Demetra Atmef

Mircea Eli ade

A s p e k t i m i t a

Serija A t e n e j

Mircea Eliade

ASPEKTI MITA /

Prevela NATAA PEJOVI

Priredio D. S.

Demetra Filosofska biblioteka

Dimitrija Savia

Zagreb 2004

Izvornik Mircea Eliade

Aspects du mythe Editions Gallimard, Pariz 1963.

ISBN 953-225-042-5

Lektura IDA POPEVI

Grafika priprema MALEKOCI

birotehnike usluge d. o. o. Zagreb, Trnsko 21e

Editor: DEMETRA d.o.o., Zeleni trg 2/XVII, 10000 Zagreb

Tel. (+385-1) 65-222-96, 65-502-03 i tel/fax. E-mail: dimitrije.savic@zg.htnet.hr

Sva prava pridrana

Mircea Eliade 1930. g. na Himalaji

Sadraj

I. Struktura mitova 1 [Znaenje ivog mita - 1. Vanost primitivnih mitologija - 4. Pokuaj definicije mita - 5. Istinita pria - lana pri-a - 9. to otkrivaju mitovi - 11. to znai poznavati mito-ve - 1 5 . Struktura i funkcija mitova - 20.]

II. Magijski ugled podrijetla 23 [Mitovi o podrijetlu i kozmogonijski mitovi - 23. Uloga mitova u iscjeljivanjima - 27. Ponavljanje kozmogonije - 31. Povra-tak podrijetlu - 37. Ugled poetaka - 39.]

III. Mitovi i obredi obnove 43 [Ustolienje i kozmogonija - 43. Obnoviti svijet - 45. Razlii-tosti i slinosti - 50. Nova godina i kozmogonija na antikom Bliskom istoku - 52.]

IV. Eshatologija i kozmogonija 59 [Kraj svijeta - u prolosti i budunosti - 59. Kraj svijeta u isto-nim religijama - 66. Judeokranske apokalipse - 70. Kran-ski milenarizam - 73. Milenarizam kod primitivnih naroda -76. Kraj svijeta u modernoj umjetnosti - 78.]

VII

Sadraj <

V. Vremenom se moe ovladati 81 [Izvjesnost novog poetka - 8 1 . Freud i poznavanje podrijet-la - 82. Tradicionalne tehnike povratka unatrag - 85. Da bi se izlijeilo od djelovanja vremena... - 91. Vraanje prolo-s t i -95 . ]

[Esencijalno prethodi egzistenciji - 99. Deus otiosus - 101. Ubijeno boanstvo - 106. Hainuvvele i dema - 111. Ne vie on-tologija, ve povijest - 116. Poeci demitizacije - 119.]

[Kada se yogin zaljubi u kraljicu... - 123. Indijski simbolizam zaborava i sjeanja -125 . Zaborav i sjeanje u antikoj Gr-koj - 128. Primordijalno prisjeanje i povijesno pamenje - 132. San i smrt - 135. Gnosticizam i indijska filozofija - 142. Anamnesis i historiografija - 144.]

VIII. Velianstvenost i propadanje mitova 149 [Uiniti svijet otvorenim - 149. ovjek i svijet - 153. Mata i stvaralatvo- 155. Homer- 157. Teogonija i genealogija-160. Racionalisti i mit - 162. Alegorizam i euhemerizam - 164. Pisa-ni dokumenti i usmena predaja - 164.]

IX. Preivljavanja i preruavanja mitova 173 [Kranstvo i mitologija - 173. Povijest i enigme u Evan-eljima - 175. Povijesno vrijeme i liturgijsko vrijeme - 179. Kozmiko kranstvo - 182. Eshatoloka mitologija Sred-njeg v i jeka- 185. Preivljavanje eshatolokog mi t a - 190. Mi-tovi modernog svijeta - 194. Mitovi i masmediji - 196.]

VI. Mitologija, ontologija, povijest 99

VII. Mitologije Sjeanja i Zaborava 123

VIII

i Sadraj <

DODATAK I. Mitovi i vilinske prie

DODATAK II. Elementi bibliografije .

207

217

* * *

J. P. Couliano: Mircea Eliade i ideal univerzalnog ovjeka 223 [Itinerar - 223. Nadmaivanje granica conditio humana - 229. Ono sveto mijenja nau percepciju prostora-vremena - 231. Moderni ovjek ivi dezorijentiran - 233. Eliade, mistagog mo-dernih vremena - 237.]

IX

Predgovor

Ova je knjiica pisana za zbirku World Perspective (Edi-tions Harper, New York), koju ureduje Ruth Nanda Anshen. Dovoljno je rei da se prije svega obraa obrazovanoj publi-ci. U njoj smo se jo jednom pozabavili i razvili razliita raz-matranja iz naih prethodnih radova. Ipak, nismo bili u mo-gunosti nainiti opsenu analizu mitske misli.

I ovoga je puta na dragi prijatelj i znalac Dr. Jean Gouil-lard preuzeo reviziju francuskog teksta. Na tome smo mu naj-iskrenije i duboko zahvalni.

Mircea Eliade Sveuilite u Chicagu

Travanj 1962.

XI

I. POGLAVLJE

Struktura mitova

ZNAENJE IVOG MITA

Prije vie od pola stoljea, zapadni su znanstvenici smjestili mit u perspektivu koja je vidljivo bila u opreci perspektivi 19. stoljea. Umjesto da, poput svojih prethodnika, obrauju mit u njegovom uobiajenom znaenju izraza, odnosno, kao: pri-u, izmiljotinu, fikciju, oni su ga prihvatili onakvim ka-kvim ga se shvaalo u arhainim drutvima, u kojima je mit, upravo suprotno, oznaavao istinitu priu, koja je, tovie, i vrlo dragocjena, jer je sveta, uzorna i znaajna. Ali ta se nova semantika vrijednost, koja je dodijeljena rijei mit, u sva-kodnevnom jeziku koristi prilino dvosmisleno. Ta se rije, zapravo, koristi kako u smislu fikcije ili iluzije, tako i u smislu koji je dobro poznat etnolozima, sociolozima i histori-arima religija, a oznaava svetu tradiciju, prvobitnu objavu, model koji e posluiti kao primjer.

Kasnije emo istaknuti povijest! razliitih znaenja koje su pojam mita zaogrnule u antikom i kranskom svijetu (usp.

1

poglavlja VIII-IX). Svi znaju kako su Grci, nakon Ksenofa-na (oko 565.-470. godine), prvoga koji je kritizirao i odbacio mitoloke izraze boanstva koja su koristili Homer i Hezi-od, ispraznili mythos od svake religijske i metafizike vrijed-nosti. Nasuprot logosu, kao i kasnije, historii, mythos je na kraju oznaavao sve to ne moe stvarno postojati. Sa svoje strane, judeokranstvo je u podruje lai i iluzije odba-cilo sve to nije bilo dokazano ili potvreno u jednom od dva Zavjeta.

To, meutim, ne predstavlja smisao (iako najuobiajeni-ji u svakodnevnom govoru) pod kojim mi podrazumijevamo mit. Tonije, nas ne zanima misaoni stadij ili povijesni tre-nutak u kojemu je mit postao fikcija. Nae e se istraivanje na prvome mjestu odnositi na drutva u kojima mit jest, ili je donedavna bio - iv, na nain da on kao takav prua obras-ce ljudskog ponaanja, dajui time znaenje i vrijednost po-stojanju. Razumjeti strukturu i funkciju mitova u tradicional-nim drutvima u ovom sluaju, ne znai samo razjasniti raz-doblje u povijesti ljudske misli, nego i bolje shvatiti kategori-ju naih suvremenih razmiljanja.

Da se ograniimo samo na jedan primjer, na onaj kargo kultova u Oceaniji. Bilo bi teko objasniti itav niz neobi-nih postupaka, a da se pri tome ne pozivamo na njihovu mit-sku opravdanost. Ti proroki i milenaristiki kultovi obzna-njuju neizostavnost arobne ere obilja i blaenstva. Starosje-dioci e ponovno biti gospodari svojih otoka i vie nee radi-ti, zato to e se mrtvi vratiti u prekrasnim laama natovare-nim robom koja slii ogromnom teretu koje Bijelci doekuju

2

i Struktura mitova <

u svojim lukama. Upravo zbog toga, veina tih kargo kulto-va sjedne strane zahtijeva razaranje domaih ivotinja i ala-ta, a s druge strane, podizanje prostranih skladita u kojima e se pohraniti namirnice koje e donijeti mrtvi. Takav pokret prorie dolazak Krista na trgovakom brodu; drugi eka do-lazak Amerike. Zapoet e nova, rajska era, a lanovi kul-ta postat e besmrtni. Izvjesni kultovi jednako podrazumije-vaju orgijske radnje, zato to e crkvena prokletstva i obia-ji, koje je tradicija zabranjivala, izgubiti razlog svog postoja-nja, oslobaajui prostor apsolutnoj slobodi. Dakle, sve su te radnje i vjerovanja objanjene mitom o unitenju Svijeta, na-kon ega slijedi Stvaranje i osnutak Zlatnog Doba, mita koji-me emo se kasnije baviti.

Sline su se injenice dogodile 1960. godine u Kongu pri-godom proglaenja neovisnosti zemlje. U nekom su selu do-moroci uklonili krovove sa svojih koliba kako bi omoguili da kia zlatnika koju e poslati preci padne u njih. Drugdje, u opoj zaputenosti, odravali su se jedino putovi koji vode prema groblju, kako bi se precima omoguilo da stignu u se-lo. Same orgijske pretjeranosti imale su smisla, budui da e po mitu, na dan Nove Ere, sve ene pripadati svim mukar-cima.

injenice te vrste vrlo e vjerojatno postajati sve rjee. Mo-emo pretpostaviti kako e mitsko ponaanje ieznuti na-kon politike neovisnosti bivih kolonija. Meutim, ono to e se dogaati u blioj ili daljoj budunosti nee nam pomoi u razumijevanju onoga to se upravo dogaalo. Ono to nam je prije svega znaajno, jest uhvatiti smisao neobinog vlada-

3

nja, shvatiti uzrok i opravdanost neumjerenosti. Jer shvatiti to - znai prihvatiti ih kao ljudske inove, inove kulture, te stvaranja duha - a ne kao patoloki izljev nagona, divljatvo ili djetinjariju. Ne postoji druga mogunost: ili emo se potru-diti negirati, smanjiti na najmanju moguu mjeru ili zaboraviti te izgrede, smatrajui ih rijetkim sluajevima divljatva ko-ji e potpuno nestati kada se plemena civiliziraju; ili emo si dati truda shvatiti mitsku prolost koja objanjava, opravda-va izgrede te vrste, dajui im religijsku vrijednost. Ovaj zad-nji stav po naem je miljenju jedini koji zasluuje da se na njemu zadrimo. Jedino su se u povijesno-religijskoj perspek-tivi slina ponaanja sposobna otkriti kao kulturoloki ino-vi, te izgubiti svoj abnormalan, straan karakter djeje igre ili iskljuivo nagonskog ina.

VANOST PRIMITIVNIH MITOLOGIJA))

Sve velike religije na Sredozemlju i u Aziji posjeduju mi-tologije. No nije poeljno zapoeti istraivanje mita kreu-i od, recimo, grke, egipatske ili indijske mitologije. Pjevai i mitografi ispriali su veinu grkih mitova, nakon to su ih Heziod i Homer izmijenili, obrazloili, te sistematizirali. Uva-eni teolozi i ritualisti paljivo su pojanjavali i obraivali mi-toloke tradicije Bliskog istoka i Indije. Meutim, (1) Velike Mitologije nisu izgubile svoju mitoloku sr, postavi tek knjievnostima, ili (2) sveenici i bardi nisu ponovno pre-radili mitoloke tradicije arhainih drutava. Ba kao to su se Velike Mitologije poele prenositi pisanim tekstovima, tako i

4

i Struktura mitova <

primitivne mitologije, koje su prvi putnici, misionari i etno-grafi upoznali u usmenom stadiju, posjeduju povijest; dru-gim rijeima, one su se vremenom izmijenile i obogatile pod utjecajem drugih kultura na viem nivou, odnosno zahvalju-jui stvaralakom geniju izvjesnih osobito nadarenih pojedi-naca.

Na taj nain, istraivanje mita valja zapoeti u arhainim i tradicionalnim drutvima, kako bismo kasnije preli na mitolo-gije naroda koji su igrali znaajnu ulogu u povijesti. Iako su ti-jekom vremena doivjeli i odreene promjene, mitovi primi-tivnih naroda jo uvijek odraavaju izvorno stanje. tovie, radi se o drutvima u kojima su mitovi jo uvijek ivi, odno-sno gdje oni temelje i opravdavaju svako ponaanje i ljudsko djelovanje. Uloga i funkcija mitova podlona je (ili je to done-davna bila) posebno paljivom etnolokom promatranju i opi-sivanju. Po pitanju svakog mita, kao i o svakom ritualu arha-inih drutava, domoroce se moglo ispitati, a time i nauiti barem dio znaenja koje im oni dodjeljuju. Oigledno je ka-ko ti ivi dokumenti, zabiljeeni tijekom terenskih istrai-vanja, ne razrjeavaju sve nae potekoe. Ali njihova je pred-nost to nam pomau pravilno postaviti problem, odnosno smjestiti mit u prvobitni socioreligijski kontekst.

POKUAJ DEFINICIJE MITA

Bilo bi uistinu teko pronai takvu definiciju mita koju bi prihvatili svi znanstvenici, a koja bi u isto vrijeme bila pristu-pana i ne-specijalistima. Uostalom, je li uope mogue pro-

5

I. poglavlje

nai samo jednu definiciju koja bi bila kadra pokriti sve tipo-ve i sve funkcije mita u svim arhainim i tradicionalnim dru-tvima? Mit predstavlja izrazito obuhvatnu kulturoloku stvar-nost kojoj se moe prilaziti, odnosno tumaiti brojnim kom-plementarnim perspektivama.

Definicija koja se meni osobno ini najmanje nesavrenom, zato to je najira, jest sljedea: mit prepriava svetu priu; odnosi se na dogaaj koji se dogodio u prvobitnom, arobnom vremenu poetaka. Drugim rijeima, mit prepriava kako je stvarnost, zahvaljujui pothvatima Nadnaravnih Bia, do-la do postojanja, bilo da se radi o potpunoj stvarnosti, Koz-mosu, ili tek o njegovom dijelu: jednom otoku, biljnoj vrsti, ljudskom postupku ili instituciji. Rije je, dakle, uvijek o pri-i o stvaranju: prepriava se kako se neto stvorilo i poelo bivati. Mit pria samo o onome to se stvarno dogodilo, odnos-no, o onome to se u potpunosti oitovalo. Likovi mitova su Nadnaravna Bia. Oni su osobito poznati po onome to su na-inili u arobno vrijeme poetaka. Mitovi, dakle, otkriva-ju svoj stvaralaki rad, otkrivajui svetost (ili jednostavno, nadnaravnost) svojih djela. Ukratko, mitovi opisuju razli-ite, ponekad dramatine, pojave svetog (ili nadnaravnog) u Svijetu. Upravo ta pojava svetog jest ono to uistinu postav-lja temelj Svijeta, inei ga onakvime kakav on danas jest. to-vie, upravo je niz uplitanja Nadnaravnih Bia uinilo ovje-ka ovakvim kakav on danas jest: smrtno, spolno odreeno i kulturalno bie.

Imat emo prigode zavriti i istaknuti fine razlike u ovih ne-koliko poetnih naznaka, ali znaajno je odmah naglasiti i-

6

>2 Struktura mitova <

njenicu koja nam se ini temeljnom: mit se smatra svetom pri-om, odnosno, istinitom priom, zato to se uvijek odno-si na zbiljnosti. Kozmogonijski je mit istinit, zato to ga opravdava postojanje Svijeta; mit o podrijetlu smrti je isto ta-ko istinit, zato to ga, izmeu ostalog, potvruje i smrtnost ljudi.

Budui da se mit odnosi na geste Nadnaravnih Bia, odno-sno na oitovanje njihovih moi, on postaje model-primjer svih znaajnih ljudskih postupaka. Kada je misionar i etno-log C. Strehlow pitao Australce Arunta zato slave odreene svetkovine, dobivao je uvijek isti odgovor: Zato to su nam to preci tako propisali1)). Narod Kai iz Nove Gvineje odbijao je izmijeniti svoj nain ivota i rada, objanjavajui to: Tako su to inili Nemui (mitski Preci), pa emo i mi to initi na isti nain2. Upitan o razlogu nekog detalja svetkovine, pjeva iz plemena Navaho je odgovorio: Zato to i sveti Narod to ui-ni tako prvi put3. Pronalazimo tono isto objanjenje u mo-litvi koja prati primitivni tibetski ritual: Kao to se prenosilo do poetka stvaranja zemlje, tako i mi trebamo rtvovati (...).

1 C. Strehlow, Die Aranda- und Loritja-Stamme in Zentral-Australien, svezak III., str.l, usp. Lucien Levy-Bruhl, La Mythologieprimitive (Pari, 1935.), str. 123. Vidi takoer T.G.H. Strehlow, Aranda Traditions (Mel-bourne University Press, 1947.), str. 6.

2 Ch. Keysser, citiran od Richarda Thurnvvalda, Die Eingeborenen Au-straliens und der Sudseeinseln (Religionsgeschichtliches Lesebuch, 8, Tti-bingen, 1927.), str. 28.

3 Clyde Kluckhohn, Myths and Rituals: A General Theory (Har-vard Theological Review, br. XXXV, 1942., str. 45-79), str. 66. Usp. ibid., drugi primjeri.

7

Kao to i nai preci inie u drevno doba, tako i mi inimo da-nas4. To obrazloenje navode i hinduistiki teolozi, te rituali-sti. Trebamo initi ono to su bogovi inili na poetku. (Sa-tapatha-brahmana, VII, 2, 1, 4.) Tako su inili bogovi; tako ine ljudi. (Taittiriya-brahmana, 1, 5, 9, 45.)

Kao to smo to i drugdje6 pokazali, ak i svjetovna pona-anja, te djelovanja ovjeka pronalaze svoje modele u postup-cima Nadnaravnih Bia. Kod plemena Navaho, ene su du-ne sjediti nogama savinutima pod sobom ili sa strane, a mu-karci dre prekriene noge pred sobom, zato to se kae ka-ko su prevrtljiva ena i Ubojica udovita na poetku sjedi-li u tim poloajima7.)) Po mitskim tradicijama australskog ple-mena Karadjeri, svi se njihovi obiaji i ponaanja temelje na Vremenu Sna dvaju Nadnaravnih Bia, Bagadjimbiri (na primjer, nain kuhanja odreene itarice, lova na neku ivoti-nju pomou tapa ili posebnog poloaja u koji treba stati pri-likom mokrenja, itd.8).

Nepotrebno je navoditi vie primjera. Kao to smo pokaza-li u djelu Le Mythe de l'Eternel Retour, i kao to emo vidje-ti u nastavku, glavna funkcija mita je otkriti modele-primje-re svih obiaja i svih znaajnih ljudskih aktivnosti: kako pre-

4 Mathias Hermanns, The Indo-Tibetans (Bombay, 1954.), str. 66. i dalje. 5 Vidi M. Eliade, Le Mythe de l'Eternel Retour (Pariz, 1949.), str. 44. 6 Le Mythe de l'Eternel Retour, str. 53. i dalje. 7 Clyde Kluckhohn, op. cit., str. 61, citirajui W.W. Hill, The Agricul-

tural and Hunting Methods of the Navajo Indians (New Haven, 1938.), str. 179.

8 Usp. M. Eliade, Mythes, reves et mysteres (Pari, 1957.), str. 255-256.

8

i Struktura mitova <

hrane ili enidbe, tako i rada, obrazovanja, umjetnosti ili mud-rosti. Takvo je shvaanje vrlo vano za ljudsko razumijevanje arhainih i tradicionalnih drutava, pa emo se na tome zadr-ati malo kasnije.

ISTINITA PRIA - LANA PRIA

Dodajmo kako u drutvima u kojima je mit jo uvijek iv, domoroci pomno razlikuju mitove - istinite prie, od bajki i pripovjetki - koje nazivaju lanim priama.

Pleme Pawnee pravi razliku izmeu istinitih pria i la-nih pria, te meu istinite prie na prvo mjesto stavljaju one koje se tiu podrijetla svijeta; njihovi su sudionici boan-ska, nadnaravna, nebeska ili zvjezdana bia. Odmah potom dolaze pripovijetke koje prepriavaju udesne pothvate nacio-nalnog heroja, mladia siromanog podrijetla koji je postao spasitelj svog naroda, oslobaajui ga od udovita, istrgnuv-i ga od gladi ili drugih nepogoda, te ostvarujui i druge ple-menite i blagotvorne podvige. Na kraju dolaze prie koje ima-ju veze s medicine-men, opisujui kako je ovaj ili onaj vra postigao nadnaravne moi, kako je roena ova ili ona udru-ga amana. Lane su prie one koje pripovijedaju pothva-te i junake podvige Kojota, prerijskog vuka, koje su sve sa-mo ne poune. Ukratko, u istinitim priama, imamo posla sa svetim i nadnaravnim, dok se, suprotno tome, u lanima suoavamo sa svjetovnim sadrajem, budui daje kojot uve-like popularan u toj mitologiji, ba kao i u drugim sjeverno-

9

i I. poglavlje < amerikim mitologijama, gdje se pojavljuje karakteriziran, kao i opisan slikom podvaljivaa, varalice, opsjenara i savrenog lupea9.

Isto tako, pleme Cherokee pravi razliku izmeu svetih mi-tova (kozmogonija, stvaranje zvijezda, podrijetlo smrti) i svje-tovnih pria, koje objanjavaju, primjerice, odreene anatom-ske ili fizioloke zanimljivosti ivotinja. Istu podjelu pronala-zimo i u Africi: pleme Herero smatra kako su prie koje opi-suju poetke razliitih grupa plemena istinite, zato to prika-zuju injenice koje su se uistinu dogodile, dok su vie ili ma-nje aljive pripovijetke bez ikakvog temelja. Kada je rije o domorocima u Togu, oni smatraju kako su njihovi mitovi o podrijetlu u potpunosti stvarniI0.

To je razlog zato ne moemo prepriavati mitove, a da pri tome ne pravimo razlike. Kod puno plemena, oni se ne izgo-varaju pred enama ili djecom, odnosno: pred onima koji ni-su inicirani. Openito, stari pouavatelji prenose mitove no-voobraenicima tijekom razdoblja povlaenja u dunglu, to predstavlja dio njihove inicijacije. Kada je rije o plemenu Karadjeri, R. Piddington primjeuje: Sveti mitovi koje ene ne mogu znati u prvom se redu odnose na kozmogoniju, a po-sebice na instituciju obreda inicijacije1'.

9 R. Pettazzoni, Essays on the History ofReligion (Leiden, 1954.), str. 11-12. Usp. takoer Werner Mttller, Die Religionen der Waldlandindia-ner Nordamerikas (Berlin, 1956.), str. 42.

10 R. Pettazzoni, op. cit., str. 13. 11 R. Piddington, citiran od strane L. Levy-Bruhla, str. 115.0 obredima

inicijacije, usp. Eliade, Naissances mystiques (Pariz, 1959.).

10

i Struktura mitova <

Dok se lane prie mogu prepriavati bilo kada i bilo gdje, mitovi se trebaju recitirati samo za razdoblja svetog vre-mena (openito tijekom jeseni ili zime, i iskljuivo nou12). Taj se obiaj sauvao ak i kod naroda koji su nadili arhai-ni stadij kulture. Kod Turko-Mongola i Tibetanaca, epski na-pjevi iz ciklusa Gesar mogu se recitirati samo nou, tijekom zime. Recitiranje je zamiljeno kao mona ar. Ono poma-e stjecanju probitaka svake vrste, osobito uspjeha u lovu i ra-tu (...). Prije recitiranja priprema se zemljite tako da se ono posipa branom od preprenog jema. Sluatelji sjede uoko-lo. Bard recitira epopeju tijekom nekoliko dana. Kae se ka-ko su se neko na tom zemljitu vidjeli tragovi kopita konja Gesara. Recitiranje je, dakle, izazivalo i stvaran osjeaj prisu-tnosti heroj a13.

TO OTKRIVAJU MITOVI

Razlika koju su domoroci pravili izmeu istinitih pria i lanih pria je znakovita. Dvije kategorije pripovijeda-nja predstavljaju prie, odnosno, vezane su za niz dogaa-ja koji su se dogaali u dalekoj i arobnoj prolosti. Premda su likovi mitova openito Bogovi i Nadnaravna Bia, a liko-vi pripovjetki heroji ili prekrasne ivotinje, svi oni imaju ne-to zajedniko: ne pripadaju svakodnevnom svijetu. Upravo

12 Vidi primjere u R. Pettazzoni, op. cit., str. 14, n. 15. 13 R. A. Stein, Recherches sur l'epopee et le barde au Tibet (Pariz,

1959.), str. 318-319.

11

I. poglavlje 3 su zbog toga domoroci shvatili kako se radi o priama ko-je su izrazito razliite. Jer sve to je vezano za mitove, izravno utjee na njih, dok se pripovijetke i basne odnose na dogaa-je koji, iako su izazvali promjene u Svijetu (npr. anatomske ili fizioloke osobitosti pojedinih ivotinja), nisu izmijenili ljud-ski ivot kao takav14.

Mitovi se zapravo ne odnose samo na podrijetlo Svijeta, ivotinje, biljke i ovjeka, nego i na sve prvobitne dogaaje nakon kojih je ovjek postao ono to on danas jest, odnosno: smrtno, spolno odreeno bie, organizirano u drutvu, primo-rano raditi kako bi ivjelo, radei po odreenim pravilima. Ako Svijet postoji, i ako ovjek postoji, to je zato to su Nad-naravna Bia razvila stvaralaku aktivnost na poecima. Ali i drugi su se dogaaji zbili nakon kozmogonije i antropo-gonije, te je ovjek, onakav kakav on danas jest, izravni rezul-tat tih mitskih dogaaja, njima i odreden. Smrtan je zato to se neto dogodilo in illo tempore. Da se to neto nije dogodilo, ovjek ne bi bio smrtan: mogao je postojati u beskraj, kao ka-menje, ili bi mogao povremeno mijenjati kou poput zmija, te bi odlazei, bio sposoban obnoviti svoj ivot, odnosno, zapo-injati ga bezbroj puta. Meutim, mit o podrijetlu smrti pripo-vijeda to se dogodilo in illo tempore, a ono to je vezano za taj iznenadni dogaaj, objanjava zavoje ovjek smrtan.

14 Oigledno je da ono to se u jednom plemenu smatra istinitom pri-om u susjednom moe postati lanom priom. Demitizacija je pro-ces koji je posvjedoen jo u arhainim stadijima kulture. Ono to je zna-ajno jest injenica kako primitivni narodi jo uvijek osjeaju razliku izmeu mitova (istinitih pria) i pripovjetki, odnosno legenda (lanih pria). Usp. Dodatak I. (Mitovi i vilinske prie).

12

>2 Struktura mitova <

Isto tako, neki narod ivi od ribolova, i to zato to je u mit-ska vremena Nadnaravno Bie poduilo njihove pretke kako loviti i pripremati ribu. Mit prepriava priu o prvom ribolovu Nadnaravnog Bia, te inei to, istodobno otkriva nadnaravno djelo, poduava ljude kako da oni to ine, konano objanja-vajui zato se to pleme mora hraniti upravo na taj nain.

Mogli bismo tako nizati dalje primjere. Meutim, ve i ovi prethodni pokazuju zato mit za arhainog ovjeka predstav-lja pitanje od najvee vanosti, dok pripovijetke i basne to za-sigurno nisu. Mit ga ui o prvotnim priama koje su ga egzis-tencijalno oblikovale, odnosno daje sve to ima veze s njego-vim postojanjem i nainom ivota u Kozmosu bilo od izrav-nog utjecaja na njega.

Uskoro emo vidjeti posljedice kakve je ta jedinstvena kon-cepcija imala na arhainog ovjeka. Primijetimo tek, da kao to se moderni ovjek smatra stvorenim Povijeu, tako je i ovjek arhainih drutava izjavljivao kako on predstavlja re-zultat izvjesnog broja mitskih dogaaja. Ni jedan, a ni drugi ne smatra se danim ili stvorenim jednom zauvijek, kao to se primjerice neki alat moe izraditi konano. ovjek mo-dernog doba mogao bi razmiljati na sljedei nain: onakav sam kakav postojim danas zato to mi se dogodio niz dogaa-ja, ali ti dogaaji nisu bili mogui budui daje poljoprivreda otkrivena prije nekih 8 000-9 000 godina i zato to su se grad-ske civilizacije razvile u antikom Bliskom istoku, zato to je Aleksandar Veliki osvojio Aziju, a August osnovao Rimsko Carstvo, zato to su Galileo i Newton unijeli revolucionarnu promjenu u poimanje Svemira, otvarajui put znanstvenim ot-

13

kriima i pripremajui zamah industrijskoj civilizaciji, zato to se dogodila Francuska revolucija, te zato to su ideje slo-bode, demokracije i socijalne pravde potresle Zapadni svijet nakon napoleonskih ratova, i tako dalje.

Pripadnik primitivnog drutva mogao bi si isto tako rei: onakav sam kakav danas postojim zato to se niz dogaaja do-godio prije mene. Samo on odmah mora dodati: dogaaja ko-ji su se dogodili u mitska vremena, koji su, kao rezultat, stvo-rili svetu priu, zato to likovi drame nisu ljudska, ve Nadna-ravna Bia. tovie, dok bi se ovjek modernog doba mogao smatrati rezultatom toka Univerzalne Povijesti, on se isto tako ne smatra dunim upoznati je u cijelosti, dok je ovjek arhai-nih drutava ne samo primoran pamtiti mitsku povijest svog plemena, nego je povremeno mora i u velikoj mjeri reaktuali-zirati. Upravo u toj situaciji moemo osjetiti najznaajniju raz-liku izmeu ovjeka arhainih drutava i modernog ovjeka: nepovratnost dogaaja za potonjeg predstavljaju karakteristi-no obiljeje Povijesti, dok je to za prvoga tek dokaz.

Turci su osvojili Carigrad 1453., a Bastilja je pala 14. srpnja 1789. Ti su dogaaji nepovratni. Premda je 14. srpnja postao na-cionalni praznik Republike Francuske, te se svake godine pro-slavlja osvajanje Bastilje, pri tome ne dolazi do reaktualizaci-je tog povijesnog dogaaja u pravom smislu rijei15. Upravo suprotno, za ovjeka arhainih drutava, ono to se dogodilo ab origine pogodno je ponavljanju snagom obiaja. Ne samo

15 Usp. Mythes, reves et mysteres, str. 27. i dalje.

14

i Struktura mitova < zato to mu mitovi nude objanjenje Svijeta i njegovog vlasti-tog naina postojanja u tom Svijetu, nego zato to, pamtei i reaktualizirajui ih, on je sposoban ponavljati ono to su Bo-govi, Heroji ili Preci inili ab origine. Poznavati mitove znai nauiti tajnu podrijetla stvari. Drugim rijeima, uimo ne sa-mo kako su stvari nastale, nego i gdje ih pronai, te to uini-ti da se ponovno pojave, nakon to su iezle.

TO ZNAI POZNAVATI MITOVE

Australski totemski mitovi najee sadre prilino mono-tono pripovijedanje o seobama mitskih predaka ili totemskih ivotinja. Pripovijeda se kako su se u vremenu sna (alche-ringa) - odnosno u mitsko vrijeme - ta Nadnaravna Bia po-javila na Zemlji, te krenula na duga putovanja, zaustavljaju-i se ponekad kako bi promijenila krajobraz, stvorila odre-ene ivotinje i biljke, pa konano nestala pod zemljom. No, za Australce je poznavanje tih mitova neophodno. Mitovi ih ue kako ponavljati stvaralaka djela Nadnaravnih Bia, te kao rezultat toga, kako osigurati mnoenje ove ivotinje ili biljke.

Ti se mitovi prenose novoobraenicima tijekom njihove ini-cijacije. Mitovi se, dakle, slave, odnosno, reaktualiziraju. Ka-da mladii prolaze kroz razliite obrede inicijacije, pred nji-ma se proslavlja niz obreda, predstavljenih upravo kao obredi kulta u pravom smislu rijei - osim odreenih karakteristi-nih pojedinosti - koji, meutim nemaju za cilj umnoavanje i

15

rast totema o kojem se radi, nego im je cilj pokazati nain slav-ljenja tih kultova onima koje e se uzdii, ili koji su upravo uzdignuti, na nivo ljudi16.

Vidimo, dakle, kako pria ispripovijedana mitom sadri svijest o ezoterinom redu, ne samo zato to ona predstav-lja tajnu, pa se prenosi tijekom inicijacije, nego i zato to uz takvu svjesnost ide i magijsko-religijska mo. Zapravo je poznavanje podrijetla nekog predmeta, ivotinje, biljke, itd. jednako stjecanju magijske moi nad njima, zahvaljujui ko-joj se uspijeva njima vladati, umnoavati ih, ili ih po volji re-producirati. Erland Nordenskiold iznio je nekoliko osobito su-gestivnih primjera o Indijancima iz plemena Cuna. Po njiho-vim vjerovanjima, sretan je lovac onaj koji poznaje podrijet-lo divljai. Ukoliko se izvjesne ivotinje uspiju pripitomiti, to je zato to arobnjaci poznaju tajnu njihovog stvaranja. Isto tako, sposobni smo drati u ruci uareno eljezo ili zgrabiti zmiju otrovnicu pod uvjetom da poznajemo podrijetlo vatre ili zmija. Nordenskiold pripovijeda kako se u selu plemena Cuna po imenu Tientiki nalazi djeak od etrnaest godina koji ulazi u vatru bez posljedica, samo zato to poznaje stvaralaku ar vatre. Perez je esto vidio kako ljudi uzimaju u ruku ua-reno eljezo, dok drugi pripitomljavaju zmije17.

16 C. Strehlovv, Die Aranda- und Loritja-Stamme, svezak III., str. 1-2; L. Levy-Bruhl, op. cit., str. 123. O inicijacijama vezanim za pubertet u Aus-traliji usp. Naissances mystiques, str. 25. i dalje.

17 E. Nordenskiold, Faiseurs de miracles et voyants chez les Indiens Cuna {Revista del Instituto de Etnologia, Tucuman, svezak II., 1982.), str. 464.; Levy-Bruhl, op. cit., str. 118.

16

Radi se o osobito rairenom vjerovanju koje ne karakterizi-ra neki odreeni tip kulture. U Timoru, primjerice, kada se ra-zvija polje rie, netko tko poznaje mitske tradicije vezane za riu dolazi na polje. Tamo provodi no u kolibi na plantai recitirajui legende koje objanjavaju kako smo poeli posje-dovati riu (mit o podrijetlu)... Oni koji to ine, nisu svee-nici18. Izgovarajui mit o podrijetlu, primoravamo riu da se pokae lijepom, bujnom i jedrom, kao onda kada se pojavila prvi puta. Ne podsjeaju se na koji je nain stvorena kako bi ju se poduilo, odnosno nauilo kako da se ponaa. Magi-no je se tjera da se vrati nastanku, odnosno, da se vrati svo-jem stvaranju koje slui kao primjer.

Kalevala pria kako se stari Vainamoinen teko ozlijedio gradei sebi kolibu. Tako zapone tkati ini onako kako su to inili magini vraevi. Zapjeva roenje uzroka svoje povrede, ali ne uspije se sjetiti rijei koje su navodile poetak eljeza, odnosno upravo onih rijei koje bi mogle izlijeiti otvorenu posjekotinu od otrice plavog elika. Naposljetku, potraivi pomo drugih arobnjaka, Vainamoinen klikne: Sada se sje-am podrijetla eljeza!, pa zapone sljedeu priu: Zrak je prvi meu majkama. Voda je najstarija od brae, Vatra druga, a eljezo najmlae od njih troje. Ukko, veliki Stvoritelj, raz-dvoji Zemlju i Vodu, te uini da se stvori tlo na morskim pod-rujima, no eljezo jo ne bijae roeno. Protrlja si dlanove o lijevom koljenu. Tako se rode tri vile koje postahu majke e-

18 A. C. Kruyt, citiran od Levy-Bruhl, op. cit., str. 119.

I. poglavlje 3 ljeza19. Napomenimo kako u ovom primjeru mit o podrijetlu eljeza predstavlja dio kozmogonijskog mita, produujui ga na neki nain. Iznosimo ovdje posebnu opasku o mitovima o podrijetlu, kojom emo se baviti u sljedeem poglavlju.

Ideja da lijek djeluje tek kada poznajemo njegovo podri-jetlo, iroko je rasprostranjena. Citirajmo ponovno Erlanda Nordenskiolda: Svakoj arobnoj pjesmi treba prethoditi vra-anje koje govori o podrijetlu koritenog lijeka, jer on u pro-tivnom ne djeluje (...). Kako bi lijek ili pjesma o lijeku djelo-vali, potrebno je poznavati podrijetlo biljke, odnosno nain na koji ju je prva ena stvorila20.)) U obrednim pjesmama na-khi koje je objavio J. F. Rock, izriito je reeno: Ak:o se ne pri-povijeda podrijetlo lijeka, ne treba ga ni koristiti21. Ili: Uko-liko ne iznosimo njegovo podrijetlo, ne bismo niti trebali go-voriti o njemu22.

U sljedeem emo poglavlju vidjeti daje, kao i u gore na-vedenom mitu o Vainamoinenu, podrijetlo lijekova usko po-vezano s pripovijedanjem postanka svijeta. Navedimo ipak kako se ovdje radi o openitom poimanju koje se moe ja-sno izraziti na sljedei nain: obred se ne moe zavriti ako

19 Aili Kolehmainen Johnson, Kalevala. A Prose translation from the Finnish (Hancock, Michigan, 1950.), str. 53. i dalje.

20 E. Nordenskiold, La conception de l'ame chez les Indiens Cuna de PIsthme de Panama (Journal des Americanistes, N. S., t. 24, 1932., str. 5-30), str. 14.

21 J. F. Rock, The Na-khi Naga Cult and related ceremonies (Rim, 1952.), svezak II., str. 474.

22 Ibid., svezak II., str. 487.

18

>2 Struktura mitova <

ne poznajemo podrijetlo, odnosno, mit pripovijeda kako se obred prvi puta provodio. Tijekom pogrebnog obreda, na-khi aman, po imenu dto-mba, pjeva:

Sada emo pratiti pokojnika i ponovno upoznati alost. Ponovno emo plesati i poraziti demone.

Ako ne znamo odakle dolazi ples, ne bismo trebali o tome govoriti.

Ukoliko ne poznajemo podrijetlo plesa, Ne moemo ni plesati23.

Ovo neobino podsjea na izjave Uitoto kod Preussa: Ovo su rijei (mitovi) neeg oca, njegove vlastite rijei. Zahvalju-jui tim rijeima mi pleemo, a plesa ne bi bilo, da nam one nisu dane24.

U veini sluajeva, nije dovoljno poznavati mit o podrijetlu, nego gaje potrebno i izgovarati; na neki se nain tako objav-ljuje njegov nauk, pokazuje ga se. Ali, to nije sve: recitirajui ili slavei mit o postanku, preputamo se proimanju svetog ugoaja u kojemu se odvijaju ti udesni dogaaji. Mitsko vri-jeme postanaka mono je vrijeme, zato to je promijenilo oblik aktivnom, stvaralakom prisutnou Nadnaravnih Bia. Recitirajui mitove, ponovno uspostavljamo to arobno doba, te, kao rezultat, postajemo svojevrsnim suvremenicima pri-

23 J.F. Rock, Zhi-ma funeral ceremony of the Na-khi (Be, Modling, 1955.), str. 87.

24 K.Th. Preuss, Religion und Mythologie der Uitoto, III (Gottingen, 1921.-1923.), str. 625.

19

i I. poglavlje <

zivanih dogaaja, dijelei prisutnost Bogova i Heroja. Ukrat-ko, moglo bi se rei kako ivei mitove, izlazimo iz svjetov-nog vremena, pojavljujui se u kvalitativno razliitom sve-tom vremenu, koje je istodobno primordijalno, ali i beskraj-no povrativo. Tu funkciju mita, koju smo isticali u djelu Le Mythe de l'Eternel Retour (osobito str. 35. i dalje) posebno emo razviti u analizama koje slijede.

STRUKTURA I FUNKCIJA MITOVA

I ovih je nekoliko uvodnih napomena dovoljno kako bismo jasno naveli izvjesna karakteristina obiljeja mita. Openito bismo mogli rei kako mit, onakav kakvim su ga ivjela ar-haina drutva, (1) predstavlja Priu o postupcima Nadnarav-nih Bia; (2) da se ta Pria smatra potpuno tonom (zato to se odnosi na stvarnost) i svetom (zato to je djelo Nadnaravnih Bia); (3) da uvijek govori o stvaranju, odnosno pripovije-da o tome kako je neka stvar poela postojati, ili kako je ute-meljeno neko ponaanje, institucija ili nain rada; to je razlog zbog kojega mitovi predstavljaju paradigme svakog vanog ljudskog postupka; (4) da poznavajui ga, poznajemo pod-rijetlo stvari, te kao rezultat toga, uspijevamo po volji nji-ma gospodariti i manipulirati; ovdje se ne radi o vanjskom, apstraktnom znanju, nego o znanju koje obredno ivimo, bilo da tijekom obreda prepriavamo mit, ili da provodimo obred kojemu on slui kao potvrda; (5) da na ovaj ili onaj na-in ivimo mit, tako da smo obuzeti njegovom svetom, mo-

20

i Struktura mitova <

i, zanosnom snagom dogaaja kojih se prisjeamo i koje reak-tualiziramo.

ivjeti mitove podrazumijeva, dakle, istinski religijsko iskustvo, budui da se ono razlikuje od obinog iskustva iz svakodnevnog ivota. Religioznost tog iskustva rezultat je injenice da reaktualizirajui arobne, zanosne, znaajne do-gaaje ponovno prisustvujemo stvaralakim djelima Nadna-ravnih Bia; prestajemo postojati u obinom svijetu, i prodi-remo u preoblien, svanuli svijet, proet prisutnou Nadna-ravnih Bia. Ne radi se ovdje o spomenu na mitske dogaaje, nego o njihovom ponovnom promatranju. Oivljavaju se liko-vi iz mitova, a mi postajemo njihovim suvremenicima. To ta-koer podrazumijeva da vie ne ivimo u kronolokom vre-menu, nego u prvotnom Vremenu, Vremenu u kojem se do-gaaj zbio po prvi put. Iz tog razloga moemo govoriti o po-stojanom vremenu mita: to je basnoslovno, sveto Vrijeme tijekom kojega se neto novo, mono i znaajno u potpuno-sti izrazilo. Ponovno proivljavati to vrijeme i ponovno ga to je ee mogue ukljuivati, opetovano prisustvovati predsta-vi boanskih djela, susresti Nadnaravna Bia i ponavljati nji-hovu stvaralaku lekciju predstavljaju elju koju moemo i-tati izmeu redaka u svim obrednim ponavljanjima mita. Sve u svemu, mitovi otkrivaju kako Svijet, ovjek i ivot, imaju svoje podrijetlo i nadnaravne prie, te kako je ta pria znako-vita, dragocjena i kako e sluiti kao primjer.

Ne bismo bolje mogli zakljuiti ovo poglavlje, a da ne na-vedemo klasine dijelove u kojima je Bronislav Malinowski pokuao prikazati prirodu i funkciju mita u primitivnim dru-

21

tvima: Paljivo promatran u onome to je u njemu ivo, mit ne predstavlja objanjenje namijenjeno zadovoljavanju znan-stvene znatielje, nego priu koja oivljava izvornu stvarnost, te onu koja odgovara na duboku religijsku potrebu, moralne tenje, utjecaje i imperative drutvenog poretka, pa ak i na praktine zahtjeve. U primitivnim civilizacijama, mit izvra-va nezaobilaznu funkciju: on izraava, uzdie i kodira vjero-vanja; on uva moralne principe nameui ih; on jami djelo-tvornost obrednih sveanosti, nudei ovjeku praktina pravi-la za uporabu. Mit je, dakle, osnovni element ljudske civiliza-cije; on ne predstavlja tek praznu poduku, ve, upravo supro-tno, ivu stvarnost kojoj ne prestajemo pribjegavati; on tako-er nije apstraktna teorija ili razrada slika, nego stvarno kodi-ranje primitivne religije i praktine mudrosti (...). Za domo-roce su sve te prie izraz prvotne stvarnosti koja je puno ve-a i bogatija od dananje, odnosno koja odreuje nadolaze-i ivot, djelovanja i sudbine ljudstva. Ljudsko poznavanje te stvarnosti otkriva mu smisao obiaja i zadataka moralnog po-retka, kao i naina na kojih ih treba ispunjavati25.

25 B. Malinowski, Myth in Primitive Psychology (1926.; preuzeto u knjizi Magic, Science andReligion, New York, 1955., str. 101-108).

22

II. POGLAVLJE

Magijski ugled podrijetla

MITOVI O PODRIJETLU I KOZMOGONIJSKI MITOVI

Svaka mitska pria koja se odnosi na podrijetlo neega pret-postavlja i produljuje kozmogoniju. Sa stajalita strukture, mi-tovi o podrijetlu su potvreni kozmogonijskim mitovima. Bu-dui da stvaranje Svijeta predstavlja stvaranje par excellence, kozmogonija postaje model-primjer svake vrste stvaranja. To ne znai da mit o podrijetlu oponaa ili kopira kozmogo-nijski model, s obzirom da ovdje nije rije o usklaenoj i o sis-tematinoj refleksiji. No, svaka nova pojava ivotinje, biljke ili institucije podrazumijeva postojanje Svijeta. ak i kada je u pitanju tek objanjavanje, ponemo li od razliitog stanja stvari, dolazimo do sadanje situacije (na primjer, kako se Ne-bo udaljilo od Zemlje, ili kako je ovjek postao smrtan), daje Svijet ve bio tu, premda je njegova struktura bila razliita, odnosno da tada to jo nije bio na Svijet. Svaki mit o postan-ku pripovijeda i opravdava novu situaciju - novu u smislu da ona nije postojala od poetka Svijeta. Mitovi o postanku

23

produljuju i dovravaju kozmogonijski mit: priaju o tome ka-ko je Svijet promijenjen, obogaen ili osiromaen.

To je razlog zato izvjesni mitovi o postanku zapoinju ski-com kozmogonije. Povijest velikih tibetskih obitelji i dinasti-ja poinje podsjeanjem kako je Svijet stvoren iz Jajeta. Iz sri pet prvotnih elemenata proizalo je Jaje (...). Osamnaest je jaja izalo iz umanca tog jajeta. Jaje iz sredine tih osam-naest jaja, jaje iz koljke, odvoji se od ostalih. Iz tog jajeta iz koljke izrastoe udovi, a potom, upravo savreno, i pet osje-ta, te ono postade mladi toliko neobino izraajne ljepote, da je nazigled usliavao elje (yid la smon). Nazvae ga kraljem Yesmonom. Kraljica Tchu-lchag, njegova supruga, donese na svijet sina po imenu Dbang ldan, koji posjedovae mo a-robnog pretvaranja1.)) Potom slijedi genealogija, koja pria o postanku i povijesti razliitih klanova i dinastija.

Polinezijski genealoki spjevovi zapoinju na isti nain. Havajski ritualni tekst poznat pod imenom Kumulipo vrsta je genealoke himne koja povezuje kraljevsku obitelj, ije je ona vlasnitvo, ne samo s bogovima itavog naroda, koje zajedno oboavaju i slave zajedno s polinezijskim grupama s kojima su povezani, i ne samo s diviniziranim voama na-zvanima Ao, roenim u ivom svijetu, nego i sa zvijezdama na Nebu, biljkama, ivotinjama u svakodnevnoj uporabi u ze-maljskom ivotu2...)). Spjev, zapravo, poinje zazivanjem:

1 Ariane Macdonald, La Naissance du Monde au Tibet (u: Sources Ori-entales, I, Pariz, 1959., str. 417-452), str. 428. Usp. takoer R.A. Stein, Recherches sur l'epopee et le barde au Tibet, str. 464.

2 Martha Warner Beckvvith, The Kumulipo, A Hawaiian Creation Chant (The Univ. of Chicago Press, 1951.), str. 7.

24

i Magijski ugled podrijetla < Vrijeme kada se zemlja silovito promijenila

vrijeme kada se svako nebo zasebno izmijenilo vrijeme kada se sunce podizalo

da dade svjetlost mjesecu, itd.3.

Takve su ritualne genealoke spjevove sastavljali bardi, kada je kraljevna bila trudna, pa su se tada prenosili hula ple-saima kako bi ih ovi nauili napamet. Ovi potonji, mukarci i ene, neprekidno pleu i recitiraju spjev sve dok se dijete ne rodi. Stjee se dojam kako je embrionalan razvoj budueg vo-e bio povezan s ponavljanjem kozmogonije, povijeu svije-ta i povijeu plemena. Prigodom sazrijevanja voe, Svijet se simboliki ponovno stvara. To je ponavljanje u isto vrijeme sjeanje, kao i obredna rekapitulacija pjesmom i plesom te-meljnih mitskih dogaaja koji su se dogodili prije Stvaranja.

Zamisao analognih obreda pronalazimo kod primitivnih na-roda Indije. Primjerice, kod plemena antal, guru recitira koz-mogonijski mit na korist svakog pojedinca, ali samo dva pu-ta: prvi put kada se antalu priznaju puna prava drutva (...). Tom prigodom guru recitira povijest ljudstva od stvaranja svi-jeta, a zavrava priajui o roenju onoga za kojega se obred

3 Ibid, str. 45. Svjetlost koja se raa svakoga dana, sunce koje svake go-dine dolazi s juga i ponovno pokree zemlju ne predstavljaju samo sim-bole, nego i egzemplarne slike roenja kod ovjeka ili su to tek odluuju-i faktori u napredovanju vrste prema savrenosti... Isto kao to i nebeski svemir Wakea kida lance noi i izranja u njedrima vode, koje su ga dra-le zarobljenikom tame, tako i dijete raskida posteljicu koja gaje drala za-robljenikom u nutrini majke i izlazi na svjetlost, u ivot, u svijet razbora. (ibid. str. 182-183).

25

izvodi. Isti se obred obavlja i prilikom sprovoda, ali tada gu-ru prenosi duu mrtvaca u drugi Svijet4. Kod plemena Gonda i Baiga, tijekom obreda u ast Dharti Mate i Thakur Dea, sve-enik recitira kozmogonijski mit i podsjea prisutne na zna-ajnu ulogu koju je njegovo pleme imalo u stvaranju Svijeta5. Kada vraevi plemena Munda istjeruju zle duhove, oni reci-tiraju mitoloke pjesme plemena Assur. Dakle, pleme Assur je zapoelo novo razdoblje kako kod bogova i duhova, tako i kod ljudi, i iz tog razloga povijest njihovih pothvata moe se smatrati dijelom kozmogonijskog mita6.

U sluaju plemena Bhil, situacija je malo drugaija. Tek jed-na magina pjesma koja ima medicinsku namjenu, posjeduje karakter kozmogonijskog mita, a to je Pjesma Gospodinova. Veina tih pjesama su zapravo mitovi o postanku. Primjerice, Pjesma Kasumora Damora, koja navodno iscjeljuje sve boles-ti, pria o seobama skupine Bhil Damor iz Guarata prema ju-gu Sredinje Indije7. To je, dakle, mit o teritorijalnom ustoli-enju grupe, ili, drugim rijeima, povijest novog poetka, te replika stvaranja Svijeta. Druge magine pjesme otkrivaju pod-rijetlo bolesti8. Radi se o mitovima prepunim pustolovina u

4 P. O. Bodding, Les Santals (JournalAsiatique, 1932.), str. 58., i dalje. 5 V. Elwin, The Baiga (London, 1939.), str. 305; W. Koppers, Die Bhil

in Zentralindien (Be, 1948.), str. 242. 6 W. Koppers, Die Bhil, str. 242, J. Hoffmann i A. van Ernelen, Ency-

clopaedia Munarica, svezak III (Patna, 1960.), str. 739. 7 L. Jungblut, Magic Songs of the Bhils of Jhabua State (Internationa-

les Archiv ftir Ethnographie, XLIII, 1943., str. 1-136), str. 6. 8 Ibid., str. 35. i dalje, 59. i dalje.

26

Magijski ugled podrijetla <

kojima doznajemo okolnosti pojave bolesti, koje su oigledno promijenile strukturu Svijeta.

ULOGA MITOVA U ISCJELJIVANJIMA

U iscjeljivakom obredu plemena Bhil, jedan je detalj oso-bito zanimljiv. Vra proiava prostor kukuruznim branom i crta mandol oko kreveta u kojem lei bolesnik. Unutar crte-a, ucrtava kuu Isvora i Bhagwana, oznaavajui i njihove li-kove. Tako nacrtana slika uva se do konanog izljeenja bo-lesnika9. Sam izraz mandol odaje indijsko podrijetlo. Nara-vno da se radi o mandali, kompleksnoj slici koja igra vrlo zna-ajnu ulogu u tantrikim indotibetskim obredima. Meutim, mandala je prije svega imago mundv. istovremeno predstavlja minijaturni Kozmos, kao i panteon. Njezino podizanje isto-vjetno je arobnom ponovnom stvaranju svijeta. Kao poslje-dica toga, crtajui mandol uz krevet bolesnika, bhil vra po-navlja kozmogoniju, ak i kada se obredne pjesme koje in-tonira ne odnose izriito na kozmogonijski mit. To djelovanje oigledno ima terapeutski cilj. Doveden u simboliku vezu suvremenosti sa Stvaranjem Svijeta, bolesnik uranja u iskon-sku punou; u njega ulaze ogromne moi koje su, in illo tem-pore, omoguile Stvaranje.

Po tom pitanju, nije nevano podsjetiti da se kod plemena Navaho, kozmogonijski mit, nakon kojega slijedi mit o poja-

9 Jungblut, str. 5.

27

vi prvih ljudi na Zemlji, osobito recitira prilikom iscjeljenja ili tijekom inicijacije amana. Svi su obredi usmjereni na pa-cijenta po imenu Hatrali (onoga nad kim se pjeva), koji moe biti bolesnik ili, jednostavno, mentalni bolesnik, odnosno oso-ba koja je prestraena snom, i kojoj je potreban samo obred, kako bi je se tijekom svoje inicijacije uputilo u mo slue-nja obreda u ovoj pjesmi, budui da medicine-man ne moe pristupiti sveanom obredu ozdravljenja ukoliko on sam ni-je proao kroz obred10. Obred ukljuuje i crtanje obuhvatnih crtea na pijesku koji simboliziraju razliite etape Stvaranja i mitsku povijest bogova, predaka i ljudstva. Ti crtei (koji ne-obino podsjeaju na indotibetsku mandalu), jedan za dru-gim, reaktualiziraju dogaaje koji su se zbili u mitska vreme-na. Sluajui priu o kozmogonijskom mitu (nakon kojeg sli-jedi recitiranje mitova o postanku) i promatrajui crtee na pi-jesku, bolesnik je izbaen iz svjetovnog vremena i ubaen u cjelokupnost Primordijalnog doba: doveden je unatrag, sve do postanka Svijeta, prisustvujui na taj nain kozmogoniji.

Zajednitvo izmeu kozmogonijskog mita, mita o postan-ku bolesti i lijeka, te obreda arobnog iscjeljenja izvrsno se moe osjetiti kod naroda Na-khi, stanovnitvu koje pripada ti-betskoj obitelji, ali koje ve stoljeima ivi u jugoistonoj Ki-ni, posebice u pokrajini Yiin-nan. Po njihovim tradicijama, na samom je poetku Svemir bio razborito podijeljen izmeu Naga i ljudi, no neprijateljstvo ih je kasnije razdvojilo. Ljutite

10 Hasteen Klah, Navajo Creation Myth: The Story of the Emergence (Santa Fe, 1942.), str. 19. Usp. takoer ibid., str. 23. i dalje, 32. i dalje.

28

i Magijski ugled podrijetla <

su se Nage proirile svijetom bolesti, oskudnosti, i svakom vr-stom poasti. Nage takoer mogu ukrasti due ljudi i pretvoriti ih u bolesne. Ukoliko se obredno izmire, rtva umire. No, sve-enik-aman (dto-mba) je, pomou moi svojih arobnih ini, kadar natjerati Nage da oslobode due, zato to je primordijal-ni aman Dto-mba u suradnji s Garudom u prvotno doba kre-nuo u tu borbu. Dakle, obred iscjeljenja sastoji se od sveanog recitiranja tog primordijalnog dogaaja. Kao to je izriito na-vedeno u tekstu kojeg je preveo Rock", ako se ne pripovi-jeda o podrijetlu Garude, o njemu se onda ne treba ni govori-ti. aman, dakle, recitira mit o podrijetlu Garude: pripovije-da kako su arolijom stvorena jaja na planini Kailasi i kako su iz tih jaja roene Garude, koji su potom sili u dolinu da bi branili ljude od bolesti izazvanih Nagama. Ali, prije no to za-pone pripovijest o roenju Garuda, obredna pjesma nakrat-ko spominje Stvaranje Svijeta. U doba kada se pojavilo ne-bo, rasprostrli su se i sunce, mjesec, zvijezde, biljke i zemlja; kada se pojavie planine, doline, drvee, kamenje, uto se po-javie Nage i zmajevi, itd.12.

Veina tih obrednih pjesama u medicinske svrhe zapoi-nje spominjanjem kozmogonije. Evo primjera za to: Na po-etku, u vrijeme kada se nebesa, sunce, mjesec, zvijezde, pla-neti i zemlja jo nisu pojavili, odnosno, onda kada se nita jo nije pojavilo, itd.l3. Tada se pria o stvaranju svijeta, roe-

11 J. F.Rock, The Na-khi Naga Cult and related ceremonies (Rim, 1952.), svezak I., str. 9-10.

12 Ibid., svezak I, str. 97. 13 Ibid., svezak I, str. 108.

29

nju demona i pojavi bolesti, te konano o bogojavljanju prvot-nog amana po imenu Dto-mba, koji je donio potrebne lije-kove. Jedan drugi tekst14 poinje prisjeanjem na mitsko do-ba: Na poetku, onda kada je sve bilo nejasno, itd., kojim se pripovijeda roenje Naga i Garuda. Potom se pria o podri-jetlu bolesti (jer, kao to smo gore naveli, ukoliko se ne pri-a o podrijetlu lijeka, ne treba ga se niti koristiti), te o tome, kojim se nainima prenosila sjedne generacije na drugu, i ko-nano, o borbi izmeu demona i amana: Duh izaziva bolest zubi i usta, odapinjui strelicu, itd.; dto-mba vadi strelicu, itd.; demon izaziva bolest u tijelu, odapinjui strelicu u tijelo; dto--mbaje vadi15.

Jedna druga ritualna pjesma zapoinje na sljedei nain: Treba ispriati podrijetlo lijeka, jer u suprotnom, ne moe-mo govoriti o njemu. U vrijeme kada se pojavie nebo, zvije-zde, sunce i mjesec, te planeti, onda kada se pojavila i zemlja, itd., tada se rodi i Ts'o-dze-p'er-ddu16. Slijedi jedan vrlo du-gaki mit koji objanjava podrijetlo lijekova: nakon trodnev-nog odsustva iz kue, Ts'o-dze-p'er-ddu po povratku prona-lazi svoje roditelje mrtve. Odluuje tako krenuti u potragu za lijekom koji sprijeava smrt, pa odlazi u zemlju Voe Duho-va. Nakon mnogih pustolovina, ukrade arobne lijekove, ali gonjen Duhom, pada na zemlju, te se lijekovi raspu, stvoriv-i tako ljekovito bilje.

14 Ibid., svezak II, str. 386. i dalje. 15 Ibid., svezak II, str. 489. 16 Ibid., svezak I, str. 279. i dalje.

30

i Magijski ugled podrijetla <

PONAVLJANJE KOZMOGONIJE

Izvjesni tekstovi koje je objavio Hermanns jo su rjeitiji. Tijekom iscjeliteljskog obreda, aman ne izlae ukratko samo kozmogoniju, nego zaziva Boga i moli ga da ponovno stvori Svijet. Jedna od molitvi zapoinje podsjeanjem kako se zem-lja stvori, stvori se voda i itav svemir. Isto se stvorie obre-dno pivo chi i prinos rie so i zavrava zazivanjem: Prisko-ite, o Duhovi! 17 Jedan drugi tekst predstavlja genezu chi i onu koja se odnosi na alkoholno pie dyo. Po staroj tradiciji, njihovo je mjesto podrijetla upravo drvo Sang li i drvo Sang log. U interesu itavog svijeta i za nae dobro, dojuri, o, bo-ji glasnie. Tak bo Thing, bog s nadnaravnim moima, neko je siao kako bi stvorio Svijet. Ponovno sidi sada da bi opet stvorio SvijeOH. Jasno je da je za pripremu napitaka chi i dyo potrebno poznavanje mita o njihovom podrijetlu, to je usko povezano s kozmogonijskim mitom. Ali jo je zanimljivije to to je Stvoritelj pozvan ponovno sii kako bi opet, u korist bo-lesnoga, stvorio Svijet.

Vidimo da je u ovim arobnim pjesmama medicinske na-mjene mit opodrijetlu lijekova uvijek ukljuen u kozmogonij-ski mit. U prethodnom smo poglavlju naveli nekoliko primje-ra iz kojih proizlazi kako u primitivnoj terapeutici lijek posta-je djelotvoran samo kada se pred bolesnikom obredno podsje-ti na njegovo podrijetlo. Veliki broj napjeva s Bliskog istoka i iz Europe sadri povijest bolesti ili demona koji ju je izazvao,

17 M. Hermanns, The Indo-Tibetans, str. 66. i dalje. 18 Ibid., str. 69. Mi ovo istiemo.

31

uz istodobno zazivanje mitskog trenutka prilikom kojega je ne-ko boanstvo ili svetac uspio ukrotiti zlo. Jedno asirsko vra-anje protiv zubobolje podsjea da nakon to je Anu stvo-rio nebesa, nebesa stvorie zemlju, zemlja stvori rijeke, rijeke stvorie kanale, kanali stvorie jezera, jezera stvorie Vera. I Ver zaplae pred Samaem [bog sunca] i Eaom [bog mudro-sti] traei od njih neto za jelo, da bi to unitio. Bogovi mu ponude voe, ali Ver od njih zatrai ljudske zube. Budui da si tako zborio, o Veru, neka te Ea slomi svojom silovitom a-kom19! Prisustvujemo ovdje: (1) stvaranju Svijeta; (2) roe-nju Vera i bolesti; (3) iscjeljivakom primordijalnom i para-digmatskom postupku (Eaino razaranje Vera). Terapeutska dje-lotvornost napjeva lei u injenici da kada ga se obredno izgo-vara, on reaktualizira kako mitsko vrijeme, tako i podrijetlo zu-bobolja i njihovih lijeenja.

Ponekad se dogaa da sveano recitiranje kozmogonijskog mita slui iscjeljivanju izvjesnih bolesti ili tjelesnih slabosti. Ali kako emo malo kasnije vidjeti, ova primjena kozmogo-nijskog mita tek je jedna meu mnogima. Kao model-primjer svakog stvaranja, kozmogonijski je mit kadar pomoi bo-lesniku da ponovno zapone svoj ivot. Zahvaljujui povrat-ku podrijetlu, nadamo se ponovnom raanju. Dakle, svi me-dicinski obredi koje smo upravo ispitali imaju za cilj vratiti se

19 Campbell Thompson, Assyrian Medical Texts (London, 1923.), str. 59. Vidi isto tako mitsku povijest ini protiv zmijskog ugriza koju je izmi-slio Isis in illo tempore, u G. Roder, Urkunden zur Religion des alten Aegipten (lena, 1915.), str. 138. i dalje.

32

i Magijski ugled podrijetla <

podrijetlu. Stjee se dojam kako se za arhaina drutva ivot ne moe popraviti, nego tek ponovno stvoriti povratkom izvo-rima. A izvor u pravom smislu rijei je silno ikljanje energi-je, ivota, plodnosti do kojih je dolo tijekom stvaranja Svi-jeta.

Sve to prilino jasno istie brojne obredne primjene poli-nezijskog kozmogonijskog mita. Po tom mitu, na poetku su postojale Vode i Tmine. Io, Svevinji Bog, razdvoji Vode sna-gom misli i svojih rijei, pa stvori Nebo i Zemlju. Ree: Ne-ka se Vode razdvoje, neka se stvore Nebesa, neka postane Zem-lja! Te love kozmogonijske rijei, kojima je svijet zapoeo postojanje, stvaralake su rijei prepune svete moi. Ljudi ih izgovaraju u svim prigodama kada je potrebno neto nainiti, stvoriti. Ponavljaju se u obredima oplodnje neplodne materni-ce, u obredu iscjeljenja bolesnog tijela i duha, ali takoer i pri-likom smrti, rata i genealokih pria. Evo kako se izraava Po-lineanin po imenu Hare Hongi iz naih dana: Rijei pomou kojih Io naini Svemir - odnosno zahvaljujui kojima se on rodio i uputio ususret stvaranju svijeta svjetlosti - te se iste ri-jei koriste u obredu oplodnje neplodne maternice. Rijei za-hvaljujui kojima Io uini da zasja svjetlost u tami koriste se u obredima namijenjenim razveseljavanju turobnog i klonulog srca, nemoi i senilnosti, za rasprostiranje jasnoe nad skrive-nim stvarima i mjestima, za nadahnue onih koji sastavljaju pjesme, i zbog loih strana rata, kao i u puno drugih okolno-sti koje ovjeka vuku prema beznau. Za sve sline sluaje-ve, ovaj obiaj, kojemu je cilj rasprostiranje svjetlosti i vese-

33

i II. poglavlje <

lja, ponovno navodi rijei kojima se Io posluio kako bi pobi-jedio i rastjerao tmine20.

Ovaj je tekst osobit. On predstavlja izravno svjedoanstvo prvog reda o funkciji kozmogonijskog mita u tradicionalnom drutvu. Kao to smo upravo primijetili, ovaj mit slui kao model za svaku vrstu stvaranja: kako raanja djeteta, ta-ko i popravka nepovoljne vojne situacije ili psihike ravnote-e ugroene potitenou i beznaem. To svojstvo kozmogo-nijskog mita da se primjenjuje na razliitim citiranim plano-vima, za nas je osobito znakovito. ovjek tradicionalnih dru-tava osjea temeljno jedinstvo svih vrsta djela ili oblika, bilo da su oni bioloke, psiholoke ili historijske vrste. Zlo-sretan je rat slian bolesti, a potiteno i alosno srce, neplodnoj eni, izostanku nadahnua kod pjesnika ili svakoj drugoj kri-tinoj egzistencijalnoj situaciji u kojoj je ovjek gurnut u bez-nae. Sve te negativne i oajne situacije koje se doimaju bez-izlaznima, recitacijom kozmogonijskog mita se preokrenu, osobito ponavljanjem rijei zahvaljujui kojima e Io stvoriti Svemir, svjetlou obasjavi tmine. Drugim rijeima, kozmo-gonija predstavlja model-primjer svake stvaralake situacije: sve to ovjek ini, na neki nain ponavlja injenicu par ex-cellence, arhetipski potez Boga stvoritelja: Stvaranje Svijeta.

Kao to smo opazili, kozmogonijski se mit recitirao i prili-kom smrti; jer i smrt predstavlja novu situaciju koju je potreb-no dobro prihvatiti kako bije se uinilo stvaralakom. Moe-mo izbjei smrt onako kao to se gubi bitka, ili kao to se

20 E. S. C. Handy, Polynesian Religion (Honolulu, 1927.), str. 10-11.

34

gubi psihika ravnotea ivotne radosti. Jednako je znaaj-no da Hare Hongi meu kobne i negativne situacije ubraja ne samo nemo, bolest i senilnost, nego i nedostatak nadahnua kod pjesnika, te njihovu nesposobnost da stvore ili pristojno izgovaraju genealoke pjesme i prie. Iz toga na prvome mje-stu slijedi daje kod Polinezijaca poetsko stvaranje potvreno svakim znaajnim stvaranjem, ali takoer - budui da Hare Hongi aludira na genealoke tekstove - da memorija kantora i sama predstavlja djelo, te da se dovrenje tog djela moe osigurati sveanom recitacijom kozmogonijskog mita.

Razumljivo je zato je taj mit toliko aroban za Polinezijce. Kozmogonija je model-primjer za svaku vrstu injenja: ne samo zato to Kozmos predstavlja idealni arhetip istodobno za svaku stvaralaku situaciju i za svako stvaranje - nego ta-koer zato to je Kozmos boansko djelo; on je, dakle, posve-en u samoj svojoj strukturi. U irem smislu, sve to je savr-eno, puno, skladno, plodno, odnosno, jednom rijeju: sve to je kozmizirano, ono jest i sveto. Nainiti neto dobro, raditi, izgraditi, stvoriti, strukturirati, dati oblik, in-formirati, oblikovati - svime se time eli rei da dovodimo neto posto-janju, da mu dajemo ivot, te na kraju, da inimo kako bi to podsjealo na skladni organizam u pravom smislu rijei, Koz-mos. Kozmos je, dakle, da ponovimo, uzorno djelo Bogova, odnosno njihovo remek-djelo.

Obiaj jednog sjevernoamerikog plemena Osaga prekras-no oslikava injenicu da se kozmogonijski mit smatra mode-lom za primjer svakog stvaranja. Tijekom raanja djeteta, poziva se ovjek koji je razgovarao s bogovima. Doav-

35

i II. poglavlje <

i u kuu porodilje, on pred novoroenetom recitira povijest stvaranja Svemira i zemaljskih ivotinja. Tek se nakon toga dijete moe podojiti. Kasnije, kada dojene poeli popiti vo-du, ponovno se poziva ili isti ovjek, ili neki drugi. On jo je-danput recitira Stvaranje, dopunivi ga priom o podrijetlu Vode. Kada dijete dosegne dob kada moe jesti i krutu hranu, ovjek koji je priao s bogovima ponovno dolazi, te opet pria o Stvaranju, pozivajui se ovoga puta na podrijetlo ita-rica i druge hrane21.

Bilo bi utoliko tee pronai uvjerljiviji primjer od vjerova-nja da svako novo roenje predstavlja simboliko ponavlja-nje kozmogonije i mitske povijesti plemena. Takvo ponavlja-nje ima za cilj obredno uvesti novoroene u svetotajstvenu stvarnost svijeta i kulture, te inei to, potvrditi njegovo po-stojanje, proglaavajui ga usklaenim s mitskim obrascima. Ali, ima jo toga: dijete koje se upravo rodilo stavljeno je na-suprot itavom nizu poetaka. Nita se ne moe zapoe-ti, ukoliko ne poznajemo podrijetlo, odnosno, ako nam ni-je poznato kako je ta stvar po prvi puta poela postojati. Na-kon to je zapoelo sisati, piti vodu ili jesti krutu hranu, di-jete je obredno ubaeno u podrijetlo, kada su se mlijeko, voda i itarice pojavili po prvi put.

21 Alice C. Fletcher and F. La Flesche, The Omaha Tribe (Bureau of American Ethnology, 27* Annual Report, Washington, 1911.), str. 116, biljeka autora.

36

POVRATAK PODRIJETLU))

To vjerovanje ukljuuje ideju da je samo prvo oitovanje neke stvari znaajno i vrijedno, a ne njegova uzastopna bo-gojavljanja. Isto tako, dijete se ne poduava o onome to su uinili njegov otac i djed, ve o onome to su njegovi Preci u Mitska vremena napravili po prvi puta. Jasno, otac i djed tek oponaaju Pretke; moglo bi se, dakle, misliti kako bi se imi-tiranjem oca, mogli postii isti rezultati. Meutim, ukoliko bi se razmiljalo na taj nain, ne bi se priznavala temeljna uloga Vremena postanka, koje se, kao to smo vidjeli, smatra mo-nim vremenom, upravo zato to je ono na neki nain bilo stjecitem novog stvaranja. Vrijeme koje je proteklo iz-meu postanka i sadanjeg trenutka nije mono, ni zna-ajno (osim, razumljivo, razdoblja tijekom kojih se reaktua-lizira prvotno doba) - pa ga iz tog razloga zanemarujemo, ili ga se trudimo ponititi22.

U tom se primjeru radi o obredu u kojemu se kozmogonij-ski i mitovi o postanku recitiraju u korist samo jedne osobe, kao u sluaju vraeva. No, povratak podrijetlu)) koji omogu-ava oivljavanje vremena u kojem su se stvari pokazale po prvi puta, predstavlja iskustvo od bitnog znaaja za arhaina drutva. To emo iskustvo istraiti u vie navrata na stranica-ma koje slijede. Ali, navedimo ovdje primjer sveane recitaci-je mitova o kozmogoniji i postanku tijekom grupnih svetkovi-na na otoku Sumba. U sluaju dogaaja znaajnih za zajedni-

22 Usp. Le Mythe de l'Eternel Retour, poglavlje II. i dalje.

37

g II. poglavlje <

cu - obilne etve, smrti uvaenog lana, itd. - gradi se obred-na kua (marapu), pa naratori tom prigodom prepriavaju povijest o Stvaranju i o Precima. Prilikom svih tih dogaa-ja, naratori uz veliko potovanje oivljavaju poetke, odno-sno: trenutak kada su se postavili principi kulture, kao da se radi o uvanju neega najdragocjenijeg. Taje recitacija jedan od najvanijih vidova obreda i u stvarnosti je prikazana raz-mjenom prilino slinih pitanja i odgovora izmeu dvije oso-be, budui da su izabrane iz dva klana koja su ujedinjena ve-zama egzogamne srodnosti. Takoer, u tom znaajnom trenut-ku, dva recitatora predstavljaju sve lanove grupe, ukljuujui i mrtve - ime e recitacija mita o plemenu (koji se u isto vri-jeme prikazuje kao kozmogonijski mit) donijeti korist za ci-jelu grupu23.

Ukratko, radi se o grupnim mitovima nepravilne periodi-nosti, koji obuhvaaju izradu kulturnog doma i sveanu reci-taciju o mitovima o postanku kozmogonijske strukture. Nji-hov je korisnik itava zajednica, kako ivi, tako i mrtvi. Pri-likom reaktualizacije mitova, obnavlja se itava zajednica; ona pronalazi svoje izvore, oivljavajui svoje podrijet-lo. Ideja univerzalnog obnavljanja koja se izvodi kroz kul-turoloku reaktualizaciju kozmogonijskog mita, posvjedoe-na je kod mnogih tradicionalnih drutava. Mi smo ju obradili u Le Mythe de l 'Eternel Retour, a na to emo se vratiti u slje-deem poglavlju; zapravo nam je mitsko-obredni scenarij po-

23 C. Tj. Bertling, Notes on myth and ritual in Southeast Asia (Hag, 1958.), str'. 34.

38

I Magijski ugled podrijetla <

vremenog obnavljanja Svijeta kadar otkriti jednu od glavnih funkcija mita, kako u arhainim drutvima, tako i prvim civi-lizacijama Istoka.

UGLED POETAKA

Nekoliko navedenih primjera omoguavaju nam bolje ra-zumijevanje odnosa izmeu kozmogonijskog i mita o postan-ku. Prije svega, injenica je kako mit o postanku u velikom broju sluajeva zapoinje kozmogonijskom skicom: mit ukrat-ko podsjea na osnovne trenutke Stvaranja Svijeta, da bi po-tom prepriao genealogiju kraljevske obitelji, povijest pleme-na, priu o podrijetlu bolesti i lijekova, i tako dalje24. U svim tim sluajevima, mitovi o postanku produuju i zavravaju kozmogonijski mit. Kada se radi o obrednoj funkciji izvjesnih

24 Obiaj se odrao ak i u naprednim kulturama koje poznaju pismo. U sluaju sumerskih tekstova, S. N. Kramer primjeuje da su mitovi ili epo-peje sumerskih tekstova openito zapoinjali kozmolokim zazivanjem, a da nemaju izravne veze sa cjelokupnim djelom. Navodimo pet stihova izvaenih iz prologa Gilgamea, Enkidou i Pakao:

Nakon to je nebo bilo odvojeno od zemlje, Nakon to je zemlja bila razdvojena od neba, Nakon to se odredi ime ovjekovo, Nakon to (bog neba) An odnese nebo, Nakon to (bog zraka) Ehil odnese zemlju...

(S. N. Kramer, From the tablets ofSumer, Indian Hills, Colorado, 1956., str. 77). Isto tako, u Srednjem su vijeku neki kroniari zapoinjali svoje lo-kalne Povijesti Stvaranjem Svijeta.

39

mitova o postanku (primjerice, kod iscjeljivanja, ili u slua-ju plemena Osage, kod mitova namijenjenih uvoenju novo-roeneta u sakralnost Svijeta i drutva), stjee se dojam ka-ko njihova mo dijelom proizlazi iz injenice da oni sadr-e osnovna naela kozmogonije. Taj dojam potvruje inje-nica da u izvjesnim kulturama (npr. u Polineziji), kozmogo-nijski mit nema samo apsolutnu terapeutsku vrijednost, nego posjeduje i model-primjer za svaku vrstu stvaranja i i-njenja.

Ta se ovisnost mitova o postanku o kozmogonijskom mitu moe bolje razumjeti ukoliko imamo na umu da se kako u jed-nom tako i u drugom sluaju postavlja pitanje poetka -dakle, apsolutnog poetka Stvaranja Svijeta. Naravno da se ovdje ne radi samo o jednostavnoj teoretskoj znatielji. Nije dovoljno samo poznavati podrijetlo, ve je potrebno uklju-iti i trenutak stvaranja ove ili one stvari. To se, naime, tuma-i povratkom unatrag do ponovnog obnavljanja izvornog, monog i svetog Vremena. I kao to smo to ve primijetili, odnosno kao to emo vidjeti jo bolje u nastavku, obnavlja-nje izvornog Vremena koje je jedino spremno osigurati pot-punu obnovu Kozmosa, ivota i drutva, posebno se posti-e reaktualizacijom apsolutnog poetka, odnosno Stvara-njem Svijeta.

Nedavno je Rafaele Pettazzoni predloio da se kozmogo-nijski mit smatra varijantom mita o postanku. Proizlazi daje mit o stvaranju po pitanju prirode srodan mitu o postanku (...). Naa nam je analiza omoguila da istrgnemo mit o stvaranju iz njegove sjajne izolacije; time on prestaje biti hepax geno-

40

i Magijski ugled podrijetla <

menon, i vraa se u brojni razred analokih injenica, mitova o postanku25. Iz razloga na koje smo upravo podsjetili, dijeliti to gledite ini nam se poneto tekim. Novo stanje stvari uvi-jek sadri prolo stanje, a ono, u konanici, jest Svijet. Kasni-je promjene razvijaju se upravo iz te poetne cjeline. Sve-mirski milieu u kojemu ivimo, ma koliko ogranien on bio, predstavlja Svijet; njegovo podrijetlo i povijest pret-hode svakoj drugoj posebnoj povijesti. Mitska ideja podrijet-la ugraena je u tajnu stvaranja. Neka stvar ima podrijet-lo zato to je stvorena, odnosno, zato to se neka mo jasno iskazala u Svijetu, te se zbio dogaaj. Ukratko, podrijetlo ne-ke stvari objanjava stvaranje te stvari.

Dokaz da kozmogonijski mit nije tek varijanta vrste koju sainjava mit o postanku, lei u injenici da kozmogonije, kao to smo upravo vidjeli, predstavljaju model za svaku vrst stva-ranja. Primjeri koje emo analizirati u sljedeem poglavlju, ini se da potvruju taj zakljuak.

25 R. Pettazzoni, Essays on the History ofReligions, str. 27-36.

41

III. POGLAVLJE

Mitovi i obredi obnove

USTOLIENJE I KOZMOGONIJA

A. M. Hocart je zamijetio kako se ceremonija ustolienja kralja na Fiiju naziva creation of the world, fashioning the land ili creating the earth))1. Kozmogonija se simboli-ki obnavlja prilikom stupanja vladara na vlast. Zamisao je vr-lo rasprostranjena kod naroda koji se bave poljoprivredom. Po jednom novijem tumaenju, krunidba indijskog kralja, raja-suya, sadravala je ponovno stvaranje Svemira. Zapravo, raz-liite etape obreda postupno su dovravale vraanje budueg vladara u stanje embrija, s iznjedravanjem godine, te njego-vo mitsko ponovno roenje kao Kozmokratora, koji je isto-vremeno poistovjeen s Prajapatijem (Bog-Sve), i s Kozmo-som.

Embrionalno razdoblje budueg vladara odnosilo se na pro-ces dozrijevanja Svemira, i vrlo je vjerojatno od poetka bi-

1 Le Mythe de l'Eternel Retour, str. 80. i dalje.

43

i III. poglavlje <

lo u odnosu s dozrijevanjem uroda. Drugi stadij obreda dovr-ava nastanak novog boanskog tijela vladara. Trei sta-dij rajasiiye sastoji se od niza obreda iji je kozmogonijski simbolizam iroko potvren tekstovima. Kralj podigne ruku; to simbolizira podizanje axis mundi. Kada primi pomazanje, kralj stoji na prijestolju, podignutih ruku: on utjelovljuje koz-miku os, postavljenu u pupak Zemlje - odnosno prijestolje, Sredite Svijeta - dotiui Nebo. kropljenje se povezuje s Vodama koje, uzdu axis mundi, silaze s Neba, odnosno Kra-ljem, kako bi se oplodila Zemlja2.

U tom se povijesnom razdoblju rajasuya provodila samo dva puta; prvi put, prilikom proglaenja kralja, a drugi put ka-ko bi se osigurala njegova svjetska vladavina. Meutim, u po-vijesna je vremena rajasuya vjerojatno bio godinji obred, i slavio se radi obnavljanja Kozmosa.

To se dogaalo i u Egiptu. Krunidba novog faraona, pie Frankfort, moe se smatrati stvaranjem novog doba, nakon opasnog prekida sklada izmeu drutva i prirode, situacijom koja, dakle, sudjeluje u prirodi stvaranja svemira. To je dob-ro prikazano u tekstu koji sadri kletvu kraljevih neprijatelja, usporeene s Apofisom, zmijom tmine, koju je u zoru ubio Ra. Meutim, usporedba donosi i zanimljiv dodatak: "Oni su poput zmije Apofis u jutro na dan Nove Godine." Jasno naz-naeno "jutro Nove Godine" moe se objasniti samo u smislu intenziviranja: zmija se odvija svakim svitanjem, a Nova Go-

2 M. Eliade, Mephistopheles et l'Androgyne (Pariz, 1962.), str. 191. i dalje.

44

i Mitovi i obredi obnove <

dina slavi kako stvaranje i dnevnu obnovu, tako i otvaranje novog godinjeg ciklusa3.

Vidimo kojim je mehanizmom kozmogonijski scenarij Nove godine prijemljiv ukljuivanju u krunisanje kralja; dva obred-na sistema tee istom kraju: kozmikoj obnovi. No, renovatio obavljen prilikom krunidbe kralja imao je znaajne posljedice na kasniju povijest ljudstva. S jedne strane, obredi obnove po-staju mobilni, odvajajui se od strogog kalendarskog okvira; s druge strane, kralj na neki nain postaje odgovoran za sta-bilnost, plodnost i napredak itavog Kozmosa. To znai kako univerzalna obnova postaje zajednika ne samo kozmikim ritmovima, nego i povijesnim osobama i dogaajima4.

OBNOVITI SVIJET

Jednostavno je shvatiti zato se ponavljalo krunisanje kra-lja ili zato se slavila Nova godina. Kralj, navodno, obnavlja itav Kozmos. Ta se obnova u pravom smislu rijei provodi na Novu godinu, kada se uspostavlja novi vremenski ciklus.

3 H. Frankfort, Kingship and the Gods (Chicago, 1948.), str. 150. 4 M. Eliade, Mephistopheles et l'Androgyne, str. 193-194. U toj za-

misli pronalazimo izvor buduih povijesnih i politikih eshatologija. Kas-nije smo, zapravo, doli do iekivanja kozmike obnove, spasa Svije-ta, pojave odreenog tipa Kralja, Heroja ili Spasitelja, odnosno ak i po-litikog voe. Premda u izrazito laiciziranom gleditu, moderan svijet jo uvijek uva eshatoloko nadanje univerzalnog renovatio, izvedenog po-bjedom jedne drutvene klase, ili ak jedne politike stranke ili osobe (ibid., str. 194).

45

i III. poglavlje <

<

1/

Meutim, renovatio koji je obavljen novogodinjim obredom, predstavlja, zapravo, ponavljanje kozmogonije. Stvaranje za-poinje svakom Novom godinom. A upravo mitovi, bilo da su oni kozmogonijski, ili pak mitovi o postanku, podsjeaju lju-de kako je stvoren Svijet, te sve to se potom dogodilo.

Svijet je uvijek na svijet, odnosno, svijet u kojem ivi-mo. I premda je nain ivota danas isti kod Australaca, kao i kod zapadnjaka, kulturoloki konteksti u kojima se moe pro-niknuti u ljudsko postojanje uvelike variraju. Primjerice, oi-gledno je kako Svijet Australaca koji ive od skupljanja plodova i lova na sitne ivotinje nije isti kao i za neolitike poljodjelce; jednako kako Svijet ovih potonjih nije svijet ite-lja gradova antikog Bliskog istoka, ni Svijet u kojemu da-nas ive narodi zapadne Europe ili Sjedinjenih Drava. Razli-ke su toliko izraene da ih je uistinu potrebno istaknuti. Spo-menuli smo ih samo kako bismo izbjegli nesporazum: navo-dei razliite tipove kulture, ne oekujemo vratiti se na kon-fuzionistiki komparatizam u stilu Frazera. Povijesni se kon-teksti podrazumijevaju kod svakog primjera koji koristimo. No, ini nam se beskorisnim za svako navedeno pleme preci-zno odrediti njegovu socijalnu i ekonomsku strukturu, te s ko-jim plemenima se ona moe ili ne usporeivati.

Svijet je, dakle, uvijek onaj svijet koji poznajemo i u ko-jem ivimo; on se razlikuje od jednog tipa kulture do drugog; kao posljedica toga, postoji znatan broj Svijetova. No ono to je vano za nae istraivanje, to je injenica da unato raz-lici izmeu socioekonomskih struktura i raznolikosti kulturo-lokih konteksta, arhaini narodi misle da se Svijet treba go-

46

dinje obnavljati, te kako se to obnavljanje provodi po mode-lu: kozmogonija ili mit o postanku koji igra ulogu kozmogo-nijskog mita.

Primjeuje se kako primitivni narodi razliito razumijeva-ju Novu godinu, te kako datumi Nove godine variraju u odnosu na klimu, geografsko podruje, tip kulture, itd. No, uvijek se radi o ciklusu, odnosno, o vremenskom trajanju koje ima svoj poetak i kraj. Dakle, na kraju jednog ciklusa, te na poetku narednog ciklusa odvija se itav niz obreda kojima je cilj obnova Svijeta. Kao to smo rekli, taj renovatio je pono-vno stvaranje koje se obavlja po modelu kozmogonije.

Najjednostavnije primjere pronalazimo kod Australaca. To su mitovi o postanku koji se godinje reaktualiziraju. ivoti-nje i biljke, koje su Nadnaravna Bia stvorila in illo tempore, obredno se ponovno stvaraju. U Kimberleyju su peinske sli-karije, koje su navodno naslikali mitski preci, ponovno osli-kane u cilju reaktiviziranja njihove stvaralake moi, one ko-ja se prvi puta oitovala u mitska vremena, odnosno, na poe-tku Svijeta5.

Za Australce je takvo ponovno stvaranje ivotinja i biljaka u prehrambene svrhe jednako ponovnom stvaranju Svijeta. I to ne samo zato to se, raspolaui dostatnom hranom, oni na-daju ivjeti jo jednu godinu, ve ba zato to se Svijet rodio kada su se u Vrijeme Sna ivotinje i biljke pojavile prvi puta.

5 Helmut Petri, Sterbende Welt in Nordwest Australien (Brunswick, 1954.), str. 200. i dalje, A. P. Elkin, The Australian Aborigines (London, 1954.), str. 220. i dalje.

/ A 47 CJ

III. poglavlje 2

ivotinje i biljke se ubrajaju meu djela koja su nainila Nad-naravna Bia. Hranjenje ne predstavlja samo fizioloki, ve i religijski in: jedemo tvorevine Nadnaravnih Bia, na nain kako su ih jeli mitski preci prvi puta, na poetku Svijeta6.

Kod Australaca se kozmogonija svela na stvaranje njiho-vog domaeg krajobraza. To je njihov Svijet koji se mo-ra povremeno obnoviti, jer u suprotnom postoji rizik da bu-de uniten. Zamisao kako Kozmosu prijeti unitenje ukoliko se godinje ponovno ne stvori, nadahnjuje glavnu svetkovi-nu kalifornijskih plemena Karok, Hupa i Yurok. Na njihovim se jezicima svetkovina zove ponovno uspostavljanje Svije-ta, a na engleskom, New Year. Cilj je ponovno uspostavi-ti ili uvrstiti Zemlju za predstojeu, ili za naredne dvije go-dine. Kod odreenih plemena Yurok, uvrenje Svijeta po-stie se obrednom ponovnom gradnjom parne kolibe, obreda kozmogonijske strukture za koju emo kasnije pronai i dru-ge primjere. Osnova obreda je u dugim hodoaima na koja sveenik odlazi posjeujui sva sveta mjesta, odnosno mjesta gdje su Besmrtnici uinili izvjesna djela. Ta obredna hodoa-a proteu se na deset ili dvanaest dana. Tijekom tog vreme-na, sveenik utjelovljuje Besmrtnike. Hodajui, on razmilja: Tako u mitska vremena hodae Ixkareya animas (jedan od Besmrtnika). Po dolasku na jedno od svetih mjesta, on zapo-ne mesti govorei: Ixkareya yakam (jedan drugi Besmrtnik) mete za mene. Svi koji su bolesni, odsada e se bolje osjea-ti. Potom se popne na planinu. Tamo potrai neku granu od

6 O religijskoj vrijednosti hrane, usp. Eliade, op. cit., str. 182, 195. i dalje.

48

i Mitovi i obredi obnove < koje naini tap, govorei: Svijet je slomljen, ali kada ja po-nem vui ovaj tap po zemlji, sve e se krhotine popuniti i zem-lja e ponovno postati tvrda.

Zatim se sputa prema rijeci. Pronalazi tamo kamen kojeg vrsto postavi, govorei: Zemlja koja je bila poljuljana, po-novno e se uspraviti. Ljudi e ivjeti (dugo) i bit e jai. Poslije sjedne na kamen. Kada ja sjednem na kamen, obja-njava on Giffordu, Svijet se vie nee uzdizati i njihati. Taj se kamen tamo nalazi od vremena Besmrtnika, odnosno od poetka Svijeta7.

Cjelina obreda koje smo upravo spomenuli predstavlja koz-mogonijski scenarij. U mitska vremena, Besmrtnici su stvo-rili Svijet u kojemu e ivjeti Kalifornijci: oni su mu oznai-li obrise, u njemu smjestili Sredite i teita, osigurali obilje lososa i irova, te iskorijenili bolesti. Meutim, taj Svijet vi-e nije bezvremenski i nepromjenjivi Kozmos u kojemu su ivjeli Besmrtnici. On je ivi svijet - nastanjen i koriten od strane bia od krvi i mesa, koji su podloni zakonima postaja-nja, starosti i smrti. On zahtijeva i povremeni popravak, obno-vu i jaanje. No, Svijet se moe obnoviti samo ukoliko se po-navlja ono to su Besmrtnici uinili in illo tempore, ponavlja-jui Stvaranje. Upravo zbog toga sveenik ponovno prikazu-je primjer trase Besmrtnika i ponavlja njihove postupke i rije-

7 A. L. Kroeber i E. W. Gifford, WorldRenewal, a Cult System ofNa-tive Northwest California (Anthropological Records, XIII, br. 1, Univ. of California, Berkeley, 1949.), str. 6. i dalje, 10-17-19 i dalje, saetak u na-oj knjizi Mephistopheles et l'Androgyne, str. 175. i dalje.

49

i III. poglavlje <

i. Ukratko, sveenik na kraju utjelovljuje Besmrtnike. Dru-gim rijeima, prigodom Nove godine, Besmrtnici se navodno ponovno ukazuju na Zemlji. To objanjava zato je obred go-dinjeg obnavljanja Svijeta najznaajniji religijski obred ka-lifornijskih plemena. Svijet nije samo postao vri i obnov-ljen, ve je i posveen simbolikim prisustvom Besmrtnika. Sveenik koji ih utjelovljuje postaje nakon izvjesnog vreme-na besmrtnom osobom, te se kao takav, ne smije ni gledati, niti dodirivati. On obavlja obrede daleko od ljudi, u potpunoj samoi, jer, kad su ih Besmrtnici obavljali po prvi puta, tada jo nije bilo ljudi na Zemlji8.

RAZLIITOSTI I SLINOSTI

Mitsko-obredni scenarij povremene obnove Svijeta susre-e se i kod drugih kalifornijskih plemena; primjerice, ceremo-nija aki plemena Maidu s planina, hesi plemena Maidu iz do-lina, kuksu istonih plemena Pomo9. U svim je tim primjerima obnova Svijeta ukljuena u kulturoloki sklop koji obuhvaa tovanje Svevinjeg Bia, osiguranje odlinog uroda i inici-jaciju mladei. Taj scenarij Kalifornijaca moemo usporediti s obredom Kolibe Novog ivota plemena Cheynee (obred koji se izgovara tijekom Plesa Sunca) i s obredima Velike Kue plemena Lenape. U oba se sluaja radi o kozmogonij-

8 Eliade, op. cit., str. 182. 9 Werner Mtiller, fVeltbild und Kult der Kwakiutl-Indianer (Wiesba-

den, 1955.), str. 120.

50

I Mitovi i obredi obnove 3 skom obredu obnove Svijeta i preporoda ivota. Kod pleme-na Cheynee, sveenik obnavlja Stvaranje; kod plemena Lena-pe, tijekom obreda Nove Godine, ponavlja se prvo stvaranje Svijeta, pri emu se vraa poetna punoa10.

Dodajmo kako povremeno graenje ili popravak obredne ko-libe ima isto tako kozmogonijsko znaenje. Posveena koli-ba predstavlja Svemir. Njezin krov simbolizira nebeski svod, pod prikazuje Zemlju, a etiri zida, etiri smjera kozmikog prostora. Pleme Dakota tvrdi kako je Godina krug oko svije-ta, odnosno, oko inicijacijske kolibe11. Dodajmo takoer ka-ko se meuovisnost izmeu Kozmosa i Kozmikog vremena (krUnog Vremena) vrlo ivo osjetila u vie jezika u pojmu koji oznaava Svijet, a koji se koristi i u znaenju Godi-ne. Primjerice, izvjesna kalifornijska plemena govore: Svi-jet je proao ili Zemlja je prola, elei rei kako je pro-tekla jedna godina12.

Ako sada preemo na obrede Nove godine koji su na snazi kod populacija prvih poljodjelaca (odnosno, kod onih koji su se bavili uzgajanjem gomoljastih kultura), osupnuti smo razli-kama. Prvo se primjeuju dva nova elementa: zajedniki po-vratak mrtvih i orgijastika pretjerivanja. Meutim, posebno se osjea razlika u religijskom ugoaju. Samotno hodoae

10 Werner Miiller, Die Religionen der Waldlandindianer Nordamerikas (Berlin, 1956.), str. 306, 317.

11 Werner Miiller, Die blaue Hiltte, Zum Sinnbild der Perle bei nord-amerikanischen Indianern (Wiesbaden, 1954.), str. 133.

12 A. L. Kroeber, Handbook of the Indians of California (Washington, 1925.), str. 177,498.

51

sveenika Karoka, s njegovim meditacijama i molitvama po-vezano je sa zajednikom proslavom ogromne estine. Moe-mo samo pomisliti na milamala proslavu domorodaca s oto-ka Trobriand, koju opisuje Malinowski. V. Lanternari je ita-vu knjigu posvetio prouavanju ovog mitsko-religijskog sklo-pa, a i mi smo ga tek nakratko spomenuli u vezi s profetskim melanezijskim kultovima13. Ovdje je beskorisno ponovno se vraati na rezultate tih istraivanja. Recimo tek da su, una-to razlikama izmeu mitsko-obrednih sistema gore navede-nih sjevernoamerikih plemena i Melanezijaca, njihove struk-ture sline. Kod jednih, kao i kod drugih, Kozmos se treba po-vremeno ponovno stvoriti, a kozmogonijski je scenarij, pu-tem kojega se obnova provodi, vezan za novu etvu i posve-enje hrane.

NOVA GODINA I KOZMOGONIJA NA ANTIKOM BLISKOM ISTOKU

Znaajno je da pronalazimo sline ideje u religijama anti-kog Bliskog istoka. Jasno, pri tome postoje razlike koje oe-kujemo izmeu drutava u stadiju koji prethodi poljoprivredi i stadiju prvog poljodjelstva, te poljodjelskih i urbanih druta-va, kao to su ona iz Mezopotamije i Egipta. Meutim, postoji tu i injenica koja nam se ini temeljnom: Egipani, Mezopo-tamci, Izraeliani i drugi narodi antikog Bliskog istoka osje-

13 Vittorio Lanternari, La Grande Feta (Milano, 1959.); M. Eliade, Mephistopheles et l'Androgyne, str. 155. i dalje.

52

Mitovi i obredi obnove

ali su potrebu za povremenom obnovom Svijeta. Taje obno-va imala kulturoloki scenarij, iji je glavni obred simbolizi-rao ponavljanje kozmogonije. injenice i njihovo tumaenje mogu se pronai u obimnoj strunoj literaturi koja je objavlje-na o toj temi14 i u poglavlju knjige Le Mythe de l 'Eternel Reto-ur (str. 83. i dalje). Podsjetimo kako se u tadanjoj Mezopota-miji Stvaranje Svijeta obredno ponavljalo prilikom sveanos-ti Nove godine (akitu). Niz obreda reaktualizira borbu Mur-duka protiv Tiamata (Zmaja koji simbolizira iskonski Ocean), te pobjedu Boga i njegovog kozmogonijskog djela. Spjev o Stvaranju (Enuma eli) recitirao se u hramu. Kao to obja-njava H. Frankfort, itava je nova godina dijelila temeljni element s prvim danom kada je svijet stvoren i kada je pok-renut ciklus godinjih doba15. No, promatrajui poblie no-vogodinje obrede, shvaamo kako su Mezopotamci osjea-li kako je poetak bio organski povezan s prethodnim krajem, odnosno, kako je taj kraj bio iste prirode kao i Kaos prije Stvaranja, te daje iz tog razloga Kraj bio neophodan za sva-ki ponovni poetak.

Kako smo upravo napomenuli, kod Egipana je isto tako Nova godina simbolizirala Stvaranje. Kada je rije o scenari-ju izraelitske Nove godine, Mowinckel pie kako je jedna od temeljnih ideja bila ustolienje Jahve kao kralja svijeta, sim-boliko prikazivanje njegove pobjede nad neprijateljima, ko-

14 Usp. nekoliko bibliografskih napomena u Le Mythe de l'Eternel Re-tour, str. 92, no. 1.

15 H. Frankfort, Kingship and the Gods, str. 319.

53

ji su istodobno snage kaosa i historijski neprijatelji Izraela. Ishod te pobjede bila je obnova stvaranja, izbora i saveza, za-misli i obiaja antikih proslava plodnosti, koji su bili skrive-ni pod pojmom historijske proslave16. Kasnije, u eshatologi-ji proroka, ponovna Jahvina uspostava Izraela, doivljava se kao Novo Stvaranje koje ukljuuje i vrstu povratka u Raj17.

Jasno da u isti plan ne moemo staviti simboliko ponavlja-nje kozmogonije koje je u Mezopotamiji i Izraelu oznaavalo Novu godinu. Kod Hebrejaca se arhaini scenarij povremene obnove Svijeta postupno historizirao, zadravajui ipak neto od prvotnog znaenja. Wensinck je pokazao kako se obredni scenarij Nove godine, kojime se oznaavao prelazak iz Kaosa u Kozmos, primijenio na historijske dogaaje kao to su egzo-dij i prelazak preko Crvenog mora, osvajanje Canaana, babi-lonsko zatoenitvo i povratak iz egzila, itd.18. Von Rad je sa svoje strane dokazao kako jedinstveni historijski dogaaj, kao to je to primjerice situacija kada su Jahve i njegov pomo-nik Mojsije osnivali Izrael na Sinajskoj gori, koja na kolektiv-nom planu postaje stvarna, nije zavjetovana ostati u sferi sje-anja putem usmene i pisane tradicije, nego se moe podvr-gnuti ponovnoj obrednoj obnovi u ceremoniji)), na isti nain kao i kozmoloka obnova susjednih Carstava19. Eric Voegelin

16 S. Mowinckel, He That Cometh (prijevod G. W. Anderson, New York, 1956.), str. 26.

17 S. Mowinckel, op. cit., str. 144. 18 A. J. Wensinck, The Semitic New Year and the Origin of Eschato-

logy (Acta Orientalia, I, 1923., str. 159-199). 19 Eric Voegelin, Order and History. I: Israel and Revelation (Louisi-

ana State University Press, 1956.), str. 294.

54

g Mitovi i obredi obnove <

ima razloga inzistirati na injenici kako se simboliki oblici kozmolokih carstava i Izraela meusobno ne iskljuuju (...). Obredno obnavljanje reda, koji se odnosi na simbolike ele-mente obraene u kozmolokoj civilizaciji, na primjer, prelazi itavu povijest ovjeanstva proslave babilonske Nove Godi-ne, preko Josijine obnove Beritha, obnovom Kristovog sakra-menta do Machiavellievog ritornar ai principii, zato to pad reda postojanja i povratak u taj red predstavljaju osnovni pro-blem ljudskog postojanja20.

Prema tome, ma koliko bile znaajne razlike izmeu kul-turolokih sustava Mezopotamije i Izraela, ipak je jasno ka-ko oni dijele zajedniku nadu o godinjoj i povremenoj obno-vi Svijeta. Ukratko, vjeruje se u mogunost ponovnog vraa-nja apsolutnog poetka, to ukljuuje simboliko razaranje i ukidanje Starog svijeta. Kraj je, dakle, ukljuen u poetak, i obratno. To nije udno, jer slici koja slui kao primjer tog po-etka prethodi i predstoji kraj Godine, kruno kozmiko Vri-jeme, onakvo kakvo se moe razumjeti u ritmu godinjih do-ba i pravilnosti nebeskih fenomena.

Meutim, ovdje se neto posebno istie: ukoliko je vjeroja-tno da predosjeaj Godine kao ciklusa ima podrijetlo u za-misli kako se Kozmos povremeno obnavlja u mitsko-obred-nim scenarijima Nove godine21, namee se jedna druga ideja razliitog podrijetla i sfrukture. To je ideja savrenosti poe-

20 E. Voegelin, op. cit., str. 299. 21 Kao, uostalom, i u drugim brojnim kozmogonijskim i mitovima o

postanku.

55

5 III. poglavlje <

taka, izraza intimnijeg i dubljeg religijskog iskustva, hranje-nog imaginarnim sjeanjem izgubljenog Raja, blaenstva koje je prethodilo sadanjoj ljudskoj situaciji. Moda je mit-sko-obredni scenarij u povijesti ljudstva igrao toliko znaaj-nu ulogu, osiguravajui kozmiku obnovu, da je takoer da-vao nadu u ponovno postizanje blaenstva poetaka. Slika Godine-Ciklusa prepuna je ambivalentnog kozmiko-vital-nog simbolizma, koji je istovremeno i pesimistian i opti-mistian. Jer, protjecanje Vremena podrazumijeva postupno udaljavanje poetaka, odnosno, gubitak poetnog savren-stva. Sve to traje, to se i raspada, kvari i zavrava smru. Oi-gledno se radi o vitalistikom izrazu Stvarnog; meutim, ne treba zaboraviti kako se za primitivne narode ivljenje otkri-va - i izraava - izrazima ivota. Punoa i snaga pronalaze se na poetku: to je ono to bismo mogli nazvati pesimizmom, koji je neodvojiv od te koncepcije. Meutim, odmah moe-mo dodati: punoa, iako se brzo izgubi, povremeno se nado-knauje. Godina ima svoj kraj, odnosno, za njom odmah sli-jedi novi poetak.

Ideja o postojanju savrenstva na poetku vrlo je starin-ska, premda vrlo rasprostranjena. To je, uostalom, ideja koju se moe puno puta tumaiti, te ukljuiti u bezbroj religijskih koncepcija. Imat emo prigode raspraviti o nekoliko tih valo-rizacija. Recimo tek kako je ideja o savrenstvu poetaka igra-la znaajnu ulogu u sistematskoj obradi najirih kozmikih ci-klusa. Obina Godina obino je prilino rastegnuta, stvara-jui Veliku Godinu ili kozmike cikluse neizmjernog tra-janja. Kako kozmiki ciklus postaje sve iri, zamisao o savr-

56

enstvu poetaka malo-pomalo je poela sadravati i doda-tnu ideju: kako bi se omoguio poetak neega uistinu novog, potrebno je potpuno unititi ostatke i ruevine starog ciklu-sa. Drugim rijeima, ukoliko elimo postii apsolutni poe-tak, kraj Svijeta treba biti korjenit. Eshatologija je tek navje-tavanje kozmogonije budunosti. Meutim, ne inzistira sva-ka eshatologija na injenici da do Novog Stvaranja ne moe doi prije nego to se ovaj svijet u potpunosti ukine. Ne radi se o obnavljanju onoga to je propalo - nego o unitenju sta-rog svijeta kako bi ga se moglo ponovno stvoriti in toto. Op-sjednutost blaenstvom poetaka zahtijeva unitenje svega to je postojalo, i nakon to je uniteno, nakon stvaranja Svijeta: jedina je mogunost ponovno uspostavljanje prvotnog savr-enstva.

Dakako, sve su te nostalgije i vjerovanja ve prisutni u mit-sko-obrednim scenarijima godinje obnove Svijeta. No, kre-nuvi postupno od prvog poljoprivrednog stadija kulture, taje ideja prokrila put do spoznaje kako postoje stvarna (a ne sa-mo