jom Kierkegaarda s problemom ponavljanja i istine Husserla s temom filozofije kao beskonačne zadaće povezane s historijom naše racionalnosti A preko tih filozofskih ličnosti uočavamo sve oblasti znanja na koja se J Hyppolite poziva u vlastitim pitanjima psihoashynalizu s neobičnom logikom želje matematiku i formalizaciju disshykursa teoriju informacije i njezinu primjenu u analizi živog ukratko sve oblasti na osnovi kojih se može postavljati pitanje o logici i egzistenciji koje neprestano stvaraju i razvrgavaju svoje veze

Smatram da je to djelo artikulirano u nekoliko glavnih knjiga ali još više zastupljeno u istraživanjima u nastavi u neprekidnoj pozorshynosti u svakodnevnoj budnosti i velikodušnosti u naizgled adminishystrativnoj i pedagoškoj (što u biti znači dvostruko političkoj) odgoshyvornosti zahvatilo i formuliralo najbitnije probleme našega vremena Mnogi od nas beskrajno su nam zahvalni

Upravo zbog toga što sam od njega preuzeo smisao i mogućnost onoga što činim upravo zbog toga što me on vrlo često prosvjet1jivao kada sam se naslijepo trudio želio sam svoj rad staviti pod njegov znamen i pozivajući se na njega završiti prikaz svojih zamisli

Budući da mu toliko dugujem posve mi je jasno da izbor što ste ga učinili pozivajući me da ovdje poučavam dobri~ dijelom znači pohvalu koju njemu upućujete Duboko sam vam3ahvalan za čast koju ste mi ukazali no nisam vam manje zahvalan ža ono što u tom izboru pripada njemu Iako se ne osjećam doraslim zadaći njegova sljedbenika ipak znam da bih bio sretan kad bi me večeras ohrabrimiddot vao njegovoprost

I sada bolje razumijem zašto mi je maloprije bilo tako teško otpočeti Sada znam koji je to glas što sam ga priželjkivao da mi prethodi da me nosi da me poziva na govor i da se ukotvi u mom vlastitom diskursu Znam što mi je sačinjaValo toliku tegobu da uzmem riječ - uzimam je na ovom mjestu gdje sam je slušao a gdje više nema njega da me čuje

S francuskoga preveo Rade Kalanj

Mikrofizika moći

(Intervju s Michelom Foucaultom)

- Vi ste za talijanskujavnost autor Povijesti ludila Riječi i stvari a sada i Nadgledati i kažnjavati Da li biste ukratko mogli naznačiti put koji Vasje od teme ludila u klasično doba doveo do istraiivanja kriminaliteta i delikvencije

- Kada sam započeo svoja istraživanja 1950-1955 godine jedan od velikih problema bio je tada politički status znanosti i ideološke funkcije koje je ona mogla prenositi Nije izričito dominirao problem Lisenko premda mislim da se oko te ružne priče kojaje tako dugo ostala zataškana i brižljivo skrivena pojavio čitav sklop zanimljivih pitanja Dvije riječi rezimiraju ih sve moći i znati

Mislim da sam Povijest ludila napisao donekle na tragu ovih problema Radilo se za mene o slijedećem Postavimo li znanostima kao što su teorijska fizika ili organska kemija pitanje o njihovim odnosima spram političkih i ekonomskih struktura društva nismo li postavili suviše ~loženi problem Ne postavlja li se možda razina mogućeg tumdnja suviše visoko Ako uzmemo jedno znanje kao što je psihijatrija problem neće biti puno lakše rješiv obzirom na to daje njen epistemološki profil tanan a praktičnaje psihijatrija vezana za čitav niz institucija neposrednih ekonomskih zahtjeva političkih prioriteta socijalnih regulacija U slučaju jedne tako raquosumnjivelaquo znanosti kao što je psihijatrija ne bismo mogli na pouzdaniji način razriješiti splet učinaka moći i znanja Taj sam isti problem u Rođenju klinike htio postaviti obzirom na medicinu ova ima sigurno č~u znanstvenu strukturu od psihijatrije ali je i sama jako zapletena u socijalne strukture

Ono što me je tada malo skrenulo u pravom smislu riječi raquoskreshynulolaquo jest činjenica da pitanje koje sam sebi postavljao nije uopće

bull Ovaj intervju sačinili su Alessandro Fontana i Pasquale Pasquino u lipnju 1976

142 143

1] 11 -tlr -OiO ~Ol l-l ~ ~I Ll Ll

zanimalo one kojima sam ga postavljao Mislili su da je to problem politički beznačajan a epistemološki bez digniteta I to mislim zbog tri razloga Prvi je taj da je problem marksističkih intelektualaca u Francuskoj bio - a na taj su način i vršili ulogu koju im je nalagala KPF - da ih prizna institucija univerziteta i establishment morali su dakle postavljati sebi ista pitanja baviti se istim problemima i istim područjima raquoImamo ugled marksista nije nam strano ono čime se bavite ali jedini smo koji vašim starim preokupacijama dajemo nova rješenjalaquo Marksizam je želio da ga se prihvati kao obnovu liberalne tradicije univerzitetske (baš kao što su se u širem smislu u istoj epohi komunisti predstavljali kao jedini koji su u stanju ponovo preuzeti i okrijepiti nacionalnu tradiciju) Odatle na polju koje nas zanima činjenica da su oni h~eli preuzeti najtradicionalnije i raquonajplemenitijelaquo probleme povijesti znanosti matematiku fiziku - ukratko teme koje su razmatrali Duhem RusserI Koyre Medicishyna psihijatrija nisu bile dovoljno plemenite niti dovoljno ozbiljne niti na razini velikih formi klasičnog racionalizma

Drugi je razlog taj da poststaljinski staljinizam isključivši iz marksističkoga diskursa sve ono što nije bilo bojažljivo ponavljanje već rečenoga nije dopuštao da se pristupi još neist1Jlženim područjishyma Nijedan oblikovani pojam nikakav potvrđeni vokabular za pitanja kao što su učinci moći psihijatrije ili politiČko funkciuonirashynje medicine dok su nebrojene promjene koje su se dešavale od Marxa do današnjeg doba preko Engelsa i Lenjina među sveuči1ishyštarcima i marksistima nataložile čitavu jednumiddot tradiciju govora o raquoznanostilaquo u onom smislu kojeg je podrazumijevalo 19 stoljeće Marksisti su plaćali svoju vjernost starom pozitivizmu uz cijenu

radikalnog og1llŠenja o čitav niz problema koji su se odnosili na znanost

Konačno postoji možda i treći razlog Ali ne mogu biti apsolutno siguran daje on imao utjecaja Pitam se ipak nije li među intelektushyalcima KPF (ili njima bliskima) postojalo odbijanje da se postavi problem renfermementa političkog korištenja psihijatrije na općenishytiji način nego što je to discipliniranje društva Još pedesetih i šezdesetih godina vjerojatno su malobrojni znali razmjere Gulaga u stvarnosti ali mislim da su ih mnogi naslućivali da su mnogi imali osjećaj da je o tim stvarima u svakom slučaju bolje ne govoriti opasna zona crveno svjetlo Naravno teško je unatrag procjenjivati stupanj njihove svjesnosti Ali na svaki način vi dobro znate kojom

144

L-l Ll L-l LJ ~I --1 IOOL -L --

je lakoćom vodstvo partije - koja je da se razumijemo znala sve - moglo provoditi upute spriječavati da se govori o ovome ili onome diskvalificirati ovaj ili onaj tip istraživanja U svakom slučashyju ako se među nekim liječnicima bliskim KPF diskutiralo o Pavlovshyljevoj psihijatriji politička psihijatrija psihijatrija kao pOlitika nijecvala

Ono što sam ja sa svoje strane pokušao učiniti na tom području bilo je od intelektualaca francuske ljevice prihvaćeno s velikom šutnjom I tek su oko 68 uz inat marksističkoj tradiciji i usprkos KP sva ta pitanja poprimila svoje političko značenje i to oštrinom koju nisam slutio a koja je pokazivala koliko su moje prethodne knjige bile još plahe i zbunjene Da nije bilopolitičkog otvaranja onih godina vjerojatno ne bih imao hrabrosti da ponovno razmatram te probleme i da nastavim svoje traganje na padini kriminala zatvora disciplina

- Postoji dakle stanoviti vid raquodiskontinuitetalaquo na Vašem teorijshyskom putu S time u vezi što vi danas mislite o onom stajalištu prema kojem se od Vas prebrzo iolako pokušalo učiniti raquostrukturalističkoglaquo historičara

- Ova priča o diskontinuitetu uvijek me je malo iznenađivala Izdanje Petit Laroussea koje je upravo izašlo kaže raquoFoucault Filoshyzof koji svoju teoriju povijesti zasniva na diskontinuitetulaquo To me zapanjuje Vjerojatno nisam bio dovoljno jasan u Riječima i stvarishyma iako se o tome mnogo govori1o-treinilo mi Se da u nekim empirijskim formama znanja kao što je biologija politička ekonoshymija psihijatribt(medicina itd ritam transformacija nije slijedio rastezljive i kontinuirane sheme razvoja koje se općenito prihvaćaju Velika biološka slika sazrijevanja znanosti podrazumijeva još uvijek ne malo povijesnih analiza ona mi ne izgleda historijski vjerodostojshynom U znanosti kao što je medicina na primjer do kraja 18 stoljeća postoji stanoviti tip diskursa čije su spore transformacije u dvadeshysetpet-trideset godina prekinule ne samo s raquoistinitimlaquo pretpostavkashyma koje su do tada mogle biti formulirane nego još više s načinima govora s načinima viđenja s čitavim sklopom praksa koje su podrshyžavale medicinu nisu to naprosto nova otkrića to je novi raquorežimlaquo u diskursu i u znanju I to u nekoliko godina To je stvar koja se ne može negirati ukoliko se tekstovi gledaju dovoljno pažljiyo Moj problem nije uopće bio da kažem pa dobro u diskontinuitetu smo pa tu i ostanimo Nego da postavim pitanje kako se moglo dogoditi da se u

145

nekim momentima i u nekim poretcima znanja javljaju grubi prekidi ove naglosti evolucije ove transformacije koje ne odgovaraju mirnoj i kontinuiranoj predodžbi koju obično imamo

Važno u tim promjenama nije to da bi one bile brze ili od velikog domašaja Ili bolje reći ova brzina i ovaj domašaj nisu do li znak nečeg drugog modifikacije u pravilima oblikovanja izričaja koji su prihvaćeni kao znanstveno istiniti

Nije to dakle neka promjena sadržaja (pobijanje starih grešaka otkriće novih istina) nije to niti preinaka teorijske forme (obnavljashynje paradigme modifikacija sistematskih cjelina) u pitanju je ono prema čemu se ravnaju izričaji i način na koji podržavaju jedni druge da bi sačinili znanstveno prihvatljivi i otuda podobni skup pretposhystavki koje mogu biti verificirane ili falsificirane pomoću znanstveshynih procedura Dakle problem režima raquopolitikelaquo znanstvenog izrishyčaja Na ovoj razini radi se o tome da se zna ne koja je to moć što izvana pritišće znanost nego koji učinci moći kruže među znanstveshynim izričajima na neki način koji je njihov unutarnji režim moći i kako zašto se on u nekim trenucima globalno modificira

Te sam različite režime pokušao ustanoviti i opisati u Riječima i stvarima Imajući u vidu da ih tada nisam pokušavlfO objasniti i da bi to trebalo nastojati učiniti u nekom budućem radu Ali ono što je nedostajalo mome radu bio je ovaj problem raquodiskurzivnog režimalaquo učinaka moći svojstvenih igri izričaja Previše sam ih brkao sa sistematičnošću s teorijskom formom nečega poput paradigme Na stjecištu Povijesti ludila i Riječi i stvari postojao je sa dva vrlo različita aspekta ovaj središnji problem moći kojeg sam tada bio još vrlo loše izdvojio

- Treba dakle pojam diskontinuiteta postaviti ponovo tamo gdje muje mjesto Možda postoji pojam kojije važliji centralniji II Vašem mišljenju pojam događaja Sad što se tiče događaja jedna je generacija bila u impasseu budući se kao posljedica radova etnoloshyga i to velikih etnologa uspostavila ova dihotomija između struktura s jedne strane (ono što je mislivo) i događaja s druge što bi bilo sjedište iracionalnoga nemišljivoga onoga što se ne uklapa i ne može se uklapat u mehaniku i u igru analize barem ne u obliku koji su prihvatili unutar strukturalizma Još nedavno u jednoj debati objavljenoj u časopisu raquoLhommelaquo tri eminentna etnologa ponovno sebi postavljaju ovo pitanje i obzirom na događaj kažu događaj je ono što nam izmiče to je mjesto raquoapsolutne kontingencijelaquo Mi smo

146

mislioci analitičari struktura Povijest nas se ne tiče ne znamo što bismo s njom itd Dakle ova opozicija bila je i proizvod stanovite antropologije Onaje izvršila pustošenja mislim i među historičashyrima koji su konačno uspjeli diskvalificirati događaj raquolhistoire evenememiellelaquo kao historiju potčinjenu malim sićušnim činjenicashyma slučajevima itd Činjenica je da se u povijesti stvaraju zapleti u kojima se ne radi ni o malim činjenicama ni o onoj lijepoj uređenoj strukturi prozirnoj i prikladnoj za analizu Grand renfermement na primjer kojeg Vi opisujete u Povijesti ludila možda je jedan od tih zapleta koji izmiče suprotnosti ivneđu događaja i strukture Da li biste možda mogli obzirom na sadašnje stanje stvari precizirati ovu reprizu i ovu rejormulQJiju pojma događaja

- Ako se prihvati daje strukturalizam bio najsistematičniji napor da se pojam događanja eliminira ne samo iz etnologije nego i iz čitavog niza drugih znanosti a u krajnjem slučaju i iz same povijesti ne vidim tko bi mogao biti veći antistrukturalista od mene Ali važno je to da se ne učini s događajem ono što se učinilo sa strukturom Ne radi se o tome da se sve svede na stanovitu razinu koja bi bila razina događaja nego o tome da se dobro ima na umu da postoji čitav jedan raspored na pojedine razine različitih tipova događaja koji nemaju niti isti domašaj niti istu kronološku obuhvatnost niti istu sposobshynost proizvođenja učinaka

Problem je istodobno to da se razlikuju događaji da se diferencishyraju cjeline odnosa i razine kojima pripadaju da se nanovo sastave niti koje ih vežu i9JIlogućuju da se pni rađaju jedni iz drugih Otuda odbijanje analiza koje se odnose na simboličko polje ili na područje značenjskih struktura i pribjegavanje analizama koje bi se provodile u terminima genealogije odnosa snaga strateških razvoja taktika Ja mislim da ono čemu se treba obratiti nije veliki model jezika i znakova nego model rata i bitke Povjesnost koja nas vuče i koja nas određuje je ratnička nije u poretku jezika Odnos moći ne odnos smisla Povijest nema raquosmisaolaquo to ne znači da je apsurdna ili nekoherentna Ona je naprotiv shvatljiva i mora se moći analizirati sve do najsitnijeg detalja ali prema shvatljivosti bitaka strategija i taktika Niti dijalektika (kao logika protuslovlja) niti semiotika (kao struktura komunikacije) ne bi mogle objasniti unutarnju shvatljivost sukoba raquoDijaleIctikalaquo je način da se izbjegne uvijek neizvjesna i otvorena stvamostjer je Svodi na hegel ijanski kostur raquosemiologijalaquo

147

1___________IIiHtlI

i r~~ r---- JI i r---middot~ ~ H f----1 -1 ---1 ~ l---J

je način da se izbjegne siloviti krvavi ubitačni njezin karakter svodeći je na smireni i platonistički oblik jezika i dijaloga

- U vezi s ovim problemom diskurzivnosti mislim da se mimo može kazati da ste Vi bili prvi koji ste diskursu postavili pitanje moći postavili ga u trenutku ukojem je mahnitao jedan tip analize koji je prolazio preko pojma teksta s pratećom metodologijom tj semioloshygija strukturalizam itd Dakle postaviti diskursu pitanje moći znači u osnovi pitati kome služiš Ne radi se toliko o tome da se diskurse poremeti u njihovom ne-rečenom u njihovom implicitnom itd diskursi su Vi ste to često ponavljali prozirni ne trebaju interpreshytaciju ili nekoga tko bi došao da im dade smisao Kada se čitaju raquotekstovilaquo na neki se način vidi da govore jasno i da im ne treba dodatni smisao i interpretacija Ovo pitanje moći postavljeno disshykursima podnosilo je naravno stanoviti tip efekata i stanoviti broj implikacija na metodologijskom planu i na planu tekućeg povijesnog istraživanja Da li biste ukratko mogli obrazlotiti ovo pitanje koje ste Vi postavili ako je istina da ste ga postavili

- Ne mislim da samja bio prvi kojije postavio to pitanje Dapače začuđen sam teškoćom kojom sam ga formulirao Kada na to mislim ponovno pitam se o čemu sam mogao govoriti npt u Povijesti ludila ili Rođenju klinike ako ne o moći Ipak potpu11 sam svjestan toga da praktički nisam upotrijebio ovaj termin i da nisam imao na raspolaganju ovo polje analize Mogu reći daje bez sumnje postojala neka nesposobnost koja je očito bila povezana s političkom situacishyjom u kojoj smo se nalaziliNe vidi se s koje se je strane - s lijeva ili s desna - problem moći mogao postaviti S desna nije bio postavljen do li u tenninima ustavnosti suverenosti slobode dakle u pravnim tenninima A od strane marksista u tenninima aparata Države Ali način na koji se on iskazuje konkretno i u pojedinačnoshyme sa svojom specifičnošću svojim tehnikama i svojim taktikama nije bio istraživan zadOVOljavalo se potkazivanjem u raquodrugomelaquo u protivnicima i to na način koji je istodobno bio polemičan i globalan moć je u sovjetskom socijalizmu nazivana od protivnika totalitarizshymom a u zapadnom kapitalizmu bilajeod marksista potkazivanakao klasna vladavina Ali mehanika moći nije nikada bila analizirana Moglo se je to početi raditi tek nakon 68 tj nakon svakodnevnih bitaka vođenih u bazi sa onima koji su debatirali argumentima finijim od mreže moći Tu se je pojavila konkretnost moći a s njome i vjerojatna plodotvomost ovih analiza za osvještenje ovih stvari koje

148

w (L_J wu L-J W ULJ l __l LJ

I ~ su do tog trenutka bile ostale izvan polja političke analize Da kažemo a ~ sasvim jednostavno psihijatrijsko intemiranje mentalna nonnalizashyj

cija individua kaznene ustanove imaju vjerojatno prilično ograničeshy1 nu važnost ako se gleda samo ekonomsko značenje Naprotiv u l općem funkcioniranju zupčanika moći vjerojatno su bitni Tako dugo Ji

i dok se pitanje moći postavljalo tako da ga se potčinjavalo ekonomshyskoj instanci i sistemima interesa koje je ona osiguravala gledalo se na te probleme kao na malo važne

- Stanoviti marksizam i stanolita fenomenologija su daklep[edshystavljali objektivnu prepreku ove problematike

- Da ako hoćete u onoj mjeri u kojoj je istina da su pripadnici moje generacije dok su bili studenti bili zadojeni ovim dvjema fonnama analize jednom koja je vraćala konstitutivni subjekt i drugom koja je vraćala na ekonomsko u posljednjoj instanci na ideologiju i na igru struktura i nadstruktura

- I dalje u ovom metodologijskom okviru kako biste onda situirali genealogijski pristup Odakle njegova potreba kao pitanja o uvjetima mogućnosti i modalitetima konstitucije raquoobjekatalaquo i sektora koje ste Vi ponekad analizirali

- Volio bih vidjeti kako bi se ovi problemi konstitucije mogli riješiti unutar jedne historijske potke umjesto da ih se usmjerava prema nekom konstitutivnom objektu ali ova histOrijska potka ne bi trebala biti jednostavna revitalizacija fenomenološkoga SUbjekta Ne vjerujem da se problem Jješava tako da se subjekt kojem su se obraćali fenomenolozi učini povijesnim i da se tako dolazi do svijesti koja se transf0n9ifa kroz povijest Treba se otarasiti konstituirajućeg subjekta otarasiti se subjekta samog ti dospjeti do historijske analize koja može položiti računa o konstituciji subjekta u povijesnoj potki A to je ono što bih nazvao genealogijom dakle takav oblik povijesti koji vodi računa o konstituciji znanja diskursa polja subjeshykata itd bez potrebe da se obraća nekom subjektu koji bi bio transcendentan u odnosu na polje događaja koje pOkriva u svom praznom identitetu tijekom povijesti

- Marksistička fenomenologija stanoviti marksizam su sigurno predstavljali zaslon i prepreku postoje dva pojma koji su i dalje zaslon i prepreka danas to je ideologija s jedne strane i represija s druge I tako se sve u svemu misli povijest i tako se daje smisao ovim fenomenima normalizacije seksualnosti moći U osnovi uposhytrebljava li se ona ili ne mi se uvijek vraćamo s jedne strane na

149

1] 11 -tlr -OiO ~Ol l-l ~ ~I Ll Ll

zanimalo one kojima sam ga postavljao Mislili su da je to problem politički beznačajan a epistemološki bez digniteta I to mislim zbog tri razloga Prvi je taj da je problem marksističkih intelektualaca u Francuskoj bio - a na taj su način i vršili ulogu koju im je nalagala KPF - da ih prizna institucija univerziteta i establishment morali su dakle postavljati sebi ista pitanja baviti se istim problemima i istim područjima raquoImamo ugled marksista nije nam strano ono čime se bavite ali jedini smo koji vašim starim preokupacijama dajemo nova rješenjalaquo Marksizam je želio da ga se prihvati kao obnovu liberalne tradicije univerzitetske (baš kao što su se u širem smislu u istoj epohi komunisti predstavljali kao jedini koji su u stanju ponovo preuzeti i okrijepiti nacionalnu tradiciju) Odatle na polju koje nas zanima činjenica da su oni h~eli preuzeti najtradicionalnije i raquonajplemenitijelaquo probleme povijesti znanosti matematiku fiziku - ukratko teme koje su razmatrali Duhem RusserI Koyre Medicishyna psihijatrija nisu bile dovoljno plemenite niti dovoljno ozbiljne niti na razini velikih formi klasičnog racionalizma

Drugi je razlog taj da poststaljinski staljinizam isključivši iz marksističkoga diskursa sve ono što nije bilo bojažljivo ponavljanje već rečenoga nije dopuštao da se pristupi još neist1Jlženim područjishyma Nijedan oblikovani pojam nikakav potvrđeni vokabular za pitanja kao što su učinci moći psihijatrije ili politiČko funkciuonirashynje medicine dok su nebrojene promjene koje su se dešavale od Marxa do današnjeg doba preko Engelsa i Lenjina među sveuči1ishyštarcima i marksistima nataložile čitavu jednumiddot tradiciju govora o raquoznanostilaquo u onom smislu kojeg je podrazumijevalo 19 stoljeće Marksisti su plaćali svoju vjernost starom pozitivizmu uz cijenu

radikalnog og1llŠenja o čitav niz problema koji su se odnosili na znanost

Konačno postoji možda i treći razlog Ali ne mogu biti apsolutno siguran daje on imao utjecaja Pitam se ipak nije li među intelektushyalcima KPF (ili njima bliskima) postojalo odbijanje da se postavi problem renfermementa političkog korištenja psihijatrije na općenishytiji način nego što je to discipliniranje društva Još pedesetih i šezdesetih godina vjerojatno su malobrojni znali razmjere Gulaga u stvarnosti ali mislim da su ih mnogi naslućivali da su mnogi imali osjećaj da je o tim stvarima u svakom slučaju bolje ne govoriti opasna zona crveno svjetlo Naravno teško je unatrag procjenjivati stupanj njihove svjesnosti Ali na svaki način vi dobro znate kojom

144

L-l Ll L-l LJ ~I --1 IOOL -L --

je lakoćom vodstvo partije - koja je da se razumijemo znala sve - moglo provoditi upute spriječavati da se govori o ovome ili onome diskvalificirati ovaj ili onaj tip istraživanja U svakom slučashyju ako se među nekim liječnicima bliskim KPF diskutiralo o Pavlovshyljevoj psihijatriji politička psihijatrija psihijatrija kao pOlitika nijecvala

Ono što sam ja sa svoje strane pokušao učiniti na tom području bilo je od intelektualaca francuske ljevice prihvaćeno s velikom šutnjom I tek su oko 68 uz inat marksističkoj tradiciji i usprkos KP sva ta pitanja poprimila svoje političko značenje i to oštrinom koju nisam slutio a koja je pokazivala koliko su moje prethodne knjige bile još plahe i zbunjene Da nije bilopolitičkog otvaranja onih godina vjerojatno ne bih imao hrabrosti da ponovno razmatram te probleme i da nastavim svoje traganje na padini kriminala zatvora disciplina

- Postoji dakle stanoviti vid raquodiskontinuitetalaquo na Vašem teorijshyskom putu S time u vezi što vi danas mislite o onom stajalištu prema kojem se od Vas prebrzo iolako pokušalo učiniti raquostrukturalističkoglaquo historičara

- Ova priča o diskontinuitetu uvijek me je malo iznenađivala Izdanje Petit Laroussea koje je upravo izašlo kaže raquoFoucault Filoshyzof koji svoju teoriju povijesti zasniva na diskontinuitetulaquo To me zapanjuje Vjerojatno nisam bio dovoljno jasan u Riječima i stvarishyma iako se o tome mnogo govori1o-treinilo mi Se da u nekim empirijskim formama znanja kao što je biologija politička ekonoshymija psihijatribt(medicina itd ritam transformacija nije slijedio rastezljive i kontinuirane sheme razvoja koje se općenito prihvaćaju Velika biološka slika sazrijevanja znanosti podrazumijeva još uvijek ne malo povijesnih analiza ona mi ne izgleda historijski vjerodostojshynom U znanosti kao što je medicina na primjer do kraja 18 stoljeća postoji stanoviti tip diskursa čije su spore transformacije u dvadeshysetpet-trideset godina prekinule ne samo s raquoistinitimlaquo pretpostavkashyma koje su do tada mogle biti formulirane nego još više s načinima govora s načinima viđenja s čitavim sklopom praksa koje su podrshyžavale medicinu nisu to naprosto nova otkrića to je novi raquorežimlaquo u diskursu i u znanju I to u nekoliko godina To je stvar koja se ne može negirati ukoliko se tekstovi gledaju dovoljno pažljiyo Moj problem nije uopće bio da kažem pa dobro u diskontinuitetu smo pa tu i ostanimo Nego da postavim pitanje kako se moglo dogoditi da se u

145

nekim momentima i u nekim poretcima znanja javljaju grubi prekidi ove naglosti evolucije ove transformacije koje ne odgovaraju mirnoj i kontinuiranoj predodžbi koju obično imamo

Važno u tim promjenama nije to da bi one bile brze ili od velikog domašaja Ili bolje reći ova brzina i ovaj domašaj nisu do li znak nečeg drugog modifikacije u pravilima oblikovanja izričaja koji su prihvaćeni kao znanstveno istiniti

Nije to dakle neka promjena sadržaja (pobijanje starih grešaka otkriće novih istina) nije to niti preinaka teorijske forme (obnavljashynje paradigme modifikacija sistematskih cjelina) u pitanju je ono prema čemu se ravnaju izričaji i način na koji podržavaju jedni druge da bi sačinili znanstveno prihvatljivi i otuda podobni skup pretposhystavki koje mogu biti verificirane ili falsificirane pomoću znanstveshynih procedura Dakle problem režima raquopolitikelaquo znanstvenog izrishyčaja Na ovoj razini radi se o tome da se zna ne koja je to moć što izvana pritišće znanost nego koji učinci moći kruže među znanstveshynim izričajima na neki način koji je njihov unutarnji režim moći i kako zašto se on u nekim trenucima globalno modificira

Te sam različite režime pokušao ustanoviti i opisati u Riječima i stvarima Imajući u vidu da ih tada nisam pokušavlfO objasniti i da bi to trebalo nastojati učiniti u nekom budućem radu Ali ono što je nedostajalo mome radu bio je ovaj problem raquodiskurzivnog režimalaquo učinaka moći svojstvenih igri izričaja Previše sam ih brkao sa sistematičnošću s teorijskom formom nečega poput paradigme Na stjecištu Povijesti ludila i Riječi i stvari postojao je sa dva vrlo različita aspekta ovaj središnji problem moći kojeg sam tada bio još vrlo loše izdvojio

- Treba dakle pojam diskontinuiteta postaviti ponovo tamo gdje muje mjesto Možda postoji pojam kojije važliji centralniji II Vašem mišljenju pojam događaja Sad što se tiče događaja jedna je generacija bila u impasseu budući se kao posljedica radova etnoloshyga i to velikih etnologa uspostavila ova dihotomija između struktura s jedne strane (ono što je mislivo) i događaja s druge što bi bilo sjedište iracionalnoga nemišljivoga onoga što se ne uklapa i ne može se uklapat u mehaniku i u igru analize barem ne u obliku koji su prihvatili unutar strukturalizma Još nedavno u jednoj debati objavljenoj u časopisu raquoLhommelaquo tri eminentna etnologa ponovno sebi postavljaju ovo pitanje i obzirom na događaj kažu događaj je ono što nam izmiče to je mjesto raquoapsolutne kontingencijelaquo Mi smo

146

mislioci analitičari struktura Povijest nas se ne tiče ne znamo što bismo s njom itd Dakle ova opozicija bila je i proizvod stanovite antropologije Onaje izvršila pustošenja mislim i među historičashyrima koji su konačno uspjeli diskvalificirati događaj raquolhistoire evenememiellelaquo kao historiju potčinjenu malim sićušnim činjenicashyma slučajevima itd Činjenica je da se u povijesti stvaraju zapleti u kojima se ne radi ni o malim činjenicama ni o onoj lijepoj uređenoj strukturi prozirnoj i prikladnoj za analizu Grand renfermement na primjer kojeg Vi opisujete u Povijesti ludila možda je jedan od tih zapleta koji izmiče suprotnosti ivneđu događaja i strukture Da li biste možda mogli obzirom na sadašnje stanje stvari precizirati ovu reprizu i ovu rejormulQJiju pojma događaja

- Ako se prihvati daje strukturalizam bio najsistematičniji napor da se pojam događanja eliminira ne samo iz etnologije nego i iz čitavog niza drugih znanosti a u krajnjem slučaju i iz same povijesti ne vidim tko bi mogao biti veći antistrukturalista od mene Ali važno je to da se ne učini s događajem ono što se učinilo sa strukturom Ne radi se o tome da se sve svede na stanovitu razinu koja bi bila razina događaja nego o tome da se dobro ima na umu da postoji čitav jedan raspored na pojedine razine različitih tipova događaja koji nemaju niti isti domašaj niti istu kronološku obuhvatnost niti istu sposobshynost proizvođenja učinaka

Problem je istodobno to da se razlikuju događaji da se diferencishyraju cjeline odnosa i razine kojima pripadaju da se nanovo sastave niti koje ih vežu i9JIlogućuju da se pni rađaju jedni iz drugih Otuda odbijanje analiza koje se odnose na simboličko polje ili na područje značenjskih struktura i pribjegavanje analizama koje bi se provodile u terminima genealogije odnosa snaga strateških razvoja taktika Ja mislim da ono čemu se treba obratiti nije veliki model jezika i znakova nego model rata i bitke Povjesnost koja nas vuče i koja nas određuje je ratnička nije u poretku jezika Odnos moći ne odnos smisla Povijest nema raquosmisaolaquo to ne znači da je apsurdna ili nekoherentna Ona je naprotiv shvatljiva i mora se moći analizirati sve do najsitnijeg detalja ali prema shvatljivosti bitaka strategija i taktika Niti dijalektika (kao logika protuslovlja) niti semiotika (kao struktura komunikacije) ne bi mogle objasniti unutarnju shvatljivost sukoba raquoDijaleIctikalaquo je način da se izbjegne uvijek neizvjesna i otvorena stvamostjer je Svodi na hegel ijanski kostur raquosemiologijalaquo

147

1___________IIiHtlI

i r~~ r---- JI i r---middot~ ~ H f----1 -1 ---1 ~ l---J

je način da se izbjegne siloviti krvavi ubitačni njezin karakter svodeći je na smireni i platonistički oblik jezika i dijaloga

- U vezi s ovim problemom diskurzivnosti mislim da se mimo može kazati da ste Vi bili prvi koji ste diskursu postavili pitanje moći postavili ga u trenutku ukojem je mahnitao jedan tip analize koji je prolazio preko pojma teksta s pratećom metodologijom tj semioloshygija strukturalizam itd Dakle postaviti diskursu pitanje moći znači u osnovi pitati kome služiš Ne radi se toliko o tome da se diskurse poremeti u njihovom ne-rečenom u njihovom implicitnom itd diskursi su Vi ste to često ponavljali prozirni ne trebaju interpreshytaciju ili nekoga tko bi došao da im dade smisao Kada se čitaju raquotekstovilaquo na neki se način vidi da govore jasno i da im ne treba dodatni smisao i interpretacija Ovo pitanje moći postavljeno disshykursima podnosilo je naravno stanoviti tip efekata i stanoviti broj implikacija na metodologijskom planu i na planu tekućeg povijesnog istraživanja Da li biste ukratko mogli obrazlotiti ovo pitanje koje ste Vi postavili ako je istina da ste ga postavili

- Ne mislim da samja bio prvi kojije postavio to pitanje Dapače začuđen sam teškoćom kojom sam ga formulirao Kada na to mislim ponovno pitam se o čemu sam mogao govoriti npt u Povijesti ludila ili Rođenju klinike ako ne o moći Ipak potpu11 sam svjestan toga da praktički nisam upotrijebio ovaj termin i da nisam imao na raspolaganju ovo polje analize Mogu reći daje bez sumnje postojala neka nesposobnost koja je očito bila povezana s političkom situacishyjom u kojoj smo se nalaziliNe vidi se s koje se je strane - s lijeva ili s desna - problem moći mogao postaviti S desna nije bio postavljen do li u tenninima ustavnosti suverenosti slobode dakle u pravnim tenninima A od strane marksista u tenninima aparata Države Ali način na koji se on iskazuje konkretno i u pojedinačnoshyme sa svojom specifičnošću svojim tehnikama i svojim taktikama nije bio istraživan zadOVOljavalo se potkazivanjem u raquodrugomelaquo u protivnicima i to na način koji je istodobno bio polemičan i globalan moć je u sovjetskom socijalizmu nazivana od protivnika totalitarizshymom a u zapadnom kapitalizmu bilajeod marksista potkazivanakao klasna vladavina Ali mehanika moći nije nikada bila analizirana Moglo se je to početi raditi tek nakon 68 tj nakon svakodnevnih bitaka vođenih u bazi sa onima koji su debatirali argumentima finijim od mreže moći Tu se je pojavila konkretnost moći a s njome i vjerojatna plodotvomost ovih analiza za osvještenje ovih stvari koje

148

w (L_J wu L-J W ULJ l __l LJ

I ~ su do tog trenutka bile ostale izvan polja političke analize Da kažemo a ~ sasvim jednostavno psihijatrijsko intemiranje mentalna nonnalizashyj

cija individua kaznene ustanove imaju vjerojatno prilično ograničeshy1 nu važnost ako se gleda samo ekonomsko značenje Naprotiv u l općem funkcioniranju zupčanika moći vjerojatno su bitni Tako dugo Ji

i dok se pitanje moći postavljalo tako da ga se potčinjavalo ekonomshyskoj instanci i sistemima interesa koje je ona osiguravala gledalo se na te probleme kao na malo važne

- Stanoviti marksizam i stanolita fenomenologija su daklep[edshystavljali objektivnu prepreku ove problematike

- Da ako hoćete u onoj mjeri u kojoj je istina da su pripadnici moje generacije dok su bili studenti bili zadojeni ovim dvjema fonnama analize jednom koja je vraćala konstitutivni subjekt i drugom koja je vraćala na ekonomsko u posljednjoj instanci na ideologiju i na igru struktura i nadstruktura

- I dalje u ovom metodologijskom okviru kako biste onda situirali genealogijski pristup Odakle njegova potreba kao pitanja o uvjetima mogućnosti i modalitetima konstitucije raquoobjekatalaquo i sektora koje ste Vi ponekad analizirali

- Volio bih vidjeti kako bi se ovi problemi konstitucije mogli riješiti unutar jedne historijske potke umjesto da ih se usmjerava prema nekom konstitutivnom objektu ali ova histOrijska potka ne bi trebala biti jednostavna revitalizacija fenomenološkoga SUbjekta Ne vjerujem da se problem Jješava tako da se subjekt kojem su se obraćali fenomenolozi učini povijesnim i da se tako dolazi do svijesti koja se transf0n9ifa kroz povijest Treba se otarasiti konstituirajućeg subjekta otarasiti se subjekta samog ti dospjeti do historijske analize koja može položiti računa o konstituciji subjekta u povijesnoj potki A to je ono što bih nazvao genealogijom dakle takav oblik povijesti koji vodi računa o konstituciji znanja diskursa polja subjeshykata itd bez potrebe da se obraća nekom subjektu koji bi bio transcendentan u odnosu na polje događaja koje pOkriva u svom praznom identitetu tijekom povijesti

- Marksistička fenomenologija stanoviti marksizam su sigurno predstavljali zaslon i prepreku postoje dva pojma koji su i dalje zaslon i prepreka danas to je ideologija s jedne strane i represija s druge I tako se sve u svemu misli povijest i tako se daje smisao ovim fenomenima normalizacije seksualnosti moći U osnovi uposhytrebljava li se ona ili ne mi se uvijek vraćamo s jedne strane na

149

nekim momentima i u nekim poretcima znanja javljaju grubi prekidi ove naglosti evolucije ove transformacije koje ne odgovaraju mirnoj i kontinuiranoj predodžbi koju obično imamo

Važno u tim promjenama nije to da bi one bile brze ili od velikog domašaja Ili bolje reći ova brzina i ovaj domašaj nisu do li znak nečeg drugog modifikacije u pravilima oblikovanja izričaja koji su prihvaćeni kao znanstveno istiniti

Nije to dakle neka promjena sadržaja (pobijanje starih grešaka otkriće novih istina) nije to niti preinaka teorijske forme (obnavljashynje paradigme modifikacija sistematskih cjelina) u pitanju je ono prema čemu se ravnaju izričaji i način na koji podržavaju jedni druge da bi sačinili znanstveno prihvatljivi i otuda podobni skup pretposhystavki koje mogu biti verificirane ili falsificirane pomoću znanstveshynih procedura Dakle problem režima raquopolitikelaquo znanstvenog izrishyčaja Na ovoj razini radi se o tome da se zna ne koja je to moć što izvana pritišće znanost nego koji učinci moći kruže među znanstveshynim izričajima na neki način koji je njihov unutarnji režim moći i kako zašto se on u nekim trenucima globalno modificira

Te sam različite režime pokušao ustanoviti i opisati u Riječima i stvarima Imajući u vidu da ih tada nisam pokušavlfO objasniti i da bi to trebalo nastojati učiniti u nekom budućem radu Ali ono što je nedostajalo mome radu bio je ovaj problem raquodiskurzivnog režimalaquo učinaka moći svojstvenih igri izričaja Previše sam ih brkao sa sistematičnošću s teorijskom formom nečega poput paradigme Na stjecištu Povijesti ludila i Riječi i stvari postojao je sa dva vrlo različita aspekta ovaj središnji problem moći kojeg sam tada bio još vrlo loše izdvojio

- Treba dakle pojam diskontinuiteta postaviti ponovo tamo gdje muje mjesto Možda postoji pojam kojije važliji centralniji II Vašem mišljenju pojam događaja Sad što se tiče događaja jedna je generacija bila u impasseu budući se kao posljedica radova etnoloshyga i to velikih etnologa uspostavila ova dihotomija između struktura s jedne strane (ono što je mislivo) i događaja s druge što bi bilo sjedište iracionalnoga nemišljivoga onoga što se ne uklapa i ne može se uklapat u mehaniku i u igru analize barem ne u obliku koji su prihvatili unutar strukturalizma Još nedavno u jednoj debati objavljenoj u časopisu raquoLhommelaquo tri eminentna etnologa ponovno sebi postavljaju ovo pitanje i obzirom na događaj kažu događaj je ono što nam izmiče to je mjesto raquoapsolutne kontingencijelaquo Mi smo

146

mislioci analitičari struktura Povijest nas se ne tiče ne znamo što bismo s njom itd Dakle ova opozicija bila je i proizvod stanovite antropologije Onaje izvršila pustošenja mislim i među historičashyrima koji su konačno uspjeli diskvalificirati događaj raquolhistoire evenememiellelaquo kao historiju potčinjenu malim sićušnim činjenicashyma slučajevima itd Činjenica je da se u povijesti stvaraju zapleti u kojima se ne radi ni o malim činjenicama ni o onoj lijepoj uređenoj strukturi prozirnoj i prikladnoj za analizu Grand renfermement na primjer kojeg Vi opisujete u Povijesti ludila možda je jedan od tih zapleta koji izmiče suprotnosti ivneđu događaja i strukture Da li biste možda mogli obzirom na sadašnje stanje stvari precizirati ovu reprizu i ovu rejormulQJiju pojma događaja

- Ako se prihvati daje strukturalizam bio najsistematičniji napor da se pojam događanja eliminira ne samo iz etnologije nego i iz čitavog niza drugih znanosti a u krajnjem slučaju i iz same povijesti ne vidim tko bi mogao biti veći antistrukturalista od mene Ali važno je to da se ne učini s događajem ono što se učinilo sa strukturom Ne radi se o tome da se sve svede na stanovitu razinu koja bi bila razina događaja nego o tome da se dobro ima na umu da postoji čitav jedan raspored na pojedine razine različitih tipova događaja koji nemaju niti isti domašaj niti istu kronološku obuhvatnost niti istu sposobshynost proizvođenja učinaka

Problem je istodobno to da se razlikuju događaji da se diferencishyraju cjeline odnosa i razine kojima pripadaju da se nanovo sastave niti koje ih vežu i9JIlogućuju da se pni rađaju jedni iz drugih Otuda odbijanje analiza koje se odnose na simboličko polje ili na područje značenjskih struktura i pribjegavanje analizama koje bi se provodile u terminima genealogije odnosa snaga strateških razvoja taktika Ja mislim da ono čemu se treba obratiti nije veliki model jezika i znakova nego model rata i bitke Povjesnost koja nas vuče i koja nas određuje je ratnička nije u poretku jezika Odnos moći ne odnos smisla Povijest nema raquosmisaolaquo to ne znači da je apsurdna ili nekoherentna Ona je naprotiv shvatljiva i mora se moći analizirati sve do najsitnijeg detalja ali prema shvatljivosti bitaka strategija i taktika Niti dijalektika (kao logika protuslovlja) niti semiotika (kao struktura komunikacije) ne bi mogle objasniti unutarnju shvatljivost sukoba raquoDijaleIctikalaquo je način da se izbjegne uvijek neizvjesna i otvorena stvamostjer je Svodi na hegel ijanski kostur raquosemiologijalaquo

147

1___________IIiHtlI

i r~~ r---- JI i r---middot~ ~ H f----1 -1 ---1 ~ l---J

je način da se izbjegne siloviti krvavi ubitačni njezin karakter svodeći je na smireni i platonistički oblik jezika i dijaloga

- U vezi s ovim problemom diskurzivnosti mislim da se mimo može kazati da ste Vi bili prvi koji ste diskursu postavili pitanje moći postavili ga u trenutku ukojem je mahnitao jedan tip analize koji je prolazio preko pojma teksta s pratećom metodologijom tj semioloshygija strukturalizam itd Dakle postaviti diskursu pitanje moći znači u osnovi pitati kome služiš Ne radi se toliko o tome da se diskurse poremeti u njihovom ne-rečenom u njihovom implicitnom itd diskursi su Vi ste to često ponavljali prozirni ne trebaju interpreshytaciju ili nekoga tko bi došao da im dade smisao Kada se čitaju raquotekstovilaquo na neki se način vidi da govore jasno i da im ne treba dodatni smisao i interpretacija Ovo pitanje moći postavljeno disshykursima podnosilo je naravno stanoviti tip efekata i stanoviti broj implikacija na metodologijskom planu i na planu tekućeg povijesnog istraživanja Da li biste ukratko mogli obrazlotiti ovo pitanje koje ste Vi postavili ako je istina da ste ga postavili

- Ne mislim da samja bio prvi kojije postavio to pitanje Dapače začuđen sam teškoćom kojom sam ga formulirao Kada na to mislim ponovno pitam se o čemu sam mogao govoriti npt u Povijesti ludila ili Rođenju klinike ako ne o moći Ipak potpu11 sam svjestan toga da praktički nisam upotrijebio ovaj termin i da nisam imao na raspolaganju ovo polje analize Mogu reći daje bez sumnje postojala neka nesposobnost koja je očito bila povezana s političkom situacishyjom u kojoj smo se nalaziliNe vidi se s koje se je strane - s lijeva ili s desna - problem moći mogao postaviti S desna nije bio postavljen do li u tenninima ustavnosti suverenosti slobode dakle u pravnim tenninima A od strane marksista u tenninima aparata Države Ali način na koji se on iskazuje konkretno i u pojedinačnoshyme sa svojom specifičnošću svojim tehnikama i svojim taktikama nije bio istraživan zadOVOljavalo se potkazivanjem u raquodrugomelaquo u protivnicima i to na način koji je istodobno bio polemičan i globalan moć je u sovjetskom socijalizmu nazivana od protivnika totalitarizshymom a u zapadnom kapitalizmu bilajeod marksista potkazivanakao klasna vladavina Ali mehanika moći nije nikada bila analizirana Moglo se je to početi raditi tek nakon 68 tj nakon svakodnevnih bitaka vođenih u bazi sa onima koji su debatirali argumentima finijim od mreže moći Tu se je pojavila konkretnost moći a s njome i vjerojatna plodotvomost ovih analiza za osvještenje ovih stvari koje

148

w (L_J wu L-J W ULJ l __l LJ

I ~ su do tog trenutka bile ostale izvan polja političke analize Da kažemo a ~ sasvim jednostavno psihijatrijsko intemiranje mentalna nonnalizashyj

cija individua kaznene ustanove imaju vjerojatno prilično ograničeshy1 nu važnost ako se gleda samo ekonomsko značenje Naprotiv u l općem funkcioniranju zupčanika moći vjerojatno su bitni Tako dugo Ji

i dok se pitanje moći postavljalo tako da ga se potčinjavalo ekonomshyskoj instanci i sistemima interesa koje je ona osiguravala gledalo se na te probleme kao na malo važne

- Stanoviti marksizam i stanolita fenomenologija su daklep[edshystavljali objektivnu prepreku ove problematike

- Da ako hoćete u onoj mjeri u kojoj je istina da su pripadnici moje generacije dok su bili studenti bili zadojeni ovim dvjema fonnama analize jednom koja je vraćala konstitutivni subjekt i drugom koja je vraćala na ekonomsko u posljednjoj instanci na ideologiju i na igru struktura i nadstruktura

- I dalje u ovom metodologijskom okviru kako biste onda situirali genealogijski pristup Odakle njegova potreba kao pitanja o uvjetima mogućnosti i modalitetima konstitucije raquoobjekatalaquo i sektora koje ste Vi ponekad analizirali

- Volio bih vidjeti kako bi se ovi problemi konstitucije mogli riješiti unutar jedne historijske potke umjesto da ih se usmjerava prema nekom konstitutivnom objektu ali ova histOrijska potka ne bi trebala biti jednostavna revitalizacija fenomenološkoga SUbjekta Ne vjerujem da se problem Jješava tako da se subjekt kojem su se obraćali fenomenolozi učini povijesnim i da se tako dolazi do svijesti koja se transf0n9ifa kroz povijest Treba se otarasiti konstituirajućeg subjekta otarasiti se subjekta samog ti dospjeti do historijske analize koja može položiti računa o konstituciji subjekta u povijesnoj potki A to je ono što bih nazvao genealogijom dakle takav oblik povijesti koji vodi računa o konstituciji znanja diskursa polja subjeshykata itd bez potrebe da se obraća nekom subjektu koji bi bio transcendentan u odnosu na polje događaja koje pOkriva u svom praznom identitetu tijekom povijesti

- Marksistička fenomenologija stanoviti marksizam su sigurno predstavljali zaslon i prepreku postoje dva pojma koji su i dalje zaslon i prepreka danas to je ideologija s jedne strane i represija s druge I tako se sve u svemu misli povijest i tako se daje smisao ovim fenomenima normalizacije seksualnosti moći U osnovi uposhytrebljava li se ona ili ne mi se uvijek vraćamo s jedne strane na

149

i r~~ r---- JI i r---middot~ ~ H f----1 -1 ---1 ~ l---J

je način da se izbjegne siloviti krvavi ubitačni njezin karakter svodeći je na smireni i platonistički oblik jezika i dijaloga

- U vezi s ovim problemom diskurzivnosti mislim da se mimo može kazati da ste Vi bili prvi koji ste diskursu postavili pitanje moći postavili ga u trenutku ukojem je mahnitao jedan tip analize koji je prolazio preko pojma teksta s pratećom metodologijom tj semioloshygija strukturalizam itd Dakle postaviti diskursu pitanje moći znači u osnovi pitati kome služiš Ne radi se toliko o tome da se diskurse poremeti u njihovom ne-rečenom u njihovom implicitnom itd diskursi su Vi ste to često ponavljali prozirni ne trebaju interpreshytaciju ili nekoga tko bi došao da im dade smisao Kada se čitaju raquotekstovilaquo na neki se način vidi da govore jasno i da im ne treba dodatni smisao i interpretacija Ovo pitanje moći postavljeno disshykursima podnosilo je naravno stanoviti tip efekata i stanoviti broj implikacija na metodologijskom planu i na planu tekućeg povijesnog istraživanja Da li biste ukratko mogli obrazlotiti ovo pitanje koje ste Vi postavili ako je istina da ste ga postavili

- Ne mislim da samja bio prvi kojije postavio to pitanje Dapače začuđen sam teškoćom kojom sam ga formulirao Kada na to mislim ponovno pitam se o čemu sam mogao govoriti npt u Povijesti ludila ili Rođenju klinike ako ne o moći Ipak potpu11 sam svjestan toga da praktički nisam upotrijebio ovaj termin i da nisam imao na raspolaganju ovo polje analize Mogu reći daje bez sumnje postojala neka nesposobnost koja je očito bila povezana s političkom situacishyjom u kojoj smo se nalaziliNe vidi se s koje se je strane - s lijeva ili s desna - problem moći mogao postaviti S desna nije bio postavljen do li u tenninima ustavnosti suverenosti slobode dakle u pravnim tenninima A od strane marksista u tenninima aparata Države Ali način na koji se on iskazuje konkretno i u pojedinačnoshyme sa svojom specifičnošću svojim tehnikama i svojim taktikama nije bio istraživan zadOVOljavalo se potkazivanjem u raquodrugomelaquo u protivnicima i to na način koji je istodobno bio polemičan i globalan moć je u sovjetskom socijalizmu nazivana od protivnika totalitarizshymom a u zapadnom kapitalizmu bilajeod marksista potkazivanakao klasna vladavina Ali mehanika moći nije nikada bila analizirana Moglo se je to početi raditi tek nakon 68 tj nakon svakodnevnih bitaka vođenih u bazi sa onima koji su debatirali argumentima finijim od mreže moći Tu se je pojavila konkretnost moći a s njome i vjerojatna plodotvomost ovih analiza za osvještenje ovih stvari koje

148

w (L_J wu L-J W ULJ l __l LJ

I ~ su do tog trenutka bile ostale izvan polja političke analize Da kažemo a ~ sasvim jednostavno psihijatrijsko intemiranje mentalna nonnalizashyj

cija individua kaznene ustanove imaju vjerojatno prilično ograničeshy1 nu važnost ako se gleda samo ekonomsko značenje Naprotiv u l općem funkcioniranju zupčanika moći vjerojatno su bitni Tako dugo Ji

i dok se pitanje moći postavljalo tako da ga se potčinjavalo ekonomshyskoj instanci i sistemima interesa koje je ona osiguravala gledalo se na te probleme kao na malo važne

- Stanoviti marksizam i stanolita fenomenologija su daklep[edshystavljali objektivnu prepreku ove problematike

- Da ako hoćete u onoj mjeri u kojoj je istina da su pripadnici moje generacije dok su bili studenti bili zadojeni ovim dvjema fonnama analize jednom koja je vraćala konstitutivni subjekt i drugom koja je vraćala na ekonomsko u posljednjoj instanci na ideologiju i na igru struktura i nadstruktura

- I dalje u ovom metodologijskom okviru kako biste onda situirali genealogijski pristup Odakle njegova potreba kao pitanja o uvjetima mogućnosti i modalitetima konstitucije raquoobjekatalaquo i sektora koje ste Vi ponekad analizirali

- Volio bih vidjeti kako bi se ovi problemi konstitucije mogli riješiti unutar jedne historijske potke umjesto da ih se usmjerava prema nekom konstitutivnom objektu ali ova histOrijska potka ne bi trebala biti jednostavna revitalizacija fenomenološkoga SUbjekta Ne vjerujem da se problem Jješava tako da se subjekt kojem su se obraćali fenomenolozi učini povijesnim i da se tako dolazi do svijesti koja se transf0n9ifa kroz povijest Treba se otarasiti konstituirajućeg subjekta otarasiti se subjekta samog ti dospjeti do historijske analize koja može položiti računa o konstituciji subjekta u povijesnoj potki A to je ono što bih nazvao genealogijom dakle takav oblik povijesti koji vodi računa o konstituciji znanja diskursa polja subjeshykata itd bez potrebe da se obraća nekom subjektu koji bi bio transcendentan u odnosu na polje događaja koje pOkriva u svom praznom identitetu tijekom povijesti

- Marksistička fenomenologija stanoviti marksizam su sigurno predstavljali zaslon i prepreku postoje dva pojma koji su i dalje zaslon i prepreka danas to je ideologija s jedne strane i represija s druge I tako se sve u svemu misli povijest i tako se daje smisao ovim fenomenima normalizacije seksualnosti moći U osnovi uposhytrebljava li se ona ili ne mi se uvijek vraćamo s jedne strane na

149

ideologiju pojam koji se lako može pripisati Marxu a s druge na potpuno neadekvatan za objašnjenje onoga štoje upravo produktivno represiju koji je Freud često i rado upotrebljavao u čitavom svom opusu Dakle dozvolio bih si da predložim ovo postoji kao neka vrsta nostalgije za ovim poimanjima i u onih koji ih upotrebljavaju krivo i olako iza poimanja ideologije postoji nostalgija za jednim znanjem koje bi bilo prozirno samome sebi ifunkcioniralo bez iluzija bez greške s druge strane iza poimanja represije nostalgija za moći koja bi funkcionirala bez prinude bez discipline bez normalizacije Neka vrsta moći bez batina s jedne strane i neko znanje bez iluzija s druge Ova dva poimanja ideologije i represije Vi ste definirali kao negativne kao raquopsihološkelaquo kao nedovoljno eks plika tivne Učinili ste to nadasve u svojoj posljednjoj knjizi Nadzirati i kažnjavati u kojoj ako i nema velike teorijske diskusije o tim pojmovima postoji jedan tip analize koji dopušta da se ide s onu stranujormi tradicioshynalnih shvaćanja koje se u krajnjoj i ne samo u krajnjoj instanci temelje na pojmovima ideologije i represije Da li biste možda sada mogli odrediti mjesto i priliku da pojasnite svoju misao što se toga tiče U Nadzirati i kažnjavati možda se po prvi puta bez ideologije i bez represije ocrtava neka vrsta pozitivne povijesti konačno osloboshyđene svake negativnosti i svakog psihologizma kojepvi passe-partout instrumenti impliciraju i

Pojam ideologije čini mi se teško upotrebljivim iz tri razloga Prvi je htjelo se to ili ne daje on uvijek u virtueinoj opoziciji s nečim što bi bila istina Mislim da problem nije u pravljenju podjela između onog što u jednom diskursu zavisi o zrianstvenosti i o istini i onoga što bi zavisilo od nečeg drugog već da se historijski sagleda kako se proizvode učinci istine unutar diskursa koji po sebi nisu istiniti ni lažni Drugi nedostatak je da se ideologija mislim nužno odnosi na nešto kao subjekt I na trećem mjestu ideologija je u podređenom položaju obzirom na nešto što mora funkcionirati u odnosu na nju kao struktura ili ekonomska materijalna itd determinanta Zbog ova tri razloga mislim daje to pojam koji valja oprezno upotrebljavati

Pojam represije pak sa svoje strane nepouzdaniji je ili u svakom slučaju teže sam ga se otarasio utoliko što zapravo izgleda kao da tako dobro pristaje čitavom nizu fenomena koji zavise od učinaka moči Kada sam napisao Povijest ludila služio sam se barem implicitno tim pojmom mislim da sam tada pretpostavljao jednu vrstu živog ludila nepostojanog i tjeskobnog koje bi mehanika moći i psihijatrije uspjela potisnuti i svesti na tišinu Čini mi se danas da je taj pojam

u moći Kada se učinci moči definiraju uz pomoć represije tada dobivamo čisto pravno poimanje ove iste moći nju se poistovjećuje sa zakonom koji kaže ne kao da nadasve ima snagu zabrane Ustvari ja mislim da je to jedna potpuno negativna skučena oskudna konshycepcija moči s kojom su se začudo slagali pomalo svi Da nije drugo

j do li represivna da nikada ne čini ništa drugo do da kaže ne mislite J li zaista da bije se slušalo To što omogućuje da moć vlada daju se

prihvaća jest dakle jednostavno to što ona ne pritišće samo kao neka 1 snaga koja kaže ne nego što ustvari prožima tijela producira stvari

l l

inducira zadovoljstvo stvara znanje proizvodi diskurse treba je smatrati produktivnom mrežom koja prožima čitavo socijalno tijelo mnogo više nego kao negativnu instancu koja ima funkciju da suzbija Ono što sam u Nadzirati i kažnjavati htio pokazati jest k8ko se je počam sa XVII-XVm stoljećem dogodilo realno tehnološko deblokiranje produktivnosti moći Ne samo da su monarhije klasičshynog doba razvile velike aparate Države - vojsku policiju fiskalnu administraciju - nego se u ovoj epohi nadasve uspostavilo ono lto bi se moglo nazvati jednom novom raquoekonomijom rnoćilaquo tj postupci koji omogućuju da učinci moći cirkuliraju na način koji je istodobno kontinuiran neprekidan adaptiran raquoindividualiziranlaquo u čitavom socijalnom tijelu Ove nove tehnike su u isto vrijeme mnogo efikashysnije i mnogo jeftinije (ekonomičnije manje neizvjesne u svom rezultatu manje podložne izgovorima ili otpQru) od tehnika koje su se upotrebljavalego tada i koje su se oslanjale na mješavinu vik ili manje iznuđenetolerancije (od prepoznatog privilegija do endemshyskog kriminaliteta) i skupe razmetljivosti (bučne i isprekidane intershyvencije moći čiji je najsilovitiji oblik bio raquoegzemplaI1lolaquo kažnjavanje kao izuzetno)

Represija je pojam koji je bio upotrebljavan naročito u vezi sa seksualnošću Reklo se je da građansko društvo potiskuje seksual- nost guji želju itd l na primjer ako se gleda ova kampanja protiv masturbacije počam od XVIlI stoljeća ili liječnički diskurs o homoshyseksualnosti u drugoj polovici XIX ili diskurs o seksualnosti općenishyto onda On zaista izgleda kao represivni diskurs Ustvari On dopušta čitav niz radnji koje su u biti pozitivne i taktika nadziranja cirkulashycije kontrole itd radnji koje se čine usko povezanima s onom tehnikom koja se pričinja drukčijom ili može biti dekodificirana kao

151

r

150

tehnika represije Mislim da je križarski rat protiv masturbacije tipičan primjer za to

- Doista Običava se teći da je građansko društvo do te mjere potisnulo dječju seksualnost da je čak odbilo da govori o njoj i da je vidi tamo gdje ona jest Bilo je potrebno dočekati Freuda da se konačno otkrije da djeca imaju seksualnost Možete čitati sve knjige o pedagogiji o dječjoj medicini o savjetima roditeljima koje su bile objavljene u XVIII stoljeću stalno se tu govori o svemu što se tiče dječjega spola Može se reći da su ovi diskursi bili smišljeni upravo zato da spriječe to da bi ona imala spolnost Ali ti su diskursi funkcionirali na takav način da roditeljima utuve u glavu da postoji fundamentalni problem u njihovoj odgojnoj zadaći spol njihove djece a s druge strane u glavu djece da postoji kapitalan problem za njih odnos prema vlastitom tijelu i prema vlastitom spolu tako da se naelektrizira tijelo djece dok su se pogled i pažnja roditelja usredoshytočavali na dječju spolnost Seksualiziralo se dječje tijelo seksualishyzirao se odnos dječjeg tijela s roditeljskim seksualizirao se obiteljski prostor Prije je raquoseksualnostlaquo pozitivni proizvod moći nego što bi moć bila potiskivanje seksualnosti Mislim da ove pozitivne mehashy

nizme treba pokušati analizirati lišavajući se pra40g šematizma pomoću kojeg seje do danas pokušavalo dati neki s~tus moći Otuda proizlazi povijesni problem znati zašto Zapad moČkoju je imao nije tako dugo htio vidjeti drukčije do li u pravno-negativnom smislu umjesto da je vidi na tehničko-pozitivan način

- Možda zato što se uvijek mislilo da moć prolazi za velike pravne ifilozofske teorije i da postojiJundamentalno i nepromjenjivo razdvajanje između onih koji su je vršili i onih koji su je snosili

~ Pitam se nije li to povezano s institucijom monarhije Ona se je uspostavila u srednjem vijeku na pozadini stalnih borbi između ranije postojećih feudalnih moći Predstavila se je kao arbitar kao moć koja će obustaviti rat dokončati nasilja utjerivanja koja će reći raquonelaquo borbama i privatnim zavadama Učinila je sebe prihvatljivom davši ~ebi pravnu inegativnu ulogu koja je dakako odmah prevladashyla Vladar zakon zabrana sve to konstituiralo je sistem predstavljashynja moći koji je kasnije preuzet od pravnih teorija politička teorija je ostala opsjednuta ličnošću vladara Sve ove teorije postavljaju još uvijek problem suverenosti Ono što nam treba jest politička filowshyfija koja ne bi bila izgrađenaoko problema suverenosti dakle zakona

dakle zabrane Treba kralju odrubiti glavu to se u političkoj teorijijoš nije učinilo

- Nije bila odrubi jena kralju a s druge strane pokušava se drugu staviti disciplinama tj na onaj prostrani sistem koji se osniva u XVl-XVIII stoljeću sistem nadzora kontrole normalizacije a kashysnije kažnjavanja popravljanja odgoja itd Pitamo se odakle dolazi ovaj sistem Zašto se pojavljuje koju korist donosi Danas postoji donekle tendencija da mu se pridoda subjekt veliki masivni subjekt totalitarni moderna Država koja se je konstituirala u XV-XVlJ stoljeću i koja nosi sa sobom vojsku službi i prema klasičnog teoriji policiju i činovničko tijelo

Postavljanje problema u tenninima Države još je uvijek njegoshyvo postavljanje u terminima vladara i suverenosti i u terminima zakona Opisati sve te fenomene moći u funkciji aparata Države znači u biti njihovo postavljanje u terminima represivne funkcije vojska koja je moć smrti policija i pravda koje su kaznene instance itd Ne želim reći da Država nije važna ono što želim reći jest da su odnosi moći a otuda i analiza koja se mora provesti mora prekoračiti okvir Države Ona to mora učiniti u dva smisla prije svega jer je Država i sa svojom svemoći i sa svojim aparatima jako daleko od toga da prekrije čitavo realno polje odnosa moći a zatim zato što Država ne može funkcionirati do li na osnovi ranije postojećih odnosa moći Država je strukturalno nadređena čitavom nizu mreža moći koje prolaze kroz tijela - spolnost obitelj stajališta znanja tehnike itd - a ovi su odnosi u relaciji uvjetujuće-uvjetovanog naspram neke vrste metamoći)oja je u biti strukturirana oko stanovitog broja velikih funkcija zabrane ali ova metamoć s funkcijom zabrane ne može realno imati domašaja i ne može se održati osim u onoj mjeri u kojoj se ukorjenjuje u čitavom nizu odnosa moći koji su mnogoshystruki nedefinirani i koji su nužna osnova ovih velikih oblika negashytivne moćii to je ono što bih htio da se pokaže

- Ne otvara li se polazeći od ovog diskursa mogućnost prevlashydavanja ovog dualizma i na planu borbi koje već neko vrijeme žive od suprotnosti između Države s jedne strane i revolucije s druge Ne ocrtava li se tako prostranije polje sukoba od onoga koje za suparshynika ima Državu

Rekao bih da je Država ozakonjenje mnogostrukih odnosa moći koji joj omogućuju da funkcionira a revolucija drugi tip ozakonjenja ovih odnosa To implicira postojanje mnogih tipova

152 153

revolucije tolikih koliko je mogućih prevratničkih ozakonjenja odshynosa moći a otuda se mogu savršeno koncipirati revolucije koje u biti ostavljaju netaknutima odnose moći koji su Državi dozvoljavali da funkcionira

- Što se tiče moći kao objekta istraživanja Vi ste rekli da bi Clausewitzovu formulu trebalo obrnuti i doći na ideju da je politika nastavak rata drugim sredstvima Na bazi Vaših nedavnih analiza čini se da je vojni model onaj koji bolje prikazuje moći rat je dakle obični metaforički model ili pravilno i svakodnevnojunkcioniranje moći

U svakom slučaju to je problem s kojim se danas suočavam Zapravo čim se nastoji izolirati moć s njenim tehnikama i procedushyrama od pravne forme unutar koje su je dosadašnje teorije prisiljashyvale da bude treba se postaviti slijedeći problem nije li moć naprosto dominacija ratnoga tipa Ne treba li prema tome sve probleme moći postavljati u terminima odnosa sile Vrsta generaliziranog rata koji u nekim trenucimajednostavno poprima oblik mira i Države Mir bi bio jedan oblik rata Država način da ga se vodi

Odatle izranja čitav niz problema rat koga protiv koga Borba dviju ili više klasa Borba svih protiv sviju Ulog~ojske i vojnih institucija u tom civilnom društvu u kojem se vodi Jgtermanentni rat vrijednost poimanja taktike i strategije u analizi stniktura i političkog procesa priroda i pretvorba odnosa sile Sve bi to trebalo proučavati U svakom slučaju začuđujuće je vidjeti kojom lakoćom kojom kvazi-evidencijom se govori o odnosima sile ili klasnoj borbi a da se nikada jasno ne precizira radi li se o obliku rata i o kojem bi se obliku moglo raditi

- Govorili smo o ovoj disciplinarno j moći na čije funkcionirashynje pravila način konstitucije Vi ukazujete u svojoj posljednjoj knjizi- mogli bismo se onda pitati čemu nadziranje Koja je korist od nadziranja Postoji fenomen koji se pojavljuje u XVIII stoljeću onaj uzdizanja stanovništva u objekt znanosti počinju se proučavati rodenja smrti seobe stanovništva počinje se i govoriti da na primjer jedna Država ne može vladati ako joj je stanovništvo nepoznato Moheau na primjer koji je medu prvima organizirao ovu vrstu istraživanja sa administrativnog stajališta izgleda uvodi to u igru obzirom na probleme političke kontrole stanovništva Funkcionira li dakle ova disciplinarna moć sama Ne oslanja li se ona na nešto općenitije od te fiksne ideje stanovništva koje se dobro obnavlja

osoba koje dobro sklapaju brakove koje se dobro i prema dobro definiranim normama ponašaju Postoji li dakle masivno tijelo veliko tijelo ono stanovništva i čitav niz diskursa koji se njega drže a s druge strane u nizini mala podatljiva pojedinačna tijela mikro tijela disciplina Kako se mogu misliti iako se možda za sada radi tek o početku Vašeg istraživanja tipovi odnosa koji se uspostavshyljaju ako se uspostavljaju izmedu ovih dvaju tijela masivnog tijela stanovništva i mikrotijela individua

Pitanje je savršeno postavljeno Teško mi je odgovoriti jer upravo sada na tome radim Mislim da svakako treba voditi računa o

j tome da se među svim fundamentalnim tehničkim izumima

I l XVII-XVm stoljeća pojavila nova tehnologija obnašanja moći koja

je vjerojatno važnija od ustavnih reformi ili od novih oblika vlasti koji su bili uspostavljeni krajem xvm stoljeća S lijeva se često čuje raquoMoć je ono što apstrahira što negira tijelo što odniiče i potiskuje itdlaquo Ja bih radije rekao da ono što me u ovim novim

j tehnologijama moći uspostavljenim počevši s XVII-XVm stoljećem~ ~ najviše pogađa jest njihov karakter koji je istodobno konkretan i

precizan njihov zahvat u mnogostruku i diferenciranu stvarnost Moć kako se je obnašala u društvima feudalnog tipa funkcionirala je velikim dijelom u znakovima i predujmovima Znaci odanosti gospodaru rituali ceremonije itd i predujmovi dobara putem na meta pljačke lova rata itd Počam od XVII-XVm stoljeća postojala je moć koja se je počela ozbiljavati preko proizvodnje i doprinosa Radilo se je o to da se od pojedinaca u njihovom konkretnom životu dobiju pnxluktivni doprinosi I zato je bilo potrebno pravo i stvarno raquoutjelovljenjelaquo moći u tom smislu da je ona morala doprijeti do tijela pojedinaca do njihovih gesta do njihovih stavova do njihovih svakodnevnih ponašanja otuda važnost razvoja disciplina kao što su skolastičke koje su od dječjih tijela uspjele učiniti objekt vrlo kompleksnih manipulacija i uvjetovanja Ali s druge strane te su nove tehnike moći morale obuhvatiti fenomene stanovništva Dakle tretirati kontrolirati dirigirati akumulaciju ljudi (ekonomski sistem koji je favorizirao akumulaciju kapitala i sistem moći koji je zapovishyjedao akumulaciju ljudi bili su počam od XVII stoljeća dva kore1irashyjuća fenomena neodvojiva jedan od drugog) otuda pojava problema demografije javnog zdravlja higijene stanovanja dugovječnosti i plodnosti I politička važnost problema seksa proizlazi mislim iz

154 155

bull

činjenice da se on nalazi na spoju disciplina tijela i kontrole populashycija

- Na kraju jedno pitanje koje Vam je već bilo postavljeno istraživanja koja provodite Vaše preokupacije rezultati do kojih dolazite kako ih je na kraju moguće upotrebljavati u svakodnevnim borbama Vi ste već govorili o posebnoj preciznoj borbi kao o specifičnom mjestu sukoba s moći kojaje s one strane svih različitih instanci koje su instance partija klasa u njihovoj globalnosti u njihovoj općenitosti Dakle kojaje uloga intelektualaca danas Ako netko nije organski intelektualac (koji govori dakle koji je glasnoshygovornik neke globalne organizacije) kada nije gospodar (maltre) istine gdje da ga se smjesti

- Ustvari dugo je vremena raquo1ijevilaquo intelektualac uzimao riječ i priznavano mu je pravo da govori ukoliko je bio gospodar (maltre) istine i pravde Slu~alo ga se je ili je pretendirao na to da ga se sluša kao predstavnika univerzalnoga Biti intelektualac značilo je pomalo biti svijest sviju Mislim da se ovdje ponovno susreće ideja preuzeta od marksizma i to jednog izblijedjelog marksizma kako je proletashyrijat nužno zbog svog historijskog položaja nosilac univerzalnoga (ali neposredovani nosilac malo svjestan sebe) i6telektualac po moralnom teorijskom i političkom izboru hoćeJbiti nosilac ove univerzalnosti u svjesnom i elaboriranom obliku Intelektualac bi bio jasna i individualna figura one univerzalnosti koje bi proletarijat bio tamna i kolektivna forma

Već se mnogo godina od intelektualca vi~e ne traži da obavlja ovu ulogu Ustanovio se novi tip raquoveze između teorije i prakselaquo Inteshylclctualci su poprimili naviku da rade ne na raquouniverzalnomlaquo raquoegshyzemplarnomlaquo raquoispravnom i istinitom za svelaquo nego na određenim sektorima i na preciznim točkama na koje su ih smještali njihovi profesionalni uvjeti rada i njihovi uvjeti života (stanovanje bolnica ludnica laboratorij univerzitet obiteljski ili seksualni odnosi) Oni su jamačno stekli jednu mnogo konkretniju i neposredniju svijest o borbama i susreli su probleme koji su bili specifični raquoneuniverzalnilaquo često različitih od onih proletarijata ili masa A ipak su im se realno približili mislim iz dva razloga jer se radilo o realnim materijalnim svakodnevnim borbama i jer su često susretali ali u drugoj formi istog protivnika proletarijata seljaka ili masa (multinacionalnosti

Michel Poucaultje bio ljubazan da pismeno odgovori na ovo pitanje

156

sudski i policijski aparat špekulacija nekretninama itd) to je ono što bih nazvao raquospecifičnimlaquo intelektualcem nasuprot raquouniverzalnoglaquo intelektualca

Ova nova figura ima drugo političko značenje onaje omogućila ako ne da poravna a ono da bar reartikuIira prilično bliske kategorije koje su bile ostale odvojene Intelektualac je do tada bio u pravom smislu riječi pisac univerzalna svijest slobodni subjekt suprotstavshyljao se onima koji nisu biIi drugo do li kompetencije u službi Države ili Kapitala (inženjeri visoki činovnici profesori) Od trenutka u kojem se politizacija provodi polazeći od specifične aktivnosti svashykoga prijestolje pisanja kao posvećujući znak intelektualca nestaje i mogu se tada proizvesti transverzalne veze od znati do znati s jednog mjesta politizacije na drugo tako visoki činovnici i psihijatri liječnici i socijalni radnici oni koji rade u laboratorijima i sociolozi mogu svatko na vlastitom mjestu i posredstvom izmjena iskustava i tneđusobnih potpora sudjelovati u jednoj globalnoj politizaciji inteshylektualaca Ovaj proces objašnjava da ako pisac iščezava kao istashyknuta figura profesor i univerzitet pojavljuju se možda ne kao osnovni elementi ali da kao privilegirane točke razmjene i ukrštanja To je vjerojatno razlog činjenici da su sveučilišta i nastava postala politički ultraosjetljiva područja I ono što se opisuje kao kriza sveučilišta ne treba biti interpretirano kao gubitak moći nego naproshytiv kao umnožavanje i ojačavanje njegovih efekata moći u središtu jedne mnogolike cjeline intelektualaca koji praktički svi prolaze kroz njega i obraćaju se njemu Sva ogorčena teoretizacija pisanja kojoj smo bili svjedo~ezdesetih godina nije bila vjerojatno drugo do labuđi pjev pisac se je zalagao za opstanak svog političkog privileshygija to da se radilo upravo o raquoteorijilaquo da je ona imala potrebu za znanstvenim jamstvima baziranim na lingvistici semiologiji psihoshyanalizi da je ta teorija imala svoje reference od strane Saussura ili Chomskog i da je konačno potakla tako osrednja literarna djela sve to dokazuje da djelatnost pisca više nije bila aktivni centar

Ćini mi se da se je ova figura raquospecifičnoglaquo intelektualca razvila počam od drugog svjetskog rata Možda je atomski fizičar riječju ili bolje imenom Oppenheimer bio taj koji je povezao univerzalnog i specifičnog intelektualca I to zato što je imao direktan i lokalizirani odnos s institucijom i sa znltlflstvenim znanjima u kojaje kao atomski fizičar intervenirao ali pošto se atomska prijetnja ticala čitave ljudshyske vrste i sudbine svijeta njegov je diskurs mogao biti u isto vrijeme

~middotr

157

i diskurs univerzalnoga Pod okriljem ovog protesta koji se ticao svih atomski je znanstvenik učinio funkcionalnom svoju specifičnu poziciju u redu znanja I po prvi puta vjerujem intelektualac je bio proganjan od političke moći ne više u funkciji općeg diskursa kojeg je bio nosilac nego zbog znanja čiji je bio posjednik točno je na toj razini predstavljao političku opasnost Ovdje govorim samo o zapadshynim intelektualcima Ono što se je desilo u Sovjetskom Savezu je sigurno analogno u nekim točkama ali različito u mnogim drugima Mogla bi se načiniti čitava studija o znanstvenom Dissentu na Zapadu i u socijalistiČkim zemljama nakon 1945

Može se pretpostaviti daje univerzalni intelektualac takav kakav je funkcionirao u XIX i početkom XX stoljeća ustvari proizašao iz jedne vrlo precizne povijesne figure čovjeka pravde čovjeka zakoshyna onoga koji moći despotizmu zloupotrebama aroganciji bogatshystva suprotstavlja univerzalnost pravde i pravičnost idealnoga zakoshyna Velike političke borbe XVIII stoljeća vođene su oko zakona prava ustava oko onog što je pravedno po umu i po prirodi onog što može i mora univerzalno važiti Ono što se danas zove raquointelektuashylaclaquo (hoću reči intelektualac u političkom a ne sociološkom ili profesionalnom smislu riječi tj onaj koji upotrebljafa svoje znanje svoju kompetenciju svoj odnos prema istini u poretku političkih borbi) potječe mislim od pravnika ili u svakoml~učaju od onoga koji se pozivao na univerzalnost pravnoga zakona eventualno protiv pravnih profesionalaca (Voltaire u Francuskoj prototip ovih intelek shytualaca) raquoUniverzalnilaquo intelektualac proizlaZi iz raquopravnika-ugledshynikalaquo i nalazi svoj puni izraz u piscu nosiocu značenja i vrijednosti u kojima se svi mogu prepoznati raquoSpecifičnilaquo intelektualac proizlazi od sasvim druge figure ne više od raquopravnika-uglednikalaquo nego od raquoznanstvenika-ekspertalaquo Rekao sam malo prije da je sa atomskim znanstvenicima ovaj potonji počeo zauzimati proscenij Ustvari prishypremao se je iza kulisa već odavno bio je prisutan također barem u jednom kutu scene otprilike od kraja XIX stoljeća Vjerojatno se on s Darwinom ili bolje s darvinističkim evolucionistima počinje jasno pojavljivati Burne relacije između evolucionizma i socijalista vrlo dvojbeni utjecaji evolucionizma (na primjer na sociologiju na krimishynologiju psihijatriju eugenizam) označuju trenutak u kojem se u ime raquolokalnelaquo znanstvene istine - ma kako ona važna bila - izvodi intervencija znanstvenika u političke borbe njegova vremena Povishyjesno Darwin predstavlja ovu prijelomnu toČku il povijesti zapadnog

intelektualca (Zola je s te točke gledanja vrlo signifikantan on je tip raquouniverzalnoglaquo intelektualca nosilac zakona i borac za pravičnost ali opterećuje svoj diskurs nizom nosoloških evolucionističkih izvjeshyšća za koja misli da su znanstvena a kojima uostalom vlada vrlo loše i čiji su politički učinci u njegovom diskursu vrio dvoznačni) Trebalo bi kad bi se ovo proučavalo izbliza vidjeti kako su fIZičari na prijelomu stoljeća ušli u političku debatu Debate između teoretishyčara socijalizma i teoretičara relativnosti bile su u ovoj priči kapitalshyne

U svakom slučaju biologija i fizika bile su na privilegirani način zone stvaranja nove ličnosti i specifičnog intelektualca Širenje tehshyničko-znanstvenih struktura u poredak ekonomije i strategije dalo mu je njegovu realnu važnost Figura u kojoj se koncentriraju funk cije i prestiž ovog novog intelektualca nije više raquogenijalni pisaclaquo sada je to raquoapsolutni znanstveniklaquo ne više onaj koji sam nosi vrijednosti svih oponira vladaru ili nepravednim vlastodršcima i čini se da njegov krik čuje do u besmrtnost to je onaj koji zajedno s još nekim u službi Države ili protiv nje raspolaže (nekim) moćima koje mogu promicati život ili ga definitivno uništiti Ne više pjesnik vječnosti nego strateg života i smrti Danas proživljavamo nestanak

l ~ raquovelikog piscalaquo

Vratimo se na preciznije stvari Pretpostavimo s razvojem tehničshyJj ko-znanstvenih struktura u suvremenom društvu važnost koju je bull specifični intelektualac dobio prije nekoliko desetaka godina i ubrshy

i zanje ovog pokreta nakon 1960 Specifični intelektualac susreće prepreke i izlaže ~zicima Riziku da se ograniči na konjunktume borbe sektorska svojatanja riziku da se dade manipulirati od političshykih partija ili sindikalnih aparata koji vode ove lokalne borbe iznad svega riziku da ne može razvijati ove borbe zbog pomanjkanja globalne strategije i vanjskih podrški uz to još riziku da ga ne slijede ili da ga slijede vrlo ograničene grupe U Francuskoj imamo danas očevidan primjer za to Borba u vezi sa zatvorom kaznenim sisteshymom policijsko-pravnim aparatom zbog toga što se razvila na izolirani način vođena od socijalnih radnika i bivših kažnjenika sve se je više odvajala od svega onoga što je moglo omogućiti njeno proširenje Dopustila je da se u nju uvuče čitava jedna naivna i arhaična ideologija koja od izgrednika istodobno čini nedužnu žrtvu i pukog buntovnika Janje middotvelike socijalne žrtve i mladog vuka budućih revolucija Ovaj povratak anarhičnim temama s kraja XIX

158 159

I

stoljeća bio je moguć samo zbog nedostatka integriranja u aktualne - raquoistinalaquo je usredotočena na formu znanstvenog diskursa i na strategije A rezultat je duboki raskol između ove monotone i lirične institucije koje ga proizvode pjesmice koja se sluša samo u vrlo malim grupama ijedne mase koja

potčinjena je konstantnom ekonomskom i političkom poticashyima dobrih razloga da ju ne uzima zdravo za gotovo ali koja zbog nju (potreba za istinom kako ekonomske proiZvodnje tako i političkebrižno suspregnutog straha od kriminala prihvaća održavanje štovishy moći) še ojačavanje sudskog i policijskog aparata

- objekt je u raznim oblicima difuzije i neizmjerne potrošnje Čini mi se da je ovo trenutak u kojem se funkcija specifičnog (kruži odgojnim i informacijskim ustanovama čija je rasprostranjeshyintelektualca treba nanovo razraditi Ne treba je napustiti usprkos nost u socijalnom tijelu relativno velika usprkos nekim ograničenjishynostalgije nekih za velikim raquouniverzalnimlaquo intelektualcima (raquoposhy ma)

trebna nam je - kažu - jedna filozofija jedna vizija svijetalaquo) - proizvedena je i prenošena pod kontrolom ne ekskluzivnomdovoljno je pomisliti na važne rezultate postignute u psihijatriji oni

ali dominantnom malog broja velikih političkih i ekonomskih apashydokazuju da ove lokalne i specifične borbe nisu bile pogrešne i nisu rata (univerzitet vojska mass media)dovele do mrtve točke Može se također reći da uloga specifičnog

intelektualca mora postati sve važnija srazmjerno političkim odgoshy - konačno ona je ulog u igri čitave jedne političke debate i vornostima koje je htio ne htio obvezan prihvatiti i atomski učenjak jednog socijalnog sukoba (raquoideološkelaquo borbe) i genetičar i informatičar farmakolog itd Ne samo da bi bilo opasno Čini mi se da ono što se danas uzima u obzir kod intelektualcadiskvalificirati ga u njegovom specifičnom odnosu prema nekom dakle nije to da je raquonosilac univerzalnih vrijednostilaquo prije je to lokalnom znanju s izlikom da su to specijalistička pitanja koja ne činjenica da on zauzima specifičan položaj - ali to je specifičnost zanimaju mase (što je dvostruko pogrešno one su ih svijesne i na koja je povezana s općim funkcijama dispozitiva istine u jednom svaki način u njih uključene) ili s izlikom da on sectiuži interesima društvu kao što je naše Drugim riječima intelektualac je karakterishyKapitala i Države (što je istina ali u isto vrijeme p~kazuje njegovo ziran trostrukom specifičnošću svojim klasnim položajem (malograshyjstrategijsko mjesto) ili još dalje da propušta rieku znanstvenu đanin u službi kapitalizma raquoorganskilaquo intelektualac proletarijata) ideologiju (što nije uvijek istina i vjerojatno je drugorazredno obzishy uvjetima svoga rada i života vezanim za njegov položaj intelektualca rom na ono što je glavno čisti efekti istinitih diskursa) i (njegovo područje istraživanja njegovo mjesto u laboratoriju ekoshy

nomski i politički zahtjevi kojima se podvrgava ili protiv kojih se Važno je mislim da istina nije izvan moći niti bez moći (ona nije i

što je važno usprkos mitu od kojeg bi trebalo preuzeti priču i funkcije naknada slobodnih duhova plod dugih samoća privilegija ( onih koji su se znali oduprijeti) Istina je od ovog svijeta ona je

stvorena zahvaljujući se mnogostrukim prisilama I sadrži obvezatne efekte moći Svako društvo ima svoj režim istine svoju raquoopću politikulaquo istine tj tipove diskursa koje prihvaća i čini da funkcionishyraju kao istiniti mehanizme i instance koji omogućuju da se razlikuju istiniti ili pogrešni izričaji način na koji se sankcioniraju jedni i drugi tehnike i postupke koji se koriste da se dođe do istine status onih koji su zaduženi za to da naznače ono što funkcionira kao istinito

U društvima kao što su naša raquopolitička ekonomijalaquo istine karakshyterizirana je s pet historijski važnih točaka

160

buni na sveučili~ u bolnici itd) konačno specifičnošću politike istine naših društava I tu njegov položaj može poprimiti opći značaj lokalna ili specifična borba koju vodi donosi sa sobom neke učinke neke implikacije koje nisu jednostavno profesionalne ili sektorske On funkcionira ili se bori na općoj razini ovog režima istine tako bitnog za strukture i funkcioniranje našeg društva Postoji borba raquoza istinulaquo iIi barem raquooko istinelaquo - podrazumijevajući još jednom da pod istinom ne razumijem raquoskup istinitih stvari koje treba otkriti ili učiniti prihvatljivimlaquo nego raquoskup pravila po kojima se odjeljuje istinito od pogrešnog a istinitome se pripisuju specifični učinci moćilaquo podrazumijevajući također da se ne radi o borbi raquoU koristlaquo istine nego oko statusa istine i ekonomsko-političke uloge koju ona igra Mora se misliti politički problem intelektualaca ne u terminima raquoznanostlideologijalaquo nego u onima raquoistinalmoćlaquo A otuda slijedi da

161

pitanje profesionalizacije intelektualca podjela na manualni i inteshylektualni rad može ponovo biti uzeta u razmatranje

Sve to mora izgledati konfuzno i neizvjesno Neizvjesno bez sumnje i ono što kažem ovdje ima nadasve karakter hipoteze Da bi bilo malo manje konfuzno htio bih ipak predložiti neke raquopropozicishyjelaquo ne u smislu prihvaćenih stvari nego samo predloženih za buduće pokušaje i dokaze

_ Pod raquoistinomlaquo podrazumijevati skup regulirani h procedura za proizvodnju zakon raspodjelu stavljanje u optjecaj i funkcioniranje

izričaja _ raquoIstinalaquo je kružno vezana za sisteme moći koji ju proizvode i

podržavaju i za učinke moći koje ona inducira i koji nju reproducirashy

ju raquoRežimlaquo istine _ Ovaj režim nije jednostavno ideološki ili nadstruktura1an bio

je to uvjet stvaranja i razvoja kapitalizma i uz neke modifikacije funkcionira najvećim dijelom i u socijalističkim zemljama (ostavshyljam otvorenim pitanje Kine koju ne poznajem)

_ Bitni politički problem za intelektualca nije da kritizira ideoshyloške sadržaje koji bi bili vezani za znanost ili da djeluje tako da njegova znanstvena praksa bude popraćena ispravn0ljp ideologijom nego da zna da lije moguće uspostaviti novu politikU istine Problem nije da se promijeni raquosvijestlaquo ljudi iIi onog što imaju u glavi nego politički ekonomski institucionalni režim proizvodnje istine

_ Ne radi se o tome da se istina oslobodi svakog sistema moći bila bi to himera pošto je istina sama po sebi moć - nego da se moć istine odvoji od oblika hegemonije (socijalnih ekonomskih kulturshynih) unutar kojih za sada funkcionira

Političko pitanje dakle nije zabluda iluzija otuđena svijest ili ideologija~ to je istina sama Otuda važnost Nietzschea

S talijanskoga prevela Nicoletta Burger

Briga za istinu

Volja za znanjem najaviaje skorašnju Povijest seksualnosti Nastavak se pojavljuje osam godina kasnije i to prema posve drugashyčijem planu nego što je onaj koji je prvotno najavljen

Promijenio sam mišljenje Rad koji nije istovremeno i pokušaj da izmijenimo ono što mislimo pa čak i ono što jesmo nije odviše zabavan Počeo sam pisati dvije knjige sukladno mom prvobitnom planu ali sam ubrzo počeo odugovlačiti To je za me bilo nerazborito i suprotno mojim navikama

- Zbog čega ste to onda učinili - Zbog lijenosti Sanjario sam da ču jednog dana unaprijed znati

što želim reči i neće mi preostati ništa drugo nego da tokm Bio je to odraz starenja Zamišljao sam da sam napokon dospio u doba kad samo treba odmotati ono što imam u glavi Bio je to istodobno oblik pretpostavke i reakcija napuštanja No raditi znači uZI)astojati da se misli nešto drugo od onoga što smo prethodno mislili

- Čitatelj jepo povjerovao ~ - Prema qjemu gajim u isti mah malo Qbzira i prilično povjereshy~

nja Čitatelj je kao slušatelj predavanja On umije savršeno prepoznashy~

I ~ ti kada smo se pripremali a kada smo se zadovoljili time da pričamo

I ono što nam je u glavi On če možda biti obmanut ali ne zbog toga što nisam rekao ništa drugo osim onoga što sam već kazao

- Upotreba užitaka i Briga za sebe ispostavljaju se ponajprije kao rad pozitivnog historičara kao sistematiVJcija seksualnog moshyrala od vremena antike Radi li se doista o tome

- To je historijski rad ali uz napomenu da su te kao i druge knjige rad na povijesti mišljenja Povijest mi~ljenja ne znači samo povijest ideja ili predodžbi nego i pokušaj da se odgovori na pitanje kako se neko znanje može oblikovati Kako mišljenje ukoliko je povezano s istinom može imati i svoju povijest To je postavljeno

162 163

tehnika represije Mislim da je križarski rat protiv masturbacije tipičan primjer za to

- Doista Običava se teći da je građansko društvo do te mjere potisnulo dječju seksualnost da je čak odbilo da govori o njoj i da je vidi tamo gdje ona jest Bilo je potrebno dočekati Freuda da se konačno otkrije da djeca imaju seksualnost Možete čitati sve knjige o pedagogiji o dječjoj medicini o savjetima roditeljima koje su bile objavljene u XVIII stoljeću stalno se tu govori o svemu što se tiče dječjega spola Može se reći da su ovi diskursi bili smišljeni upravo zato da spriječe to da bi ona imala spolnost Ali ti su diskursi funkcionirali na takav način da roditeljima utuve u glavu da postoji fundamentalni problem u njihovoj odgojnoj zadaći spol njihove djece a s druge strane u glavu djece da postoji kapitalan problem za njih odnos prema vlastitom tijelu i prema vlastitom spolu tako da se naelektrizira tijelo djece dok su se pogled i pažnja roditelja usredoshytočavali na dječju spolnost Seksualiziralo se dječje tijelo seksualishyzirao se odnos dječjeg tijela s roditeljskim seksualizirao se obiteljski prostor Prije je raquoseksualnostlaquo pozitivni proizvod moći nego što bi moć bila potiskivanje seksualnosti Mislim da ove pozitivne mehashy

nizme treba pokušati analizirati lišavajući se pra40g šematizma pomoću kojeg seje do danas pokušavalo dati neki s~tus moći Otuda proizlazi povijesni problem znati zašto Zapad moČkoju je imao nije tako dugo htio vidjeti drukčije do li u pravno-negativnom smislu umjesto da je vidi na tehničko-pozitivan način

- Možda zato što se uvijek mislilo da moć prolazi za velike pravne ifilozofske teorije i da postojiJundamentalno i nepromjenjivo razdvajanje između onih koji su je vršili i onih koji su je snosili

~ Pitam se nije li to povezano s institucijom monarhije Ona se je uspostavila u srednjem vijeku na pozadini stalnih borbi između ranije postojećih feudalnih moći Predstavila se je kao arbitar kao moć koja će obustaviti rat dokončati nasilja utjerivanja koja će reći raquonelaquo borbama i privatnim zavadama Učinila je sebe prihvatljivom davši ~ebi pravnu inegativnu ulogu koja je dakako odmah prevladashyla Vladar zakon zabrana sve to konstituiralo je sistem predstavljashynja moći koji je kasnije preuzet od pravnih teorija politička teorija je ostala opsjednuta ličnošću vladara Sve ove teorije postavljaju još uvijek problem suverenosti Ono što nam treba jest politička filowshyfija koja ne bi bila izgrađenaoko problema suverenosti dakle zakona

dakle zabrane Treba kralju odrubiti glavu to se u političkoj teorijijoš nije učinilo

- Nije bila odrubi jena kralju a s druge strane pokušava se drugu staviti disciplinama tj na onaj prostrani sistem koji se osniva u XVl-XVIII stoljeću sistem nadzora kontrole normalizacije a kashysnije kažnjavanja popravljanja odgoja itd Pitamo se odakle dolazi ovaj sistem Zašto se pojavljuje koju korist donosi Danas postoji donekle tendencija da mu se pridoda subjekt veliki masivni subjekt totalitarni moderna Država koja se je konstituirala u XV-XVlJ stoljeću i koja nosi sa sobom vojsku službi i prema klasičnog teoriji policiju i činovničko tijelo

Postavljanje problema u tenninima Države još je uvijek njegoshyvo postavljanje u terminima vladara i suverenosti i u terminima zakona Opisati sve te fenomene moći u funkciji aparata Države znači u biti njihovo postavljanje u terminima represivne funkcije vojska koja je moć smrti policija i pravda koje su kaznene instance itd Ne želim reći da Država nije važna ono što želim reći jest da su odnosi moći a otuda i analiza koja se mora provesti mora prekoračiti okvir Države Ona to mora učiniti u dva smisla prije svega jer je Država i sa svojom svemoći i sa svojim aparatima jako daleko od toga da prekrije čitavo realno polje odnosa moći a zatim zato što Država ne može funkcionirati do li na osnovi ranije postojećih odnosa moći Država je strukturalno nadređena čitavom nizu mreža moći koje prolaze kroz tijela - spolnost obitelj stajališta znanja tehnike itd - a ovi su odnosi u relaciji uvjetujuće-uvjetovanog naspram neke vrste metamoći)oja je u biti strukturirana oko stanovitog broja velikih funkcija zabrane ali ova metamoć s funkcijom zabrane ne može realno imati domašaja i ne može se održati osim u onoj mjeri u kojoj se ukorjenjuje u čitavom nizu odnosa moći koji su mnogoshystruki nedefinirani i koji su nužna osnova ovih velikih oblika negashytivne moćii to je ono što bih htio da se pokaže

- Ne otvara li se polazeći od ovog diskursa mogućnost prevlashydavanja ovog dualizma i na planu borbi koje već neko vrijeme žive od suprotnosti između Države s jedne strane i revolucije s druge Ne ocrtava li se tako prostranije polje sukoba od onoga koje za suparshynika ima Državu

Rekao bih da je Država ozakonjenje mnogostrukih odnosa moći koji joj omogućuju da funkcionira a revolucija drugi tip ozakonjenja ovih odnosa To implicira postojanje mnogih tipova

152 153

revolucije tolikih koliko je mogućih prevratničkih ozakonjenja odshynosa moći a otuda se mogu savršeno koncipirati revolucije koje u biti ostavljaju netaknutima odnose moći koji su Državi dozvoljavali da funkcionira

- Što se tiče moći kao objekta istraživanja Vi ste rekli da bi Clausewitzovu formulu trebalo obrnuti i doći na ideju da je politika nastavak rata drugim sredstvima Na bazi Vaših nedavnih analiza čini se da je vojni model onaj koji bolje prikazuje moći rat je dakle obični metaforički model ili pravilno i svakodnevnojunkcioniranje moći

U svakom slučaju to je problem s kojim se danas suočavam Zapravo čim se nastoji izolirati moć s njenim tehnikama i procedushyrama od pravne forme unutar koje su je dosadašnje teorije prisiljashyvale da bude treba se postaviti slijedeći problem nije li moć naprosto dominacija ratnoga tipa Ne treba li prema tome sve probleme moći postavljati u terminima odnosa sile Vrsta generaliziranog rata koji u nekim trenucimajednostavno poprima oblik mira i Države Mir bi bio jedan oblik rata Država način da ga se vodi

Odatle izranja čitav niz problema rat koga protiv koga Borba dviju ili više klasa Borba svih protiv sviju Ulog~ojske i vojnih institucija u tom civilnom društvu u kojem se vodi Jgtermanentni rat vrijednost poimanja taktike i strategije u analizi stniktura i političkog procesa priroda i pretvorba odnosa sile Sve bi to trebalo proučavati U svakom slučaju začuđujuće je vidjeti kojom lakoćom kojom kvazi-evidencijom se govori o odnosima sile ili klasnoj borbi a da se nikada jasno ne precizira radi li se o obliku rata i o kojem bi se obliku moglo raditi

- Govorili smo o ovoj disciplinarno j moći na čije funkcionirashynje pravila način konstitucije Vi ukazujete u svojoj posljednjoj knjizi- mogli bismo se onda pitati čemu nadziranje Koja je korist od nadziranja Postoji fenomen koji se pojavljuje u XVIII stoljeću onaj uzdizanja stanovništva u objekt znanosti počinju se proučavati rodenja smrti seobe stanovništva počinje se i govoriti da na primjer jedna Država ne može vladati ako joj je stanovništvo nepoznato Moheau na primjer koji je medu prvima organizirao ovu vrstu istraživanja sa administrativnog stajališta izgleda uvodi to u igru obzirom na probleme političke kontrole stanovništva Funkcionira li dakle ova disciplinarna moć sama Ne oslanja li se ona na nešto općenitije od te fiksne ideje stanovništva koje se dobro obnavlja

osoba koje dobro sklapaju brakove koje se dobro i prema dobro definiranim normama ponašaju Postoji li dakle masivno tijelo veliko tijelo ono stanovništva i čitav niz diskursa koji se njega drže a s druge strane u nizini mala podatljiva pojedinačna tijela mikro tijela disciplina Kako se mogu misliti iako se možda za sada radi tek o početku Vašeg istraživanja tipovi odnosa koji se uspostavshyljaju ako se uspostavljaju izmedu ovih dvaju tijela masivnog tijela stanovništva i mikrotijela individua

Pitanje je savršeno postavljeno Teško mi je odgovoriti jer upravo sada na tome radim Mislim da svakako treba voditi računa o

j tome da se među svim fundamentalnim tehničkim izumima

I l XVII-XVm stoljeća pojavila nova tehnologija obnašanja moći koja

je vjerojatno važnija od ustavnih reformi ili od novih oblika vlasti koji su bili uspostavljeni krajem xvm stoljeća S lijeva se često čuje raquoMoć je ono što apstrahira što negira tijelo što odniiče i potiskuje itdlaquo Ja bih radije rekao da ono što me u ovim novim

j tehnologijama moći uspostavljenim počevši s XVII-XVm stoljećem~ ~ najviše pogađa jest njihov karakter koji je istodobno konkretan i

precizan njihov zahvat u mnogostruku i diferenciranu stvarnost Moć kako se je obnašala u društvima feudalnog tipa funkcionirala je velikim dijelom u znakovima i predujmovima Znaci odanosti gospodaru rituali ceremonije itd i predujmovi dobara putem na meta pljačke lova rata itd Počam od XVII-XVm stoljeća postojala je moć koja se je počela ozbiljavati preko proizvodnje i doprinosa Radilo se je o to da se od pojedinaca u njihovom konkretnom životu dobiju pnxluktivni doprinosi I zato je bilo potrebno pravo i stvarno raquoutjelovljenjelaquo moći u tom smislu da je ona morala doprijeti do tijela pojedinaca do njihovih gesta do njihovih stavova do njihovih svakodnevnih ponašanja otuda važnost razvoja disciplina kao što su skolastičke koje su od dječjih tijela uspjele učiniti objekt vrlo kompleksnih manipulacija i uvjetovanja Ali s druge strane te su nove tehnike moći morale obuhvatiti fenomene stanovništva Dakle tretirati kontrolirati dirigirati akumulaciju ljudi (ekonomski sistem koji je favorizirao akumulaciju kapitala i sistem moći koji je zapovishyjedao akumulaciju ljudi bili su počam od XVII stoljeća dva kore1irashyjuća fenomena neodvojiva jedan od drugog) otuda pojava problema demografije javnog zdravlja higijene stanovanja dugovječnosti i plodnosti I politička važnost problema seksa proizlazi mislim iz

154 155

bull

činjenice da se on nalazi na spoju disciplina tijela i kontrole populashycija

- Na kraju jedno pitanje koje Vam je već bilo postavljeno istraživanja koja provodite Vaše preokupacije rezultati do kojih dolazite kako ih je na kraju moguće upotrebljavati u svakodnevnim borbama Vi ste već govorili o posebnoj preciznoj borbi kao o specifičnom mjestu sukoba s moći kojaje s one strane svih različitih instanci koje su instance partija klasa u njihovoj globalnosti u njihovoj općenitosti Dakle kojaje uloga intelektualaca danas Ako netko nije organski intelektualac (koji govori dakle koji je glasnoshygovornik neke globalne organizacije) kada nije gospodar (maltre) istine gdje da ga se smjesti

- Ustvari dugo je vremena raquo1ijevilaquo intelektualac uzimao riječ i priznavano mu je pravo da govori ukoliko je bio gospodar (maltre) istine i pravde Slu~alo ga se je ili je pretendirao na to da ga se sluša kao predstavnika univerzalnoga Biti intelektualac značilo je pomalo biti svijest sviju Mislim da se ovdje ponovno susreće ideja preuzeta od marksizma i to jednog izblijedjelog marksizma kako je proletashyrijat nužno zbog svog historijskog položaja nosilac univerzalnoga (ali neposredovani nosilac malo svjestan sebe) i6telektualac po moralnom teorijskom i političkom izboru hoćeJbiti nosilac ove univerzalnosti u svjesnom i elaboriranom obliku Intelektualac bi bio jasna i individualna figura one univerzalnosti koje bi proletarijat bio tamna i kolektivna forma

Već se mnogo godina od intelektualca vi~e ne traži da obavlja ovu ulogu Ustanovio se novi tip raquoveze između teorije i prakselaquo Inteshylclctualci su poprimili naviku da rade ne na raquouniverzalnomlaquo raquoegshyzemplarnomlaquo raquoispravnom i istinitom za svelaquo nego na određenim sektorima i na preciznim točkama na koje su ih smještali njihovi profesionalni uvjeti rada i njihovi uvjeti života (stanovanje bolnica ludnica laboratorij univerzitet obiteljski ili seksualni odnosi) Oni su jamačno stekli jednu mnogo konkretniju i neposredniju svijest o borbama i susreli su probleme koji su bili specifični raquoneuniverzalnilaquo često različitih od onih proletarijata ili masa A ipak su im se realno približili mislim iz dva razloga jer se radilo o realnim materijalnim svakodnevnim borbama i jer su često susretali ali u drugoj formi istog protivnika proletarijata seljaka ili masa (multinacionalnosti

Michel Poucaultje bio ljubazan da pismeno odgovori na ovo pitanje

156

sudski i policijski aparat špekulacija nekretninama itd) to je ono što bih nazvao raquospecifičnimlaquo intelektualcem nasuprot raquouniverzalnoglaquo intelektualca

Ova nova figura ima drugo političko značenje onaje omogućila ako ne da poravna a ono da bar reartikuIira prilično bliske kategorije koje su bile ostale odvojene Intelektualac je do tada bio u pravom smislu riječi pisac univerzalna svijest slobodni subjekt suprotstavshyljao se onima koji nisu biIi drugo do li kompetencije u službi Države ili Kapitala (inženjeri visoki činovnici profesori) Od trenutka u kojem se politizacija provodi polazeći od specifične aktivnosti svashykoga prijestolje pisanja kao posvećujući znak intelektualca nestaje i mogu se tada proizvesti transverzalne veze od znati do znati s jednog mjesta politizacije na drugo tako visoki činovnici i psihijatri liječnici i socijalni radnici oni koji rade u laboratorijima i sociolozi mogu svatko na vlastitom mjestu i posredstvom izmjena iskustava i tneđusobnih potpora sudjelovati u jednoj globalnoj politizaciji inteshylektualaca Ovaj proces objašnjava da ako pisac iščezava kao istashyknuta figura profesor i univerzitet pojavljuju se možda ne kao osnovni elementi ali da kao privilegirane točke razmjene i ukrštanja To je vjerojatno razlog činjenici da su sveučilišta i nastava postala politički ultraosjetljiva područja I ono što se opisuje kao kriza sveučilišta ne treba biti interpretirano kao gubitak moći nego naproshytiv kao umnožavanje i ojačavanje njegovih efekata moći u središtu jedne mnogolike cjeline intelektualaca koji praktički svi prolaze kroz njega i obraćaju se njemu Sva ogorčena teoretizacija pisanja kojoj smo bili svjedo~ezdesetih godina nije bila vjerojatno drugo do labuđi pjev pisac se je zalagao za opstanak svog političkog privileshygija to da se radilo upravo o raquoteorijilaquo da je ona imala potrebu za znanstvenim jamstvima baziranim na lingvistici semiologiji psihoshyanalizi da je ta teorija imala svoje reference od strane Saussura ili Chomskog i da je konačno potakla tako osrednja literarna djela sve to dokazuje da djelatnost pisca više nije bila aktivni centar

Ćini mi se da se je ova figura raquospecifičnoglaquo intelektualca razvila počam od drugog svjetskog rata Možda je atomski fizičar riječju ili bolje imenom Oppenheimer bio taj koji je povezao univerzalnog i specifičnog intelektualca I to zato što je imao direktan i lokalizirani odnos s institucijom i sa znltlflstvenim znanjima u kojaje kao atomski fizičar intervenirao ali pošto se atomska prijetnja ticala čitave ljudshyske vrste i sudbine svijeta njegov je diskurs mogao biti u isto vrijeme

~middotr

157

i diskurs univerzalnoga Pod okriljem ovog protesta koji se ticao svih atomski je znanstvenik učinio funkcionalnom svoju specifičnu poziciju u redu znanja I po prvi puta vjerujem intelektualac je bio proganjan od političke moći ne više u funkciji općeg diskursa kojeg je bio nosilac nego zbog znanja čiji je bio posjednik točno je na toj razini predstavljao političku opasnost Ovdje govorim samo o zapadshynim intelektualcima Ono što se je desilo u Sovjetskom Savezu je sigurno analogno u nekim točkama ali različito u mnogim drugima Mogla bi se načiniti čitava studija o znanstvenom Dissentu na Zapadu i u socijalistiČkim zemljama nakon 1945

Može se pretpostaviti daje univerzalni intelektualac takav kakav je funkcionirao u XIX i početkom XX stoljeća ustvari proizašao iz jedne vrlo precizne povijesne figure čovjeka pravde čovjeka zakoshyna onoga koji moći despotizmu zloupotrebama aroganciji bogatshystva suprotstavlja univerzalnost pravde i pravičnost idealnoga zakoshyna Velike političke borbe XVIII stoljeća vođene su oko zakona prava ustava oko onog što je pravedno po umu i po prirodi onog što može i mora univerzalno važiti Ono što se danas zove raquointelektuashylaclaquo (hoću reči intelektualac u političkom a ne sociološkom ili profesionalnom smislu riječi tj onaj koji upotrebljafa svoje znanje svoju kompetenciju svoj odnos prema istini u poretku političkih borbi) potječe mislim od pravnika ili u svakoml~učaju od onoga koji se pozivao na univerzalnost pravnoga zakona eventualno protiv pravnih profesionalaca (Voltaire u Francuskoj prototip ovih intelek shytualaca) raquoUniverzalnilaquo intelektualac proizlaZi iz raquopravnika-ugledshynikalaquo i nalazi svoj puni izraz u piscu nosiocu značenja i vrijednosti u kojima se svi mogu prepoznati raquoSpecifičnilaquo intelektualac proizlazi od sasvim druge figure ne više od raquopravnika-uglednikalaquo nego od raquoznanstvenika-ekspertalaquo Rekao sam malo prije da je sa atomskim znanstvenicima ovaj potonji počeo zauzimati proscenij Ustvari prishypremao se je iza kulisa već odavno bio je prisutan također barem u jednom kutu scene otprilike od kraja XIX stoljeća Vjerojatno se on s Darwinom ili bolje s darvinističkim evolucionistima počinje jasno pojavljivati Burne relacije između evolucionizma i socijalista vrlo dvojbeni utjecaji evolucionizma (na primjer na sociologiju na krimishynologiju psihijatriju eugenizam) označuju trenutak u kojem se u ime raquolokalnelaquo znanstvene istine - ma kako ona važna bila - izvodi intervencija znanstvenika u političke borbe njegova vremena Povishyjesno Darwin predstavlja ovu prijelomnu toČku il povijesti zapadnog

intelektualca (Zola je s te točke gledanja vrlo signifikantan on je tip raquouniverzalnoglaquo intelektualca nosilac zakona i borac za pravičnost ali opterećuje svoj diskurs nizom nosoloških evolucionističkih izvjeshyšća za koja misli da su znanstvena a kojima uostalom vlada vrlo loše i čiji su politički učinci u njegovom diskursu vrio dvoznačni) Trebalo bi kad bi se ovo proučavalo izbliza vidjeti kako su fIZičari na prijelomu stoljeća ušli u političku debatu Debate između teoretishyčara socijalizma i teoretičara relativnosti bile su u ovoj priči kapitalshyne

U svakom slučaju biologija i fizika bile su na privilegirani način zone stvaranja nove ličnosti i specifičnog intelektualca Širenje tehshyničko-znanstvenih struktura u poredak ekonomije i strategije dalo mu je njegovu realnu važnost Figura u kojoj se koncentriraju funk cije i prestiž ovog novog intelektualca nije više raquogenijalni pisaclaquo sada je to raquoapsolutni znanstveniklaquo ne više onaj koji sam nosi vrijednosti svih oponira vladaru ili nepravednim vlastodršcima i čini se da njegov krik čuje do u besmrtnost to je onaj koji zajedno s još nekim u službi Države ili protiv nje raspolaže (nekim) moćima koje mogu promicati život ili ga definitivno uništiti Ne više pjesnik vječnosti nego strateg života i smrti Danas proživljavamo nestanak

l ~ raquovelikog piscalaquo

Vratimo se na preciznije stvari Pretpostavimo s razvojem tehničshyJj ko-znanstvenih struktura u suvremenom društvu važnost koju je bull specifični intelektualac dobio prije nekoliko desetaka godina i ubrshy

i zanje ovog pokreta nakon 1960 Specifični intelektualac susreće prepreke i izlaže ~zicima Riziku da se ograniči na konjunktume borbe sektorska svojatanja riziku da se dade manipulirati od političshykih partija ili sindikalnih aparata koji vode ove lokalne borbe iznad svega riziku da ne može razvijati ove borbe zbog pomanjkanja globalne strategije i vanjskih podrški uz to još riziku da ga ne slijede ili da ga slijede vrlo ograničene grupe U Francuskoj imamo danas očevidan primjer za to Borba u vezi sa zatvorom kaznenim sisteshymom policijsko-pravnim aparatom zbog toga što se razvila na izolirani način vođena od socijalnih radnika i bivših kažnjenika sve se je više odvajala od svega onoga što je moglo omogućiti njeno proširenje Dopustila je da se u nju uvuče čitava jedna naivna i arhaična ideologija koja od izgrednika istodobno čini nedužnu žrtvu i pukog buntovnika Janje middotvelike socijalne žrtve i mladog vuka budućih revolucija Ovaj povratak anarhičnim temama s kraja XIX

158 159

I

stoljeća bio je moguć samo zbog nedostatka integriranja u aktualne - raquoistinalaquo je usredotočena na formu znanstvenog diskursa i na strategije A rezultat je duboki raskol između ove monotone i lirične institucije koje ga proizvode pjesmice koja se sluša samo u vrlo malim grupama ijedne mase koja

potčinjena je konstantnom ekonomskom i političkom poticashyima dobrih razloga da ju ne uzima zdravo za gotovo ali koja zbog nju (potreba za istinom kako ekonomske proiZvodnje tako i političkebrižno suspregnutog straha od kriminala prihvaća održavanje štovishy moći) še ojačavanje sudskog i policijskog aparata

- objekt je u raznim oblicima difuzije i neizmjerne potrošnje Čini mi se da je ovo trenutak u kojem se funkcija specifičnog (kruži odgojnim i informacijskim ustanovama čija je rasprostranjeshyintelektualca treba nanovo razraditi Ne treba je napustiti usprkos nost u socijalnom tijelu relativno velika usprkos nekim ograničenjishynostalgije nekih za velikim raquouniverzalnimlaquo intelektualcima (raquoposhy ma)

trebna nam je - kažu - jedna filozofija jedna vizija svijetalaquo) - proizvedena je i prenošena pod kontrolom ne ekskluzivnomdovoljno je pomisliti na važne rezultate postignute u psihijatriji oni

ali dominantnom malog broja velikih političkih i ekonomskih apashydokazuju da ove lokalne i specifične borbe nisu bile pogrešne i nisu rata (univerzitet vojska mass media)dovele do mrtve točke Može se također reći da uloga specifičnog

intelektualca mora postati sve važnija srazmjerno političkim odgoshy - konačno ona je ulog u igri čitave jedne političke debate i vornostima koje je htio ne htio obvezan prihvatiti i atomski učenjak jednog socijalnog sukoba (raquoideološkelaquo borbe) i genetičar i informatičar farmakolog itd Ne samo da bi bilo opasno Čini mi se da ono što se danas uzima u obzir kod intelektualcadiskvalificirati ga u njegovom specifičnom odnosu prema nekom dakle nije to da je raquonosilac univerzalnih vrijednostilaquo prije je to lokalnom znanju s izlikom da su to specijalistička pitanja koja ne činjenica da on zauzima specifičan položaj - ali to je specifičnost zanimaju mase (što je dvostruko pogrešno one su ih svijesne i na koja je povezana s općim funkcijama dispozitiva istine u jednom svaki način u njih uključene) ili s izlikom da on sectiuži interesima društvu kao što je naše Drugim riječima intelektualac je karakterishyKapitala i Države (što je istina ali u isto vrijeme p~kazuje njegovo ziran trostrukom specifičnošću svojim klasnim položajem (malograshyjstrategijsko mjesto) ili još dalje da propušta rieku znanstvenu đanin u službi kapitalizma raquoorganskilaquo intelektualac proletarijata) ideologiju (što nije uvijek istina i vjerojatno je drugorazredno obzishy uvjetima svoga rada i života vezanim za njegov položaj intelektualca rom na ono što je glavno čisti efekti istinitih diskursa) i (njegovo područje istraživanja njegovo mjesto u laboratoriju ekoshy

nomski i politički zahtjevi kojima se podvrgava ili protiv kojih se Važno je mislim da istina nije izvan moći niti bez moći (ona nije i

što je važno usprkos mitu od kojeg bi trebalo preuzeti priču i funkcije naknada slobodnih duhova plod dugih samoća privilegija ( onih koji su se znali oduprijeti) Istina je od ovog svijeta ona je

stvorena zahvaljujući se mnogostrukim prisilama I sadrži obvezatne efekte moći Svako društvo ima svoj režim istine svoju raquoopću politikulaquo istine tj tipove diskursa koje prihvaća i čini da funkcionishyraju kao istiniti mehanizme i instance koji omogućuju da se razlikuju istiniti ili pogrešni izričaji način na koji se sankcioniraju jedni i drugi tehnike i postupke koji se koriste da se dođe do istine status onih koji su zaduženi za to da naznače ono što funkcionira kao istinito

U društvima kao što su naša raquopolitička ekonomijalaquo istine karakshyterizirana je s pet historijski važnih točaka

160

buni na sveučili~ u bolnici itd) konačno specifičnošću politike istine naših društava I tu njegov položaj može poprimiti opći značaj lokalna ili specifična borba koju vodi donosi sa sobom neke učinke neke implikacije koje nisu jednostavno profesionalne ili sektorske On funkcionira ili se bori na općoj razini ovog režima istine tako bitnog za strukture i funkcioniranje našeg društva Postoji borba raquoza istinulaquo iIi barem raquooko istinelaquo - podrazumijevajući još jednom da pod istinom ne razumijem raquoskup istinitih stvari koje treba otkriti ili učiniti prihvatljivimlaquo nego raquoskup pravila po kojima se odjeljuje istinito od pogrešnog a istinitome se pripisuju specifični učinci moćilaquo podrazumijevajući također da se ne radi o borbi raquoU koristlaquo istine nego oko statusa istine i ekonomsko-političke uloge koju ona igra Mora se misliti politički problem intelektualaca ne u terminima raquoznanostlideologijalaquo nego u onima raquoistinalmoćlaquo A otuda slijedi da

161

pitanje profesionalizacije intelektualca podjela na manualni i inteshylektualni rad može ponovo biti uzeta u razmatranje

Sve to mora izgledati konfuzno i neizvjesno Neizvjesno bez sumnje i ono što kažem ovdje ima nadasve karakter hipoteze Da bi bilo malo manje konfuzno htio bih ipak predložiti neke raquopropozicishyjelaquo ne u smislu prihvaćenih stvari nego samo predloženih za buduće pokušaje i dokaze

_ Pod raquoistinomlaquo podrazumijevati skup regulirani h procedura za proizvodnju zakon raspodjelu stavljanje u optjecaj i funkcioniranje

izričaja _ raquoIstinalaquo je kružno vezana za sisteme moći koji ju proizvode i

podržavaju i za učinke moći koje ona inducira i koji nju reproducirashy

ju raquoRežimlaquo istine _ Ovaj režim nije jednostavno ideološki ili nadstruktura1an bio

je to uvjet stvaranja i razvoja kapitalizma i uz neke modifikacije funkcionira najvećim dijelom i u socijalističkim zemljama (ostavshyljam otvorenim pitanje Kine koju ne poznajem)

_ Bitni politički problem za intelektualca nije da kritizira ideoshyloške sadržaje koji bi bili vezani za znanost ili da djeluje tako da njegova znanstvena praksa bude popraćena ispravn0ljp ideologijom nego da zna da lije moguće uspostaviti novu politikU istine Problem nije da se promijeni raquosvijestlaquo ljudi iIi onog što imaju u glavi nego politički ekonomski institucionalni režim proizvodnje istine

_ Ne radi se o tome da se istina oslobodi svakog sistema moći bila bi to himera pošto je istina sama po sebi moć - nego da se moć istine odvoji od oblika hegemonije (socijalnih ekonomskih kulturshynih) unutar kojih za sada funkcionira

Političko pitanje dakle nije zabluda iluzija otuđena svijest ili ideologija~ to je istina sama Otuda važnost Nietzschea

S talijanskoga prevela Nicoletta Burger

Briga za istinu

Volja za znanjem najaviaje skorašnju Povijest seksualnosti Nastavak se pojavljuje osam godina kasnije i to prema posve drugashyčijem planu nego što je onaj koji je prvotno najavljen

Promijenio sam mišljenje Rad koji nije istovremeno i pokušaj da izmijenimo ono što mislimo pa čak i ono što jesmo nije odviše zabavan Počeo sam pisati dvije knjige sukladno mom prvobitnom planu ali sam ubrzo počeo odugovlačiti To je za me bilo nerazborito i suprotno mojim navikama

- Zbog čega ste to onda učinili - Zbog lijenosti Sanjario sam da ču jednog dana unaprijed znati

što želim reči i neće mi preostati ništa drugo nego da tokm Bio je to odraz starenja Zamišljao sam da sam napokon dospio u doba kad samo treba odmotati ono što imam u glavi Bio je to istodobno oblik pretpostavke i reakcija napuštanja No raditi znači uZI)astojati da se misli nešto drugo od onoga što smo prethodno mislili

- Čitatelj jepo povjerovao ~ - Prema qjemu gajim u isti mah malo Qbzira i prilično povjereshy~

nja Čitatelj je kao slušatelj predavanja On umije savršeno prepoznashy~

I ~ ti kada smo se pripremali a kada smo se zadovoljili time da pričamo

I ono što nam je u glavi On če možda biti obmanut ali ne zbog toga što nisam rekao ništa drugo osim onoga što sam već kazao

- Upotreba užitaka i Briga za sebe ispostavljaju se ponajprije kao rad pozitivnog historičara kao sistematiVJcija seksualnog moshyrala od vremena antike Radi li se doista o tome

- To je historijski rad ali uz napomenu da su te kao i druge knjige rad na povijesti mišljenja Povijest mi~ljenja ne znači samo povijest ideja ili predodžbi nego i pokušaj da se odgovori na pitanje kako se neko znanje može oblikovati Kako mišljenje ukoliko je povezano s istinom može imati i svoju povijest To je postavljeno

162 163

revolucije tolikih koliko je mogućih prevratničkih ozakonjenja odshynosa moći a otuda se mogu savršeno koncipirati revolucije koje u biti ostavljaju netaknutima odnose moći koji su Državi dozvoljavali da funkcionira

- Što se tiče moći kao objekta istraživanja Vi ste rekli da bi Clausewitzovu formulu trebalo obrnuti i doći na ideju da je politika nastavak rata drugim sredstvima Na bazi Vaših nedavnih analiza čini se da je vojni model onaj koji bolje prikazuje moći rat je dakle obični metaforički model ili pravilno i svakodnevnojunkcioniranje moći

U svakom slučaju to je problem s kojim se danas suočavam Zapravo čim se nastoji izolirati moć s njenim tehnikama i procedushyrama od pravne forme unutar koje su je dosadašnje teorije prisiljashyvale da bude treba se postaviti slijedeći problem nije li moć naprosto dominacija ratnoga tipa Ne treba li prema tome sve probleme moći postavljati u terminima odnosa sile Vrsta generaliziranog rata koji u nekim trenucimajednostavno poprima oblik mira i Države Mir bi bio jedan oblik rata Država način da ga se vodi

Odatle izranja čitav niz problema rat koga protiv koga Borba dviju ili više klasa Borba svih protiv sviju Ulog~ojske i vojnih institucija u tom civilnom društvu u kojem se vodi Jgtermanentni rat vrijednost poimanja taktike i strategije u analizi stniktura i političkog procesa priroda i pretvorba odnosa sile Sve bi to trebalo proučavati U svakom slučaju začuđujuće je vidjeti kojom lakoćom kojom kvazi-evidencijom se govori o odnosima sile ili klasnoj borbi a da se nikada jasno ne precizira radi li se o obliku rata i o kojem bi se obliku moglo raditi

- Govorili smo o ovoj disciplinarno j moći na čije funkcionirashynje pravila način konstitucije Vi ukazujete u svojoj posljednjoj knjizi- mogli bismo se onda pitati čemu nadziranje Koja je korist od nadziranja Postoji fenomen koji se pojavljuje u XVIII stoljeću onaj uzdizanja stanovništva u objekt znanosti počinju se proučavati rodenja smrti seobe stanovništva počinje se i govoriti da na primjer jedna Država ne može vladati ako joj je stanovništvo nepoznato Moheau na primjer koji je medu prvima organizirao ovu vrstu istraživanja sa administrativnog stajališta izgleda uvodi to u igru obzirom na probleme političke kontrole stanovništva Funkcionira li dakle ova disciplinarna moć sama Ne oslanja li se ona na nešto općenitije od te fiksne ideje stanovništva koje se dobro obnavlja

osoba koje dobro sklapaju brakove koje se dobro i prema dobro definiranim normama ponašaju Postoji li dakle masivno tijelo veliko tijelo ono stanovništva i čitav niz diskursa koji se njega drže a s druge strane u nizini mala podatljiva pojedinačna tijela mikro tijela disciplina Kako se mogu misliti iako se možda za sada radi tek o početku Vašeg istraživanja tipovi odnosa koji se uspostavshyljaju ako se uspostavljaju izmedu ovih dvaju tijela masivnog tijela stanovništva i mikrotijela individua

Pitanje je savršeno postavljeno Teško mi je odgovoriti jer upravo sada na tome radim Mislim da svakako treba voditi računa o

j tome da se među svim fundamentalnim tehničkim izumima

I l XVII-XVm stoljeća pojavila nova tehnologija obnašanja moći koja

je vjerojatno važnija od ustavnih reformi ili od novih oblika vlasti koji su bili uspostavljeni krajem xvm stoljeća S lijeva se često čuje raquoMoć je ono što apstrahira što negira tijelo što odniiče i potiskuje itdlaquo Ja bih radije rekao da ono što me u ovim novim

j tehnologijama moći uspostavljenim počevši s XVII-XVm stoljećem~ ~ najviše pogađa jest njihov karakter koji je istodobno konkretan i

precizan njihov zahvat u mnogostruku i diferenciranu stvarnost Moć kako se je obnašala u društvima feudalnog tipa funkcionirala je velikim dijelom u znakovima i predujmovima Znaci odanosti gospodaru rituali ceremonije itd i predujmovi dobara putem na meta pljačke lova rata itd Počam od XVII-XVm stoljeća postojala je moć koja se je počela ozbiljavati preko proizvodnje i doprinosa Radilo se je o to da se od pojedinaca u njihovom konkretnom životu dobiju pnxluktivni doprinosi I zato je bilo potrebno pravo i stvarno raquoutjelovljenjelaquo moći u tom smislu da je ona morala doprijeti do tijela pojedinaca do njihovih gesta do njihovih stavova do njihovih svakodnevnih ponašanja otuda važnost razvoja disciplina kao što su skolastičke koje su od dječjih tijela uspjele učiniti objekt vrlo kompleksnih manipulacija i uvjetovanja Ali s druge strane te su nove tehnike moći morale obuhvatiti fenomene stanovništva Dakle tretirati kontrolirati dirigirati akumulaciju ljudi (ekonomski sistem koji je favorizirao akumulaciju kapitala i sistem moći koji je zapovishyjedao akumulaciju ljudi bili su počam od XVII stoljeća dva kore1irashyjuća fenomena neodvojiva jedan od drugog) otuda pojava problema demografije javnog zdravlja higijene stanovanja dugovječnosti i plodnosti I politička važnost problema seksa proizlazi mislim iz

154 155

bull

činjenice da se on nalazi na spoju disciplina tijela i kontrole populashycija

- Na kraju jedno pitanje koje Vam je već bilo postavljeno istraživanja koja provodite Vaše preokupacije rezultati do kojih dolazite kako ih je na kraju moguće upotrebljavati u svakodnevnim borbama Vi ste već govorili o posebnoj preciznoj borbi kao o specifičnom mjestu sukoba s moći kojaje s one strane svih različitih instanci koje su instance partija klasa u njihovoj globalnosti u njihovoj općenitosti Dakle kojaje uloga intelektualaca danas Ako netko nije organski intelektualac (koji govori dakle koji je glasnoshygovornik neke globalne organizacije) kada nije gospodar (maltre) istine gdje da ga se smjesti

- Ustvari dugo je vremena raquo1ijevilaquo intelektualac uzimao riječ i priznavano mu je pravo da govori ukoliko je bio gospodar (maltre) istine i pravde Slu~alo ga se je ili je pretendirao na to da ga se sluša kao predstavnika univerzalnoga Biti intelektualac značilo je pomalo biti svijest sviju Mislim da se ovdje ponovno susreće ideja preuzeta od marksizma i to jednog izblijedjelog marksizma kako je proletashyrijat nužno zbog svog historijskog položaja nosilac univerzalnoga (ali neposredovani nosilac malo svjestan sebe) i6telektualac po moralnom teorijskom i političkom izboru hoćeJbiti nosilac ove univerzalnosti u svjesnom i elaboriranom obliku Intelektualac bi bio jasna i individualna figura one univerzalnosti koje bi proletarijat bio tamna i kolektivna forma

Već se mnogo godina od intelektualca vi~e ne traži da obavlja ovu ulogu Ustanovio se novi tip raquoveze između teorije i prakselaquo Inteshylclctualci su poprimili naviku da rade ne na raquouniverzalnomlaquo raquoegshyzemplarnomlaquo raquoispravnom i istinitom za svelaquo nego na određenim sektorima i na preciznim točkama na koje su ih smještali njihovi profesionalni uvjeti rada i njihovi uvjeti života (stanovanje bolnica ludnica laboratorij univerzitet obiteljski ili seksualni odnosi) Oni su jamačno stekli jednu mnogo konkretniju i neposredniju svijest o borbama i susreli su probleme koji su bili specifični raquoneuniverzalnilaquo često različitih od onih proletarijata ili masa A ipak su im se realno približili mislim iz dva razloga jer se radilo o realnim materijalnim svakodnevnim borbama i jer su često susretali ali u drugoj formi istog protivnika proletarijata seljaka ili masa (multinacionalnosti

Michel Poucaultje bio ljubazan da pismeno odgovori na ovo pitanje

156

sudski i policijski aparat špekulacija nekretninama itd) to je ono što bih nazvao raquospecifičnimlaquo intelektualcem nasuprot raquouniverzalnoglaquo intelektualca

Ova nova figura ima drugo političko značenje onaje omogućila ako ne da poravna a ono da bar reartikuIira prilično bliske kategorije koje su bile ostale odvojene Intelektualac je do tada bio u pravom smislu riječi pisac univerzalna svijest slobodni subjekt suprotstavshyljao se onima koji nisu biIi drugo do li kompetencije u službi Države ili Kapitala (inženjeri visoki činovnici profesori) Od trenutka u kojem se politizacija provodi polazeći od specifične aktivnosti svashykoga prijestolje pisanja kao posvećujući znak intelektualca nestaje i mogu se tada proizvesti transverzalne veze od znati do znati s jednog mjesta politizacije na drugo tako visoki činovnici i psihijatri liječnici i socijalni radnici oni koji rade u laboratorijima i sociolozi mogu svatko na vlastitom mjestu i posredstvom izmjena iskustava i tneđusobnih potpora sudjelovati u jednoj globalnoj politizaciji inteshylektualaca Ovaj proces objašnjava da ako pisac iščezava kao istashyknuta figura profesor i univerzitet pojavljuju se možda ne kao osnovni elementi ali da kao privilegirane točke razmjene i ukrštanja To je vjerojatno razlog činjenici da su sveučilišta i nastava postala politički ultraosjetljiva područja I ono što se opisuje kao kriza sveučilišta ne treba biti interpretirano kao gubitak moći nego naproshytiv kao umnožavanje i ojačavanje njegovih efekata moći u središtu jedne mnogolike cjeline intelektualaca koji praktički svi prolaze kroz njega i obraćaju se njemu Sva ogorčena teoretizacija pisanja kojoj smo bili svjedo~ezdesetih godina nije bila vjerojatno drugo do labuđi pjev pisac se je zalagao za opstanak svog političkog privileshygija to da se radilo upravo o raquoteorijilaquo da je ona imala potrebu za znanstvenim jamstvima baziranim na lingvistici semiologiji psihoshyanalizi da je ta teorija imala svoje reference od strane Saussura ili Chomskog i da je konačno potakla tako osrednja literarna djela sve to dokazuje da djelatnost pisca više nije bila aktivni centar

Ćini mi se da se je ova figura raquospecifičnoglaquo intelektualca razvila počam od drugog svjetskog rata Možda je atomski fizičar riječju ili bolje imenom Oppenheimer bio taj koji je povezao univerzalnog i specifičnog intelektualca I to zato što je imao direktan i lokalizirani odnos s institucijom i sa znltlflstvenim znanjima u kojaje kao atomski fizičar intervenirao ali pošto se atomska prijetnja ticala čitave ljudshyske vrste i sudbine svijeta njegov je diskurs mogao biti u isto vrijeme

~middotr

157

i diskurs univerzalnoga Pod okriljem ovog protesta koji se ticao svih atomski je znanstvenik učinio funkcionalnom svoju specifičnu poziciju u redu znanja I po prvi puta vjerujem intelektualac je bio proganjan od političke moći ne više u funkciji općeg diskursa kojeg je bio nosilac nego zbog znanja čiji je bio posjednik točno je na toj razini predstavljao političku opasnost Ovdje govorim samo o zapadshynim intelektualcima Ono što se je desilo u Sovjetskom Savezu je sigurno analogno u nekim točkama ali različito u mnogim drugima Mogla bi se načiniti čitava studija o znanstvenom Dissentu na Zapadu i u socijalistiČkim zemljama nakon 1945

Može se pretpostaviti daje univerzalni intelektualac takav kakav je funkcionirao u XIX i početkom XX stoljeća ustvari proizašao iz jedne vrlo precizne povijesne figure čovjeka pravde čovjeka zakoshyna onoga koji moći despotizmu zloupotrebama aroganciji bogatshystva suprotstavlja univerzalnost pravde i pravičnost idealnoga zakoshyna Velike političke borbe XVIII stoljeća vođene su oko zakona prava ustava oko onog što je pravedno po umu i po prirodi onog što može i mora univerzalno važiti Ono što se danas zove raquointelektuashylaclaquo (hoću reči intelektualac u političkom a ne sociološkom ili profesionalnom smislu riječi tj onaj koji upotrebljafa svoje znanje svoju kompetenciju svoj odnos prema istini u poretku političkih borbi) potječe mislim od pravnika ili u svakoml~učaju od onoga koji se pozivao na univerzalnost pravnoga zakona eventualno protiv pravnih profesionalaca (Voltaire u Francuskoj prototip ovih intelek shytualaca) raquoUniverzalnilaquo intelektualac proizlaZi iz raquopravnika-ugledshynikalaquo i nalazi svoj puni izraz u piscu nosiocu značenja i vrijednosti u kojima se svi mogu prepoznati raquoSpecifičnilaquo intelektualac proizlazi od sasvim druge figure ne više od raquopravnika-uglednikalaquo nego od raquoznanstvenika-ekspertalaquo Rekao sam malo prije da je sa atomskim znanstvenicima ovaj potonji počeo zauzimati proscenij Ustvari prishypremao se je iza kulisa već odavno bio je prisutan također barem u jednom kutu scene otprilike od kraja XIX stoljeća Vjerojatno se on s Darwinom ili bolje s darvinističkim evolucionistima počinje jasno pojavljivati Burne relacije između evolucionizma i socijalista vrlo dvojbeni utjecaji evolucionizma (na primjer na sociologiju na krimishynologiju psihijatriju eugenizam) označuju trenutak u kojem se u ime raquolokalnelaquo znanstvene istine - ma kako ona važna bila - izvodi intervencija znanstvenika u političke borbe njegova vremena Povishyjesno Darwin predstavlja ovu prijelomnu toČku il povijesti zapadnog

intelektualca (Zola je s te točke gledanja vrlo signifikantan on je tip raquouniverzalnoglaquo intelektualca nosilac zakona i borac za pravičnost ali opterećuje svoj diskurs nizom nosoloških evolucionističkih izvjeshyšća za koja misli da su znanstvena a kojima uostalom vlada vrlo loše i čiji su politički učinci u njegovom diskursu vrio dvoznačni) Trebalo bi kad bi se ovo proučavalo izbliza vidjeti kako su fIZičari na prijelomu stoljeća ušli u političku debatu Debate između teoretishyčara socijalizma i teoretičara relativnosti bile su u ovoj priči kapitalshyne

U svakom slučaju biologija i fizika bile su na privilegirani način zone stvaranja nove ličnosti i specifičnog intelektualca Širenje tehshyničko-znanstvenih struktura u poredak ekonomije i strategije dalo mu je njegovu realnu važnost Figura u kojoj se koncentriraju funk cije i prestiž ovog novog intelektualca nije više raquogenijalni pisaclaquo sada je to raquoapsolutni znanstveniklaquo ne više onaj koji sam nosi vrijednosti svih oponira vladaru ili nepravednim vlastodršcima i čini se da njegov krik čuje do u besmrtnost to je onaj koji zajedno s još nekim u službi Države ili protiv nje raspolaže (nekim) moćima koje mogu promicati život ili ga definitivno uništiti Ne više pjesnik vječnosti nego strateg života i smrti Danas proživljavamo nestanak

l ~ raquovelikog piscalaquo

Vratimo se na preciznije stvari Pretpostavimo s razvojem tehničshyJj ko-znanstvenih struktura u suvremenom društvu važnost koju je bull specifični intelektualac dobio prije nekoliko desetaka godina i ubrshy

i zanje ovog pokreta nakon 1960 Specifični intelektualac susreće prepreke i izlaže ~zicima Riziku da se ograniči na konjunktume borbe sektorska svojatanja riziku da se dade manipulirati od političshykih partija ili sindikalnih aparata koji vode ove lokalne borbe iznad svega riziku da ne može razvijati ove borbe zbog pomanjkanja globalne strategije i vanjskih podrški uz to još riziku da ga ne slijede ili da ga slijede vrlo ograničene grupe U Francuskoj imamo danas očevidan primjer za to Borba u vezi sa zatvorom kaznenim sisteshymom policijsko-pravnim aparatom zbog toga što se razvila na izolirani način vođena od socijalnih radnika i bivših kažnjenika sve se je više odvajala od svega onoga što je moglo omogućiti njeno proširenje Dopustila je da se u nju uvuče čitava jedna naivna i arhaična ideologija koja od izgrednika istodobno čini nedužnu žrtvu i pukog buntovnika Janje middotvelike socijalne žrtve i mladog vuka budućih revolucija Ovaj povratak anarhičnim temama s kraja XIX

158 159

I

stoljeća bio je moguć samo zbog nedostatka integriranja u aktualne - raquoistinalaquo je usredotočena na formu znanstvenog diskursa i na strategije A rezultat je duboki raskol između ove monotone i lirične institucije koje ga proizvode pjesmice koja se sluša samo u vrlo malim grupama ijedne mase koja

potčinjena je konstantnom ekonomskom i političkom poticashyima dobrih razloga da ju ne uzima zdravo za gotovo ali koja zbog nju (potreba za istinom kako ekonomske proiZvodnje tako i političkebrižno suspregnutog straha od kriminala prihvaća održavanje štovishy moći) še ojačavanje sudskog i policijskog aparata

- objekt je u raznim oblicima difuzije i neizmjerne potrošnje Čini mi se da je ovo trenutak u kojem se funkcija specifičnog (kruži odgojnim i informacijskim ustanovama čija je rasprostranjeshyintelektualca treba nanovo razraditi Ne treba je napustiti usprkos nost u socijalnom tijelu relativno velika usprkos nekim ograničenjishynostalgije nekih za velikim raquouniverzalnimlaquo intelektualcima (raquoposhy ma)

trebna nam je - kažu - jedna filozofija jedna vizija svijetalaquo) - proizvedena je i prenošena pod kontrolom ne ekskluzivnomdovoljno je pomisliti na važne rezultate postignute u psihijatriji oni

ali dominantnom malog broja velikih političkih i ekonomskih apashydokazuju da ove lokalne i specifične borbe nisu bile pogrešne i nisu rata (univerzitet vojska mass media)dovele do mrtve točke Može se također reći da uloga specifičnog

intelektualca mora postati sve važnija srazmjerno političkim odgoshy - konačno ona je ulog u igri čitave jedne političke debate i vornostima koje je htio ne htio obvezan prihvatiti i atomski učenjak jednog socijalnog sukoba (raquoideološkelaquo borbe) i genetičar i informatičar farmakolog itd Ne samo da bi bilo opasno Čini mi se da ono što se danas uzima u obzir kod intelektualcadiskvalificirati ga u njegovom specifičnom odnosu prema nekom dakle nije to da je raquonosilac univerzalnih vrijednostilaquo prije je to lokalnom znanju s izlikom da su to specijalistička pitanja koja ne činjenica da on zauzima specifičan položaj - ali to je specifičnost zanimaju mase (što je dvostruko pogrešno one su ih svijesne i na koja je povezana s općim funkcijama dispozitiva istine u jednom svaki način u njih uključene) ili s izlikom da on sectiuži interesima društvu kao što je naše Drugim riječima intelektualac je karakterishyKapitala i Države (što je istina ali u isto vrijeme p~kazuje njegovo ziran trostrukom specifičnošću svojim klasnim položajem (malograshyjstrategijsko mjesto) ili još dalje da propušta rieku znanstvenu đanin u službi kapitalizma raquoorganskilaquo intelektualac proletarijata) ideologiju (što nije uvijek istina i vjerojatno je drugorazredno obzishy uvjetima svoga rada i života vezanim za njegov položaj intelektualca rom na ono što je glavno čisti efekti istinitih diskursa) i (njegovo područje istraživanja njegovo mjesto u laboratoriju ekoshy

nomski i politički zahtjevi kojima se podvrgava ili protiv kojih se Važno je mislim da istina nije izvan moći niti bez moći (ona nije i

što je važno usprkos mitu od kojeg bi trebalo preuzeti priču i funkcije naknada slobodnih duhova plod dugih samoća privilegija ( onih koji su se znali oduprijeti) Istina je od ovog svijeta ona je

stvorena zahvaljujući se mnogostrukim prisilama I sadrži obvezatne efekte moći Svako društvo ima svoj režim istine svoju raquoopću politikulaquo istine tj tipove diskursa koje prihvaća i čini da funkcionishyraju kao istiniti mehanizme i instance koji omogućuju da se razlikuju istiniti ili pogrešni izričaji način na koji se sankcioniraju jedni i drugi tehnike i postupke koji se koriste da se dođe do istine status onih koji su zaduženi za to da naznače ono što funkcionira kao istinito

U društvima kao što su naša raquopolitička ekonomijalaquo istine karakshyterizirana je s pet historijski važnih točaka

160

buni na sveučili~ u bolnici itd) konačno specifičnošću politike istine naših društava I tu njegov položaj može poprimiti opći značaj lokalna ili specifična borba koju vodi donosi sa sobom neke učinke neke implikacije koje nisu jednostavno profesionalne ili sektorske On funkcionira ili se bori na općoj razini ovog režima istine tako bitnog za strukture i funkcioniranje našeg društva Postoji borba raquoza istinulaquo iIi barem raquooko istinelaquo - podrazumijevajući još jednom da pod istinom ne razumijem raquoskup istinitih stvari koje treba otkriti ili učiniti prihvatljivimlaquo nego raquoskup pravila po kojima se odjeljuje istinito od pogrešnog a istinitome se pripisuju specifični učinci moćilaquo podrazumijevajući također da se ne radi o borbi raquoU koristlaquo istine nego oko statusa istine i ekonomsko-političke uloge koju ona igra Mora se misliti politički problem intelektualaca ne u terminima raquoznanostlideologijalaquo nego u onima raquoistinalmoćlaquo A otuda slijedi da

161

pitanje profesionalizacije intelektualca podjela na manualni i inteshylektualni rad može ponovo biti uzeta u razmatranje

Sve to mora izgledati konfuzno i neizvjesno Neizvjesno bez sumnje i ono što kažem ovdje ima nadasve karakter hipoteze Da bi bilo malo manje konfuzno htio bih ipak predložiti neke raquopropozicishyjelaquo ne u smislu prihvaćenih stvari nego samo predloženih za buduće pokušaje i dokaze

_ Pod raquoistinomlaquo podrazumijevati skup regulirani h procedura za proizvodnju zakon raspodjelu stavljanje u optjecaj i funkcioniranje

izričaja _ raquoIstinalaquo je kružno vezana za sisteme moći koji ju proizvode i

podržavaju i za učinke moći koje ona inducira i koji nju reproducirashy

ju raquoRežimlaquo istine _ Ovaj režim nije jednostavno ideološki ili nadstruktura1an bio

je to uvjet stvaranja i razvoja kapitalizma i uz neke modifikacije funkcionira najvećim dijelom i u socijalističkim zemljama (ostavshyljam otvorenim pitanje Kine koju ne poznajem)

_ Bitni politički problem za intelektualca nije da kritizira ideoshyloške sadržaje koji bi bili vezani za znanost ili da djeluje tako da njegova znanstvena praksa bude popraćena ispravn0ljp ideologijom nego da zna da lije moguće uspostaviti novu politikU istine Problem nije da se promijeni raquosvijestlaquo ljudi iIi onog što imaju u glavi nego politički ekonomski institucionalni režim proizvodnje istine

_ Ne radi se o tome da se istina oslobodi svakog sistema moći bila bi to himera pošto je istina sama po sebi moć - nego da se moć istine odvoji od oblika hegemonije (socijalnih ekonomskih kulturshynih) unutar kojih za sada funkcionira

Političko pitanje dakle nije zabluda iluzija otuđena svijest ili ideologija~ to je istina sama Otuda važnost Nietzschea

S talijanskoga prevela Nicoletta Burger

Briga za istinu

Volja za znanjem najaviaje skorašnju Povijest seksualnosti Nastavak se pojavljuje osam godina kasnije i to prema posve drugashyčijem planu nego što je onaj koji je prvotno najavljen

Promijenio sam mišljenje Rad koji nije istovremeno i pokušaj da izmijenimo ono što mislimo pa čak i ono što jesmo nije odviše zabavan Počeo sam pisati dvije knjige sukladno mom prvobitnom planu ali sam ubrzo počeo odugovlačiti To je za me bilo nerazborito i suprotno mojim navikama

- Zbog čega ste to onda učinili - Zbog lijenosti Sanjario sam da ču jednog dana unaprijed znati

što želim reči i neće mi preostati ništa drugo nego da tokm Bio je to odraz starenja Zamišljao sam da sam napokon dospio u doba kad samo treba odmotati ono što imam u glavi Bio je to istodobno oblik pretpostavke i reakcija napuštanja No raditi znači uZI)astojati da se misli nešto drugo od onoga što smo prethodno mislili

- Čitatelj jepo povjerovao ~ - Prema qjemu gajim u isti mah malo Qbzira i prilično povjereshy~

nja Čitatelj je kao slušatelj predavanja On umije savršeno prepoznashy~

I ~ ti kada smo se pripremali a kada smo se zadovoljili time da pričamo

I ono što nam je u glavi On če možda biti obmanut ali ne zbog toga što nisam rekao ništa drugo osim onoga što sam već kazao

- Upotreba užitaka i Briga za sebe ispostavljaju se ponajprije kao rad pozitivnog historičara kao sistematiVJcija seksualnog moshyrala od vremena antike Radi li se doista o tome

- To je historijski rad ali uz napomenu da su te kao i druge knjige rad na povijesti mišljenja Povijest mi~ljenja ne znači samo povijest ideja ili predodžbi nego i pokušaj da se odgovori na pitanje kako se neko znanje može oblikovati Kako mišljenje ukoliko je povezano s istinom može imati i svoju povijest To je postavljeno

162 163

bull

činjenice da se on nalazi na spoju disciplina tijela i kontrole populashycija

- Na kraju jedno pitanje koje Vam je već bilo postavljeno istraživanja koja provodite Vaše preokupacije rezultati do kojih dolazite kako ih je na kraju moguće upotrebljavati u svakodnevnim borbama Vi ste već govorili o posebnoj preciznoj borbi kao o specifičnom mjestu sukoba s moći kojaje s one strane svih različitih instanci koje su instance partija klasa u njihovoj globalnosti u njihovoj općenitosti Dakle kojaje uloga intelektualaca danas Ako netko nije organski intelektualac (koji govori dakle koji je glasnoshygovornik neke globalne organizacije) kada nije gospodar (maltre) istine gdje da ga se smjesti

- Ustvari dugo je vremena raquo1ijevilaquo intelektualac uzimao riječ i priznavano mu je pravo da govori ukoliko je bio gospodar (maltre) istine i pravde Slu~alo ga se je ili je pretendirao na to da ga se sluša kao predstavnika univerzalnoga Biti intelektualac značilo je pomalo biti svijest sviju Mislim da se ovdje ponovno susreće ideja preuzeta od marksizma i to jednog izblijedjelog marksizma kako je proletashyrijat nužno zbog svog historijskog položaja nosilac univerzalnoga (ali neposredovani nosilac malo svjestan sebe) i6telektualac po moralnom teorijskom i političkom izboru hoćeJbiti nosilac ove univerzalnosti u svjesnom i elaboriranom obliku Intelektualac bi bio jasna i individualna figura one univerzalnosti koje bi proletarijat bio tamna i kolektivna forma

Već se mnogo godina od intelektualca vi~e ne traži da obavlja ovu ulogu Ustanovio se novi tip raquoveze između teorije i prakselaquo Inteshylclctualci su poprimili naviku da rade ne na raquouniverzalnomlaquo raquoegshyzemplarnomlaquo raquoispravnom i istinitom za svelaquo nego na određenim sektorima i na preciznim točkama na koje su ih smještali njihovi profesionalni uvjeti rada i njihovi uvjeti života (stanovanje bolnica ludnica laboratorij univerzitet obiteljski ili seksualni odnosi) Oni su jamačno stekli jednu mnogo konkretniju i neposredniju svijest o borbama i susreli su probleme koji su bili specifični raquoneuniverzalnilaquo često različitih od onih proletarijata ili masa A ipak su im se realno približili mislim iz dva razloga jer se radilo o realnim materijalnim svakodnevnim borbama i jer su često susretali ali u drugoj formi istog protivnika proletarijata seljaka ili masa (multinacionalnosti

Michel Poucaultje bio ljubazan da pismeno odgovori na ovo pitanje

156

sudski i policijski aparat špekulacija nekretninama itd) to je ono što bih nazvao raquospecifičnimlaquo intelektualcem nasuprot raquouniverzalnoglaquo intelektualca

Ova nova figura ima drugo političko značenje onaje omogućila ako ne da poravna a ono da bar reartikuIira prilično bliske kategorije koje su bile ostale odvojene Intelektualac je do tada bio u pravom smislu riječi pisac univerzalna svijest slobodni subjekt suprotstavshyljao se onima koji nisu biIi drugo do li kompetencije u službi Države ili Kapitala (inženjeri visoki činovnici profesori) Od trenutka u kojem se politizacija provodi polazeći od specifične aktivnosti svashykoga prijestolje pisanja kao posvećujući znak intelektualca nestaje i mogu se tada proizvesti transverzalne veze od znati do znati s jednog mjesta politizacije na drugo tako visoki činovnici i psihijatri liječnici i socijalni radnici oni koji rade u laboratorijima i sociolozi mogu svatko na vlastitom mjestu i posredstvom izmjena iskustava i tneđusobnih potpora sudjelovati u jednoj globalnoj politizaciji inteshylektualaca Ovaj proces objašnjava da ako pisac iščezava kao istashyknuta figura profesor i univerzitet pojavljuju se možda ne kao osnovni elementi ali da kao privilegirane točke razmjene i ukrštanja To je vjerojatno razlog činjenici da su sveučilišta i nastava postala politički ultraosjetljiva područja I ono što se opisuje kao kriza sveučilišta ne treba biti interpretirano kao gubitak moći nego naproshytiv kao umnožavanje i ojačavanje njegovih efekata moći u središtu jedne mnogolike cjeline intelektualaca koji praktički svi prolaze kroz njega i obraćaju se njemu Sva ogorčena teoretizacija pisanja kojoj smo bili svjedo~ezdesetih godina nije bila vjerojatno drugo do labuđi pjev pisac se je zalagao za opstanak svog političkog privileshygija to da se radilo upravo o raquoteorijilaquo da je ona imala potrebu za znanstvenim jamstvima baziranim na lingvistici semiologiji psihoshyanalizi da je ta teorija imala svoje reference od strane Saussura ili Chomskog i da je konačno potakla tako osrednja literarna djela sve to dokazuje da djelatnost pisca više nije bila aktivni centar

Ćini mi se da se je ova figura raquospecifičnoglaquo intelektualca razvila počam od drugog svjetskog rata Možda je atomski fizičar riječju ili bolje imenom Oppenheimer bio taj koji je povezao univerzalnog i specifičnog intelektualca I to zato što je imao direktan i lokalizirani odnos s institucijom i sa znltlflstvenim znanjima u kojaje kao atomski fizičar intervenirao ali pošto se atomska prijetnja ticala čitave ljudshyske vrste i sudbine svijeta njegov je diskurs mogao biti u isto vrijeme

~middotr

157

i diskurs univerzalnoga Pod okriljem ovog protesta koji se ticao svih atomski je znanstvenik učinio funkcionalnom svoju specifičnu poziciju u redu znanja I po prvi puta vjerujem intelektualac je bio proganjan od političke moći ne više u funkciji općeg diskursa kojeg je bio nosilac nego zbog znanja čiji je bio posjednik točno je na toj razini predstavljao političku opasnost Ovdje govorim samo o zapadshynim intelektualcima Ono što se je desilo u Sovjetskom Savezu je sigurno analogno u nekim točkama ali različito u mnogim drugima Mogla bi se načiniti čitava studija o znanstvenom Dissentu na Zapadu i u socijalistiČkim zemljama nakon 1945

Može se pretpostaviti daje univerzalni intelektualac takav kakav je funkcionirao u XIX i početkom XX stoljeća ustvari proizašao iz jedne vrlo precizne povijesne figure čovjeka pravde čovjeka zakoshyna onoga koji moći despotizmu zloupotrebama aroganciji bogatshystva suprotstavlja univerzalnost pravde i pravičnost idealnoga zakoshyna Velike političke borbe XVIII stoljeća vođene su oko zakona prava ustava oko onog što je pravedno po umu i po prirodi onog što može i mora univerzalno važiti Ono što se danas zove raquointelektuashylaclaquo (hoću reči intelektualac u političkom a ne sociološkom ili profesionalnom smislu riječi tj onaj koji upotrebljafa svoje znanje svoju kompetenciju svoj odnos prema istini u poretku političkih borbi) potječe mislim od pravnika ili u svakoml~učaju od onoga koji se pozivao na univerzalnost pravnoga zakona eventualno protiv pravnih profesionalaca (Voltaire u Francuskoj prototip ovih intelek shytualaca) raquoUniverzalnilaquo intelektualac proizlaZi iz raquopravnika-ugledshynikalaquo i nalazi svoj puni izraz u piscu nosiocu značenja i vrijednosti u kojima se svi mogu prepoznati raquoSpecifičnilaquo intelektualac proizlazi od sasvim druge figure ne više od raquopravnika-uglednikalaquo nego od raquoznanstvenika-ekspertalaquo Rekao sam malo prije da je sa atomskim znanstvenicima ovaj potonji počeo zauzimati proscenij Ustvari prishypremao se je iza kulisa već odavno bio je prisutan također barem u jednom kutu scene otprilike od kraja XIX stoljeća Vjerojatno se on s Darwinom ili bolje s darvinističkim evolucionistima počinje jasno pojavljivati Burne relacije između evolucionizma i socijalista vrlo dvojbeni utjecaji evolucionizma (na primjer na sociologiju na krimishynologiju psihijatriju eugenizam) označuju trenutak u kojem se u ime raquolokalnelaquo znanstvene istine - ma kako ona važna bila - izvodi intervencija znanstvenika u političke borbe njegova vremena Povishyjesno Darwin predstavlja ovu prijelomnu toČku il povijesti zapadnog

intelektualca (Zola je s te točke gledanja vrlo signifikantan on je tip raquouniverzalnoglaquo intelektualca nosilac zakona i borac za pravičnost ali opterećuje svoj diskurs nizom nosoloških evolucionističkih izvjeshyšća za koja misli da su znanstvena a kojima uostalom vlada vrlo loše i čiji su politički učinci u njegovom diskursu vrio dvoznačni) Trebalo bi kad bi se ovo proučavalo izbliza vidjeti kako su fIZičari na prijelomu stoljeća ušli u političku debatu Debate između teoretishyčara socijalizma i teoretičara relativnosti bile su u ovoj priči kapitalshyne

U svakom slučaju biologija i fizika bile su na privilegirani način zone stvaranja nove ličnosti i specifičnog intelektualca Širenje tehshyničko-znanstvenih struktura u poredak ekonomije i strategije dalo mu je njegovu realnu važnost Figura u kojoj se koncentriraju funk cije i prestiž ovog novog intelektualca nije više raquogenijalni pisaclaquo sada je to raquoapsolutni znanstveniklaquo ne više onaj koji sam nosi vrijednosti svih oponira vladaru ili nepravednim vlastodršcima i čini se da njegov krik čuje do u besmrtnost to je onaj koji zajedno s još nekim u službi Države ili protiv nje raspolaže (nekim) moćima koje mogu promicati život ili ga definitivno uništiti Ne više pjesnik vječnosti nego strateg života i smrti Danas proživljavamo nestanak

l ~ raquovelikog piscalaquo

Vratimo se na preciznije stvari Pretpostavimo s razvojem tehničshyJj ko-znanstvenih struktura u suvremenom društvu važnost koju je bull specifični intelektualac dobio prije nekoliko desetaka godina i ubrshy

i zanje ovog pokreta nakon 1960 Specifični intelektualac susreće prepreke i izlaže ~zicima Riziku da se ograniči na konjunktume borbe sektorska svojatanja riziku da se dade manipulirati od političshykih partija ili sindikalnih aparata koji vode ove lokalne borbe iznad svega riziku da ne može razvijati ove borbe zbog pomanjkanja globalne strategije i vanjskih podrški uz to još riziku da ga ne slijede ili da ga slijede vrlo ograničene grupe U Francuskoj imamo danas očevidan primjer za to Borba u vezi sa zatvorom kaznenim sisteshymom policijsko-pravnim aparatom zbog toga što se razvila na izolirani način vođena od socijalnih radnika i bivših kažnjenika sve se je više odvajala od svega onoga što je moglo omogućiti njeno proširenje Dopustila je da se u nju uvuče čitava jedna naivna i arhaična ideologija koja od izgrednika istodobno čini nedužnu žrtvu i pukog buntovnika Janje middotvelike socijalne žrtve i mladog vuka budućih revolucija Ovaj povratak anarhičnim temama s kraja XIX

158 159

I

stoljeća bio je moguć samo zbog nedostatka integriranja u aktualne - raquoistinalaquo je usredotočena na formu znanstvenog diskursa i na strategije A rezultat je duboki raskol između ove monotone i lirične institucije koje ga proizvode pjesmice koja se sluša samo u vrlo malim grupama ijedne mase koja

potčinjena je konstantnom ekonomskom i političkom poticashyima dobrih razloga da ju ne uzima zdravo za gotovo ali koja zbog nju (potreba za istinom kako ekonomske proiZvodnje tako i političkebrižno suspregnutog straha od kriminala prihvaća održavanje štovishy moći) še ojačavanje sudskog i policijskog aparata

- objekt je u raznim oblicima difuzije i neizmjerne potrošnje Čini mi se da je ovo trenutak u kojem se funkcija specifičnog (kruži odgojnim i informacijskim ustanovama čija je rasprostranjeshyintelektualca treba nanovo razraditi Ne treba je napustiti usprkos nost u socijalnom tijelu relativno velika usprkos nekim ograničenjishynostalgije nekih za velikim raquouniverzalnimlaquo intelektualcima (raquoposhy ma)

trebna nam je - kažu - jedna filozofija jedna vizija svijetalaquo) - proizvedena je i prenošena pod kontrolom ne ekskluzivnomdovoljno je pomisliti na važne rezultate postignute u psihijatriji oni

ali dominantnom malog broja velikih političkih i ekonomskih apashydokazuju da ove lokalne i specifične borbe nisu bile pogrešne i nisu rata (univerzitet vojska mass media)dovele do mrtve točke Može se također reći da uloga specifičnog

intelektualca mora postati sve važnija srazmjerno političkim odgoshy - konačno ona je ulog u igri čitave jedne političke debate i vornostima koje je htio ne htio obvezan prihvatiti i atomski učenjak jednog socijalnog sukoba (raquoideološkelaquo borbe) i genetičar i informatičar farmakolog itd Ne samo da bi bilo opasno Čini mi se da ono što se danas uzima u obzir kod intelektualcadiskvalificirati ga u njegovom specifičnom odnosu prema nekom dakle nije to da je raquonosilac univerzalnih vrijednostilaquo prije je to lokalnom znanju s izlikom da su to specijalistička pitanja koja ne činjenica da on zauzima specifičan položaj - ali to je specifičnost zanimaju mase (što je dvostruko pogrešno one su ih svijesne i na koja je povezana s općim funkcijama dispozitiva istine u jednom svaki način u njih uključene) ili s izlikom da on sectiuži interesima društvu kao što je naše Drugim riječima intelektualac je karakterishyKapitala i Države (što je istina ali u isto vrijeme p~kazuje njegovo ziran trostrukom specifičnošću svojim klasnim položajem (malograshyjstrategijsko mjesto) ili još dalje da propušta rieku znanstvenu đanin u službi kapitalizma raquoorganskilaquo intelektualac proletarijata) ideologiju (što nije uvijek istina i vjerojatno je drugorazredno obzishy uvjetima svoga rada i života vezanim za njegov položaj intelektualca rom na ono što je glavno čisti efekti istinitih diskursa) i (njegovo područje istraživanja njegovo mjesto u laboratoriju ekoshy

nomski i politički zahtjevi kojima se podvrgava ili protiv kojih se Važno je mislim da istina nije izvan moći niti bez moći (ona nije i

što je važno usprkos mitu od kojeg bi trebalo preuzeti priču i funkcije naknada slobodnih duhova plod dugih samoća privilegija ( onih koji su se znali oduprijeti) Istina je od ovog svijeta ona je

stvorena zahvaljujući se mnogostrukim prisilama I sadrži obvezatne efekte moći Svako društvo ima svoj režim istine svoju raquoopću politikulaquo istine tj tipove diskursa koje prihvaća i čini da funkcionishyraju kao istiniti mehanizme i instance koji omogućuju da se razlikuju istiniti ili pogrešni izričaji način na koji se sankcioniraju jedni i drugi tehnike i postupke koji se koriste da se dođe do istine status onih koji su zaduženi za to da naznače ono što funkcionira kao istinito

U društvima kao što su naša raquopolitička ekonomijalaquo istine karakshyterizirana je s pet historijski važnih točaka

160

buni na sveučili~ u bolnici itd) konačno specifičnošću politike istine naših društava I tu njegov položaj može poprimiti opći značaj lokalna ili specifična borba koju vodi donosi sa sobom neke učinke neke implikacije koje nisu jednostavno profesionalne ili sektorske On funkcionira ili se bori na općoj razini ovog režima istine tako bitnog za strukture i funkcioniranje našeg društva Postoji borba raquoza istinulaquo iIi barem raquooko istinelaquo - podrazumijevajući još jednom da pod istinom ne razumijem raquoskup istinitih stvari koje treba otkriti ili učiniti prihvatljivimlaquo nego raquoskup pravila po kojima se odjeljuje istinito od pogrešnog a istinitome se pripisuju specifični učinci moćilaquo podrazumijevajući također da se ne radi o borbi raquoU koristlaquo istine nego oko statusa istine i ekonomsko-političke uloge koju ona igra Mora se misliti politički problem intelektualaca ne u terminima raquoznanostlideologijalaquo nego u onima raquoistinalmoćlaquo A otuda slijedi da

161

pitanje profesionalizacije intelektualca podjela na manualni i inteshylektualni rad može ponovo biti uzeta u razmatranje

Sve to mora izgledati konfuzno i neizvjesno Neizvjesno bez sumnje i ono što kažem ovdje ima nadasve karakter hipoteze Da bi bilo malo manje konfuzno htio bih ipak predložiti neke raquopropozicishyjelaquo ne u smislu prihvaćenih stvari nego samo predloženih za buduće pokušaje i dokaze

_ Pod raquoistinomlaquo podrazumijevati skup regulirani h procedura za proizvodnju zakon raspodjelu stavljanje u optjecaj i funkcioniranje

izričaja _ raquoIstinalaquo je kružno vezana za sisteme moći koji ju proizvode i

podržavaju i za učinke moći koje ona inducira i koji nju reproducirashy

ju raquoRežimlaquo istine _ Ovaj režim nije jednostavno ideološki ili nadstruktura1an bio

je to uvjet stvaranja i razvoja kapitalizma i uz neke modifikacije funkcionira najvećim dijelom i u socijalističkim zemljama (ostavshyljam otvorenim pitanje Kine koju ne poznajem)

_ Bitni politički problem za intelektualca nije da kritizira ideoshyloške sadržaje koji bi bili vezani za znanost ili da djeluje tako da njegova znanstvena praksa bude popraćena ispravn0ljp ideologijom nego da zna da lije moguće uspostaviti novu politikU istine Problem nije da se promijeni raquosvijestlaquo ljudi iIi onog što imaju u glavi nego politički ekonomski institucionalni režim proizvodnje istine

_ Ne radi se o tome da se istina oslobodi svakog sistema moći bila bi to himera pošto je istina sama po sebi moć - nego da se moć istine odvoji od oblika hegemonije (socijalnih ekonomskih kulturshynih) unutar kojih za sada funkcionira

Političko pitanje dakle nije zabluda iluzija otuđena svijest ili ideologija~ to je istina sama Otuda važnost Nietzschea

S talijanskoga prevela Nicoletta Burger

Briga za istinu

Volja za znanjem najaviaje skorašnju Povijest seksualnosti Nastavak se pojavljuje osam godina kasnije i to prema posve drugashyčijem planu nego što je onaj koji je prvotno najavljen

Promijenio sam mišljenje Rad koji nije istovremeno i pokušaj da izmijenimo ono što mislimo pa čak i ono što jesmo nije odviše zabavan Počeo sam pisati dvije knjige sukladno mom prvobitnom planu ali sam ubrzo počeo odugovlačiti To je za me bilo nerazborito i suprotno mojim navikama

- Zbog čega ste to onda učinili - Zbog lijenosti Sanjario sam da ču jednog dana unaprijed znati

što želim reči i neće mi preostati ništa drugo nego da tokm Bio je to odraz starenja Zamišljao sam da sam napokon dospio u doba kad samo treba odmotati ono što imam u glavi Bio je to istodobno oblik pretpostavke i reakcija napuštanja No raditi znači uZI)astojati da se misli nešto drugo od onoga što smo prethodno mislili

- Čitatelj jepo povjerovao ~ - Prema qjemu gajim u isti mah malo Qbzira i prilično povjereshy~

nja Čitatelj je kao slušatelj predavanja On umije savršeno prepoznashy~

I ~ ti kada smo se pripremali a kada smo se zadovoljili time da pričamo

I ono što nam je u glavi On če možda biti obmanut ali ne zbog toga što nisam rekao ništa drugo osim onoga što sam već kazao

- Upotreba užitaka i Briga za sebe ispostavljaju se ponajprije kao rad pozitivnog historičara kao sistematiVJcija seksualnog moshyrala od vremena antike Radi li se doista o tome

- To je historijski rad ali uz napomenu da su te kao i druge knjige rad na povijesti mišljenja Povijest mi~ljenja ne znači samo povijest ideja ili predodžbi nego i pokušaj da se odgovori na pitanje kako se neko znanje može oblikovati Kako mišljenje ukoliko je povezano s istinom može imati i svoju povijest To je postavljeno

162 163

i diskurs univerzalnoga Pod okriljem ovog protesta koji se ticao svih atomski je znanstvenik učinio funkcionalnom svoju specifičnu poziciju u redu znanja I po prvi puta vjerujem intelektualac je bio proganjan od političke moći ne više u funkciji općeg diskursa kojeg je bio nosilac nego zbog znanja čiji je bio posjednik točno je na toj razini predstavljao političku opasnost Ovdje govorim samo o zapadshynim intelektualcima Ono što se je desilo u Sovjetskom Savezu je sigurno analogno u nekim točkama ali različito u mnogim drugima Mogla bi se načiniti čitava studija o znanstvenom Dissentu na Zapadu i u socijalistiČkim zemljama nakon 1945

Može se pretpostaviti daje univerzalni intelektualac takav kakav je funkcionirao u XIX i početkom XX stoljeća ustvari proizašao iz jedne vrlo precizne povijesne figure čovjeka pravde čovjeka zakoshyna onoga koji moći despotizmu zloupotrebama aroganciji bogatshystva suprotstavlja univerzalnost pravde i pravičnost idealnoga zakoshyna Velike političke borbe XVIII stoljeća vođene su oko zakona prava ustava oko onog što je pravedno po umu i po prirodi onog što može i mora univerzalno važiti Ono što se danas zove raquointelektuashylaclaquo (hoću reči intelektualac u političkom a ne sociološkom ili profesionalnom smislu riječi tj onaj koji upotrebljafa svoje znanje svoju kompetenciju svoj odnos prema istini u poretku političkih borbi) potječe mislim od pravnika ili u svakoml~učaju od onoga koji se pozivao na univerzalnost pravnoga zakona eventualno protiv pravnih profesionalaca (Voltaire u Francuskoj prototip ovih intelek shytualaca) raquoUniverzalnilaquo intelektualac proizlaZi iz raquopravnika-ugledshynikalaquo i nalazi svoj puni izraz u piscu nosiocu značenja i vrijednosti u kojima se svi mogu prepoznati raquoSpecifičnilaquo intelektualac proizlazi od sasvim druge figure ne više od raquopravnika-uglednikalaquo nego od raquoznanstvenika-ekspertalaquo Rekao sam malo prije da je sa atomskim znanstvenicima ovaj potonji počeo zauzimati proscenij Ustvari prishypremao se je iza kulisa već odavno bio je prisutan također barem u jednom kutu scene otprilike od kraja XIX stoljeća Vjerojatno se on s Darwinom ili bolje s darvinističkim evolucionistima počinje jasno pojavljivati Burne relacije između evolucionizma i socijalista vrlo dvojbeni utjecaji evolucionizma (na primjer na sociologiju na krimishynologiju psihijatriju eugenizam) označuju trenutak u kojem se u ime raquolokalnelaquo znanstvene istine - ma kako ona važna bila - izvodi intervencija znanstvenika u političke borbe njegova vremena Povishyjesno Darwin predstavlja ovu prijelomnu toČku il povijesti zapadnog

intelektualca (Zola je s te točke gledanja vrlo signifikantan on je tip raquouniverzalnoglaquo intelektualca nosilac zakona i borac za pravičnost ali opterećuje svoj diskurs nizom nosoloških evolucionističkih izvjeshyšća za koja misli da su znanstvena a kojima uostalom vlada vrlo loše i čiji su politički učinci u njegovom diskursu vrio dvoznačni) Trebalo bi kad bi se ovo proučavalo izbliza vidjeti kako su fIZičari na prijelomu stoljeća ušli u političku debatu Debate između teoretishyčara socijalizma i teoretičara relativnosti bile su u ovoj priči kapitalshyne

U svakom slučaju biologija i fizika bile su na privilegirani način zone stvaranja nove ličnosti i specifičnog intelektualca Širenje tehshyničko-znanstvenih struktura u poredak ekonomije i strategije dalo mu je njegovu realnu važnost Figura u kojoj se koncentriraju funk cije i prestiž ovog novog intelektualca nije više raquogenijalni pisaclaquo sada je to raquoapsolutni znanstveniklaquo ne više onaj koji sam nosi vrijednosti svih oponira vladaru ili nepravednim vlastodršcima i čini se da njegov krik čuje do u besmrtnost to je onaj koji zajedno s još nekim u službi Države ili protiv nje raspolaže (nekim) moćima koje mogu promicati život ili ga definitivno uništiti Ne više pjesnik vječnosti nego strateg života i smrti Danas proživljavamo nestanak

l ~ raquovelikog piscalaquo

Vratimo se na preciznije stvari Pretpostavimo s razvojem tehničshyJj ko-znanstvenih struktura u suvremenom društvu važnost koju je bull specifični intelektualac dobio prije nekoliko desetaka godina i ubrshy

i zanje ovog pokreta nakon 1960 Specifični intelektualac susreće prepreke i izlaže ~zicima Riziku da se ograniči na konjunktume borbe sektorska svojatanja riziku da se dade manipulirati od političshykih partija ili sindikalnih aparata koji vode ove lokalne borbe iznad svega riziku da ne može razvijati ove borbe zbog pomanjkanja globalne strategije i vanjskih podrški uz to još riziku da ga ne slijede ili da ga slijede vrlo ograničene grupe U Francuskoj imamo danas očevidan primjer za to Borba u vezi sa zatvorom kaznenim sisteshymom policijsko-pravnim aparatom zbog toga što se razvila na izolirani način vođena od socijalnih radnika i bivših kažnjenika sve se je više odvajala od svega onoga što je moglo omogućiti njeno proširenje Dopustila je da se u nju uvuče čitava jedna naivna i arhaična ideologija koja od izgrednika istodobno čini nedužnu žrtvu i pukog buntovnika Janje middotvelike socijalne žrtve i mladog vuka budućih revolucija Ovaj povratak anarhičnim temama s kraja XIX

158 159

I

stoljeća bio je moguć samo zbog nedostatka integriranja u aktualne - raquoistinalaquo je usredotočena na formu znanstvenog diskursa i na strategije A rezultat je duboki raskol između ove monotone i lirične institucije koje ga proizvode pjesmice koja se sluša samo u vrlo malim grupama ijedne mase koja

potčinjena je konstantnom ekonomskom i političkom poticashyima dobrih razloga da ju ne uzima zdravo za gotovo ali koja zbog nju (potreba za istinom kako ekonomske proiZvodnje tako i političkebrižno suspregnutog straha od kriminala prihvaća održavanje štovishy moći) še ojačavanje sudskog i policijskog aparata

- objekt je u raznim oblicima difuzije i neizmjerne potrošnje Čini mi se da je ovo trenutak u kojem se funkcija specifičnog (kruži odgojnim i informacijskim ustanovama čija je rasprostranjeshyintelektualca treba nanovo razraditi Ne treba je napustiti usprkos nost u socijalnom tijelu relativno velika usprkos nekim ograničenjishynostalgije nekih za velikim raquouniverzalnimlaquo intelektualcima (raquoposhy ma)

trebna nam je - kažu - jedna filozofija jedna vizija svijetalaquo) - proizvedena je i prenošena pod kontrolom ne ekskluzivnomdovoljno je pomisliti na važne rezultate postignute u psihijatriji oni

ali dominantnom malog broja velikih političkih i ekonomskih apashydokazuju da ove lokalne i specifične borbe nisu bile pogrešne i nisu rata (univerzitet vojska mass media)dovele do mrtve točke Može se također reći da uloga specifičnog

intelektualca mora postati sve važnija srazmjerno političkim odgoshy - konačno ona je ulog u igri čitave jedne političke debate i vornostima koje je htio ne htio obvezan prihvatiti i atomski učenjak jednog socijalnog sukoba (raquoideološkelaquo borbe) i genetičar i informatičar farmakolog itd Ne samo da bi bilo opasno Čini mi se da ono što se danas uzima u obzir kod intelektualcadiskvalificirati ga u njegovom specifičnom odnosu prema nekom dakle nije to da je raquonosilac univerzalnih vrijednostilaquo prije je to lokalnom znanju s izlikom da su to specijalistička pitanja koja ne činjenica da on zauzima specifičan položaj - ali to je specifičnost zanimaju mase (što je dvostruko pogrešno one su ih svijesne i na koja je povezana s općim funkcijama dispozitiva istine u jednom svaki način u njih uključene) ili s izlikom da on sectiuži interesima društvu kao što je naše Drugim riječima intelektualac je karakterishyKapitala i Države (što je istina ali u isto vrijeme p~kazuje njegovo ziran trostrukom specifičnošću svojim klasnim položajem (malograshyjstrategijsko mjesto) ili još dalje da propušta rieku znanstvenu đanin u službi kapitalizma raquoorganskilaquo intelektualac proletarijata) ideologiju (što nije uvijek istina i vjerojatno je drugorazredno obzishy uvjetima svoga rada i života vezanim za njegov položaj intelektualca rom na ono što je glavno čisti efekti istinitih diskursa) i (njegovo područje istraživanja njegovo mjesto u laboratoriju ekoshy

nomski i politički zahtjevi kojima se podvrgava ili protiv kojih se Važno je mislim da istina nije izvan moći niti bez moći (ona nije i

što je važno usprkos mitu od kojeg bi trebalo preuzeti priču i funkcije naknada slobodnih duhova plod dugih samoća privilegija ( onih koji su se znali oduprijeti) Istina je od ovog svijeta ona je

stvorena zahvaljujući se mnogostrukim prisilama I sadrži obvezatne efekte moći Svako društvo ima svoj režim istine svoju raquoopću politikulaquo istine tj tipove diskursa koje prihvaća i čini da funkcionishyraju kao istiniti mehanizme i instance koji omogućuju da se razlikuju istiniti ili pogrešni izričaji način na koji se sankcioniraju jedni i drugi tehnike i postupke koji se koriste da se dođe do istine status onih koji su zaduženi za to da naznače ono što funkcionira kao istinito

U društvima kao što su naša raquopolitička ekonomijalaquo istine karakshyterizirana je s pet historijski važnih točaka

160

buni na sveučili~ u bolnici itd) konačno specifičnošću politike istine naših društava I tu njegov položaj može poprimiti opći značaj lokalna ili specifična borba koju vodi donosi sa sobom neke učinke neke implikacije koje nisu jednostavno profesionalne ili sektorske On funkcionira ili se bori na općoj razini ovog režima istine tako bitnog za strukture i funkcioniranje našeg društva Postoji borba raquoza istinulaquo iIi barem raquooko istinelaquo - podrazumijevajući još jednom da pod istinom ne razumijem raquoskup istinitih stvari koje treba otkriti ili učiniti prihvatljivimlaquo nego raquoskup pravila po kojima se odjeljuje istinito od pogrešnog a istinitome se pripisuju specifični učinci moćilaquo podrazumijevajući također da se ne radi o borbi raquoU koristlaquo istine nego oko statusa istine i ekonomsko-političke uloge koju ona igra Mora se misliti politički problem intelektualaca ne u terminima raquoznanostlideologijalaquo nego u onima raquoistinalmoćlaquo A otuda slijedi da

161

pitanje profesionalizacije intelektualca podjela na manualni i inteshylektualni rad može ponovo biti uzeta u razmatranje

Sve to mora izgledati konfuzno i neizvjesno Neizvjesno bez sumnje i ono što kažem ovdje ima nadasve karakter hipoteze Da bi bilo malo manje konfuzno htio bih ipak predložiti neke raquopropozicishyjelaquo ne u smislu prihvaćenih stvari nego samo predloženih za buduće pokušaje i dokaze

_ Pod raquoistinomlaquo podrazumijevati skup regulirani h procedura za proizvodnju zakon raspodjelu stavljanje u optjecaj i funkcioniranje

izričaja _ raquoIstinalaquo je kružno vezana za sisteme moći koji ju proizvode i

podržavaju i za učinke moći koje ona inducira i koji nju reproducirashy

ju raquoRežimlaquo istine _ Ovaj režim nije jednostavno ideološki ili nadstruktura1an bio

je to uvjet stvaranja i razvoja kapitalizma i uz neke modifikacije funkcionira najvećim dijelom i u socijalističkim zemljama (ostavshyljam otvorenim pitanje Kine koju ne poznajem)

_ Bitni politički problem za intelektualca nije da kritizira ideoshyloške sadržaje koji bi bili vezani za znanost ili da djeluje tako da njegova znanstvena praksa bude popraćena ispravn0ljp ideologijom nego da zna da lije moguće uspostaviti novu politikU istine Problem nije da se promijeni raquosvijestlaquo ljudi iIi onog što imaju u glavi nego politički ekonomski institucionalni režim proizvodnje istine

_ Ne radi se o tome da se istina oslobodi svakog sistema moći bila bi to himera pošto je istina sama po sebi moć - nego da se moć istine odvoji od oblika hegemonije (socijalnih ekonomskih kulturshynih) unutar kojih za sada funkcionira

Političko pitanje dakle nije zabluda iluzija otuđena svijest ili ideologija~ to je istina sama Otuda važnost Nietzschea

S talijanskoga prevela Nicoletta Burger

Briga za istinu

Volja za znanjem najaviaje skorašnju Povijest seksualnosti Nastavak se pojavljuje osam godina kasnije i to prema posve drugashyčijem planu nego što je onaj koji je prvotno najavljen

Promijenio sam mišljenje Rad koji nije istovremeno i pokušaj da izmijenimo ono što mislimo pa čak i ono što jesmo nije odviše zabavan Počeo sam pisati dvije knjige sukladno mom prvobitnom planu ali sam ubrzo počeo odugovlačiti To je za me bilo nerazborito i suprotno mojim navikama

- Zbog čega ste to onda učinili - Zbog lijenosti Sanjario sam da ču jednog dana unaprijed znati

što želim reči i neće mi preostati ništa drugo nego da tokm Bio je to odraz starenja Zamišljao sam da sam napokon dospio u doba kad samo treba odmotati ono što imam u glavi Bio je to istodobno oblik pretpostavke i reakcija napuštanja No raditi znači uZI)astojati da se misli nešto drugo od onoga što smo prethodno mislili

- Čitatelj jepo povjerovao ~ - Prema qjemu gajim u isti mah malo Qbzira i prilično povjereshy~

nja Čitatelj je kao slušatelj predavanja On umije savršeno prepoznashy~

I ~ ti kada smo se pripremali a kada smo se zadovoljili time da pričamo

I ono što nam je u glavi On če možda biti obmanut ali ne zbog toga što nisam rekao ništa drugo osim onoga što sam već kazao

- Upotreba užitaka i Briga za sebe ispostavljaju se ponajprije kao rad pozitivnog historičara kao sistematiVJcija seksualnog moshyrala od vremena antike Radi li se doista o tome

- To je historijski rad ali uz napomenu da su te kao i druge knjige rad na povijesti mišljenja Povijest mi~ljenja ne znači samo povijest ideja ili predodžbi nego i pokušaj da se odgovori na pitanje kako se neko znanje može oblikovati Kako mišljenje ukoliko je povezano s istinom može imati i svoju povijest To je postavljeno

162 163

I

stoljeća bio je moguć samo zbog nedostatka integriranja u aktualne - raquoistinalaquo je usredotočena na formu znanstvenog diskursa i na strategije A rezultat je duboki raskol između ove monotone i lirične institucije koje ga proizvode pjesmice koja se sluša samo u vrlo malim grupama ijedne mase koja

potčinjena je konstantnom ekonomskom i političkom poticashyima dobrih razloga da ju ne uzima zdravo za gotovo ali koja zbog nju (potreba za istinom kako ekonomske proiZvodnje tako i političkebrižno suspregnutog straha od kriminala prihvaća održavanje štovishy moći) še ojačavanje sudskog i policijskog aparata

- objekt je u raznim oblicima difuzije i neizmjerne potrošnje Čini mi se da je ovo trenutak u kojem se funkcija specifičnog (kruži odgojnim i informacijskim ustanovama čija je rasprostranjeshyintelektualca treba nanovo razraditi Ne treba je napustiti usprkos nost u socijalnom tijelu relativno velika usprkos nekim ograničenjishynostalgije nekih za velikim raquouniverzalnimlaquo intelektualcima (raquoposhy ma)

trebna nam je - kažu - jedna filozofija jedna vizija svijetalaquo) - proizvedena je i prenošena pod kontrolom ne ekskluzivnomdovoljno je pomisliti na važne rezultate postignute u psihijatriji oni

ali dominantnom malog broja velikih političkih i ekonomskih apashydokazuju da ove lokalne i specifične borbe nisu bile pogrešne i nisu rata (univerzitet vojska mass media)dovele do mrtve točke Može se također reći da uloga specifičnog

intelektualca mora postati sve važnija srazmjerno političkim odgoshy - konačno ona je ulog u igri čitave jedne političke debate i vornostima koje je htio ne htio obvezan prihvatiti i atomski učenjak jednog socijalnog sukoba (raquoideološkelaquo borbe) i genetičar i informatičar farmakolog itd Ne samo da bi bilo opasno Čini mi se da ono što se danas uzima u obzir kod intelektualcadiskvalificirati ga u njegovom specifičnom odnosu prema nekom dakle nije to da je raquonosilac univerzalnih vrijednostilaquo prije je to lokalnom znanju s izlikom da su to specijalistička pitanja koja ne činjenica da on zauzima specifičan položaj - ali to je specifičnost zanimaju mase (što je dvostruko pogrešno one su ih svijesne i na koja je povezana s općim funkcijama dispozitiva istine u jednom svaki način u njih uključene) ili s izlikom da on sectiuži interesima društvu kao što je naše Drugim riječima intelektualac je karakterishyKapitala i Države (što je istina ali u isto vrijeme p~kazuje njegovo ziran trostrukom specifičnošću svojim klasnim položajem (malograshyjstrategijsko mjesto) ili još dalje da propušta rieku znanstvenu đanin u službi kapitalizma raquoorganskilaquo intelektualac proletarijata) ideologiju (što nije uvijek istina i vjerojatno je drugorazredno obzishy uvjetima svoga rada i života vezanim za njegov položaj intelektualca rom na ono što je glavno čisti efekti istinitih diskursa) i (njegovo područje istraživanja njegovo mjesto u laboratoriju ekoshy

nomski i politički zahtjevi kojima se podvrgava ili protiv kojih se Važno je mislim da istina nije izvan moći niti bez moći (ona nije i

što je važno usprkos mitu od kojeg bi trebalo preuzeti priču i funkcije naknada slobodnih duhova plod dugih samoća privilegija ( onih koji su se znali oduprijeti) Istina je od ovog svijeta ona je

stvorena zahvaljujući se mnogostrukim prisilama I sadrži obvezatne efekte moći Svako društvo ima svoj režim istine svoju raquoopću politikulaquo istine tj tipove diskursa koje prihvaća i čini da funkcionishyraju kao istiniti mehanizme i instance koji omogućuju da se razlikuju istiniti ili pogrešni izričaji način na koji se sankcioniraju jedni i drugi tehnike i postupke koji se koriste da se dođe do istine status onih koji su zaduženi za to da naznače ono što funkcionira kao istinito

U društvima kao što su naša raquopolitička ekonomijalaquo istine karakshyterizirana je s pet historijski važnih točaka

160

buni na sveučili~ u bolnici itd) konačno specifičnošću politike istine naših društava I tu njegov položaj može poprimiti opći značaj lokalna ili specifična borba koju vodi donosi sa sobom neke učinke neke implikacije koje nisu jednostavno profesionalne ili sektorske On funkcionira ili se bori na općoj razini ovog režima istine tako bitnog za strukture i funkcioniranje našeg društva Postoji borba raquoza istinulaquo iIi barem raquooko istinelaquo - podrazumijevajući još jednom da pod istinom ne razumijem raquoskup istinitih stvari koje treba otkriti ili učiniti prihvatljivimlaquo nego raquoskup pravila po kojima se odjeljuje istinito od pogrešnog a istinitome se pripisuju specifični učinci moćilaquo podrazumijevajući također da se ne radi o borbi raquoU koristlaquo istine nego oko statusa istine i ekonomsko-političke uloge koju ona igra Mora se misliti politički problem intelektualaca ne u terminima raquoznanostlideologijalaquo nego u onima raquoistinalmoćlaquo A otuda slijedi da

161

pitanje profesionalizacije intelektualca podjela na manualni i inteshylektualni rad može ponovo biti uzeta u razmatranje

Sve to mora izgledati konfuzno i neizvjesno Neizvjesno bez sumnje i ono što kažem ovdje ima nadasve karakter hipoteze Da bi bilo malo manje konfuzno htio bih ipak predložiti neke raquopropozicishyjelaquo ne u smislu prihvaćenih stvari nego samo predloženih za buduće pokušaje i dokaze

_ Pod raquoistinomlaquo podrazumijevati skup regulirani h procedura za proizvodnju zakon raspodjelu stavljanje u optjecaj i funkcioniranje

izričaja _ raquoIstinalaquo je kružno vezana za sisteme moći koji ju proizvode i

podržavaju i za učinke moći koje ona inducira i koji nju reproducirashy

ju raquoRežimlaquo istine _ Ovaj režim nije jednostavno ideološki ili nadstruktura1an bio

je to uvjet stvaranja i razvoja kapitalizma i uz neke modifikacije funkcionira najvećim dijelom i u socijalističkim zemljama (ostavshyljam otvorenim pitanje Kine koju ne poznajem)

_ Bitni politički problem za intelektualca nije da kritizira ideoshyloške sadržaje koji bi bili vezani za znanost ili da djeluje tako da njegova znanstvena praksa bude popraćena ispravn0ljp ideologijom nego da zna da lije moguće uspostaviti novu politikU istine Problem nije da se promijeni raquosvijestlaquo ljudi iIi onog što imaju u glavi nego politički ekonomski institucionalni režim proizvodnje istine

_ Ne radi se o tome da se istina oslobodi svakog sistema moći bila bi to himera pošto je istina sama po sebi moć - nego da se moć istine odvoji od oblika hegemonije (socijalnih ekonomskih kulturshynih) unutar kojih za sada funkcionira

Političko pitanje dakle nije zabluda iluzija otuđena svijest ili ideologija~ to je istina sama Otuda važnost Nietzschea

S talijanskoga prevela Nicoletta Burger

Briga za istinu

Volja za znanjem najaviaje skorašnju Povijest seksualnosti Nastavak se pojavljuje osam godina kasnije i to prema posve drugashyčijem planu nego što je onaj koji je prvotno najavljen

Promijenio sam mišljenje Rad koji nije istovremeno i pokušaj da izmijenimo ono što mislimo pa čak i ono što jesmo nije odviše zabavan Počeo sam pisati dvije knjige sukladno mom prvobitnom planu ali sam ubrzo počeo odugovlačiti To je za me bilo nerazborito i suprotno mojim navikama

- Zbog čega ste to onda učinili - Zbog lijenosti Sanjario sam da ču jednog dana unaprijed znati

što želim reči i neće mi preostati ništa drugo nego da tokm Bio je to odraz starenja Zamišljao sam da sam napokon dospio u doba kad samo treba odmotati ono što imam u glavi Bio je to istodobno oblik pretpostavke i reakcija napuštanja No raditi znači uZI)astojati da se misli nešto drugo od onoga što smo prethodno mislili

- Čitatelj jepo povjerovao ~ - Prema qjemu gajim u isti mah malo Qbzira i prilično povjereshy~

nja Čitatelj je kao slušatelj predavanja On umije savršeno prepoznashy~

I ~ ti kada smo se pripremali a kada smo se zadovoljili time da pričamo

I ono što nam je u glavi On če možda biti obmanut ali ne zbog toga što nisam rekao ništa drugo osim onoga što sam već kazao

- Upotreba užitaka i Briga za sebe ispostavljaju se ponajprije kao rad pozitivnog historičara kao sistematiVJcija seksualnog moshyrala od vremena antike Radi li se doista o tome

- To je historijski rad ali uz napomenu da su te kao i druge knjige rad na povijesti mišljenja Povijest mi~ljenja ne znači samo povijest ideja ili predodžbi nego i pokušaj da se odgovori na pitanje kako se neko znanje može oblikovati Kako mišljenje ukoliko je povezano s istinom može imati i svoju povijest To je postavljeno

162 163

pitanje profesionalizacije intelektualca podjela na manualni i inteshylektualni rad može ponovo biti uzeta u razmatranje

Sve to mora izgledati konfuzno i neizvjesno Neizvjesno bez sumnje i ono što kažem ovdje ima nadasve karakter hipoteze Da bi bilo malo manje konfuzno htio bih ipak predložiti neke raquopropozicishyjelaquo ne u smislu prihvaćenih stvari nego samo predloženih za buduće pokušaje i dokaze

_ Pod raquoistinomlaquo podrazumijevati skup regulirani h procedura za proizvodnju zakon raspodjelu stavljanje u optjecaj i funkcioniranje

izričaja _ raquoIstinalaquo je kružno vezana za sisteme moći koji ju proizvode i

podržavaju i za učinke moći koje ona inducira i koji nju reproducirashy

ju raquoRežimlaquo istine _ Ovaj režim nije jednostavno ideološki ili nadstruktura1an bio

je to uvjet stvaranja i razvoja kapitalizma i uz neke modifikacije funkcionira najvećim dijelom i u socijalističkim zemljama (ostavshyljam otvorenim pitanje Kine koju ne poznajem)

_ Bitni politički problem za intelektualca nije da kritizira ideoshyloške sadržaje koji bi bili vezani za znanost ili da djeluje tako da njegova znanstvena praksa bude popraćena ispravn0ljp ideologijom nego da zna da lije moguće uspostaviti novu politikU istine Problem nije da se promijeni raquosvijestlaquo ljudi iIi onog što imaju u glavi nego politički ekonomski institucionalni režim proizvodnje istine

_ Ne radi se o tome da se istina oslobodi svakog sistema moći bila bi to himera pošto je istina sama po sebi moć - nego da se moć istine odvoji od oblika hegemonije (socijalnih ekonomskih kulturshynih) unutar kojih za sada funkcionira

Političko pitanje dakle nije zabluda iluzija otuđena svijest ili ideologija~ to je istina sama Otuda važnost Nietzschea

S talijanskoga prevela Nicoletta Burger

Briga za istinu

Volja za znanjem najaviaje skorašnju Povijest seksualnosti Nastavak se pojavljuje osam godina kasnije i to prema posve drugashyčijem planu nego što je onaj koji je prvotno najavljen

Promijenio sam mišljenje Rad koji nije istovremeno i pokušaj da izmijenimo ono što mislimo pa čak i ono što jesmo nije odviše zabavan Počeo sam pisati dvije knjige sukladno mom prvobitnom planu ali sam ubrzo počeo odugovlačiti To je za me bilo nerazborito i suprotno mojim navikama

- Zbog čega ste to onda učinili - Zbog lijenosti Sanjario sam da ču jednog dana unaprijed znati

što želim reči i neće mi preostati ništa drugo nego da tokm Bio je to odraz starenja Zamišljao sam da sam napokon dospio u doba kad samo treba odmotati ono što imam u glavi Bio je to istodobno oblik pretpostavke i reakcija napuštanja No raditi znači uZI)astojati da se misli nešto drugo od onoga što smo prethodno mislili

- Čitatelj jepo povjerovao ~ - Prema qjemu gajim u isti mah malo Qbzira i prilično povjereshy~

nja Čitatelj je kao slušatelj predavanja On umije savršeno prepoznashy~

I ~ ti kada smo se pripremali a kada smo se zadovoljili time da pričamo

I ono što nam je u glavi On če možda biti obmanut ali ne zbog toga što nisam rekao ništa drugo osim onoga što sam već kazao

- Upotreba užitaka i Briga za sebe ispostavljaju se ponajprije kao rad pozitivnog historičara kao sistematiVJcija seksualnog moshyrala od vremena antike Radi li se doista o tome

- To je historijski rad ali uz napomenu da su te kao i druge knjige rad na povijesti mišljenja Povijest mi~ljenja ne znači samo povijest ideja ili predodžbi nego i pokušaj da se odgovori na pitanje kako se neko znanje može oblikovati Kako mišljenje ukoliko je povezano s istinom može imati i svoju povijest To je postavljeno

162 163