milcinovic, ogrizovic - prokletstvo

7/28/2019 Milcinovic, Ogrizovic - Prokletstvo

1/65

Andrija Milinovi Milan Ogrizovi:Prokletstvo

Andrija MilinoviMilan Ogrizovi

Prokletstvo

Drama u etiri ina

S prologom A. G. Matoa

1Klasici hrvatske knjievnosti na CD-ROM-u Drama i kazalite


2/65


SADRAJ

Prolog_________________________________3

IN PRVI ______________________________7

IN DRUGI __________________________ 26

IN TREI ___________________________ 41

IN ETVRTI ________________________ 55

RJENIK ____________________________ 64

(Ovu je dramu kazalina cenzura pregledala i za prikazivanje u Hrv. zem. kazalitu odobrila, ali ju je

kazalina uprava po viem nalogu skinula s repertoara za god. 1906./7.)



3/65


Prolog

Autori ove drame nisu poznati iroj publici, jer su hrvatski pisci. Najbolji nain incognita uHrvatskoj je - postati nezavisan knjievnik. Strassnoff je popularniji od ove dvojice. Nae novine, pai "Savremenik", pisahu vie o njem no o njima. Nau publiku zanima vie dramski dar varalice odnovih dramskih talenata. Prokletstvo?Da. Prokletstvo.

Pitajte samo Milinovia, kako proe delikatna novost njegovih crtica. Nije im naao izdavaa; akse njih radi i zaduio. Nai mecene vraahu mu ih neproitane, jer nai mecene samo sebe itaju.Milinovi bijae mecenat sam sebi i nije malo prokletstvo za siromanog literata: rtvovati svomedjelu ne samo ivce, mozag i noi, ve i svoju mravu kesu. I ovoj su knjizi sami pisci izdavai.Prokletstvo?Da. Prokletstvo.

Ogrizoviev talenat -

- Ta vi pravite reklamu za svoje kolege, a najvie ste se dapali proti takvom koterijatvu!

Polagano, potovani tioe! Ne inim reklame prijateljima, jer je ljudima od duha suvina. Ja i negovorim o njima, ve o sebi, o onome, to je meni kod njih tako blisko i familijarno, da je ve moje.S opim knjievnikim interesima poistovjetavam se vie no sa svojima i kada bi ovako osjeali svinai knjievnici, Prokletstvo ne bi bilo simbol naeg modernog prokletstva. Drutvo hrvat.knjievnika ne bi, odbivi iz svoje naklade to djelo, ponova dokazalo, da je drutvo za izdavanjeliterarne nedonoadi.

Nekoliko puta ve pisah o toj drami i bojim se opetovanja. Usporeujmo! Dok je sadraj GospoeWalewske i Majke Jugovia i odvie poznat, obraivan, gotovo otrcan, sie ove drame je nov i

originalan. Dok Begovi slavi Napoleona i Poljake, a Vojnovi Srbe, ova drama je naa, domaa,upravo zagrebaka. "Ti zvuci nisu nama nepoznati."

I Vojnovieva i Begovieva drama puna je patosa, retorike, dok Prokletstvo nadasve osvajaotmenom prostotom stila, lapidarnou, kao da i nije sve reeno... Drama puna tiine; umorna,malo monotona, primitivna: srednjevjekovna. Dok je jezgro Majke Jugovia i Walewskepatriotsko,temeljna misao te hrvatske drame je mnogo modernija: borba za slobodu misli, slobodu savjesti,slobodu moralne individualnosti. Ovim ne mislim rei, da su Milinovi i Ogrizovi moda boljidramatiari od Iva Vojnovia i Begovia, nego istaknuh tek prednosti, kojih odista nema u tragedijipoljake i srpske junakinje. Majstor Toma me vie impresionira, jer je Hrvat, jer mi je i njegovaborba i dua blia i razumljivija.

Ali sve to nije sad toliko vano. Valjano se sudi samo o igranim dramama. Ovas nije toliko vana ta

drama kao pojava umjetnika, nego kao karakteristian dogaaj, kao rjeita tragedija, upravoparodija naih kulturnih, hou rei nekulturnih prilika. Ta drama je proivjela dramu, upravokomediju, tragikomediju. Prokletstvoje doivjelo prokletstvo. Ono isto, to se u drami deava prijenekoliko mranih stoljea, dogodilo joj se sada u istom gradu, blizu modernih tvornica, laboratorijai naprednih redakcija. Nekome je i opet zabijen u tjeme sirov, kolosalan lipovi kri. Prokletstvo?Da. Prokletstvo.

O, to Prokletstvo!U Beogradu ga dosele, unato svim obeanjima, ne iznijee na daske, jer im jemoda odvie lokalno, odvie hrvatsko, kao nama to ne bijae odvie srpska Majka Jugovia.Zagrebaka opozicijska tampa bijae iz politikih razloga (zbog popova u stranci) rezervirana, aostali listovi se mnogo ne zagrijavahu, jer - no jer jedan od autora, nije nagodbenjak. I najzad, jedva

jedared, iza tolikog ekanja i natezanja, dogurana je drama na repertoar, sva okljatrena,

izmrcvarena, u najgori as, na kraju sezone. Poee ve i repeticije, i gle: dva-tri dana prijeprikazivanja umijeao se Neko i drama bi zabranjena! Zato? Jer raspravlja o sasvim evaneoskoj



4/65


misli, o slobodnoj savjesti. Jer purgar Toma sasvim pravilno misli, da za razgovore sa boanstvomne treba svijesnim duama nikakvog nametljivog tumaa. Jer je u komadu iznesena stara, i

vrapcima poznata, nepobitna historijska istina, da je katoliko sveenstvo usurpiralo vlast sasvimneduhovnu, silovitu, neevaneosku i svjetovnu, da je razum ljudski dralo u debelom mraku,vojevalo proti uspjesima nauke, pomagalo politike tiranije, nametnulo sebe glavnim duhovnim isvjetovnim sudijom, postavi najizrazitijim neprijateljem svakog napretka i slobode. Samo slobodna,osloboena dua ne spasava; samo u slobodi smo blii vioj istini, boanstvu, dok se Crkva sasvimudaljila od slobodnih evaneoskih istina, nametnuvi sebe gospodarom tuih savjesti, jedinimpatentiranim tumaem i poklisarom Boga, diktatorom i tiraninom uplaenih, ugasnulih dua.Slijepa, ropska pokornost, rob posta idealom, princip autoriteta stane guiti i posljednju iskruslobode. I dou reformatori, renesansa, revolucija. Krv majstora Toma potee kroz etiri stoljeacijelom Europom. Milinovi i Ogrizovi iznijee tu neoporecivu injenicu na pozornicu. Materijalim dade jedan prosvijetljeni sveenik, Ivan Krst. Tkali. Drama je kranska i religiozna. Tragedija

viih vjerskih potreba, roenih prije vremena usred brutalnog, sasvim antiapostolskog dogmatskogformalizma. To se nekima nije svidjelo, jer za njih Luther, Pascal i enciklopediste, moderna nauka ikritika ne postoje, jer oni nikad nita ne mogu utuviti. Non possumus. Ta gospoda spadaju umisterije i moralitete. Sa Bossuetom i ostalima oni su principijelno protiv svake dramske poezije.Uvjeravaju nas sto godina poslije Voltairea, da e nas Bog njima za ljubav dati pei i priti u paklu.Misle da su krani, a faktino su ta zlopamtila najobiniji klerikalci i jezuite. Literaturi trovjerskognaroda naturuju smijenost papskih cenzura. Bi li i onda protestovali, da su Milinovi i Ogrizovimuhamedanci ili bez konfesije, kao toliki umni i poteni ljudi? Kako se smije jedna vjeroispovijestnaturati sudijom literaturi nekonfesionalnoj ve toga radi, jer je rezultat narodne kulture, gdje susvi vjeroispovjedni elementi ravnopravni? to bi kazala ta nasrtljiva gospoda, kada bi se ponjihovom primjeru umijeali u nae knjievne prilike jednakim pravom igumani, hode i hrvatskirabineri, nalazei naroito u publikacijama katolikim opasnost za svoje konfesije? Zar ta gospoda

ne uviaju, da bez razloga drae, izazivaju, napadaju? Zar ih prolost i Crkvi neprijazna sadanjostne nauie, to je to tolerancija? Zar se jo ne opametie? Zar jo uvijek misle, da se slobodnijarije moe zaprijeiti spletkama i ukazima? Zar su policijske naredbe knjievna kritika? Ignoramuset ignorabimus.

Prokletstvo?Jest. Prokletstvo. Ono, to se moglo desiti u Zagrebu u mutna i krvava vremena,dogaa se evo i danas. Nepozvana eljad spletkari, anatemie, baca interdikte, proklinje. Dramumajstora Tome doivljuju autori, doivljujemo je mi svi, doivljuje ju hrvatska knjievnost. Aliprola su stara zlatna torturska vremena kao to pade feudalni zid pred zagrebakom katedralom!Milinovi nee dobiti kolac u glavu, a Ogrizovia nee pojesti oganj i muka na starom grikomgubilitu, na Streljani. Furtimai premlatie rije Tominu na pozornici, ali je nee ubiti ovdje, uknjizi.

No i to nije osobito zanimljivo, jer vrlo je razumljivo, da Prokletstvo proklee ivi savremeniciGrgura VII., kardinala Ximenesa i krvavog dominikanca Torquemade. Mi svi znamo, da ta crna klikai ne zna vie blagosiljati svoje blinje i da je u velikoj manjini u naem inae rodoljubivim isocijalnim odnosima vrlo tolerantnom sveenstvu. Najznaajnije je u toj kazalitnoj aferi to, to jeneodgovornoj koteriji nasjela naa vlada, vlada narodna, dakle nekonfesionalna i liberalna,pokazavi se u nenadanoj toj zabrani nedosljednom i sasvim klerikalnom. Kada ve ne pustiedramu na pozornicu, to je metnue u repertoar? Zato je ve oglasie u vladinim listovima? topotaknu vladu na taj neopravdani uzmak? Strah od demonstracija? One bi bile suvine i svakakomanje od onih, koje izazva ba nemotiviranost te nagle zabrane. Tko e obmanutim i nevinimautorima platiti odtetu za oekivani i asno zaslueni prihod premijere i eventualnih repriza? Zatonai cenzori ne zabranie Veselu udovicu, karikaturu srodnog nam dvora i druge nebrojene

komade, mnogo nekranskije i nemoralnije, n. pr. Gospou Walewsku? emu ta nepravedna



5/65


animoznost? Je li nae Kazalite zavod samo jednog vjeroispovijedanja ili "moralna kola"nezasukanog, otvorenog trovjerskog naroda? Prokletstvo?Da. Prokletstvo.

A to uini proti prokletstvu Prokletstva najpozvanije udruenje za zatitu knjievnih interesa,Drutvo hrv. knjievnika? Nita. "Savremenik", gdje je drama tampana, nema dosele u njenu koristni crne ni bijele. Tko uti, kao da odobrava, i tako se D. hrv. knj. svojom nepojmljivom ineoprostivom pasivnou i opet pokazalo u potaji solidarnim sa autoritativnim i antiliterarnimstrujama nae kukavne javnosti. Druba, koja baci ozbiljnu svotu za jedan sasvim nedonesen roman,nema sredstava za uspjelu, slobodoumnu i bojkotovanu dramu! Organ literarnog trusta, koji izsasvim osobitih i neliterarnih razloga grdi i izbacuje prole jeseni svog saradnika, i opet se ogrijeioo svoje saradnike i slobodoumni program, koji bajagi zastupa. Da tu dramu napisa g. Babi,

Vojnovi, Pasari ili Miletich, Drutvo hrv. knjievnika ne bi, uvjeren sam, bilo tako pasivno. Ali jasam ve odavno konstatovao, to uostalom danas svi vidimo: da je to drutvo u stvari koterije kao iostale koterije oko nekolicine knjievnika, kojima je slobodnija, iskrena kritika ista tako nemila i

zazorna kao furtimaima, koji zazorna i nemila kritiara isto tako onemoguuju i bojkotuju, koji se upolemikama slue istim sredstvima kao i oni. Mi danas imamo crne i bijele jezuite Drekslera iegvia, Viznera i Seigerschmida, Slavika i Pasaria, i t. d. Tko je opasniji, crnorisci ili bjeloriscifurtimai? Ne znam, ali mi se ini, da je furtimatvo u civilu glavni krivac u toj kazalinoj aferi. Alinas nekolicina progledasmo ve tu zlu igru s lanim kranstvom i lanim modernizmom. Dr. IvanKrnic nedavno je doao u jednom svom predgovoru do istih rezultata, a slino e morati zakljuiti idr. Ogrizovi i Andra Milinovi iza tog svog posljednjeg iskustva. Klerikalni furtimai nisu veikoterijai od lanova dubrovako-samoborskog kruoka, gdje u krugu naprednih rodoljuba vidimodiplomatsku fizionomiju svetojeronimskog heroja, Luja grofa Vojnovia. Prokletstvo? Da.Prokletstvo.

Furtimatvo, koterijatvo, osobnosti, inati, obziri, petljanije - knjievno prokletstvo na sve strane, i

svaki nezavisniji, individualniji, nekoterijaki hrvatski knjievnik morao bi oajati i presvisnuti, danam nema tebe, nado naa, proljee nae, budunosti naa, omladino, mlada Hrvatsko! Ti si i sadabila jedina da digne zanosnu neporonost svog majskog glasa u obranu knjievnike slobode bezobzira na petljanije i na koterije. - Jedino ti u Hrvatskoj osjea veliinu slobodnog, personalnogknjievnikog gesta. Zato je za tebe izdana, tebi namijenjena i posveena ta anatemisana drama,tebi Grabancijau, svrzimantijo, vilinski pobratime, Gajev luonoo i sapatnie Kvaternikov,knjievniki brate i uzdanico naa, ae hrvatski!

Prokletstvo?

Ne.

Blagoslov.

Beograd, 13. lipnja 1907.

A. G. Mato



6/65


Lica:

MAJSTOR TOMA, graanin i sudac novovekiANA, njegova majkaVRBAN KRAFTMARKO UNKO

VALENTVENKO

njegovi kalfe

ANDRIJA GAJLUKA KOLOSEKBLA MESAR

ADAM DUGIANTA BLAEV

PETAR VAZADAMJAN IMUNOV

JURKO MAHEN

graani i obrtnici novoveki

JEDAN GRAANINNEKI GRAANINUPNIK NOVOVEKIPREPOZIT KAPTOLA ZAGREBAKOGAKANONIK KAPTOLA ZAGREBAKOGAIMA GEGUNIKOLA GAVRAN pretrglije

JANDRA PEANEC

FRANJKA BLAEVASEDINA, vijesnik svetoimunskih kmetovaURO HEJMOV iz azmePAVIA, koija u majstora TomeGRGA, momak s GriaBENKO, sluga s Kaptola

JEDAN MOMAK NOVOVEKI

Graani, kmetovi, kunovnjaci, vojnici, ene i djeca.

Dogaa se u trinaestom vijeku.



7/65


IN PRVI

Velika soba u domu majstora Tome. Otraga su velika vrata i dva prozora, kroz koja se vidinovoveka ulica i vrt pred majstorovom kuom. Lijevo otraga ide se u dvorite, a desno u radionicu.U sredini sobe veliki hrastov stol i oko njega klupe sa stolcima. Lijevo uz stijenu u ormariu kipBogorodiin, a desno je ogroman ormar, na njem pergamene, tinta i pero.

1. prizorMajstoricaANA. VRBAN KRAFT. MARKO UNKO.

S novoveke crkvice zvoni zvonce. Otraga prolaze LJUDI slijeva nadesno. Kad se zastor digne, vidise, kako majstorica ANA klei pred kipom, te se usrdno i tiho moli. Kroz veliki ulaz u pozadini videse KRAFT i UNKO zabavljeni na cesti oko nekih kolica, natovarenih robom. U poetku je scenasasvim tiha, a kad zvonce zamukne, dovri MAJSTORICA molitvu, prekrsti se i prie do na prag.

ANA: Marko, sinko, jesi li sreo gdjegod majstora?

UNKO: Nisam, majstorice.

KRAFT: Pitao sam ga ve i ja.

UNKO: Pitali su me za majstora ve i drugi na sajmu.

ANAiza male pauze:Kuda li se djede, Boe? A traila sam ga ve rano izjutra, pa ga nema. Iziao.

KRAFTpokrivajui kolica platnom:Tko je ostao kod robe? Sam Nikola?

UNKO: Nije sam. Pomae mu Valent. Pun je sajam danas.

KRAFT: to e mu luckasti Valent pomoi, gdje su toliki ljudi. Vozi - uri se!

ANA: Ajde, ajde, sinko. Pa sretne li gdjegod majstora, reci mu, neka se uri kui. A i Pavie nemanigdje...

KRAFT: Otiao je jo u zoru. Tko zna, kud on po Novoj Vesi lunja.

UNKOpotegne kola:Teka su. KRAFT mu malo pomogne.

S Kaptola zazvoni zvono.

ANA: to je ovo, djeco?

UNKO i KRAFT stadoe nasred ceste.

KRAFT: To bome sazivlje kanonike.

ANA: Sazivlje, sazivlje. Zato li se opet kupe, Boe? Nikada mira!

UNKO: Da nije opet na Griane?

KRAFT: ta nas se tie? Samo ti vozi!UNKOpotegavi kolica:ut u ja na sajmu, to je. Ode vukui kolica nadesno.



8/65


2. prizorANA. KRAFT. PoslijeMATIJA SEDINA.

KRAFT: Je li vam, majstorice, govorio to majstor od noas?

ANA: Nita. Kasno je doao. "Samo", veli, "majko, pusti me da legnem." Jako je bio zamiljen.

KRAFT: Pavia je neto noas govorio, kad je uvozio kola - ali tko bi znao, to on to pripovijeda. Bite da je bio pijan. Kae, da su Imbru Krievani ubili.

ANA: Kojeg to Imbru?

KRAFT: Onoga kaptolskoga desetinara. Samo ne znam, kako se majstor na njega namjerio. Paviaveli, da su se skupa vozili.

ANA: A, Bog jedini zna... Jutros je i meni Franjka Blaeva preko plota kazivala, da Pavia

pripovijeda po Novoj Vesi, kako je Toma jedva iv iznio glavu, a onoga drugog, da su ubili. Ba samse sad Bogu pomolila, da mu zahvalim. Eto, kako moe ovjek stradati, gdje i ne sluti.

KRAFT: Najbolje bi bilo ii potraiti Paviu.

ANA: ta e Pavia! Nego da majstor doe.

SEDINA s vrata:Dobro jutro, majstorice! Je l' iv majstor Toma?

ANA: Kako ne bi bio iv?! iv je, hvala Bogu, samo ga jo nema. Otiao nekud.

SEDINA: E, ba sam se usopio idui. Sjesti u malo. Zae u sobu, sjedne za sto. Bio sam jutros tu umlinu na Vrbiku, pa neko veli: "ubilo noas majstora Tomu." Te ja ovamo - ali hvala Bogu, kad nijeistina.

ANA: Neto mora da je bilo, jer je Toma doao noas vas smuen, a govorio je malo. Bog bi znao...

KRAFT: Idem i ja po Paviu. Moram ja njega nai. Gle, eto i pretrglija! Vrati se.

3. prizorPRIJANJI. IMA GEGU iNIKOLA GAVRAN.

GEGU s vreom preko ramena:Dobro jutro i ovdje!

ANA: Bog daj, ljudi. Kraftu:Ima li, sinko, tko u radioni za ove ljude?

KRAFT: Imadu dvije kalfe.

GAVRAN sjeda za stol:Neka, majstorice, nije sile. Neemo mi na sajam.

KRAFT: Da kuda?

GEGU: U sela, natrag. Ondje mi bolje pazarimo svece, nego u vas.

ANA: Pa sjedite!

GEGU: Evala, majstorice.

Sjednu SVI.

Mala pauza.



9/65


KRAFT: Idem po Paviu. Ode.

Pauza.

SEDINA: A otkud ste vi, ljudi?

GEGU: Dolazimo od azme. Noas smo vozili svu no.

SEDINA: Niste li uli, da su tamo oko Trnova Luga ubili jednoga ovjeka s Kaptola?

GAVRAN: Nismo.

GEGU: Hoe, hoe oni od Trnova Luga!

SEDINA: to bi to onda moglo biti?

ANA: Eto Pavie. On e kazati.

GEGU: To se dakle majstoru dogodilo! O, sunce im njihovo! Ne bilo ih!GAVRAN: Zar naem majstoru Tomi?

SEDINA: ut emo sada.

4. prizorPRIJANJI i koijaPAVIA.

ANA: Pavia, to je to bilo noas?

PAVIA: Ja nita ne znam, majstorice. Bio sam svezan na kolima.

KRAFT: Svezan? A tko te je svezo!

PAVIA: Tko? Poznam li ih ja?... Znam samo, da smo od azme udarili prijekim putem. Jo ja rekohmajstoru Tomi: "Onuda je nesigurno, ne idimo onuda!" - "Tko e nam to", veli meni majstor,"dobromu ovjeku nee nitko nita." Upravo je tako reko. - Dobro, dobro, meni je pravo. Kadhoete, idemo. Tjeram... Zali nekud u umu... Nikad me jo ondje nije bilo... A najvie bio krivImbro.

SEDINA: Je l' to onaj kaptolski desetinar!

PAVIA: On, da! Veli: "Hajdemo, majstore, prije emo doi. Sutra je nedjelja i sajam na Kaptolu, paemo lijepo jo pod veer." Da, vraga: pod veer! Nisu ono ljudi van vragovi!

KRAFT: Pa ta je bilo?

PAVIA: Nita, ubili ga, pa eto!

ANA: Imbru?!

PAVIA: Ma da. Ali malo te nisu i majstora i mene! Mi upravo u neko selite - ovako evo stranicabila... Gledam ja, nigdje ljudi! - Kad mi pod stranicu, a to ljudi ondje sjede. Sjede, kao evo mi sada.Sad ili su nauli, da emo mi onuda ili - ja ve ne znam. Ustavim: kud bi mi, ljudi, najkraim putem?- Die se neki, da nam pokae, al kad oni spazili Imbru, kanda je vrag u njih uo. "To je", veli, "onaj,to nas je zimus protjero sa zemlje!"

Sjatilo se sve selo i epali Imbru, a onda i majstora.KRAFT: I majstora!



10/65


PAVIA: U meni ni kapi krvi... asom su se dogovarali neto, a onda ih odvedoe. "A ovoga", velekao meni, "sveimo za kola." Svezali me. ta sam straha prepatio... Vie od dvije ure bio sam tako

svezan. Onda odjednom doveli majstora, a mene odvezali. uti majstor i sjeda u kola. "Vozi!" velimi. - "Majstore, a kud je Imbro?" upitat u ja. - "Ne pitaj! Vozi! Ubili su ga!" Eto, to je sve, to znam.Svega puta do Nove Vesi ne ree majstor ni rijei vie. Ja se kadikad okrenem, da bi priupito... dami togod rekne, al on uti i misli. Tako sve do kue.

GEGU: To se njima moro Imbro ba ljuto zamjeriti! Drugaije oni samo polome malo na ovjekukosti ili ga iznakaze, pa ga onda puste...

GAVRAN: Nek umre sm! He! he!

Pauza.

SEDINA: A jesu, jesu oni od Trnova Luga najgori. Otjerao ih Kaptol s njihova, pa sad nit sukaptolski, niti gospotijski. ivu u onoj divljai ko divlji.

GEGU: Ne zna ti, starjeino! Da si bio do Ivania - oni tamo su jo gori. Oni avle zabijaju podnokte. Pa da bi zato! Hajde, ovi od Trnova Luga imali su bar zato, da ubiju Imbru.

ANA: Zato?

GEGU: E, pa zar niste uli, majstorice; da mu se osvete. Kaptolski desetinar! Protjerao ih sazemlje - pa neka plati!

KRAFT: A ta je Imbro kriv, ako ga je Kaptol poslao?

GAVRAN: Pravo veli.

GEGU: Ali se i to pita, je li Kaptol imao pravo naloiti, da ih istjeraju?

KRAFT: Ajde, molim te, gdje se to pita, ima li Kaptol pravo ili ne! Koliko puta je Kaptol poslaosvoje ljude na Gri, pa na otarsku Ves...

ANAbila sve to vrijeme nemirna. Svaki se as ogledavala, da vidi, nee li otkuda majstor:Idem japogledati, nije li se majstor vratio preko vrtova. Hoe da ode lijevo.

GEGU: Mi emo ekati, majstorice.

SEDINA: Reci mu, da ga i drugi ekaju.

ANA: Hou, hou! Ode u onaj hodnik lijevo.

5. prizorPRIJANJI bez Ane. LUKA KOLOSEK. URO HEJMOV. ANTA BLAEViADAM DUGI, dolaze u

ivom razgovoru slijeva.

KOLOSEK: Dobro jutro, ljudi! Je l' istina, to se uje o Tomi? Gdje je?

SVI se rukuju i pozdravljaju.

KRAFT: Ba sada ga nema u kui. Al doi e.SEDINA: Ma i ja sam uo, pa sam doao priupitati, ali i u kui ne znadu vie, nego to Pavia pria.



11/65


KOLOSEK: E, ako je istina, ne bi se smjelo mirovati. Trebalo bi se potuiti Kaptolu, biskupu, pa ina kraljevski sud. Nije pravo, da na ovjek gine prav zdrav, samo zato, jer se vozio uz kaptolskoga

inovnika.SEDINA: Bogme trebalo bi.

GEGUpotvruje:E!

HEJMOV: Nemojte, ljudi. Jo se ne zna, rad ta je Imbro poginuo.

PAVIA: Kako ne zna! Bio je kaptolski desetinar, protjero ljude sa zemlje, pa eto. Svakomu je svojenajmilije. Svoje uvaj, a u tue ne diraj, kae i Bog.

KOLOSEK: Svejedno, svejedno. Je l' Imbro poginuo? Jest. Je l' i Toma mogao poginuti? Jest. Zatoje Imbro strado? Jer se Kaptol onamo polakomio za desetinom, zemljom - tko bi ga znao. Pa zato dastrada ovjek ni kriv ni duan, ko to je na majstor? ovjek kao suho zlato, koji se ni crvu ne bizamjerio i kaput bi svoj dao, da te ogrije. Nije l' tako, ljudi? Okrene se prema prisutnima.

SVI: Jest, jest.KOLOSEK: Nego evo, to sam ja uvijek govorio. Mi smo kaptolska prirepina. A to mi ne bi trebali,ne bi s m j e l i da budemo. Je li se Kaptol s kime zavadio, ili se biskup s kime zavadio, ajd aljiovjeka u Novu Ves, neka se kupe ljudi, da priteknu u pomo svom "zemaljskom gospodaru". Miizvuemo batine, navuemo na sebe mrnju sviju, - a sve zato, jer ondje - pokazuje ormar, u kom je

povelja - stoji pisano, da smo mi Novoveani "duni svom zemaljskom gospodaru u potrebipriskoiti u pomo orujem i svojim stanarima".

HEJMOV: Zar ba tako veli?

KOLOSEK: Eno je u Tome prepis listine, pa moe vidjeti. Nije nam ju samo jedno itao. I ja samsvaki put govorio: "Majstore Toma, ti si na sudac, ti nas sudi, ali ti nas i pred drugima brani.Otii, reci, ishodi, da nas Kaptol oslobodi one dunosti, da mu dajemo pomo. Plaat emo

dvostruku martininu, plaat emo jo kakav namet, ali samo neka nas toga oslobode."HEJMOV: Zar nije htio?

KOLOSEK: Htio je, htio. Misli ti, da i njemu samomu nije mrsko gledati, kad se nai ljudispremaju na Gri po kaptolskom nalogu. I on ima ondje i roda i znanaca, kao gotovo i svaki nas. AlKaptol ne poputa. Kae: "tako je pisano i treba da bude."

HEJMOV: Pa zato se ne oprete? Zato ne uskratite poslunost? Vi niste kmetovi.

ANTA BLAEV:

ADAM DUGI:Nismo, nismo.

KOLOSEK: Mi smo graani, obrtnici. Pa ako i nismo slobodni graani, a ono nismo ni kmetovi.

HEJMOV: No dakle! Eto kod nas u azmanskom kotaru... Na biskupskom smo zemljitu. Istina je.Ali se od nas trai vie, nego smo duni po pravdi i zakonu - pa ne damo.

GEGU: E, vas tite i pomau plemii. Vidio sam ja, kako se ondje svijet sprema. Bit e svata.

HEJMOVse smije:Svata, svata. - Bit e, to bit mora! Pa i vi Novoveani, Obrovani, Kainci iSesveani, svi bi se morali oprijeti, ko jedan. Pa da vidite, kako bi onda bilo!

SEDINA: Najjae n a s titi.

ANTA BLAEV: Ne boj se, da mi ve nismo na to mislili. Ali mi ovdje u Novoj Vesi, kao to i oni uLakoj ulici nismo sami. Kod onih u Lakoj ulici ima sva sila Talijana i Bog te pitaj kakovih sve ljudi,kojima je svejedno. Prije nekoliko godina su se doselili, pa mogu i otii.

GAVRAN: Kad napune depove!



12/65


KOLOSEK: A kod nas opet ima podosta kmetova, to se doselie s pustih selita. I oni nemajuovdje ni roda ni ikoga svoga. Doselie se sa svim onim, to su imali i sad su najvjerniji i slijepe

sluge Kaptola. Daju sve; pokorni su, jer se boje, da ih Kaptol ne otjera sa zemljita.ADAM DUGI: Oni i jesu najgori.

KOLOSEK: Uoi Petrova na javnom drumu, i u po bijela dana navalili su po nalogu Kaptola na nekeene i djevojke - koje su nosile na Gri robu na prodaju, svukli ih do gola i htjeli obeastiti. Jedvasu ih nekako roaci spasili i oteli napadaima oruje.

ADAM DUGI: A Kaptolci, razljueni radi toga, navale jo isti veer na gradski zaselak kod Save.Orobe ondje ljude; ene i djevojke osramote i Petra urina ubiju u vlastitoj kui.

KOLOSEK: One su se veeri najvie radovali, najbolje spremali na to pljakanje i sramoenjeupravo nai kmetovi; jer su znali, da e tim ugoditi svojim gospodarim.

ANTA BLAEV: Majstor je ve tada htio ne oglasiti zapovijedi kaptolske za navalu. Ali jest! Doznali

su oni ve prije, nego to je doao nalog na Tomu.KOLOSEK: Teko se tu onda sloiti.

HEJMOV: Pa zar ti ljudi nemaju ba nimalo srca?

ADAM DUGI: Ah, ta srce! Uoi Lovrinja zapalie jednu gradsku ulicu, da im posvijetli, dok ubijutrgovca Ivana i razdijele meu se sve, to je uza se imao.

KOLOSEK: - A dva dana kasnije navalili su na grike sjenokoe i oteli sve sijeno, a marvu, to jeondje pasla, otjerali.

HEJMOV: Pa ta su na to Griani?

KOLOSEK: Eno se jo i danas parbe. Sve sud pa sud; jedno roite za drugim, a kad kraj kraju,opet se Kaptolcima nee nita dogoditi. Gospoda kaptolska i kraljevska ve e se nekako med

sobom nagoditi, a oni, koji su stradali, kako im Bog da!HEJMOV: E, bogme kod nas u azmanskom kotaru toga ne bi moglo biti. Otkako je ono biskuppredao ubiranje desetine mladom banu, narod se sve vie buni.

GEGU: Eto, ljudi, ja vam velim - ja prolazim svakuda... - To vam se vani sve die na desetinare.Ovo je iva istina. Oko azme nee nita da daju. Kad dou desetinari: "daj ita, daj vina."

GAVRAN: - "daj kopuna..."

GEGU: Da! A oni kolcima na njih: "eto vam", veli, "ita i kopuna", pa kolcem po glavi. Nee dadaju. "Kad", veli, "ne daju plemii desetine, ne damo je ni mi."

KRAFT: Ni ban je ne daje.

HEJMOV: upnici sami nee da daju, razumijte.

SEDINA: A znate, da je to preko zakona, to oni itu. Eto, jutros, gledam ja u mlinovima, koliki toujam njima ide!

KOLOSEK: Neka bi i bio veliki ujam, samo da nije gorega zla. Svakojake dae - a oni, koji ih ubiru,nisu ljudi, nego psi!

SEDINA: Blago vama, vi ste graani, ali da vidite kmetove oko Sv. imuna. Jutros vuku ko marvavino na Kaptol. Kae se, ne moraju vie davati rabotu, ne moraju davati pedeset kablova vina, alizato moraju davati etvrtinu prihoda vinogradskoga, a desetinu od svega, to priraste. I tako njimane ostane od onoga, to zarade i to im priraste, gotovo nita.

GEGU: Ja samo velim, da dobra biti nee. Po cijeloj bi se biskupiji morali ljudi sloiti, pa neplaati nita. A vidit ete, do toga e i doi. Hoe, vjere mi. - To se ve govori na sva usta.

HEJMOV: Tako, tako.



13/65


SEDINA: Majstor e nam znati rei, to je i kako je... Prema Kraftu:Zbilja Vrbane, uje se, da je ion proti ovoj desetini.

KRAFTkoji je sve to vrijeme utio i sluao:Ja ne znam. Ne ide on, ja mislim, u to.

6. prizorPRIJANJI. BLA MESAR. ANDRIJA GAJ i jo nekolikoOBRTNIKAiKMETOVA.

BLA MESAR: Bog pomogao, ljudi! Gdje vam je majstor Toma?

GAJ: Valjda nije istina, da je poginuo?KRAFT: Nije, Bogu hvala. Uite samo. Sad e on.

BLA MESAR: Ljudi ve po Novoj Vesi priaju, da su ga kaptolski sluge negdje tamo umlatili.

SEDINA: Ljudi svata govore.

GAJ: Pa zato bi njega kaptolski sluge?

BLA MESAR: Da je negdje rekao, da Nova Ves ne treba davati martinine.

KOLOSEK: Pa i ne treba.

KRAFT: To su samo pripovijesti.

BLA MESAR: to li e sad majstor?

ANTA BLAEV: Pa neka tui Kaptol ili na kraljevski sud.

KOLOSEK: to e tuiti?

BLA MESAR: Nema tu tube, nego bi trebalo otii do njih, pa ih nauiti pameti. Zagrozi se.

SVI osim Gaja i jo njekojih, koji nisu poimence spomenuti:Tako je, tako.

KOLOSEK: Nauiti ih treba, tko je majstor Toma.

GAJ: Ne tako. Mi smo kaptolski ljudi. Nije l' tako? NEKI odgovaraju sa "da", "jest", a NEKImrmljaju. No, pa evo. Kaptol je na zemaljski gospodar. Opet povlaivanje i mrmor nezadovoljstva.Kaptol nas je duan tititi. I nas i nau robu.

SEDINA: Al' ono vie nisu kaptolski ljudi. Kaptol ih je istjerao.ANTA BLAEV: Pa neka tui na kraljevski sud!

KRAFT: Nee majstor tuiti nikoga ni na koji sud.

GAJ: A otkud ti to zna?

KRAFT: Eto znam. Majstor kae: "Sud je zato, da presudi, kada tkogod zgrijei neznalice inehotice." Znamo eto svi, kako on nije htio tuiti nijedanput, kad je njemu bila naneena teta. Onkae: "ovjek se mora dozvati k pameti sam, ako je ovjek, a ako nije, nee ga ni sud." Zato on i netrai nikada nita uime svoje sudije.



14/65


7. prizorPRIJANJI. MajstorTOMA. ANA.

TOMA: Dobro jutro, ljudi!

SVI odzdravljaju, dijelom ivahno, dijelom utke. Napeta utnja.

KOLOSEK: Doli smo, da te vidimo.

BLA MESAR: I da ujemo...

TOMA: Hvala vam, hvala! Sjeda. Gle, Sedina i ti si doao.

SEDINA: Ti zna, majstor Toma, to smo mi tebi duni. Pa kad se jutros pronio glas: "ubilo

majstora Tomu", e rekoh, pustit u posao, pa idem ja sve ovako star...TOMA: Nije ubilo. - Nije, ali mi se ini, da bi bilo bolje, da su i mene ubili.

ANA: Ne govori tako, sinko.

TOMA: Ba tako, majko. Viditi one ljude, gledati one zakrvavljene oi, ruke kako se diu, kakoudaraju. To se ne moe zaboraviti. Desetinar ba kao da je znao, da ide po svoju smrt...

ANA: Kazuje Pavia, da su odmah napali i tebe i njega.

TOMA: Da. Mene su samo onako vukli sa sobom, ali Imbru su udarali, pljuvali po njemu, ko postrvini. "To je", veli, "onaj, koji nas je s nae djedine protjerao." - Kraljevski je sud, ko to znate,dosudio zemljite biskupu, a Imbro ih je imao otpremiti.

"Usred cie zime", vikali su, "nije mu bilo ao nae djece i ena. Sad emo mi njemu suditi!" Odveli

nas pod nekakvu uvalu. Sudit e nam sud. Sav narod! - "Donesite lopate i motike. Dat emo muzemlje. Nek se je nadere do sita!" - Iskopali jamu, metnuli ga u nju i privezali ga o jedan stup.

ANA: Zar iva!? Isuse!

GEGU: Hoe oni, hoe.

TOMA: Onda odu - kao vijeat e. A kad su se vratili, doviknu mu: "Brani se! Zato si nas tjerao snaega?" "Ono je bilo biskupsko. - Morao sam." "Biskupsko!? A mi tebe, vi, neemo tjerati, nekbude biskupsko i ovo, to ti damo..." Pa zemljom po njemu. Moli Imbro, zaklinje, plae... Nepomae. Pada zemlja i siplje se po njemu. Zasulo ga do koljena. Vie siroma. Ali oni sve dalje."Pozdravi", viu, "biskupa svoga! Svu mu zemlju daj: svu, to je pod tobom, oko tebe i to bude natebi..." Siplje se zemlja, raste, ve mu je do ramena. "A da nam biskup dopane aka, njemu bi dali i

vie!" Pa opet dalje. Jo mu je virila samo glava. Slabo se micala. Usne se zapjenile i muklo se ulonjegovo proklinjanje. A oni sveudilj siplju...

Hou da se trgnem, da im progovorim. - Ne mogu. Rije mi u grlu zamrla. Pauza. - Ve ga svegazasuli. Samo se jo vidi onaj stup. Uto se sjeti netko, da su zakopali ovjeka, a krsta mu na grobnisu udarili. - Na otar kolac prebiju unakrst drugi i zabit e ga u grob i upravo ondje pred onajstup, vrh glave...

ANA: Za rane Boje! Viknu uhvativi se za glavu.

SVI se zgraaju.

TOMA: ... A mene prisilie da drim krst, dok ga budu zabijali. Neki jaki momak stane udaratiuicom sjekire po krstu. Ruka mi je trznula, kad je kolac poao u zemlju. Sve ravno je jurio u meku



15/65


zemlju, a onda udari o neto tvrdo. Lubanja! Zemlja kao da se poda mnom potresla... Ruke mi seskamenile... A oni viu: "Zabij, zabij!" Meni se zamrailo pred oima.

ANTA BLAEV: To nisu ljudi, to su zvijeri!SEDINA: Jo gori, jo gori!

Mala pauza.

TOMA: Kad sam se osvijestio, skupili se oko mene, da i meni sude. Dugo se nisu mogli sloiti, kakoe me suditi.

ANA: ta si straha prepatio, sinko!

TOMA: N i s a m , majko, nita vie osjeao, bilo mi je nekako svejedno. Meni je gore bilo drationaj krst, nego da su mene ubijali. Mnogo gore. ekao sam samo da bude brzo kraj - kad li me

jedan izmeu njih pogleda bolje i vikne: "Stanite, ljudi! Nemojte ga! Nije to desetinar kaptolski.Istina, da je s Kaptola, ali je poten ovjek."

Nisu ga htjeli sluati. "S Kaptola je, s Kaptola! Sudimo mu!" "Pa ta je, ako nije desetinar! ta je?!"viknuo je neki starac i sve mi je iao akom u oi. - "Nemojte ljudi, majstor je, gradi svece - poznamga." "Svece gradi!" stali oni u udu, a ruke im klonule kao prelomljene. "Pustimo ga! Tko svecegradi, mogli bi ga sveci posluati. Mogli bi nam se osvetiti! Nemojte ga. Neka ide svojim putem,nek im dalje svece gradi!" Zauti malo. Eto, tako sam se oslobodio. Doveli me do kola, razvezaliPaviu.

PAVIA: Jesu. Jo su nam i put pokazali, kuda emo najkrae.

ANTA BLAEV: To je zloin.

BLA MESAR: Sasjei bi ih trebalo.KOLOSEK: Kad su poeli mrcvariti ljude, oni e ih dalje. Povjeati ih treba.

GAJ: Sudu tuiti, najbolje!

ADAM DUGI: Pa da!

TOMA: Ne, neu ih tuiti. Ne znadu oni bolje. I njima je bila naneena krivica... Krv su htjeli krvljuoprati. Koliko je njih poginulo one noi, kad su ih tjerali sa zemlje. Sve treba promisliti. Tuit ihneu, nisu oni sami krivi. Mnogo su vie krivi oni, koji su inili, da je zvijer u njima nadvladalaovjeka. Dugo sam noas putem razmiljao i sve sam vie dolazio do toga, da je mnogo groznijeneto drugo. - Groznije je, kaem vam, to su mene potedili samo poradi toga, to svece gradim,nego to su onoga ubili.

GAJ: Kako?

Otraga dolazi sve vie LJUDI, NEKI i prislukuju na prozor i vrata.

TOMA: Da, ne gledajte me tako! Ja sam Bogu zahvalan, to mi je ivot spasio, ali nisam zahvalanljudima, to su mi ivot poklonili zato, jer gradim svece. Samo zato, jer svece gradim...

Ja sam mogao biti razbojnik, neman kakova, ali zato, jer svece gradim, zato su me potedili. Eto, tomoe mrtva stvar i pusta rije. To je ono najgroznije. Oni su gledali, im se bavim, a nisu gledali,kakav sam. A sve to zato, jer su ih uili, da mrze sve, to nije biskupsko i kaptolsko, a sada su evoplanuli slijepom mrnjom spram svakoga, tko je na biskupskom ili kaptolskom.

GAJ: Pa tko je onda kriv tomu?



16/65


TOMA: Oni, koji su umjesto da propovijedaju Kristovu ljubav, sami posegnuli za maem, da od nasuine krvolone zvijeri.

KRAFT: Tako je!GEGU: Pravo govori majstor.

TOMA: Od nas svih. Ili zar vi mislite, da ste bolji od njih? -

GAJ: Ti valjda nee i nas...

TOMA: Hou, hou sve... Kad ste Grianima palili kue, kad ste im ene otimali i keriobeaivali - zar mislite, da ste bili bolji od njih? Zato ste vi to inili? Ko nahuckani psi, ko strijelakad ju odapnu, pa sama leti - tako ste i vi.

BLA MESAR: Pa mi to nismo inili radi sebe...

ADAM DUGI: Zna se, tko nam je zapovijedao i koga mi moramo sluati.

KOLOSEK: Pitanje je, da li moramo.

GAJ: A kako nas ti to, majstore, sada odjednom kudi, a do sada nisi nita govorio - i kako da kaem- prijatelj si bio Kaptolu...

TOMA: Istina je, a to zato, jer nisam do sad - do noas - iskusio na sebi svu grozotu ivotinje uovjeku. Jo gore od ivotinje, jer ovjek moe promisliti... prosuditi... Zar mislite, da je manje zlo,ako vi ubijate, palite i otimljete na zapovijed drugih, a sami se u svom srcu radujete?

KRAFT: Da, to je ono najgadnije!

KOLOSEK: Ba istinu govori, majstore.

GAJ: Mi to sve inimo, jer oni ljudi hule vjeru. -

TOMA: Zar zato hule vjeru, jer se ne daju pod vlast Kaptola?...

GAJ: Pa da! Kaptol sainjavaju sveenici, a njih je postavio Bog - to nas svaki zna. A mi moramonavaljivati na njihove neprijatelje, da posluimo onima, koje je Bog postavio svojim zamjenicima nazemlji.

TOMA: Istina je, Bog ih je postavio svojim zamjenicima, ali zato, da siju ljubav, a ne da se otimlju ozemaljska dobra, da se laaju maa i pravde.

KRAFT: I da nas tako omraze pred narodom. ta e nam koristiti svi ti namjesnici Boji, ako nasbudu ive zakapali, kao to su Imbru.

GEGU: Nek povrate sada Imbri ivot, kad ih je u ivotu vjerno sluio.

GAVRAN: Taj se vie ne vraa.

GAJ: Badava, mi smo njima duni zahvalnost. Dok smo njihovi podanici i na njihovoj zemlji, dotlesmo to duni.

SEDINA: A tko je njima dao zemlju? Kralj. Mi smo kraljevi ljudi, a ne njihovi - to je i majstorjednom kazivao.

GEGU: Kraljevi, kraljevi!

BLA MESAR:

KOLOSEK:

Jesmo.

Mi nismo njihovi. Imamo mi svoja prava.

GAJ: A, ta! Nemojte ljudi, uludo govoriti!

BLA MESAR:

GEGU:

Kako uludo?

ta uludo?

Buka. Svijeta je sve vie otraga, osobito na prozoru.



17/65


KRAFT: ujmo majstora!

TOMA: Ne, ljudi, ne radi se sad o tom, iji smo i jesmo li duni zahvalnost ovomu ili onomu. Ne

radi se ni o tom, hoemo li stradati od naroda, to smo kaptolski ili nismo - nego o tom, jesmo li isami s e b i duni togod. Eto, kad ja uinim zlo, mene boli. Ja ne pitam to e na to ovaj ili onaj,bio on sudac ili svetac. Pa tko od mene ite da inim ono, to mene boli i to druge boli, taj ne mislidobro ni meni ni drugima i toga ja nisam duan sluati.

BLA MESAR: Istina je. Oni - s Kaptola. Oni to trae.

TOMA: Zato su oni ljudi ubili Imbru, zato su htjeli ubiti i mene? Jer su mislili, da se zlo moraplaati zlim i jer su ih tako nauili oni, koje Isus ui: "ako te udare po lijevom obrazu, a ti imnamakni desni." Ne, ne treba da namaknemo ikoji obraz, ako ne budemo udarali ni ja, ni ti, ni itkodrugi. Ako nitko ne bude udarao, nee nitko obraza ni podmetati. - To je htio rei Isukrst, ali su muljudi rijei izvrnuli, kao to su izvrnuli sve, to je dobro...

KOLOSEK: Pravo govori.

GEGU: Govori majstor bolje od ikojega popa.

GAVRAN: A ta pop?!

GAJ: E, majstor Toma, vidim ja, kud ti iba. Ti sve ovamo pa onamo, a nee pravo da kae, tomisli. Ali ja to vidim. Tebe nema ve vie nedjelja u crkvu. To znadu svi - i mi i oni na Kaptolu...

KOLOSEK: Ima nas takvih i vie.

ANAGaju:ta sad ti to, susjede?

GAJ: Ti se, majstore, na nas obara. Kae: grijeimo, radimo krivo, zlo. Mi ako grijeimo, a onoodemo i u crkvu, pa se pomolimo i pokajemo. Ali ti si smislio jedan grijeh, koji se ne da okajati. Tisi namislio udariti na Crkvu, na vjeru i one, koji ju propovijedaju i koji su zato namjeteni, da jupropovijedaju i brane.

Gibanje negodovanja.

ANA: Tko to moe rei?

TOMA: Pusti, majko, pusti!

KRAFTGaju:Oprosti, majstore, ali o tome sad nije ovdje govoriti.

GAJ: Ja govorim, to mi je na srcu i to ujem. Da, neto ti se ne dopadaju. Svijet govori, da su ti sezamjerili zato, to nisi dobio propovjedaonu u posao -

TOMA: Ha, ha!

GAJ: Zamrzio si na njih, nee da istupi otvoreno, ve ovako. - Nee da pravo rekne, koja je.alje martininu po svom momku, nema te na Kaptol, nema te, kad se predaje desetina.

KOLOSEK: Ali zato majstor ne uzimlje dinare, kad sirotinju sudi.

KRAFT: To je ono.

GAJ: U crkvu ne dolazi i ne slua rijei sveenikovih; a govori se, da se ve odavna nisi niispovjedio ni priestio. Ne posti. Mi smo prvi susjedi Kaptola, a ti na sudac. To ipak, ja mislim,nije u redu.

TOMA: Jest, istinu govori. Ja ne idem na misu, ja ne postim, ne ispovijedam se. Ali reci mi,susjede Gaju, reci mi ti ili neka mi kojigod od vas rekne, jesam li gori, otkako ne polazim crkve,otkako ne postim? Jesam li odonda zanemario bilo koju od svojih dunosti kao graanin, majstor,

brat va i ovjek?SVI: Nisi! Nisi!



18/65


KOLOSEK: Ti si na, kakav si i bio oduvijek - na si i majstor i sudac i brat!

TOMA: Jest, brao, va sam, pa hou da to i ostanem. Ali sada u se evo prvi put ponijeti i kazat u:

Brao moja, ja sam sada b o l j i . Vredniji sam i estitiji u svojim oima, jer Boga ne obmanjujem,jer ga ne varam. Bolji sam. Ali ne zato, jer bih se bojao kazne. Ne! Bolji sam, jer mi to nalae mojrazum. I on mi kae, da Bog n i j e s t r a a n , d a n i j e s u d a c naim djelima -

GAJ: Ti huli Boga! Zar ne stoji pisano, da e nam svima na Sudnji dan suditi i nagraditi dobre, a zlekazniti.

TOMA se ne obazire:Ne zavaravajmo se. Ne dajmo se plaiti strogou Bojom. ivotinju trebabiem straha tjerati, a djecu lijepim rijeima obmanjivati. Nemojmo misliti, da se moe s nekolikoduplira i misa grijeh okajati, i da se moe s nekoliko rijei, pa bile one ba i molitva pokajanja, zlopopraviti.

KRAFT: Jest, pokaju se, a onda opet grijee nanovo!

TOMA: I post i priest i crkva i molitva i bezbroj drugih obreda, sve je to ona zemlja, kojom suImbru zasuli. Skinimo tu zemlju, pa upoznajmo i slijedimo pravu istinu i rije Boju. I bit emo boljii bit e nam bolje. Oslobodimo se svega, to od nas ini bezvoljne lutke, to nas izjednauje sdjecom i ivotinjama. Svega se oslobodimo!

GAJ: Majstore, to ti to govori!

KOLOSEK: Istinu govori!

HEJMOV: Pravo govori! Osloboditi, osloboditi se treba svih onih, koji nam ne daju, da poivimo kaoljudi.

BLA MESAR: alju nas u krv, a onda nas tjeraju na ispovijed.

KOLOSEK: Ne trebamo od njih nita. Sami emo se brinuti za spas svojih dua.

KRAFT: Ispovijedat emo se jedan drugomu i moliti jedan drugoga za oprotenje - tako je nas,svoje kalfe, uio majstor.

HEJMOV: A kad njih ne budemo trebali, neemo trebati plaati ni desetine.

ANTA BLAEV: Ni martinine!

LJUDI se uagorili.

NETKO IZ PUKA: Otjerat e nas sa zemljita.

BLA MESAR: Ne smiju!

KOLOSEK: Pa neka nas otjeraju! Mi smo obrtnici i na emo svagdje svoju koricu.

NETKO DRUGI IZ PUKA: Proklet e nas!

KOLOSEK: Neka nas prokunu! Mi se toga ne bojimo! Neemo da budemo ivotinje, neemo dabudemo lutke i djeca.

MNOGI: Neemo, neemo!

GAJ: Ljudi! to vi to govorite! Kud ste udarili! Zar ste zaboravili na onu naredbu, to ju je biskupdao pribiti na sva crkvena vrata ove biskupije - vadi prijepis iz depa i ita - i u kojoj nareuje za sveone, koji zaboravivi Boga nastoje svojim opakim djelima prodrijeti Hristovu sirotinju ili juobeastiti, a jadni ne pojimlju, koliko si zlo navlae na glavu, prema onoj: bezbonik kopa jamu, isam pada u nju.

Toga radi, da svaki sveenik ili svjetovnjak koje mu drago asti ili ugleda, koji bi se usudio prkositi,

buniti, strku initi ili nasilje, zasjedati, urotu potpirivati, tajne sastanke drati, napadati nabiskupske posjede ili javno proglaivati buntovne zakljuke ili koga u slina bezdjela snubiti ili



19/65


poticati, savjetovati ili tititi proti biskupu, njegovoj crkvi, njegovim i n o v n i k o m ip r i s t a a m , da osim osvete Boje, potpada pod crkveno izopenje.

I onda dalje: "Zatim, da se svaki koji u takovoj pobuni sudjelovao bude, liava svih zemljita."SVI: Znamo, znamo.

KOLOSEK: Nismo mi toga zaboravili.

HEJMOV: Ali se svega toga i ne bojimo!

TOMA: Ne tako, brao moja! Mi bi se toga morali bojati, kad bi se htjeli buniti, kad bi htjeli tue,bilo to biskupovo ili kaptolsko ili ije drugo otimati, nasilje initi ili to slino. Ali mi to ne mislimo.Mi upravo hoemo, da se nasilju otmemo; nasilju i krvarenju, himbi i nepotenju, na koje nasnavode drugi, oni, koji su nam postavljeni za nae duhovne i zemaljske gospodare.

GAJ: Treba i toga. Tko je protiv Kaptola, taj je i protiv vjere. I Griani su protiv vjere. U njimatreba vraga utui.

TOMAplane:Lae! Nigdje Krist ne kae, da treba u kome utui vraga! Prema ljudima:Ne sluajtega ljudi! Ovo iz njega govore drugi.

BLA MESAR: Jest, tako nas ue na Kaptolu. Tako su nam svaki dan govorili, dok nismo postaliivina, kako to majstor kae.

TOMA: Krivo su uili, krivo su govorili. I Novovean i Grian, Kaptolac i posljednji Svetoimunan- svi smo mi braa. I oni iz Trnova Luga.

SEDINA: Evala majstore! Stite mu ruku.

TOMA: Ja eto kaem, da se svi ljudi, koji dobro misle, sjedine - da se ne krvavimo vie.

SEDINA: Da, da. Svi smo mi braa.

8. prizorPRIJANJI. Grianin GRGA. BENKO.

Otraga slijeva uje se buka i vika:Udri Griana! Udri Griana! Ubij ga! - Onda opet krika i smijehljudi, ena, djece. SVI paljivo sluaju.

KRAFTpoletio prema vani:ta je to? Vode Griana. Okrene se spram majstora.

KOLOSEK: Griana!

SVI su se zgledali kao u neprilici. Neugodna pauza. Za te se pauze vidi i odrazuje na svim licima, pokretnjama, da ih je nemalo sve spopala elja, da se obore na Griana - ali im je jo svima ivo uuima ono, to su maloprije od majstora uli: da su svi braa i da se ne smiju krvariti.

GAJ: Ha, taj e sad platiti!

Vidi se, kako DVIJE KAPTOLSKE SLUGE vuku Griana Grgu, steui ga remenjem. DJECA jodalje urlaju. SVI osim Tome, Ane i Krafta skoe i jedan tren zlorado gledaju taj prizor otraga. Vika:

Udri ga! Udri! - jo se uje.



20/65


TOMAotraga:Evo ljudi, nije li to sramota! Vuku ovjeka, kao vola pod sjekiru. Stanite! Pustite togaovjeka!

KRAFTskoio otraga:Ej, vi - ujete! Ovamo!BENKO: Neemo! Vodimo ga na Kaptol. Taj je na!

KRAFT: ta? Neete?! Morate! Majstor zapovijeda! Izie van i tamo prisili sluge, da Grianadovedu k majstoru.

TOMAprema ovima u sobi:Ljudi, ta ste skoili! Ili ste zaboravili, to smo govorili ovaj as?

BLA MESAR: Ma kuda ga vrag nosi s Gria amo...

TOMAslugama:Odveite toga ovjeka!

GAJ: Pazi, majstore Toma, to radi! Nisi u pravu.

TOMA: Smjesta odveite - ili u ja sam.

BENKO: Ne smijemo. Vodimo ga na Kaptol.TOMA: U Novoj smo Vesi mi gospodari.

BLA MESARpograbi slugu za ruku:Hoe ga odvezati! Ili ne zna, da si u Novoj Vesi, a? Odveiili e odmah - Zamane rukom.

BENKO: Odvezat u, ali vi ste krivi. Odvezuje Grianina.

GAJ: Majstore Toma, ja ne primam odgovornosti pred Kaptolom za ovo, to si sad uradio. Nisi upravu. Ode i s njim dva, tri ovjeka straga.

TOMA: J a ju primam!

9. prizorPRIJANJI bez Gaja.

BLA MESARgovori s Gajem:ta nije u pravu? Ili zar mi nemamo naih pravica? A ljudi?

SVI OTRAGA: Imamo.

LJUDI se otraga svi sjatili u polukrugu. Ima ih mnogo i oko prozora, pa se NEKI natiskuju i prekoprozora.

TOMAGrianinu Grgi:iji si ti, mome?

GRGA nita ne odgovara, ve zbunjeno omahuje glavom.

BENKO: Nita nee da govori. Ali znamo mi iji je.

TOMA: Eto, kako ste u njem utukli sliku i priliku Boju. Kai, dijete, iji si?

BENKO: Momak je od majstora Martina Kuzmia s Gria, onoga, to je neki dan s drugima provaliou Kaptolsko trsje... Danas smo ga doekali u grmlju kod Medveaka... On je najjae harao.



21/65


TOMA: On je harao trsja, a ti si - i mi smo svi njima palili kue. A ti sad hoe njega da utue, pada onda drugi momak Kuzmiev tebe gdje uhvati, pa sa tebe ivoga kou zdere, onda opet na koji

njima...BENKO: Mi smo dobili taku zapovijed.

BLA MESARporugljivo:Od kanonika, je li?

TOMA: Jadno je, da mi nismo bolji od ovih slugu. I nama se zapovijeda, da hvatamo i mrcvarimoljude.

BLA MESAR: Neemo vie.

SEDINA: Neemo ni mi!

KOLOSEK: I nemojmo! Rei emo im jasno, da mrcvarenja vie neemo.

SVI: Neemo!

TOMAGrgi:Hajde, brate, sad -pokazuje nalijevo- hajde preko ovih mojih vrtova, zna...

GRGA: Znam. Hoe da mu poljubi ruku. Hvala, majstore!

TOMAne da ljubiti ruke:Pa pozdravi majstora Kuzmia, reci, da ga je pozdravio majstor Toma.

GRGA: Hou, majstore... Ode otraga lijevo.

TOMAslugama:A vi pozdravite gospodu vau i sve im ispriajte, to ste uli i vidjeli. Ja se ne bojimza ono, to radim. Ovako emo odsad svi!

ANAide k Tomi:Pazi, sine, to radi!

TOMA: Pusti, majko!

SLUGE odu otraga, pa desno.

10. prizorPRIJANJI bez Grge, Benka i slugu. PoslijeJEDAN MOMAK.

TOMA: Nije li ovako ljepe? Ne osjeate li, da ste svi uinili neto dobro? I vi svi, to ste vikali:"ubij ga, ubij - Grianin je?" Nije li ovako ljepe?

KOLOSEKsasvim ko postien:Jest ljepe, majstore.

SVI u tihom amoru:Jest! Jest!

TOMA: Pa da ovako svaki nas dalje radi, da pratamo, da ne idemo u krvoprolie - znate li, to bismo postigli? To, da nam onih na Kaptolu ne bi ni trebalo...

BLA MESAR: I ne trebamo ih!

ADAM DUGI: Barem ne bi trebali plaati desetine...

ONI OTRAGAnaizmjence:To, to! - Desetina, desetina! Gdje li su kopuni?... Jaja, sir, hljebovi!.. . Amlinovi?... A kamo dinari!

TOMA: Ne radi se tu, ljudi, o desetini. Radi se o tom, da smo mi svi braa, da smo ljudi i da svagdjeu ovjeku vidimo ovjeka. Ljubiti se moramo. Ovako, kako smo dosad ivjeli, ne valja, makar to

zapovijedao ne znam tko. Ovako se dalje ne smije i makar ja glavu svoju dao. - Noas sam se samomsebi zakleo, da u svagdje i svagda raditi i govoriti o tom, da u ovjeku moramo svladati ivinu, to



22/65


ea krvi. Uinite i vi tako! Danas je sajam. Ima tu ljudi odsvakud. Izaimo sad meu njih, pa emoim svi govoriti.

Iz daljine opet uasna buka i vika. NEKOJI istrae iz kue. SVI gledaju prema onoj strani, odakledopire buka.

ANA: Isuse i Marijo!

TOMA je priao k vratima.

NETKO OTRAGA: Vuku ga, vuku! Mrtav je!

NEKI MOMAKgura se kroz svjetinu, to se sakupila pred vratima i pred kuom. Sav je zadahtan,vie promuklo od srdbe: Majstore, majstore, ubie ga! Ubie onoga momka, to si ga as prijepustio. Griana Grgu!

SVI su jedan as zbunjeni, a osobito majstor TOMA, KOLOSEK, KRAFT, ANTA BLAEV. Majstorkao da ga je grom oinuo. Iza pauze upita mirno.

TOMA: Tko ga je ubio?

MOMAK: Isti oni kaptolski vragovi! TOMA se vraa u sobu, a s njim i momak i svi ostali, da uju.im su izali odavde, potekli su za njim. Dolje kod Medveaka mal da ga nisu dostignuli. Al nijemogao preko, nego zakrene gore i tu ga ba pred Sv. Ivanom uhvatili i utukli. SVI su razbjenjeni.Sad su ga odvukli na Kaptol.

KOLOSEKbijesno:Zar na novovekom tlu ubiti ovjeka kojeg mi ne damo! Zar se tako potivajunae pravice!

BLA MESAR: To se mora osvetiti! Za njima! Jo emo ih stii.

Pauza. SVI gledaju majstora.

TOMAmirno:Ne ljudi, neemo za njima. Mrtvomu ne pomogosmo, ali sebi moramo pomoi! Viditeli sada, to sam vam govorio! Znate li, to vam je raditi!

NETKO to se nalazi u skupu naroda nedaleko vrati, te moe vidjeti niz ulicu:Majstore, evo teklias Kaptola, a i majstora Gaja s njima.

SVI se okrenu spram vrata.

SEDINA: Sigurno nosi poruku za navalu.

ANTA BLAEV: Nije jutros zvonilo badava na Kaptolu.

KOLOSEK: Ako je to, onda badava alju teklia.

BLA MESAR: Mi naih ljudi ne damo.

MNOGI: Ne damo, ne damo.

Uto je uao GAJ s tekliem.



23/65


11. prizorPRIJANJI. GAJ. TEKLI s Kaptola.

NEKI OTRAGA: ujmo, ujmo!

BLA MESARGaju:ta je?

GAJ uzimlje tekliu pergamenu i ita:"Nek uje sudac novoveki majstor Toma, nek uje prisenikmajstor Kolosek, te ostala potovana gospoda kaptolske opine, Nova Ves, da je zbor preasnihkanonika zakljuio, da svaka kua novoveke opine poalje dovee svoje oruane ljude na Kaptol. -Naa sveta vjera..."

BLA MESARga prekida:Jest, sveta vjera, da se udari na Gri, je l'?

ADAM DUGI: I opet orobi kakav trgovac.

ANTA BLAEV: Popali otarska Ves.HEJMOV: U ime svete vjere!...

KOLOSEK: Neemo, ne damo naih ljudi!

SVI OTRAGA: Ne damo, ne damo!

TOMA gromko: Nek prisenik majstor Andrija javi preasnoj kaptolskoj gospodi, da opinanovoveka nee dati nikakovih ljudi!

BLA MESAR: Tako je!

MNOGI: Tako je!

GAJ: Ljudi, nemojte tako. Vi ste danas tu zavedeni, ugrijali ste se, pa govorite to pravo i nerazumijete! Kaptol je u pravu.

Otraga buka: "O, o!"

GAJ: Dovee ete se ohladiti i promisliti. Vi znate, da smo mi svi i nai oci dobrotom Kaptola dobilislobodna naselenja u ovoj Novoj Vesi, da su se ve nai oci obvezali -

ANTA BLAEV: - davati martininu!

GAJ: I sa svojim ljudima priskoiti u pomo Kaptolu, kad to ustreba.

KOLOSEK: Jest, ali u stvari pravednoj -

GAJ: To nigdje ne pie.

KOLOSEK: Ali to svaki, tko pravedno misli, zna.GAJ: Vi dakle neete?

Majstor TOMA se za toga prepiranja povukao na stranu do svoje majke i promatra sve utke.

KOLOSEK:

BLA MESAR:

ADAM DUGI:

ANTA BLAEV:

Neemo, neemo!

GAJ iza male pauze:A znate li, to vas onda, eka?

KOLOSEK: Znamo!

BLA MESAR: Al ne marimo!



24/65


GAJ okrenuvi se prama narodu:Ljudi, znate li, da e na vas udariti prokletstvom.

KOLOSEK: Nek nas prokunu!

KRAFT: Ali nas Bog nee prokleti!

SEDINA: Bog ne proklinje, Bog je dobar!

GAJ opet prema narodu:Ljudi, znate li to to znai?

MNOGI: Znamo, znamo!

GAJ: Bit ete izopeni iz Crkve.

KOLOSEKskoi pred njega:Neemo ih barem trebati sluati ni u crkvi.

ADAM DUGI: Barem emo ih se tako sasvim rijeiti.

GAJ: Zvona vam nee zvoniti!

KOLOSEK: I ne trebamo ih. Nismo ih ni uli, osim kad su zvala na bunu i pale.

GAJ: Mrtvaca vam nee opjevati!KRAFT: Sami emo ga opjevati!

GAJ hoe jo neto rei.

KOLOSEKga prekine:Znamo, to nam jo hoe kazati. Ne trudi se, susjede Gaju, sve ti je uzalud.Mi hoemo da budemo slobodni ljudi!

HEJMOV: Slobodni, slobodni hoemo da budemo.

GAJ ode s nekoliko ljudi van.

KRAFTokrene se k Tomi:A majstor e biti na sudac i uitelj.

KOLOSEK: O, majstore na, sada te razumijemo.

ANTA BLAEV: Sad te dvostruko ljubimo.

OBOJICA, zatim SEDINA, BLA MESAR, ADAM DUGI i jo NJEKOJI iz skupine tiu se k njemu,stiu mu tronuto desnicu. MAJSTOR stupa naprijed.

TOMA: Ljudi moji i brao moja! Srce bih vam svoje dao, da u nj zagledate i vidite radost, koja u

njem vlada. Jo noas, bilo je prepuno boli. Dok sam prolazio kraj pustih selita i premnogihgarita, oko mene bila se spustila gusta tama, a meni je bilo, kao da jo uvijek grevito stiem urukama onaj krst, to su ga zaboli Imbri u glavu. I to sam dulje mislio, bivao je krst sve vei i vei,a nije vie bio zabit samo u jednu glavu, Imbrinu, nego u glavu svih nas, u glavu svih onih, koji suzasuti zemljom. Zaelio sam tada divske ruke, do neba dugake, a jake kao u Boga, da razgrnemonu zemlju, da iupam onaj krst i da spasem ovjeka. Zaelio sam sebi tisu ruku, koje bi mipomogle i zavjerio sam se, da neu prije mirovati, dok ih ne naem. Vi mi evo pruate vae,uljevite, izmuene. Ja ih primam. Posegnut emo, razgrnut emo i spasit emo ovjeka.

Ja vjerujem.

Dok je TOMA govorio, okruili su ga KOLOSEK, BLA MESAR, ANTA BLAEV, ADAM DUGI,SEDINA, HEJMOV i svi su mu pruili desnice, a ON nekolicini i odvraa stiskaj. Od ostalih su



25/65


takoer mnogi pruili ruke spram njega, kao da ga pozdravljaju. Kad doree zadnje rijei, protisnese do njega MAJKA, koja je sve to vrijeme postrani stajala.

ANAprihvativi mu glavu objema rukama:Sinko, jedini moj sinko, to si uradio?...

Zastor.



26/65


IN DRUGI

Pozornica kao u prvom inu.

Pada sumrak.

1. prizorTOMA. KOLOSEK. BLA MESAR. KRAFT. ANA.

Otraga slijeva dolazi TOMA s Blaem i Kolosekom, a zdesna iz radionice nadoe KRAFT. SVI se urazgovoru ustave na vratnim stepenicama. ANA je u sobi naprijed, ali okrenuta spram njih slua,to razgovaraju.

TOMAprema Blau i Koloseku:Sad emo znati! Kraftu:Je li tko dolazio od Kaptola?

KRAFT: Dva puta je tekli dolazio: "neka", veli, "majstor Toma doe na Kaptol."

BLA MESAR: Pobojali su se.

TOMA: Tko zove?

KRAFT: Zbor kanonik. I na je upnik bio popodne i pitao za te majstore.

KOLOSEK: I na novoveki upnik?KRAFT: Da.

TOMA: to si im ti rekao?

KRAFT: Bili smo majstorica i ja.

ANA: upniku sam rekla, da e se valjda do noi vratiti. Ide po svijeu, zapali je i metne na stol.

KRAFT: Na Kaptol tako isto: da te nema.

TOMA: Dobro je. Blau i Koloseku:Oni ini mi se misle, da se radi samo o tom, hoemo li datiljude, kad budu htjeli na koga navaliti.

KRAFT: Na Griu ve svi znadu, da se Nova Ves digla na Kaptol.

KOLOSEK: To njih najjae pee: njihovi ljudi - pa se digli!BLA: Da, njihovi l j u d i - ali ne njihove s l u g e ! Moda samo Gaj i ono nekoliko kua, alidrugi ne.

KRAFT: A bio je, majstore, tu nedavno i majstor Kuzmi s Gria. Ne znam, to je htio.

KOLOSEK: Ali znam ja. Spremaju se i oni, da protjeraju popove. Popov e toranj razoriti, da imnikad vie ni jedan ne doe.

TOMA: A kod mene su jutros bili ljudi od azme i od Ivania. uro Hejmov i Nikola Gavran govoriliim o tom, to smo im Novoveani odluili. Sve sami odlini ljudi: kunovnjaci. I svi kau, da e uznas, da e i oni tako.

KOLOSEK: A k meni su doli Oborovani, pa ljudi iz Vrblja - pa sve tamo od Save.

BLA: Tako, tako! itava biskupija treba da ustane!



27/65


TOMA: Samo sve mirno: bez buke i krvi. To e njih najvie pei, budemo li se trijezno i mirno nalisvi kao jedan. Pa kad nas svi stanu slijediti, osjetit e se valjda osamljenima. Tko e biti uz njih?

BLA: Plemii.TOMA: Nee. I to u vam, ljudi, iskreno rei. Ja sam jutros dobio poruke od plemia Jakova, Ivana iPetra s Hotnje, pa od Stjepana Opojeva i Ivana Vrbanova od Krievaca. Ne znam, kako su douli zame, ali me pozdravljaju, kao vou ustanka i - ujte - obeavaju vojsku!

BLA: Pa ta si im ti odgovorio?

TOMA: Poruio sam im: ovdje nema bune, niti sam joj ja voa. Ni vojske nam ne treba, Krist zasvoju nauku nije trebao vojske. Nismo se mi digli na Kaptol zbog desetine i martinine, ve zato,to neemo, da se dulje ovaj narod poivinuje.

BLA: Zna, majstore, ti nemoj misliti, da se ega bojim, ali samo hou da reem: uz njih e biti ikralj i vojska!

TOMA: Vojskom i silom nee oni probuditi ljubav, niti spram sebe, niti spram vjere.ANA: Ali ima, sinko, osim vojske u njih jo neto jae.

TOMA: to majko?

ANA: Sila jaa od vojske: crkveno prokletstvo!

KOLOSEK: Do sada jo nisu nikad proklinjali svoje ljude.

BLA: Pa nek prokunu! ta zato!

KRAFT: Da, nek prokunu.

KOLOSEK: Ako nas udare prokletstvom, pa e ga i skinuti.

TOMA: Prola su, majko, vremena, kad su se ljudi toga bojali. Eto vidjela si onomad, kako ljudi otom misle. Oni su u ovjeku ubili vjerovanje, jer nisu pazili na to, to sami rade. - A je l' se mnogonaroda skupilo na tratini?

KOLOSEK: Sva je tratina puna. Hoe da ti doe, da im govori.

TOMA: Dobro. Vratite se k njima, umirite ih. Recite im o em se radi. Ja u priekati kalfe, a ondau i ja doi.

BLA Koloseku:Ajdemo, Luka.

TOMA: Ajte, ajte, ljudi. Samo mirno. Da ne bude bune nikakve!

KOLOSEK: Ajdemo. Onda, majstore Toma, dovienja!

BLA: Dovienja! A ako dou kanonici k tebi: javi nam!

OBOJICA odu otraga lijevo.

TOMA: Javit u. Dovienja!



28/65


2. prizorTOMA. ANA. KRAFT.

KRAFT: Bili su ovdje i kmetovi iz Sv. imuna. S njima je, majstore, najtee. Oni pravo ne razumiju:oni bi samo, da se rue kurije, i da ne davaju toliko, koliko daju. A kunovnjaci kaptolska bi trsja.

TOMA: A jesi li im rekao, da se ne radi o kaptolskim imanjima, ni o desetini?

KRAFT: Jesam, ali oni pravo ne razumiju.

ANA: Teko e to, sinko, razumjeti oni, koji te u duu ne poznaju.

TOMA: Razumjet e oni, majko - sve malo-pomalo.

KRAFT: I onda - majstore, jo da ti neto kaem, to nisam htio pred drugima.

TOMA: Mogao si, Vrbane. Mi nemamo nikakovih tajna.

KRAFT: Pretrglije - ili ne znam tko - razglasili po narodu, da ti ima u tvom ormaru nekakovupovelju od kralja Bele, a u njoj stoji, da biskup i Kaptol nemaju prava brati desetine, da su daklebrali proti zakonu. Po tom oni vie nee da daju desetine, pae jo e traiti, da im se povrati, to jedosad ubrano. "Neka se", vele, "vrati narodu sve, to je krivo ubrano."

TOMAse prenerazio:Kako to mogu misliti?

ANA: Eto, sve ja vidim: bit e kao i kad se tvoj pokojni otac digao na Kaptol.

TOMA: Drugaije je ono bilo, majko. A osim toga, njega Kaptol nije trpio ve zato, to se raspopio.Kraftu:Nego ti sada odmah otii i saberi sve kalfe. Ja vas hou imati ovdje jo prije noi. Nas jo

veeras eka velika zadaa. Treba da se dogovorimo. Netko je upleo svoje prste. Ali samo akoljudima razjasnimo o emu se radi, sve e biti dobro. Ljudi osjeaju, znadu da ih neto titi, ali josvi pravo ne znaju, to je to. Idi, dovedi kalfe, kazat u im, to treba raditi.

KRAFT: Idem, majstore! Ode otraga lijevo.

3. prizorTOMA. ANA.

TOMA sjede za stol, a majka mu iznese neto jela. Mala pauza: Cijelo im popodne govorim,

majice! A da vidi te ljude, kako to slua! Sve im lica gore od veselja, od sree - kaem ti, ovo jenajveseliji dan u mom ivotu. Nikad nisam ni sanjao, da e ljudi ovdje, pred nosom Kaptolu - takosvi osjetiti ono, to je mene ve tolike godine muilo. A to sam se najvie bojao, dirnuti im u vjeru,u ono, zna, to zovu vjerom - pa eto Andriju Gaja i ne gledaju. Jedva je est kua uz njega i to onih,to su obvezani Kaptolu.

ANA: I mi smo mu, sinko moj, obvezani.

TOMA: Nismo. Ja svetaca vie ne pravim. Pravit u radje igrake ili nakite. Neto, to ljude male ivelike veseli. Al svetaca vie neu.

ANA: Vidim ja to, sinko, vidim.

TOMA: Ne mogu vie sveca izdjelati. Ima vie nego tri mjeseca, to sam jednoga zapoeo; samo

sam mu glavu nainio - a onda... onda sam mu se nasmijao i on, ini mi se, i on meni! - Onda sam gabacio!



29/65


ANA: Nije to dobro, sinko.

TOMA: Ne mogu drukije. Doao mi na san. On, ba taj kip. To jest, ne kip, ve sm svetac glavom.

Sveti Pavao. Ne u oblaku, ni u zraku, ve onako, kao ja s tobom. Priao do mene, pa mi veli: "Inemoj mi vie kipa praviti! - nemoj!" - "Ljudi e se klanjati onome tvome drvetu i ljubiti ga, a nemene. Pa ne treba ni da se meni klanjaju! Neka me imaju u srcu. Neka se l j u b e meusobno,kao to je Krist uio. Nemoj", veli, "praviti kipova, jer e te Krist protjerati korbaem, kao onetrgovce iz hrama."

I, majko, ja sam se prenuo od sna i vidio: sveti Pavao ima pravo. Ja sam prosti trgovac. Za Sv. Pavlacjenkam se s pretrglijom, pretrglije s ljudima. Bacaju ga po kolima. - Ma smijeno je to, majko, inedostojno. Ba nedostojno nas i svetoga Pavla.

ANA: Jest, sinko, kad ti ovako kae - -

TOMA: To, vidi, moraju znati svi. S tim su otrovali narod. Da, onaj narod u Trnovu Lugu. Mislilisu, da treba Imbri zabiti kri u glavu, a mene potediti, jer svece gradim.

ANA: Sinko moj, moebiti i jest tako, ali nemoj t i - Nemoj se ti plesti u to kao glavni. Neka drugio tom vode rauna.

TOMA: Ne, ne - ba ja! Ja koji sam onaj krst drao, dok su ga zabijali Imbri u glavu. Koliko su meputa ve prije znale snalaziti ovakove misli, ali nikad n i s u bile tako jake, kao ba poslije onenoi. "Tu valja ustati! Treba izvui onaj krst! T o b o l i !"

I da me nisu htjeli ovdje sluati, ja bih bio poao dalje. Ostavio bi sve, iao do nakraj svijeta, dok nebi naao ljudi, koji bi me sluali.

ANA: Ma, Toma - govorimo mirno, dijete moje. Reci mi, to to tebi treba? Zadovoljan si i, hvalaBogu, dobro nam je. Svi te potuju. U svem pitaju: "to e rei majstor Toma, to e rei majstor

Toma?" I mene tuju svi. Mogu rei: sretni smo.

TOMA: Jest, majko, to je ba ono, to govorim. Mi smo sretni. - Ali zato da budemo mi samisretni? Neka budu i drugi! Mi moramo od te sree dati i njima, drugima. Svima.

ANA: Pa ne daje li dosta? Kolike si po Novoj Vesi ve pomogao i dinarima i hranom i svim, toimamo. Za svoje sudstvo ne uzima od ljudi nita, a i savjetuje ih u svemu.

TOMA: Vie, majko, jo vie! Nije to u novcu, ni u savjetu! Treba im otvoriti oi. Razgrnuti onuzemlju, kojom su se zatrpali, jer to je, majko, ono pravo, prokletstvo, kojega oni ne vide, ali koje imsve pomalo otimlje dah.

Vani zazvoni "Zdravamarija"!

ANA: Kakovo prokletstvo? - Sveta "Zdravomarijo"! Prekrsti se. Otac govori iz tebe. Nitko drugi. I onje ba tako govorio, pa su ga prisilili, da se raspopi, da bude obian ovjek.

TOMA: O, kako mi je draga njegova uspomena! Odbacili su ga, zaprijetili mu tamnicom, prisilili gana utnju. Ali ne, duu mu ipak nisu ubili. Ta ivi u meni.

ANA: O, sveti glasu zvona! uje li kako milo zvoni Blaenoj Gospi na ast.

TOMA: Ne, majko, ne zvoni milo. Meni ono dozivlje u pamet mnogi as, kad je pozivalo na bunu, nakrvarenje i palenje. Meni je i to zvono omrzlo, kad znam, da zvoni iznad naih glava. Pa ta je nakoncu u tom zvonjenju? Eto sluaj! Nita! Tin-tin! Tin-tin!

Zvonce jo sveudilj zvoni.



30/65


ANA: Nemoj, sinko, nemoj. Ne grijei due!

TOMA: Majko, ti zna, da je u meni vjera velika i arka. O, jest! Ona djetinja, kako si me uila ti i

moj pokojni otac. Ona velika, dobra vjera, koja je isto to i ljubav, koja bi ogrlila sve dobre ljude. A utu ja vjerujem, u toj je Bog.

ANA: Zato ti je Bog i dobro dao.

TOMA: Ali je vjera bez dobrih djela mrtva. Ona je, kae sv. Pavao, onda kao zvono, to zvei. Bakae: kao zvono... kao evo ovo, to sada zvoni. Ako je ta vjera u ustima, s a m o u u s t i m aljudi bez srca, onda je bolje, da je nema.

ANA ne odgovara nita - prilazi do ormaria u kojem je kip, pred kojim se u poetku prvoga inamolila; prekrsti se, klekne na klecalo i otvori ormari. U ormariu nema vie kipa. - Nita ne rekne,samo pogleda sina pogledom punim boli.

TOMAkomu je u prvi as neugodno, brzo se sabere i pristupi k majci:Ja sam ga, majko, maknuo.

ANA: Zato sine? Zar ti je bio na putu? Tolike je godine bio tu. - Toliko sam se puta pred njimmolila. I ti, sine dok si bio dijete.

TOMA: Jesam, majko. Ali vie nisam dijete. Otkad ih vie ne pravim, teko mi ih je i gledati. Sveuvijek mi dolazi na pamet onaj san. "I nemoj mi vie kipa praviti." - "Ljudi e se klanjati onom tvomdrvetu, a u srcu me nee nositi." Te su nam kipove dali - oni. - Jednom su rukom rasturili meu naskipove, a drugom sjekire i maeve. S jednom ubijaj, a s drugom se bij u prsa pred kipom. Maknimokipove. Moda e onda oslabiti ruka, koja se laa sjekire i maa. Zna, majko, dok sam danas takogovorio pred novovekim kuama, svagdje su ih skidali. One iste, to sam ih ja pravio. Skidali su.

To je bila moja pobjeda. - Pa zar da moj dom bude poljednji, u kojem mrtva stvar ustupa mjesto

ivoj i beskrajnoj ljubavi. Oprosti, majko, ja znam, da i ti arko ljubi, da nisi kadra ni mravapogaziti, al -

ANA: Dobro, sinko, ako misli, da e te to usreiti. - Samo pazi, da te ne snae sudbina oca tvoga.

TOMA: To, to radim za sreu i osloboenje svih njih - to me ini srenim i veselim. ini mi se, dabih za to i muke Kristove mogao podnijeti. Ne boj se, majko. Nee to ii krvlju, kao ono negda zapokojnoga oca, ve sve lagano sigurno - bez oruja. Pomisli, danas je ovamo nagrnulo svijeta iz svePosavine. I sve se to mirno sastaje, razgovara, savjetuje.

ANA: I ti, sinko moj, misli da e preko noi preokrenuti ono, to su godine i godine uinile?Iupati ono deblo, to je ve toliko korijenje pustilo? Ne moe se to. Kad voe sagnjije, samo epasti.

TOMA: Ako i neemo mi - sada - to ja i ne velim, toliko sam razuman, ali drugi poslije nas: sinovi,unuci. P o e t i , poeti se mora, a poeli smo dobro. Potresti treba voku, nek ono, to je na njojgnjilo, odmah otpane. To je ono, majko.

ANA: Doi e, sinko, vrijeme, kad e se sjetiti mojih rijei. - Idem Franki Blaevoj, bolesna joj jemajka. Kod vratiju:Zbogom Tomo!

TOMA: Zbogom, majko.

TOMI je neugodno, jer znade, da je majci uinio krivo maknuvi onaj kip, mada mu ona to i nijeotro spoitnula. Gleda za njom, a onda pogleda na ormari, koji je ostao otvoren, prazan. Okrenese, pogled mu padne na evanelje, to se nalazi na drugom ormariu. Uzme ga i stavi u ormaritako, da se vidi veliki krst na korici knjige. Uto se uje, gdje dolaze kalfe. TOMA zatvori ormari sevaneljem i poe im ususret, vedar, veseo.



31/65


4. prizorTOMA. KRAFT. UNKO. VENKO.

KRAFT: Majstore, sve je dobro.

UNKO: Gaja su stali njegovi ljudi ostavljati.

VENKO: Po svoj Novoj Vesi i Kaptolu jedan glas: narod, narod se oslobaa.

KRAFT: A tamo k mlinovima nanovo je dolo mnogo svijeta. Sve sa sjekirama i kosama. uli su,veli, da je na Kaptolu buna, da tebe, majstore, hoe Kaptol na muke udarati, jer si udario protivKaptola, pa su doli, da te brane.

TOMA: Dobri ljudi. Ne trebam ja njihove pomoi. Nee mi nitko nita.

UNKO: Kanonici su u strahu. Sad smo vidjeli kmetove; bili su kod njih. Nekud su potiteni.

VENKO: Kanonici su, majstore, mislili jo veeras doi k tebi.TOMA okupi kalfe oko sebe:Nek dou, djeco! Sluajte me! Doao je as, za koji nismo mogli nimisliti, da je tako blizu. Ali ba zato treba da radimo razumno. Hvala vam, to ste me dosadpomagali, a molim vas, da me ne putate ni odsad. Vi ete sad opet zai meu narod. Narod jezaslijepljen, razjaren, a oruje je u njega. Mi ne smijemo raditi, kao oni na Kaptolu. Oni su jo vieraspirivali strasti, ali mi to ne smijemo. Treba ih pouiti: nemojte, ljudi, navaljivati na Kaptol, ruitikurije, nemojte vi bjesniti na popove. Nee vam sinuti srea, ako ubijete kojeg kanonika i akoukinete desetinu.

KRAFT: Da, to je, majstore. Svi se bune samo na popove i na imanja, a ono o em ti govori, to imnekako ne ide u glavu...

TOMA: Zato eto i velim, da ih pouite. Recite im: ako poubijate ove, doi e drugi. Ali u srcu,

unutri, treba da se svaki nas od njih oslobodi.KRAFT: Ljubav emo im propovijedati, kako si nas ti uio.

VENKO: A da za tu ljubav ne treba ni Crkve ni Kaptola.

TOMA: Tako, ljudi, tako. Budite apostoli moji. Otiite meu njih, ali jo vam jednom velim: svakustrast umirite blagom rijei. Ta ta da vam drugo govorim: podajte im od one sree, to smo ju sviuivali u ovom domu. Sve im lijepo, jednostavno razloite i mi emo u jednu no vie uiniti nego lisu oni u - godine!

VENKO: Nisu se oni brinuli za narod. U svojim su kurijama sjedili, dobro jeli i pili i smiljaliparnice i navale.

KRAFT: Zbilja, uo sam majstore, da su te kanonici htjeli ve izopiti iz Crkve, staviti pod istragu

radi krivovjerstva - ali da te je na upnik obranio.VENKO: Novoveki upnik?

KRAFT: Da. Vele, da su kazali, bit e bolje, ako se on sam savije, negoli, da ga mi skrimo. Narodga - kae - jako voli, pa bi za nj skoio.

TOMA: Prosto im raditi, to hoe. - Mene od moga puta nee odvratiti.

TOMA: Gle, to valjda dolaze s Kaptola.

KRAFT: Da, to su oni. Eto i Valenta pred njima.

Otraga zdesna nalijevo ide vie KMETOVA.



32/65


5. prizorPRIJANJI. VALENTi poslijeKMETOVI iz Kraljevca.

VALENTsav usopljen:Kau, majstore, na Kaptolu, da si ti -

MAJSTOR: to, sinko?

VALENT: Da si ti Antikrst - potari ga Ime Isusovo. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen! Krstise.

MAJSTOR: Tko ti je to rekao?

VALENTpokae na dolazee kmetove:Eto oni ljudi.

TOMAga dobroduno potapa:Dobro, dobro, Valente. Samo ti idi u radionu.

VALENTodilazei:Pa ja ne znam, al tako kau -

KRAFT: A ta emo s ovim, majstore?TOMA: Pustite ga. Taj nee nikome nita.

TOMAkmetovima, koji su se pribliili:Kamo ete, ljudi?

1. KMET: Idemo svojim kuama, majstore Toma.

Popostanu malo pred vratima.

TOMA: Dosad su se moji Kraljevci k meni svraali...

KRAFT: Pusti ih, majstore.

1. KMET: Jesmo, al odsad ne smijemo.TOMA: Ne smijete?

3. KMET: Tvoja je kua prokleta.

KRAFT: To ste, je li, na Kaptolu uli?

TOMAKraftu:Miruj, Vrbane. - Uite ljudi, pa pogledajte, je li prokleta? Uite. Posluajte i drugozvono.

1. KMET: Ova je, majstore: da te ne znamo, ne bi uli. Sjeamo se, to si za nas uinio. Ue u sobu,za njim i ostali, pa stanu oko stola.

TOMA: Ajte, ajte, ljudi, neete se ougaviti. Kalfama:Poite vi i ostavite me s njima.

KALFE odlaze.

6. prizorTOMA. KMETOVI iz Kraljevca.

TOMA: Pa sjedite, ljudi.

1. KMET: Hvala, neemo.TOMA: A zato?



33/65


2. KMETizlane:Svijet govori svata.

TOMA: Pa dedte, to govori?

1. KMET: Da ti hoe dignuti bunu na Kaptol, da su te Griani potkupili.

2. KMET: Da se sve srui, i crkve i kurije.

3. KMET: Da se popovi protjeraju, a sva njihova imanja razdijele.

1. KMET: Da ne bude ni popova, ni vjere, ni nita...

2. KMET: Zato smo sada i bili na Kaptolu.

1. KMET: Pa su nam kazali, da e se sada tui vrag pakleni s Crkvom Isusovom. Tko je za vraga,onaj e k majstoru Tomi, a tko je za Boga, onaj e uz Kaptol. Tako su nam govorili.

TOMA: Ljudi moji, niste dobro uli. Nije tako. Neu ja ni bune, ni krvi; niti ja pitam, tko je naKaptolu. Ve eto to govorim. ovjek je stvoren na priliku Boju i svi smo mi braa, a ipak sekoljemo, kao nijema ivina. I to je ono, brao moja, to bi ja htio da prestane. A prestat e, kadbudemo manje trali u crkvu, manje se u prsa bili, a vie ljubili. ta nam koristi svaki se danispovijedati, pa jo i vie grijeiti? To ja, eto, govorim - a nemojte skupa trpati vjeru i popove. Vjerai Bog je jedno, a popovi su drugo. Vjera je i Bog u nama, oko nas, a ne u popovima. Popovi su ljudi,kao vi ili ja.

1. KMET: E, majstore, ali oni su ipak sluge Boje i pomazanici Gospodnji.

TOMA: Zar nema i loih slugu dobrog gospodara?

2. KMET: - Ova je, majstore. Sve bi bilo dobro, ali vrag pakleni ne da ovjeku mira, pa ga danju inou podbada, da se die, da se buni na vjeru i Crkvu.

4. KMET: Ali, Crkvi katolikoj nee ni vrata paklena nahuditi.

1. KMETsve veim arom:I ako vrag ue meu ljude, pa se oni stanu dizati na Boga i na Crkvu

Njegovu - onda treba i njih ubiti, jer su njihova tjelesa stanovi vraji.3. KMET: Treba, treba vraga u njima priepiti i oslabiti tako silu njegovu.

1. KMET: Poubijati sve one, kojima je vrag obladao, jer se oni uvijeke mue. Antikrst hoe da ihprevue na svoju stranu, a aneli Boji opet na svoju.

1. [2.] KMET: Zato i jest Krist rekao: "bdijte i molite, da ne padnete u napast."

3: KMET: Pravo kae: moliti se, mnogo se moliti i patiti, to je eto sve, to moe, dok si na ovojzemlji, pa e ti biti vea plaa na nebesima.

4. KMET: Jadno je i teko na ovome svijetu. Kud ovjeku uvijeke za petama vreba zmija, sam vrag,potari ga sveti krst, tud te je pritisnuo teak rad, pa se tako mui, ni iv, ni mrtav.

1. KMET: E, sve je to Boja volja. Kako On odredi, onako jest.

2. KMET: A mi smo ljudi grjeni i slabi stvorovi.

TOMA: Ljudi Boji, to iz sebe ne govorite vi. Drugi iz vas govori. Netko, tko vas je jo od djetinjstvauio te puste rijei. Drugi govore iz vas - a vas nema! I zato ste eto nesretni, zato vam je teak ovajivot. Malo-pomalo nestaje u vas ovjeka i postajete nijema uplaena ivina. Najprije su utjerali u

vas strah pred vragom i pred Bogom, a onda vas gone i mogu raditi od vas, to hoe.

l. KMET: E, majstore, treba se srdbe Boje bojati. Silan je Bog i straan u svom gnjevu. Treba muse moliti bez prestanka, pokoru initi, postiti i zadubine praviti, jer smo grjeni i slabi.

TOMA: Ljudi, zato tako govorite? Zar niste nigda gledali ono Boje sunce, kad sine nad itom ivinogradom? Ono nije suzna dolina! Niste li osjetili, da je miris onih sitnih trava ljepi od mirisatamjana, da je pjesma ptija i ljepa od ikojeg pjevanja u crkvi? Vidite: ono su glasovi Boji, ondje je

Bog, a ne onaj u crkvi naslikan ili u kipu drvenomu, to sam vam ih ja negda pravio. Pa zar vam setu Bog uinio straan? Zar one boje, oni mirisi i glasovi nisu dokazi beskrajne dobrote i ljubavi? Nije



34/65


Bog straan! Jest onaj, o kojem su vam govorili s propovjedaonice i u ispovjedaonici, ali onaj,kojega vidite i ujete, kad zaete u polja - nije. Zar niste, sluajui ga u zujanju pele i gledajui ga u

granatom stablu, kao to i u sitnom cvijetu - zaboravili, da ste ma u ijoj slubi? Zar niste ondaosjetili, da su svi ljudi braa, da biste ogrlili sav svijet - da je nestalo iz vas svake mrnje, zavisti iklanja?... I to, vidite, to je molitva, a ne ono, to vi neprestano prebirete usnama, a misli vam moda

ve i ne idu k Bogu, nego se bave tim, kako ete koga prevariti, komu to oteti, a onda upalitivotanicu u slavu Boju. Eto, zato sam ja protiv takove molitve, protiv pustih rijei, protiv onih, kojito ine i druge na to napuuju.

Otraga su se pojavili PREPOZIT i KANONIK.

1. KMET: To ti hoe kazati, da onda sveenika ne treba, je li?

TOMA: Treba ih za one, koji jo nisu spoznali ovo, to sam vam ja rekao. Treba ih, ali onakovih,koji e vam ovako govoriti. Onakovih, koji e poput svetog Martina dati polovicu kabanice svojedrugu svome, koji je gol. Koji e tugovati i radovati se s vama...

2. KMET: Istinu govori...

7. prizorPRIJANJI. PREPOZIT, KANONIK, UPNIKnovoveki.

Na koncu prizora:ADAM DUGI, IMUNOV, VAZA. NAROD.

PREPOZIT:

KANONIK:Hvaljen Bog!

TOMA: Uvijeke! Kmetovima:Stanite, ljudi, kamo ete!

KMETOVI opazivi kanonike naglo se stanu povlaiti otraga, pa pomalo izmicati pred kuu, alisvejedno sluaju.

KANONIK: Bjee od tvoje propovijedi.

TOMA: Bjee ispred vas, gospodo. Dosad su me sluali mirno, i ja sam u oima njihovim vidio, kakose u njih vraa - ovjek. Sad je taj ovjek pobjegao u se. Prestraio se.

KANONIK: Mi smo dakle plaila, majstore. Sve ljepe!

TOMA: Da, ubili ste u njima dostojanstvo ovjeje. Rekli ste im, da je ovjek prah i pepeo, da jenitica spram svemogutva Bojega, da je samo na prolazu u ovoj suznoj dolini, da ni vlas nee pastis glava njihovih bez volje Boje. Uinili ste od njih bezvoljne kipove. Jest, straili ste ih s paklom igrozotom Bojom, kao da je Bog krvnik... A Bog toga nee, Bog je dobar.

UPNIK: Jest, dobar je Bog, ali ljudi ne valjaju. A Bog ih ipak trpi, da oni tako okuaju njegovuljubav.

KANONIK: A ba lijepo, majstore, ti ovako skuplja ljude i smuuje ih, a ne zna li jadan, to eka

ovjeka, po kom smutnja dolazi?UPNIK: Ti ovako majstore, po cijeloj Novoj Vesi propovijeda?



35/65


TOMA: Jest, gospodo, ja i moji kalfe. I po nama nije nigdje dola smutnja, ve - srea. Narod jeodahnuo, kad smo skinuli s njega lance onoga straha pred Bogom, pred Bogom i vragom. Kad smo

mu pokazali, da je Bog ljubav...PREPOZITkoji je sve dotle bio miran i uporno gledao u Tomu:Majstore i sue Toma! Ne moerei, da te nisam mirno sluao. Sve smo vidjeli i uli izvana, pa nismo ni trebali ulaziti k tebi. Alidoli smo. Tvoj vrijedni upnik, koji te poznaje kao dobra i razumna ovjeka, koji si ovaj as nakrivoj stazi, on nas je nagovorio, da uemo pod tvoj krov.

TOMA: Pod prokleti krov!

PREPOZIT: A doli smo i zato, jer se drimo uzviene nauke Isusove, da Bog nee smrti grjenika,ve hoe njegov popravak, pokajanje njegovo. Doli smo mi k tebi, prvomu ovdje u Novoj Vesi odmajstorskoga ceha, koji si volio ovdje otvoriti obrt, negoli na Griu, kamo su te zvali i gdje bi modadoao u upravu gradsku.

UPNIK: To i bi!

PREPOZIT: Ne moe rei, da te nismo i mi odlikovali za tvoje vrline, za tvoj estiti rad, za tvojedobre savjete i upute kmetovima i svima po Novoj Vesi i Kaptolu. Dali smo ti kuu i imanje, nalismo ti posla. Sve crkve u ovoj okolici kupuju od tebe stvari.

UPNIK: To je majstor i zavrijedio...

TOMA: Ja sam vam se zato i oduio potenim radom.

KANONIK: Da, da.

PREPOZIT: Ne nabrajam ja to, kao da bismo ti to spoitavali. Ne daj Boe! Ti si i vie zasluio!Ve samo da ti kaem, kako smo te pazili i cijenili. Doao si kao mladi, sin siromane udove iuspeo si se do najuglednijega graanina...

TOMA: Sve vaom zaslugom!

PREPOZIT: I naom i svojom. Pa kako nam sada vraa? Iznenadio si nas, ba iznenadio. Mrazinas pred narodom. Ako i nije istina, to se sve o tebi pripovijedalo, ali ono, to smo ovdje danasuli, govori jasno. Iz tvojih rijei izlazi, da straha Bojega ne treba, da ne treba crkve ni svetihobreda, a mi da smo kao neki zloinci narodni.

KANONIK: Jo gori!

PREPOZIT: Da smo od ljudi nainili ivotinje... A ta bi jo od ovoga naroda bilo, da nema vjere, dase ne boji Boga, da nema nas!

KANONIK: Jo bi se gore sjekli i ubijali!

PREPOZIT: Mi im govorimo: stvor si Boji, nisi ivotinja. Ne smije zla initi, ve se mora molitiBogu. Ubijanje je grijeh, a grijeh treba ispovjediti. Ne govorimo mi, ne, da je Bog krvnik, ve

naprotiv, da je milostiv, da e sve oprostiti, samo ako se pravo pokaje i uini sve, to ti Crkva uime pokore naloi.

TOMA: Da, da - vi govorite: "bit e vam proteno", i aljete ih na novo klanje, kao to ste htjeli iovaj put.

KANONIK: Nemoj ti, majstore, okretati, ve priznaj, da ti ne dri nita ni do molitve, ni dotamjana, a ove te godine jo nije bilo na ispovijedi.

TOMA: I ne drim, jer su to samo vanjske stvari. I protiv ispovijedi sam, da, - ovakovoj, kakovu vihoete. Otkinuli ste ovjeka od njega samoga. Ljudi misle, da je to u njima netko drugi, koga,kleei u tamnim crkvama, optuuju. Izbroje svoje grijehe, pa grijee nanovo. Pree im u obiaj igrijeh i oprotenje grijeha.

UPNIK: Nije ovdje vrijeme, da se sad o tom raspravlja...PREPOZIT: O, poznajem ja tu nauku. Zna li, majstore, tko to sad iz tebe govori?



36/65


TOMA: avo, rei ete.

PREPOZIT: Otac tvoj. Bivi sveenik - on, on je to u tebe valjda ve izmalena usadio, a ti si to

licemjerno tajio, dok nisi postao ugledan majstor...TOMA: ast uspomeni oca moga. On je imao toliko snage, da skine sa sebe mantiju, koja ga jetitila, da uzme ljubljenu majku moju, a mene da uini svojim zakonitim sinom.

PREPOZIT: Da, i bijesnio je dalje protiv nas. Sloio se s Grianima protiv Kaptola, da nam seosveti. I ti se dobro gleda s Grianima. Znamo.

TOMA: Da, jo treba da reete, da sam od Griana podmien, jer vi ne moete vjerovati, da ovjekmoe sam od sebe neto plemenito zapoeti.

PREPOZIT: Plemenito je bilo, to smo mi sve nepravde tvoga oca zaboravili i primili tebe k sebi, dasin okaje grijehe oeve. A ti si ih zbilja sve dosad i okajavao. Ili si se samo pritajivao?

TOMA: Primio sam vau slubu, jer me je mati i njezina bijeda prisilila, a u tom nije bilo nepotenja

nikakova, jer sam svoj posao radio savjesno, a nisam vam due zauvijek zapisao. Pritajio se nisam,ve sam razmiljao. Uvijek sam razmiljao. Ve evo petnaest godina. Borio sam se. Druio sam se svama, da sam sebe pobijem, da ubijem sve svoje sumnje ili - kako bi vi rekli - da ubijem vraga usebi. I opet sam se sjeao, to mi je otac govorio, to mi je mati o njem govorila... Sve je touskrisivalo u meni. I onda sam patio grozne muke. Odlazio sam od kue, zalazio meu narod - ionda mi se rastvorila pred oima sva ova velika nesrea... ovaj kri... ovo prokletstvo, to je nadsvim ljudima. Nad svima!

PREPOZIT: Tako moe govoriti samo bezvjerac!

KANONIK: Belzebub!

UPNIK: Ti si, majstore, zastranio... misli samo onu svoju misao... A moda je ipak drugaije.

PREPOZIT: Da bi dobri Bog dao, da je to samo asovito. Nadajmo se, da ovaj narod nee za tobom.Inae, majstore, ti zna i sam, da ljudi, koji ovako misle - a zdrava su razuma - ne spadaju vie uCrkvu katoliku. To su ugave ovce, koje treba odstraniti.

KANONIK: Excommunicatio! - A i predati ih sudu, da sud s njima obrauna kao s ljudima, koji buneporedak i diu se protiv vlasti!

TOMA: Prokunite me! - Ali se ne ufate - je li? Ne ufate se, da drugi ne bi vidjeli, da se ba ovdje naKaptolu digao ovjek, koji se ne boji svojih misli, ve vam ih otvoreno kazuje.

PREPOZIT: Da, stid nas je, to smo u svojim njedrima hranili zmiju. Ali mi ipak ne gubimo nade.Tim jo ne mislimo rei, da se odriemo bilo kojega sredstva, to ga Crkva doputa, da joj sepovrati izgubljena ovca. I boanski je pastir pustio devedeset i devet ovaca, a poao za onom

jednom.

KANONIK: Grijeh je, majstore, otuivati od nas naroda. U ovo nekoliko tjedana, narod je prestaopolaziti kaptolske crkve, a evo se i tvoj vrijedni upnik tui, da gotovo nitko ne dolazi na ispovijed,niti slua misu, niti propovijedi. Mora da si nas teko ocrnio pred narodom.

TOMA: Nisam to nikad uinio. Ne moete mi spoitnuti, da sam dirao u to, kako vi ivite i toradite u svojim kurijama.

UPNIK: Pustimo to. Ti si, majstore, mogao biti u svom srcu, kakav hoe. Razmiljao si, smuivaose, dobro - mogao si i dalje razmiljati i misliti, to hoe. Bog e suditi svakoga i sve e se to kodnjega razviditi. - Ali nisi trebao svoje misli iznositi pred druge ljude, pred svijet, koji te ionako neshvaa.

KANONIK: Eto, toga nisi smio uiniti.

TOMA: Varate se, gospodo. Mene ljudi shvaaju. Da ste ih samo vidjeli, dok sam im jutros govorio!A da sam utio, gospodo, kako vi kaete - znate li, to bih onda bio? Bio bih, k

milcinovic, ogrizovic - prokletstvo

Documents