ROMANTIZAM Neobično važnu pojavu u glazbenom stvaralaštvu 19. st. predstavlja uloga romantizma

uz glazbeni romantizam postoji i likovni, književni, filozofski, tako se može ispravno utvrditi da je romantizam utjecao na sva područja duhovnog stvaralaštva 19. st.

najviše je poetskog sadržaja u književnosti i glazbi dao romantizam. I danas kad mislimo na nešto osjećajno, puno intimnog doživljavanja s naglašenom sjetom kažemo da je romantično u svom izrazu

skladatelje romantizma zanima narodna prošlost, priroda, egzotika i fantastički element

u istraživanju se služe većim slobodama u harmoniji (kromatikom, modulacijama) i kolorističkim efektima u instrumentaciji

skladbe iz razdoblja romantizma pune su subjektivnih osjećaja u kojima dominira zanos, strast i mašta. Često su pune patetike, onda su opet sjetne, melakolične- daleko od stvarnosti, ali uvijek poetski izražene kao odraz iskrenog, intimnog doživljaja

19. st. stvorilo je velika glazbena djela na svim glazbenim područjima: opere, simfonije, komorne i koncertne glazbe, glazbe za glasovir i vokalnih vrsta

u romantizmu su nastale skladbe dalekosežna značenja, jedinstvene po novosti svojih obilježja: po dubini sadržajnosti, preobrazbi tradicionalnih oblika, usavršavanju tehničkih postupaka

za primjer nam nije potrebno navoditi naslove, sjetimo se samo imena njihova skladatelja: Beethowena, Schuberta, Webera, Schumana, Mendelsona, Rsoinia, Berlioza, Listza, Wagnera, Branza, Verdija, Musorskog, Dvoržaka, Čajkovskog, Zaica i dr.

GLASOVIRSKA MINIJATURA glasovinska minijatura je kratka skladba koja svoju današnju popularnost duguje najviše

skladateljima romantizma

bila je idealna za opisivanje trenutačnih raspoloženja i maštanja

izvodile su se na intimnim koncertima: u građanskim salonima i pri kućnom muziciranju

uglavnom je lirskog sadržaja a melodijske linije su vokalnog karaktera

nazivi glazbenih minijatura su vrlo različiti npr. Pjesma bez riječi, Nokturno, Barkarola, Uspavanka, Romansa, Balada, Intermenzzo, Improntu

različiti plesovi (valcer, mazurka, poloneza habanera)

skladbe s programnim naslovima (leptir, sanjarenje, proljeće, vjetar u kosi, bumbarov let)

SOLO PJESMA skladba za glas i glasovir poput glasovirskih minijatura, savršeno je odgovarala

salonskom kućnom muziciranju

zahvaljujući jedinstvenom opisu Franza Schuberta, solo pjesma nije ostala samo laki oblik kućne društvene zabave nego je postala koncertna skladba

način pjevanja u solo pjesmama potpuno je drugačiji od vanjskog sjaja i tehničkih bravura u operama

skladatelji nastoje potpuno stopiti poeziju i glazbu prenoseći u glazbu ugođaj i smisao pjesme

postoje tri načina na koje se može uglazbiti tekst:

1. STROFNI OBLIK- ima melodiju u svim kiticama teksta

2. VARIRANI STROFNI OBLIK- nastaje mijenjanjem melodije ili pratnje u pojedinim strofama

3. PROKOMPONIRANI OBLIK- ima uvije novu melodiju od početka do kraja teksta

najznačajniji skladatelji: Franz Schubert, Robert Schumann, Johannes Brahms

SIMFONIJA simfonija u razdoblju bečke klasike postala je najznačajnijim oblikom orkestralne glazbe,

a za romantičare bila je ideal ljepote i ravnoteže klasične forme

romantička simfonija također kao i klasična ima 4 stavka: brzi, polagani, scherzo, brzi

romantička simfonija ostaje glavna forma orkestralne glazbe romantizma, ali je skladatelji prilagođavaju naglašenoj osjećajnosti novog stila

za razliku od simfonije bečke klasike romantička simfonija postaje sadržajno bogatija i duža

SIMFONIJSKA PJESMA

jednostavačno programno orkestralno djelo

obliksimfonijskepkesme je slobodan jer skladatelj najčešće oblikuje tijek skladbe ovisno o izvanglazbenom sadržaju koji žele opisati

najčešći izvori i inspiracija za pisanje simfonijskih pjesama bili su povijesni digađaji,književna djela,legende,likovna djela, autobiografski motivi ili priroda

ime i konačni oblik simfonijskih pjesama dao je Franze Liszt

osim njega izraziti predstavnici bili su Richard Strauß i Bedrich Smetana

ROMANTIČKI KONCERT koncert (skladba za solo instrument i orkestar) jedini je glazbeni oblik koji u razdoblju

romantizma nije doživio većih promjena

obveznu trostavčanost (brzi- polagani- brzi) zadržali su svi skladatelji

osnovna uloga koncerta i nadalje je pokazati virtuozitet solista. Novost je ravnopravniji dijalog između solista i orkestra u iznošenju osnovnih sadržaja tj. tema

većina romantičkih koncerata namjenjena je violini i glasoviru, nešto rjeđe ostalim instrumentima

NACIONALNA OPERA početkom 19. st. nastaje romantična nacionalna opera s tematikom iz narodnih priča ili

povijesnih zbivanja

libreto je na narodnom jeziku a radnja se događa u prirodi, na selu ili na značajnijim povijesnim mjestima

likovi u nacionalnoj operi su ljudi iz naroda ili povijesne ličnosti

skladatelji koriste melodije, ritmove i ostala obilježja narodne glazbe

prvu njemačku nacionalnu operu napisao je 1821. Carl Maria fon Weber; opera se zvala strijelac vilenjak

prvu rusku nacionalnu operu Ivan Susanjin napisao je Mihajl Ivanović Glinka 1836.

prvu hrvatsku operu napisao je Vatroslav Lisinski 1846.- LJUBAV I ZLOBA

hrvatski skladatelj Ivan Zaic napisao je najpoznatiju hrvatsku operu- Nikola Šubić Zrinski (1876.) u kojoj se opisuje junačka borba Hrvata protiv Turaka

Češku nacionalnu operu predstavljaju Bedrich Smetena s komičnom operom Prodana nevjesta i Anthony Dvorak- Rusalka

GIUSEPPE VERDI najveći talijanski operni skladatelj 19. st.

glazbenu izobrazbu dovršio je u Milanu, gradu u čijem će opernom kazalištu La Scala kasnije biti izvedene njegove opere

uzori njegovog ranog stvaralaštva bili su Bellinij, Donizetti i Rossini

veliki uspjesi većine opera (Aida, Rigolleto, Traviata, Nabuko, Otelo, Trubadur, Falstaf) donjeli su mu svjetsku slavu i veliko bogatstvo, a o njegovoj popularnosti govori i podatak da j ena njegovom pogrebu prisustvovalo 200 000 ljudi

Wagner je napisao 13 opera

Najpoznatije:Leteći Holandez,Lothegreen,Tristan i Zolda,Parsifal,Prsten Nibelunga(a) Ranjino zlato,b)Die Walkure, c)Siegfried,d)Sumrak bogova)

RICHARD WAGNER: OPERNA REFORMA Wagner je napisao 13 opera

Najpoznatije:Leteći Holandez,Lothegreen,Tristan i Zolda,Parsifal,Prsten Nibelunga(a) Ranjino zlato,b)Die Walkure, c)Siegfried,d)Sumrak bogova)

Wagner je u svojim glazbenim dramama želio ostvariti jedinstvo svih umjetnosti:glazbe,drame,plesa i likovne umjetnosti

Isticao je dramsku radnju kao nositelja cijele opere pa je i njegova reforma rezultat tog shvaćanja

Najznačajniji elementi Wagnerove reforme su :spajanje glazbenih brojeva u cjelovite prizore,uvođenje lajtmotiva, simfonizacija orkestra

IMPRESIONIZAM impresionizam kao izrazito francuski umjetnički stil nastao je u posljednim desetljećima

19. st.

najprije se javio u slikarstvu i i proširio na poeziju i glazbu

poput slikara i pjesnika glazbenici su također naglašavali promjenjivost takvih boja i glazbenog ugođaja

impresionistički skladatelji pišu najčešće programnu glazbu. Osobito ih privlači voda: more, fontane, kiša i odrazi u vodi

impresionisti su skladali najčešće u malim formama: minijaturi i solo pjesmi

za svoj umjetni izraz pronašli su i novi glazbeni jezik. Proširili su granice dura i mola te prihvatili glazbene utjecaje izvan europskih kultura

ZNAČAJKE GLAZBENOG STILA:

Kako bi proširio tonalitete Debussy je upotrebljavao:

srednjovjekovne moduse u kojima nema hijerarhije tonova

cijetonsku ljestvicu u kojoj su svih 6 tonova međusobno udaljeni za cijeli ton

pentatonsku ljestvicu od 5 tonova karakterističnu za glazbu Kine i Japana

paralelno uzimanje akorada

suprotno pravilima klasične harmonije

skladatelji impresionizma: Claude Debussy, Paul Ducas, Maurice Ravel, Manuele de Falla, Edward Grieg, Aleksandar Skrajbin, Dora Pejačević

OPERNI REALIZAM I VERIZAM opera druge polovine 19. st. pratila je promjene u Europskoj umjetnosti, osobito i

književnosti

ti su književni stilovi utjecali na glazbu, ali samo na području opere

OPERNI REALIZAM

umjesto povijesnih i mitoloških tema u operi, operni skladatelji odabiru priče o običnim ljudima iz sadašnjeg života i iz različitih društvenih slojeva

vrhunci tog stila su francuski skladatelji Georges Bizet (Carmen) i skladatelj Modest Petroič Mosorojski (Boris Godunov)

VERIZAM

tal. vero=istina

pravac u tal. operi s kraja 19. st.

pod utjecajem književnog naturalizma u verstičkim operama pojavljuju se likovi kojima upravljaju elementarne, grube strasti: ljubav, nevjera, ljubomora, mržnja i vendeta (osveta)

raspleti su uvijek tragični

najuspješnija djela tog pravca: Cavaleria, Rusticana – Pietra Mascagnia i Pogliacia – Ruggiera Leoncavella

verizmu pripada i Giacomo Puccini (Tosca, Madame Butterfly, La Boheme)

UMJETNOST 20. ST. ako bi se morali odlučiti za jednu najvažniji značajku 20. st. bio bi to zapanjujući

napredak znanosti i tehnologije

znanost je utjecala na sve čovjekove djelatnosti pa tako i na umjetnost. U umjetnosti koja postaje antiromantična te sklona eksperimentima i istraživanju traži se istina, a ne ljepota

umjetnici 20. st. više ne drže do tradicionalnih vrijednosti, mišljenja i djelovanja

sloboda koja održava čovjekovu sumnju, uz sve vrijednosti i ispitivanje pružila je umjetnicima neslućene mogućnosti

na dosadašnjem iskustvu različitih stilova umjetnici istražuju i izgrađuju vlastite, ponekad vrlo različite stilove

20. st. više ne obilježava i povezuje samo jedan stil, nego upravo suprotno, povezuje ga istodobno postojanje raznovrsnih stihova. Štoviše, jedan umjetnik tijekom svog stvaralaštva prolazi kroz više stilova

umjetnici romantizma nisu mogli naslutiti do kakvih će promjena u umjetnosti donijeti njihova težnja za individualizmom

zahvaljujući novim komunikacijama pomiješali su se utjecaji i kulture iz svih krajeva svijeta. Europa više nije jedino središte razvoja umjetnosti

brojne skladatelje nadahnjuje azijska i afrička umjetnost. Američka umjetnost doživljava procvat, a cijeli planet postaje jedinstven umjetnički prostor

UVOD U GLAZBU 20. ST. glazbeni život u 20 st. Revolucionarno je podijelila pojava snimljene glazbe,snimkom

lakše upoznajemo glazbena djela ranijh epoha:renesanse,baroka,klasicizma i romantizma

ponovno slušanje snimljenog djela omogućuje njegovo bolje upoznavanje i veće uživanje u njemu

ZABAVNA I OZBILJNA GLAZBA

podijela na zabavnu i ozbiljnu glazbu počela je polovinom 19. St

zabavna glazba zauzima bitno mjesto u životu suvremenog čovjeka, dio je vrlo različitih svakodnevnih čovjekovih potreba; služi opuštanju i uživanju bez napora

ne traži znanje, koncentraciju niti dublji smisao

suvremena ozbiljna glazba 20.st vrlo je provokativnog sadržaja i zahtjeva pozornost i koncentraciju pri slušanju

zbog oporog disonantnog zvuka odbija široku publiku privlačeći samo najuži krug slušatelja

do sredine 20 .st. oblikoval se masovna publika koja je utjecala na cjelokupnu kulturu,aročito glazbenu

velik uspon ima industrija zabavne glazbe čija je umjetnička vrijednost često upitna zbog prilagodbe ukusu i zahtjevima masovne publike,različitog nasljeđa i obrazoanja

OD TONALITETA DO ATONALITETA neki skladatelji 20. st. nastavili su koristiti tonalitet dok su drugi, izbjegavajući, pokušali

naći novu tonsku građu

osim dura i mola u glazbi 20. st. tonska građa može biti pentatonika, stari načini, cjelostepena ljestvica, folklorna ljestvica, kromatska ljestvica…

tonalitet dura i mola vladao je glazbom baroka, bečke klasike i romantizma

mnogi skladatelji 20. st. još uvijek se oslanjaju na tonalitet, koriste prošireni tonalitet s bogatom kromatikom i alteriranim akordima koje rješavaju na neočekivan način

jedna od novosti 20. st. je politonalitet (upotreba 2 tonaliteta istodobno), a revolucionarima novost je atonalitet. Sama riječ označava negaciju tonaliteta, odsutnost tonike i svih funkcionalnih odnosa karakterističnih za tonalitet

GLAZBENI EKSPRESIONIZAM lat. riječ ekspresus znači istisnuti ili izražajan

ekspresionizam ne odražava vanjski svijet , nego istiskuje na svijetlo dana onaj iz dubine čovjekove duše

ekspresionizam je stil u slikarstvu ,književnosti i glazbi koji je izrazio pobunu protiv svih preživjelih umjetničkih i društvenih pravila

bio je najsnažniji u Njemačkoj i Austriji od 1905.-1925. G.

Ekspresionisti razotkrivaju društvene nepravde, ljudsku bijedu,otuđenost i strah

Kako bi što jače šokirali publiku ekspresionisti biraju agresivna izražajna sredstva:slikari izobličavaju likove,koriste grube poteze i jake boje,a glazbenici upotrebljavaju atonalitet, oštre disonance, melodijsku liniju izlomljenu čestim velikim skokovima,ekstremnu dinamiku i nove zvukovne boje

Slike i skladbe ekspresionista više ne traže ljepotu i ne pružaju utjehu

Umjetnici beskompromisno traže i prikazuju istinu čak i kada je ruža i upravo stoga jer je ružna

Zato su većina ekspresionističkih glazbenih djela širokoj publici teška i naporna te se uzvode3 na koncertima

HRVATSKI SKLADATELJI U 1. POLOVICI 20. ST. između dva rata, kada je ponovo oživio duh hrvatskog narodnog preporoda, ali ovoga

puta podržan temeljnim glazbenim obrazovanjem, bio je to hrabar procvat nacionalnog romantičkog stila u Hrvatskoj

tom stilu povremeno proširenom utjecajem impresionizma, ekspresionizma i neoklasicizma pripada većina hrvatskih skladatelja

mnogi skladatelji, kao i tadašnja generacija slikara, obrazovali su se u inozemstvu- najčešće u Parizu i Beču.

skladatelji: Blagoje Bersa, Franjo Dugan, Fran Lhotka, Krsto Odak, Josip Hace, Jakov Gotovac, Ivo Tijardović, Dora Pejačević, Krešimir Baranović)

NEOKLASICIZAM, NEOBAROK I NEOROMANTIZAMNEOKLASICIZAM

kao pojam se odnosi na glazbena djela nastala u 20. st., kojih su skladatelji za uzore imali stilska obilježja bečkih klasičara i baroknih skladatelja

NEOBAROK

ističe posebnost stilskih obilježja baroka (barokna motorika, polifone tehnike i barokni oblici)

NEOROMANTIZAM

kao pobliže stilsko određenje primjenjuje se na skladatelje kasnog romantizma i 20. st. koji pišu programska djela, vokalno-instrumentalne forme i muzičke drame

JAZZ improvizirana američka glazba koja koristi europske instrumente te ujedinjuje

značajke europske harmonije,europsko-afričke melodike i afričkih ritmova

improvizacija je bit jazz-a,upravo ona najviše pridonosi svježini i spontanosti jazza-a

jazz improvizacija obično ima oblik teme s varijacijama,a tema je najčešće neka popularna pjesma

improvizator varira izvornu melodiju mjenjajući joj visinu i ritam,improvizacija može biti pojedinačna i skupna

jaz najčešće svira mala grupa „combo“ ili velika skupina „big band“ od deset do 15 svirača

temelj izvođačkog sastava je ritamska sekcija koja daje stalni puls,harmonijsku podlogu i ritamsku raznolikost,sastoji se od klavira,kontrabasa,udaraljki, i ponekad bendža ilibas gitari

solistički instrumenti u jazz-u mogu biti kornet,truba,saksofon,klavir,klarinet,vibrafon,trombon i dr.

REGGAE TIME Nastaje istodobno kad i blues,naziv potječe od engleskih riječi reggae time što

znači izlomljeni tijek što se donosi na metarski tijek uzastopnim sinkopama

Reggae time je stil klavirske glazbe koji su razvili afro-američki klaviristi,njegovu su popularnost šrili putijući crni pijanisti svirajući po salonima,esnjacima,bordelima i riječnim parabrodovima

BLUES Naziv potječe od starog izraza „the blue deviles“ što znači plavi đavol,u

prenesenom smislu odnosi se na potištenost,loše raspoloženje,tugu,tjeskobu

Izrastao iz afro-amerčike folklorne glazbe

Pjevao se uz pretnju gitare ii bendža

SWING Novi stil koji je vladao od 930.-1945.

Swing je uglavnom svirao veliki izvođački sastav „big band“

Bila je to komercijalizirana glazba namijenjena masovnoj publicI

NEW ORLEANS JAZZ Prvi stil u jazz-u koji dobiva naziv po gradu u kojem je nastao

Izvodila ga je mala grupa combo od pet do osam svirača

Osnovna je značajka tog stila grupna improvizacija