Da li je Sveti Vasilije bio Srbin?

Pie: Miroslav OSOVI, Portal Analitika, 2. april 2015.

Svjedoci smo kako se SPC sa arogancijom odnosi prema manastiru Ostrog i kako ga rui.

SPC se dokopala crnogorske svetinje manastira Ostrog 1920. godine, nakon to je ta crkva pristigla u Crnu Goru iza bajoneta srpske vojske. Prema izjavi vladike hercegovakog Grigorija Duria koju je dao u emisiji Nedjeljom u 2 (HRT, 24. jun 2012. link www.youtube.com/watch?v=WWEQFyO6r70) Ostrog godinje poeti milion i po ljudi, to znai da ako hodoasnik (turista) u proeku tamo ostavi 10 eura, SPC samo od ove crnogorske svetinje prihoduje 15 miliona eura!

Srpstvo nije imalo otpora, jer obrazovanih Crnogoraca nije bilo: Jedan od glavnih argumenata Amfilohija Radovia da Ostrog pripada Srpskoj crkvi je njegova esta tvrdnja kako je sv. Vasilije Ostroki bio Srbin iz Hercegovine. Naravno, ovo je neistina, jer ne postoje dokazi da je on bio po narodnosti Srbin. Sva (ili skoro sva) promiljanja Amfilohija Radovia i SPC o crnogorskoj istoriji su neistine ili poluistine, izuzetna je rijetkost da neko iz SPC saopti neku cijelu istorijsku istinu.

Mnogo puta sam na Analitici pisao da je srpska ideologija pristigla u ove krajeve sa Njegoevim uiteljem, fanatinim nacionalistom Simom Sarajlijom i da je on usadio srpstvo u Njegoevu glavu, a Njego zatim rairio srpstvo po Crnoj Gori i ire.

Prije je srpska ideologija pristigla na Cetinje nego u Hercegovinu, jer je ideolozima iz Beograda, bilo vanije da posrbljavaju Crnogorce i njihove episkope, nego stanovnike Hercegovine koji su ionako bili pod ogromnim uticajem crnogorskih episkopa.

Kao jo jedan od bezbrojnih primjera da srpstva nije bilo prije Sime Sarajlije, ukazujem na pjesmu koju je zajedno sa Vientijem Rakiem spjevao poznati arhimandrit Pivskog manastira

Arsenije Gagovi i objavio je u Trstu 1803. godine. Pjesma opisuje crnogorske pobjede na Martiniima i Krusima 1796. godine. U ovoj velikoj pjesmi ne postoji rije Srbin i Srbi, a znamo da su u svim (ili skoro svim) crnogorskim pjesmama poslije dolaska na Cetinje Sime Sarajlije umetnuti Srbi. Pjesmu moete proitati na www.montenegrina.net. Njen naslov je PJESN C(E)RNOGORSKA, o pobjedama u bojevima 1796. godine, a objavio ju je akademik Boidar ekularac.

Neobrazovanost kao plodno tlo: Kad se kod nas ljudi koji nita ne razumiju iz istorije, a koje je obradila SPC, susretnu sa tvrdnjom da je Njego rairio srpstvo u Crnoj Gori, udom se ude kako je to mogue. Ali, to je zapravo bilo vrlo lako. Vrlo je lako bilo voi neukog naroda usaditi bilo kakvu ideologiju, pa i ideologiju zvanu srpstvo. Pokazau dva izvora koji ilustruju kolika je bila tadanja neobrazovanost Crnogoraca. (Uostalom, ni u okolnim zemljama situacija nije bila nita bolja.)

U januaru 1782. sastali su se ef mletake obavjetajne slube Vrakjen i guvernadur Radonji. Radonji je Vrakjenu izloio ideju da se u Crnoj Gori donese jedna tamparija, Gligor Stanojevi predstavlja:

To su smijene stvari, rekao je Vrakjen guvernaduru. Kako moe raditi jedna tamparija u

zemlji gdje nema papira, mastila, slagaa, korektora, gdje jedva jedan na hiljadu zna da

ita. (Gligor Stanojevi, Crna Gora pred stvaranje drave, Beograd, 1962, strana 60)

A to se tie 1818. godine Duan Vuksan predstavlja: Nepismenost je velika, rijetko koji glavar da umije pisati, pa takvi su i popovi. Vladika alje Plamencu jedan raspis, da ga umnoi,

Plamenac mu odgovara: Fala Bogu, nemam nikoga zvati nako samo jednoga popa Sava

naega, koji bi malo ljepe ovo napisa, a drugoga u svu alosnu nahiju nije nikoga. (Duan Vuksan, Crna Gora u 1818. i 1819. godini, Zapisi, knjiga XXI, sveska 1, Cetinje, januar 1939, strana 6). Jedan jedini oek u Crmnikoj nahiji je umio prepisati dokument!

Da li je mogue da se neobrazovani narod suprotstavi ideologiji koja mu je od vostva nametnuta? Kojim argumentima i injenicama mogu da barataju nepismeni ljudi? Na to nepismeni ljudi mogu da se pozovu?

Koja je dominantna narodnost bila u Hercegovini u 17. vijeku? Na ovom cijenjenom portalu sam puno puta pisao da smo mi, velikom veinom staroedioci koji su primili slovenski jezik u razdoblju od 6. do 15. vijeka, u vrijeme dok su Sloveni bili dominantni i brojni. Dakle, proces slovenizacije (u jezikom smislu) trajao je bar 800 godina! Glavninu Slovena Osmanlije su unitile i etniki poistile jo u 15. vijeku. O Slovenima sam objavio tri teksta na Analitici: Kakvi su stvarno bili stari Sloveni, Sloveni u doba Nemanjia i Kako je etniki preoblikovan Balkan.

Jedan primjer. Herceg Stjepan (po kome je Hercegovina dobila ime) i porodica Kosae, bili su Vlasi. Kad se sve o njima sagleda, to je jasno. To izriito potvruje i urica Petrovi (1927-2003), profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, koja kae: Funkcija kneza kod srednjovekovnih Riana svedoi da su oni imali znaajno mesto u drutvenim i politikim

zbivanjima u oblastima Kosaa, Sandalja Hrania i hercega Stjepana Vuki, ije poreklo je

takoe bilo vlako. (urica Petrovi, Srednjovekovni Vlasi na teritoriji dananje Crne Gore primer Riani, rad u zborniku Srednjovjekovna istorija Crne Gore, Podgorica, 1999, strana 241)

A u fusnoti je dala izvor: M. Dini, Zemlje Hercega Svetoga Save, u: Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd 1978, 182 (in Gorasde ad forum Vlachi de Cossaa, 1379).

Uglavnom, od kraja srednjeg vijeka Sloveni i Srbi se vie ne pominju u vjerodostojnim dokumentima koja se odnose na Hercegovinu i Crnu Goru, nema ih vie u istorijskim izvorima prvog reda. Sigurno da se i dalje pominju u pisanjima nekih pisaca iz primorskih gradova i Italije, kao refleksija, odbljesak iz nemanjikih vremena, jer su ti pisci bili u kontaktu sa srednjevjekovnim spisima i knjigama, pa su na osnovu takvog tiva vjerovali da je etniko stanje na terenu i dalje kao u srednjem vijeku. Meutim, u prvoklasnim dokumentima iz dubrovakog, kotorskog i drugih arhiva, dokumentima koja su izvjetavala o stanju na terenu, Slovena-Srba vie nije bilo. Vlasi ili kako su ih Venecijanci zvali Morlaci, su postali predominantna etnija, tako kazuju dokumenta, dakle istorijska nauka.

Sveti Vasilije Ostroki je mnogo potovani crnogorski svetac iji kult se prostire daleko izvan Crne Gore, njemu na poklonjenje dolaze pravoslavci iz svih krajeva bive Jugoslavije i ire. Takoe je potovan i meu katolicima i muslimanima. Roen je kao Stojan Jovanovi 1610. godine u selu Mrkonjii koje se nalazi u Popovom polju, dvadesetak kilometara od Trebinja, u Hercegovini. Umro je u Ostrogu, 1671. godine.

Svetac je postao u crnogorskom narodu, nije kao svetac prepoznat ni u Hercegovini ni u Srbiji, ve prvo u Crnoj Gori, i ne zove se Sveti Vasilije Hercegovaki, ili Tvrdoki, ili Mrkonjiki, ili Srpski, ve Ostroki. Isto tako, na primjer Sv. Leopolda Mandia niko u Herceg Novom nije prepoznao kao sveca, ve je njegov kult nastao kod Italijana u Padovi. Kult Sv. Vasilija se preko crnogorskog naroda rairio dalje, on je crnogorski svetac!

Iz arhiva dubrovakih i bokokotorskih: Srbin Goran Komar iz Herceg Novog (vladika Amfilohije mu govori na promocijama knjiga) istraivao je dubrovaki i arhive u Boki Kotorskoj i ire. Iz arhiva je ispisao hiljade irilinih dokumenata i objavio ih u vie knjiga. Po svemu sudei Komar je ovaj posao poteno obavio i tako vjeno zaduio crnogorsku istoriografiju. Komar je objavio mnogo dokumenata koja se odnose na teritoriju koja se u 16, 17, 18, i do duboko u 19. vijek voljom Osmanlija nazivala Hercegovina. Trebamo znati, prije nego su Osmanlije formirale Hercegovinu, postoje jasni istorijski izvori iz kojih se vidi da su Niki, ak i Vilusi pripadali srednjevjekovnoj Zeti ija je nasljednica drava Crna Gora. Pregledao sam dokumenta iz nekoliko Komarevih knjiga.

Godine 2009. Komar je objavio knjigu Boka Kotorska: irilski spomenici 17, 18. i 19. vijeka (Acta Serbica): mjeovita graa (1608-1917) u kojoj je prikazao 578 dokumenata do 1840.

kada se prvi put u jednom dokumentu u toj knjizi vidi jasna srpska nacionalna misao. Prije te godine ne postoji u ovoj knjizi nijedan dokument u kojem se nalaze rije Srbin i Srbi.

Godine 2010. Goran Komar je objavio knjigu Pisma Miha Kuveljia dubrovakoj vladi Kandijski rat 1646 do 1662. godine. Sva objavljena pisma nastala su od 1646. do 1662. godine. U ova 52 pisma iz 17. vijeka, ne postoji nijedan pomen Srba, pisma se odnose na dogaaje u Herceg Novom i zaleu. Mnogo puta su pomenuti Vlasi i Crnogorci. Iz dokumenata se jasno moe zakljuiti da je svo zalee Herceg Novog naseljeno Vlasima, za sve stanovnike seoskog podruja Hercegovine dubrovaki pijun Miho Kuvelji upotrijebljava naziv Vlasi. Pisma su vrlo ivotna, odnose se na svakodnevne dogaaje u Herceg Novom i na dogaaje za koje je Kuvelji saznao. U svijesti Kuveljia Srbi, kao stanovnici ovih krajeva ne postoje.

Godine 2011. Goran Komar je objavio knjigu irilina dokumenta Dubrovakog arhiva: Prilog istoriji svakodnevnog ivota na tromei Dubrovnika, Trebinja i Novog 1504. 1795. U 388 dokumenta ne postoji nijedan pomen rijei Srbi ili Srbin, a mnogo puta su pomenuti Vlasi i Crnogorci.

to kau dokumenta iz vijeka u kojem je ivio Sv. Vasilije Ostroki: Moramo imati na umu, radi se o irilinim dokumentima, koja su dakle pisali nai ljudi, a ne stranci, pisma koja je Komar objavio odraavaju stanje svijesti predaka dananjih Hercegnovljana, Bokelja, Hercegovaca i Crnogoraca. To su prvoklasni istorijski izvori. Evo neki primjeri iz dokumenata.

U pismu dubrovakom knezu i vlasteli od 10. marta 1648. godine Miho Kuvelji pie: s koijem se zdrui reeni Sefer i poe, koji bjee digo glas da e otuda iz vlake zemlje nedomak (!)

Sarajeva uputiti se hoditi u Ocinj. (Goran Komar, Pisma Miha Kuveljia dubrovakoj vladi Kandijski rat 1646. do 1662. godine, Herceg Novi, 2010, strana 34)

Na istoj strani Kuvelji u jo par reenica ovo isto ponavlja, pominje vlaku zemlju, kao neko optepoznato geografsko podruje, a to je zapravo cijela Hercegovina i ire. Na strani 46 iste knjige Kuvelji 4. jula 1648. godine pie: inie Turci svu njih(ovu) eljad aliti familje iz gradova izvesti i poslati ih u Vlahe na njihove batine da stoje.

Na strani 58 iste knjige je pismo Kuveljia Dubrovanima od 26. avgusta 1648. godine, e kae: I tako jote stvar osta dokle doe Ali beg Begzadi kapetan Novski s Ljubomira i ostale age iz Vlaha

Ljubomir je selo pored Trebinja. Pa 15. novembra iste 1648. Kuvelji pie: Isto je po Trebinju i na ina mjesta po Vlasima (strana 76)

Kuvelji je dakle Trebinje definisao kao vlako mjesto, a selo Mrkonjii e je Sveti Vasilije roen, je i danas u optini Trebinje. Te 1648. godine Sv. Vasilije Ostroki je imao 38 godina.

Knezu i vlasteli dubrovakoj 15. avgusta 1651. godine Miho Kuvelji pie: ... to se minutijeh godita as uini kadiji u ono doba kada se dolu prid gradom ubii jedan Vlah od Banjana (Goran Komar, Pisma Miha Kuveljia dubrovakoj vladi Kandijski rat 1646. do 1662. godine, Herceg Novi, 2010. strana 117)

Banjani su tada spadali u Hercegovinu, kao i u drugim dokumentima, u Banjanima se uvijek navode Vlasi, sve dok po prirodnom slijedu nijesu pripali Crnoj Gori, a Srbi su i u Banjanima i u Hercegovini izmiljeni u 19. vijeku kad i u Crnoj Gori.

Goran Komar je 2011. u Herceg Novom objavio knjigu irilina dokumenta Dubrovakog arhiva: Prilog istoriji svakodnevnog ivota na tromei Dubrovnika, Trebinja i Novog 1504. 1795. Ima mnogo pomena Vlaha, npr. u pismu dubrovakoj Vladi od 8. decembra 1697. godine koje je vjerovatno pisao Niko Kuvelji (sin Miha) kae se: Vlasi ovdinji i gornji, opeta svikolici na preu spra(v)ljaju imabaadure njihove u Mletke (strana 133)

Donji Vlasi su Vlasi koji ive u Hercegovini blie Jadranu, a Gornji Vlasi su Vlasi evernih planinskih djelova Drobnjaci, Vlasi Polimlja, Romanije U istom pismu, malo kasnije, kae se: Ree mi jedan prijatelj ne od male krije, jere bez znanja eneralova uinio je pijenu Burovi po sebi da ne davaju panduri pasavati u Konavle Nikiem i druzijem Vlasima vae intrade

uzimati (ista knjiga, strana 133)

Nikii su mnogo puta u dokumentima nazivani Vlasima, pa tako i ove. Devetog marta 1676. godine Miho Kuvelji pie knezu i vlasteli dubrovakoj: I opet podmeu Vlahe iz ove Draevice (ista knjiga, strana 344)

Draevica je bila nahija koja je obuhvatala podruje od Herceg Novog do Risna i sva sela uz taj pojas obale i sela u zaleu. Nema tamo Srba tada, samo Vlasi. Osmog aprila 1697. Niko Kuvelji pie vlastima dubrovakim: I kako nije ovdi bekota bokuna u fundiku Vlasi plaeni koji su na Trebinju i po druzijema postima i u Popovu pisali su jedne otre knjige (ista knjiga, strana 467)

Dana 7. XI 1697. god. Niko Kuvelji je pisao vlastima dubrovakim. Opis pisma dao je Goran Komar i nema potrebe citirati iz pisma, pored ovog Komarevog opisa: Niko Kuvelji knezu i vlasteli dubrovakoj o radosti ovdanjih Vlaha povodom uspjeha carske armije u Bosni, to

dijele i itelji Brda, Crne Gore i Albanije. (ista knjiga, strane 473 i 474)

Niko Kuvelji je 25. marta 1698. pisao Dubrovanima: Njeki Vlasi iz Gacka dooe (ista knjiga, strana 479). I u Gackom su Vlasi, naravno.

Pa pismo od 3. avgusta 1698. istoga Nika Kuveljia: Zato je u velikoj smutnji i alosti neizreenoj za koga se harvu i u favor mu daju knjige Peratani, Patrovii, Budljani, Vlasi od

Grahova i od (d)rugdje ine. (ista knjiga, strana 480).

Bez pomena Srba u Hercegovini u 17. vijeku: Sva ova prvoklasna dokumenta su dakle iz 17. vijeka, istoga vijeka u kom je ivio Sv. Vasilije Ostroki i meu ovim dokumentima nema nijedan jedini pomen o Srbima. Ima jo mnogo dokumenata koja nam isto kazuju kao i ova. Uopte, nikada nijesam vidio nijedan pomen Srba u Hercegovini u 17. vijeku. Vjerovatno postoje pomeni Srba i Slovena u 17. vijeku u Hercegovini, ali u nekim drugorazrednim izvorima.

Ako u najkredibilnijim dokumentima iz 17. vijeka ne nalazimo Srbe u Hercegovini, ve Vlahe, to znai da ni Sveti Vasilije Ostroki nije bio Srbin, zato bi bio? To to je u 19. vijeku u ovim krajevima izmiljena srpska narodnost, to u prii o narodnosti sv. Vasilija ne igra nikakvu ulogu.

Ako je Ivo Andri, zavrivi sve kole, u Beograd doao kao Hrvat te u Beogradu kao formirana linost postao Srbin; ako politiari SNP-a (iz partizanskih kua!) u svojim 50-tim i 60-tim godinama ivota postaju Srbi; ako je Emir Kusturica u svojoj estoj deceniji ivota promijenio vjeru i proglasio se za Srbina, itd, ima jo mnogo primjera, zar je teko bilo u 19. vijeku prodati srpstvo nepismenim Crnogorcima i Hercegovcima? Naroito kad imamo u vidu da se toga posla prihvatio jedan veliki poeta kao to je Njego.