
nutaka između sna i jave, onih u
kojima se povezujemo sa Svemi-
rom.
Nimalo slučajno, ti se trenuci
ponajviše događaju u mjesecu stu-
denome. Možemo reći kako tada
postajemo uspavani. To, međutim,
nije istina. Radi se o tome da je
nastupilo doba godine u kojem čov-
jek shvaća da je godina na izmaku.
Htjeli mi to ili ne, svojevrsno smo
se suživjeli s godinom. Sada kada
Trenutak u studenomeTrenutak u studenome
“Htjeli mi to ili
ne, svojevrsno
smo se
suživjeli s
godinom.”
Zima
Marina Poduška, 3.c Drveće
Ema Gajski, 2.a
Grana bora
Domagoj Đapić, 2.c
Državno natjecanje:
1. Tomislav Knez, 8.b
2. Ivan Blažanović, 7.a
Županijsko natjecanje:
1. Luka Čabraja, 5.b
2. Luka Žinić, 8.c
3. Tin Gajski, 7.b
4. Tin Reiter, 8.b
5. Petra Tvrdeić, 2.a
6. Marija Stjepanović, 8.c
Učenik generacije:
5. razredi
Leon Đapić, 5.c
6. razredi
Matija Perković, 6.c
7. razredi
Ivan Blažanović, 7.a
8. razredi
Iva Živković, 8.a
Najuzorniji učenik
Iva Živković, 8.aIva Živković, 8.a
Naj odjel: 6.b6.b
Pohvala dramskoj
skupini “Igra”
Riječi – skrivalice :
U skupini riječi prva slova daju
neki pojam.
Gibraltar Enik Ormar Guma Rat
Armada Finish Indija Jakov Ana
Odgovor :
_______________________
David Šesto, 6.b
Pohvaljeni i nagrađeni učenici u šk. god. 2011./2012.Pohvaljeni i nagrađeni učenici u šk. god. 2011./2012.
Zabavni kutakZabavni kutak
Stranica 14
Dan škole
Likovna grupa
VIC
IDU DVA
DEČKA
ULICOM
JEDAN REPA
A DRUGI
MRKVA
Rebus
Lana Hercigonja, 8.c
Strip-Romeo i jabuka
Antonija Vuletić, 8.a
Leonarda Valentina Mrkoci, 6.b Osmosmjerka
Marija Puljić, 6.b
Mi najmlađi
Strip - Moj san
Petra Štruklec, 8.c
Stranica 15
OŠ Kustošija,OŠ Kustošija,
Sokolska 7, ZagrebSokolska 7, Zagreb
Članovi novinarske i likovne grupe
pod vodstvom profesorice Mire
Rabljenović
Članovi foto grupe pod vodstvom
profesorice Marice Radoš
Dizajn školskog lista birali učeni-
ci šestih razreda. Izabran je di-
zajn učenice Ane Žderić , 6. a
Fotografije uređivala učenica
Željka Muslić, 5. b
Učeničke radove lektorirale pro-
fesorice hrvatskog jezika: Mla-
denka Volović, Emilija Centner i
Ljiljana Behaim
Suradnici—svi učenici čiji se ra-
dovi nalaze u školskom listu
Telefon: 37 50 307
Faks: 37 51 307
E-pošta: [email protected]
Uredništvo školskog listaUredništvo školskog lista
Ima nas i na webu
www.os-kustosija-zg.skole.hr
"Dao Svevišnji da ova škola bude na korist ovome vri-
jednome puku. Djeca njihova neka crpu ovdje blagoslo-
veno slovo nauke, plemenito srce i poštenu dušu, da
budu danas, sutra značajni ljudi, čestiti općinari i poš-
teni Hrvati.
Ljubav neka veže nastavnike uz djecu jer iz ove ljubavi
rađat će se zahvalnost mališa koji će biti najbolji zalog
učiteljima, lijepe uspomene i čestitoga života njihovih
učenika.
Učiteljima koje je zapao najčasniji dio u javnome radu
jer imadu u rukama mlado pokoljenje narodno, a prema
tom i njegovu budućnost, bila ova škola mjesto gdje će
uzgajati povjerenu im djecu, oplemenjivati im um i sr-
ce. " – Riječi su pri blagoslovu dvorazredne pučke ško-
le, velečasnoga gospodina Franje Horvata 22. rujna
1910.