»MLADO KLASJE« ŠKOLSKI LIST»MLADO KLASJE« ŠKOLSKI LISTOSNOVNE ŠKOLE »DOBRIŠA CESARIĆ« OSNOVNE ŠKOLE »DOBRIŠA CESARIĆ« OSIJEKOSIJEK

VELJAČA 2012.VELJAČA 2012.GODINA XXXVIIIGODINA XXXVIII

BROJ 38BROJ 38

ISSN 1332-6201ISSN 1332-6201

BRANKOBRANKO

LUSTIGLUSTIG

Naši Naši dugogodišnji dugogodišnji CesarićiCesarići

Oduševljeni Oduševljeni smo susretom smo susretom sa svjetskim sa svjetskim producentomproducentom

MIROMIRO

GAVRANGAVRANLjubav i Ljubav i prijateljstvo su prijateljstvo su najvažnijinajvažniji

Kamo Kamo poslije poslije osnovneosnovne

Broj 38 god. XXXVIII.veljača 2012.

Mlado KlasjeMlado KlasjeŠkolski list Osnovne škole »Dobriša Cesarić«, Osijek

ISSN 1332-6201

Izdavač:OŠ »Dobriša Cesarić«

Za izdavača:Andrija Vučković, ravnatelj škole

Adresa:Mlado KlasjeNeretvanska 10, 31000 Osijektel./fax.: 031/272-938E-mail: os-dcesaric@os.tel.hr

Uredništvo lista: Petra Ivanišić, V.b, Karla Mandurić, V.b, Katarina Lončarić, V.b, Lorena Grljušić,

V.b, Davor Japunčić, V.b, Ana Marić, VII.a, Marina Baraban, VII.a, Iris Koščević, VIII.a, Mia Csicska, VIII.c

Glavna urednica:

Tea Jažić, VII.a

Zamjenica glavne urednice: Lucija Firi, VII.a

Odgovorna urednica i lektorica: Jagoda Koščević, prof.

Fotografi je:

novinari i S. Laksar

Naslovnica:

Bartol Lakoti ć (foto: Mia Vujić)

Grafi čka priprema i kompjutorska obrada: »Sitograf« d.o.o

Mlado klasje i dalje raste. Kao i prošle godine, saznali smo mnoštvo zanimljivih informacija, poprati li svakojake događaje i sve to pretočili u tekst najbolje što znamo.

Neki su upoznali hollywoodsku legendu, neki su išli na koncerte svjetskih izvođača, a neki su imali susret s jednim od najpoznati jih hrvatskih pisaca.

Iako nismo sami baš puno putovali, slušali smo o puto-vanju vječnih putnika pa i o tome pisali.

Razgovarali smo i s učiteljima koji rade najduže u školi. Zanimljiva je njihova priča.

Saznali smo tajnikovu tajnu, spremačica teta Dušan-ka nam je opisala svoj doživljaj Norveške (blago njoj). Jedna se djevojčica prije tridesetak godina igrala svoga časopisa, crtala i pisala, uređivala svoje novine, zati m je u osnovnoj bila novinarka Mladog klasja, a sad je glavna urednica jednog pravog časopisa. Dakle, Mlado klasje je iznjedrilo jednu pravu novinarku!

Popričali smo i s čelnicom osječkog Azila koja zajedno s vrijednim volonterima nesebično skrbi o onim manje sretnima – četveronožnima.

Prati li smo cijeli projekt Veselih zamki i što sve ne. Ne-ćemo vam baš sve odmah otkriti .

Uživajte u čitanju ovog broja, jednako kao što smo i mi uživali stvarajući ga!

Tea Jažić, glavna urednica

UVODNIKZadivila me veličina jednostavnosti velikog čovjeka

3

Ljubav i prijateljstvo su najvažniji 5Darivao nas je sveti Nikola 7Božićna bajka u tramvaju 8Ponosni na treće mjesto 9Zajedno protiv ovisnosti 9Djeca djeci 10Uzorna Ela 12Izviđački izazovi 13Novinarstvo je ozbiljan posao 14Obišli smo stare i nemoćne 16Naši dugogodišnji Cesarići 17»Šjor File moj...« 22Radujte se s nama 23Oduvijek sam željela biti učiteljica 24Koncert koji se pamti 26Roger Watres - The Wall 27I ja sam našla svoje zvijezde 30Jednoglasno, bilo je nezaboravno 31Mi plešemo 32Moja sova Howly 34Uhvaćena ljepota trenutka 35Naša kap za snažniji slap 36Stvari na sigurnom 38Foursquare 39Ah, ta Norveška 40Jeste li znali 41OSWIT za djecu i odrasle 42Nacionalni kviz za poticanje čitanja prvi put on-line

44

Vesele zamke - kviz 44Prva zajednička proba Plave boje snijega 46LiDraNo, uvijek nova radost 48Kamo poslije osnovne 49Misli što radiš 50Lijepi i njegovani 51Pazi, crna mačka! 52Život kroz perspektive jedne vegetarijanke 54Subkulture 55Tko, ako ne ja 58Jednostavno, volim putovati 60

Gdje sve nisu bili 61Stalno se vraćam u Rim 62Moje odredište - Peru 63Vukovar u srcu 65Svakako pročitajte Petricu Pričalicu 66Moje zimovanje 66Više, bolje, jače 68Kraul, leđno, prsno 69Lovre osvojio zlato 70Prva pojedinačno i ekipno 70Biseri, što učenički - što nastavnički 71Strip 72

Z di il liči j d t ti lik 3 SADRŽAJ

Mlado klasje 3 ׀

Na jednom od prvih sati povijesti ove školske godine, nastavnica nam je rekla da će povjesničari i geografi ići u kino gledati fi lm o holokaustu. Ja sam naiv-no pitala: »Idemo li gledati fi lm u kino Europa ili Urania?« Staromodno dijete je zaboravilo na činjenicu da se ta dva kina skoro više ne koriste. Rečeno nam je da će se fi lm prikazati u Cineplexxu, u Trgovačkom centru Avenue Mallu 15. rujna 2011. u jutarnjem terminu. Bili smo jako uzbuđeni, a još više kad smo saznali da će na projekciji fi lma go-stovati dobitnik dvaju Oscara i rođeni Osječanin – Branko Lusti g. U rodni grad sti gao je u organizaciji 5. Festi vala ži-dovskoga fi lma u Zagrebu, a obrazovni program za djecu i mlade (nas tristoti -njak učenika sedmoga i osmoga razre-da) pod nazivom Edukacijska jutra, odr-žan je uz potporu Grada Osijeka. Veći-na nas nije znala tko je zapravo Branko Lusti g. Nastavnica Amaranda Pavošević nam je objasnila da je on Židov koji je kao dijete, poput svih ostalih Židova, bio poslan u koncentracijski logor. Neki od vas koji ovo čitate možda ga znate po činjenici da je on producent uspješ-nih hollywoodskih fi lmova »Gladijator« i »Schindlerova lista«, koji su mu do-nijeli najpresti žniju fi lmsku nagradu –

Oskara. Ime proslavljenoga hrvatskoga producenta stoji i iza fi lmova kao što su: »Kraljevstvo nebesko«, »Hannibal«, »Mirotvorac« i dr..

Susret s filmskom legendom

Mario Pintarić, profesor geografi je, re-kao nam je da ćemo upoznati legendu fi lmske industrije te da svakako zapam-ti mo ovaj trenutak. Kad smo čuli tko je Branko Lusti g, bili smo izvan sebe, no također smo se bojali hoće li on htjeti pričati s nama.

Kad smo došli u Cineplexx, neki su od-mah oti šli kupiti kokice i sokove, dok su drugi strpljivo čekali da Branko Lusti g odgovori na pitanja novinara. Kad je završio, mi se nismo usudili prići i pi-tati da se slikamo s njim, no na sreću, nastavnik i nastavnica su ga zamolili. Naravno da je pristao, a poslije slika-nja smo se ipak usudili postaviti par pitanja. Dorian Garac iz VI.b probio je led. Odgovorio na Lusti govo pitanje što je tolerancija i mi smo mu zahvalni na tome. S obzirom da je odgovor oduše-vio slavnog producenta, donosimo ga u potpunosti : »Tolerancija je poštova-nje prava drugih ljudi da imaju pravo glasa, pošti vanje i uvažavanje tuđeg

UPOZNALI SMO OSKAROVCA BRANKA

LUSTIGA, ROĐENOG

OSJEČANINA

SUSRETISUSRETI

Zadivila me veličina jednostavnostivelikog čovjeka

Vidio je da nas zanima holokaust pa nam je pokazao svoju tetovažu iz Auschwitza. Na tetovaži je upisan broj koji je bio jedinstven za svaku osobu, možemo reći da je to bila neka vrsta oznake.

Oduševljeni smo susretom sa svjetskim

producentom

Mlado klasje ׀ 4

mišljenja ma koliko ono bilo različi-to od našeg.«Potom smo svi pričali sa živućom fi lmskom legendom, ali ne samo o fi lmu i fi lmskoj industriji, nego smo ga pitali što nas zanima. A prvenstveno nas je zanimalo njegovo proživljeno iskustvo zatočeništva u koncentracijskom logoru. Ja sam ga pitala je li bio u koncentracijskom lo-goru Bergen-Belsen. Odgovorio mi je da je bio te upitao zašto me to zani-ma. Objasnila sam mu da obožavam Annu Frank koja mi je velika inspira-cija, a ona je umrla od ti fusa u Ber-gen-Belsenu. Rekao nam je da je bio 200 metara od barake u kojoj je Anna umrla, no da ju nije mogao niti vidje-ti , niti upoznati jer je ona već umrla kad je on došao u logoru. Kao dese-togodišnji dječak proživio je sve stra-hote velike nacisti čke ideje o istrje-bljenju Židova. Dvije godine proveo je u zatočeništvu u koncentracijskim logorima Auschwitzu i Bergen-Belse-nu. Iz ti h logora nisu se vrati li brojni članovi njegove obitelji, uključujući i voljenu baku koja je ubijena u plin-skoj komori. Vidio je da nas zanima holokaust pa nam je pokazao svoju tetovažu iz Auschwitza. Na tetovaži

je upisan broj koji je bio jedinstven za svaku osobu, možemo reći da

je to bila neka vrsta oznake.

Bili smo očarani njegovom poziti vnošću i htjeli smo još pričati s njim, no uskoro je po-činjao fi lm, te smo morali oti ći u dvoranu.

»Cilj ovoga programa, koji ima preporuku Ministarstva znanosti i

obrazovanja, jest približiti mladima tragediju holokausta na njima ra-zumljiv način te prenijeti osnovne ideje Festi vala: promicanje toleran-cije, čovjekoljublja i prihvaćanja ra-zličitosti «, rekla je Nataša Popović, direktorica Festi vala.

Zaplakali smo uz potresni film

U kinu, nakon što smo se svi smjesti -li na svoja sjedala, gospodin Lusti g nam je objasnio zašto je odabrao baš ovaj fi lm. Rekao je da ga je on po-gledao još davno te da je potresan i predivan.

»Unutar Hanina kovčega« do-kumentarni je fi lm o djevojči-ci Hani i njezinom bratu koji su poslani u logore. Film go-vori o Haninom izgubljenom

kovčegu koji je dospio u Tokio.

Tamo ga je proučavala skupina entu-zijasti čnih mladih učenika koje jako zanima holokaust. Neću vam ispričati radnju i napraviti recenziju fi lma jer preporučam da ga sami pogledate i uvjerite se u njegovu dirljivu poruku zbog koje je dosta nas plakalo.

Nakon fi lma gospodin Lusti g je na mi-krofon ispred svih gledatelja odgova-rao na pitanja iz publike. I ovaj put je Dorian probio led, prvi postavljajući pitanje. Gledatelji su se zapravo sti -djeli postaviti pitanja pa ih nije bilo puno, barem mi se sada tako čini dok pišem o ovom iznimnom čovjeku. Branko nam je ispričao o svom živo-tu za vrijeme II. svjetskog rata. Mene je posebno dirnulo to što je rekao da ga je jedna djevojka prije fi lma pitala je li bio u Bergen-Belsenu jer je tamo Anna Frank umrla. Ako niste preska-kali tekst, jasno vam je tko je ta dje-vojka.

Uslijedila su i pitanja:

● Je li Vam teško prisjećati se i pričati o proživljenim strahotama u logoru?

- Nije, ja sam preko toga prošao već davno. To mogu zahvaliti fi lmu, fi lm mi je to učinio... Previše sam fi lmova radio da bih ostao zatvoren u sebe, pusti o sam to sve iz sebe.

● Kako ste se uspjeli spasiti iz logora?

- Spasio me je jedan njemački vojnik čiji je otac poznavao moga oca koji je bio natkonobar u hotelu Central i uvi-jek mu je davao piti na »veresiju« te se o mom ocu često pohvalno govo-rilo u njihovoj obitelji. To je bila moja sudbina.

● Koju ste školu pohađali u Osijeku? Kako se osjećate u rodnom gradu?

- Bila je to škola u gradu, današnja Osnovna škola Franje Krežme. U Osi-jeku se uvijek osjećam kao kod kuće, gdje i jesam.

● Iako ste u Hollywood oti šli s 58 godina, ipak ste uspjeli. Kako to ko-menti rate?

- Da sam s deset godina oti šao u Hollywood umjesto u Auschwitz, si-gurno bih danas imao svoj veliki stu-dio. Ali oti šao sam na krivo mjesto.

● Kakav je hrvatski fi lm danas u od-nosu na vrijeme kad ste odlazili iz Hrvatske?

- Mislim da je Hrvatska u ono doba imala mnogo bolju fi lmsku scenu, bilo je više entuzijazma i ljudi su ra-dili bolje fi lmove. Danas padaju pod utjecaj art fi lma, a nije i ne može biti svaki fi lm art fi lm. Treba raditi fi lm iz života. Znate da je i Angelina Jolie došla u Bosnu i snimila fi lm o životu, o onome što su ljudi tamo doživljava-li. Mi u Hrvatskoj imamo potencijala i u glumcima i u lokacijama, jedino nemamo u scenarijima. Samo scena-rij treba dobro napisati . Kad bi nam samo scenariji bili bolji, gdje bi nam bio kraj?! Mi pišemo takve budala-šti ne, npr. ove tri sapunice koje se istovremeno vrte – pa to je strašno. A kakav se samo novac potroši na to!

● Na pitanje: »Jeste li upoznali Bra-da Pitt a?« dobro se nasmijao.

Kad je završio s pričanjem na mikro-fon, te kad su ostali gledatelji oti šli, prijatelji koji nisu pričali s njim prije fi lma nagovorili su me da ga pitam može li nam opet pokazati tetovažu iz Auschwitza. On je rekao: »Narav-no. Sve za malu Annu Frank.« Bila sam polaskana . Rekao nam je da ob-vezno pogledamo Schindlerovu listu, a nastavnica i nastavnik su mu rekli da defi niti vno namjeravaju to od-gledati s nama pod povjesničarima i geografi ma. Sve u svemu, defi niti vno - bio je to nezaboravan dan, kako za nas učenike, tako i za naše profesore koji su ostali zadivljeni jednostavno-šću i pristupačnošću ovog iznimnog čovjeka.

P.S. Pogledali smo Schindlerovu li-stu... Neupitno, to je fi lm koji se ne zaboravlja...

Tea Jažić, 7. a

nu. Iz ti hčlanovi nvoljenu bskoj komholokaustetovažu

je upisaza s

je

Bipoprčinu d

»Cilprepo

obrazotragedijzumljivideje Fecije, čozličitostidirektor

Zaplaka

U kinu, nli na svonam je oovaj fi lmgledao jopredivan

»Uk

vko

SUSRETISUSRETI

Branko Lustig je jednostavan i

susretljiv

FOTO: Mario Pintarić

Mlado klasje 5 ׀

Na pisanje ga potiče želja da priča priče, a inspirira ga svakodnevni život, ali i mašta. Iako zna tipkati na računalu, piše samo rukom jer mu je tako draže. Žena mu je uvijek prvi čitatelj

DRUŽENJE S PISCEMDRUŽENJE S PISCEM

S MIROM GAVRANOM O PISANJU, ČITANJU, GAVRANFES TU I KOJEČEMU

Ljubav i prijateljstvo

su najvažnijiU Gradskoj knjižnici, 8. ožujka 2011. godine spremno nas je dočekao Miro Gavran, poznati suvremeni hrvatski pisac. Za one koji se ne sjećaju, sigur-no su pročitali barem jednu njegovu knjigu: Zaljubljen do ušiju, Profesori-ca iz snova, Svašta u mojoj glavi...

Na susretu je bilo još nekoliko škola. Učenici su postavljali pitanja za vrije-me susreta, ali Lucija i ja smo dobile ekskluzivan intervju poslije susreta.

Tijekom susreta Miro Gavran nam je pričao o svojim romanima, a i općeni-to o životu, odrastanju i ljubavi.

»Ljubav i prijateljstvo su najvažniji«, rekao nam je. U djeti njstvu se zalju-bio u dvije profesorice što ga je inspi-riralo za njegov roman Profesorica iz snova.

Nikada nije sjeo za stol pisati , a da nije ima veliku želju i inspiraciju. Na

Tea brusi svoje novinarske vještine

FOTO: S. Laksar

Mlado klasje ׀ 6

pisanje ga poti če želja da priča priče, a inspirira ga svakodnevni život, ali i mašta. Profesionalno je krenuo pisa-ti kao šesnaestogodišnjak. U jednu bilježnicu je u mjesec dana napisao pet, šest priča. Kada krene pisati , uvijek si prvo postavi pitanje: »Što bi bilo, kad bi bilo...?«.

Najprodavaniji njegovi romani za dje-cu su: Kako je tata osvojio mamu, Za-ljubljen do ušiju, Profesorica iz snova i Svašta u mojoj glavi.

Već je osamnaest godina profesional-ni pisac, a žena mu je uvijek prvi čita-telj. Iako zna ti pkati na računalu, piše samo rukom jer mu je tako draže. Jednako voli pisati romane za odrasle kao i za djecu.

Izjavio je da za njega nema ljepšeg posla od pisanja. Nikada ne bi pisao da nije osjeti o ljubav. Ovim putem že-limo se zahvaliti gospodinu Gavranu, što je odvojio vrijeme za znati željnu djecu! Hvala Vam!

● Je li pisanje od malena bio vaš ži-votni poziv?

Pisanje je bilo ono u čemu sam uži-vao i čemu sam težio od početka, a da ću biti pisac, ta je odluka pala tj. pojavila se želja za pisanjem kad sam imao 16 godina. Prije toga sam mislio da ću možda biti profesor književno-sti . Volio sam sve čitati , od stripova do knjiga, od lekti ra do ne-lekti ra, znači sve mi je bilo zanimljivo i uživao sam u tome.

● Kakve knjige rado čitate?

- To se stručno zove realisti čna proza, znači to je moguće. Današnje gene-racije puno više preferiraju fantasy literaturu. Ja i jesam u ranom djeti nj-stvu volio čitati bajke i te stvari koje su vezane uz fantasy, uzmimo jednog pisca, Julesa Vernea koji je još u mo-joj generaciji pisao fantasy literaturu, svoje vrste, znanstveno fantasti čnu. Međuti m, u načelu sam volio pisce kao Karl May, Erik Kestner, znači ta realisti čna proza, a da su glavni junaci mladi. Astrid Lindgren mi je bila dra-ga sa svojom Pipi Dugom Čarapom. Znači pisci koji govore o onom otpri-like mogućem, pa i ako malo odu u neku fantaziju, da to nije predaleko.

Najizvođeniji dramski pisac

● U Slovačkoj se održava festi val pod imenom Gavranfest. Održava li se konti nuirano, svake godine ili...?

- Ne, on se održava povremeno, ot-prilike svake druge godine. Prvi put je bio 2003. I onda oni, nakon nekog vremena, pozovu neka druga kaza-lišta iz drugih zemalja gdje odigraju moje komedije, drame. Prve godine je napravljen festi val, samo slovačkih kazališta, došlo je šest slovačkih ka-zališta. Bio sam uvjerljivo najčitaniji pisac u Slovačkoj, pa su zato odlučili napraviti . Kasnije su pozvali i kazali-šta iz Pariza, iz Zagreba, iz Krakova, iz Praga, i tako dalje, plus Slovačka.

● Jeste li zadovoljni ti m izvedbama?

- Jako. Bilo je lijepih iskustava i meni je bilo divno na jednom mjestu vi-djeti kako me igraju glumci iz drugih zemalja i to je svakako pomoglo meni kao dramskom piscu. Za mene su sa-znali ljudi koji nisu znali da sam ja i dramski pisac, pa su dolazili i drama-turzi i prevoditelji iz ti h zemalja koji te godine ne bi imali predstave na Gavranfestu.

● Na vašoj službenoj stranici je objavljeno da je sutra premijera vaše komedije, Muž moje žene, u San Pe-dru blizu L.A. Namjeravate li ići tamo ikada i pogledati tu predstavu?

- Oni su mene pozvali prije tri tjedna da ja dođem na tu premijeru, što je dosta kasno. A kako sam ja sam već obećao imati u Osijeku promociju

romana, imam i susret večeras u Vin-kovcima, sutra imam jednu tribinu Pepelnica umjetnika u Zagreba. Jed-nostavno nisam mogao radi odlaska na tu premijeru sve ovo odgoditi . A pokušavam, kad god mogu u životu, održati riječ. Malo jesam radoznao. Vidim da će to biti dobro, međuti m mnoge druge nisam vidio, neke sam vidio, pa su bile dobre i bez mene.

● Vaš sin Jakov je student glume ili je završio?

- On je treća godina glume na Glu-mačkoj akademiji ovdje u Osijeku.

● Je li ikada glumio u nekoj predsta-vi po vašem romanu?

- Zasad nije, nadam se da hoće.

● Želite li se još nekim žanrovima knjiga u budućnosti baviti , osim ovi-ma kojima se sada bavite?

- Ono što mene privlači, zadnje vrije-me bih volio, sad recimo ovo iskustvo pisanja teksta za operu, poti če me da jednog dana možda napišem i neki mjuzikl, radio bih mjuzikle i za odra-sle i za djecu, naravno. Znam da gle-datelji vole, a i ja volim vidjeti neku predstavu kroz glazbeni i kroz scenski izričaj. Gluma, glazba, ples, sve ono što mjuzikl može dati , to nas ispunja-va srećom.

Tea Jažić, VII.a

Lucija i Tea s Mirom

Gavranom

Najprodavaniji njegovi romani za djecu su: Kako je tata osvojio mamu, Zaljubljen do ušiju, Profesorica iz snova i Svašta u mojoj glavi.

DRUŽENJE S PISCEMDRUŽENJE S PISCEM

Mlado klasje 7 ׀

Za blagdan Svetoga Nikole 6. prosinca učenike od prvog do osmog razreda posjeti o je sveti Nikola u pratnji svojih anđela. U ulozi svetoga Nikole našao se Matej Grgić, učenik 8.b, a uloge anđela preuzeli su: Ma-tea, Tea, Marti na i Matea. Pri-je podjele darova učenici nižih razreda upriličili su priredbu svetom Nikoli gdje su pokazali svoje umijeće pjevanja, recita-cije i glume.

Neki razredi ugodno su nas iz-nenadili recitacijama i pjesmi-cama o svetome Nikoli. Pjevao je i Mali pjevački zbor učiteljice Zvjezdane Uzelac, a lutkari uči-teljice Davorke Budić izveli su prigodan igrokaz »Čizmica sve-tog Nikole«.

Organizaciju dočeka sv. Niko-le preuzela je vjeroučiteljica Silvija Mašaberg. Čokoladama su se razveselili svi, a neki su se dobro i našalili prepoznavši Mateja kao sv. Nikolu.

Iris Koščević, 8.a

OBILJEŽILI SMO...OBILJEŽILI SMO...

Anđeli na djelu Kako je dobro dočekati svetog Nikolu u razredu Pripremili smo i čizmice

»Znam da ste svi bili dobri«, krenuo je s pričom sveti Nikola

»Može jedna pjesmica, dragi sveti Nikola?«

Vjeroučiteljica se pobrinula da sve ide po planu

Kome se djeca najviše raduju?

»Dođi sveti Nikola!« pjevaju mali pjevači »Svetog Nikolu« su prepoznali prijatelji iz razreda i to ga skoro stajalo kape

FOTO: Iris Koščević, VIII.a

Glumci lutkari iz predstave »Čizmica svetoga Nikole«

Darivao nas je sveti Nikola

Mlado klasje 77 ׀ ׀

Mlado klasje ׀ 8

Inače volimo bajke, Inače volimo bajke, a ove pokretne a ove pokretne su nam još dražesu nam još draže

Stižu nam i daroviStižu nam i darovi

FOTO: M. Abičić FOTO: M. Abičić

BOŽIĆNO VRIJEMEBOŽIĆNO VRIJEME

Božićna bajka u tramvaju

Učenike 1.a i 1.b razreda, s učiteljicama Majom

Farkaš i Marijom Abičić, ulicama grada Osijeka provozao je i uveselio božićni

tramvaj. Učenici su uživali u božićnoj predstavi glumačke skupine pod nazivom »Čarobna gruda«,

upoznali Djeda Mraza koji ih je tom prigodom i darivao te isprobali čarobni »face painti ng«. Ta

prava božićna bajka se ti jekom mjeseca prosinca 2011.godine po prvi put održala u Osijeku, a naši su je učenici doživjeli 22. prosinca 2011. godine.

Svako je dijete iz tramvaja izišlo s najljepšim dojmovima s predstave o čarobnom Božiću,

prigodnim darovima iz vreće Djeda Mraza i velikim osmjehom.

Marija Abičić, učiteljica I.a

Mlado klasje ׀ 8

Mlado klasje 9 ׀

U subotu, 12. ožujka 2011. godine u OŠ »Dobriša Cesa-rić« održalo se natjecanje Mladeži Hrvatskoga Crvenog križa. Natjecanje je počelo u 9 sati i natjecalo se 14 ekipa iz osnovnih i 10 ekipa iz srednjih škola. Smisao ovog na-tjecanja je da mladež primijeni svoje znanje, snalažljivost i ti mski rad, sve ono što su prethodnih mjeseci marljivo učili. Natjecanje je bilo dosta naporno, ali volonteri su se potru-dili i na više načina zabavljali ekipe. Najviše su nas se doj-mile karaoke. Na proglašenju smo saznali da je naša ekipa osvojila treće mjesto. Iskreno, tome se nitko nije nadao. Svi smo bili oduševljeni i ponosni. Želimo i budućim ekipama da posti gnu što bolja mjesta, ali i da uživaju u natjecanju kao i ovogodišnji natjecatelji.

NATJECANJANATJECANJA

Gradsko natjecanje Mladeži Hrvatskog Crvenog križa

U subotu 12 ožujka 2011 godine u OŠ »Dobriša Cesab ž k d Š b š

Ponosni na treće mjesto»Unesrećenom« (Robertu) treba izmjeriti puls i žurno mu pružiti pomoć

Otvoreni prijelomi znaju gadno izgledati, pa može pozliti i onima koji pomoć pružaju (Nevio se uživio)!

Treće mjesto – nama izvrsno, razlog za proslavu!Foto: Mia Csicska

U školu »Dobriša Cesarić« kao i svake godine došao je Prika. Silvija Mašaberg, profesorica vjeronauka odabrala je nekoliko sedmaša i osmaša za planira-ne radionice. Na radionici smo imali kratko predavanje i dobili smo zadatak napraviti crtež ili napisati pjesmu kojom ćemo se predstaviti pred cijelom ško-lom. Također smo saznali da se ti radovi šalju na Festi val zdrav-lja. Nakon tjedan dana Prika je opet došao u našu školu kako bi održao predavanje o drogi svim učenicima sedmih i osmih razreda. Poučio nas je kako je droga zlo i kako se ona treba izbjegavati . Nakon predavanja smo svi zapjevali i zaplesali na njegovu poznatu pjesmu »Neću drogu«. Ubrzo je komisija oda-

SUDJELOVALI SMO NA FESTIVALU ZDRAVLJA

U šk l D b iš C ić k

J JJ J

Zajedno protiv ovisnosti

Ozbiljna tema, ozbiljni mi – prezentiramo svoj rad Foto: M. Csicska

S Prikom je uvijek zabavno

Poučio nas je kako je droga zlo i kako se ona treba izbjegavati

brala najbolje radove i bili smo pozvani na Festi val zdrav-lja u OŠ »Mladost«. Rad Nikoline Šabić i Sare Periše bio je izabran kao najbolji rad. Na Festi val zdravlja smo išli s vjeroučiteljicom S. Mašaberg i dobili smo priznanja kao i Prikin novi CD. Također smo pjevali i plesali, i najvažnije, dobro smo se zabavili. Mia Csicska, VIII.c

Mlado klasje 9 ׀

Mlado klasje ׀ 10

U podjeli darova

Gradonačelniku

je pomogao i Djed

Božićnjak, što

je djecu osobito

razveselilo

Djeca djeci

UČENICI OŠ »DOBRIŠA CESARIĆ« IZVELI PRIGODAN PROGRAM U HUMANITARNOJ AKCIJI GRADA OSIJEKA

U predbožićno vrijeme Grad Osijek tradicionalno organizira priredbe za djecu iz socijalno ugroženih obitelji, uz podjelu poklon paketi ća. Na inicija-ti vu I.Sabe, člana Školskog odbora, i An-drije Vučkovića, ravnatelja naše škole, u suradnji s Romanom Kristi ćem, pročelni-kom Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo, organiziran je glazbeno-scen-ski nastup učenika OŠ »Dobriša Cesarić«. Nastup je održan dana 22.prosinca u 10 sati svečanoj dvorani Biljemerkanta u Drinskoj ulici u Osijeku. Najbolje članice Pjevačkoga zbora, njih šesnaest, pod vod-stvom Draguti na Sti vaničevića, nastavnika Glazbene kulture, otpjevale su pet prigod-nih božićnih pjesama i tako podigle atmos-feru u dvorani s više stoti na djece i rodi-telja. U zahtjevnoj ulozi voditeljice našla se Iris Koščević, učenica VIII.b (moja ma-lenkost). Mogu samo reći, suprotno svim očekivanjima, nisam imala tremu.

Uz prve taktove Zvončića pljeskali su svi. Poslije dvije vesele pjesme uslijedio je lut-karski igrokaz »Čizme i čizmice«, u izvedbi Antonije i Jevte, učenika IV.b razreda koji-ma su pripomogli s rekviziti ma Sara i Stje-pan iz istoga razreda. Učenike je uvježbala

Djevojke i nastavnik D. Stivaničević strpljivo čekaju nastup

Lutkice i lutkari očarali su djecu

Male folklorašice ne poznaju tremuUgodan i susretljiv bio je i gradonačelnik K. Bubalo

Mlado klasje 11 ׀

Davorka Budić, učiteljica IV.b razreda. Igrokaz je izazvao pravo oduševljenje kod male publi-ke. Uslijedio je blok pjesama, a potom su na pozornicu stupile Male folklorašice u narod-nim nošnjama koje su izvele splet narodnih pjesama i plesova i, očarale publiku. Sa svo-jom voditeljicom Majom Farkaš čuvaju naše običaje, pjesme i plesove od zaborava.

Na sve se mislilo

Poslije kratkoga programa najavila sam Kreši-mira Bubala, osječkoga gradonačelnika, koji je pozdravio sve nazočne i zaželio da i djeca iz socijalno najugroženijih obitelji imaju veseo i ugodan Božić. U to ime Grad je izdvojio sred-stva za darove za više od osam stoti na djece. Vrijednost paketi ća je četi risto kuna. Dio dara koji je djecu najviše zanimao bio je složen od slanih grickalica i slasti ca u vrijednosti sedam-deset kuna, dok je preostali dio dara od 330 kuna uručen roditeljima na poklon-karti ci kako bi bio od pomoći obiteljima u pripremi božićnoga stola. U podjeli darova Gradonačel-niku je pomogao i Djed Božićnjak, što je djecu osobito razveselilo. Za vrijeme podjele prate-ću točku imali su mališani iz Društva »Naša djeca«.

»Zahvalni smo Gradonačelniku na ovom daru koji će nam pomoći u pripremi malo boljeg obiteljskoga stola«, rekla je Dubravka Hojski, majka više djece.

I mi učenici koji smo nastupali dobili smo osam obilnih paketi ća koje smo pravedno po-dijelili po povratku u školu. Na kraju smo za-ključili da je slatko i dobro činiti dobro.

Iris Koščević, VIII.bDarovi su oduševili i djecu i njihove roditelje Foto: J. Koščević

Djedica se kasnije uključio (nešto se izvlačio na bolne noge)

Probile smo led i podigle atmosferu

Mlado klasje ׀ 12

KAKO RAZMIŠLJAJU NAJBOLJIKAKO RAZMIŠLJAJU NAJBOLJI

Ona je jedna od najboljih osmašica. Sve rješava sa sebi svojstvenom lakoćom. Ispite rješava s najvišim postotkom. Zato smo odlučili pokupiti neki dobar savjet od nje. Ona je Eleonora Strujić, učenica VIII.b...

ElaUzorna

Imaš li uvijek prosjek 5,00?

- Zasad imam, nadam se da će tako i ostati .

Kako ti to uspijeva?

- Trudim se ispunjavati svoje obveze na vrijeme i dati sve od sebe.

Koliko učiš dnevno? Opiši svoj radni dan.

- Nemam fotografsko pamćenje, dobar dio gradiva zapamti m na satu. Učenje mi se zapravo svodi na pisanje zadaća i ponavlja-nje, no za neke predmete trebam naći miran kutak i uhvati ti se knjige.

Moraju li tebe roditelji opominjati da ideš učiti ?

- Ne. Prije se znalo događati , no kada prihvati š da se to mora, nije ti teško.

Što misliš zašto neki učenici nemaju dobre ocjene, a ipak uče?

- Možda je u pitanju trema i nervoza prije ispita, a možda se ne organiziraju dobro.

Daj im neki savjet da budu uspješniji!

- Samo hrabro! Nemojte se bojati prije ispita. Ako vam je teško razumjeti gradivo, probajte svojim riječima napisati natuknice iz kojih ćete lakše učiti .

Što tebe motivira na učenje?

- Ima dana kad mi se ne da, ali onda se sjeti m poslovice: »Što se mora, nije ni teško!« i bude mi lakše.

Što misliš o prepisivanju?

- Mislim da se svakome može dogoditi da nešto ne zna, pa i meni.

Pomažeš li prijateljima u učenju ako te zamole?

- Naravno. Nikad ne znam kada će i meni zatrebati pomoć, vjeru-jem da se dobro dobrim vraća, a i drago mi je kada moji prijatelji dobiju dobre ocjene.

U koju ćeš se srednju školu upisati ?

- Nisam baš sigurna, ali budući da jako volim prirodne znanosti , najvjerojatnije u Prirodoslovnu gimnaziju.

Što bi htjela postati jednoga dana?

- Opet nisam baš sigurna, zasad mi je želja nešto iz područja ge-neti ke.

Što radiš u slobodno vrijeme?

- Treniram ples u PK »Broadway«, zabavljam se s prijateljima, gledam televiziju, surfam po internetu, čitam neku dobru knjigu.

Imaš li nekog kućnog ljubimca?

- Imam dvije papige i puno ribica.

Nešto za kraj:

- Pazite na satu, trudite se i budite marljivi, ali se nemojte zabo-raviti zabavljati ! :)

Iris Koščević, VIII.a

Eleo

nora

Str

ujić

Mlado klasje 13 ׀

U školi »Dobriša Cesarić« se održavaju su-sreti skupine izviđača koju vodi Zdenko Po-pović. Učenici koji idu na izviđače su išli na izlete i razne izazove u kojima su bili dosta uspješni, naučili su puno o prirodi i izviđačkim znakovima. Pozivamo vas da se i vi pridružite ovoj avanturi. Kako smo saznali da ih možemo pronaći u našoj školi utorkom i četvrtkom 6.sat, obratili smo se Zdenku Popoviću, vodi-telju izviđača da nas pobliže upozna s radom ove skupine. - Svoje sjedište imamo na Jugu II, ali sastanke održavamo u nekoliko škola. Znači imamo Tin Ujević, Grigor Vitez i D. Cesarić, imamo Osnovnu školu Višnjevac. U OŠ »Dobri-ša Cesarić« jedna družina izviđača se zove Slap, odnosno Katarakta. U družini ima 28 članova. Od toga imamo 20 poletaraca, koji su učenici 3. i 4. ra-zreda. To jato poleta-raca zove se Orao. Također imamo

jednu patrolu izviđača, uče-nici viših razreda, od 5. do 8.r., patrola se zove Kuna, znači ima osam učenika viših razreda. Radimo svoj izviđački program. Sada smo trenutno u akciji Betle-hemskog svjetla gdje naša udruga širi to betlehemsko svjetlo po cijelom gradu Osijeku tj. Osječko-baranjskoj županiji. Širi-mo ga preko u Vojvodinu našim vojvođanskim Hrvati ma. Do samoga Badnjaka nosimo to betlehemsko svjetlo. Naši učenici će donijeti svjetlo na Božićni koncert u školu. A svjetlo no-simo još u Mađarski centar i Dom Klasje. Objasnite nam što je to betlehemsko svjetlo?Betlehemsko svjetlo je svjetlo mira i ljubavi, to je svjetlo koje je krenulo direktno iz Betlehe-ma, mjesta Isusova rođenja i to je na neki na-čin, Isusov trag. Svake godine u drugu nedjelju sti že svjetlo u Beč odakle se dalje širi po Europi i Americi. Tako je svjetlo sti glo i u Osijek. Tko je osnovao Udrugu izviđača?Ovu naša Udrugu izviđača je postojala i prije Domovinskoga rata. U Osijeku je bilo oko 1600 izviđača u 11 različiti h udruga. Ali poslije rata

je ostalo 50-60 članova. Okupili smo nove mla-de članove i od 1997.god. nazivamo se Udruga Slavonski hrast.Kada ste osvojili medalju ili pehar?U mjesecu rujnu 2011. godine smo imali jed-no natjecanje u kojem je OŠ »Dobriša Cesarić« osvojila 2. mjesto.Koji su vam planovi i programi?Imamo na nivou Saveza izviđača sastanke na kojima se dogovaramo o akti vnosti ma i izleti -ma - kada i gdje će se ići. Na sastancima uči-mo o orijentaciji u prostoru i prirodi, pružanju

prve pomoći, pjesme i igre, vezanje različi-ti h čvorova, šifrirana pisma, signalizaciju

pomoću zastavica, sastavljanje šatora u prirodi. Poslije toga naši članovi

polažu ispite.Jeste li bili na kojem izletu u

zadnje vrijeme?

- Bili smo u Parku kul-ture gdje smo u

suradnji s dje-

latnicima Uni-kom-a sadili dr-

veće. A pripremamo se u travnju za natjeca-

nje s drugim izviđačima iz Hrvatske gdje će se pokazati

što su naši izviđači naučili za ovo vrijeme.

Članovi izviđača su i Ivan Svalina i Domagoj Šajgo. Pitali smo ih za dojmove.

Ivan Svalina, V.b: Uključio sam se u izviđa-če kako bih naučio vezati čvorove, saznao sve o otrovnim biljkama, kao i o onim ljekoviti m koje mi mogu pomoći u divljini ako se pore-žem ili ozlijedim. Čuo sam da je zanimljivo na izviđačima, i slažem se s ti m. Zabavno je, ide-mo na izlete, družimo se, natječemo... Nosili smo i Betlehemsko svjetlo po malim selima, a donijeli smo ga i u našu školu 21.prosinca na Božićni koncert.

Domagoj Šajgo, V.b: Volim ići na izviđače zato što idemo na razne izlete. U Drven-gradu smo osvojili drugo mjesto u Izviđačkom izazovu. Na proljeće idemo u Bosnu i Hercegovinu, potom u Vojvodinu. Na izviđače sam se upisao kako bih upoznao razne ljude. Dođite i vi!

Lorena Grljušić, V.b

JATO POLETARACA JATO POLETARACA

osvojila 2. mjesto.Koji su vam planovi i programi?Imamo na nivou Saveza izviđača sastanke nkojima se dogovaramo o akti vnosti ma i izletima - kada i gdje će se ići. Na sastancima učmo o orijentaciji u prostoru i prirodi, pružanj

prve pomoći, pjesme i igre, vezanje različti h čvorova, šifrirana pisma, signalizacij

pomoću zastavica, sastavljanje šatoru prirodi. Poslije toga naši člano

polažu ispite.Jeste li bili na kojem izletu

zadnje vrijeme?

- Bili smo u Parku kuture gdje smo

suradnji s dje

latnicima Unkom-a sadili d

veće. A pripremamse u travnju za natjeca

nje s drugim izviđačima Hrvatske gdje će se pokaza

što su naši izviđači naučili za ovvrijeme.

Članovi izviđača su i Ivan SvalinaDomagoj Šajgo. Pitali smo ih za dojmove

Ivan Svalina, V.b: Uključio sam se u izviđače kako bih naučio vezati čvorove, saznao svo otrovnim biljkama, kao i o onim ljekovitim

onaći u našoj školi utorkom i četvrtkom sat, obratili smo se Zdenku Popoviću, vodi-lju izviđača da nas pobliže upozna s radom

ve skupine. Svoje sjedište imamo na Jugu II, ali sastankedržavamo u nekoliko škola. Znači imamo Tin ević, Grigor Vitez i D. Cesarić, imamo snovnu školu Višnjevac. U OŠ »Dobri-

Cesarić« jedna družina izviđača zove Slap, odnosno Katarakta. družini ima 28 članova. Od ga imamo 20 poletaraca,ji su učenici 3. i 4. ra-eda. To jato poleta-ca zove se Orao. kođer imamo

dnu patrolu viđača, uče-ci viših razreda,

d 5. do 8.r., patrola zove Kuna, znači ima

am učenika viših razreda. adimo svoj izviđački program. da smo trenutno u akciji Betle-

emskog svjetla gdje naša udruga širibetlehemsko svjetlo po cijelom gradu

sijeku tj. Osječko-baranjskoj županiji. Širi-o ga preko u Vojvodinu našim vojvođanskim rvati ma. Do samoga Badnjaka nosimo to etlehemsko svjetlo. Naši učenici će donijeti jetlo na Božićni koncert u školu. A svjetlo no-mo još u Mađarski centar i Dom Klasje.

koje mi mogu pomoći u divljini ako se porežem ili ozlijedim. Čuo sam da je zanimljivo nizviđačima, i slažem se s ti m. Zabavno je, ide

ORAO I PATROLA

IZVIĐAČA: KUNA,

UKUPNO 28 IZVIĐAČA U

ŠKOLI

U Osijeku je bilo oko 1600 izviđača u 11

različitih udruga. Ali poslije rata je ostalo 50-60

članova

Izviđački izazovi

Izviđači su donijeli betlehemsko svjetlo na

Božićni koncert

FOTO: Nataša Vukadinović

Izviđačkezastave treba najprije

naučiti

Izviđačke vještine učenicima su pravi izazov

Učimo stare

vještine

Mlado klasje ׀ 14

Išli ste u našu osnovnu školu. Tko Vam je bio razrednik i tko Vam je od nastavnika ostao u najljepšem sjeća-nju?

- Razrednica mi je bila Milica Papak, nastavnica hrvatskoga jezika koja više ne radi u našoj školi, a vjerojatno je sada u mirovini kao i većina nastav-nika koji su mi predavali. No, u do-brom mi je sjećanju ostao nastavnik tjelesnog odgoja Andrija Vučković, sadašnji ravnatelj. Sjećam se kako mi je pomogao svladati strah od preska-kanja kozlića. Tada nam je tjelesni predavao drugi nastavnik i bilo me strah preskočiti , mislila sam da ću si-gurno pasti i srušiti kozlić. Međuti m, tadašnjeg je nastavnika ubrzo zami-jenio nastavnik A. Vučković. Zbog njegove smirenosti , građe i osjećaja sigurnosti koji je ulijevao, kod mene je nestao svaki strah, zatrčala sam se prema kozliću i uspješno ga presko-

čila. Otada mi ta vježba više nikada nije predstavljala problem. Pretpo-stavljam da nastavniku Vučkoviću ta pribranost i sigurnost kojom zrači i danas pomažu da bude dobar ravna-telj (smijeh).

Bili ste novinarka Mladog klasja. Kad usporedite tadašnji časopis s novijima, u čemu je bitna razlika?

- Današnje Mlado klasje izgleda mno-go bolje, ljepše i suvremenije što je logično, ali je i puno sadržajnije. Na mnogo više stranica obuhvaćen je širok izbor tema i zaista se ima što pročitati . Osim toga, sada je Mlado klasje i vizualno privlačnije, ti skano u boji na mnogo kvalitetnijem papiru što također pridonosi njegovoj kvali-teti .

Jeste li oduvijek znali da ćete se baviti novinarstvom? Je li to Vaša velika ljubav?

- Novinarstvo me oduvijek privlači-lo, čak sam u djeti njstvu u dobi od 12 godina pravila vlasti ti »časopis« u jednom primjerku i nudila ga na čita-nje prijateljima u ulici. Flomasterima sam pisala tekstove o događajima iz ulice, novosti iz svijeta fi lma i s estra-de, a organizirala sam i nagradnu igru. No kao i većinu djece, zanimale su me razne stvari i tada mi je bilo teško predvidjeti da će novinarstvo posta-ti moje zanimanje. Do toga je došlo slučajno.

Gdje ste do sada radili kao novi-narka?

- Najprije sam se okušala u novinar-stvu u dnevnim novinama »Slavonija danas«, projektu koji nije dugo zaži-vio. Došla sam na poziv prijateljice i otkrila da mi se taj posao sviđa i da imam »žicu« za novinarstvo. Na-kon toga urednici su me pozvali u »Osječki dom«, tada također novine

Melita Berečić je ugodno

iznenađena razvojem lista

MELITA BEREČIĆ, BIVŠA UREDNICA MLADOG KLASJAMELITA BEREČIĆ, BIVŠA UREDNICA MLADOG KLASJA

Pitate li se zašto sam u moru novinara poželjela obaviti intervju baš s Melitom Berečić? Zato što je ona bila novinarka Mladog klasja! Našu školu pohađala je od 1977. do 1985. godine. Tada se prezivala Bradarić. Sada je glavna urednica i novinarka mjesečnika »Osijek danas«.

Novinarstvo je ozbiljan

Mlado klasje 15 ׀

u začetku u čijem sam stvaranju su-djelovala od prvog dana i koje su, ka-snije pod nazivom »Slavonski dom«, trajale deset godina. Trenutačno sam novinarka i urednica mjesečnog ma-gazina »Osijek danas«.

Radeći kao novinarka, koje ste poznate ljude upoznali? Tko Vas se od njih najviše dojmio?

- Upoznala sam dosta poznati h oso-ba, od pjevača, glumaca, pisaca i drugih umjetnika do politi čara i spor-taša, a najbolji su dojam na mene ostavili baš oni koji su najpristupačni-ji i koji se ne ponašaju poput nedodir-ljivih zvijezda. Mislim da su baš skro-mnost i jednostavnost obilježje pravih »faca«. Imala sam priliku razgovarati s glazbenicima različiti h izričaja, pri-mjerice, s članovima grupa TBF, Let 3, pjevačima Kemalom Montenom, Đorđem Balaševićem, Miroslavom Škorom, Dadom Topićem, Ninom Ba-

drić, Hankom Paldum, Halidom Bešli-ćem..., s glumcima Vlastom Ramljak, Goranom Grgićem, Sandrom Lon-čarić Tankosić, Enisom Bešlagićem, Velimirom Čokljatom, Filipom Jurči-ćem, Amarom Bukvićem i drugima, s književnicima Julijanom Matanović, pokojnim Antom Gardašem, Josipom Cvenićem, Mirom Gavranom, Igorom Mandićem..., s većinom osječkih po-liti čara te s Milanom Bandićem, Ve-snom Pusić, Vesnom Škare Ožbolt, Ivom Sanaderom, Jadrankom Kosor, Ivom Josipovićem... Ipak, i mnogi su me »obični« ljudi, naši sugrađani če-sto oduševili i iznenadili svojim zami-slima, životnim stavovima, hrabrošću i zanimljivim projekti ma.

O čemu najviše volite pisati ?

- Nadovezat ću se na prethodni od-govor. Najviše volim pisati o ljudima koji mijenjaju ili uljepšavaju svoj okoliš vlasti tom životnom energijom, dobro-tom, nadarenošću. Bez obzira je li riječ o sugrađaninu koji se bavi neobičnim hobijem, humanitarcu koji voli poma-gati bližnjima bez svjetala refl ektora, oboljeloj osobi koja se proti v bolesti bori sportom i opti mizmom, nastav-nici koja učenike nadahnjuje svojom osobnošću i neobičnim projekti ma, umirovljenicima koji odlascima na plesne zabave prkose godinama, ino-vatorima iz našeg susjedstva i slično. Također je izvrstan osjećaj i svojim tekstom pomoći nekome riješiti ka-kav komunalni problem, odigravši ulogu posrednika između građana i nadležnih osoba. Ono što ne volim

u novinarstvu jesu crna kronika i žu-ti lo.

Što svaki dobar novinar mora imati u sebi?

- Već sam spominjala »novinarsku žicu«. Vrlo se brzo shvati da je to ono nešto što svaki dobar novinar mora imati , bez obzira koju školu završio. I vrlo se brzo nakon početka bavljenja novinarstvom, otkrije imamo li tu žicu ili ne. Naravno, korisno je završiti stu-dij novinarstva, no stariji su novinari i urednici uvijek govorili da je to fakul-tet koji ne treba upisivati ako već ni-smo sigurni da smo dobri novinari - jer nam novinarski fakultet ne jamči da ćemo to postati . Većina novinara ipak je diplomirala nešto drugo. Mnogi su studirali pravo, politologiju, ekonomi-ju ili hrvatski jezik i književnost poput mene. Za novinare su važni i novinar-ska pismenost, osjećaj za pravdu, so-cijalna osjetljivost te istraživački duh.

Da smo u obrnutoj situaciji, koja bi Vi meni pitanja postavili?

- Pitala bih, primjerice, koje su najče-šće zablude osoba koje se žele baviti novinarstvom?. Naime, susretala sam ljude koji su željeli postati novinari iz pogrešnih razloga, misleći da se radi o glamuroznom poslu koji će im jamčiti slavu i prepoznatljivost. Mislili su da to što se novinaru ime nalazi u novinama ispod teksta znači da su i oni poznate osobe i dio estrade. To je smiješno, no takvi vrlo brzo shvate da je novinar-stvo ozbiljan posao, prava teška »šlja-ka« te u pravilu odustaju.

Tea Jažić, VII.b

Tea uči od najboljihFoto: Lucija Firi, VII.a

n posao

Mlado klasje ׀ 16

HUMANITARNA AKCIJA VIJEĆA UČENIKAHUMANITARNA AKCIJA VIJEĆA UČENIKA

Božić je vrijeme radosti i

darivanja, a mi smo tu radost prenijele

dvjema dragim bakama.

Obišli smostare i nemoćne

Vijeće učenika na svom redovitom sastanku 19. prosinca 2011. godine između ostaloga raspravljalo je o starim i usamljenim osobama koje bi učenici obišli i na taj način im dali do znanja da nisu sami, barem za blagdane. Sastanak je predvodila Lada Ilić Puharić, pedagoginja Škole, koja je kor-dinirala humanitarnu akciju. Dogovorili smo se da ćemo im ponijeti kolače, koje bi trebale napraviti naše mame, kao i li-jepe prigodne česti tke koje bi izradili učenici nižih razreda. Iva Lončar, Ivana Svalina i ja posje-ti li smo u predbožićnom tjednu dvije bake iz našega naselja, u Drinskoj i Koranskoj ulici. Iako

Ivana, Iva i Petra bile su glavne humanitarke

Foto: Lada Ilić Puharić

Kolači, pogotovo ovako upakirani, baš su razveselili naše starice

stare i bolesne, lijepo su nas primile i ugosti le. Uživali smo u razgovoru s njima. Dar, koji smo im donijele, jako im se svidio, iako im je draži od dara, bio naš posjet. Božić je vrijeme radosti i darivanja, a mi smo tu radost prenijele dvjema dragim baka-ma. Doživjele smo kako je pre-krasan osjećaj usrećiti nekoga, a pogotovo stare i nemoćne.

Petra Ivanišić, V.b

Mlado klasje 17 ׀

PREDSTAVLJAMO SVOJE UČITELJEPREDSTAVLJAMO SVOJE UČITELJE

Dugi niz godina rade u OŠ »Dobriša Cesarić«. Ostavili su traga na brojnim generacijama koje ih se i sada rado prisjećaju. Predstavljamo vam njih troje: Andriju Vučkovića, ravnatelja škole, Mirjanu Vučković, učiteljicu razredne nastave i Dragutina Stivaničevića, nastavnika Glazbene kulture. Svatko od njih radi s ljubavlju i predano u svom području, izvode sjajne generacije, utječu na kvalitetu i prepoznatljivost škole. Zahvalni smo im što su htjeli otvoreno razgovarati s nama (možda tako potaknu i druge).

Dugogodišnje kolege i uspješni suradnici – Stiv, Mirjana i Ravnatelj

FOTO: Snježana Laksar,šk. knjižničarka

Prvo radno mjesto bilo vam je...

RAVNATELJ: - U Županji, u Gradskoj upravi 1968./69. god.

UČITELJICA MIRJANA: - Prvo radno mjesto bilo mi je u Mikleušu, pored Podravske Slati ne. Tamo sam predavala Fizičku kulturu od 5. do 8. razreda, četi ri godine. Stoljetni park oko dvorca- škole pretvorili smo u vježbalište kako bismo mogli izvoditi nastavu.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - U Osnovnoj školi u Dardi.

Gdje ste još radili?

RAVNATELJ: - Radio sam u OŠ »Mikleuš«, OŠ »Mladost« u Čačin-cima te u OŠ »Dobriša Cesarić« u Osijeku.

UČITELJICA MIRJANA: - U Mikleušu pa sam prešla u Cesarićku.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - U OŠ »Vladimir Nazor« i OŠ »Ivan Filipović« u Osijeku, zati m u STD »Pajo Kolarić« kao suradnik –

d lj jih j

Dugi niz godina rade u OŠ »Dobriša Cesarić«. Ostavili su traga na brojnim generacijama koje ih se i sada rado prisjećaju.

Naši dugogodišnjiCesarići

Mlado klasje ׀ 18

Prvo radno mjesto bilo vam je...

RAVNATELJ: - U Županji, u Gradskoj upravi 1968./69. god.

UČITELJICA MIRJANA: - Prvo radno mjesto bilo mi je u Mikleušu, pored Podravske Slati ne. Tamo sam pre-davala Fizičku kulturu od 5. do 8. razreda, četi ri godine. Stoljetni park oko dvorca- škole pretvorili smo u vježbalište kako bismo mogli izvoditi nastavu.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - U Osnov-noj školi u Dardi.

Gdje ste još radili?

RAVNATELJ: - Radio sam u OŠ »Mi-kleuš«, OŠ »Mladost« u Čačincima te u OŠ »Dobriša Cesarić« u Osijeku.

UČITELJICA MIRJANA: - U Mikleušu pa sam prešla u Cesarićku.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - U OŠ »Vladimir Nazor« i OŠ »Ivan Filipo-vić« u Osijeku, zati m u STD »Pajo Kolarić« kao suradnik – mentor Pe-dagoške akademije (Filozofskog fa-kulteta), bio sam tajnik i predsjednik »Glazbene mladeži Osijeka« te diri-gent HOPGD »Zrinski« Osijek.

Kada ste došli u Cesarićku?

RAVNATELJ: - U OŠ »Dobriša Cesarić«, tadašnju »Jovan i Milena Radivojević« došao sam u ožujku 1973. godine.

UČITELJICA MIRJANA: - U Cesarićku sam došla također 1973.god. Najpri-je sam radila s djecom u produženom boravku, a potom prešla u razrednu nastavu. Do sada sam izvela osam ge-neracija razredne nastave.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - Došao sam 1972. godine.

Sjećate li se što ste sebi kupili od prve plaće?

RAVNATELJ: - Od prve plaće kupio sam neke stvari potrebne za doma-ćinstvo jer smo tada bili podstanari.

UČITELJICA MIRJANA: - Od prve pla-će kupila sam radio i električnu peć-nicu. Tada se živjelo puno skromni-je, ali zadavoljnije. Ljude su veselile male stvari.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - Kupio sam svjetlo plavi motor – kotač, Tomos T12, koji sam nazvao »Plava pti ca«.

Što je najljepše u radu prosvjeta-ra?

RAVNATELJ: - Rad s djecom i praće-nje njihova rasta i razvoja.

UČITELJICA MIRJANA: - U prosvjetar-skom radu najljepše je vidjeti sretnu djecu, svakodnevno prati ti njihov na-predak, veseliti se s njima, spoznati da su veličanstvena, jedinstvena i ne-ponovljiva.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - Prenosi-ti svoje znanje stalno novim genera-cijama iskrenim entuzijazmom.

Koja zgoda vam je ostala u poseb-no lijepom sjećanju?

RAVNATELJ: - Moj prvi sat u dvorani. Učenici su bili nedisciplinirani pa sam morao primijeniti određene metode.

MIRJANA: - Jedne zime htjela sam ukrasiti učionicu crvenim svilenim cvjetovima.Djevojčice sam poslala u trgovinu da donesu tri crvena, svile-na maka. Umjesto cvjetova, djevojči-ce su donijele 3 kg maka za kolače. Smijali smo se do suza. Ispekli kolače i pojeli. Poslije smo kupili makove, te uredili učionicu.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - Susret s pjesnikom Draguti m Tadijanovićem 1975. godine kada je dio Pjevačkoga zbora i Orkestra »Duge« iz naše škole izveo njegovu pjesmu »Dugo u noć, u zimsku bijelu noć«.

A generacija?

Nastavniku Stivaničeviću jedan od najdražih događaja u životu bio je svakako susret s papom Ivanom Pavlom II. u Vatikanu, kojemu predstavlja Tamburaški orkestar Paje Kolarića (1998. god.) FOTO: Iz albuma nastavnika D. Stivaničevića

PREDSTAVLJAMO SVOJE UČITELJEPREDSTAVLJAMO SVOJE UČITELJE

Mlado klasje 19 ׀

RAVNATELJ: - U mom radnom vijeku završilo je osnovnu školu deset ge-neracija. Uvijek sam bio razrednik c razredima. Svi su bili dobri.

UČITELJICA MIRJANA: - Više mo-jih generacija ostalo mi je u lijepom sjećanju, posebno prva u razrednoj nastavi i zadnje dvije koje sam izvela prethodnih godina. Bila su to krasna djeca, a danas uspješni poslovni ljudi, studenti ili srednjoškolci.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - Mladost je lijepa, a svaka generacija nosi svoju posebnost.

Što je najteže u radu s učenicima?

RAVNATELJ: - Najteže je moti virati pojedine učenike na učenje.

UČITELJICA MIRJANA: - Najteže je djecu moti virati na praćenje nastave i sudjelovanje u radu u prvom razredu.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - Osvi-jesti ti ih za ljubav prema svakoj vrsti dobre glazbe koja će im pomoći da u životu prema drugima i sebi budu bolji ljudi.

Na što ste posebno ponosni?

RAVNATELJ: - Na dobre odnose uči-telja, učenika, roditelja i uprave ško-le, kao ravnatelj. Osobno, u svom dugogodišnjem radu često sam po-hvaljivan i nagrađivan: godine 1994. nagrađen sam Plaketom i zlatnom značkom Saveza pedagoga fi zičke kulture Hrvatske. God.1995. osnova-ni su ŠŠK-i osnovnih i srednjih škola i Županijski savez čiji sam predsjednik nekoliko godina. Priznanje Međuna-rodnoga Olimpijskog komiteta do-bio sam 1996. godine za promidžbu sporta i olimpijskih ideala. Osobito sam ponosan na Spomenicu Domo-vinskoga rata. Odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđma-na odlikovan sam 1998. god. »Redom Danice Hrvatske s likom Antuna Ra-dića«. Stalan sam predsjednik ŽŠŠS-a. Četi ri godine bio sam predsjednik Ogranka županijske Udruge ravnate-lja osnovnih škola. Godinu dana bio sam predsjednik HŠŠS-a u Zagrebu, a danas sam dopredsjednik i član Izvrš-nog odbora i član Skupšti ne HOO-a.

UČITELJICA MIRJANA: - Posebno sam ponosna na učenike koji su po-stali uspješni poslovni ljudi – liječnici, ekonomisti , profesori..., ali i na one koji su ostali na poljoprivredi i vri-jedno rade. Jednoga od njih posjeti la sam s razredom pretprošle godine jer im je sin bio kod mene u razredu.

Djeca su na stočarskoj farmi provela prekrasan dan.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - Susret sa sveti m Ocem, papom Ivanom Pavlom II. u Vatkanu, 1998. godine i nagradu Osječko – baranjske županije u znak priznanja za Životno djelo ostvareno u području kulture i prosvjete 2008. godine.

Da niste prosvjetar, bili bi...

RAVNATELJ: - Da nisam prosvjetar, bio bih dobar i kvalitetan majstor (bitno je dobro zarađivati za život).

UČITELJICA MIRJANA: - Da nisam uči-teljica, bila bih prirodnjak – istraživač jer me to područje posebno zanima. Često gledam fi lmove o životi njama, biljkama i čitam časopise s tom tema-ti kom. Također, vodim prirodnjake u razredu.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - Možda bih bio šumar jer volim sklad prirode.

Koje ljudske osobine osobito cije-nite?

RAVNATELJ: - Rad, kriti čnost, samo-kriti čnost i moral.

UČITELJICA MIRJANA: - Kod djece i ljudi cijenim poštenje, iskrenost, to-lerantnost, prijateljstvo i suradnju.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - Pošte-nje, iskrenost, točnost...

Što vas može razveseliti i nasmi-jati ?

RAVNATELJ: - Razveseliti me mogu sposobnosti učenika u obrazovnom, likovnom, glazbenom, športskom i drugom smislu.

UČITELJICA MIRJANA: - Razveseliti me može svaki napredak mojih uče-nika, uspjeh mojih unuka u športu, a nasmijati dobar vic, dječja »provala« u razredu ili muževa lovačka priča.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: Uspješan dan, sklad u obitelji...

Je li vas lako naljuti ti ?

RAVNATELJ: - Lako se naljuti m kada se ne prizna vlasti ta pogrješka, a svi griješimo.

UČITELJICA MIRJANA: - Vrlo sam osjet-ljiva i lako me je naljuti ti , ali se vrlo brzo odljuti m i zaboravim sve što je bilo loše.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - Ponekad.

Koju glazbu slušate?

RAVNATELJ: - Zabavna i tamburaški sastavi Slavonije imaju prednost.

UČITELJICA MIRJANA: - Volim slušati sve vrste glazbe. Glazba me opušta.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - Slušam svu kvalitetnu glazbu.

Imate li nekakav hobi, što radite u slobodno vrijeme?

RAVNATELJ: - Uzgajam divljač (pre-hrana) i idem u lov. Redovito idem na rekreaciju, ponekad u šetnju.

UČITELJICA MIRJANA: - U slobodno vrijeme gledam fi lmove o životi nja-ma, čitam knjige o cvijeću, uzgajam cvijeće, uređujem kameni vrt u dvo-rištu, rješavam križaljke, volim spre-mati zimnicu, posjećujem prijatelje.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - Volim rad u vrtu, uzgajam vinovu lozu, voće, povrće...

Film ili knjiga koju biste preporu-čili?

RAVNATELJ: - N. V. Peale: »Možeš ako misliš da možeš«.

UČITELJICA MIRJANA: Od pročitanih knjiga preporučila bih za čitanje knji-ge Phila Bosmana: »Bog - moja oaza« i »Nađi vremena da budeš sretan« .

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - Antoine de Saint – Exupery: »Mali princ«.

Nešto za kraj, neka misao ili poru-ka učenicima...

RAVNATELJ: - Svaka generacija ima pravo živjeti na svoj način. Zato mla-dima treba dati više mogućnosti za bolji život.

UČITELJICA MIRJANA: - Moja poruka je: Nađi vremena da budeš sretan, jer samo sretan čovjek može podizati sretnu djecu.

NASTAVNIK STIVANIČEVIĆ: - »Što je nebo tamnije, zvijezde više sjaju«!

* Postavili smo nekoliko dodatnih pi-tanja samo ravnatelju...

Je li teško biti ravnatelj?

RAVNATELJ: - Nije, ako imate osjeća-ja i pravednosti prema svim sudioni-cima odgojno – obrazovnoga procesa u školi.

Čime se rukovodite u donošenju odluka?

RAVNATELJ: - Logikom stvari.

Što Vas je ovaj posao naučio?

RAVNATELJ: - Da budem strpljiv, smiren u donošenju odluka, pažljiv u procjenjivanju, pravedan prema svima.

Iris Koščević, VIII.a

Mlado klasje ׀ 20

PREDSTAVLJAMO SVOJE UČITELJEPREDSTAVLJAMO SVOJE UČITELJE

Ravnatelj kao maturant

Probleme rješava brzo i lako

S utakmice u Županji – četvrti slijeva, gornji red

Kolektiv s početka ravnateljske karijere (1991. god.)

Kao srednjoškolac svirao je saksofon u »Big bendu« Glazbene škole »Franjo Kuhač« – četvrti s desne strane, donji red

1984. je vodio Pjevački zbor u Varaždin i postigaozapažene rezultate

Mlado klasje ׀ 20

Mlado klasje 21 ׀

Slobodno vrijeme posvećeno je lovuFOTO: Iz Ravnateljeva albuma

Organizirao je brojna ljetovanja i logorovanja Jedan od c razreda kojima je bio razrednik

Suprug i kolega – Mirjana i Andrija (ravnatelj)

Učiteljica Mirjana s prošlom generacijom, sada učenicima 6.a razredaFOTO: Iz albuma učiteljice Mirjane Vučković

Pjevački zbor u predvorju škole održava sad već tradicionalni Božićni koncert (23.prosinca 1992.)

Kao student pustio je bradu

Nagradu za životno djelo uručio mu je 2008. Krešimir Bubalo, onda župan, danas gradonačelnik FOTO: Iz albuma nastavnika D. Stivaničevića

Mlado klasje 21 ׀

Mlado klasje ׀ 22

GLEDALI SMO OPERETU »MALA FLORAMYEGLEDALI SMO OPERETU »MALA FLORAMYE

»Šjor File moj...«Najviše smijeha

izazvala je pojava Miss

Beauty Flower, koja je

glumila glavnu sestru

Jednoga petka na satu Glazbe-

ne kulture nastavnik Draguti n Sti va-ničević obavijesti o nas je da ćemo ići u Hrvatsko narodno kazalište gledati operetu »Mala Floramye«, Ive Tijardovića. Kako nam se to po-klapalo s nastavnom jedinicom, in-teres za kazalište bio je velik. Cijena ulaznice bila je 30 kuna. U petak, 9. XII. u 17.40 sati osmi razredi su se okupili pred kazalištem gdje nas je čekao nastavnik. Ušli smo i smje-sti li se u lože. U 18 sati počela je opereta. Sastojala se od tri čina koja su nas uvela u jedan drugi svijet, pli-jeneći u potpunosti našu pozornost.

Zadivili su nas glumci svojom izvan-rednom izvedbom, a uživali smo i u baletnim točkama. Najviše smi-jeha izazvala je pojava Miss Bea-uty Flower, koja je glumila glavnu

Šjor Bepo nas je baš dobro nasmijao Floramye pjeva svom Mirku

Upali smo glumcima u kafićUpali smo glumcima u kafić

Između dva čina ima mjesta i za fotku FOTO: J.Koščević

sestru. Poseban ugođaj stvarali su orkestar i rasvjeta. Nakon 1.čina ima-li smo priliku upoznati glumce, koje nastavnik poznaje pa su nas pusti li u svoj kafi ć, fotografi rali se i podijelili s nama dragocjenu stanku.

Nešto malo sadržaja

Bili su mi zanimljivi prizori sa šjor Fi-lom i šjor Danom. Još mi odzvanja nji-hova pjesma: »Šjor File moj, šjor Dane moj, bit će večeras randevu...!« Na račun zaljubljenog šjor Bepa našalili su se gradski besposleni mladići, stva-rajući komičnu situaciju. S cvijećem u ruci žuri maloj Floramye, za koju su mu rekli da ga čeka na rivi, a umjesto

nje dočeka ga njezina ljuti ta majka. Radnja I.čina događa se u Splitu pred početak Prvog svjetskog rata; rad-nja drugog čina smještena je u vojnu bolnicu, u mjestu kraj Marseillea, za vrijeme rata, gdje mala Floramye radi kao bolničarka. Tamo dolazi poručnik Petrović, ratni junak i Floramye u nje-mu prepoznaje svoga Mirka iz Splita. Tamo se nađe i šjor Bepo za kojega se »zalijepi« Miss Evelyne, koja ga proga-nja i u trećem činu u Splitu. Opereta završava vedro, uz pjesmu i ples. Bio je to za sve poseban umjetnički doživljaj, čije slike nas i sada prate.

Iris Koščević, VIII.a

Mlado klasje ׀ 22

Mlado klasje 23 ׀

Kaoo i svvvvakkkeee e gogogog dididinene pppprereed d d BoBoB žžiććć pjpjevevačaččkikik zzboborr rr pppopooooppooop dd vod-d-ststvvommm DrDrraagagaggaga utiutinna a StiStititiStiStivvvananannničiččiči eveevićićća,a,a,a, nnnnnnnnasasasasaassa tatattavnvnvnvnikkikikikikkkaaaaaaa gglgllgglazzbeb nene kukukukultltlttuururrrree,e,e,, pppriprrememaoaoaooaoaoooooo sssssseee e zaza ttttttrarararaddididiidiii iciiicicicic ononnon lllalalalalalala nininninininininninin BBBBBBBBBBBBBožožožožožožožiićićićićni kkononn--ccecececertrtrt. KKonccererttt jjeje ooooooooooooddddrd žaan n 2121. prprosososininincacaa 222201010011.1.1.1. uu 18 sasaatiti ti .TeTemaa kkkkononnceceertrtrtrtaaa bbbbbibiiibbbibbb llaal jjjee »R»Radadujujteee sseee s s nanamama!«!«!« Zboboobobobobooboob rarrrrrrrrr šiš --ceceee ssuu uu ototototpjpjpjpjjeveveee aalale e e dvdvdvvdvdvdvdvdvvdvvvdvvanananannnaaaaaaa aeaeststs ppjejesasama. PrPrP vivi bblolookk pjpjpjpjpjpjpjpjppp eseseseseseseseesssamamamamammamamamamamaaabibioo jejejeje uuu ttttrraaddid cciiononalalalla nononoooooonononnn mmmmmm dududuhuhuhuu sssvivivimamama dddobobobrororo pppppppooozo nati hhpjpjppjesesamammaaa,a ddokoko jjee drdrrruguguggugu iiiiii dididdididddididd ooo oo kokokok ncncererertatatat bbbbioioioio vvvedededarar, veveveeseseeooooi popoooleleelettatat n. PPririjeje ppočočo etetetkakaaka kkkkonononnnnoncecceceececececccc rtrtta,aa,a, ssveveveeččačač nom uggggođoođođajajjuuudodopprpprininijijeli susu iizvzvviđiđačači »S»SSlalalavovovonsnsnsnssnsnssssskokokookkk g g gg hhrhrasasttatataat « «« « kokokoookojiii sssu dodo-

ninin jejej li beetetetetttettleleleeheheh msmsmsskkoko ssvjvjvjetetlolo koje putuje šširirrrromoomommo sviijejetatatataa..ZbZbbor je pprprprprrprpppp atiatiatiooo Tamammmbuburaraškškii oro kek ststararar GGGGlalazzbzbbbenene škškškškškškooleFrFF anananjejeje KKKuhuhuhuhhhhhhačačačačaačačaa a.a.aa SSSSvevev bbožo ićićććnennn ppjejeesmsmsmsmsmsmmsme e obo raaadddid o jeje ppprror -fefefesososorrr MaMaMaaririririnkkkkknknkn oooooo EEEEErEErErErrErgogooogogoggogogogogotititititititititititi ti ććććććć.ćć.ćć.ćć. PPPPPPPPPPPPPPrororororor feeefefeeeefefeessosososor r r DoDomam goooj jj j Peetrrrrt ovooo ić svsvsvirriririririiririri aoaoaoaoaoaoaoaoaoaoo jjjjeee klklklavavavijijijatatataturururure,e,e aaaa uuuz z z tottot jjjjjjjeeeeee iiiiiiii uvuvuvvuvvuvuvuuvuuuu jejejej žbžbaoao Tamammmbububub rarararararar š-š-kikikiiiiiiiik oooooooooorkrkrkrkrkrkrkkrkesesesessesssesestatatar.r.r. KKKKononnncececertrtrt sssuuuu popoop sjsjsjsjetiti li roooooddididididd tetetetettt ljlji,i, uuzvzvananicicii teetee bibibivšvšvšvšiii učučeneneniciciciii škškškoloolole e ee kokokojijiji sse uvijek raadadadadddddddddaddoo o oooo vrvraćaćajajuu uu svojojuuškškškš ololu.u. Bioo jjee totoototo llllijepe uvooodd uu bobooooožižžžiižižižižiiž ćććććnćnćnćnćnnćnćnćnć eeeee blblblblagagga daad nene.

Iris Koščoščević, VIII.a

Izviđači i njihov voditelj Z.Popović donijeli su b etlehemsko svjetlo u školuFOTO: J. Koščević

ODRŽAN TRADICIONALNI BOŽIĆNI KONCERTODRŽAN TRADICIONALNI BOŽIĆNI KONCERT

Radujte se s namaMaestro Dragutin Stivaničević uoči nastupa

Iva i Iris u ulozi voditeljica

Uz Pjevački zbor nastupio je i Tamburaški orkestar GŠ Franje Kuhača

Mlado klasje 23 ׀

Mlado klasje ׀ 24

- Najteže mi je bilo u rujnu. Tada sam zaplakala kada sam kroz prozor vi-djela djecu kako idu u školu. Kažu da je rujan najljepši mjesec u godini jer tada »asfalt procvate.« Otkada znam za sebe u rujnu sam uvijek išla u ško-lu i među djecom i ja bila jedan od ukrasa asfalta. Naravno da mi nedo-staje dječja graja, pa ipak sam s ti m živjela skoro 39 godina. Radni ritam? Za njim baš i ne tugujem, pogotovo ne za silnom administracijom

Jeste li se navikli na mir i mirovinu?

- Što je mir? Treba znati da sam u mirovinu oti šla jer sam bila bolesna. Kada je netko bolestan, mir ne posto-

UČITELJICA ILONKA SABO IZ PERSPEKTIVE UMIROVLJENICEUČITELJICA ILONKA SABO IZ PERSPEKTIVE UMIROVLJENICE

Neizrecivu radost pruža joj dvomjesečna unučica Anja

Oduvijek sam željelabiti učiteljica

ji. Što se mirovine ti če, ako ste mislili na novac, čovjek se mora naviknuti da će do kraja života dobivati mjesečno upola manje nego prije. Ne žalim se, uspjet ću preživjeti .

Kako provodite dane?

- Dani su jako lijepi, pogotovo od 7. prosinca 2011.godine. Tada se rodila moja unučica Anja. Budući da živimo u istoj kući, puno, puno vremena pro-vodim s njom. Svaki je trenutak s njom Božji dar, pomaže mi da zaboravim svoje probleme.

Neki ljudi kažu da nemaju vremena u mirovini. Kako to komenti rate?

Od početka ove školske godine učiteljica Ilonka Sabo je svoje radno mjesto u razredu zamijenila mirovinom. Gdje je, kako je, što radi... saznali smo u razgovoru s njom.

“Mlado klasje ׀ 24

Mlado klasje 25 ׀

UČITELJICA ILONKA SABO IZ PERSPEKTIVE UMIROVLJENICE

- Mislim da su u pravu. I ja se često pi-tam, kako sam prije mogla uz posao u školi sti ći odraditi i ostale poslove. Ina-če, još sam uvijek vanjski suradnik na Radio Osijeku pa se i ta zadaća treba izvršiti .

Nedostaje li Vam školsko zvono, dječ-ja vika, radni ritam?

- Najteže mi je bilo u rujnu. Tada sam zaplakala kada sam kroz prozor vidjela djecu kako idu u školu. Kažu da je ru-jan najljepši mjesec u godini jer tada »asfalt procvate. »Otkada znam za sebe u rujnu sam uvijek išla u školu i među djecom i ja bila jedan od ukrasa asfalta. Naravno da mi nedostaje dječ-ja graja, pa ipak sam s ti m živjela skoro 39 godina. Radni ritam? Za njim baš i ne tugujem, pogotovo ne za silnom administracijom.

Što kažete danas, iz ove perspekti ve, je li učiteljski posao težak?

- Učiteljski posao nije težak, treba ga samo voljeti . Kako sam u zadnje vrije-me često bila prisiljena posjeti ti razne ustanove, imala sam prilike vidjeti da, nažalost, ima puno ljudi koji su »pro-mašili profesiju«. Kada ne voliš posao koji radiš, ne možeš ga ni obavljati kako treba, a možda ga nisi trebao ni birati . Već kao dijete željela sam biti učiteljica. San mi se ostvario. Kada bih se ponovno rodila, opet bih odabrala isti poziv.

Koje osobine bi trebale krasiti do-brog učitelja?

- Vrlo jednostavno: velika i iskrena ljubav prema svakom djetetu. Ako to postoji, ostale dobre osobine proizla-ze iz toga.

Što Vas može izbaciti iz takta?

- Laž, dvoličnost, nemar, nepravda.

Dugogodišnja ste urednica podlistka Zrnca. Mentorica ste više radijskih emisija koje su redovito završavale na Državnom natjecanju. Podsjeti te nas još jednom na njih, kako se zovu i koja im je tema? Je li bilo iscrpljujuće raditi taj novinarski posao?

- Ideja da bih mogla biti voditeljica radijskih novinara došla je zbog moga radijskoga posla na Radio Osijeku. Na-ime, od godine 1993. vanjska sam su-radnica Radio Osijeka, uređujem i vo-dim nedjeljnu emisiju na mađarskom

jeziku. To sam svoje iskustvo željela podijeliti sa svojim učenicima. Prva naša radijska emisija pod nazivom »Blizanci« bila je zabavnoga karakte-ra, a autorice te emisije Maja Rupčić i Josipa Grgurić bile su tada učenice trećega razreda. Nismo mogle vjero-vati da je naš prvi pokušaj bio toliko uspješan da smo bili pozvani u Du-

brovnik na Državnu smotru LiDraNo. Sljedeće smo godine u Zadru predsta-vili svoju emisiju »Zvukovi«, kasnije u Novigradu emisiju »Stres«, zati m opet u Dubrovniku emisiju »Pozdrav-ljanje«. Zadnje tri su edukati vne. Po-sao voditeljice radijskog novinarstva nije bio težak. Bio je to izazov koji se zahvaljujući Maji i Josipi pretvorio u veliku radost, zadovoljstvo i sreću.

Jesu li djeca danas bitno drugačija, u smislu uvažavanja učitelja, od gene-racija s početka vaše karijere?

- Mislim da nisu. Sve što bi upućivalo na to da su drugačija može se tumači-ti općim razvojem. U vrijeme početka moje karijere nije bilo mobitela, in-terneta pa čak ni telefona. Sjećam se telefona »na gurblanje« u laslovačkoj školi, trebalo je zavrti ti ručku, tada bi se javio djelatnik pošte, mi bismo mu rekli koji broj treba nazvati i čekali sati ma dok bi se uspostavio kontakt. Sada je sve drugačije, učitelji trebaju učiti do kraja svoga radnoga vijeka, jer ih učenici neće uvažavati ako otkriju da su u nekim stvarima pametniji od učitelja. Učitelj uvijek mora biti dobar primjer kako u znanju, tako i u pona-šanju.

Koje se generacije posebno rado sje-ćate?

- Svake se generacije rado sjećam. Svi su oni bili i moja djeca. Znate kako se kaže: čovjek ima deset prsti ju, ako koji poreže, jednako ga boli. Znači, svaka se generacija jednako voli.

Jeste li radili u još nekoj školi osim naše?

- Radila sam od 1972. do 1986. u Osnovnoj školi Laslovo, u početku u mađarskom kombiniranom odjelu, zati m šest godina kao teta u predškol-skom minimumu i na kraju u hrvatsko-me odjelu.

Neka poruka za kraj - učenicima, uči-teljima, roditeljima.

- Učenici, Vaši učitelji Vas jako vole. Sve što čine, čine za Vaše dobro. Ako su možda malo strogi, vjerujte, i to je zato što Vam žele pomoći.

Roditelji, imajte povjerenja u učitelje, oni Vašoj djeci žele najbolje.

Učitelji, volite iskreno svako dijete.Lorena Grljušić, V.b.

Tajnik Branko zna što ženama treba darivati

FOTO: J. Koščević

Lijepim riječima učiteljicu Ilonku ispratio je ravnatelj Andrija Vučković

Mlado klasje 25 ׀

Mlado klasje ׀ 26

IKoncert Gregoriana bio je moj prvi koncert pa tako i posve novo isku-stvo. Danima sam zamišljala kakav će biti , koje će pjesme pjevati , hoću li biti oduševljena ili ne, no koncert je zaista nadmašio sva moja očekiva-nja. Sjećam se dana kada je Dunju i mene prijateljica Marina pitala hoće-mo li ići s njom i njenom sestrom na koncert Gregoriana. Dunja i ja smo s oduševljenjem prihvati le pozivnicu, no postojala je jedna sumnja - hoće li nam dopusti ti roditelji. Moji roditelji su gotovo bez dvoumljenja dopusti li, a tako i Dunjini. Sve je bilo dogovore-no i isplanirano, čak smo i karte kupi-le, no do koncerta je ostala još jedna, no najteža stvar za obaviti , a to je - čekanje. No, došao je i taj, dugo išče-kivani dan - 20. listopada 2011.! Brzo sam se spremila za koncert te krenu-la k Marini jer nas je njezin tata vo-zio. Ubrzo smo sti gle pred Gradski vrt i stale u red. Red je bio neizmjerno dugačak i pitale smo se hoćemo li ika-da sti ći unutra. Dok smo stajali vani, padala je kiša, no meni nije smetala, jer kiša se činila samo kao još jedan od elemenata koji je nagoviještao najuzbudljiviji događaj moga života. Red se polako pomicao i gotovo smo bile kod ulaza. Bilo je potrebno na-praviti samo par koraka do dvorane pa nas je preplavio val topline, toliko ugodan naspram one hladnoće vani. Zauzele smo svoja mjesta, daleko od pozornice, i divile se ljudima koji su

mogli biti u prvom redu i vidjeti svaki nabor na haljini naših zvijezda ili crtu njihova lica. No, blizu pozornici ili ne, nije bilo važno, bile smo neizrecivo sretne što smo imale priliku biti kota-čić ovoga događaja.

Dojmljivi svjetleći bubnjevi

Gregorian je otvorio koncert jed-nom od mojih najdražih pjesama –» Nothing else matt ers« od Metallice i tako označio trenutak koji sam če-kala više od mjesec dana. Slušanje Gregoriana kod kuće, na Youtubu i uživo nije ista stvar, zapravo je pot-puno drugačije. Iako sam sjedila da-leko od pozornice, jak bas i savršena izvedba glazbe dopirala je do mene i preplavila me euforija. Svaki član Gregoriana održao je kratak govor, a jedan je čak izgovorio par rečenica na hrvatskom, na što je publika gla-sno klicala. Osim njihove izvedbe, u

kojoj su se ispreplitali bariton, tenor i bas stvarajući nezaboravnu melodi-ju, svakako su se isti cali različiti efekti kao što je vatra koja je izlazila iz malih otvora u podu ili pak laseri različiti h boja koji su tvorili različite oblike, a bili su tu i razni drugi efekti . Dojmi-la me se izvedba u kojoj je svaki od kontroverzne (čula sam nešto protiv njih na TV-u) skupine Gregorian imao mali bubanj koji je svjetlio u mraku, a sama pjesma izvedena je vrhunski. Uz članove grupe Gregoriana u ne-kim izvedbama nastupila je pjevačica Amelia Brightman, čiji me glas naj-više oduševio. Iako je koncert trajao otprilike dva i pol sata, sve je prošlo jako brzo i nisam mogla vjerovati da koncert već završava. Dok je iščekiva-nje koncerta protjecalo kao u uspore-nom fi lmu, sam koncert prošao je u trenu. Navlačeći jaknu, osjećala sam kako me već hvatala nostalgija. Ubrzo smo se opet našli vani, na kiši. Iako je kiša još uvijek padala (cijele smo po-kisle), nije isprala niti jednu uspome-nu na koncert, nego ju je učinila još življom i nestvarnijom. I sada, nakon nekoliko mjeseci, rado se prisjeti m svih detalja koncerta koji bih svakom preporučila pa čak i onima koji ne slušaju takvu glazbu, jer sam sigurna da će biti oduševljeni kao što smo bili svi mi na koncertu.

Lucija Firi, VII.a

Koncert koji se pamti

GREGORIJANI U GRADSKOM VRTU U OSIJEKUGREGORIJANI U GRADSKOM VRTU U OSIJEKU

Iako sam sjedila daleko od pozornice, jak bas i savršena izvedba glazbe dopirala je do mene i preplavila me euforija. Svaki član Gregoriana održao je kratak govor, a jedan je čak izgovorio par rečenica na hrvatskom, na što je publika glasno klicala

Takve efekte mogu stvoriti samo Gregoriani Njezine vokalne sposobnosti oduševile su publiku

Mrak i vatra, dojmljiv spoj

FOTO: Lucija Firi, VII.a

Mlado klasje ׀ 26

Mlado klasje 27 ׀

PINK FLOYD U ZAGREBUPINK FLOYD U ZAGREBU

Roger Watres - The Wall

Arenom se prolomio pljesak i sve je utihnulo kada je počeo lagan zvuk fanfara (ili trube). Cijela pozornica u mraku, ja drhtim od sreće. I odjedom: bum! Zvuk gitare, vatromet na prvi takt izmamili su mi lagani vrisak i pljesak se opet prolomio dvoranom. Kupila sam si majicu na kojoj piše: »We don’t need no education« (savršena za školu)

Mlado klasje 27 ׀

Mlado klasje ׀ 28

Inače sam opti mist, ali kada sam do-znala da će najbliža zemlja u kojoj će Waters nastupiti biti Mađarska, počela sam gubiti nadu da će mi mama dopusti ti da idem, makar bila s tatom. I zati m: dogodilo se čudo! Jednog ljetnog popodneva, krajem kolovoza, vraćala sam se s Gradskih bazena kada mi je tata priopćio sret-nu vijest: Roger Waters će nastupiti u Zagrebu! Nisam baš povjerovala; legendarni album u ne baš toliko poznatoj državi, i to baš onaj moga najdražeg benda. Ali vijest je bila i na teletekstu i u novinama: 13.4.2011. godine Roger Waters će održati svo-je remek-djelo u Areni u Zagrebu. I već tada me preplavila euforija. Na-ravno da sam počela navaljivati da odmah kupimo ulaznice, čim krenu u prodaju, jer sam strahovala da će se rasprodati . Bila sam naporna, pa je tata popusti o; kupili smo ulaznice odmah prvog dana. Moja tvrdnja da će se ulaznice rasprodati bila je done-kle točna; prvog dana prodano je oko 3900 ulaznica! To me je jako izne-nadilo, nisam znala da ljudi još uop-će slušaju stari rock. No, i dalje sam bila uplašena: što ako samo dođe ti h 3900 ljudi?! Ali kada sam vidjela svo-ju ulaznicu, sve brige su isparile. Ulaz B 108, tribina dolje, red 1, mjesto 91 pisalo je na ulaznici koja sada krasi moj ormar. I počelo je odbrojavanje do tog dana. Nisam mogla dočekati ! Stalno sam gnjavila i svoje roditelje i svoje prijatelje kako jedva čekam, itd. Imala sam čak Pink Floyd- The Wall majicu. Moj se tata također jako ve-selio; naime, njemu će ovo biti drugi put da prisustvuje ovom koncertu. On je bio na originalnom Pink Floyd kon-certu sa sva četi ri člana, 20.2.1981. u Dortmundu. Ali tu je bila glasina

da će se David Gilmour, gitarist Pink Floyda, pridružiti Watersu na jednom od njegovih koncerta. Sad sam bila još sretnija. Iako su mi prijatelji govo-rili da su šanse jako male da nastupi baš u Hrvatskoj, ja sam se i dalje na-dala. Nekako je došao i taj 4. mjesec. Napokon! Tjedan prije, u četvrtak, na satu geografi je, vidjela sam pozadinu na nastavničevu laptopu; The Wall! Jako sam se iznenadila i upitala (za-pravo više izjavila): ,,Nastavniče, ide-te na The Wall!?« I uspostavilo se da ide. Dan 13. travnja napokon je do-šao! Te srijede doslovno sam skakala od sreće! Zati m mi je Hana rekla kako je u novinama pročitala da je koncert rasprodan. U to sam se i uvjerila. Izaš-la sam sa 6. sata, a Lucija i Tea su me otprati le do gardarobe i poželjele mi sretan put. Nisam skidala osmijeh s lica! Došla sam kući, ne sjećam se je-sam li uopće ručala, već sam odmah gnjavila tatu da krenemo, »zakasnit« ćemo. No, prije toga sam u novina-ma, koje i danas čuvam, čitala o Pink Floydu i predstojećem koncertu, kao da to sve nisam znala. I eto, tata je popusti o i krenuli smo.

San se ostvaruje

U autu ni sekundicu nisam sklopila oči, čitala sam, gledala kroz prozor i najvažnije od svega: slušala pjesme koje ću za par sati čuti uživo. I napo-kon smo sti gli, možda malkice prera-no (eto moje tvrdnje da ćemo zaka-sniti ), ali to mi stvarno nije smetalo. Sti gli smo u četi ri sata popodne, još četi ri sata do početka. Prva scena za pamćenje: prekasno nebo, izgledalo je kao da će kiša svaki čas, ali sunce se probijalo kroz te oblake. Parkiralište, Arena centar i keksi koje sam usput jela zauvijek su se urezali u moje sje-

ćanje. Puhao je i hladan vjetar, ali to mi nije smetalo jer volim vjetar. Kre-nuli smo do Arene. Sljedeća scena za pamćenje bila je ta da je bilo već nekoliko ljudi u Pink Floyd majicama. Tata i ja krenuli smo u obilazak pre-krasne, ogromne Arene. Dobro smo se nahodali! Nisam mogla ne zami-jeti ti puno, stvarno puno kamiona s opremom. Tu se tata već zabrinuo, nije bilo strike, koji je trebao doći iz Bosne. Ali eto, ipak je osta-lo još četi ri sata, nisu ostali ljudi kao ja, oni znaju da neće zakasniti . Uputi li smo se prema Arena centru i razgledavali. Čim sam ugledala Lush, trgovinu koju »obožavam«, ule-tjela sam unutra i pikirala stvari koje želim. Lush inače prodaje sasvim pri-rodne stvari (koz-meti ku uglavnom) i ta kozmeti ka nije te-sti rana na životi njama. Teta koja je tamo radila s veseljem mi je pomagala. Ti ljudi iz Lusha su općenito svi jaa-ko ljubazni, uvijek pomažu, savjetu-ju... Još smo malo hodali, a zati m se uputi li u potragu za strikom. Sljedeća scena za pamćenje: vani je bilo još više ljudi s Pink Floyd majicama, svi su razgovarali o koncertu, tko im je draži, Waters ili Gilmour... Tata je već ‹›šizio›› gdje je striko, kako ga nema, bla bla... Ja sam ga nagovarala da još jednom ophodamo Arenu, možda je s druge strane, ali tata je ostao pri svojem: »On mora doći ovdje, i doći će!« Eto na koga sam tvrdoglava. Za-ti m me još jedan prizor zapanjio: iza

Comfortably Numb Ispred Arene Svinja na napuhavanje

dddoćooćii tttttttttaaaaaaa-a-a-aaaaaaaaaaaa

allalii i daa

ti li aanananananaanaaaaaanaanaanaaaanaaanan

lli.i laa

juuuuuuuuuuuuuuuuue-

iiiiiiiiii eeee eee eeeei----------z-

iiiiiiiiii ------

ssTTii

Mlado klasje ׀ 28

Mlado klasje 29 ׀

mojih leđa došlo je ne znam koliko autobusa punih turista, ljudi iz Ma-kedonije, Bugarske... Nakon silnoga mog nagovaranja, tata je pristao da još jednom idemo provjeriti gdje je striko. Možete pretpostaviti da sam bila u pravu: bio je s druge strane. Tu su se njih dvojica još prepirali, a ja sam s oduševljenjem gledala ljude kako pristi žu. Opet smo se zaputi li u Arena centar, da pojedemo nešto.

Kada smo izašli: sve, apsolutno SVE vrvilo je od ljudi koji su

došli prisustvovati ovom događaju. Još jedna sce-

na za pamćenje bila je ona u Arena centru: dok smo šetali, oko nas svi u majicama sličnima mojoj. Do-duše, moja je maji-ca bila jedinstvena: iz Grčke! I stvarno nitko nije imao maji-

cu kao ja, i zahvalju-jem se sestri što mi ju

je kupila, jer je primala mnogo ljubomornih po-

gleda. U međuvremenu je postavljen štand s raznora-

znim Pink Floyd i Roger Waters stvarčicama. I eto, počeli su puštati ljude unutra, sat vremena ranije. Fotoaparate nismo smijeli unositi (s ti m da sam ga ja htjela ‹›prošverca-ti ››, čak sam i smišljala kako, samo što tata nije dao). Nekako smo i mi došli do ulaza i ušli. Zati m sam vidje-la još nešto veličanstveno: prodavale su se stvari za kojima sam ja ‹›slini-la›› i koje sam silno željela: »zakon« majice i privjesci za ključeve. Kupi-la sam si majicu na kojoj piše: »We don›t need no educati on« (savršena za školu!) i privjesak za ključeve. Na-

pokon smo ušli i zauzeli svoja mjesta, sat vremena ranije. Unutra je već bilo dosta ljudi. Čim smo sjeli, shva-ti la sam da neću vidjeti apsolutno ništa. Ali zato imam noge, a za što one služe, nego za stajanje! I nekako je prošlo i ti h sat vremena, srela sam još jednu poznanicu iz škole, kada su se svjetla ugasila. Arenom se prolo-mio pljesak i sve je uti hnulo kada je počeo lagan zvuk fanfara (ili trube). Cijela pozornica u mraku, ja drhti m od sreće. I odjedom: bum! Zvuk gi-tare, vatromet na prvi takt izmamili su mi lagani vrisak i pljesak se opet prolomio dvoranom.

Pjevala je cijela Arena

Kada je i Roger došao na pozornicu opet su svi pljeskali i vikali. Kada je zapjevao prve sti hove uvodne pje-sme »In The Flesh«, svih 18.000 ljudi, cijela (rasprodana!) Arena je pjevala, uključujući mene. Ja sam i dalje ne-svjesno pljeskala, i to do kraja cijelog prvog dijela. Pjesma koja je obilježila prvi dio je defi niti vno bila »Mother« u kojoj se, kada je Roger otpjevao sti hove »Mother, should I trust the government« cijela dvorana izderala: »NOOO!« a zati m su se i na poluizgra-đenom zidu pojavila ogromna crvena slova koja su tvrdila ovo: »No fu**ing way!« Prije pjesme »Mother« Roger je i pričao s nama na hrvatskom! Dio s poluizgrađenim zidom vjerojatno vam nije jasan, ali ne želim se uplitati u to, pogledajte na internetu. Cijela rock opera »The Wall« govori o Dru-gom svjetskom ratu, u kojem je Roge-rov otac poginuo, ali ne želim previše o tom pričati , trajalo bi duuugo. Doš-la je na red petnaestominutna stan-ka. Mi smo se premjesti li gore, kako bi bolje vidjeli.

Na sada izgrađenom zidu bile su slike poginulih hrvatskih vojnika u Domovinskom ratu. I počeo je drugi dio koncerta. Na red je došla pjesma koju je vjerojatno cijela Arena čeka-la: Comfortably Numb. Ne moram ni spominjati kako su svi posebno na ovoj pjesmi pjevali, a solo na kraju koji je odsvirao Dave Kilminster bio je...neopisiv!!! Cijeli vizualni dojam na zidu, ljudi koji pjevaju, ostala sam bez daha. Ostatak koncerta je narav-no bio spektakularan, a na zadnjoj pjesmi »Outside The Wall« Roger nas je pohvalio i nakon pljeskanja i konfe-ta (stvarno puno njih, šteta što nisam bila niže da uhvati m koju) morali smo izaći, iako to nitko nije hti o. Ne smi-jem zaboraviti veliku, slatku svinju na napuhavanje, koja se pojavila negdje u sredini drugog dijela. Na kraju, ru-šenje zida je također bilo neopisivo.

The Wall je zapravo rock-opera i ima svoju radnju. Sve se vrti oko glavnog lika Pinka čiji je otac poginuo u Dru-gom svjetskom ratu. Pinka su kao maloga u školi zlostavljali, zato što je sanjao o tome kako bi hti o postati rock zvijezda. Pjesma »Mother« go-vori o tome kako je njegova majka nakon očeve smrti postala prebrižna. Nakon propalog braka, Pink oko sebe počinje graditi zid. Drugi dio koncerta odvija se unutar zida.

Iako se David Gilmour nije pojavio, to je defi niti vno bio najnajbolji dan moga života. Kada sam sljedeći dan prepričavala prijateljima, rasplakala sam se. Bilo je stvarno neopisivo.

Marina Baraban, VII.a

Srušen zid Na pauzi Oprema

ArArA eeeeeeeeKaKaK dddd

SVSVSS Eoddododddoddododdooodododddodddodddododdododododododddododdoddoddddoddododddododdddddddddddddd

nanooonoododododoododoododododdododododododonnnnnnnaannnnnnasslslsslslsllslslslslslsllslslslslsslslssslddcacaccacaaaaaaaaaziiiziziiizizzzizzzzzzz

nncccccccccccccccccccccccccc

jejejeje

mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmggglggglglggglggglglggggggg

pzz

Mlado klasje 29 ׀

Mlado klasje ׀ 30

TALENTITALENTI

Koncert popularnih natjecatelja izbora Hrvatska traži zvijezdu

I ja sam našla svoje

Bilo je to u Zadru, prošle godine, upravo kad sam došla na ljetovanje. Kako i inače ljetujem u Zadru, dobro poznajem grad i gdje se preko lje-ta što održava. Već sam kod kuće slušala najave koncerata poznati h kandidata glaz-benoga izbora »Hrvatska traži svoju zvijezdu« po hrvatskim gradovi- ma i potajno se nadala da ću i ja oti ći na jedan od njih. Doputovali smo dan ranije,a ja sam cijelo vrijeme propiti vala roditelje koji su nam planovi za večer, jer sam silno htjela oti ći na koncert. Nakon uživanja u sun- cu i moru, odlučili smo prošetati po Zadru, vidjeti jeli se što promijeni- lo i kako grad izgleda. Kako moji roditelji baš nisu bili

zainteresirani za kon-cert, ja sam smišljala

kako ih od-

v u ć i u smjeru

»Arsenala«, gdje se koncert odr-žavao. Njima se nije žurilo, a ja sam bila sve ner-

d sam došla

ezdu«nadala da

30 ׀ Mlado klasje

po hrvatskim gradovi- ma i potajno seću i ja oti ći na jedan od njih. Dopudan ranije,a ja sam cijelo vrijemeroditelje koji su nam planovi zsam silno htjela oti ći na koncuživanja u sun- cu i moru, oprošetati po Zadru, vidjeti promijeni- lo i kako grKako moji roditelji ba

zainteresiracert, ja sam

ka

v u ć i u smjeru

»Arsenala«, gdje se koncert odr-žavao. Njima se nije žurilo, a jasam bila sve ner-

nadala datovali smo propiti vala

za večer, jercert. Nakon dlučili smo ti jeli se što rad izgleda. š nisu bili

ani za kon-m smišljala ako ih od-

voznija pa sam ih čak molila da požure. Na

kraju smo se ipak »dovukli« do »Arsenala« u kojem je sve već bilo

započelo i bila je velika gužva. Srećom ulaznica je još bilo(iako nisu bile baš jeft i-

ne). Napokon smo ušli unutra, a ja sam bila sretnija no ikada. Na sceni su se izmjenjivale glazbene zvijezde: Marcela, Mark, Maja…ali i pobjednica druge sezone - Kim Verson. Bilo je ludo. U publici sam čak srela svoju prijateljicu iz Osijeka pa smo zajednički uživale u koncertu. Nakon koncerta smo se,naravno, gurali dobi-ti pokoji autogram i fotografi rati se s njima, što mi je i uspjelo. To je bio moj najluđi koncert do tada. Ljetovanje je nakon toga bilo puno bolje.

NAPISALA: Karla Mandurić, V.b

zvijezdeNa sceni su se izmjenjivale glazbene zvijezde: Marcela, Mark, Maja…ali i pobjednica druge sezone - Kim Verson. Bilo je ludo

Karla s Kim Verson

Svi kandidati su ljubazni i spremni

na fotkanje

FOTO: Lj.Mandurić

Mlado klasje 31 ׀

Pred kraj protekle školske godine Suzana

Kolarić, profesorica Englesko-ga jezika, upoznala nas je s moguć-

nošću ljetovanja preko Crvenog križa. Na prijedlog razrednica i uz suglasnost

roditelja našle smo se na popisu i nas tri sestre blizanke: Lorena, Ines i Ana-Marija

Majačić iz VII.a. Ljetovanje je organizirano u mjestu Omišalj na otoku Krku, i to od 4.do 11.kolovoza 2011.

godine. Zajedno s učenicima Osnovne škole »Dobri-ša Cesarić« ljetovali su i učenici iz Osnovne

škole »Jagoda Truhelka« iz Osijeka. U ulozi voditeljica bile su: Olivera Meter, profe-

sorica Biologije i vjeroučiteljica Silvija Mašaberg. U ljetovanju su uživali sa-

dašnji sedmaši: Lucijan Serdar, Ana Marija, Lorena i Ines Majačić, Ariana Šefer, Ivan Prenkpalaj, Anja Cindrić i Slavko Stamenković. Od osmih ra-zreda s nama su dijelili sunce i more: Dominik Novaković, Eleonora Strujić, Marti na Jurić, Zvonimir Aneti ć, Tomi-slav Vranješ, Mia Štefanec i Ana Vuj-novac. Matea Majić i Tihana Furlan, sadašnje srednjoškolke, također su bile s nama. Svi smo suglasni u jednom: bilo nam je sjajno, zabavili smo se i to ljetova-nje ostat će nam u lijepom sjećanju.

Eleonora Strujić: - Spavali smo u bungalovima. Vri-jeme je bilo lijepo, stoga smo prijepodnevne sate provo-

dili na plaži, a navečer bismo išli razgledavati omišaljske znamenitosti . U vrijeme odmora smo pecali, kartali,

igrali razne društvene igrice... S nekim učenicima iz Truhelke smo još u kontaktu. Bili su i Mađari s

razmjene učenika, no njih, nažalost, nismo razu-mjeli (engleski ne govore). Posebno ću pam-

ti ti izlete: 6.kolovoza brodom »Morana« išli smo u Crikvenicu, a 9.kolovoza u

grad Krk. Bilo je jako lijepo. Ljeto 2011. ostat će mi u poseb-

nom sjećanju: uživala sam u suncu

i moru, zabavila sam se i upoznala nove prijate-lje. Što više poželjeti ?!

Ariana Šefer: Na moru mi je bilo pre-krasno. Poslije doručka imali smo vrijeme za igru, kao što je kartanje ili picti onary. Ru-čak smo imali u 12 sati , a osobito mi se svidjelo što smo uvijek ručali na hotelskoj terasi. Sedmero nas je bilo za stolom i ne moram reći da je bilo veselo i zabavno. Svakodnevno smo imali topla i ukusna jela,

kuhana, pečena, a osobito su mi se svidjeli morski plodovi. Poslije kratkog odmora odlazili smo

na kupanje, potom bismo šetali uz more, po gradu s prijateljima tražili zgodne su-

venire. Sve mi je bilo dobro, vrijeme to-plo, more prekrasno plavo, dobro druš-

tvo iz Cesarićke i Truhelke. Upoznala sam nove prijatelje s kojima sam se kupala, igrala, družila. Zahvalna sam organizatorima iz Crvenog križa, kao i našim profesoricama koje su pazile na nas. Rado bih opet išla u Omišalj i sve ponovila.

»Odabir učenika za ljetovanje temeljio se na njihovom primjerenom ponašanju

te korektnom odnosu prema učenju i radu u školi. Iz svih šesti h, sedmih i osmih razre-

da razrednici su predložili po nekoliko učenika koji su ispunjavali sve uvjete, a imali su volje i želje

ići na ljetovanje u Omišalj na otok Krk. Moram reći da je ljetovanje bilo besplatno za učenike. Učenici su se lijepo proveli, kulturno su se ponašali i što je najvažnije, nije bilo nikakvih neugodnih situacija. Domaćin Crveni Križ pohvalio je grupu za uzorno ponašanje. Meni je osobno na ljetovanju bilo vrlo lijepo, ali to je ujedno i velika odgovornost budući da većinu učenika nisam poznavala. Srećom, sve je prošlo u najboljem redu«, rekla je Oli-vera Meter, profesorica biologije, jedna od voditeljica ljetovanja. Ana Marija

Majačić, VII.a

du«, rekla je Olica biologije,tovanja.

grad Krk. Bilo je2011. osta

nom

LJETOVANJELJETOVANJE

ci iz Osnovne a. U ulozi profe-vija a-

, lebilo etova-.

b l i V i

kuhana, pečena, a plodovi. Posl

na kupanpo gra

veniplo

tvs

p

»Ose n

te koru školi.

da razrednikoji su ispunjava

LJETOVALI SMO U OMIŠLJU PREKO CRVENOG KRIŽA

Jednoglasno, bilo je nezaboravno

Svi smo suglasni u jednom: bilo nam je sjajno... U vrijeme odmora

smo pecali, kartali, igrali razne društvene igrice...

gnoš

Na proditel

sestre bliMajačić iz VII a

Seke blizanke Majačić

Društvene igre nas opuštaju poslije kupanja

Neki iz Cesarića, a neki iz Truhelke – baš nam je bilo ludo!

Uhvatila nas je popodnevna fjaka

FOTO: Olivera Meter, prof.

Mlado klasje 31 ׀

Mlado klasje ׀ 32

lešem u Plesnom klubu Broadway koji postoji pet godina, a upravo će mu u veljači biti rođendan, kojeg obi-lježavamo nastupom. Pripremamo se od rujna. No, ja ni-sam jedina koja ide u Broadway, nego ide čak pola moga razreda, a također i dvije novinarke: Ana Marić i Katarina Lončarić. Na početku svake sezone svi jedva čekamo sa-znati koju ćemo koreografi ju plesati . Kada saznamo, ne možemo dočekati početak rada. Koreografi ju nam uvijek radi trenerica Antonija Blažević koja je s Dinkom Blaževi-ćem osnovala klub. U klubu se uglavnom pleše jazz dan-ce, no to nije jedini ples, plešu se i lati no-američki plesovi koje vodi Dinko i njegova sestra. Prošle godine smo trenin-ge imali dva puta tjedno po sat vremena, no ove godine imamo tri puta tjedno jer smo prešle u kategoriju Juniori. Tijekom radnih dana u tjednu imamo treninge kao i pri-

je - po sat vremena. Subotom jedan

tjedan imamo balet koji nam vodi Zvonka Škreblin-Doma-činović, balerina iz Zagreba, a drugi tjedan imamo trening koji traje dva sata. U prvom dijelu treninga se zagrijavamo i razgibavamo, a zati m u drugom dijelu, koji je najzani-mljiviji i najzabavniji, radimo i ponavljamo koreografi ju. U Broadwayu ima puno kategorija, različiti h uzrasta: Minići, Klinceze, Juniori, Seniori i Hobi grupa, a od svake kategori-je ima barem po dvije grupe. Osim uobičajenoga nastupa svake veljače, u Broadwayu smo imali i tri mjuzikla, a to su: Briljanteen, Kako je Grinch ukrao Bo-žić i Mama mia. Briljanteen je bio prvi Broadwayev musical, u kojem nije sudjelovala moja skupina, ali smo zato sudjelovali u predstavi - Kako

OSVOJILE SMO DRUGO MJESTO NA SVJETSKOM NATJECANJU U PLESU

DANCE STARDANCE STAR

Mi plešemoI upravo zbog napornoga rada i truda prošli smo s

koreografijom »Pirati« na svjetsko natjecanje!

P

Mlado klasje ׀ 32

Mlado klasje 33 ׀

je Grinch ukrao Božić. To nam je svima bilo veliko isku-stvo, a plesali smo koreografi ju koja se zvala »Grinčeze«, a neki su plesali i koreografi ju pod nazivom »Anđeli«. No, u predstavi Dora Masle, koja ide u ovu školu, nije imala priliku samo plesati , nego i glumiti . Čak je dobila jednu od glavnih uloga.

Dobro odabrana koreografija

Iako su mjuzikli bili veliki uspjesi kluba, nisu bili jedini. Također smo imali prilike sudjelovati u natjecanju ESDU- European Dance Union, a klub Broadway je jedini u našoj županiji koji ide na ovo natjecanje. Prvo smo išli na kvali-fi kacije u Rijeku, u ožujku, skupa sa Seniorima. To je bilo veliko iskustvo jer smo imali priliku vidjeti razne klubove iz ostalih dijelova Hrvatske. Prije nastupa svi smo imali veli-ku tremu jer nam je to bilo prvo zajedničko natjecanje, no kada smo došli na pozornicu, sve je bilo kako treba i sve smo odlično izvele. I upravo zbog napornoga rada i truda smo prošli s koreografi jom »Pirati « na svjetsko natjecanje! Nitko od nas nije mogao vjerovati , a mnogi su se i raspla-kali, naravno, od sreće. No, imali smo se priliku radovati i zbog Seniora, jer su i oni prošli na svjetsko s koreografi -jom »Marionete«. Svjetsko natjecanje bilo je u Poreču, a tamo se ESDU tradicionalno održava još od 1998. godine. Na svjetskom natjecanju, osim Hrvatske, sudjeluje: Afrika, Austrija, Češka, Njemačka, Mađarska, Srbija i Rumunjska. Iako smo u Rijeci na kvalifi kacijama bili samo dva dana, u Poreču smo bili čak pet dana. Bilo nam je nezaborav-no- neprestano smo se kupali u bazenu koji je bio uz naš hotel i išli na seminare koje su vo-dili suci s natjecanja! Seminari su mi bili najbolje iskustvo u Poreču. Svi smo se najviše oduševili s e m i n a ro m

sutkinje Dollie Henry, koja je vodila seminare jazz dancea i musical theatrea. Nakon nekoliko dana provedenih u Po-reču i mi smo imali svoj nastup, koji je također odlično prošao. Čak smo osvojili drugo mjesto i zbog toga smo svi bili presretni. Nakon proglašenja krenuli smo zadovolj-ni natrag u Osijek. Iako je natjecanje u Poreču jako brzo prošlo, čekale su nas nove koreografi je za završni nastup u mjesecu lipnju.

Ove godine idemo sa šest koreografi ja na natjecanje, a kvalifi kacije su 25. i 26. veljače. Do tada marljivo vježbamo i nadamo se najboljem!

Tekst i foto: Lucija Firi, VII.a

Glazba samo što nije počela na nastupu u Rijeci

Svoje plesno umijeće pokazali smo na Promenadi Nakon proglašenja su svi bili presretni Osvojili smo drugo mjesto! Poslije nastupa u Rijeci

Mlado klasje 33 ׀

Mlado klasje ׀ 34

Ponekad bi moj pas išao k njoj, njuškao je pa bi se ona naljutila i počela frktati, tako da bi se pas toliko uplašio i odskočio u stranu

Prošlog ljeta iznenada sam dobio ne-običnog kućnog ljubimca. Bez najave i ikakvog nagovaranja roditelja, u moj život dolepršala je mala sova ušara Howly. Bila je prelijepa i pametna. Znati željno je prati la svaki naš pokret, sve je prati la svojim lijepim očima. Osobito su mi se sviđale njene uši, po kojima je valjda i prozvana ušarom. Moja majka ju je pronašla kod Iktusa kad se ljetos vraćala s Tai Chija. Kad je došla kući i kad mi je pokazala sovi-

cu, bio sam izvan sebe od sreće. Sovi sam dao ime Howly.

Svakog dana hranili smo je jetricom i brzo je narasla. Držali smo je ispod gajbe za voće. Ponekad bi moj pas išao k njoj, njuškao je pa bi se ona naljuti la i počela frktati , tako da bi se pas toliko uplašio i odskočio u stranu. Kako je Howly rasla i jačala, privremeni smještaj pokazao se nea-dekvatnim. Morali smo joj naći pravi smještaj. Odnijeli smo je u ZOO-vrt u Slavonski Brod kako bi naučila letjeti i loviti . I mi smo je pokušavali nauči-ti letjeti i nešto malo smo i uspjeli. Nije bila divlja. Kad bih joj prilazio s namjerom da je pomazim, morala je vidjeti svaki moj pokret.

Kako je stigla u moj dom

Pitao sam i mamu da nam ispriča kako je Howly sti gla u naš dom.

-Jednoga ljetnog predvečerja u Perivoju kralja Tomislava na liva-di prema Tvrđi primijeti la sam skupinu djece okupljenu oko

nečega na travi. Kad sam prišla, vidjela sam da su gleda-li poletarca sove ušare. Djeca joj nisu željela nauditi , ali nisu znali što bi s njom jer je sovica puhala, štektala i kostriješila perje ne bi li ih sve uplašila. Vidjev-ši da sam preniska da ju smjesti m na sigurnu visi-nu, a i ne znajući odakle je došla, odnijela sam ju kući. Moji ukućani su ju do-čekali s oduševljenjem. Stariji sin Mislav, student Biologije u Osijeku, saznao je kako sovu treba hraniti , mlađi sin Nik-ša, učenik OŠ » Dobriša Ce-sarić«, pronašao je u šupi drvenu gajbu, a moja majka i ja smo ju naizmjenično hranile. Donijela sam kući pti čju bebu, još je bila pokrivena paperjem, a perje je tek počela dobivati na repu i krilima. U početku smo ju hranili svaka četi ri sata sirovim bijelim mesom i pilećim jetricama namočenim u toplu vodu. Meso joj se mora davati mokro zato

što u toj dobi sove još ne piju. Za svaki slučaj, da ne bi dehidrirala jer su tada bile velike vrućine, špricom sam joj davala vodu u kljun. Kroz če-ti ri tjedna koliko je bila kod nas tako je ojačala da bi odmah počela letjeti čim bi ju pusti li iz gajbe. Vidjevši da joj treba prostora, jer ipak je bila divlja životi nja, istražila sam preko interneta kako joj dalje pomoći i ot-krila prihvati lište za divlje životi nje i Zoološki vrt obitelji Milec u Ruščici kod Slavonskoga Broda. U kasnijem telefonskom razgovoru s gospodi-nom Milecom saznala sam da dobro napreduje i očekuju da će uskoro biti prstenovana te vraćena u prirodu kamo i pripada.

Nikša Borovec, V.b

SOVA UŠARA JE ODRASLA, OJAČALA I VRAĆA SE U PRIRODUSOVA UŠARA JE ODRASLA, OJAČALA I VRAĆA SE U PRIRODU

Moja sova Howly

Sa sovom se upoznala i glavna urednica Klasja

Nikšina mama je pronašla bebu Howly

Howly voli pozirati

FOTO: Nikša Borovac, V.b

mjerom da je pomazim, morala je eti svaki moj pokret.

ko je stigla u moj dom

tao sam i mamu da nam ispriča o je Howly sti gla u naš dom.

dnoga ljetnog predvečerja u ivoju kralja Tomislava na liva-

prema Tvrđi primijeti la sam pinu djece okupljenu oko

ega na travi. Kad m prišla, vidjelam da su gleda-

poletarca sove re. Djeca joj nisu ela nauditi , ali nisu li što bi s njom jer je ica puhala, štektala

ostriješila perje ne bi h sve uplašila. Vidjev-a sam preniska da ju esti m na sigurnu visi-a i ne znajući odakle

došla, odnijela sam ju i. Moji ukućani su ju do-ali s oduševljenjem. Stariji Mislav, student Biologije u

jeku, saznao je kako sovu ba hraniti , mlađi sin Nik-učenik OŠ » Dobriša Ce-ć«, pronašao je u šupi enu gajbu, a moja majka i smo ju naizmjenično hranile. nijela sam kući pti čju bebu, još ila pokrivena paperjem, a perje je počela dobivati na repu i krilima. očetku smo ju hranili svaka četi ri

a sirovim bijelim mesom i pilećim icama namočenim u toplu vodu. so joj se mora davati mokro zato

prstenovana te vraćena u prirodu kamo i pripada.

Nikša Borovec, V.b

Howly voli pozirati

FOTO: NikšaBorovac, V.b

Mlado klasje ׀ 34

Mlado klasje 35 ׀

Na izvanučioničnoj nasta-vi početkom školske godine ostao sam iznenađen kad sam vidio sni-mljene fotografi je Mije Vujić, uče-nice iz razreda. To je primijeti la i ra-zrednica Mati ja Radoš, profesorica hrvatskoga jezika, koja je potakla Miju i pomogla u realizaciji prve samostalne izložbe u školskom predvorju. Izložba je postavljena u mjesecu siječnju 2012.godine. Razrednica je izložila zamisao ravnatelju Andriji Vučkoviću koji je angažirao studio za izradu foto-grafi ja. Oko postava izložbe bilo je angažirano nekoliko učenika iz ra-zreda, razrednica i Mija.

Hti o sam saznati što Mia misli o svom fotografi ranju te kako se vidi u budućnosti :

Mia Vujić, 7.b:

»Oduvijek me privlačila ljepota trenutka i tu lje-potu sam htjela zadržati , ovjekovječiti . Shvati la sam da taj trenutak mogu zadržati fotografi ranjem. Prije nekoliko godina počela sam fotografi rati prirodu oko sebe i u tome me je podržala moja sestra koja se ta-kođer bavi fotografi ranjem kao profesionalni fotograf. Ona je prepoznala moj talent. Njoj mogu zahvaliti što

mi pruža podršku koja nam svi-ma treba, ma kako dobri bili u ne-čemu. Mislim da je priroda najbolji umjetnik zbog raznolikih nijansi mnogih boja i bogatstva različiti h oblika, stoga je i fotografi ram. Po mom mišljenju, fotografi ja je jedan od najboljih oblika umjetnosti . Na izvanučioničnoj nastavi inspirirali se me mnogi hobiji i mjesta na ko-jima smo ih fotografi rali. Inspiraciju sam dobila, također, od Marina To-pića, poznatoga osječkog fotogra-fa, koji je počeo fotografi rati kao učenik 7. razreda. Bitno je odabrati pravo mjesto za pravu fotografi ju, jer tako ona dobiva na svojoj lje-poti i prelazi u umjetnost. Fotograf mora imati osjećaja prema onome

što fotografi ra, jer ako ih nema tada, po mom mišljenju, on nije umjetnik. Fotografi ranje mi je hobi već dvije-tri godine, a koristi m cannon i sony fotoaparate.

Nakon osnovne škole planiram upisati Obrtničku ško-lu za fotografa i u budućnosti se vidim kao profesio-nalnog fotografa. Volim svoj hobi i mislim da ću posti ći cilj jer imam podršku svojih bližnjih, a to je najvažnije što čovjeku treba za uspjeh, uz jaku volju i upornost.«

Matija Bačić, VII. b

MIJINA PRVA SAMOSTALNA IZLOŽBA FOTOGRAFIJAMIJINA PRVA SAMOSTALNA IZLOŽBA FOTOGRAFIJA

Uhvaćena ljepota trenutkaBitno je odabrati pravo mjesto za pravu fotografiju, jer tako ona dobiva na svojoj ljepoti i

prelazi u umjetnost. Fotograf mora imati osjećaja prema onome što fotografira...

Mijine fotografije izazvale su zanimanje svih prolaznika u školskom predvorju

Dino i Tin uhvaćeni u Mijin objektiv za vrijeme izvanučionične nastave

Vječan je motiv OsijekFOTO: Mia Vujić, VII.b

Što se sve može na zidinama Tvrđe

Mlado klasje 35 ׀

PROJEKTNI DA

NAŠA KAP ZA SNAŽNNa upite kakav im je bio projektni dan, sv- da bi ih trebalo biti više takvih

Putovali smo s Malim princem od planeta do planeta

Nije da se hvalimo, ali crtamo skoro kao on (naša učiteljica Silvana je puno vještija u tome)

Premda predstavlja čovjeka budućnosti, očekujemo da će ljudi ipak biti ljepši

Petra baš zna uživati u svemu što radi

Prijateljstvo je procvjetalo na proljetnom panou Naše lutkice spremne su za igru

Iskustvo preživljavanja u prirodi prenosi nam voditelj izviđača Zdenko Popović

Ples i borilačka vještina sjedinjene u capoeiri

Najbolje je brojke zapakirati u origami Snimaju se prvi kadrovi Oslikani predmeti baš zaslužuju da ih se odnese kući

Razred u radnom zanosu prate učiteljice Silvana i Maja

Učiti od prirode uvijek je zanimljivo Učiteljica Davorka uvijek je tu kad zatreba

Oslikati se može stošta, pa i cd

Kao i svake godine održimo u školi barem jedan projektni dan u okviru Unicef-ovog projekta »Stop nasilju«. Projekt je održan 30.ožujka 2011. pod nazivom »Naša kap za snažniji slap«. Cilj ovoga nastavnoga dana bio je da učenike upozna s mogućnosti ma i načinima kreati vnoga i korisnoga provođe-nja slobodnoga vremena. Učenici i nastav-nici imali su prigodu podijeliti svoje znanje i umijeće s drugima, ali i naučiti nešto novo. Rad je bio organiziran u sedamnaest radio-nica, za koje su se samoinicijati vno prijav-ljivali učenici i učitelji, ovisno o željama i sklonosti ma. Na nekim radionicama učitelji voditelji imali su pomoć od vanjskih surad-nika, kao primjerice u radionici Capoeira (brazilska borilačka vješti na) koja je izazvala veći interes kod učenika. Bilo je tu svega: od

snimanja fise«, savjetizrade upomaterijalarisnih soli,nja umijećdruženja spravljenja U produžesu ( i jeli) pprojektni dbi ih trebaprojekta bnja OŠ »Dkada su nstavnici m

Fot

Uč

Naučili smo da č

AN

NIJI SLAPi učenici su jednoglasni

fi lma, stvaranja pjesme »Ne rugaj ta o preživljavanju u prirodi, plesa, orabnih predmeta od recikliranoga , ukrašavanja salveta, izrade mi-, matemati čkih origamija, razvija-ća prijateljstva, učenja od prirode, s Malim princem, izrade igračke, buketa, oslikavanja jaja – vitraja.

enom boravku mali školarci pekli palačinke. Na upite kakav im je bio dan, svi učenici su jednoglasni - da alo biti više takvih. Koordinatorica bila je Lada Ilić Puharić, pedagogi-obriša Cesarić«. Bili smo ponosni as na radionicama posjeti li pred-edija.

Iris Koščević,VIII.a

to: Nataša Vukadinović, učiteljica RN i inf.

čiteljica Zvjezdana je ponosna na lutkice svojih učenika Dečki od malena trebaju znati slušati cure

Lutkice se izrađuju i u razredu učiteljice Mirjane Prijateljska atmosfera na temu prijateljstva s učiteljicom Ružicom

Neki se baš znaju predati poslu

Učitelji su se baš zanijeli pokazujući plesne korake

Salvete su nas baš zaokupile

Ima li još tih palačinki?

Montira se film Bit će mirisno od mirisnih soli

čovjek samo srcem dobro vidi

Tko će se prije popeti

Na kraju dana...

Mlado klasje ׀ 38

Ono što učenike najviše zanima je in-formacija o garderobnim ormarićima. Možete li nam nešto reći o tome?

- Na Učiteljskom, kao i Učeničkom vijeću već se dugo raspravlja o uvođenju garde-robnih ormarića. Ove garderobe koje su trenutno u uporabi koriste se još od dav-ne 1972. godine, kada je svaki razred imao svoju garderobu. Međuti m, morali smo dio garderoba prenamijeniti za dvije učionice, tako da sada jedna garderoba služi za dva razreda, što stvara gužvu pri dolaženju i odlaženju iz škole, a veća je mogućnost i otuđenja stvari.

Jeste li mislili ormariće ugraditi za uče-nike svih razreda?

- Djeca od prvoga do četvrtoga razreda sva-kako će imati priliku kupiti ormarić, a u ob-zir dolaze i peti i šesti razredi ukoliko žele. Za sedme i osme razrede nismo planirali zbog isplati vosti roditeljskog ulaganja, no tko bude hti o imat će priliku kupiti ormarić.

Kako se roditeljima svidjela ova ideja?

- Proveli smo neke ankete među roditeljima. Također smo prikupili više ponuda od ponuđača garderobnih ormarića i došli do neke okvirne cijene od 250 kuna. No, škola će na-stojati prikupiti što više sredstava kako bi roditelji morali što manje plati ti . Iako se, pri tadašnjoj cijeni od oko 250 kuna, čak 50 posto roditelja izjasnilo za ormariće, smatra-mo da će se, uz nižu cijenu, još veći broj roditelja odlučiti za nabavku ormarića svome djetetu.

Uz ormariće, naravno učenici dobivaju i svoje ključeve?

- Tako je. Naravno, u slučaju da učenik izgubi ključić, obrati t će se tajniku koji će mu dati duplikat, ali šteta se mora nado-knaditi .

A što s ormarićem kada učenik završi osnovnu školu ?

- Svaki novi prvašić koji se odluči za orma-rić mora plati ti isto onoliko koliko će ga plati ti učenik koji je sada npr. šesti razred. Roditelji moraju znati da će ormarić koji oni plate, po izlasku njegova djeteta iz ško-le, ostati u školi sljedećoj generaciji.

Uz želju učenika, što vas je još motiviralo na realizaciju ove zamisli?

- Znalo se dogoditi da nekome nestane novac koji ostavi u džepu jakne ili mobitel, premda je moj savjet učenicima da takve stvari uvijek drže kod sebe. Ugradnjom or-marića taj bi se problem riješio. Isto tako, učenici bi mogli biti sigurni da nitko neće

srušiti njihovu jaknu na pod ili sakriti jednu tenisicu u dru-gu garderobu.

Ravnatelj nam je također rekao kako je početkom školske godine nabavljena nova kuhinja, narančaste boje. Tako-đer, za vrijeme zimskih praznika oličena je i školska dvora-na, a sve s ciljem da učenicima bude što ljepše i ugodnije boraviti u školi.

Ana Marić, VII.a

UGRAĐUJU SE GARDEROBNI ORMARIĆIUGRAĐUJU SE GARDEROBNI ORMARIĆI

StvariStvari na sigurnom na sigurnomU zadnje vrijeme

sve češće se čuje na školskim hodnicima

priča o ugradnji ormarića u garderobi.

Kako je svim učenicima san imati svoj vlastiti ormarić u koji možeš odložiti

stvari daleko od očiju znatiželjnika, i zaključati, naravno,

uputili smo se tragom vijesti do kancelarije

profesora Andrije Vučkovića, ravnatelja

škole i upitali ga o tom.

Mlado klasje 39 ׀

Foursquare je najlakše opisati kao lokacijsku društve-nu mrežu. Njegov temelj je mobilna aplikacija pomo-ću koje se prijavljujete (u aplikaciji se to zove »Check In«) na lokaciju na kojoj se nalazite. Vaši prijatelji koje ste odobrili unutar mreže tako mogu u svakom trenutku jednostavno provjeriti gdje ste.

Osim same »Check In« funkcionalnosti , za svaku lo-kaciju moguće je ostaviti i određeni »Tip« odnosno neku pohvalu, savjet, kriti ku ili komentar za ljude koji će se na to mjesto prijaviti poslije vas. Tako, kada do-đete primjerice u neki restoran ili hotel po prvi puta, možete lako vidjeti što su vaši prijatelji mislili o usluzi ili određenoj hrani koju su naručili. Uz »Check In«, moguće je ostaviti i sliku lokacije, kako bi ljudi koji pregledavaju lokacije na koje žele oti ći mogli vidjeti i kako lokacija u stvarnosti izgleda.

Posebno je korisna i »Explore« funkcionalnost, koja će vam pokazati najzanimljivija mjesta koja vaši pri-jatelji posjećuju u neposrednoj blizini vaše trenutne lokacije. Ta je funkcionalnost posebno zabavna kada otputujete u neki drugi grad u kojem ste rijetko ili prvi put i htjeli biste vidjeti što se zanimljivo nudi.

Meni je osobno najkorisnije to što mogu doći na mjesto gdje je puno ljudi i teško je vidjeti ima li koga poznatog, kao na primjer koncert, utakmica ili veliki trgovački centar i napraviti »Check In« te vidjeti tko je sve od mojih prijatelja tamo i lako se s njima naći.

Iako je u svijetu vrlo popularan, prema zadnjem istra-živanju iz prosinca 2011. g., u Hrvatskoj ga koristi tek oko 6 500 korisnika, koji su se sveukupno prijavili na mjesta preko 800 000 puta. Najviše korisnika ima Za-greb, dok je naš Osijek na četvrtom mjestu.

Toni Aničić, bivši novinar Mladog klasja

DOBRO JE ZNATI ŠTO SVE NUDIDOBRO JE ZNATI ŠTO SVE NUDI

Ta je funkcionalnost posebno zabavna kada otputujete u neki drugi grad u kojem ste rijetko ili prvi put i htjeli biste vidjeti što se zanimljivo nudi

Mlado klasje ׀ 40

Norvežani ne kupuju svojoj djeci automobile i skupe stvari, ako ih žele imati – moraju ih sami zaraditi.

Postoji naftna platforma za svaku generaciju, npr. platforma na kojoj piše 2020. ne crpi se prije te godine. Namijenjena je generaciji 2020. Sve u svemu, nijedna generacija ne mora razmišljati hoće li biti novaca u državi

U više navrata čuli smo spremačicu Dušanku Večanin kako oduševljeno priča o Norveškoj u kojoj je bila neko-liko puta. Stoga smo odlučili njezine dojmove o toj neobičnoj zemlji podi-jeliti s vama. Najprije ćemo je locirati (Norvešku, naravno). Norveška se na-lazi na sjeveru Europe, na Skandinav-skom poluotoku. Okružena je morem te ima najrazvedeniju obalu na svijetu (50 000 otoka i otočića).

»Bila sam u Norveškoj 4-5 puta. Zadnji put sam bila lani, 2011. godine. I meni se tamo strašno sviđa! Životni standard

je fantasti čan. Npr. spremačica tamo zaradi 200 kn na sat, oko 25 000 do 30 000 kuna na mjesec, plaće su sjaj-ne, standard visok. Garderoba i hrana su jeft inije nego kod nas«, započinje Dušanka priču o Norveškoj. Kupujući namirnice primijeti la je da je svako po-vrće klasirano i na policama prodavao-nica piše iz koje je zemlje taj proizvod sti gao – sve izloženo, napisano.

O ljudima kaže da su fantasti čni, da se rijetko može vidjeti ljuti to lice, svi dje-luju veselo i bezbrižno. Norvežani se puno smiju! Želja joj je tamo živjeti, jer Norvežani djeluju neopterećeno, nema napetosti i srčanih udara kao kod nas. Ljudi su zadovoljni, svi imaju posao. Ono što je najteže je norveški jezik, jako je težak i Dušanki se čini da nema izgleda naučiti ga.

»Bila sam i u Švedskoj u Stockholmu i Malmu. Tamo imaju most preko oce-ana koji je sagrađen odmah uz njega. Dana 22. lipnja 2011. godine išli smo na sjever Norveške gledati polarnu noć. Polarna noć je dio godine u ko-joj sunce ne izlazi iznad obzora, a ona se događa samo u polarnom pojasu. Sunce je bilo predivno, jako crveno i puno veće od onoga što mi inače vi-dimo. Kao da nije bio dan, a niti noć«, oduševljeno nam priča .

Norveške čari

U Norveškoj ima puno jezera i riba pa zbog toga Norvežani jedu jako puno ribe. I spremačica Duška Večanin je

išla s bratom i rođacima pecati štuke, smuđeve i šarane.

Klima im je, kako kaže, grozna. Ljeti , kad je 25°C (nama ugodna tempe-ratura), Norvežanima je jako vruće. Zime su duge i hladne. Dana 23. si-ječnja ove godine bilo je 2,5 metra snijega, sve je bilo pod snijegom. Ali to su norveške čari na koje mi nismo navikli! S obzirom da su topli dani ri-jetki, Norvežani takve iznimno cijene.

Boravila je u Drammenu (tridesetak km od Osla), na samoj obali oceana, nestvarne ljepote. Uz ocean je malo blaža klima, nije tako hladno kao na sjeveru.

Na svakom parkingu postoje uti čnice u koje priključe automobile da se za-griju. Svaki automobil mora imati čip za temperaturu pa kad uđeš u auto, sve je toplo. Nevjerojatno zvuči da ceste na sjeveru imaju podno grijanje da se ne zalede.

Glavni grad Oslo je predivan s mnoš-tvom perivoja, zanimljivih spomenika i muzeja. U Oslu se smije šetati ispred kraljevske palače, nije zabranjeno i nema puno stražara. Sat vremena par-kinga je 300 norveških kruna (znači oko 300 kn), što je prilično skupo. U Oslu su izvrsne podzemne garaže. Norveška valuta je kruna, a naša kuna. Norveža-ni ne kupuju svojoj djeci automobile i skupe stvari, ako ih žele imati – moraju

DUŠANKA VEČANIN, SPREMAČICA NAŠE ŠKOLE, VIŠE PUTA POSJETILA JE NORVEŠKUDUŠANKA VEČANIN, SPREMAČICA NAŠE ŠKOLE, VIŠE PUTA POSJETILA JE NORVEŠKU

Ah, ta NorveškaU Norveškoj kao doma Duška uživa u šetnji gradom

Mlado klasje 41 ׀

DUŠANKA VEČANIN, SPREMAČICA NAŠE ŠKOLE, VIŠE PUTA POSJETILA JE NORVEŠKU

sa svojim rođakinjama

ih sami zaraditi . A zemlja je to s najvi-šim standardom u Europi.

Postoji naft na platf orma za svaku ge-neraciju, npr. platf orma na kojoj piše 2020. ne crpi se prije te godine. Na-mijenjena je generaciji 2020. Sve u svemu, nijedna generacija ne mora razmišljati hoće li biti novaca u državi kad ona stasa.

»Bila sam tamo u vrijeme kad je An-ders Breivik napravio masakr, to je za njih bilo strašno! Bili su očajni! Nešto slično nije se nikad dogodilo.«

Nema papirića na ulici

Što se ti če prodaje alohola, ni odra-sla osoba ne smije kupiti više od dva

piva, a postoji samo određeno vrije-me u danu kada se smije kupiti alko-hol.

»U školi djeca nemaju ocjena sve do 8.razreda, nema napetosti , sve je igra! Moja nećakinja koja je sada 10. razred (kao kod nas drugi srednje) ima sedam ili osam predmeta. Os-novna škola traje 10 godina, a onda se dvije godine pohađa srednja škola i uče samo ono što odaberu kao pro-fesiju, a od pet školskih dana u tjednu četi ri su na praksi, a jedan uče u ško-li«, saznajemo dalje.

U Norveškoj nema velikih gradova i luksuza, sve su to zapravo mali gra-

dovi. Kuće su im skoro sve drvene, naravno ima i zidanih kuća, no prete-žito su drvene. Priroda je divna, neza-gađena jer nema niti jedne tvornice. Norvežani sve uvoze, da ne uništava-ju svoju prirodu. Drže do svojih voda, zelenila, okoliša. Nije moguće prona-ći papirić na ulici. Od svih zemalja u kojima je bila (Norveškoj, Švedskoj, Danskoj i Njemačkoj), najviše se Duš-ki svidjelo u Norveškoj.

Velika želja joj je: »Danas - sutra, kad odem u mirovinu, ako Bog da, via Nor-veška! Sve u svemu – za mene, to je raj na Zemlji!«

Razgovor zabilježila: Tea Jažić, VII.a

Iznenadit će vas što sve (ne)znamo. Zabavno čitanje!

Postoji izreka »znojiti se kao svi-nja«, a svinje se ne znoje jer u ti jelu uopće nemaju znojne žli-jezde.

Svaki put kad poližeš poštansku markicu dobiješ 'čak' jednu de-seti nu kalorije.

New York ima 155 muzeja i 400 umjetničkih galerija.

Ljudi i puževi golaći dijele više od polovice gena.

Krokodili ne mogu žvakati . Na suncu se nalazi pravo zlato. Hrvanje nožnim palcima zapra-

vo je natjecateljski sport. Nojevo oko je veće nego njegov

mozak. Dešnjaci žive prosječno 9 godi-

na duže od ljevaka.

Veća je šansa da vas ubije čep od šampanjca nego otrovni pauk.

Slonovi su jedine životi nje koje ne mogu skakati

Nemoguće je kihati otvorenih očiju.

U prosjeku, ljudi se više boje pa-uka nego smrti .

Kikiriki je jedan od sastojaka di-namita.

Polarni medvjedi su ljevaci. Havajska abeceda ima 12 slova. Čovjek zaspi za prosječno 7 mi-

nuta, a san prosječno traje 20 minuta.

Postoji 293 načina da se usitni dolar.

Američki pisac Ernest Vincent Wright 1939. napisao je roman Gadsby i to bez ijednog slova 'e' u cijelom djelu.

Nitko ne može izvršiti samou-bojstvo jednostavno zadržavaju-ći dah.

Beba žirafe je visoka oko dva metra kada se rodi.

Jedna kanadska tvrtka »fl ašira« vodu iz ledenjaka starih 12 000 do 15 000 godina.

Teksas svojim stanovnicima do-pušta glasanje iz svemira.

Anktarkti ka je pusti nja iako je uglavom prekrivena ledom i sni-jegom.

Tvoj mozak se služi istom količi-nom energije kao i žarulja od 10 vata.

Prije milijardu godina dani su trajali samo 18 sati .

Čovjek ne može polizati vlasti ti lakat.Pročitala i zapisala: Mia Csicska, VIII.c

JESTE LI ZNALI

Norvežani jedu jako puno ribe koju često sami pecaju (zašto ne bi i Duška?)

FOTO: iz Duškinog albuma

Mlado klasje ׀ 42

Taj medij mi je zanimljiv, zato što objedinjuje crtež i tekst, a ja sam inače odrastao na stripu. Nisam baš nešto previše čitao knjige kao dijete, ali stripove sam jako volio, a slikovnica je najbliža stripu

Povodom mjeseca hrvatske knji-ge održana je promocija slikovnice tajnika naše škole Branka Barača.Promocija je održana 31. listopa-da 2011. g. u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku, i to na rođendan Branka Barača za kojeg je rekao da će uvijek pamti ti . To je bila njegova prva slikovnica, a posveti o ju je svojoj kćerki Petri. Slikovnica se zove Oswit. Branko nije samo napisao nego i ilustrirao maštovitu slikovnicu slika-

ma Kopačkoga rita za koje si je dao mnogo truda- odlazeći i slikajući taj krajolik. Radnja ove slikovnice koja je namijenjena i djeci i odraslima priča je o orlu štekavcu iz Kopačkoga rita, a ima poruku koju nikako ne bismo trebali zanemariti - čuvajmo ono što nas okružuje! Na promociji slikovnice Oswit mogli smo uživati u nastupu studenata s Umjetničke akademije. Izveli su skladbe Brankove omiljene grupe, koja je zbog velike inspiracije

T j dij i j i lji Povodom mjeseca hrvatske knji ma Kopačkoga rita za koje si je daoj dij i j i lji čk k

za djecu i odrasle

Branko predstavlja svoju prvu slikovnicu Tati Branku u potpisivanju i prodaji pomaže kći Petra, kojoj je slikovnica i posvećena

Mlado klasje ׀ 42

Mlado klasje 43 ׀

koju je pružala Branku Baraču, uveli-ke doprinijela nastanku ove slikovni-ce. Čitaonica je bila prepuna ljudi koji su pažljivo i s oduševljenjem slušali pojedinosti Brankova života ti jekom pisanja slikovnice, koja će kako je au-tor najavio, imati i nastavak. Uz samu slikovnicu oduševila nas je i ugodna ležernost i spontanost kojom je autor zračio. Promocija je proslavljena za-kuskom, a sama slikovnica mogla se nabaviti po promoti vnoj cijeni.

Tajnika Branka potražili smo u školi i nastavili razgovor...

Što vas je potaklo na crtanje i pisa-nje slikovnice?

- Ideja je zapravo stara dugo vreme-na. S obzirom da sam se dugi niz go-dina bavio crtanjem (čak više od de-set godina profesionalno, radio sam ilustracije i koješta), palo mi je na pamet da bi bilo zanimljivo napraviti slikovnicu. Konkretan poti caj bio je to što sam hti o svoju kćerku Petru ra-zveseliti i dok je još mala, nacrtati joj neku slikovnicu. To bi recimo mogao biti nekakav konkretan povod. Znači, negdje prije pet godina, kad je kreta-la u školu javila se ideja o slikovnici. Ali recimo da sam to na vrijeme us-pio napraviti (ha-ha), izašla je prošle godine, kada je Petra završila četvrti razred.

Zašto ste se odlučili baš za slikovni-cu?

- Taj medij mi je zanimljiv, zato što objedinjuje crtež i tekst, a ja sam ina-če odrastao na stripu. Nisam baš ne-što previše čitao knjige kao dijete, ali stripove sam jako volio, a slikovnica je najbliža stripu.

Je li vam bilo teško u isto vrijeme biti i tajnik i raditi na slikovnici?

- Zapravo i nije kad se dobro orga-niziraš. Kad sam odlučio početi s ra-dom na slikovnici, ja sam uz posao crtkarao, onako godinu ili dvije. Pri-ču sam smislio i napravio relati vno brzo, to nije bio nekakav problem, jer tu nema baš puno teksta. Kad sam defi niti vno odlučio izdati slikovnicu, uhvati o sam se crtanja, i za neka tri mjeseca nacrtao dvadeset pet, šest crteža. Poslije je sve bilo lako.

Što vas je najviše inspiriralo ti jekom pisanja slikovnice?

- Bio sam na jednoj izložbi davnih dana, to je bila jedna velika izložba fotografi ja u Galeriji likovnih umjet-

nosti i moti vi su bili iz Kopačkoga rita. Ja pojma nisam imao da postoji neki orao štekavac, ili sam zaboravio kad sam učio u školi, a vjerojatno jesam. Jako mi se svidjela ta pti ca, jer je stvar-no veličanstvena i pomislio sam, s ob-zirom da sam već tada hti o napraviti slikovnicu, da bi bilo zanimljivo napra-viti slikovnicu o orlu štekavcu.

Kako ste osmislili imena likova i ima-ju li neko posebno značenje?

- Možemo reći da sam imao nekih problemčića s ti m imenima, s obzirom da nikada nisam pisao i onda mi je palo na pamet da glavnom liku dam ime Oswit, pa sam tako i ostale liko-ve nazvao po dijelovima dana. No, inače kada sam razmišljao o nekim imenima za djecu, jako mi se svidjelo ime Suton pa možda je ta ideja pote-kla otuda. A kada sam smislio to ime Oswit, ostalo mi je krenulo logično, žena, o kojoj će biti govora u drugom nastavku zove se Zora, sin Dan, i onda je tu cijela ekipa koju kasnije upozna-jemo u jatu, bit će tu svi mogući dije-lovi dana- Sumrak, Suton itd.

Koliko vam je trebalo da nacrtate jednu sliku?

- U principu jedan radni dan mi je trebao za jednu sliku, oko osam sati . Znači prvo sam napravio vrlo male skice, a onda sam crtao preko dvije stranice u slikovnici.

Koliko ste dugo pisali slikovnicu?

- Tekst sam sjeo i napisao u jednom dahu, jer tu ima zaista samo jedno desetak stranica. Nisam u početku znao da će to biti u formi monologa. Zapravo je dijalog, ali prevladava mo-nolog jer sin postavlja dva-tri pitanja, a tata stalno priča, što je jako zahval-na forma. Ljudi koji su pročitali sli-kovnicu najviše hvale tekst, malo tko spominje crtež, tako da mi je to malo čudno, mislim drago mi je, ali najviše sam očekivao da će pričati o crtežu.

O čemu će biti priče u nastavku?

- Ova slikovnica završava pitanjem koje sin postavlja ocu: »Tata, kako si upoznao mamu?« Nastavak će se ra-diti o tome kako tata objašnjava sinu kako je upoznao mamu. Sada radim na drugom nastavku iako još nisam napisao tekst, ali crtam, a ove godine će sigurno izaći drugi nastavak, iako sam se ove godine nadao napravi-ti i dva nastavka, čak i tri. Imam još jednu krasnu ideju, nevezanu uz ovu priču o Oswitu, da napišem priču o dječaku, koji će se zvati Bruno, a i sama priča bi se tako nekako zvala: Bruno - čudesni dječak. To bih jako rado započeo što prije, a radilo bi se o tom dječaku koji se rodio s jednom vrlo neobičnom sposobnošću- iscje-liteljstvom. U blizini toga dječaka bi sve iscjeljivalo, dakle biljke i životi nje, ljudi bi se prestali svađati i tako.

Lucija Firi, VII.a

PROMOCIJA PRVE SLIKOVNICE BRANKA BARAČAPROMOCIJA PRVE SLIKOVNICE BRANKA BARAČA

Neki od crteža iz Oswita izloženi su u GISKO-u

FOTO: J.K.

Mlado klasje 43 ׀

Mlado klasje ׀ 44

Kviz je ove godine posvećen 100-toj obljetnici rođenja Grigora Viteza. Sve o kvizu možete saznati na adresi htt p:// www.knji-znica.hr/kviz.

U veselom raspoloženju, uz dostatnu količinu opreza jer za-mke u kvizu treba točno odgonetnuti , 19. listopada 2011. u informati čkoj učionici, uz pomoć knjižničarke S. Laksar i na-stavnice informati ke M. Stjepanović, učenici su uspješno on – line riješili zadatke kviza. Zabavno je bilo čitati pogrešno na-pisane sti hove U sto desetom selu / Živi Tunatun / U njega je cool / i turbo neobičan um, prepoznati riječi koje nedostaju u

ON – LINE KVIZ VESELE ZAMKEON – LINE KVIZ VESELE ZAMKE

U sklopu Projekta školske knjižnice Vesele zamke održan je i on-line Nacionalni kviz za poticanje čitanja Vesele zamke 2011. za učenike 5.a i 5. b razreda OŠ »Dobriša Cesarić«, Osijek.

Nacionalni kviz za

prvi put

Dojmovi učenika 5.a i 5.b razredao projektu Vesele zamke

Svidjelo mi se što sam dobio zada-tak »rapati « Antun Tuna. Volio bih da sve bude dobro. Nije mi se svi-djelo to što neki učenici nisu naučili svoju ulogu na vrijeme. Osjećam se uzbuđeno!

Marko Kračun, 5.a

Bilo je zabavno rješavati kviz, slu-šati pjesmice i upoznati zanimlji-ve likove iz igrokaza »Plava boja snijega«. Najljepše je bilo izrađi-vati likove iz igrokaza »Plava boja snijega« na satu likovne kulture.

Marija-Lucija Grgić, 5.a

Meni se najviše svidjelo kada su neki učenici govorili zagonetke, a mi smo trebali pogoditi što je to. Bilo je jako zanimljivo, hti o bih to ponoviti .

Lovro Kozić, 5.a

Najviše mi se svidjelo kada smo morali odgonetnuti zagonetke. Bilo mi je zabavno sa svim mo-

jim prijateljima biti zajedno.Lucija Balatinac, 5.a

Sviđa mi se što smo svi dobili zadatke i što ćemo svi sudjelo-vati .

Luka Dubrović, 5.a

Kviz mi je jako zabavan, a radi-onica i zadatci su mi još bolji. Puno smo toga i naučili.

Lorena Grljušić, 5.b

Bilo je zabavno učiti napamet pjesme, biti na kvizu, odgova-rati na pitanja i pomagati dru-gima.

Petra Mandić, 5.b

Foto: Snježana Laksar, prof.

»Kako živi Antuntun« repaju Ivan i Josip i sve nas nasmijavaju

Ovogodišnji projekt školske knjižničarke Snježane Laksar Vese-le zamke obuhvaća niz akti vnosti učenika 5.a i 5.b razreda i uči-telja suradnika (Jagoda Koščević, prof. hrvatskoga jezika, Lidija Lovrenčić, prof. likovne kulture, Amaranda Pavošević, magistar struke povijesti , Marija Stjepanović, prof. informati ke) ti jekom rujna, listopada i studenoga 2011. godine.

Tako ćemo u veselom raspoloženju obilježiti Mjesec hrvatske knjige (15. listopada – 15. studenoga) i Međunarodni dan škol-skih knjižnica (28. listopada).

Mlado klasje ׀ 44

Projekt Vesele za

Mlado klasje 45 ׀

OBILJEŽENA STOTA OBLJETNICA ROĐENJA GRIGORA VITEZA

Vesele zamke - kvizDana 19. listopada u učionici informati ke održan je kviz zna-nja »Vesele zamke«. Peti razredi su rješavali kviz uz pomoć knjižničarke Snježane Laksar i nastavnice informati ke Marije Stjepanović, koja nam je pomogla oko računala.

Kviz je trajao četrdeset pet minuta. Pitanja su bila laka, ali puna zamki. Odnosila su se na pjesme Grigora Viteza iz ra-zličiti h zbirki pjesama koje smo čitali ti jekom mjeseca. Kada smo završili s kvizom, učenici koji ne idu na informati ku, oti šli su kući, a informati čari su morali brzo nastaviti s gradivom. Bilo je zanimljivo. Svi bismo voljeli da netko iz naše škole ide u Zagreb. Davor Japunčić,5.b

a poticanje čitanja

t on-line

Dojmovi učenika 5.a i 5.b razreda o on-line kvizu Vesele zamke

Mislim da bi bilo dobro da imamo opet kviz on-line. Ne bih ništa izbrisao jer je sve dobro. Bilo je sve super i zani-mljivo.

Andrej Ament, 5.b

Andrej je ujedno i izvučeni po-bjednik školskog on-line kviza. Česti tamo mu! U kvizu mi se najviše svidjelo kada smo odgo-varali na pitanja, a dobili smo i beđeve.

Lorena Ledinski, 5.b

Na kvizu mi se jako svidjelo jer smo puno toga naučili i jako se zabavili. Sviđa mi se što je to bio skupni rad. U projektu vesele zamke sviđa mi se što smo imali različite uloge.

Petra Ivanišić, 5.b

Na kvizu mi se dosta toga svi-djelo jer sam puno toga naučio. Također mi se svidjelo jer smo odgovore rješavali zajedno. Dok smo to radili osjećao sam se sretno. Sve je bilo super.

Luka Ivanišić, 5.b

Meni je bilo super! Pitanja su bila lagana. Sudjelovalo je puno učenika pa je bilo zabav-no. Ponovila bih to!

Karla Mandurić, 5.b

Na redu e-kviz

Svi se dobro zabavljajuFOTO: S.Laksar i J.Koščević

Mlado klasje 45 ׀

Cilj je projekta poti canje čitanja zagonetki , pjesmica i igrokaza Grigora Viteza .

Učenici će naučiti zagonetke i pronaći njihove odgonetke, izvesti Kako živi Antuntun u rap obradi, reciti rati A zašto ne bi…, uprizoriti Plavu boju snijega, likovno oslikati zamišljene likove .., sudjelova-ti u on-line Nacionalnom kvizu za poti canje čitanja Vesele zamke 2011. Slijede izložbe radova učenika, fotografi je događanja koje ćemo objaviti i na web stranici naše škole, ankete, članci u škol-skom listu Mlado klasje br. 38 i druge vesele zamke.

Snježana Laksar, dipl. knjižničar

amke u našoj školi

pjesmama, odabrati odgonetku koje su u rješenjima bile duhovi-to ponuđene (npr. umjesto jež pitomi livadski klupčasti igličar)… i tako pitanje po pitanje clik, clik, clik, dalje, dalje i kraj kviza je došao začas. Nadamo se da će jednu od nagrada dobiti i učenik iz naše škole.

Boravak u informati čkoj učionici iskoristi li smo i sa zanimanjem smo pregledali i web stranicu naše škole na kojoj smo vidjeli naše radove u Projektu Vesele zamke. Nastavnica M. Stjepanović po-zvala nas je da sudjelujemo u web ti mu koji vrijedno osmišljava web stranice naše škole.

Naravno, snimku i fi lmić našega školskog kviza možete pogledati na web stranici škole.

Snježana Laksar, školska knjižničarka

Mlado klasje ׀ 46

Zajednička proba 5.ai 5.b razreda

Ulogu Krizanteme glumi više djevojčica, Neva je

jedna od njih

Filip je izrazito vješt u likovnom

izražavanju

Na sveopće zadovoljstvo učenika 5.a i 5. b razreda, 2. prosinca 2011., konačno je uslijedila prva zajed-nička proba igrokaza Plava boja snijega. Ujedno, go-tove su i maske koje su izradili učenici sedmih razre-da. Tako su se na pozornici učionice smjenjivali kralj Karaslav, kraljeva kći Krizantema, pasti r Kaloper, ge-neral Razbinos, mudrac Kačkavalj, stražari….a probu su jedino prekidale profesorice Radoš, Koščević i Laksar, naravno sa savjeti ma i uputama za sljedeći scenski nastup.

S. Laksar, školski knjižničar

Prva zajednička proba Plave boje

snijega

Prva slika »Plave boje snijega«

VESELE ZAMKE SE NASTAVLJAJUVESELE ZAMKE SE NASTAVLJAJU

Mlado klasje ׀ 46

Mlado klasje 47 ׀

Na panou je izloženo sve što smo radili

Knjižničarka budno prati svaki pokret malih glumaca

Mlado klasje 47 ׀

Na redu je druga Krizantema

Doru se moralo usporavati u njenom glumačkom žaru

Najprije su nastali crteži raznih maski

MMMMMMMMMMlalalalalalalalaadododododododododo klklklklklklk asasasasasasa jejejejejejee 47 ׀ Mlado klasje 4747474747474747474747474474474477777777477474777777774744444444747447447474747474747474774777777777444474747474474447474474774774747477474747474744747474744447474774747477474474474444447474774777474747444747447447444474777777477474447447447777477747474747474474444777477477777447774777744444474474747774474444447747747447474777774744447477477777444474447477777444447777477744747474747474747474747447477474444444447447777777774744444474447444747747777474744474447774747474444447774747777777774747477747777774474444777747744474474777777777774474744477777744477744747474444444477 ׀׀׀׀

Mlado klasje ׀ 48

Poziv na LiDraNo je poziti van poti caj, vjetar u leđa malim novinarima da istražuju bolje, daju više. LidraNo je radost i novinarima i voditeljici. Biti među najboljima u državi – kakva čast! Sretni smo jer smo i ovaj put po-zvani u Šibenik, grad koji sebe daje u potpunosti organizaciji LiDraNa. Sve što smo vidjeli, čuli, doživjeli tamo, od svečanoga otvorenja do zatvaranja LiDraNa, vrijedno je svake pohvale. Zahvalni smo i članovima novinarske komisije na fi noći i odmjerenosti (ah, tako rijetkoj) i savjeti ma koji se jed-nostavno žele prihvati ti . Pamti t ćemo i šetnje uz more, topli povjetarac na licu, »havajske« suncobrane na plaži, cijeli Solaris je kao stvoren za turisti č-ki užitak. A LiDraNo, LiDraNo je doživljaj u kojem uživamo cijelim bićem. Kao da nam otvori sve prozore vlasti te kreati vnosti .

Mirta Pauzar , prošlogodišnja urednica

BILI SMO NA LIDRANU 2011. U ŠIBENIKUBILI SMO NA LIDRANU 2011. U ŠIBENIKU

U predvorju hotela izloženi su školski listovi i naš među njima

Nasmijao nas je dramski nastup mladića iz Imotskog a, u ulozi gastarbajteraFoto: J. Koščević

Pogled s prozora Pravi gusarski brod usidren u solarijskom kompleksu

LiDraNo, uvijek nova

radost

Mlado klasje 49 ׀

Samir Fuga, 8.a - U MŠC za tehničara za vozila i vozna sredstva jer to volim, a i ocjene mi nisu za neku bolju školu.

Filip Bolmanac, 8.c – Poljoprivredna jer nemam bodova za nešto bolje.

Iva Lončar, 8.b - Moj odabir je Priro-doslovno-matemati čka gimnazija jer mislim da nudi primjeren program,a i volim predmete na kojima se bazira.

Krešimir Matošević, 8.a - U MŠC za vozača jer jedino za tu školu imam dovoljno bodova,a i tata mi je vozač pa sam zavolio to zanimanje.

Antonio Senaši, 8.c – MŠC za tehni-čara za vozila i vozna sredstva jer se od malena želim ti me baviti .

Josip Haničar, 8.a - U Matemati čku gimnaziju jer u budućnosti želim biti pilot.

Ana Vujnovac, 8.c - U Obrtničku za frizerku jer volim uveseljavati ljude radeći im frizure.

Eleonora Strujić, 8.b – Nisam baš sigurna,ali najvjerojatnije ću upisati Prirodoslovnu gimnaziju jer me zani-maju prirodne znanosti .

Dino Kalkan, 8.a - U Elektrotehničku školu za računalnog tehničara jer me zanimaju računala.

Benjamin Sti vi, 8.c - U MŠC za vozača motornih vozila jer volim kamione i želja mi je voziti ih.

Filip Malovčak, 8.c – Umjetnička za grafi čki dizajn jer volim crtati .

Ivana Svalina, 8.a - Još nisam odlu-čila, ali mislim da bi Opća gimnazija bila najbolji izbor.

Boris Farkaš, 8.c - U Ugosti teljsku školu za kuhara jer volim kuhati .

Nevio Runac, 8.c – Opća gimnazija jer želim imati što bolji posao.

Kamo poslije

osnovne

Tekst i foto: Iris Koščević, 8.a & Mia Csicska, 8.c

Mlado klasje 49 ׀

IZBOR ZANIMANJAIZBOR ZANIMANJA

Mlado klasje ׀ 50

Iskustva s petardama imali su i neki moji prijatelji.

Dominik B. kaže: »Bili smo vani, pucali iz pištolja, bacali petarde. Pukla mi je jedna u ruci, ali na svu sreću, prošao sam bez trajnih ozljeda.« A mogao je ostati bez prsta ili šake.

Ivan L.: »Bili smo vani, »zezali« smo se, oti šli po petarde, palili ih i bacali u zrak. Jednom je prijatelju upala petarda u majicu i pukla mu kod ramena. Nastala je ozljeda iz koje je, naravno, curila –krv.«

David V. je rekao: »Poslije svog rođendana, oti šao sam van i bacao petarde. Upalio sam vatromet, a kako se ni-sam sti gao maknuti , vatromet mi je odleti o u lice i zadobio sam ozljede po cijelom licu. Stradale su mi obrve i trepavi-ce, čak sam završio na šivanju ozljede iznad usana i dobio nekoliko šavova. To će me dugo podsjećati na događaj s petardama i vatrometom. To mi stvarno nije trebalo.«

U nekim prodavaonicama maloljetnicima prodaju petar-de, što je opasno, a koliko znam i kažnjivo. Čuo sam da su nekom čovjeku u naselju bacili petardu na gumu od auta i guma je - pukla. A ti h i sličnih priča je puno.

Davor Japunčić, 5.b

PETARDE NISU BEZOPASNE IGRAČKEPETARDE NISU BEZOPASNE IGRAČKE

Mislišto radiš

Velika većina dječaka ima

iskustvo s paljenjem petarda.

Nitko naravno ne misli da

se baš njemu može nešto

dogoditi. Petarde znaju biti

i te kako opasne. Možete

ih ispucavati samo za

Novu godinu, uz nazočnost

roditelja. Ali i onda morate

biti oprezni da ne ostanete

bez prsta, ruke, bez oka i s

težim opeklinama. Zar vam

to treba?

Velika veV lik

David je zadobio nekoliko šavova iznad usne, a stradale su i trepavice

Foto: J.Koščević

Mlado klasje ׀ 50

Mlado klasje 51 ׀

PETARDE NISU BEZOPASNE IGRAČKE

U pubertetu se često javljaju promjene na našoj koži i to najčešće na licu. Lice je upaljeno, crveno, puno prištića koji su ponekad i gnojni. Iz tog razloga posjetila sam kozmetičarku Ivanu Lješnjaković (bivšu učenicu naše škole), koja mi je dala nekoliko savjeta o njezi lica.

ŠTO JE KOZMETIKA?- Kozmeti ka je njega ljepote i njezin cilj je da se prekriju svi njezini nedo-staci i da koži u starijem periodu daje svježinu.

POSTUPAK ČIŠĆENJA LICA U PUBERTETU- Površinsko čišćenje:

- mlijeko za čišćenje lica

- parenje lica

- mehaničko čišćenje

- dezinfekcija

- masaža

- maska za smirenje i zatvaranje pora

KOLIKO JE ČESTO POTREBNO ČISTITI LICE? - Lice je potrebno redovito čisti ti da ne bi došlo do upalnih procesa. Bitna je i svakodnevna njega kod kuće (isu-šivanje prišti ća). Kožu je dobro oči-sti ti u kozmeti čkom salonu dva puta godišnje zbog pripreme kože za ljeto i toplije vrijeme, kao i za zimski period. Petra Ivanišić, 5.b razred

PROBLEMI S KOŽOM U PUBERTETUPROBLEMI S KOŽOM U PUBERTETU

Lijepi i njegovani

SAVJETI ZA OČUVANJE I NJEGU LICA - Kožu je bitno redovito njego-

vati i kod kuće

- Svako veče skinuti šminku i oči-sti ti lice tonikom za hidrataciju

- Potrebno je naveče nanijeti hi-dratantnu kremu koja će koži nadoknaditi izgubljene funkci-je ti jekom dana

- Dobro je napraviti lagani pee-ling jednom tjedno, kako bi se skinile mrtve stanice s lica

- Svako jutro staviti kremu ako je koža suha

Pridržavajte se ovih savjeta. Tako ćete i vi imati lijepo i čisto lice i ten na koji ćete biti ponosni.

Mlado klasje 51 ׀MMMMMMMMMMlalalalalalalalaaddodododododododo klklklklklklk asasasasasasa jejejejejejee 51 ׀ Mlado klasje 5151515151 ׀׀׀

Mlado klasje ׀ 52

Jeste li i vi među onima koji su opterećeni pričom o 2012. godini, kucnete li o drvo da nešto ne ureknete? Je li vam mučan petak 13. i osjećate li nelagodu kada razbijete zrcalo? Ako je potvrdan odgovor na neko od ovih pitanja, svakako ste opterećeni praznovjerjem i ovaj tekst je namijenjen baš vama. Nećemo spominjati karte, vračke i kojekakva proricanja, to je ona rubna strana... Zagrebat ćemo samo po površini i uzburkati horoskop

Šećući s prijateljima po naselju ugle-dali smo crnu mačku kako prelazi preko ceste. Jedan od prijatelja je odmah pojurio prema mački da ju za-ustavi. Kada se vrati o, upitala sam ga zašto je to napravio. »Pa zar ne znaš? Danas je petak 13.!« odgovorio je. Nije mi bilo jasno. Pogledala sam ga zbunjeno pa mi je objasnio: »Pogri-ješio sam već danas, pisali smo ispit i ja sam odjenuo svoju sretnu majicu,

crvene boje, a to donosi nesreću ako se nosi na petak i ne želim još dodat-nu nesreću zbog jedne obične mač-ke.« Nasmijala sam se, nisam htjela vjerovati u to praznovjerje. Tada me je drugi prijatelj podsjeti o na nešto što sam zaboravila, podsjeti o me na moje najdraže zrcalo koje sam razbi-la prošli tjedan i kako sam se skoro rasplakala, ali ne zbog samoga zrca-la, već zbog budućih sedam godina

Crni macani na meti mnogih praznovjernika

FOTO: preuzeto s interneta

Sve ih je manje na ulicama, ali uvijek ih povezujemo sa srećom

Mlado klasje ׀ 52

Crni macani na metimnogih praznovjernika

FOTO: preuzeto s interneta

JESMO LI PRAZNOVJERNIJESMO LI PRAZNOVJERNI

Pazi, crna mačka!

Mlado klasje 53 ׀

nesreće. Tog trena sam shvati la kako se to praznovjerje duboko ukorijeni-lo u nama, a da toga zapravo nismo ni svjesni. Vjerujem da i vi kucnete u drvo ako ne želite nešto ureći, uhva-ti te se za dugme kada prođe dimnja-čar, čitate horoskop ili nešto slično. No, na vjeronauku su nas učili kako je praznovjerje grijeh i da to činimo proti v Boga. Ne znam više u što vje-rovati . Prijatelj je jedva prošao na ispitu, ali ja ipak mislim da je njego-vo (ne)znanje krivo za taj neuspjeh, a ne nekakva majica. Razmišljajući shvati la sam kako vjerojatno grčevito želimo zadržati svoju sreću, ali ona je neuhvatljiva. Dođe i ode sama..

Sedma je godina fatalna. Tako barem kažu. Što mislite? Znate li da mno-gi hoteli i neboderi nemaju trinaesti kat?! Da se čovjek zamisli. Koliko smo se samo tehnološki razvili u zadnjih de-setak godina, a svijest, što je s njom? Hoće li uskoro uslijediti i njezin razvoj i rastjerati mračne oblake koje sami na-vlačimo na sebe?

Upitali smo što o praznovjerju misli vjeroučiteljica Silvija Mašaberg:

»Vjeruješ li u živu osobu Isusa Krista ili u prazno? Nažalost u našoj »ka-toličkoj« sredini prevladava prazno-vjerje i u isto vrijeme nepovjerenje prema Bogu. Većinom se vjeruje da mnoge nesreće donose razbijena zr-cala, crne mačke ili petak 13., a s dru-ge strane da djeteline s četi ri lista, naopako obuvene čara-pe i slične stvari opet donose sreću. Zvuči gotovo nevjerojatno da suvremeni katolik prakti cirajući sakramente, vjeruje da mu specifi -čan položaj zvijezda, sunca i mjeseca određuju ti jek dana, tjedna, mjeseca ili godine. No, evo odlazak u crkvu, čak i svakodnevna molitva još uvijek ne znače da je nečija vjera čvrsta, zrela, formirana i odgojena. Uzrok praznovjerju je upravo nedostatak

s njom? razvoj i ami na-

u misli rg:

a Krista oj »ka-prazno-jerenje ruje daena zr-a s dru-

jatno cirajući specifi -

mjesecamjeseca

crkvu, š uvijek čvrsta,Uzrok

ostatak

susreta sa živim Bogom, jer čovjeku kojemu je srce puno Boga, ne upada u strah i neznanje praznovjerja. Čo-vjek koji se prepušta praznovjerju, postavlja predmete, životi nje i nebe-ska ti jela u svojem životu na mjesto Boga, te im tako pripisuje svojstva i moći, koja po sebi nemaju. Lakše je prepusti ti se većini koja ne vidi ni-šta loše u horoskopima, jer ionako to radi samo iz šale, a i svi to čitaju, nego ozbiljno propiti vati svoju vjeru, rastući u svojoj duhovnosti . Jedan vid praznog vjerovanja je i očekiva-nje »smaka« svijeta određenog nad-nevka. Mnogi novi religiozni pokreti (sekte) već su u nekoliko navrata na-javljivali apokalipsu, koja se iz prilo-ženoga nije dogodila, opravdavaju da su pogriješili u računanju. Isus Krist je tu bio vrlo jasan o »Vremenu dolaska«, rekavši: »A o onom danu

i času nitko ne zna pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac…« (Mk 13 , 32). Upravo po ovako raširenom praznovjerju vidimo koliko je čovjeku potrebna vjera i znanje, te u konač-nici Božja ljubav. Bog nas sve u svojoj ljubavi želi blagosloviti , da živimo u radosti i blagoslovu, stoga nas poziva ovim riječima: »Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i ne-sreću. Ako poslušaš zapovijedi Jahve, Boga svoga, koje ti danas dajem - ako ih poslušaš ljubeći Jahvu, Boga svoga, hodeći njegovim putovima, vršeći njegove zapovijedi, njegove zakone i njegove uredbe, živjet ćeš… Ali ako se srce tvoje odvrati i ne poslušaš, nego zastraniš i budeš se klanjao drugim bogovima i njima iskazivao štovanje, ja vam danas izjavljujem da ćete zai-sta propasti …« (Pnz 30, 15-20).

Mia Csicska, VIII.a

Pogodite, koji broj nedostaje?Petak 13. – ostati kući ili... Razbijeno zrcalo najavljuje sedam godina nesreće, ha?

Mlado klasje 53 ׀

JESMO LI PRAZNOVJERNI

Mlado klasje ׀ 54

Pretprošle godine, moja prijateljica Dora i ja otišle smo na Pannonian Challenge. Nisam ni slutila da će mi ta dva sata na Pannonianu potpuno promijeniti cijeli život.

Tih dana Dora je pričala o tome kako je par puta oti šla volonti rati u osječki Azil za pse. Baš se »poklopilo« da su na Pannonian Challengu starije volonter-ke Azila dijelile letke i cd-e koji promiču vegetarijanstvo. Naime, Dora i ja silno volimo životi nje, pa smo uzele cd-e i letke, te smo popričale s volonterka-ma. Na kraju razgovora javila se želja što prije oti ći u Azil. Dora je nazvala svog tatu te ga upitala može li nas on sutradan odvesti u Azil, na što je on potvrdno odgovorio. I tako je to sve počelo...

Volonti ranjem u Azilu, počeo je moj interes za vegetarijanstvom, a ti me i bitno poglavlje u mojem životu. Razgo-varala sam sa starijim volonterima, koji su, gotovo svi vegani (veganstvno je prehrana koja isključuje bilo kakve pro-izvode životi njskog podrijetla, znači: meso, ribu, mlijeko i mliječne proizvo-de, jaja, med...), pa sam puno saznala o takvom načinu, ne samo prehrane, već i života.

Oduvijek sam znala da ću postati ve-getarijanka, samo je bilo upitno kada. Nisam se forsirala, znala sam da će se jednom jednostavno dogoditi , ali ni-sam mislila da će to biti tako rano.

Dva dana poslije Božića, bili smo kod strine na proslavi njezinoga rođen-dana. Vidjela sam veliki komad pršu-ta prerezan na pola. Pitala sam tatu kakve su to crte po pršutu, a on mi je objasnio da su to žile. To su nekad bile nečije žile, zamislila sam se. Kroz njih je kolala nečija krv. Kad sam se vrati la kući, u glavi mi se dogodila ta presudna, nagla promjena. Sutradan sam prestala jesti meso. Shvati la sam da nekome treba taj dio ti jela, a ja

mogu živjeti bez njega. Pa, zašto mu onda oduzeti dragocjeni dar života, na koji mi uporno zaboravljamo? Zašto? Iz jednostavnog razloga što živimo u društvu u kojem je normal-no od djeti njstva jesti životi nje, a ab-normalno i »glupo« ne jesti ih. Svaka čast izuzetcima koji ne osuđuju i ne napadaju vegetarijance, no ja, kao mlada vegetarijanka, svakodnevno (doslovno) se susrećem sa nameta-njima i zlobom drugih ljudi koji mi iz svog neznanja govore svakojake ruž-ne primjedbe.

Ne shvaćam, što sam ja njima napra-vila da zaslužujem takvo ruganje? Što je najgora stvar, bezobrazni su jedino oni koji nemaju blage veze sa zdravim načinom života, oni koji se nikad nisu niti potrudili da spase život neke ži-voti nje! Zašto? Zato jer jesu to samo životi nje, one će na kraju krajeva tako i tako umrijeti , pa nam to opravdava razlog zašto ih smijemo jesti . Ljudi će također isto umrijeti , znači li to da je normalno jesti ljude? Naravno da nije. Životi nje tako i tako jedu jedne druge, zašto ih onda mi ne bismo jeli? Zato što životi nje nemaju razinu inteligenci-

je kao ljudi, pa ne mogu svjesno birati . Ali ja mogu, no nekim ljudima to ne ide u glavu, pa mi svejedno daju lekcije (koje naravno, nisam ni tražila) o tome zašto je vegetarijanstvo loše.

Ako je loše spasiti preko 100 života na godinu, onda da, vegetarijanstvo jest loše. Neki se ljudi boje, da ću oslabiti jer sam u pubertetu, a kad im ja ka-žem da nema hranjive tvari koja po-stoji u mesu, a ne postoji u biljkama, ne vjeruju mi.

Ja ne namećem ljudima vegetarijan-stvo, zato bih bila presretna kad oni meni ne bi nametali meso.

Od 28. 12. 2010. g. ja sam vegetari-janka, no i dalje sam potpuno zdrava i akti vno se bavim sportom. Defi ni-ti vno imam sreću što me roditelji potpuno podržavaju (a i većina moje obitelji i prijatelja). Iako, već sam se stvarno navikla na svakodnevno za-novijetanje od drugih ljudi. Na kraju razgovora, samo im kažem, da su ži-voti nje moji prijatelji, a ja ne jedem svoje prijatelje.

Tea Jažić, 7.a

Život kroz perspektivejedne vegetarijanke

BITI DRUGAČIJIBITI DRUGAČIJI

Mlado klasje 55 ׀

Što su subkulture?

Subkulture su skup normi, sustava vrijednosti tj. katego-rije koje cijenimo (određene subkulture su cijenile razli-čite kategorije kao ljubav, mir, prijateljstvo, zdravlje, ži-vot...) i način ponašanja koje razlikuju jednu grupu ljudi od kulture šire zajednice ljudi u kojoj žive. Subkulture se najčešće formiraju oko glazbe npr. rockerima i heavy-me-talcima je glazba na prvom mjestu, dok npr. šminkerima ona predstavlja samo sredstvo raspoznavanja. No, glaz-

ba ne sudjeluje jedina u formiranju subkulturnih grupa, nego i sport (navijačke subkulture). Osim glazbe i sporta vežu ih zajednički stavovi, ciljevi i jednaki interesi. Akteri određene subkulture prepoznaju se uglavnom po karak-teru, sličnom fi zičkom izgledu (odijevanju), npr: beatles frizure, duga kosa, nakit, cvjetni ukrasi, indijska odjeća. Rodno mjesto subkulture mladih i adolescentnih životnih sti lova, već oko pola stoljeća, je čikaška škola. Predstavnici

čikaške škole su: Thomas, Park, Burgess, McKenzie, Wirth, Shaw. Najviše je zasnovana na promatranju subkulturnih skupina, te na temelju tog promatranja nastale su knjige o određenoj subkulturnoj skupini koju su promatrali i tako približili ostatku svijeta pojam subkulture. Jednu od ti h knjiga napisao je F. Trasher, nakon sedmogodišnjeg istra-živanja 1313 bandi, a ime knjige je »The Gang«. U drugoj polovici šezdeseti h godina nastaje najviše društvenih po-kreta i vrsta subkultura koje nazivamo kontrakulture. Kon-trakulture nastaju pokretanjem društvenih i buntovničkih pokreta u SAD-u. Širi se otpor prema tradiciji pa su tako sve prisutniji anti ratni pokreti , protesti , štrajkovi najviše potaknuti ratom u Vijetnamu. Također se sve više širi ro-ck-kultura »Summer of love«, hipijevski način života, a uz to su sve prisutnije i droge. U svijetu ima nebrojeno puno subkultura, pa vam mogu nabrojati samo neke od njihovih pripadnika: hašomani, štemeri, rastafarijanci, hip-hoperi, šminkeri, hipiji, rockeri, punkeri, skinheadsi, new ageov-ci, straight edgeovci, vegetarijanci i dr. a s nekima od ti h ćemo se i malo pobliže upoznati .

Rastafarijanstvo

Nitko točno ne može reći je li rastafarijanizam religija, po-kret ili kultura, jer rastafarijanizam nije postao samo vjera, već i način življenja. To je mješavina kršćanstva, judaizma s primjenama nekih narodnih mitova i legendi. Rastafarijanci vjeruju u židovskoga Boga kojeg nazivaju Jah, boga Afrike. Nemaju svećenike, nego starješine s iskustvom i mudro-

SubkultureU svijetu ima nebrojeno puno subkultura pa vam mogu nabrojati samo neke od njihovih

pripadnika: hašomani, štemeri, rastafarijanci, hip-hoperi, šminkeri, hipiji, rockeri, punkeri, skinheadsi, new ageovci, straight edgeovci,

vegetarijanci i dr.

SVIJET JE ŠARENA LOPTASVIJET JE ŠARENA LOPTABITI DRUGAČIJI

Mlado klasje ׀ 56

šću; nemaju ni crkvu jer vjeruju da je crkva u svakom čovjeku. Smatraju da je rajski vrt u Eti opiji te da će se crnci vrati ti u Afriku i ponovno zadobiti svo-ju slobodu. Rastafarijanizam je pokret pripadnika crne rase koji smatraju da je Afrika (pogotovo Eti opija) mjesto rođenja čovječanstva. Pokret se javio kao pobuna proti v Babilona (pogrdni naziv za bijelce) iz potrebe crnačkog naroda poti snutog od strane bijelaca da zadrži svoj ponos, pokuša ukloniti ostatke ropstva, te se osloboditi iz ko-lonija, steći jednaka prava kao i bijelci, dokazati da su i oni ljudi, te da zavrje-đuju slobodu i poštovanje. Oni se zala-žu za slobodu, poštovanje, jednakost svih ljudi i mir, te imaju snažan osjećaj zajednice.

Simbolične boje

Rastafarijanizam je već i po svojoj de-fi niciji religija potlačenih, izrabljenih. Zelenu, žutu i crvenu prihvati li su na zastavi Eti opije kao svoje boje, kasni-je je dodana i crna. Crna boja označa-va boju Afrikanaca, crvena boja ozna-čava prolivenu krv crnog naroda pro-lijevanu stoljećima, žuta je ukradeno zlato, a zelena označava ukradenu zemlju Afrike. Dodan je i simbol lava, on simbolizira snagu i hrabrost cr-nog naroda. Dreadlocksi koji ga nose predstavljaju korijenje rastafarijana-ca, povezanost sa zemljom i grivom lava. Marihuanu nazivaju svetom bilj-kom jer legenda kaže da je nađena na grobu kralja Solomona.

Reggae je glazba temeljena na utje-cajima domorodačkoga jamajkanskog i afričkog bubnjanja, inspiriran rasta-farijanskim pokretom, te se naziva i glazbom crnačkog protesta. Rastafa-rijanci su do tada smatrani za otpad-nike i kriminalce, ali dolaskom reggae glazbe stvari se mijenjaju.. Tijekom 1970-ih proširila se u Europu, Ameri-ku i Afriku. Za to je prije svega zaslu-žan reggae pjevač Bob Marley koji je sa svojom grupom prešao na rasta-farijansku vjeru, te su ju kroz svoju glazbu promicali.

Hippie

Hipiji se smatraju jednim od triju buntovničkih kontrakultura šezde-seti h. U početku su bili pokret ti nej-džera i mladih između petnaest i dva-deset i pet godina. Naslijeđujući tra-diciju kulturne pobune od beatnika, hipiji su se bunili proti v uspostavlje-nih insti tucija, kriti zirali su vrijednosti srednje klase, proti vili se Vijetnam-

skom ratu, prigrlili su obilježja ne-judeokršćanskih religija i uzimali psi-hodelične droge i stvarali zajednice. Eksperimenti rali su s drogama, neuo-bičajeno se odijevali, uživali u novim oblicima »acid« glazbe i umjetnosti i istraživali egzoti čne religije. Kultura hipija također je pronašla izražaj u književnosti , dramskoj umjetnosti i vizualnoj umjetnosti , uključujući fi lm, postere koji najavljuju rock koncerte i omote albuma. U SAD-u generacija beatnika postupno je ustupila mje-sto kontrakulturi šezdeseti h praćena promjenom terminologije iz »beat-nik« u »hippie«. Prema Edu Sandersu ta se promjena dogodila nakon do-gađanja Human Be-In u Golden Gate parku u San Franciscu 1967. kada su Allen Ginsberg, Gary Snyder i Micha-el McClure vodili grupu u pjevanju »Om«.Obilježja beatnika, tamne boje, sunčane naočale i kozje bradi-ce prepusti le su mjesto šarenoj psi-hodeličnoj odjeći i dugoj kosi hipija. Dok su beatnici pokušavali biti smire-ni i ne isti cati se, hipiji su bili »cool” i isti cali su svoju individualnost. Neki od najranijih hipija iz San Francisca bili su bivši studenti koledža u San Franciscu koje je zaintrigirala razvi-jajuća psihodelična glazbena scena hipija i koji su odustali od studiranja nakon što su počeli koristi ti psiho-delične droge. Mladi Amerikanci di-ljem zemlje počeli su se seliti u San Francisco i do lipnja 1966. oko 15 000 hipija se doselilo u Haight. Do 1967. slava tog susjedstva počivala je na či-njenici da je postalo raj za niz važnih bendova i izvođača psihodeličnog ro-cka ti jekom sredine šezdeseti h. Izvo-đači kao što su Jeff erson Airplane, Grateful Dead i Janis Joplin živjeli su nedaleko od tog slavnog križanja. U odgovor na migraciju stanovništva u Haight-Ashbury i rastuću medicinsku krizu uzrokovanu povećanom upora-bom droga i nedostatkom zdravstve-nog osiguranja doktor David E. Smith otvorio je u četvrti besplatnu kliniku. Njegov je cilj bio pružiti besplatnu medicinsku njegu bez predrasuda. Klinika i danas djeluje.

Stil života i odijevanja

Jedan način izražavanja neovisnosti hipija od društvenih normi bio je nji-hov neobičan način odjevanja. Hipi žene su nosile malo ili nimalo uobi-čajene šminke, dajući prednost pri-rodnom izgledu. Hipiji su nosili dugu kosu, i žene i muškarci. »Dugokosi« je postao pogrdan naziv među onima koji nisu voljeli hipije. Hipiji su često nosili odjeću jarkih boja; neobičnih sti lova, kao što su trapezice, veste, afrička narodna odjeća, seljačke ko-šulje, duge suknje i nezapadnjački inspiriranu odjeću s moti vima Indija-naca, Afrikanaca i Južnoamerikanaca. Hipiji su bili pacifi sti i sudjelovali su u nenasilnim politi čkim demonstra-cijama kao što su marševi i protuvi-jetnamske demonstracije, uključuju-ći spaljivanje poziva za novačenje i prosvjeda na konvenciji Demokratske stranke 1968.Uz nenasilne politi č-ke demonstracije, proti vljenje hipija Vijetnamskom ratu uključivalo je or-ganizaciju politi čkih grupa koje su se proti vile ratu, odbijale služiti u vojsci i provodile su prosvjede na kampu-sima na kojima su obrazovali ljude o povijesti Vijetnama i širem politi č-kom tekstu rata. Njihov politi čki izra-žaj često je poprimao oblik napušta-nja društva kako bi proveli promjene koje su htjeli. Pokret za povratak poljodjeljstvu, kooperati vni poslovi, alternati vna energija, pokret za slo-bodno novinarstvi i organsko ratar-stvo su politi čki pokreti koje su pot-pomagali hipiji.Odbacivali su ti pičnu američku prehranu i umjesto nje su istraživale vegetarijanstvo, post, pri-rodnu hranu, hranu iz zemalja Trećeg svijeta i mnoge druge alternati ve.

Rock

Rockeri kao subkultura nastali su kao bunt proti v uštogljenosti i društvenih normi. To jedna od najstarijih sublul-tura. Nosili su poruku slobode, alko-hola i uživanja. Članovi rock subkul-ture nisu neki veliki ekscentrici, ali ra-zlikuju se odstupanjem od trendova. Nastala je u Ujedinjenom Kraljevstvu

Mlado klasje 57 ׀

1950-ti h. Tada su rockeri uglavnom bili motoristi i po tome su se raspo-znavali. Centar nastajanja je bio oko britanskog kafi ća »Racer motorcicles", gdje se slušala rock glazba koja je bila jedna od glavnih čimbenika u proce-su nastajanja te subkulture, a njihova glazba je često osuđivana kao vražja glazba. Kao kulturni fenomen, rock glazba je na svijet utjecala kao nijedna druga – smatra se zaslužnom za okon-čavanje ratova i širenje mira i toleran-cije, kao i moralno kvarenje mladih. Popularna je širom svijeta i razvila se u mnoštvo vrlo različiti h sti lova. Go-dine 1950-ti h rockeri su se zvali »The ton-up boys«, jer je »Ton-up« engleski žargon za vožnju od 160 km/h ili više. Rockeri su ono što je bio sport (vožnja motora) pretvorili u način života, na-puštajući »visoko« društvo, u kojem su prije bili.

Punk

Punkeri uglavnom nose karirane ko-šulje i hlače, kožne jakne, a marten-sice i starke su nezaobilazne. Nasto-je biti što siromašniji, prljaviji i što više odskakati od svijeta oko sebe, želeći ih šokirati

Punk je subkultura, alternati vna kul-tura i kultura mladih zasnovana na međudjelovanju kulturoloških eleme-nata različiti h od elemenata popular-ne kulture i ostalih subkultura. Punk posjeduje vlasti tu prepoznatljivu glaz-bu, ideologiju, sti l odijevanja, vizualni identi tet, igru, književnost i fi lm. Pun-keri su uglavnom mladi ljudi drugači-jeg mišljenja, kojima je zajedničko to što su proti v politi čkih i ekonomskih načela društva i proti v zakona. Nakon što je punk isplivao na površinu u Ve-likoj Britaniji i SAD-u sredinom ‘70-ih, punk se proširio po cijelom svijetu i pretrpio buran razvoj. Punk čini spoj odabranih, manjih subkultura, od ko-jih svaka isti če svoj jedinstveni spoj kulturoloških elemenata punka. Ne-koliko subkultura razvile su se od pun-ka i dobile svoj prepoznatljivi izgled ( gothic, grunge i emo). Glazba je naj-

važniji dio punka. Većina punk glazbe spada u specifi čni sti l rock glazbe, iako neki punk bendovi koriste i elemen-te drugih glazbenih pravaca. Različiti pravci punka međusobno se razlikuju po sti lu glazbe, ali im je uglavnom za-jedničko to da su pjesme kratke i s jed-nostavnim aranžmanima. Većina punk pjesama sastoji se od četi ri akorda i ri-jetko traje duže od tri minute, a mnoge od njih traju samo 90 sekundi. Tipičan punk bend uključuje bubnjeve, jednu ili dvije električne gitare, bas i vokal. Tekstovi pjesama uglavnom se bave nezaposlenošću, dosadom i ostalim dijelovima surove realnosti urbanog života, a sti l im je iskren i često pozi-va i na sukob. Punkeri uglavnom nose karirane košulje i hlače, kožne jakne, a martensice i starke su nezaobilazne. Nastoje biti što siromašniji, prljaviji i što više odskakati od svijeta oko sebe, želeći ih šokirati . Također mrze boga-taše jer smatraju da su zbog njih to što jesu- žive po ulicama te nemaju nova-ca za hranu niti odjeću.

Hip-Hop

Hip-hop danas doživljava svoj naj-veći procvat. Vrsta glazbe nastala je nastala 70-ti h u Bronxu u New Yorku, gdje su živjeli većinom Afroamerikan-ci i Jamajčani. Bili su siromašni te nisu imali za instrumente, pa su počeli brzo izgovarati tekstove uz glazbenu podlogu. U početku su tekstovi bili smisleni i kriti zirali su društvo, neki su danas ostali vjerni toj izvornoj vr-sti rapa, ali u Americi se danas sve vrti oko nabrajanja i repanja o nov-cu i »curama«. Osim repanja glavni elementi hip-hopa su grafi ti , DJ-anje i breakdance. Neki smatraju be-atbox peti m elementom hip-hopa; neki bi dodali politi čki akti vizam, hip-hop modu, hip-hop žargon, double dutching (urbana forma preskakanja užeta) ili druge elemente kao važne dijelove hip-hopa.

Navijači

U Hrvatskoj navijačka subkultura na-staje početkom 80-ti h godina, a svoj vrhunac dosegnula je 1990. godine kada su se na utakmici u Maksimiru sukobili navijači Crvene Zvezde i Di-nama. Navijačke skupine nastaju or-ganiziranim bodrenja nekog kluba, najčešće nogometnog. Navijači se poistovjećuju s klubom za koji na-vijaju, okupljaju se na utakmicama, često izazivaju tučnjave i sukobe s

pripadnicima druge navijačke skupi-ne. Navijače se može prepoznati po šiltericama, koje su neizostavan dio njihova imidža, te trenirke i majice s kapuljačama. Tu su i neizostavni ša-lovi kluba za kojega navijaju. Često ih se naziva i huliganima, izrazom koji potječe od engleskih navijača koje na utakmicama nećete vidjeti s obi-lježjima kluba za koji navijaju, jer po-kušavaju izgledati kao obični građani

jer ne žele privući pozornost policije, dok pokušavaju postaviti zasjedu na-vijačima proti vničkog kluba. No, ne smatraju se svi navijači huliganima jer je nekima navijanje ipak samo od-mor i razonoda. Osim nekih glavnih navijačkih karakteristi ka kao što su: kolekti vna solidarnost, izrazita terito-rijalnost itd., sve se više isti če nasilje kao prepoznatljivo obilježje, koje je sve češća tema u novinama. Samo u Hrvatskoj postoji više od trideset navijačkih skupina pod različiti m imenima, a neke od njih su : Torcida, Kohorta, Bad Blue Boys, Armada, Ci-balia, Slaven Belupo itd.

Rave subkultura

Partyji koji traju cijelu noć, gdje DJ pušta tehno glazbu su glavna zabava onima rave subkulture. Rave subkul-tura okupljena je oko tehno glazbe koja se u Hrvatskoj javlja nakon Do-movinskoga rata, 1992. godine. Glaz-ba potpuno odudara od rocka i ostalih sličnih vrsta, jer to je glazba koja ima karakteristi čan brzi ritam 115 do 160 basova po minuti . Korištenje droge prisutno je na rave sceni, ali to nika-da nije glavni izvor zabave - glazba je. Vrijednosti rave subkulture su vrlo slične hipijevskim, a to su: miroljubi-vost, tolerancija, ples, glazba, trans. Upravo zbog toga su rijetki slučajevi bilo kakvih sukoba između članova rave subkulture.

Istražila i izdvojila: Lucija Firi, VII.aKorišteni izvori: »Subkulture«, internet, ...

Mlado klasje ׀ 58

Većina ljudi kad čuje za Udrugu Po-bjede, samo pomisli: »A ma da, to je onaj Azil«. Razgovor s Ivanom Crno-jom, predsjednicom Udruge Pobje-de, namijenjen je upravo onima koji su ravnodušni prema ovoj temati ci. Nadam se da će vas Ivanine riječi zaintrigirati te da ćete možda poslije htjeti saznati nešto više o Azilu. Tko zna, možda nekoga od vas ponuka da i sami postanete volonter?

IVANA CRNOJA GOVORI O SVOM VOLONTIRANJU U AZILUIVANA CRNOJA GOVORI O SVOM VOLONTIRANJU U AZILU

Tko, ako

Ivana Crnoja priča Teji o svom iskustvu volontiranja

Udruga Pobjede osvješćuje prolaznike

Dora pomaže u uređenju psećih kućica

FOTO: Jelena Rašić, Udruga Pobjede

Na volontiranje me motivirala moja osobna odgovornost, jer smatram da sve što se događa, ima veze sa mnom. Mogla sam izabrati biti dijelom problema ili dijelom rješenja. Ja sam, kako ti je poznato, izabrala ovo drugo...

Što zapravo promiče Udruga Pobje-de?

- Udruga Pobjede promiče odgovor-nost prema svim živim bićima, odno-sno promiče prava svih životi nja.

Kako i kada ste počeli volonti rati , otkud uopće želja za volonti ranjem?

- Volonti rati sam počela sasvim slu-čajno; 2007. godine prvi put sam posjeti la Azil (u ulozi znati željne po-sjeti teljice) i šok koji sam doživjela tamo (blato, gladni psi, necijepljeni, nekastrirani) natjerao me da se izno-va vraćam. U početku sam angažirala sve svoje prijatelje da dođu pomoći, a onda smo se putem Facebooka i ostalih medija uspjeli razviti iz gra-đanske inicijati ve u Udrugu Pobjede, koja je i službeno preuzela Azil 2010. godine. Na volonti ranje me moti vi-rala moja osobna odgovornost, jer smatram da sve što se događa, ima veze sa mnom. Mogla sam izabrati

Mlado klasje ׀ 58

Mlado klasje 59 ׀

IVANA CRNOJA GOVORI O SVOM VOLONTIRANJU U AZILU

o ne ja

biti dijelom problema ili dijelom rje-šenja. Ja sam, kako ti je poznato, iza-brala ovo drugo...

Možete li usporediti svoj doživljaj Azila viđen i doživljen prvi put s da-našnjim doživljajem?

- Prvi kadrovi Azila koje pamti m bili su blato, krv, bolesni i gladni psi. Na oko 250 pasa koji su tada tamo boravili bilo je svega tridesetak kućica. Do-bivali su jesti tek povremeno, a sam

Azil bio je doslovce neprohodan zbog velike količine blata, smeća i izmeta koje ondašnja Udruga apsolutno nije sanirala. Niti jedan pas u Azilu, tada, nije bio cijepljen, čipiran, kastriran (što je značilo da se cijelo vrijeme broj pasa rapidno povećavao u odno-su na slabu brojku udomljenja). Nisu bili adekvatno hranjeni niti liječeni. Sjećam se dalmati nera Bowiea koji je imao tumor na vratu veličine dinje. Sjećam se i da sam prilikom prvih posjeta Azilu svaki put odlazila kući u suzama. Stoga sam zasukala rukave, i s ostalim volonterima, koji su se vre-menom pridruživali (i sama si jedna od njih) učinila da danas nema blata, nema krvi, svaki pas ima svoju kućicu (i to jako lijepo obojanu :)), svaki pas je cijepljen, čipiran, liječen i kastri-ran. Za razliku od vremena kada sam ja počela volonti rati , kada u Azil vo-lonteri uopće nisu dolazili, danas ne prođe niti jedan dan, a da se nekoliko volontera ne zatekne u Azilu. :) Izgra-đeni su novi boxevi, razvedena stru-ja i voda, drenirano tlo... Iako je još puno posla pred nama, defi niti vno se ponosim dosada učinjenim.

Otprilike, koliko ste pasa spasili?

- U ove protekle četi ri godine, otkada volonti ram u Azilu, postupno smo se razvijali pa na kraju postali Udruga Po-bjede, liječili smo oko 700 pasa, kastri-rali oko 600, udomili oko 800. Mislim da je to jako puno spašenih života.

Koliko su građani akti vni u radu Udruge?

- Građani su sve akti vniji u radu Udru-ge. Krenuvši od davanja donacija

(kako bi Azil mogao funkcionirati ) do direktnoga uključivanja u rad Udru-ge, konkretno volonti ranja u Azilu.

Postoji li neka izrazito sretna i dirlji-va priča o udomljavanju ili spašava-nju nekog psa?

- Ima puno dirljivih priča koje su nas svojevremeno dosta rastuživale, a zbog epiloga isti h često smo puštali suze radosnice. :) Mogu izdvojiti pri-ču o Nadji, koja je kao štene ostav-ljena pred Azilom, s deformiranim prednjim šapicama na koje uopće nije mogla stati , nego se ti jelom vu-kla po zemlji. Uz pomoć dobrih ljudi koji su bili spremni pomoći, Nadja je fi zioterapijom stavljena na noge, sretno udomljena u jako dobar dom u kojemu je njena nova prijateljica dala sve od sebe da Nadja prohoda, i danas je srećemo u šetnjama gra-dom, odraslu, sretnu i vrlo brzu na sve četi ri noge. :)

Arijeva priča, koja je trenutno aktu-alna, isto izvlači suze na oči. Maleni pas kojega je netko, nakon udarca automobilom, samo ostavio u kuti ji pred Azilom. Opet se uz intervenciju dobrih ljudi Ari odvezao u privatnu veterinarsku kliniku, u Zagreb, gdje je operiran i trenutno boravi na kli-nici gdje dobiva svakodnevne fi zio i hidroterapije. I veliki su izgledi da će Ari prohodati . :)

Ima li više udomljavanja ili ostavlja-nja pasa, koji je omjer?

- Na žalost, naša stati sti ka govori u prilog tvrdnji da su češći slučajevi ostavljanja nego udomljavanja. Ali mi se nadamo da će svijet evoluirati , (i da ćemo mi, skromno, pridonijeti tomu) te da će sve krenuti na bo-lje i da ćemo imati ljepšu stati sti ku. Mislim da je stanje prije bilo puno lošije za životi nje, nego danas. Znači pomak je evidentan, samo ga treba poti cati i jačati .

Koji su planovi Udruge u budućno-sti ?

- Defi niti vno završiti rekonstrukciju Azila; potpisati ugovor s Gradom Osi-jekom o skupljanju uličnih pasa, kako to više ne bi radili šinteri, koji ih na-kon šezdesetog dana ubiju, nego mi koji ćemo im osigurati siguran smje-štaj u Azilu pa potom stalan, dobar dom. Puno više angažmana na po-dručju prava svih životi nja.

Evo, ukratko ste čuli priču o Azilu. Sjeti te se Nadje, Arija ili Bowieja kad vidite volontere Azila kako promi-ču nenasilje i prava životi nja. Ako se nalazite kod štanda Udruge Pobjede i ako imate viška kunu, ubacite ju. Če-sto se organiziraju i prodaje rabljene odjeće, knjiga, igračaka i sl. pod na-zivom Posh store, gdje za malo kuna možete kupiti štošta, a ti me pomoći psima. Izuzetno smo ponosne, moja prijateljica Dora, također volonterka, i ja – na sve vas koji ste prošle godine kupili kalendare s predivnim slikama pasa te na taj način donirali Azilu i Udruzi Pobjede. Ako želite saznati ne-što više o Azilu, postanite fan njihove Facebook stranice ili prati te njihove objave na profi lu Azil Osijek-volonte-ri. I najbitnije, ako želite udomiti psa – dobit ćete doživotnu zahvalnost i bezgraničnu ljubav. Ukoliko pak pože-lite volonti rati , upoznati i steći ljubav 180 novih prijatelja – dođite u Azil.

Sa sigurnošću vam mogu reći – ne-ćete požaliti . Govorim iz vlasti toga iskustva, jer već četi ri godine ravno-pravni član moje obitelji je mala ku-jica Tessa koju smo udomili upravo iz Azila, iz onih groznih uvjeta s početka Ivanine priče. Vjerujte mi na riječ, u odnosu na ondašnji »Azil«, ovaj Azil je, zahvaljujući mukotrpnom radu i nesebičnom odricanju volontera, na-lik hotelu s barem četi ri zvjezdice.

Tekst: Tea Jažić, 7.a

I oni čekaju udomitelje

Mlado klasje 59 ׀

Mlado klasje ׀ 60

Kada smo na sastanku novinara raz-govarali o tome poznajemo li nekoga tko voli putovati , tko je putovao svug-dje po svijetu, ja sam se odmah sjeti -la svoga djeda Vjenceslava - Vječnog putnika. Odlučila sam s njim porazgo-varati i potaknuti ga da se sjeti kamo je sve putovao i kako mu je bilo na ti m putovanjima. Što ti zapravo predstavljaju putovanja?- Ja volim putovanja i jako sam puno u životu putovao. Volim upoznati nove krajeve. Volim putovati i morem i kopnom, upoznati nove ljude, nove prijatelje. To je dio moga života, to mi je u genima. Jednostavno, volim puto-vanja.Misliš li da te s pravom nazivam »VJEČNIM PUTNIKOM«?- Pa nisam baš »Vječni putnik«, ali vo-lio bih vječno putovati . Rekao sam ra-nije da mi je to u krvi i cijeli svoj život, od malih nogu, volio sam putovati , i dosta toga sam obišao.S kim najrađe voliš otputovati ?- Pa, putovao sam sa suprugom, dje-com, kasnije s prijateljima pa s rodbi-nom, a volim i sam putovati .O čemu najčešće razmišljaš kad pu-tuješ?- Razmišljam kako ću vidjeti nove kra-jeve, nove ljude, novi način života, pri-rodne ljepote, gradove, građevine, ar-hitekture stare i nove, i sve ono zbog čega čovjek putuje.Koje si sve dijelove svijeta obišao?- Obišao sam dobar dio svijeta, bio gotovo na svim konti nenti ma, preko cijele Europe - Rumunjske, Bugarske, Turske, Grčke, Rusije, Poljske, u koju se često išlo i zbog jeft ine kožne odje-će koja je kod nas bila preskupa, Češ-ke, Švicarske, Mađarske. Posebno me oduševila Francuska i grad Pariz, Mar-

seille. U Njemačkoj su me se dojmili mali gradovi koji imaju svoju tradiciju i brojni dvorci koji pričaju svoju priču o davnoj i zanimljivoj prošlosti . Austrija sa svojim Alpama i planinskim kućica-ma, Slovenija u kojoj sam bio nekoliko puta na skijanju. Italija koju sam više puta obišao od Rima, Padove, Vene-cije do pomorskog grada Verone, iz koje sam jedne godine otputovao na krstarenje zapadnim Mediteranom. Tada sam obišao jedan dio Španjolske, Nicu, jedan dio Afrike, točnije Tunis, koji je tako drugačiji od svega što sam do tada vidio, Egipat sa svom pirami-dama i devama. Dva puta sam bio u Australiji jer ondje imam nekoliko bra-će i sestru te puno nećaka i nećakinja. Prije nekoliko godina bio sam u Aziji, točnije u Kini, o kojoj sam, moram pri-znati , promijenio mišljenje. Gotovo su me oduševili ti vrijedni ljudi i njihova 5000 godina stara tradicija. Prošle sam godine bio u Sjevernoj Americi, u New Yorku, i koliko god sam bio odu-ševljen gradom i onim što sam vidio, ne bih se tamo preselio. Jedino nisam bio u Engleskoj, Irskoj i Škotskoj, te u Južnoj Americi, ali ima vremena.

Zašto si baš odlazio na mjesta nabro-jana u prethodnom odgovoru?

- Dok sam bio mlađi, zanimala me Europa, jer je bile bliža mom mjestu stanovanja, a i tada nije bilo dovoljno

novca za daleka putovanja. Kasnije mi se ukazala prilika za dalja, spomenuta putovanja, na kojima sam bio.Stvara li ti se na putovanjima nostal-gija za domom i zavičajem?- Koliko god da volim putovati , ipak se volim vrati ti svome domu, kao u onoj staroj poslovici: »Gdje god pođi, kući dođi«!Možeš li izdvojiti jedno putovanje koje ti se nije svidjelo i zašto?- Mislim da ne mogu niti jedno, jer svugdje mi je bilo lijepo na neki način. Sva moja putovanja bila su sadržajna, osebujna i nisam nikada požalio što sam išao. Možda je ponekada bilo na-porno, posebno daleka putovanja, ali nikada nisam požalio i uvijek mi je dra-go što sam vidio te krajeve. Koja putovanja želiš ponoviti i zašto?- Želio bih ponoviti daleka putovanja, na primjer Amerika, Australija, Kina, Rusija, ali i Egipat. Svako putovanje pa i ponovljeno, bilo bi za mene novi doživljaj i novo iskustvo, jer se čovjek mijenja i s godinama drugačije gleda na neke već doživljene stvari, pa tako i putovanja. Što te privlači i daje želju da ponovo putuješ?- Iako sam rođen u Bosni i Hercego-vini, živim u jednom malom mjestu u Hrvatskoj gotovo cijeli svoj život. Našu lijepu domovinu obišao sam uzduž i poprijeko, ali naravno da su me uvijek privlačila putovanja u druge zemlje, novi doživljaji, saznanja, ljudi, nova viđenja, koje čovjek može vidjeti i do-živjeti samo ako tamo i otputuje. Sva-ko me putovanje obogati na poseban način i jednostavno tjera da posjeti m i one zemlje u kojima još nisam bio. Nema ih još puno i nadam se da ću otputovati i vidjeti i njihove ljepote.

Karla Mandurić, V.b

Jednostavno, volim putovati

Karlin djed Vjenceslav u srcu New Yorka

Grad vreve i multikulturalnostiFOTO: Iz albuma djeda Vjenceslava

Mlado klasje ׀ 60

VJEČNI PUTNICIVJEČNI PUTNICI

Za neke ljude kažemo da su vječno na putu pa ih valjda možemo i nazvati vječnim putnicima. Što pokreće te ljude na kretanje u svim mogućim vremenskim uvjetima i prostornim granicama, saznali smo razgovarajući s našim najbližima i poznanicima koji su često odsutni.

Mlado klasje 61 ׀

Moji mama i tata jako puno putuju. Razlog zbog kojega jako puno pu-tuju je njihov posao; rade na Poljo-privrednom fakultetu, a putuju na znanstvena savjetovanja i rado bi nas poveli sa sobom, ali nažalost, ne mogu. Putuju po svijetu, mama je bila na četi ri konti nenata, a tata na pet. Njihova najdraža putovanja su: Egipat – Kairo, Kina – Peking, Hong Kong, Chang Sha, Guilin, Heng Yang, Guangzhou, Tajland – Chiang Mai, Bangkok, Australia – Perth, Sidney, Brisbane, Malezija – Kuala Lumpur, Mexico – Cancun, Tulum, Njemačka – Berlin, Stutt gart, Frankfurt, Italija – Rim, Venecija, San Marino, Perugia, Padova, Alghero, Španjolska – Barce-lona, Poljska – Krakov, Litva – Vilnius, Marianpol, Austrija – Beč, Belgija – Bruxelles, Lueven, Rumunjska – Cluj Napoca, Canada – Toronto, Niagara Falls, Turska – Izmir, Efes (posljednje boravište Djevice Marije), itd. Najza-nimljivije su im zgode: jahanje na de-vama u Sahari do Keopsove pirami-

de, kušanje škorpiona, buba, ličinki, neizleženih pačića , klokana, emua, krokodila, morskog psa, kupanje u Tihom oceanu i u Karipskom moru, plivanje dva km podzemnom rijekom u Mexicu, koncert mariachi pjevača, plovidba jezerom Ontario, posjet Ki-neskom zidu, itd. Možda i jesam žalo-sna što mi mama i tata stalno putuju i što tada nisu s nama, ali barem do-bivam predivne poklone.

Katarina Lončarić 5.b

VJEČNI PUTNICIVJEČNI PUTNICI

M ji i t t j k t j

Gdje sve nisu biliNajzanimljivije su im zgode: jahanje na devama u Sahari do Keopsove piramide, kušanje škorpiona, kupanje u Tihom oceanu i u Karipskom moru, plivanje dva km podzemnom rijekom u Mexicu, koncert mariachi pjevača, plovidba jezerom Ontario, posjet Kineskom zidu...

Katarinini roditelji podno piramida (tata prvi slijeva, mama treća)

Piramida ostavlja bez daha

Sfinga postavlja zagonetna pitanja i čuva ulaz u piramidu

Skoknimo malo do Australije... Kineski zid, jedno od svjetskih čuda

Na meniju su pečene bube, škorpioni...FOTO: Iz albuma Katarininih roditelja

Mlado klasje 61 ׀

Mlado klasje ׀ 62

Gdje ste sve putovali? Koje ste drža-ve posjeti li?

- Posjeti la sam Italiju, Francusku, Špa-njolsku, Portugal, Veliku Britaniju, Ir-sku, Nizozemsku, Njemačku, Austriju, Češku, Slovačku, Mađarsku, Srbiju, Makedoniju, Grčku, Sloveniju, BiH, Tursku, Egipat, Tunis i Izrael.

Gdje vam je bilo najljepše?

- Rim mi je omiljeni grad u koji se stalno vraćam. Edinburg je također ostavio poseban dojam na mene. A putovanje u Tunis mi je bilo jedno od najljepših.

Jeste li se upoznali s običajima ti h zemalja?

- Da, pri svakom putovanju nastojim upoznati što više ljudi, njihovu vjeru, kulturu, običaje i kuhinju.

Jeste li stekli nove prijatelje na ti m putovanjima?

- Naravno, npr. u Rimu sam upoznala Meksikance, Norvežane, Islanđane s kojima sam još uvijek u kontaktu, a u Portugalu imam prijatelja s kojim se i posjećujem. Na svakom putovanju steknem nova poznanstva koja me vesele.

Jeste li doživjeli nekakve neuobiča-jene situacije na ti m putovanjima?

- Pri krstarenju Nilom zarazili smo se bakterijom pa su neki manje uspješ-no završili svoje putovanje. Na granici između Grčke i Makedonije putnicu iz našeg autobusa ugrizao je pas na »ni-čijoj zemlji«. Sve se dobro završilo. U Portugalu je pet putnica zakasnilo na zrakoplov pa je grupa odletjela bez njih. One su bile prisiljene ostati i čekati novi let. A u Tunisu je jedan prijatelj upao u živi pijesak.

Lorena Grljušić, V.b

U Sahari vladaju pijesak i beskrajna tišina

Dječak iz oaze usred Sahare

Veličina jedne kamene kocke piramide – oko 2/3 čovjeka

VJEČNI PUTNICIVJEČNI PUTNICI

Moja kuma Sanja Boljevac, po zanimanju tajnica, strastvena je putnica. Može se reći da joj je putovanje u krvi. Kad god se vidimo, puna je dojmova s nekog novog putovanja. Zato sam odlučila popričati s njom.

Susret s papom Ivanom Pavlom II. na sve ostavlja neizbrisive uspomene

U Egiptu crtanje kanom po ruci stvar je tradicije

Vrijeme je za odmor karavaneFOTO: Iz albuma S. Boljevac

Stalno se vraćam u Rim

Mlado klasje 63 ׀

Ono što je ti pično posebno za pre-djele na visokim nadmorskim visi-nama je čaj od koke. Na aerodromu u Cuscu (3400 m), čim smo sletjeli, naši prijatelji dočekali su nas s ti m čajem u termosicama. Koka je na tom području tradicionalna ljekovi-ta biljka, a izgledom najviše podsje-ća na neku vrstu našeg lovora. Kažu da je jako dobra za pluća, a posebno dobro pomaže kod prilagodbe orga-nizma uslijed velikih visinskih razlika.

... vožnje autobusom po peruanskim planinskim cestama – to je zaista bilo živopisno...

Kako ste doputovali do Perua?

- Putovali smo autobusom od Zagre-ba do Venecije, zrakoplovom Veneci-ja – Amsterdam i onda, također zra-koplovom, Amsterdam – Lima.

Koliko je trajao let?

- Trajanje prekoocenaskog leta u do-laznom smjeru bilo je prema planu i zaista je sve prošlo u najboljem redu, uz prekrasno sunčano vrijeme. Ovaj let trajao je oko 12 sati . Sveukupno, moje putovanje od ukrcaja u Osijeku do iskrcavanja u Limi trajalo je oko 34 sata. Krenula sam iz Osijeka jedan dan u 14 sati , a bila u Limi drugoga dana oko 23,40 (po našem računanju vremena, iako je to po tamošnjem računanju bilo 16,40 jer se u Peruu vrijeme na satu vraća unatrag za se-dam sati !).

Zašto baš Peru? Kakva je tamo kli-ma?

- Poklopilo se više toga: općenito, lju-bav prema putovanjima i želja da se na jedan tako neposredan način upo-znam s različiti m načinima života i obi-

čaja koji paralelno egzisti raju na ovoj našoj planeti . Zati m, odlična ekipa pri-jatelja s kojima dijelim ljubav prema proučavanju prošlosti čovječanstva, a u kojoj je Peru jedna vrlo zanimljiva »postaja«, npr. Carstvo Inka kojeg se uspoređuje s europskim Rimskim Car-stvom, a o kojem se u biti vrlo malo zna. U fi nancijskom dijelu priče (i to se poklopilo!) najvećim dijelom sudje-lovali su moji roditelji kojima i ovom prilikom zahvaljujem na ovom neza-boravnom daru.

Što se tiče klime – ima svega. Peru je jedna ogromna zemlja. Velike su razlike između planinskih i obalnih, pacifičkih predjela. Mi smo bili u doba godine kada je kod nas proljeće, a kod njih je tada bila jesen. Govorili su nam da im je te godine (2010.) to izrazito topla jesen. Bile su prilično velike razlike u temperaturi između

Moje odredište -

Naša pedagoginja Lada Ilić Puharić također voli putovati. Čuli smo da je bila u dalekom Peruu, stoga smo je potakli na priču...

VJEČNI PUTNICIVJEČNI PUTNICI

Na putu za Chavin Naselje uz obalu Pacifika

Pedagoginja Lada posjetila je Machu Picchu

Peru

Mlado klasje 63 ׀

Mlado klasje ׀ 64

VJEČNI PUTNICIVJEČNI PUTNICI

Nacionalni park Huascaran Sacsayhuaman priča svoju priču

dana i noći. Općenito, u područjima gdje živi većina stanovništva klima je toplija nego naša. Npr. u tim predjelima zimska temperatura od 8 stupnjeva Celzija smatra se vrlo niskom temperaturom. Jasno, u području visokih planina situacija je drugačija.

Što Vam se posebno svidjelo?

- Puno toga :)! Priroda je prekrasna i vrlo zanimljiva. Rekla bih, poprilično kontrastna. Od prekrasnih zelenih predjela u planinskom dijelu, do zani-mljivih pusti njskih područja uz obalu Pacifi ka. Ljudi s kojima smo komuni-cirali i susretali se bili su vrlo susret-ljivi, otvoreni, srdačni, jednostavni i veseli i takvo svoje raspoloženje vrlo vješto prenosili su i na nas. Iako smo bili upozoreni i na mogućnost nekih neugodnih situacija, mi zaista takva iskustva nismo imali.

Koju sliku ćete trajno nositi u sebi?

-Ima ih zaista više. Jedna od njih je susret sa Stelom Lanzón, u njenom izvornom okruženju, na prostoru arheološkog kompleksa u Chavinu. Tu su i predivne slike iz Nacionalnog parka Huascaran, nezaboravne šet-nje gradom Machu Picchu i i slika mi-lih ljamica kako mirno pasu travu bez obzira na rijeke turista, grad Cusco i veličanstvene zidine Sacsayhuama-na... Zati m, mnogobrojni detalji iz svakodnevnog života ljudi – krupne izražajne oči malog dječaka od oko šest godina koji šeće trgom sa svo-jom opremom za čišćenje cipela i silno vam hoće očisti ti cipele ne bi li tako zaradio koji novčić i neizmjerno se veseli fotografi ranju, zajednički popodnevni plesnjak odraslih u grad-skom parku u Limi, vožnje taksijem,

općenito vožnje autobusom po pe-ruanskim planinskim cestama – to je zaista bilo živopisno... jednostavno, nemoguće je sve nabrojiti ...

Možete li zamisliti da tamo živite?

- Mogu. Mogu zamisliti da živim bilo gdje, gdje žive i drugi ljudi. Ako mogu oni, zašto ne bih mogla i ja?! Sigurno bi mi trebalo neko vrijeme prilagod-be, neke stvari bih usvajala teže, neke lakše; neke bi mi se više svidjele, neke manje, ali sve u svemu – da, mogu zamisliti da živim tamo. Imam li tre-nutno želju da živim tamo? Nemam. Morao bi postojati dobar razlog zbog kojega bih se upusti la u tu avanturu, ali...ne smatram je nemogućom...

Jeste li probali neko jelo ti pično za te prostore?

- Probala sam razne vrste krumpi-ra i kukuruza koji se tamo spravljaju na različite načine, ima mnogo vrsta i vrlo su ukusni. Uglavnom sam jela ono što sam znala prepoznati jer nisam htjela riskirati da zbog nekih eventualnih probavnih smetnji (usli-jed hrane na koju moj organizam nije navikao) ne mogu prati ti program. Ono što je ti pično posebno za predje-le na visokim nadmorskim visinama je čaj od koke. Na aerodromu u Cuscu (3400 m), čim smo sletjeli, naši prija-telji dočekali su nas s ti m čajem u ter-mosicama. Koka je na tom području tradicionalna ljekovita biljka, a izgle-dom najviše podsjeća na neku vrstu našeg lovora. Kažu da je jako dobra za pluća, a posebno dobro pomaže kod prilagodbe organizma uslijed ve-likih visinskih razlika.

Što ste od suvenira donijeli doma?

- Uglavnom sitnice...šešir, dvije pa-mučne košulje (koje sam kupila na-kon što smo dobrano izgorili na sun-cu obilazeći Machu Picchu), kartu Perua s ucrtanim područjima drev-nih kultura toga područja, nekoliko knjižica i sitne poklončiće za obitelj i najbliže prijatelje. Najvrjednijim su-venirima smatram sve one doživlja-je, susrete, uvide koji su nepretočivi u riječi, ali koji su zadobili posebno mjesto u mome srcu i omogućili mi da na jedan drugačiji način gledam i vidim naš, europski konti nent, europ-sku kulturu i tradiciju. I zaista, mislim da je to ono najvrjednije što čovjek dobije upoznavajući kulture i tradici-je širom svijeta. Mogućnost da svoju kulturu i tradiciju sagleda u jednom širem i dubljem kontekstu i bolje ra-zumije njeno mjesto u tom velikom povijesnom mozaiku.

I za kraj, neka posebna situacija...

- Pa, zasigurno jedna posebna situ-acija bila je ta -što se nismo uspjeli vrati ti natrag prema prvotnom pla-nu. Naime, zbog akti viranja vulkana na Islandu bile su prekinute avio-ve-ze tako da smo morali ostati još ne-koliko neplaniranih dana. Umjesto da leti mo natrag u nedjelju, 18.travnja i to svi zajedno, u grupi kako smo i do-putovali, bili smo podijeljeni u manje skupine i vraćali se različiti m putovi-ma. Ja sam letjela iz Lime do Madri-da, zati m iz Madrida do Beča, pre-noćila u Beču i onda drugoga dana vlakom za Zagreb i u Osijeku bila 25. travnja. Tih, nekoliko neplaniranih dana bili su zaista posebno iskustvo...

Iris Koščević, VIII.a

FOTO: Iz albuma pedagoginje Lade Ilić Puharić

Mlado klasje ׀ 64

Mlado klasje 65 ׀

Za projektni dan, početkom školske godine, učenici osmih razreda uz pratnju nastavnika posjeti ti su Vukovar. Našli smo se ispred škole u 8.oo sati i krenuli. Ubrzo smo se naš-li na Trpinjskoj cesti i Mario Pintarić, profesor geografi je pričao nam je o Vukovaru, gradu heroju te o strahotama koje su prošli njegovi stanovnici 1991.godine. Po dolasku u grad, prva stanica bila nam je vukovarska bolnica. Tamo smo pogledali fi lm i ostali zaprepašteni, nismo bili svje-sni da je toliko teško bilo stanovnicima grada Vukovara. Iako smo puno toga čuli o stradanju, ono što smo vidjeli u dokumentarnom zapisu, kao i u podrumu bolnice, teško smo mogli osvijesti ti . Nitko od nas nije znao do sada što zapravo znači živjeti u strahu i konstantno se pitati što će biti sa mnom, s mojim najdražima, hoću li se sutra uopće probuditi . Voditeljica nas je odvela u podrum bolnice u muzejski prostor, Mjesto sjećanja 1991.. Ostali smo za-prepašteni vidjevši rekonstrukciju ljudi od gipsa, po dva ranjenika na jednom krevetu, u tako malom prostoru, a svakoga dana pristi zalo ih je sve više i više. Stalno sam se pitala: »Kako ljudi mogu biti tako zli? Odakle izvire takva razorna mržnja? Zašto su ubijali žene i djecu, ranjenike, stare i nemoćne? Čime smo im se toliko zamjerili, samo smo željeli svoju samostalnost?!’’ pitanja su mi samo navi-rala, a odgovora nije bilo. Morali smo krenuti dalje, a pra-ti le su nas slike bolnice. Sljedeće odredište bila je Ovčara. Tamo smo se pomolili za sve žrtve stradale u ratu i krenuli prema Groblju hrvatskih branitelja. Još jednom smo se

pomolili za sve majke čiji sinovi još nisu pronađeni. Kako bismo napravili korak od dojmova zaprepaštenja, krenuli smo prema gradu obaviti zadatke koje su nam prethodno zadali naši nastavnici. -»A grad, grad je u vama«Grad je opet pun boja, malo po malo se oporavlja. Ure-đuju se pročelja, niču nova zdanja uz razorenu građevinu, koja strši kao podsjetnik. Ljudi su prijateljski raspoloženi, iako u sjećanju nose još uvijek slike razorenoga grad. Dje-ca se ponovo sretno igraju u parkovima i na igrališti ma bez straha da će im to netko oduzeti . Mi smo na brzinu obavili sve zadatke i sjeli u kafi ć malo predahnuti . Ubrzo je došlo vrijeme za odlazak na zadnje današnje odredište - Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti . Posebno me se dojmio jedan tekst Siniše Glavaševića koji će mi zauvi-jek ostati u sjećanju. Vrijeme je za povratak kući. Čim sam sjela u autobus, htjela sam dokučiti neku poruku ovoga našeg izleta u Vukovar. Shvati la sam da su nam nastavnici ovime htjeli pokazati kako smo mi zapravo sretna i bez-brižna djeca, da se ne trebamo opterećivati bespotrebnim stvarima i da se veselimo, ne samo zbog sebe, nego i zbog svih onih koji to onda nisu mogli, koji su svoj život dali za našu slobodu. Zahvaljujući njima živimo sretnim životom u slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj. Trebamo se svaki dan zahvaljivati Bogu što nam je omogućio ovakvo sretno dje-ti njstvo… To razmišljanje me u potpunosti zaokupilo i za tren oka smo se našli pred školom. Mia Csicska, VIII.c

Kao i svake godine, tako i ove, sje-ćamo se velike vukovarske žrtve za hrvatsku slobodu i palimo svijeće za one znane i neznane junake, ali i da bismo osvijetlili put u bolju i ljepšu budućnost. Učenici svih osnovnih i srednjih škola prisjeti li su se hrabrih vukovarskih branitelja. Svaka škola imala je svoju dionicu na kojoj su učenici i njihovi nastavnici upalili svijeće za sve vukovarske stradalni-ke. Proteklo je 20 godina od velike vukovarske žrtve. Želja mi je da ge-neracije prenose zahvalnost i mo-litvu za Vukovar i njegove hrvatske branitelje, da ne zaborave, jer mi

ljudi spremni smo prebrzo zabora-viti , razmišljam promatrajući djecu uz Vukovarsku ulicu obasjanu svje-tlom svijeća, u dugom nizu s obje strane ceste. »Iz suza i bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboravit’ neće - Vukovar...«, prate me sti hovi poznate pjesme dok palimo svijeće na Vukovarskoj ulici toga 17. stude-noga. Pred očima mi iskrsavaju slike vukovarske bolnice, Ovčare...

Mia Csicska, VIII.c

Križ s hrvatskim pleterom jedan je od simbola Vukovara Ostat će zauvijek u nama priča o Vukovaru

Svi osječki školarci pale svijeće na Vukovarskoj ulici

FOTO: Mia Csicska, VIII.c

PALIMO SVIJEĆE ZA SVE VUKOVARSKE ŽRTVE

Osječki školarci na Vukovarskoj ulici

IZVANUČIONIČNA NASTAVA U VUKOVARUIZVANUČIONIČNA NASTAVA U VUKOVARU

Nitko od nas nije znao do sada što zapravo znači živjeti u strahu i konstantno se pitati što će biti sa mnom, s mojim najdražima, hoću li se sutra uopće probuditi

Vukovar u srcu

Mlado klasje ׀ 66

Budući da jako volim čitati , najčešće biram knjige spisateljice Sanje Polak. Jedna od njezinih knjiga, a meni naj-draža je - »Petrica Pričalica«. Knjiga mi se jako svidjela, ne samo zbog zgod-nog naslova. Sviđa mi se kako Petrica opširno opisuje svoje prijatelje, a ja ih lako mogu zamisliti .

Ova knjiga je i poučna, a neke od ti h poruka koje sam uočila su: »Prijatelji ne dolaze sami od sebe. Treba ih če-sto puta dozivati .«

Zašto čitati knjige?� Čitajući proširuješ svoj rječnik i poboljšavaš pamćenje.

� Možeš pronaći rješenje nekakvog problema koji te muči.

� Knjige te nikada neće napusti ti .

� Čitajući otkrivaš zanimljivosti o drugim narodima ili mjesti ma.

� Knjiga vas ‘vodi’ na mjesta na kojima nikada niste bili.

� Čitajući možete se zabaviti i također nešto naučiti .

� S knjigom nikada nisi sam.

� I konačno, nad knjigom možeš lijepo zaspati !

Karla Mandurić, V.b

Moja obitelj, ujo i ja odlučili smo provesti Novu godinu u austrijskom mjestašcu Hermagor. Tamo smo se uputi li na skijanje (doček se poklo-pio), četvrti put u posljednje tri go-dine. Krenuli smo 30. prosinca 2011.godine oko ponoći. Kad smo sti gli u Austriju, odmah sam poželjela skija-ti , no svi smo bili umorni pa smo se odlučili najprije odmoriti . Ujutro smo sjeli u automobil i oti šli na skijalište Nassfeld. Skijala sam sa sestrom Pe-trom i Barbarom, mamom, tatom i ujom. Išli smo na svakakve staze: bla-ge, plavo označene, i strme, crvene i crne. Pošto je bilo jako hladno, oti šli smo u restoran da se ugrijemo. Izne-nadilo me što je nekoliko konobari-ca bilo hrvatskoga podrijetla i što su nam se obraćale na hrvatskom. Bilo je i nekoliko smiješnih zgoda. Moj ujo se zaljubio u jednu jako lijepu crnki-nju koju je vidio na stazi. Zati m ju je zaljubljeno slijedio gubeći iz vida da mi djeca skijamo iza njega. Mi smo ga prati li misleći da nas vodi na pravu stazu. No, ujo nije razmišljao o tome, nego je samo zaljubljeno slijedio svo-ju crnkinju i skrenuo na pogrešnu stazu. No, mama i tata nisu zalutali i vidjevši da nas nema, zabrinuli su se. Na kraju je sve dobro završilo, ali ne

OSVRT NA PROČITANU KNJIGUOSVRT NA PROČITANU KNJIGU

Svakako pročitajtePetricu Pričalicu

»Prijateljima treba uvijek pomoći, ma-kar se osjećali glupo.«

»Prijateljima treba dati do znanja da su nam prijatelji u dobru i zlu.«

»Prijateljima treba prilaziti čista srca.«

»Prijateljima treba darivati osmijeh, lijepe riječi, pomoć i naravno prija-teljstvo.«

Karla Mandurić, V.b

Moj ujo se zaljubio u jednu jako lijepu crnkinju koju je vidio na stazi. Zatim ju je zaljubljeno slijedio gubeći iz vida da mi djeca skijamo iza njega...

Katarinina sestra Petra učenica je VII.a razreda

Mlado klasje ׀ 66

Mlado klasje 67 ׀

za uju... Više nikad nije vidio lijepu crnkinju i to ga je rastužilo. Još smo malo skijali pa se vrati li u apartman. Odmorili smo se, a zati m čekali po-noć... Priredili smo dječji šampanjac, konfete, prskalice i gledali vatromet. Prije Nove godine jeli smo praseti nu, pjevali, slikali vatromet itd. Prosla-vili smo veselo doček Nove godine i nakon dva sata oti šli na spavanje. Sutradan smo se probudili u osam sati i oti šli na skijalište. Parkiralište je uvijek bilo puno, no uvijek smo našli mjesto. Dok smo čekali da tata i ujo izvade skije iz auta, moja sestra

Barbara i ja smo se bacali u duboki snijeg. Snijeg je bio jako hladan, na-ravno, ali ispod toliko slojeva zimske odjeće, nismo ništa ni osjeti le.

Ljubazni domaćini

Nekad je vani bilo čak i vruće. Sunce zna dobro ugrijati na ti m visinama. Tada sam si stavljala snijeg u naočale i čekala da se otopi. To bi me osvje-žilo. I tako su se odvijali naši dani u Hermagoru. Jako mi se svidjelo to mjesto zbog prelijepoga krajolika, či-stog zraka i dobrih, ugodnih ljudi. Mi smo boravili u apartmanu obitelji Ne-

uwirth. Imali su dvoje djece s kojima smo tu i tamo komunicirali na engle-skom. Svi su u Austriji bili prijateljski nastrojeni i dobro raspoloženi te su nam se rado obraćali na engleskom, a ne isključivo na njemačkom. Zadnji dan smo još malo skijali do tri sata i onda smo krenuli kući. Putovali smo otprilike šest sati . Većinu vremena provela sam u spavanju ili čitanju. Bilo mi je lijepo u Hermagoru, no bila sam sretna kad sam se vrati la kući jer su mi nedostajali prijatelji i Osijek.

Katarina Lončarić, 5.bFOTO: Z. Lončarić

ZIMSKI ODMOR U HERMAGORU U AUSTRIJIZIMSKI ODMOR U HERMAGORU U AUSTRIJI

za uju Više nikad nije vidio lijepu Barbara i ja smo se bacali u duboki uwirth Imali su dvoje djece s kojima

Moje zimovanjeMjestašce kao iz bajke Katarina je već vješta na skijama

I Barbara ide u našu školu Uživamo u zimskoj idili

Mlado klasje ׀ 68

Više, bolje, jače

Osnovnu školu »Dobriša Cesarić« dana 22. rujna 2011. u krosu je predstavljalo 48 učenika od 3. do 8. razreda.

Dječaci 3. i 4. razreda osvojili su 5. mjesto ekipno. Djevojčice 3. i 4. ra-zreda osvojili su 6. mjesto ekipno. Dječaci 5. i 6. razreda osvojili su 4. mjesto ekipno. Djevojčice 5. i 6. ra-zreda osvojile su 4. mjesto ekipno. Dječaci 7. i 8. razreda osvojili su 16. mjesto, a dječaci 7. i 8. razreda 9. mjesto.

Dana 3. listopada 2011. počelo je natjecanje po skupinama gdje naša škola nije prešla u drugi krug natjecanja.

Dana 10. listopada 2011. počelo je natjecanje iz rukometa za dječake i djevojčice, gdje ni dječaci ni dje-

vojčice nisu izborili drugi krug na-tjecanja.

Dana 14. listopada 2011. održano je natjecanje iz atleti ke na Grad-skom vrtu gdje su naše djevojčice ekipno osvojile 6. mjesto, a dječa-ci 5. Zapaženije rezultate imali su: Dino Kalkan (2. mjesto na 300 m), Danijel Škvarić (4. mjesto na skoku u visu), Petra Ivanišić (5. mjesto na skoku u vis), Dora Masle (5. mjesto na skoku u vis) i Filip Dunai (5. mje-sto u bacanju kugle).

Dana 16. studenoga 2011. održa-no je natjecanje iz streljaštva gdje su djevojčice već drugu godinu za redom osvojile zlato. Pucale su Iva Lončar, Ena Ević i Andrea Lacković.

Održano je i natjecanje u stolnom tenisu, 22. studenoga 2011., gdje su nastupili Bruno Maganić, Niko Bogdanić i Marko Drokan. Na ža-lost, nisu prošli u završnicu.

28. studenoga 2011. održalo se natjecanje u šahu u kojemu je Ce-sarićka osvojila 6. mjesto, ali naj-boljim pojedincem proglašen je David Vidaković.

Dana 2. prosinca 2012. održano je natjecanje u plivanju gdje ekipno nismo ostvarili zapaženije rezulta-

te, ali je zato Lovre Grljušić proš-logodišnjem srebru dodao ovogo-dišnje zlato sa prvim mjestom na 50 m prsno.

Iva Lončar osvojila je 4. mjesto na 50 m kraul.

3. Prosinca 2011. reprezentacija škole osvojila je prvo mjesto na tradicionalnom turniru Rosinjača.

Marin Božić, prof.FOTO: Marin Božić, prof.

FOTO: Lucija Firi, VII.a

ŠPORTSKO IZVJEŠĆEŠPORTSKO IZVJEŠĆE

Lucija i Petra su u svemu uspješne pa i u atletici

Dora je skakala u vis Dino je zauzeo 2. mjesto u atletici

Lovre Grljušić je prošlogodišnjem srebru dodao ovogodišnje zlato s prvim mjestom na 50 m prsno...

Reprezentacija škole osvojila je prvo mjesto na tradicionalnom turniru Rosinjača

Mlado klasje 69 ׀

ŠPORTSKO IZVJEŠĆE

Velika većina učenika provjeru je prošla uz pohvalu i proglašena plivačima, dok je za neplivače i poluplivače dogovorena škola plivanja

Kao i svake godine, tako i ove, za uče-nike peti h razreda organizirana je pro-vjera plivačkih sposobnosti kako bi se evidenti rali učenici neplivači. Akti v-nost se provodi u organizaciji Odsje-ka za šport Grada Osijeka i Školskoga športskog saveza Grada Osijeka, čiji su članovi izvršili provjeru plivanja uče-nika petog a i petog b razreda. Ispred škole našli smo se 11. studenoga 2011. god.u 13,30 sati . U dogovoru s ravna-teljem Andrijom Vučkovićem imali smo prijevoz autobusom do Gradskih bazena gdje smo pokazali svoje umije-će plivanja. U pratnji učenika bile su i razrednice: Amaranda Pavošević (V.a) i Jagoda Koščević (V.b) te Marin Božić, prof. Tjelesne i zdravstvene kulture.

Od nas se tražio skok u vodu (tko zna, može i na glavu), zati m smo morali

PETAŠI NA PROVJERI PLIVAČKIH SPOSOBNOSTIPETAŠI NA PROVJERI PLIVAČKIH SPOSOBNOSTI

Kraul, leđno, prsnoplivati do sredine Olimpijskog bazena i to sti lom kojim želimo: kraul, leđno, prsno... Trebali smo se okrenuti u vodi i vrati ti na početnu točku. Morali smo i plutati na leđima. Velika većina uče-nika provjeru je prošla uz pohvalu i proglašena plivačima, dok je za nepli-vače i poluplivače dogovorena škola plivanja 30. siječnja 2012. godine. Uz neplivače na bazene se moraju javiti i

učenici koji nisu prošli provjeru (zbog bolesti ili nekog drugog razloga). Kako smo saznali, Osijek je jedan od rijetkih gradova u Hrvatskoj koji orga-nizirano obučava neplivače ti jekom osnovne škole.

Uz to, program obuke je fi nanciran od Grada Osijeka i za polaznike je potpuno besplatan.

Petra Ivanišić, V.b

Svi plivamo kao ribice FOTO: J. Koščević, prof.

Petaši pažljivo slušaju što se od njih na provjeri traži

Mlado klasje 69 ׀

Mlado klasje ׀ 70

Treniram u Školskom športskom klubu »Slap«. Streljaštvom sam se počela baviti u petom razredu. U streljaštvu se dijelimo na kadete, juniore i seni-ore. Ja sam kadetkinja. Treniram tri puta tjedno, ponedjeljkom, srijedom i petkom. Treninzi su naporni, ali i hu-moristi čni. Zašto humoristi čni? Uvijek netko nešto šaljivo kaže pa se dobro nasmijemo. Ako želim posti ći dobar rezultat, posti žem to radom. Ja pu-

cam iz zračne puške i pištolja. Većina nas trenira samo jedno. Ima nas oko 15 koji treniramo u ŠŠKS, jer svaki put netko dođe ili ode. Nas desetak smo redoviti . Naravno, idemo i na natjeca-nja. Kad sam išla na natjecanja, nisam bila u Školskom klubu, nego u klubu GSD »OSIJEK 1784«. Bila sam na Pr-venstvu županije u Belom Manasti -ru, na Prvenstvu Hrvatske u Zadru… Dana 16. 11. 2011. održano je školsko

natjecanje. Ja sam bila pojedinačno prva i ekipno smo bili prve. U ekipnom sastavu bile smo Iva Turalija, Iva Lon-čar i ja. Iva je osvojila 3. mjesto, a Iva Turalija 5. mjesto. Bilo nas je 12 natje-catelja iz četiri škole. Dječaci su bili 4. od 9 škola. Sveukupno ih je bilo 27. U muškom sastavu bili su: Antonio Sena-ši (5. mjesto), Fran Prašnikar (8. mje-sto) i Kristi jan Županić (22. mjesto).

Tekst i foto: Andrea Lacković, 8.c

USPJEH NA NATJECANJU U PLIVANJUUSPJEH NA NATJECANJU U PLIVANJU

USPJEŠNI STRIJELCIUSPJEŠNI STRIJELCI

Dana 2. prosinca 2011. godine na Gradskim bazenima održano je natjecanje iz plivanja povodom Dana grada. Na natjecanju su sudjelovali učenici naše škole, kao i učenici drugih osnovnih škola. Učenik Lovre Grljušić, VIII.c bio je uspješan i osvojio zlatnu medalju.

Bio je to povod za kratak razgovor.

Kako si se osjećao prije samog natjecanja?

- Bio sam nervozan zbog velike konkurencije.

Jesi li mislio da možeš pobijediti ?

- Nadao sam se tomu!

Je li ti bilo teško to sve otplivati ?

- Nije mi bilo teško, jer redovito treniram pa imam kondicije.

Koliko se dugo baviš plivanjem?

- Treniram od prvog razreda osnovne škole.

U kojoj si disciplini osvojio medalju?

- 50 metara prsno.

Kakva je bila reakcija roditelja kada si donio medalju kući?

- Moji su bili oduševljeni osvojenom medaljom.Lorena Grljušić, V.b

FOTO: M. Božić, prof.

Profesor Božić ponosan je na Lovru i njegovo prvo mjesto

Najbolji u plivanju

Lovre osvojio Lovre osvojio zlatozlato

1. Andrea Lacković, 2. Teodora Šimić, 3. Iva Lončar

1. OŠ Dobriša Cesarić/Slap, 2. OŠ Tin Ujević/Tinka, 3. OŠ F. K. Frankopan/Frankopan

Šk l k š k kl b č šk š l ć b l d č

Prva pojedinačno i ekipno

Mlado klasje ׀ 70

USPJEH NA NATJECANJU U PLIVANJU

USPJEŠNI STRIJELCI

BISTROTEKABISTROTEKA

Biseri, što učenički -

što nastavničkiUčenik: - Ajde zamislite da se rodite prije svojih roditelja!

Nastavnik: - Poslat ću te van pa ćeš tamo sam obraditi današnju lekciju.

Učenik: - I što bih ja sad trebao? Zvati Cigane da vam sviraju?Nastavnik:- Predavao sam vam ja djeco u Obrtničkoj gimnaziji!

Nastavnik: - Koja je najveća rijeka u Hrvatskoj?Učenik: - Tko to ne zna - pa Nil!

Smiju se dva učenika pod satom..Nastavnica: - Hoćete da otvorim stranicu vašeg imenika pa da se i

ja smijem?Učenica: - Ja ću ići u Trgovačku školu za frizera.

Nastavnica: - Što Celzijus obilježava u fi zici? I po kojoj osobi je dobio ime?

Učenik: - Po Nives Celzijus!Tea Jažić, VII.a

Nastavnica:

- Pisat ćete pjesmu na

temu Boži ć.

*nakon pet minuta pisanja*Učenik: - Nastavnice, imaju li gliste veze s

Božićem?

Nastavnica: - Gdje sam ja bila neki dan?

Učenica:- Pa baš mi znamo, nastavnice!

*Razred uči o vrstama energije*Nastavnica: - Ajde, recite mi, odakle energija u

kifl ici?

Nastavnica: - Što alge vrše u lišaju tj. u

simbiozi s gljivama?

Učenica: - Alge vrše tromost

*Razred uči i pravilima rada i tehnološkim tvorevinama*Nastavnica: Ovo su vam, socijalno-ekonomsko odnosi pudinga.

Nastavnica: Recite mi neki prirodni materijal.Učenik: Opeka!Učenica: Joj, ništa ne znaš. Pa čelik!Nastavnica: Da, opeka i čelik inače rastu na drveću!

Nastavnica: - Natrij trči po vodi.

Nastavnica: - Argon (kemijski element) u zraku

samo čuči gore i stoji. Ništa ne radi.

Učenica objašnjavajući gdje se jedna zgrada nalazi: - Malo istočnije od gore...

Nastavnica: - Kako ćemo spriječiti dotok kisika i ti me ugasiti požar?

Učenica: - Dodat ćemo nekako kisik.

Nastavnica dvjema

učenicama: - Ti si aparat, a ti si stroj!

Ana Marić, VII.a

Mlado klasje 71 ׀