moderna umjetnost osho

7/29/2019 Moderna Umjetnost OSHO

http://slidepdf.com/reader/full/moderna-umjetnost-osho 1/74

Moderna umjetnost

Humaniverzitet

MODERNA UMJETNOST

Kao prvo, to nije umjetnost. Po prvi put nešto postoji u ime umjetnosti što nije uopšte umjetnost.To je više terapija nego što je umjetnost. Samo pogledajte moderno slikarstvo, i odmah ćete se uvjeriti u tošto govorim. Mora da su ti slikari umobolni; oni izbacuju svoje ludilo na platno. To im pomaţe jer opuštaneke napetosti unutar njihovog bića. To je katarza, ali nije umjetnost. To je terapija putem umjetnosti alinije sama umjetnost.

Ako biste Pikasa spriječili da slika, on bi poludio. Vinsent Van Gog je poludio prije nego što jeizvršio samoubistvo. Ja sam dublje zagledao u njegov ţivot, I moj osjećaj je da je on poludio samo zbogtoga što nije mogao da slika koliko je ţelio. On nije imo novca da bi slikao. Njegov brat mu je davao samotoliko novca koliko mu je bilo dovoljno da preţivi, a on je mogao ya taj novac da jede samo četiri dana unedjelju. On bi jeo samo tri dana a četvrti dan bi gladovao da bi uštedio novac za slikanje. Koliko dugo

biste mogli tako izdrţati? Ali slikanje je za njega bilo mnogo vaţnije od hrane – i zato je završio u ludilu.

On nije mogao da slika koliko je ţelio, i kada je uvidio da nema mogućnosti da više slika – brat je bioumoran, porodica je bila iscrpljena, a niko nije htio da kupuje njegove slike – on je izvršio samoubistvo.

Isto bi se dogodilo i sa Pikasom da je bio spriječen da slika: on bi poludio ili bi počinio samoubistvo.Samoubistvo je krajnji čin u ludilu. Ali njegovo slikanje mu je bilo od velike pomoći, veliko opuštanje. Ato nije slučaj samo sa slikarstvom; to je slučaj i sa poezijom, muzikom, plesom. Sve savremeno je malosuludo jer je i savremeni čovjek malo luckast, izbačen je iz središta.

Gurdţijev je umjetnost podijelio u dvije kategorije. Modernu umjetnost naziva subjektivnaumjetnost. Drevna umjetnost – stvarna umjetnost – i ljudi koji su stvorili piramide, ljudi koji su stvorili

Tadţ Mahal, ljudi koji su stvorili pećine Ajanta i Elra, oni su bili sasvim drugačiji. On je tu umjetnostnazivao objektivna umjetnost. Subjektivna umjetnost je nalik povraćanju. Vi se osjećate bolesno, samučninom; dobro povraćanje vam pomaţe da se osjećate dobro. Otrov je izbačen, vi se osjećate olakšano.To je dobro za vas, ali nije dobro za druge. Dakle, u ime savremenog slikarstva, vi kačite bljuvotine,

mučninu i bolesne stvari u vašim sobama. U ime savremene muzike, vi jednostavno ulazite u ludačke prostore unutar vas. To je subjektivna umjetnost.

Objektivna umjetnost znači nešto što vam pomaţe da postanete centrirani, što vam pomaţe da postanete zdravi i cjeloviti. Posmatrajući Tadţ Mahal na punom mjesecu, vi ćete ući u jedan veomameditativan prostor. Posmatrajući kip Bude, samo sjedjeći u tišini pored kipa Bude, nešto u vama će postatismireno, nešto u vama će se stišati, nešto u vama će postati nalik Budi. To je objektivna umjetnost. Ona

ima ogroman značaj. Ali objektivna umjetnost je iščezla iz svijeta jer su i mistici iščezli iz svijeta.

Objektivna umjetnost je moguća samo kada neko dosegne do višeg nivoa bića; to je stvoreno odonih koji su dosegli do vrha. Oni mogu vidjeti i vrh i dolinu. Oni mogu vidjeti vrhove humanosti, ljepotu

humanosti, kao i bolesti i ruţnu stranu čovječanstva, takoĎe. Oni mogu zagledati duboko u mračnu dolinugdje ljudi puze, a mogu uočiti i suncem obasjane vrhove. Oni mogu osmisliti kako da stvore odreĎenasredstva koja će pomoći ljudima koji pipaju u mraku da dosegnu do osunčanih vrhova. Njihova umjetnostće biti upravo sredstvo za vaš unutrašnji rast, za sazrijevanje. Moderna umjetnost je djetinjasta – ne nalik

djeci već djetinjasta, nije bezazlena već glupa, bolesna, patološka. Mi moramo da se oslobodimo tog trenda.Mi moramo da stvorimo novu vrstu umjetnosti, novu vrstu kreativnosti. Mi moramo ponovo da donesemo

na svijet umjetnost koju Gurdţijev naziva objektivna umjetnost.

Farmer je gledao jedno od tih modernih, apstraktnih slika. „To je savršena slika od onih pajtaša iz Nju Delhija“, reče on. „Nije bitno na koji način je gledate, tu nema nikakvog smisla“.



Ali taj farmer je rekao nešto što je Pikaso već rekao o sebi. Pikaso je rekao: „Svijet d anas nema

nikakvog smisla, zašto bih ja onda slikao slike koje to imaju?“ Ako svijet danas nema nikakvog smisla, toznači da bi trebalo imati više slika, više muzike, više poezije koja ima smisla – da pomogne čovječanstvuda izaĎe iz tog apsurdnog stanja. To je funkcija objektivne umjetnosti: da vam pomogne da izaĎete iz vašegapsurdnog stanja. Ali Pikaso kaţe: „Svijet danas nema nikakvog smisla.. „ kao da je u prošlosti imao nekogsmisla. On nikada nije imao smisla; svijet je uvijek bio isti. Ali on je našao opravdanje. On je rekao: „Akosvijet danas nema nikakvog smisla, zašto bih ja onda slikao slike koje to imaju?“ Ako pitate mene, to bizaista bio razlog da se rade slike koje IMAJU smisla. Inače, kako se moţe pomoći ovom svijetu? On trebamuziku, on tre ba poeziju, on treba ples. On treba slikarstvo koje će pomoći svijetu da se izdigne iznad svoje

bijede, svoje šizofrenije, svoje neuroze, svoje psihoze. Ali sami Pikaso je predstavnik takvog neurotičnoguma. Pikaso je postao poznat iz jednostavnog razloga- što nas predstavlja veoma jasno.

Bračni posrednik predstavi mladom čovjeku jednu zaista ruţnu djevojku. Ţrtva se pobuni da damaukrivo gleda, da ima ruţan nos i izobličeno lice. „Ah“, reče bračni posrednik, „očigledno je da ne volitePikasa“.

Posmatrajući Pikasova platna, zar to nijeste osjetili? Sve je izobličeno, ukrivo.

Čuo sam da je jedna veoma bogata dama ţeljela svoj portret od Pikasa. On je pristao za fantastičnu

sumu. Dama je bila spremna da plati tu cijenu. On je dobio šest mjeseci da napravi por tret. Kada je portret bio gotov, dama pogleda i reče: „Sve je u redu; ja samo ne volim taj nos. Vi ćete ga popraviti“. Pikaso pogleda damu, potom pogleda sliku, i reče: „To je nemoguće“. Dama reče: „Zašto? Spremna sam da vam platim. Ako ţelite još novca, ja sam spremna da platim“. Pikaso reče: „Nije u pitanju novac. Ja ne znamgdje je nos“.

Njegovo slikarstvo je noćna mora. Nije sam Pikaso takav; Pikaso samo simboliše čitavu modernuumjetnost. On je najveći predstavnik moderne umjetnosti. On je u pravu, na neki način, jer svijet ne zna zasmisao. Svijet nikada nije imao smisla ali su postojali ljudi koji su stvarali takvu umjetnost koja je

pomagala ljudima da pronaĎu smisao u besmislenom svijetu. A to pronalaţenje smisla vam neizmjerno pomaţe da postanete centrirani.

„Uţasno je vidjeti mladiće koji izgledaju kao djevojke, sa dugom kosom i svim ostalim. Vi ne

moţete uočiti razliku. Ja sam sjedio u restoranu kada je ušla jedna djevojka. Okrenuo sam se prema osobiza susjednim stolom i rekao: „Zar nije uţasno kako djevojke ovih dana izledaju nalik mladićima?“

„To je moj sin“, reče ona, pogledavši ka djevojci. „Ah, izvinite. Nijesam znao da ste joj vi majka“.„Nijesam“, susjeda reče negodujući. „Ja sam mu otac!“

Stvari su zbrkane. Stvari su postale sve više i više naopačke. Svijet sve manje izgleda kao kosmosa sve više kao haos. U starim filozofijama, kosmologija je bila jedna od najvaţnijih tema za diskusiju. Sadaizgleda kao da više nema ni kosmosa, ni kosmologije. Čitav svijet izgleda kao da je u haosu, kao da je sve

slučajno, nepredvidljivo. Ništa ne izgleda da je bitno, suštinski vrijedno; sve izgleda da se dogaĎa kaoslučajno. A to se odraţava na sve. To se odraţava na umjetnost, to se odraţava na nauku, to se odraţavačak i na religiju.

Mi ponovo trebamo kosmologiju. Ja znam da svijest JESTE u haosu; to je izazov za ljudsku svijest

da iz toga stvori kosmos. To je jedna veoma vrijedna prilika da se stvori kosmos. Samo reći da je svijet uhaosu, i ostati po strani od toga, je pad ljudskog ponosa; to nije prihvatanje izazova. To je zaista veliki

izazov da promijenite sebe i svijet. To je zagonetka, ali to je zagonetka samo ukoliko ste već odlučili da utome nema smisla; inače, to je tajnovitost, nije zagonetka. Tajna moţe da nema nikakav smisao ali imaznačaj. Postoji razlika izmeĎu smisla i značaja – a značaj ima veći smisao od samog smisla; značaj jemnogo vaţniji. Kakav smisao postoji u ruţi? Ali značaj je svakako prisutan. Samo zamislite svijet bez ruţa.To bi bio siromašan svijet; neki značaj bi mu nedostajao. Kakav je značaj kada čujete zvuk ţuborenja



potoka? Zar nijeste osjetili neki značaj? Da, smisao ne moţete dokazati. Izgleda da je smisao nametnutegzistenciji od strane uma; značaj predstavlja dio same egzistencije.

Mi smo izgubili kontakt sa jezikom koji moţe razumjeti značaj; mi samo razumijemo smisao.Smisao je intelektualan, značaj je egzistencijalan. U ljubavi nema smisla ali postoji ogroman značaj; nemasmisla u Bogu ali postoji veliki značaj; nema smisla u meditaciji ali postoji veliki značaj, veliki sjaj.

Ja ţelim da kaţem mojim sanijasinima da oni ne treba da budu samo meditativni, oni treba da budu i kreativni. Oni treba da stvore ono što je Gurdţijev nazvao objektivna umjetnost. Oni treba da stvorenešto što će pomoći lutajućem čovječanstvu da doĎu do odmarališta. Da, mnogo toga treba stvoriti što ćedati zaklon, što će dati duboko, duboko iskustvo zajedništva sa prirodom. To je istinska funkcijaumjetnosti: pomoći ljudima da se zdruţe sa prirodom jer iz tog zajedništva nastaje religija. Na uka je

intelektualni napor da se shvati priroda; umjetnost je emocionalni napor da se razumije priroda, a religija je

egzistencionalni napor da se zdruţimo sa prirodom.

Umjetnost je viša od nauke, religija je viša od umjetnosti. Nauka treba da bude objekt ivna; ako bi

nauka bila subjektivna, ona bi bila samo fikcija – naučna fantastika. I religija treba da bude objektivna,zaista autentična; inače bi ona bila spekulacija, filozofija.

Osho

The Last Testament, Volume 3

Objektivna umjetnost

Humaniverzitet

OBJEKTIVNA UMJETNOST

Umjetnost moţe biti podijeljena na dva dijela. Devedeset devet procenata ukupne umjetnosti je

subjektivna umjetnost. Samo jedan procenat je objektivna umjetnost. Devedeset i devet procenatasubjektivne umjetnosti nema odnos prema meditaciji. Samo jedan procenat objektivne umjetnosti je baziran

na meditaciji.

Subjektivna umjetnost znači da izlivate svoju subjektivnost na platno; da ispoljavate svoje snove,svoju maštu, svoje fantazije. To je ispoljavanje vaše psihologije. Isto se dogaĎa i u poeziji, u muzici, i svim

oblicama stvaralaštva – vi nijeste zainteresovani za osobu koja će gledati vaše slike, nije vas briga što će sedogoditi sa njom kada to vidi; to uopšte nije vaša briga. Vaša umjetnost je jednostavno neka vrsta

povraćanja. To će vam pomoći na način kao što povraćanje pomaţe. To će vam odnijeti mučninu, to će vasučiniti čistijim, učiniće da se osjećate zdravije. Ali vas nije briga što će se dogoditi sa osobom koja ćevidjeti vaše bljuvotine. Njoj će biti muka. Ona će početi da se osjeća bolesno.

Pogledajte Pikasove slike. On je veliki slikar, ali samo subjektivan umjetnik. Gledajući njegova

platna, vi ćete početi da se osjećate bolesno, vrtoglavo, nešto će se poremetiti u vašem umu. Vi ne moţetedugo gledati Pikasove slike. Vi ćete poţeljeti da pobjegnete jer to slikarstvo ne dolazi od smirenog bića. To

je došlo iz haosa. To je proizvod noćnih mora. Ali devedeset devet procenata umjetnosti pripada tojkategoriji.

Objektivna umjetnost je sasvim suprotna. Čovjek nema ništa da izbaci, on je sasvim prazan,sasvim čist. Iz te tišine, iz te praznine se ukazuje ljubav, samilost. Iz te tišene se ukazuje mogućnost zakreativnost. Ta tišina, ta ljubav, ta samilost – to su osobine meditacije. Meditacija vas dovodi do vašeg

pravog središta. A vaše središte nije samo vaše središte, to je središte čitave egzistencije. Mi smo različiti



samo na periferiji. Kada se počnemo kretati ka središtu, mi smo jedno. Mi smo dio vječnosti, nev jerovatno

svijetlog iskustva ekstaze koja je izvan riječi. Nešto što vi moţete biti... ali veoma teško iskazati. Ali uvama se ukazuje velika ţelja da to podijelite sa nekim jer i svi drugi ljudi oko vas trgaju za upravo takvimiskustvom. A vi to već imate, vi znate put. A ti ljudi su trgali svugdje osim unutar sebe – gdje se to nalazi!

Vi ţelite da viknete u njihove uši. Vi ţelite da ih prodrmate i da im kaţete: „Otvorite oči! Gdje idete? Tamogdje idete, idete dalje od sebe. Vratite se domu, i uĎite što je moguće dublje u sebe“.

Ta ţelja za dijeljenjem sa drugima postaje kreativnost. Neko moţe da pleše. Postojali su mistici – kao na primjer Dţalaludin Rumi – čije učenje nije bilo u riječima, čije učenje je bilo kroz ples. On bi

plesao. Njegovi učenici bi sjedjeli pored njega a on bi im govorio: „Ako neko osjeća da mi se moţe pridruţiti neka mi se pridruţi. U pitanju je osjećaj. Ako se tako ne osjećate, to je do vas. Vi moţete i samosjedjeti i gledati“. Ali kada vidite čovjeka nalik Dţalaludinu Rumiju kako pleše, nešto što je bilo uspavanou vama se počinje buditi. Uprkos sebi, vi otkrivate da se ţelite pridruţiti u plesu. Vi ste već osjetili taj ples i

prije nego ste bili svjesni da se ţelite pridruţiti.

Čak i to iskustvo je od velike vrijednosti, da ste bili privučeni nekom magnetskom silom. To nije bila odluka vašeg uma, vi se nijeste vagali za ili protiv, da se pridruţite ili ne pridruţite, ne! Sama ljepotaRumijevog plesa, širenje njegove energije, vas je opsjednula. Vi ste bili obuhvaćeni. Taj ples je o bjektivna

umjetnost. A ako nastavite sa time – malo potom ćete biti neopterećeni, sve više i više sposobni – ubrzo

ćete zaboraviti na čitav svijet. Doći će trenutak kada će plesač nestati i kada će samo ples ostati.

U Indiji postoje kipovi ispred kojih jednostavno sjedite u tišini i meditirate. Samo gledate u tekipove. Oni su bili graĎeni od strane meditanata na takav način, u takvoj srazmjeri, da je bilo dovoljno dasamo gledate u taj kip, tu figuru, veličinu, ljepotu... Sve je veoma dobro izračunato da bi stvorilo odreĎenuvrstu stanja unutar vas. I samo sjedjeći u tišini ispred kipa Bude ili Mahavira, vi ćete se susresti sa nekimčudnim osjećanjem sa kojim se ne moţete susresti ako sjedite pored neke zapadnjačke skulpture. Svezapadnjačke skulpture su seksualne. Pogledajte rimsku skulpturu: divna je, ali nešto izaziva seksualnost uvama. To udara u vaš seksualni centar. To vam ne daje neki polet.

Na Istoku je sasvim drugačija situacija. Kipovi su klesani, ali prije no što vajar počne da kleše, onuči da meditira. Prije nego što počne da svira flautu, on uči meditaciju. Prije nego što počne da piše poeziju,on uči meditaciju. Meditacija je sasvim neophodna za bilo koju umjetnost; tada će umjetnost biti

objektivna. Tada ako samo pročitate nekoliko redaka haiku, japanskog oblika male pjesme – samo tri reda,moţda i tri riječi – ako to pročitate u tišini, vi ćete biti iznenaĎeni. To je daleko eksplozivnije od ikakvogdinamita. To jednostavno otvara vrata vašeg bića.

Ja imam Bašov mali haiku ispred ribnjaka pored moje kuće. Ja to volim veoma mnogo. Ja ţelimda budem tamo. Tako svaki put kada dolazim i odlazim... Bašo je osoba koju ja volim. Ništa posebno utome: Stari ribnjak ... To nije obična poezija. Ona je veoma slikovita. Samo osmotrite: Stari ribnjak. Žabauskoči... Vi skoro moţete i vidjeti stari ribnjak! Skoro da čujete ţabu, zvuk njenog skoka: plop. I sve se

stiša. Stari ribnjak je tu, ţaba je uskoćila, zvuk njenog skoka je proizvelo mnogo više tišine nego što je bilo prije. Samo pročitati to, to nije kao bilo koja druga poezija koju čitate – jedna pjesma, druga pjesma... Ne,

vi samo to treba da pročitate i da potom sjednete u tišini. Zamislite to! Zatvorite oči. Zamislite stari ribnjak.Vidite ţabu. Vidite kako ona uskoči. Uočite talasiće na vodi. Oslušnite zvuk. I potom slušajte tišinu kojaslijedi. To je objektivna umjetnost.

Mora da je Bašo to napisao u veoma meditativnom raspoloţenju, sjedeći pored starog ribnjaka,gledajući ţabu. I ţaba uskoči. Bašo je iznenada postao svjestan čuda koje je proizveo taj zvuk produbljujućitišinu. Bilo je više tišine nego prije. To je objektivna umjetnost.

Dok ne postanete stvaraoci, vi nikada nećete naći toliko stvarnog blaţenstva. To postiţete samostvarajući mogućnost da postanete dio ogromnog stvaralaštva egzistencije. Ali biti stvaralac, meditacija je

osnovna nuţnost. Vi moţete slikati i bez toga, ali to slikarstvo treba spaliti, to ne treba pokazivati drugima.



To je bilo dobro, to vam je pomoglo da se rasteretite, ali, molim vas, nemojte opterećivati druge. Nemojteto predstavljati svojim prijateljima, oni nijesu vaši neprijatelji.

Objektivna umjetnost je meditativna umjetnost, a subjektivna umjetnost je umna umjetnost.

Osho

The Last Testament, Volume 3

Kreativnost i ukrštanje

Humaniverzitet

KREATIVNOST I UKRŠTANJE

Paradoks umjetnosti je u tome što prvo morate da naučite tehniku a potom da je sasvimzaboravite. Ako ne poznajete ABC te tehnike, vi nećete biti u mogućnosti da dublje uĎete u to. Ali ako

poznajete samo tehniku, i nastavite da upraţnjavate tu tehniku tokom cijelog svog ţivota, vi moţete postativeoma sposoban tehničar ali ćete i ostati samo tehničar; nikada nećete postati umjetnik.

U zenu kaţu da ako ţelite da budete slikar treba da dvanaest godina učite kako da slikate,a narednih dvanaest godina da zaboravite sve o slikarstvu. Baš sasvim da zaboravite – to nema ništa savama. Meditirajte dvanaest godina, sječite drva, donosite vodu sa izvora. Radite bilo što, ali nemojte slikati.A onda ćete jednoga dana biti sposobni da slikate. Dvadeset četiri godine obuke: dvanaest godina učenjatehnike i dvanaest godina učenja kako da zaboravite tu tehniku. Tek tada moţete slikati. Tada je ta tehnika

postala dio vas; to više nije obično tehničko znanje, to je postalo dio vaše krvi, vaših kostiju, bića. Tada

moţete biti spontani. To vas neće ograničavati, neće vas obrobljavati. To je upravo i moje iskustvo, takoĎe.

Pjesnik, umjetnik, slikar je na putu da postane mistik. Sve umjetničke ideje su na putuka religioznosti.

Sada nemojte više svirati. Zaboravite sve o klasičnoj muzici. Radite nešto drugo: baštovanstvo, vajarstvo, slikarstvo, ali zaboravite klasičnu muziku kao da nikada nije postojala. Nekanekoliko godina ona ostane duboko u vašem biću tako da postane upijena. To tada više neće biti tehnika.Potom će vas jednog dana iznenada obuzeti nagon za sviranjem – tada počnite ponovo da svirate. Kada

ponovo počnete da svirate nemojte previše obraćati paţnju na tehniku, inače nikada nećete biti spontani.Budite malo inovativni – to znači biti kreativan. Osmislite neki novi način, novo sredstvo. Pokušajte neštonovo, nešto što niko do tada nije tako radio. Najveća kreativnost se dogaĎa ljudima koji su učili neštodrugo.

Budite malo inovativni – to znači biti kreativan. Osmislite neki novi način, novosredstvo. Pok ušajte nešto novo, nešto što niko do tada nije tako radio. Najveća kreativnost se događaljudima koji su učili nešto drugo.

Na primjer, ako bi matematičar svirao muziku, on bi unio nešto novo u svijet muzike.Ako bi muzičar postao matematičar, on bi u svijet matematike unio neku novinu. Sva najveća kreativnostse dogodila ljudima koji su se iz jedne discipline preselili u drugu. To je nalik ukrštanju. Djeca koja suroĎena od različitih roditelja su mnogo zdravija, mnogo ljepša.

Usljed toga su se u svim zemljama zabranjivali brakovi izmeĎu braće i sestara; razlog leţiu tome. Brak je bolji izmeĎu ljudi koji su veoma udaljeni ili pak koji nijesu u nikakvoj vezi kada je krvnosrodstvo u pitanju. Bilo bi dobro kada bi se uzimale osobe iz različitih rasa – i ako bi jednog dana otkrili



ljude na nekoj drugoj planeti, najbolji način bi bio ukrštanje izmeĎu zemlje i neke druge planete! Tadanikada ne bi neke vrste ljudi došli na svijet.

Zabrane i tabui protiv odnosa braće i sestara, protiv njihovih brakova su značajni – naučno značajni. Ali to nije razraĎivano do krajnjih granica, do logičnih krajnosti. Logična krajnost je daIndus ne treba da oţeni Indijku, da Njemac ne treba da oţeni Njemicu. Najbolji način je da Njemac oţeni

Indijku, Indus da oţeni Japanku, da Japanac oţeni Afrikanku, Afrikanac oţeni Amerikanku; da jevrej oţenihrišćanku, hrišćanin da se oţeni hinduskinjom, hindus da oţeni muhamedanku. To bi bio najbolji način. To bi izdiglo svijest na čitavoj planeti. To bio dalo bolju djecu, svjesniju, ţivotniju, bogatiju na svaki mogućinačin. Ali mi smo tako glupi da radimo bilo što, prihvatamo bilo što. Zašto onda ja govorim?

Šansi, jedan vrijedni mladi čovjek je iskreno razgovarao sa majkom.

»Majko, došlo je vrijeme – i stvarno je tako - da moramo konačno da porazgovaramo o

mom odnosu sa Mjuron. Da budem sasvim otvoren, naš odnos se razvio u nešto – kako da to kaţem a da nezvuči neumjesno – u nešto predivno i čak uzvišeno. Istina je, draga mati, da ja volim Mjuron, i da je touzvraćena ljubav. Mi ţelimo da se vjenčamo što je prije moguće, i oboje se nadamo da ćeš nam dati blagoslov.«

»Ali, Šansi«, usprotivi se majka, »da li shvataš što govoriš? Da li iskreno očekuješ da ću ja podrţati takav brak? Što će ljudi reći? Što će pomisliti naši prijatelji i susjedi?«

»Ah, majko, ti pokušavaš da budeš nepravedna – osjećam to do dna svog srca. A bili smou tako dobrim odnosima. Nikada to ne bih očekivao od tebe – i od svih tih ljudi?«

»Ali, sine, ti ne moţeš ići protiv uobičajenih pravila!«

»U redu, majko, hajde da o tome porazgovaramo kao civilizovani ljudi. Reci mi otvoreno

i jasno koju bi primjedbu mogla imati ti ili bilo ko u vezi mene i Mjuron?«

»Ti savršeno dobro znaš zašto se ja protivim – on je jevrejin!«

Ljudi su previše okrenuti jedni protiv drugih. Oni su bili previše dugo uslovjavanineprijateljstvom da su sasvim zaboravili da smo svi mi ljudska bića, da pripadamo istoj zemlji, istoj planeti.

Što je veća otuĎenost muţa i ţene, to je izraţenija posljedica braka. Isto se dogaĎa i umuzici, u slikarstvu, u matematici, fizici, u hemiji – neka vrsta ukrštanja. Kada osoba krene iz jedne oblastiu drugu oblast stvaranja, on sa sobom nosi ukus svog obrazovanja iako to ne moţe primijeniti. Što moţeteda radite sa svojom muzikom kada odete u fiziku? Vi treba da zaboravite sve u vezi sa time, ali to sve

ostaje negdje u pozadini. To je postalo dio vas; ono će uticati na sve što budete radili. Fizika je nešto veomadaleko od muzike, ali ako ste učili da svirate, prije ili kasnije ćete pronaći da teorije i hipoteze na neki način

imaju boju i miris muzike. Vi ćete moţda početi da osjećate da je svijet harmoničan – da nije haos većkosmos. Što dublje budete ulazili u smisao fizike moţete početi osjećati da je egzistencija orkestar. To neće

biti moguće nekome ko ništa ne zna o muzici. Ako se plesač unese u muziku, on će unijeti nešto novo, on

će muzici doprinijeti nečim novim.

Moj savjet je da ljudi treba da se kreću iz jedne discipline u drugu. Kada postanete poistovjećeni sa jednom disciplinom, kada postanete zarobljeni u nekoj tehnici, samo iskočite is toga iuskočite u nešto drugo. To je dobra ideja, to je velika ideja da se krećete iz jedne discipline u drugu. Takoćete otkriti da ste sve više i više kreativni.

Jednu stvar treba da zapamtite: ako ste zaista kreativni, vi ne moţete postati slavni.

Istinski kretivna osoba treba mnogo vremena da postane poznata jer ona treba da stvori vrijednosti – nove



vrijednosti, nove kritereijume, tek tada moţe biti procjenjivana. Ona treba da čeka najmanje pedesetgodina, a do tada će biti mrtva. Tek tada će ljudi početi da je uvaţavaju. Ako ţelite slavu onda zaboravitekreativnost. Tada nastojte da vjeţbate i vjeţbate, i nastavite da radite stvari koje vam idu od ruke, kojeradite znalački, tehnički sasvim savršeno, i tada ćete biti poznati – jer ljudi to razumiju; to je već

prihvaćeno.

Kada donesete nešto novo, vi bivate odbacivani. Svijet nikako ne moţe da oprosti osobikoja donese nešto novo na svijet. Kreativna osoba biva kaţnjavana od svijeta, zapamtite to. Svijet uvaţavanekreativne ali umješne osobe, tehnički savršene osobe, zato što tehničko savršenstvo znači savršenstvo iz

prošlosti. Svi razumiju prošlost, svi su bili obrazovani da to razumiju. Donijeti nešto novo na svijet znači daniko to neće moći da prihvati; to je nešto sasvim novo pa ne postoji kriterij kojim se to moţe vrijednovati.Još ne postoji sredstvo koje moţe pomoći ljudima da to shvate. Za to će biti potrebno pedeset i više godina

– umjetnik će umrijeti – potom će ga svijet uvaţavati.

Vincent Van Gog nije bio cijenjen u njegovo vrijeme. Nije nikada prodao nijedno platno.

Sada se svako njegovo platno prodaje na milione dolara – a tada ljudi nijesu htjeli od Vincenta Van Goga ni

na poklon da prime njegova platna – ta ista platna! On ih je davao prijateljima, bilo kome ko je htio da ih

okači u svoju sobu. Niko nije bio spreman da njegove slike okači u svoju sobu jer su se ljudi brinuli da ćeneko reći: »Da li si poludio? Kakvo je ovo slikarstvo«

Vincent Van Gog je imao svoj svijet. On je donio novi stil. Za to je bilo potrebno mnogo

desetljeća; ljudi su polako počeli osjećati da tu ima nečega. Čovječanstvo je usporeno i uspavano, onikaskaju za vremenom. Kreativne osobe su uvijek bile ispred svog vremena, iako u raskoraku. Zato ako

zaista ţelite da budete kreativni treba da prihvatite da nijeste slavni, vi ne moţete biti poznati. Ako zaistaţelite da budete kreativni treba da naučite jedan jednostavan fenomen - »umjetnost radi umjetnosti«, bez

ikakvog drugog motiva. Tada uţivajte u svemu što radite. Ako moţete naći nekoliko pri jatelja koji mogu da

uţivaju u tome, to je dobro; ako nema nikoga da uţiva u tome, onda uţivajte sami. Ako vi uţivate u tome,to je dovoljno. Ako se osjećate ispunjeni kroz to, to je dovoljno.

Svi razumiju prošlost, svi su bili obrazovani da to razumiju. Donijeti nešto novo nasvijet znači da niko to neće moći da prihvati; to je nešto sasvim novo da ne postoji kriterij kojim se tomože vrijednovati.

Istinska umjetnost znači nešto što vam moţe pomoći da postanete smireni, utišani,radosni; ako vam to pruţi slavlje, ako vas učini da moţete da plešete – bilo da neko učestvuje u tome savama ili ne, nije uopšte bitno. Ako to postane most izmeĎu vas i Boga, to je istinska umjetnost. Ako to postane meditacija, to je istinska umjetnost. Ako postanete upijeni u to, toliko upijeni da ego iščezne, to jeistinska umjetnost.

Zato nemojte brinuti o tome što je istinska umjetnost. Ako uţivate dok to radite, ako seizgubite dok to radite, ako osjećate da ste preplavljeni radošću i spokojstvom dok to radite, to je istinskaumjetnost. I nemojte brinuti o tome što kritičari kaţu. Kritičari ništa ne znaju o umjetnosti. Zapravo, ljudikoji ne mogu postati umjetnici postaju kritičari. Ako ne moţete učestvovati u trci, ako ne moţete bitiolimpijski trkač, makar moţete stajati po strani i bacati kamenje na trkače; to moţete lako raditi. Upravo točine kritičari. Oni ne mogu biti učesnici, oni ništa ne mogu stvoriti.

Uživajte u svemu što radite. Ako možete naći nekoliko prijatelja koji mogu da uživaju utome, to je dobro; ako nema nikoga da uživa u tome, onda uživajte sami. Ako vi uživate u tome, to jedovoljno. Ako se osjećate ispunjenim kroz to, to je dovoljno.

Čuo sam za sufi mistika koji je volio da slika, ali su svi kritičari tog vremena bili protivnjega. Svi su dolazili i kazivali: »Ovo je loše, to je loše.«



On je postao umoran od tih ljudi tako da je jednog dana okačio sve svoje slike ispredsvoje kuće. Pozvao je sve kritičare da doĎu sa kičicama i bojama i da poprave sva ta njegova platna – oni

su ga previše kritikovali; sada je došao trenutak da isprave sve njegove greške. Nijedan kritičar se nijeodazvao. Lako je kritikovati ali je teško popraviti. Poslije toga su svi kritičari prestali da kritikuju njegoveslike. On je uradio pravu stvar!

Ljudi koji ne znaju kako se stvara postaju kritičari – zato nemojte brinuti o njima.Odlučujući faktor je vaše osjećanje, ţar, zagrijanost. Ako vam stvaranje muzike daje osjećaj topline, radostraste u vama, ego iščezava, to tada postaje most izmeĎu vas i Boga. Umjetnost moţe postati najvećamolitva, moţe postati najmeditativnija stvar. Ako moţete biti u bilo kojoj umjetnosti: u muzici, slikarstvu,vajarstvu, plesu, u bilo kojoj umjetnosti koja moţe zahvatiti vaše biće, to će biti najbolji način za molitvu,najbolji način za mediaciju. To će vas malo po malo, korak po korak voditi ka Bogu. Zato je ovo moj

kriterij: ako vas to odvede do Boga, to je istinska umjetnost, to je autentična umjetnost.

Osho

Perfekcionizam

Humaniverzitet

PERFEKCIONIZAM

Ja sam čuo jednu divnu priču. Jednom je ţivio jedan veliki vajar i slikar, veliki umjetnik.

Njegova umjetnost je bila tako savršena da kada bi uradio kip čovjeka, bilo bi veoma teško reći šta ječovjek, a šta kip. To je bilo tako ţivotno, tako ubjedljivo, tako slično.

Jedan astrolog mu je rekao da mu se priblišava smrt, da ubrzo treba da umre. Naravno, bio jeveoma uplašen i zabrinut, i kao svaki čovjek je ţelio da izbjegne smrt. On je o tome razmišljao, meditirao, ina kraju našao rješenje. On je napravio svoje kipove, ukupno jedanaest, i kada je Smrt zakucala na njegova

vrata, kada je AnĎeo smrti ušao, on se sakrio izmeĎu tih jedanaest kipova. Potpuno je zaustavio disanje.

AnĎeo smrti je bio iznenaĎen, nije mogao vjerovati svojim očima. To se nikada nije dogodilo- to je bilo neočekivano! Nije bilo poznato da je Bog ikada stvorio dvije iste osobe; on je uvijek stvaraosamo unikate. On nikada nije vjerovao u neke rutinske poslove, nije volio grupni niz. On je bio sasvim

protiv kopija, stvarao je samo originale. Što se dogodilo? Dvanaest istih osoba na jednom mjestu? Kogasada da odnese? Samo jedan treba da bude odnesen...

AnĎeo smrti nije mogao da odluči. IznenaĎen, zabrinut, iznerviran, on se vratio. Pitao je

Boga: "Što ste uradili? Postoje dvanaest sasvim istih osoba, a ja mogu da odvedem samo jednu. Kako daodlučim?"

Bog se nasmijao. On je pozvao AnĎela smrti da mu se pribliţi i na uho mu rekao formulu,ključ otkrivanja stvarnog od nestvarnog. On mu je dao tajni kod i rekao: "Samo idi i unesi to u sobu u koju

se sakrio umjetnik izmeĎu njegovih kipova."

AnĎeo smrti je upitao: "Kako će to djelovati?"

Bog je rekao: "Ne brini. Samo idi i pokušaj."

AnĎeo smrti je otišao, iako ne vjerujući da će to djelovati, ali ako Bog tako kaţe, to mora dadjeluje. On je ušao u sobu, pogledao oko sebe, i kada ništa nije posebno primijetio, rekao je: "Gospodine,sve je savršeno osim jedne stvari. Vi ste to dobro odradili, ali ste jedno ispustili. Postoji jedna greška."



Čovjek je sasvim zaboravio da je bio sakriven. On je iskočio i rekao: "Kakva greška?"

Smrt se nasmijala. Smrt je rekla: "Uhvaćen si! To je bila jedina greška: ne moţeš zaboravitisebe. Hajde, prati me!"

Obično je umjetnik najegoističnija osoba na svijetu. Ali tada on nije pravi umjetnik. On

koristi umjetnost kao sredstvo za jačanje svog ega. Umjetnici su veoma egoistični; stalno se hvale i stalnose svaĎaju sa drugima. Svako od njih misli da je prvi i najbolji. Ali to nije prava umjetnost.

Pravi umjetnik sasvim nestane. Ti drugi umjetnici su samo tehničari; ja ih neću nazivatiumjetnicima već tehničarima. Ja ih neću nazvati ni stvaraocima, ja ću ih samo nazvati sastavljačima. Da,sastaviti pjesmu je jedno, stvoriti pjesmu je nešto sasvim drugo. Da bi sastavila poeziju, osoba treba da

poznaje jezik, gramatiku, pravila poezije. To je igra riječi, i ako znate tu cijelu igru, vi moţete stvoriti poeziju. To neće biti veoma poetično, ali će izgledati poetski. To moţe tehnički izgledati savršeno, ali to ćeimati samo tijelo - nedostajaće joj duša.

Duša se ostvaruje samo onda kada umjetnik iščezne u njegovu umjetnost - on više nijeodvojen. Kada slikar slika sa takvim zanosom da više ne postoji, da čak osjeća stid da potpiše tu sliku jer zna da je on nije napravio... Neka nepoznata sila je to stvorila posredstvom njega, on zna da je bio

opsjednut. To je bilo iskustvo svih velikih slikara u prošlosti: osjećaj opsjednutosti. Što je veći umjetnik, toosjećanje je jasnije.

A oni koji su najveći - Mocart, Betoven, Kalidas, Rabindranat Tagora - oni koji su najveći susasvim sigurni da nijesu bili ništa osim šuplji bambus i da je egzistencija pjevala kroz njih. Oni su biliflaute ali muzika nije njihova. To je teklo kroz njih, ali to je došlo iz nekog nepoznatog izvora. Oni to

nijesu ometali - to je sve što su oni radili - ali oni to nijesu stvorili.

Duša se ostvaruje samo onda kada umjetnik iščezne u njegovu umjetnost - on više nijeodvojen. Kada slikar slika sa takvim zanosom da više ne postoji, da čak osjeća stid da potpiše tu sliku jer zna da je on nije napravio. Neka nepoznata sila je to stvorila posredstvom njega, on zna da je bio

opsjednut. To je bilo iskustvo svih velikih slikara u prošlosti: osjećaj opsjednutosti. Što je veći umjetnik,to osjećan je je jasnije.

To je paradoks. Pravi stvaralac zna da on nije ništa stvorio. Egzistencija je radila kroz njega.Ona ga je opsjednula, njegove ruke, njegovo biće, i tada stvorila nešto kroz njega. On je bio instrument.Onda kada umjetnik nestane, to je prava umjetnost. Tada tu nije u pitanju ego. Tada ta umjetnost postaje

religiozna. Tada je umjetnik mistik - ne samo da je tehnički isparavan već je i egzistencijalno autentičan.

Što je manje ličnosti umjetnika u njegovom djelu, to je djelo savršenije. Kada je umjetnik

sasvim odsutan iz svog djela, tada je stvaralaštvo u potpunosti savršeno - vi uvijek treba da se prisjetite tog

razmjera. Što je umjetnik više prisutan, to je djelo manje savršeno. Ako je umjetnik previše prisustan, djeloće biti ruţno, biće neurotično. To će biti samo ego - što drugo moţe biti?

Ego je neurotičan. I još nešto treba zapamtiti: ego uvijek ţeli da bude savršen. Ego je veliki

perfekcionista. Ego uvijek ţeli da bude veći i bolji od drugih; stoga je perfekcionista. Ali savršenstvonikada nije moguće putem ega, zato je taj trud apsurdan. Perfekcija je moguća samo onda kada nema ega -

ali tada čovjek nikada i ne razmišlja o savršenstvu.

Pravi umjetnik nikada ne razmišlja o savršenstvu. On nema ideju o savršenstvu, on jednostavno dopusti sebi da se preda, da se opusti, i što se god dogodi, dogodi se. Pravi umjetnik uistinurazmišlja o totalitetu, ali nikada o perfekciji. On ţeli da bude potpuno u tome, to je sve! Kada pleše, on ţelida nestane u plesu. On ne ţeli da bude prisutan, jer prisustvo plesača znači remećenje plesa. Ljepota i ritam

bi bili poremećeni, ometeni. Kada plesač nije prisutan, sve prepreke nestanu, tok plesa je veoma miran, lak.



Što ima manje umjetnika u svom djelu, to je djelo savršenije. Kada je umjetnik sasvimodsutan iz svog djela, tada je stvaralaštvo u potpunosti savršeno - vi uvijek treba da se prisjetite tog

razmjera.

Pravi umjetnik zaista misli totalitarno - kako da bude potpun - ali nikada ne razmišlja o perfekciji. A ljepota se sastoji u tome: oni koji su po tpuni su savršeni. Oni koji razmišljaju o savršenstvu

nijesu savršeni, nikada nijesu potpuni. Naprotiv, što više razmišljaju o perfekciji, to bivaju neurotičniji. Oniimaju ideale. Oni se uvijek uporeĎuju, i uvijek bivaju slabiji.

Ako imate neki ideal, dok ne ispunite taj ideal, vi o sebi nećete misliti da ste savršeni, a ondakako moţete biti potpuni u svom djelovanju? Na primjer, ako razmišljate da budete plesač kao Niţinski,kako onda moţete biti potpuni u svom plesu? Vi biste stalno gledali, posmatrali sebe, pokušavali da tounaprijedite, plašili se da ne napravite neku grešku. Vi biste bili podijeljeni - dio vas bi plesao, a drugi dio

bi stajao po strani i prosuĎivao, osuĎivao, kritikovao. Vi ste podijeljeni, vi ste u raskolu.

Niţinski je bio savršen jer je bio potpun. Obično bi se dogaĎalo da ljudi ne bi vjerovali kada bi on skočio u plesu, ljudi ne bi vjerovali svojim očima; čak i naučnici ne bi povjerovali svojim očima. Njegov skok je bio takav da je bio protiv zakona o gravitaciji - to je bilo neponovljivo! A kada bi završavaoskok, to bi bilo sporo i lako, nalik peru... i to je protiv zakona o gravitaciji.

Često su ga pitali o tome. Što su ga ljudi češće pitali o tome, on je bio sve više svjestan toga,i to je sve više nestajalo. Došao je trenutak u njegovom ţivotu kada je to sasvim iščezlo, a razlog je bio: što

je više bivao svjestan toga - on je tako gubio potpunost u tome. Tada je shvatio zašto je to nestalo.Savršenstvo se dogaĎalo, ali se dogaĎalo samo onda kada bi Niţinski bio sasvim izgubljen u plesu. U toj

potpunoj izgubljenosti, u tom potpunom prepuštanju, osoba djeluje u jednom sasvim drugačijem svijetu, uskladu sa drugačijim zakonima.

Dopustite da vam kaţem nešto o jednom zakonu koji će, prije ili kasnije, nauka morati daotkrije. Ja to nazivam Zakon uzvišenosti . Upravo kao što postoji zakon gravitacije... prije tri stotine godinato nije bilo poznato. To je djelovalo i prije nego je postalo poznato; zakon ne mora biti poznat da bi

djelovao. Zakon je uvijek djelovao; on nema ništa sa Njutnom i jabukom koja je pala sa drveta. Jabuke su

padale i prije Njutna, takoĎe! To ne znači da je prvo Njutn otkrio zakon, a onda su jabuke počele da padaju.

Zakon je postojao, Njutn ga je samo otkrio.

Upravo nalik tome, postoji još jedan zakon - Zakon uzvišenosti koji uzdiţe. Zakon gravitacijevuče stvari naniţe; Zakon uzvišenosti podiţe stvari naviše. To u jogi nazivaju levitacija. U odreĎenomstanju izgubljenosti, u odreĎenom stanju opijenosti - opijenosti boţanskim - u odreĎenom stanju krajnje predanosti, lišenosti ega, taj zakon počinje da djeluje. Osoba se uzdiţe. Osoba postaje osloboĎena teţine.To se dogodilo u slučaju Niţinskog. Ali vi to ne moţete ostvariti jer ako postojite, to se neće dogoditi.

Ego je nalik kamenu oko vašeg vrata. Kada ego nije prisutan, vi se osjećate besteţinski. Zar to nijeste osjetili nekada u svom ţivotu? Postoje trenuci kada imate besteţinski osjećaj. Vi hodate i imateosjećaj kao da ne dotičete zemlju, vi ste nekoliko santimetara iznad nje. Trenuci radosti, trenuci molitve,trenuci meditacije, trenuci slavlja, trenuci ljubavi... i vi bivate besteţinski, vi ste uzvišeni.

Ja kaţem da će prije ili kasnije nauka to otkriti jer nauka vjeruje u odreĎeni princip: principsuprotnosti. Nijedan zakon ne moţe biti usamljen, on mora imati svoju suprotnost. Elektricitet ne moţedjelovati samo sa jednom stranom - pozitivnom ili negativnom; oboje je potrebno. Oni se nadopunjuju.

Postoje trenuci kada imate bestežinski osjećaj. Vi hodate i imate osjećaj kao da ne dotičete zemlju, vi ste nekoliko santimetara iznad nje. Trenuci radosti, trenuci molitve, trenuci meditacije, trenuci

slavlja, trenuci ljubavi... i vi bivate bestežinski, vi ste uzvišeni.



Nauka zna da svaki zakon ima svoju suprotnost kojom se nadopunjuje. Gravitacija mora

imati suprotan zakon kojim se dopunjuje. Taj zakon, probno, ja nazivam Uzvišenost - u budućnosti bi bilomoguće dati bilo koji drugi naziv jer naučnici, ukoliko bi to otkrili, to ne bi nazvali uzvišenost. Ali to jenajbolji mogući naziv.

Osho

Kreativnost

Budite sanjari

Humaniverzitet

BUDITE SANJARI

U jednom od svojih djela Fridrih Niče je rekao: "Čovječanstvu će se dogoditi najveća nesrećaonog dana kada sanjari iščeznu." Sva evolucija čovječanstva je nastala usljed toga što je čovjek sanjao o

tome. To što je juče sanjao, danas se ostvarilo, a to što danas sanja moţe sjutra postati stvarnost.

Svi pjesnici su sanjari, svi muzičari su sanjari, svi mistici su sanjari. Zapravo, kreativnost je proizvod sanjanja. Ali ti snovi nijesu oni snovi koje je analizirao Sigmund Frojd. Zato vi treba da napravite

razliku izmeĎu sna pjesnika, sna vajara, sna arhitekte, sna mistika, sna plesača - i snova bolesnog uma.

Naţalost, Sigmund Frojd nikada nije razmišljao o velikim sanjarima koji su utemeljili cijelu ljudskuevoluciju. On se susretao samo sa psihički oboljelim ljudima, a pošto je njegovo ukupno ţivotno iskustvo bilo bazirano na posmatranju i analizi snova psihopata, sama riječ sanjanje je bila osuĎena. Ludak sanja, alinjegov san biva destruktivan prema sebi. Kreativan čovjek takoĎe sanja, ali njegov san nastoji da obogatisvijet.

Prisjetio sam se MikelanĎela. On je prolazio kroz pijacu gdje su se prodavale sve vrste

mermera. Tada je ugledao predivnu stijenu i upitao je za nju. Vlasnik reče: "Ako ţelite tu stijenu moţete je

odmah besplatno nositi jer mi samo zauzima prostor. Dvanaest godina niko nije čak ni pitao za nju; ni ja ne vidim neku vrijednost u toj stijeni."

MikelanĎelo je uzeo tu stijenu, radio na njoj skoro cijelu godinu, i napravio moţda najljepšustatuu ikada stvorenu. Upravo prije nekoliko godina jedan ludak je pokušao da je uništi. To je bilo uVatikanu; to je bila statuo Isusa Hrista koji je leţao na koljenima njegove majke Marije nakon što je skinutsa krsta. Ja sam vidio samo fotografiju, ali to je bilo tako ţivo kao da je Isus mogao svakog trenutka daustane. On je iskoristio mermer na tako umjetnički način da vi moţete osjetiti dvije stvari - snagu i nemoćIsusa. Na licu Isusove majke Marije su bile suze.

Upravo prije nekoliko godina je jedan ludak čekićem oštetio statuu koju je MikelanĎelonapravio, a kada su ga upitali zašto je to uradio, on je odgovorio: "I ja ţelim da postanem poznat.MikelanĎelo je morao da radi godinu dana na tome; potom je postao poznat. Meni je trebalo samo pet

minuta da uništim cijelu statuu. Moje ime je obišlo cio svijet na naslovnim stranicama svih novina." Obojeljudi je radilo na istoj mermernoj stijeni. Jedan je bio stvaralac, a drugi je bio ludak.

Kada je MaikelanĎelo nakon godinu dana završio svoje djelo, on je pozvao onog istog prodavca mermera da ga posjeti jer je ţelio da mu nešto pokaţe. Prodavac nije mogao da vjeruje svojimočima. Rekao je: "Gdje si našao ovaj predivni mermer?"



MikelanĎelo reče: "Zar ga ne prepoznaješ? To je ona ista ruţna stijena koja je stojala predtvojom radnjom dvanaest godina." A ja sam zapamtio taj dogaĎaj po tome što ga je prodavac upitao: "Kakosi znao da se onaj ruţni kamen moţe pretvoriti u ovu predivnu statuu?"

MikelanĎelo reče: "Ja nijesam mislio o tome. Ja sam sanjao da napravim ovu statuu, i kadasam prolazio pored one stijene, ja sam iznenad vidio Isusa kako me zove: "Ja sam zarobljen u ovoj stijeni.

Oslobodi me; pomozi mi da izaĎem iz ove stijene." Ja sam vidio sasvim takvu istu statuu u toj stijeni. Jasam tako napravio samo jedan mali posao; ja sam samo uklonio nepotrebni dio sa stijene, i tako su se Isus i

Marija oslobodili njihovog ropstva." "

Bio bi veliki doprinos ukoliko bi čovjek iste veličine nalik Sigmundu Frojdu, umjesto daanalizira bolesne ljude i njihove snove, radio na snovima psihološki zdravih ljudi, i ne samo zdravih već ikreativnih ljudi. Analiza njihovih snova bi pokazala da svi snovi nijesu potiskivanje. Analizom njihovih

snova bi se dokazalo da postoje snovi koji su nastali iz znatno kreativnije svijesti od obične ljudske svijesti. Njihovi snovi nijesu bolesni, njihovi snovi su istinski zdravi. Cijela evolucija i svijest čovječanstva ovisi otakvim sanjarima.

Cijela egzistencija je jedno organsko jedinstvo. Vi ne drţite ruke samo jedno drugome, vi sedrţite i za drveće. Ne dišete samo vi, cijela egzistencija diše sa vama. Univerzum je u dubokoj harmoniji.

Samo je čovjek za boravio jezik harmonije, a moj posao ovdje je da vas podsjetim na to. Mi nijesmo stvoriliharmoniju; harmonija je vaša stvarnost. Vi ste samo to zaboravili. Moţda je to tako očigledno da osoba tonastoji da zaboravi. Moţda ste i roĎeni u tome; kako onda moţete razmišljati o tome?

Jedna stara priča govori kako je jedna riba koja je bila filozofski nadarena pitala drugu ribu:"Ja sam čula mnogo toga o okeanu, ali gdje je on?" A ona je bila u okeanu! Ona je bila roĎena u okeanu,ona je ţivjela u okeanu; nikada nije bilo nikakvog odvajanja. Ona nikada nije vidjela okean kao neštoodvojeno od nje. Jedna stara riba uhvati mladu ribu-filozofkinju i reče joj: "Ovo u čemu smo mi je okean."

Ali mlada filozofkinja reče: "Mora da se šalite. Ovo je voda, a vi to zovete okean. Ja ću toispitati sa nekim mudrijim osobama."

Riba je upoznala okean tek onda kada je bila uhvaćena u ribarsku mreţu i kada je bila

izvučene iz okeana, kada je bila bačena u pijsak. Tada je po prvi put shavtila da je oduvijek ţivjela uokeanu, da je okean njen ţivot i da bez njega ne moţe opstati.

Ali čovjek tu ima teškoće. Vi ne moţete biti izbačeni iz egzistencije. Egzistencija je beskonačna. Ne postoji obala na kojoj vi moţete zastati i gledati egzistenciju. Bilo gdje da ste, vi ćete bitidio egzistencije. Svi mi dišemo zajedno. Mi smo dio jednog orkestra. Spoznati to je veliko iskustvo -

nemojte to nazivati sanjanje jer je sanjanje usljed Sigmunda Frojda dobilo pogrešno tumačenje. Inače, to je jedna od najljepših riječi, veoma poetična.

Samo ako ste smireni, samo ako ste radosni, samo ako bitišete u ovoj tišini, vi ćete osjetiti daste sjedinjeni sa drugima. Kada razmišljate, vi ste odijeljeni od drugih jer tada o nečemu razmišljate, adruga osoba ima sasvim druge misli. Ali ako ste oboje smireni, s vi zidovi meĎu vama tada nestaju. Dvijetišine ne mogu ostati dvije. One se sjedinjuju.

Sve velike vrijednosti ţivota - ljubav, tišina, blaţenstvo, ekstaza, boţanstvenost - čine vassvjesnim ogromnog jedinstva. Ne postoji niko drugi osim vas; svi smo mi samo različiti izrazi jedne istestvarnosti, različite pjesme jednog istog pjevača, različiti plesovi jednog plesača, različite slike - ali slikar je

jedan. Ali ne zovite to san jer nazivajući to snom, vi ne shvatate da je to stvarnost. A stvarnost je mnogoljepša od bilo kog sna. Stvarnost je mnogo zanimljivija, raznobojnija, radosnija, razigranija od bilo čega štomoţete zamisliti. Ali mi ţivimo tako nesvjesno...



Kada razmišljate, vi ste odijeljeni od drugih jer tada razmišljate nešto, a druga osoba imasasvim druge misli. Ali ako ste oboje smireni, svi zidovi među vama tada nestaju. Dvije tišine ne moguostati dvije. One se sjedinjuju.

Prva nesvjesnost je ta da mi mislimo da smo odijeljeni. Ali ja ţelim da naglasim da nijedančovjek nije ostrvo; mi smo svi dio jednog istog kontinenta. Postoje raznolikosti ali nas to ne činiizdvojenim. Raznolikost čini ţivot bogatijim - dio nas je u Himalajima, dio nas je u zvijezdama, dio nas je

u ruţama. Dio nas je na ptičijim krilima, dio nas je u zelenilu drveća. Mi se prostiremo svuda okolo.

Iskusiti to kao stvarnost će preobraziti vaš pristup ţivotu, preobraziće svaki vaš čin, preobraziće cijelo vaše biće.

Vi ćete postati prepuni ljubavi; vi ćete postati prepuni poštovanja prema ţivotu. Vi ćete po prvi put, po meni, postati religiozni - ne hrišćani, ne hindusi, ne muhamedanci već istinski, čisto religiozni.

Riječ religija je predivna. Ona potiče od korijena riječi koja znači okupiti one koji su u svomneznanju zastranili; okupiti ih, uzdići ih kako bi mogli vidjeti da nijesu odvojeni. Tada vi ne moţete

povrijediti čak ni drvo. Tada će vaša milostivost i vaša ljubav biti spontana - neće biti kultivisana, neće biti

nametnuta. Ako je ljubav nametnuta, ona je laţna. Ako je nenasilnost kultivisana, ona je laţna. Ako jemilosrĎe obučeno, ono je laţno. Ali ako sve to dolazi spontano, bez nekog napora, tada je njihova stvarnosttako duboka, tako odabrana...

U prošlosti je u ime religije počinjeno mnogo zločina. Više ljudi je ubijeno od stranereligioznih osoba nego od bilo koga drugoga. Svakako, sve te religije su bile krivotvorene, laţne. Stoga je potrebno da se rodi istinska religija.

Riječ religija je predivna. Ona potiče od korijena riječi koja znači okupiti one koji su usvom neznanju zastranili; skupiti ih, uzdići ih kako bi mogli vidjeti da nijesu odvojeni.

Kada je H. G. Vels objavio svoju istoriju svijeta - ogromno djelo - ljudi su ga upitali: "Štomislite o civilizaciji?"

On je rekao: "To je dobra ideja, ali neko bi trebao da nešto uradi kako bi je ostvario."

Sve do sada mi nijesmo bili civilizovani, kulturni, religiozni. U ime civilizacije, u ime

kulture, u ime religije smo počinili mnoga varvarska djela - primitivna, nehumana, ţivotinjska. Tako ječovjek otišao predaleko od stvarnosti. On treba da se probudi i otkrije istinu da smo svi mi jedno. To nijenikakva pretpostavka; to je, bez izuzetka, iskustvo svih meditanata u prošlosti - da je cijela egzistencija

jedna, da je jedno organsko jedinstvo. Zato nemojte brkati bilo koje divno iskustvo sa snom. Nazvati to san,

odričete se njegove stvarnosti. Snovi treba da postanu stvarni, a ne da stvarnost zamijenite snovima.

Osho Kreativnost

UMJETNOST SLOBODE



Sloboda od nečega je obična, svjetovna. Čovjek je uvijek pokušavao da seoslobodi od nekih stvari. To nije kreativno. To je negativan aspekt slobode.

Sloboda za nešto je kreativnost. Vi imate odreĎenu viziju koju ţelite da

materijalizujete i ţelite slobodu za to. Sloboda od nečega je uvijek iz prošlosti, a slobodaza nešto je uvijek za budućnost. Sloboda za nešto je duhovna dimenzija jer se krećete kanečemu nepoznatom, a moţda jednoga dana i ka nespoznatljivom. To će vam dati krila.

Sloboda od nečega, najviše, moţe vam skinuti lisice sa ruku. To nije i neizostavnokorisno – a cijela istorija je dokaz za to. Ljudi nikada ne razmišljaju o drugoj slobodi koju ja naglašavam. Oni uvijek misle na prvu – jer nemaju snage da vide drugu. Prva je

vidljiva: lanci na njihovim nogama, lisice na njihovim rukama. Oni ţele da se oslobodetoga, ali što potom? Što namjeravate da radite sa svojim rukama? Vi se potom moţete i pokajati što ste traţili slobodu od toga.

Vi to moţete vidjeti svugdje u svijetu: neke zemlje su se oslobodile od Britanaca,

od Španaca, od Portugalaca – ali njihova situacije ja daleko lošija od one kada su bilirobovi. Makar su bili naviknuti na svoje ropstvo, odbacili su ambicije, prihvatili su svoj

udes kao svoju sudbinu. Sloboda od ropstva jednopstavno stvara haos.

Čitava moja porodica je bila uključena u borbi za osloboĎenje od Britanaca. Svioni su bili u zatvoru. Njihovo školovanje je bilo prekinuto. Niko od njih nije mogaoupisati univerzitet jer prije nego su poloţili ispit bili su uhvaćeni – neko je bio tri godine

u zatvoru, neko četiri godine. Potom je bilo prekasno da se ponovo počne sauniverzitetom, a oni su bili dobronamjerni revolucionari. U zatvoru su se povezali sa

svim liderima revolucije; zatim su sav svoj ţivot posvetili revoluciji.

Ja sam bio veoma mlad ali sam obično raspravljao sa mojim ocem, sa mojimujakom: „Ja razumijem da je ropstvo ruţno. To vas dehumanizuje, poniţava. To vamuniţava dostojanstvo bića, ljudskog bića. Treba se boriti protiv toga . Ali moje pitanje je

što ćete raditi kada budete slobodni? OsloboĎenje od nečega je jasno, i ja nijesam protivtoga. To što ja ţelim da znam i da jasno shvatim je što ćete da radite sa svojom slobodom.Vi znate kako se ţivi u ropstvu. Da li znate kako da ţivite u slobodi? Vi znate odreĎenenačine kako da se odrţite u ropstvu; inače biste bili uništeni, ubijeni, likvidirani. Da liznate da bi u slobodi bila vaša odgovornost da odrţite red? Niko ne bi smio ubijati, i nikodrugi ne bi bio odgovoran za vas – vi ćete biti odgovorni. Da li ste pitali vaše voĎe čemuta sloboda?“

Ja nijesam nikada dobio odgovor. Oni su rekli: „Sada smo sasvim uključeni uosloboĎenje od ropstva; mi ćemo kasnije brinuti o slobodi.“

Ja im rekoh: „To nije naučan pristup. Ako rušite staru kuću, ako ste dovoljnointeligentni, vi ćete makar napraviti plan za novu kuću. Zato je bolje da prvo pripremitetemelje nove kuće prije nego što srušite staru. Inače ćete biti bez kuće i patićete – jer je

bolje da budete i u staroj kući nego da budete bez kuće.“



Velike voĎe indijske revolucije su običavali da borave kod moje porodice – i tu je

bilo mjesto mog stalnog raspravljanja sa njima. Ja nikada nijesam našao nijednog voĎuindijske revolucije koji bi imao odgovor na pitanje što će oni uraditi sa slobodom.

Sloboda je došla. Hindusi i muslimani su se ubijali, bilo je na milione ţrtava. Oni

su bili spriječavani od strane britanskih snaga da se ne ubijaju; te snage su se povukle, i potom su nastali stalni neredi u čitavoj Indiji. Svačiji ţivot je bio u opasnosti. Čitavigradovi su gorjeli, čitavi vozovi su gorjeli a ljudima nije dopuštano da izaĎu iz vozova.

Ja rekoh: „To je čudno. To se nije dogaĎalo u ropstvu, a dogaĎa se u slobodi – a

razlog je u tome što vi nijeste pripremljeni za slobodu.“

Zemlja je bila podijeljena na dva dijela – oni nikada o tome nijesu razmišljali. Ucijeloj zemlji je bio haos. Ljudi koji su došli na vlast su imali odreĎenu sposobnost, a tasposobnost je bila da pale mostove, da pale zatvore, da ubijaju ljude koji su obrobili

zemlju. Ta sposobnost nije imala ništa sa izgradnjom nove zemlje. Ali postojali su voĎe

revolucije; naravno, oni su došli na vlast. Oni su se borili, oni su pobijedili, i vlast jedošla u njihove ruke. Ona je bila u lošim rukama.

Nijednom revolucionaru ne treba dati vlast – jer on zna kako da sabotira, on zna

kako da uništava, ali on ne zna kako da stvara. On treba da bude poštovan, nagraĎen sazlatnom medaljom, ali mu ne treba dati moć. Vi treba da naĎete ljude koji mogu bitikreativni – ali to bi bili l judi koji nijesu učestvovali u revoluciji.

To je veoma delikatna stvar jer su kreativni ljudi zainteresovani za njihovo

stvaralaštvom, njih nije briga ko upravlja. Neko mora upravljati – bilo da su to Britanci ili

Indijci, to njih nije briga. Oni su zainteresovani da svoju energiju preliju u svoj

stvaralački rad; zato oni nijesu u revolucionarnom rangu. Stoga im revolucionari nećedozvoliti da imaju moć. Zapravo, oni su otpadnici. To su ljudi koji nikada nijesuučestvovali u revoluciji, i vi ţelite da im date moć?

Sve revolucije u svijetu su sve do sada propadale iz prostog razloga jer ljudi koji

su stvorili revoluciji su imali jednu vrstu sposobnosti, a ljudi koji mogu izgraditi zemlju,

stvoriti novu zemlju, stvoriti odgovornost kod ljudi su mnogo drugačiji. Oni ne učestvujuu razaranju, ubijanju. Oni ne mogu ni dospjeti do vlasti. Vlast ide u ruke onih koji su se

borili. Zato, prirodno, svaka revolucija u suštini propada.

Ovo što ja govorim se mora jasno shvatiti. Postoje dva dijela revolucije, od i za, i

zato treba da bude dvije vrste revolucionara: oni koji su prvi – od – i oni koji rade za

drugi dio kada se rad prvih završi – za. Ali to je teško sprovesti. Ko će to sprovesti? Svisu puni ţudnje za vlašću. Kada su revolucionari pobjednici, vlast je njihova; oni je ne

mogu dati nikome. I zemlja će biti u haosu. Ona će u svim dimenzijama svakodnevno padati sve niţe i niţe. Zbog toga vas ne učim revolucionarnošću; ja vas učim buntovništvu. Revolucija je od masa; buntovništvo je od individue.



U buntovništvu se individua mijenja. Ona ne brine o strukturi moći. Ona jednostavno nastoji da mijenja svoje biće, poraĎa novog čovjeka u sebi. U buntovništvumogu učestvovati obije vrste revolucionara jer mnogo toga treba uništiti, i mnogo togatreba izgraditi. Stvari treba porušiti da bi se mogle izgraditi, zato postoji poziv za oboje:za one koji su zainteresovani za rušilaštvo, i za one koji su zainteresovani za stvaralaštvo.

To nije fenomen mase. To je vaša vlastita individualnost.

Ako milioni ljudi proĎu kroz buntovništvo tada će vlast zemalja, tada će nacije biti u rukama tih ljudi... buntovnika. Samo u buntovništvu revolucija moţe uspjeti. Poštorevolucija ima rascijepljenu ličnost, buntovništvo je ujedinjeno, jedno. I zapamtite ovo: u buntovništvu rušilaštvo i stvaralaštvo idu zajedno ruku pod ruku, podrţavaju jedno drugo.Oni nijesu odvojeni procesi. Kada ih jednom odvojite – kao što je u revoluciji – vi ćete ponoviti istu staru priču. U revoluciji bivate podijeljeni: ili od nečega ili za nešto. Vi nemoţete imati sve zajedno jer oni trebaju drugačije sposobnosti. Ali u buntovništvu se obakvaliteta kombinuju zajedno.

Kada vajar radi neku skulpturu, on radi obadvije stvari: on lomi kamen – uništavaga kao takvog – ali dok uništava taj kamen, on stvara predivni kip koji nije bio tu prije.

Uništavanje i stvaranje idu zajedno, oni nijesu odvojeni.

Buntovništvo je cjelovito, dok je revolucija pola-pola, a to je opasnost u

revoluciji. Ime je predivno ali je vjekovima bila povezana sa podijeljenim umom. A ja

sam protiv svake vrste rascjepa jer vas to vodi šizofreniji.

Ako mnogo ljudi proĎe kroz ovo buntovništvo – koje nije protiv nikoga, ono je

samo protiv vaše uslovljenosti – i donese novog čovjeka unutar sebe... problem nijeteţak. Revolucija bi se tako prevazišla.

„Buntovništvo“ je riječ za budućnost.

Transmission of the Lamp

SAMO-OSTVARENJE

Kao prvo, valja shvatiti što se misli pod pojmom "samo-ostvarenje". A.H. Maslov je koristio

taj pojam- "samo-ostvarenje" (self-actualization). Čovjek je roĎen kao potencijal. On se nije odmah

ostvario - samo je jedna mogućnost za to. Čovjek se rodio kao pogodna mogućnost, ali ne i kao unaprijedostvaren čin. On moţe postati nešto. On moţe dostići ostvarenje svojih mogućnosti, ali i ne mora. Ta

pogodna prilika moţe biti iskorišćena - priroda te na to neće siliti. Ti si u tome slobodan. Ti moţeš odabratida budeš ostvaren; ali i ne moraš ništa preduzeti na tom polju. Čovjek je roĎen tek kao sjeme. Zato, nijednaosoba nije roĎena unaprijed ispunjena - roĎeni smo samo sa mogućnošću za ispunjenje.

Ako je to tako, a tako jeste, onda nam samo-ostvarenje dolazi kao osnovna potreba. Dok ne

ostvarimo svoju potrebu, dok se ne ispunimo, dok ne postanemo ono što treba da budemo, ili što mislimoda treba da budemo, dok vaša ţudnja ne bude ispunjena, dok se potpuno ne ostvarite, dok vaše sjeme ne

postane rascvjetano stablo, vi ćete stalno imati dojam da vam nešto nedostaje. A svi tako osjećaju, SVIosjećaju da im nešto fali. To osjećanje proističe iz toga što još nijeste sasvim ostvareni.



To ne znači da vi nijeste postigli bogatstvo ili poloţaj u društvu, da vam nedostaje ugled ilimoć. Čak i kada dobijete ono što ste traţili - bogatstvo, vlast, moć, ugled - vi ćete i dalje osjećati taj stalnidojam da vam nešto nedostaje, jer to osjećanje "nešto mi fali" nije povezano sa nečim spolja. To je u vezisa vašim unutarnjim rastom. Dok se ne ispunite, dok ne dospijete do realizacije, do vlastitog procvata, dok ne dospijete do jednog unutarnjeg zadovoljenja u kojem ćete osjećati da je to ono što ste htjeli da budete,

osjećanje nedostatka će se i dalje ispoljavati. A vi nikako ne moţete uništiti to osjećanje. Taj osjećaj se nemoţe ničim poništiti. Zato samo-ostvarenje znači dospijeće osobe do onoga što je trebala da bude. Ona jeroĎena kao sjeme, a sada je to sjeme procvjetalo. Ona je dospjela do potpunog razvoja, dospjela je do

unutarnjeg rasta, do kraja unutarnjeg puta. Onog trenutka kada osjetite da su svi vaši potencijali stavljeni udjejstvo, vi ćete tada osjetiti vrhunac ţivota, vrhunac ljubavi i same egzistencije.

Abraham Maslov je koristio pojam "samo-ostvarenje". On je takoĎe koristio i pojam:"vrhunac iskustva". Kada bi osoba dospjela do sebe, ona je dospjela do vrhunca - do vrhunca blaţenstva.Posle toga nema nikakvog upinjanja za nečim drugim. Ta osoba je sasvim zadovoljna sa samim sobom.

Sada joj više ništa ne fali: ne postoji više ţelje, zahtjeva, kolebanja. Bilo što da je ona, sasvim je zadovoljnasa time. Samo-ostvarenje postaje vrhunac iskustva, i samo takva osoba, koja je dostigla samo-ostvarenje,

moţe se vinuti do vrhunca iskustva. Tada je sve vrhunac iskustva za njega: bilo što da radi ili ne radi, bilosamo da bitiše; samo bitisanje je blaţenstvo za njega. Tada blaţenstvo nije uslovljeno i povezano sa nečimspolja. To je samo uzgredni rezultat vašeg unutarnjeg rasta.

Buda je samo-ostvarena osoba: zato mi i slikamo Budu, Mahavira i druge njima slične - zbog

toga pravimo skulpture, biste i ikone sa njihovim likovima - kako sjede na potpuno rascvjetanom lotosu. To

prikazanje rascvjetanog lotosa je vrhunac unutarnjeg procvata. On je cvetao unutar sebe i potpuno se

rascvjetao. To unutarnje cvjetanje daje sjaj, stalno isijavanje blaţenstva iz njih. I svi oni koji su došli blizunjih, koji se pribliţe i njihovoj sjenci, osjetiće tišinu oko nj ih.

Zabiljeţena je jedna interesantna priča o Mahaviru. To je mit, ali mitovi mogu biti predivni imogu kazati mnogo, što se inače ne bi drugačije moglo reći. Bilo je rečeno, kada bi Mahavir negdje došao,svugdje oko njega, na nekoliko kilometara oko njega, bi se svi cvjetovi rascvjetali. Čak iako tome nije bilovrijeme, cvijeće bi procvjetalo. To je samo jedno poetsko izraţavanje, ali, zaista, iako neko još nije samo-

ostvaren, ako bi ikako došao u dodir sa Mahavirom, njegovo rascvjetavanje bi postalo zarazno tako da bi ta

osoba osjetila kako se i sama rascvjetava. Čak iako to ne bi bilo pravo vrijeme za tu osobu, iako ona ne bi

za to bila spremna, ona bi primila taj njegov sjaj. Ta osoba bi osjetila odreĎeni eho. Kada bi Mahavir došaoblizu nekoga, ta osoba bi osjetila neki eho unutar sebe, i tako bi dobila bljesak onoga što bi trebala dapostane. Zato je samo-ostvarenje osnovna potreba svakog pojedinačno. A kada kaţem "osnovna" mislim:ako su sve tvoje potrebe ispunjene, sve sem samo-ostvarenja, sem samo-realizacije, ti ćeš se osjećatineispunjenim. Isto tako, ako se samo-ostvarenje dogodilo a ništa se nije ispunilo, ti ćeš se i tada osjećati

potpuno duboko ispunjen. Zbog toga je Buda mogao biti prosjak iako je bio plemić.

Posle prosvjetljenja Buda je stigao u grad Kaši. Kralj Kašija ga je dočekao i upitao: "Nevidim ništa posebno na tebi. Ti si samo jedan prosjak, ali ipak sam osjetio poniznost kada si došao. Tinemaš ništa, ali način na koji hodaš, način na koji me gledaš, kako se smiješ, čini te kraljem čitavog svijeta.Gdje se nalazi tajna tvoje moći? Ti izgledaš kao kralj. I zaista, nijedan kralj ti nije sličan - kao da ti čitavisvijet pripada. Ti si zaista kralj, ali gdje je tvoja moć, gdje se nalazi izvor tvoje snage?"

Na to mu je Buda odgovorio: "To je u meni. Moja moć, moja snaga, izvor moje sile, sve štoosjećaš oko mene je u meni. Ja ne posjedujem ništa izuzev sebe. Ali i to mi je sasvim dovoljno. Ja samispunjen; sada više ništa ne trebam i ništa ne ţelim: postao sam beţeljan." I stvarno, samo-ostvarena osoba

je beţeljna. Zapamti: obično mi mislimo ako postanemo beţeljni da ćemo spoznati sebe. Istina je sasvimdrugačija. Ako spoznate sebe, postaćete beţeljni. A tantrino isticanje nije ka beţeljnosti već na tome dapostanete samo-ostvareni. Tada će to pratiti unutarnje stanje duha lišeno teţnje za ţeljama. "Ţudnja" značida nijesi ispunjen. Tebi još nešto nedostaje, i zato ti juriš za tim. Ti ideš od jedne ţelje ka drugoj u traganjuza svojim ispunjenjem. To traganje nikako ne prestaje jer je jedna ţelja samo zamijenjena drugom.Zapravo, jedna ţelja povlači za sobom deset novih ţelja. Ako kreneš da tragaš za stanjem duha bez ţelja, a

pri tome sluţiš ţeljama, nikada tamo nećeš tako stići. Ali ako pokušaš nešto drugo - metode samo-



ostvarivanja, metode za realizovanje tvoje unutarnje mogućnosti, ako pokušaš da ih ostvariš - onda ćeš biti bliţe svom ostvarenju a dalje od ţelja. Ţelje su tu samo zbog toga što si prazan. Kada nijesi prazan, ţeljetada nestaju.

Što da se radi sa samo-ostvarenjem? Dvije stvari se prvo moraju shvatiti. Jedna: samo-

ostvarenje ne znači da ćeš postati ostvaren ako budeš veliki pjesnik, veliki slikar ili veliki muzičar.

Naravno, jedan dio tebe će se tako ostvariti i to će ti donijeti zadovoljenje. Ako imaš mogućnosti da budešdobar muzičar, i ako to ostvariš i postaneš dobar muzičar, jedan dio tebe će biti ispunjen - ali to ne znači potpuno ispunjenje. Ostatak tvojeg bića će ostati neispunjen. Ti ćeš tako biti uskraćen. Jedan dio tebe će serazvijati, a drugi će ti stojati kao kamen o vratu.

Jedan cjeloviti čovjek je usredišten. Bilo što da on radi, on je uvijek u središtu. Ako njegovum funkcioniše, on razmišlja. Razmišljanje se odvija u glavi, ali on ostaje usredišten u svom centru, usredištu pupka. Taj centar se nikada ne gubi. On koristi svoju glavu, ali on nikada ne djeluje iz glave. On

koristi svoje srce, ali se nikada ne pomjera za srcem, nikada svoj centar ne prenosi u srce. Sve to on koristi

kao instrument, ali ostaje usredišten.

Drugo, on je uravnoteţen. Naravno, kada je neko usredišten, on je i uravnoteţen. Njegovţivot je duboko u ravnoteţi. On nikada nije jednosmjeran, on se nikada ne povodi za jednim ekstremom.

On uvijek ostaje u sredini. Buda je to nazvao srednji put. On uvijek ostaje u sredini. Čovjek koji nijeusredišten, uvijek će se kretati ka ekstremima. Ako jede, on jede previše; ili ako gladuje, on u tome pretjeruje; pravilna ishrana je nemoguća za njega. Gladovanje je lako, pretrpavanje hranom je uzbudljivo.On moţe biti u svijetu, učestvovati, djelovati po njegovim normama, ili će se sasvim odreći od toga svijeta i

povući negdje u osamu - ali on nikako ne moţe uspostaviti odreĎenu ravnoteţu. On ne moţe nikako ostati usredini, jer ako ti nijesi centriran, ti i ne znaš što je to "sredina". Ona osoba koja je usredsreĎena, ona jeuvijek u sredini, nikada nije ekstremna. Buda je rekao da je njegovo uzimanje hrane ispravno, umjereno:

ono nije ni gladovanje ni ţderanje. Njegovo djelanje je ispravno: on nikada ne radi previše i nikada premalo. Bilo što da preduzima, to je uvijek u ravnoteţi.

Prva stvar: samo-ostvarena osoba će biti usredištena; druga stvar: biće uravnoteţena. Treće,ako se ove dvije stvari dogode - usredištenje i uravnoteţenje - mnoge stvari će to slijediti. On će tada uvijek

biti opušten. Bilo koja situacija da se nametne, njegova opuštenost neće biti izgubljena. Onaj koji je u svom

središtu, uvijek je opušten. Čak iako bi smrt došla, on bi bio miran i opušten. On bi prihvatio smrt kao štodrugi primaju bilo kog gosta. Ako bi bijeda došla, on bi i nju prihvatio. Bilo što da se dogodi, ništa njega nemoţe izbaciti iz njegovog centra. A ta opuštenost je, takoĎe, rezultat usredištenosti.

Za jednog takvog čovjeka, ništa ne moţe biti trivijalno, i ništa tako veliko. Sve za njegapostaje sveto, divno, prefinjeno - baš sve! Bilo što da preduzme, bilo čega da se prihvati, sve to ima najvećuvrijednost, krajnju preokupiranost. Ništa nije trivijalno. On nikada neće reći da je nešto beznačajno, a da jenešto veliko. I zaista, ništa nije tako veliko, značajno; i ništa nije beznačajno, nebitno, zanemarljivo. Običandodir čovjeka je značajan. Jedna samo-ostvarena osoba, uravnoteţena, usredsreĎena osoba, moţe sve

promijeniti. Jedan njegov dodir čini sve velikim.

Osho

Knjiga tajni 2

U HARMONIJI SA PRIRODOM

Kreativnost je veoma paradoksalno stanje svijesti i bića. To je djelovanje kroz ne-djelovanje,

to je ono što Lao Ce naziva wei-wu-wei. To je dopuštanje da se nešto dogodi kroz vas. To nije činjenje, to je dopuštanje. To je dopuštanje da postanete prolaz tako da cjelina moţe proticati kroz vas. To je nastajanješupljeg bambusa, upravo šupljeg bambusa. Tada se iznenada nešto počne dogaĎati jer je unutar čovjeka



skriven Bog. Samo mu dajte malo puta, dajte mu mali prolaz da bi mogao da proĎe kroz vas. To jekreativnost - dopuštanje da se u kreativnosti dogodi Bog. Kreativnost je religiozno stanje.

Zbog toga sam govorio da je pjesnik znatno bliţi Bog u od teologa, a da je plesač još bliţi.Filozof je najudaljeniji, jer što više razmišljate stvarate veći zid izmeĎu vas i cjeline. Što više razmišljate, toste veći. Ego nije ništa drugo do vaše misli koje ste sakupili iz prošlosti. Kada vas nema, Bog je tu - to je

kreativnost.

Što više razmišljate, to ste veći. Ego nije ništa drugo do vaše misli koje ste sakupili iz prošlosti. Kada vas nema, Bog je tu - to je kreativnost.

Kreativnost jednostavno znači da ste potpuno opušteni. To ne znači da ne djelujete, to značiopuštenost - jer iz opuštenosti će se roditi mnogo više djelovanja. Ali to neće biti vaše djelovanje, vi ćete

biti samo sredstvo. Pjesma će početi da dolazi kroz vas - vi nijeste stavaralac toga, to dolazi iz onostranog.

To uvijek dolazi iz onostranog. Kada vi to stvarate, to je samo nešto uobičajeno, svjetovno. Kada to dolazi

kroz vas, to ima veličanstvenu ljepotu, to unosi nešto nepoznato.

Kada je umro veliki pjesnik Koleridţ, on je ostavio hiljade nedovršenih pjesama. Mnogo putasu ga pitali: "Zašto ne dovršite te pjesme?" jer ponekim pjesmama je nedostajalo tek jedan ili dva stiha."Zašto ih ne završite?"

On bi rekao: "Ne mogu. Ja sam to pokušavao, ali kada ih završim, nešto krene pogrešno,nešto krene loše. Moj stih se nikada ne uskladi sa time što doĎe kroz mene. To ostaje kamen spoticanja, to

postaje stijena, to spriječava protok. Zato treba da čekam. Ko god da teče kroz mene, kada on ponovo počne da teče i završava pjesmu, ona je završena, ne prije toga."

On je završio samo nekoliko pjesama. Ali one su bile veličanstveno lijepe, bile su ispunjenevelikim mističnim sjajem. Tako je uvijek bilo: pjesnik iščezava, tek tada postoji kreativnost. Tada je onopčinjen. Da, to je prava riječ, on je opčinjen. Kreativnost je kada ste opčinjeni Bogom.

Simone de Bovari je rekla: "Ţivot je zaokupljen sa ovjekovječenjem sebe, kao i sanadmašivanjem samog sebe; ali ako se sve to radi samo da bi se odrţalo, tada se ţivi samo da se ne umre."A čovjek koji nije kreativan ţivi samo da ne bi umro, to je sve. Njegov ţivot nema dubinu. Njegov ţivot jošnije ţivot već samo neki uvod; knjiga ţivota se još nije otvorila. On je roĎen, to je istina, ali nije ţiv.

Kada postanete kreativni, kada dopustite da se kreativnost ostvari kroz vas - kada počnete da pjevate pjesmu koja nije vaša, koju ne moţete pjevati i reći: "To je moje", na kojoj ne moţete staviti svoj potpis - tada ţivot ima krila, to vas podiţe. U kreativnosti je nadmašivanje; u protivnom, najviše štomoţemo je da ovjekovječimo sebe. Vi stvorite dijete - to nije kreativnost. Vi ćete umrijeti, a dijete će biti tuda ovjekovječi ţivot, ali ovjekovječiti nije dovoljno dok ne počnete da nadmašujete sebe. A to

prevazilaţenje se dogaĎa samo ako nešto onostrano doĎe u kontakt sa vama.

To je smisao transcendencije - prevazilaţenja. U prevazilaţenju se dogaĎa čudo; vi ne postojite, i po prvi put vi jeste.



Suština mudrosti je da se djeluje u harmoniji sa prirodom. To je poruka svih velikih majstora- Lao Cea, Bude, Bahaudina, Sosana, Sanaja - djelovati u harmoniji sa p rirodom. Ţivotinje djelujunesvjesno u harmoniji sa prirodom. Čovjek treba da djeluje svjesno u harmoniji sa prirodom. Pošto čovjek ima svijest, on moţe odabrati da ne djeluje harmonično; odatle proističe velika odgovornost.

Čovjek ima odgovornost - samo čovjek ima odgovornost, u tome je njegova veličina. Nijedna

ţivotinja nije odgovorna; ona samo djeluje u skladu sa harmonijom, nema načina da zastrani. Ţivotinja nemoţe poći pogrešnim putem; ona još nije sposobna da zastrani, ona još nema svijest. Ona djeluje kao što vidjelujete u dubokom snu. U dubokom snu se usklaĎujete sa prirodom. Zbog toga je duboki san takoosvjeţavajući, tako opuštajući. Samo nekoliko minuta dubokog sna, i vi ste ponovo svjeţi i podmlaĎeni.Sva prašina, sva dosada i sav zamor koji ste skupili odmah iščezava. Vi ste bili u dodiru sa izvorištem.

Ali to je animalan način da dotičete izvorište; spavanje je ţivotinjski način da se susrećete saizvorom. Ţivotinje su horizontalne, čovjek je vertikalan. Kada ţelite da spavate, vi morate da b udete u

horizontalni poloţaj. Samo u horizontalnom poloţaju moţete zaspati - vi ne moţete stojeći zaspati, to bi bilo veoma teško. Vi bi morali da se vratite natrag, milione godina unatrag, upravo nalik ţivotinji. Vi tada bivate horizonatalni, paralelni sa zemljom; iznenada gubite svijest, iznenada više nijeste odgovorni.

Usljed tog faktora je Sigmund Frojd za pacijente odabrao kauč. To nije bilo zbog udobnosti,

to je bila strategija. Kada je pacijent u horizonatalnom poloţaju, on počinje da biva neodgovoran. Sve dok se ne osjeća sasvim slobodno da nešto kaţe, on neće govoriti nesvjesne stvari. Ako ostane u vertikalnom

poloţaju i odgovoran, on će stalno prosuĎivati da li da nešto kaţe ili ne kaţe. On će cenzurisati. Kada leţina kauču - i kada je psihijatar skriven iza njega, on ga ne moţe vidjeti - iznenada je ponovo nalik ţivotinji,on nema odgovornost. On počinje da brblja stvari koje nikada nije nikome rekao, nijednom nepoznatomlicu. On počinje da govori stvari koje su duboko u njegovom nesvjesnom; te nesvjesne stvari počinju daizlaze na površinu. To je strategija, frojdijanska strategija da pacijenta učine bespomoćnim nalik djetetu ilinalik ţivotinji.

Kada se ne osjećate odgovornim, vi postajete prirodni. Psihoterapija moţe biti od velike pomoći; to vas opušta. Sve što ste potiskivali se ukazuje na površinu, a nakon ukazivanja na površinu, tonestaje. Nakon prolaska kroz psihoterapiju, vi se osjećate manje opterećeni, postajete prirodniji, bivate višeu harmoniji sa prirodom i sa sobom. U tome je smisao biti zdrav. Ali to je vraćanje, to je regresija. Sa time

se ide do temelja. Postoji i drugi naćin prevazilaţenja, a sa time se ide do tavanice - ne na način kako jeradio Sigmund Frojd već kako je radio Buda. Vi moţete prevazići sebe ako budete svjesno u kontaktu sa

prirodom. To je suština mudrosti - biti u harmoniji sa prirodom, sa prirodnim ritmom univerzuma. Uvijek

kada ste u harmoniji sa prirodnim ritmom univerzuma, vi ste pjesnik, vi ste slikar, vi ste muzičar, vi ste plesač.

Pokušajte to. Ponekada, sjedeći pored rijeke, svjesno se uskladite. Postanite jedno sa prirodom, neka se granice otvore. Postanite drvo, postanite trava, postanite vjetar - iznenada ćete vidjeti,nešto što vam se nikada prije nije dogodilo, tada će se dogoditi. Vaše oči će postati psihodelične: drveće će

postati zelenije nego što je ikada bilo, a ruţe crvenije, i sve će izgledati svjetlije. Iznenda poţelite da pjevate pjesmu ne znajući odakle ona dolazi. Vaša stopala su spremna da plešu, vi osjećate da ples ţuborivašim venama. Vi moţete čuti zvuk muzike iznutra i spolja.

Suština mudrosti je biti u harmoniji sa prirodom, sa prirodnim ritmom univerzuma. Uvijek kada ste u harmoniji sa prirodnim ritmom univerzuma, vi ste pjesnik, vi ste slikar, vi ste muzičar, vi ste plesač.

To je stanje kreativnosti. To se moţe nazvati osnovnim kvalitetom toga - biti u harmoniji sa

prirodom, biti u skladu sa ţivotom, sa univerzumom.

Lao Ce je tome dao predivan naziv, wei-wu-wei, djelovanje kroz ne-djelovanje. To je

paradoks kreativnosti. Ako pogledate slikara dok slika, on je uistinu aktivan, krajnje aktivan, ludački



aktivan - on je sav u akciji. Ili, ako pogledate plesača dok pleše, on je sav u akciji. Ali duboko u njemunema činioca, ne postoji djelatnik; postoji samo tišina. Stoga kaţem da je kreativnost paradoksalno stanje.

Sva predivna stanja su paradoksalna. Što se više izdiţete, to sve dublje ulazite u paradoksrealnosti. Najviše djelovanje donosi najviše opuštanje - na površini se odvija veliko djelovanje, a u dubinise ništa ne dogaĎa, ili ništa se dogaĎa. Doprinositi moći koja nije vaša, predavati se moći koja je izvan vas

je kreativnost. Meditacija je kreativnost. Kada ego nestane, tada nestanu i rane u vama; vi ste iscijeljeni, viste cjeloviti - ego je vaša bolest. A kada ego nestane, vi više nijeste uspavani, vi počinjete da protičete. Vi počinjete da tečete sa ogromnim tokom egzistencije.

Ako pogledate slikara dok slika, on je uistinu aktivan, krajnje aktivan, ludački aktivan - on

je sav u akciji. Ili, ako pogledate plesača dok pleše, on je sav u akciji. Ali duboko u njemu nema činioca,ne postoji djelatnik; postoji samo tišina. Stoga kažem da je kreativnost paradoksalno stanje.

Norbert Veiner je rekao: "Mi nijesmo osoblje koje traje već likovi koji sami sebe

ovjekovječuju, tek vrtlozi u neprestanom toku rijeke." Stoga, vi nijeste neki ego već dogaĎaj ili nizdogaĎaja. Vi ste proces, a ne stvar. Svijest nije stvar, to je proces - a mi smo od toga načinili stvar. Onogtrenutka kada to nazovete "Ja", to postaje stvar - okončana, ograničena, uspavana, statična, i tako počinjeteda zamirete.

Ego je vaša smrt, a smrt ega je početak stvarnog ţivota. Stvarni ţivot je kreativnost. Vi netreba da idete u neku školu da bi naučili kreativnost. Sve što treba da uradite je da krenete ka sebi i

pomognete da ego nestane. Nemojte to podrţavati, nemojte ga jačati i pothranjivati. Onda kada ne budeega, sve će biti istina, sve će biti predivno. Tada će biti dobro sve što se dogodi.

Ja ne kaţem da ćete postati Pikaso ili Šekspir, ja to ne kaţem. Neki od vas će postati slikari,neki od vas će postati pjevači, neki od vas će postati muzičari, a neki od vas plesači - ali u tome nije stvar.

Svako od vas će postati kreativan na svoj način. Vi moţete biti kuvari, ali tu će biti kreativnost. Ili moţete biti i ulični čistači, ali i tu će biti kreativnost.

Tu neće biti dosade. Vi ćete postati inventivni sa malim stvarima. Čak i u čišćenju moţe bitineka vrsta oboţavanja, molitve, tako da će u svemu što vi budete tada radili biti ukusa kreativnosti. Mi netrebamo mnogo slikara - ako bi se svi okrenuli slikarstvu, ţivot bi postao veoma teţak! Mi ne trebamomnogo pjesnika; mi trebamo vrtlare, takoĎe, trebamo farmere, takoĎe, mi trebamo sve vrste ljudi. Ali svakaosoba moţe biti kreativna. Ako je ona meditativna i ne-egoistična, onda će Bog početi da teče kroz nju. Uskladu sa njenim mogućnostima, u skladu sa njenim sposobnostima, Bog počinje da zauzima svoje mjesto -

tada je dobro sve što se radi.

Osho

Kreativnost

EKOLOGIJA: BRIGA ZA ZEMLJU

“Ja nijesam protiv mašina. Ali ja kažem da naglasak treba da budena humanom odnosu. Mašine se mogu koristiti ako nijesu protiv humanog



odnosa, ako nijesu protiv ekologije. Ako su protiv ekologije, ako su protiv

humanog odnosa, onda one ne treba ni da post oje.”

Light on the Path #23

ŢIVOTNA SREDINA I PRIRODA

Lao Ce je postavio svoje temelje na sasvim drugačijem stavu. Taj njegov koncept dolazi odshvatanja čovjeka! Tada bismo mogli da stvorimo potpuno novi svijet! On kaţe: “Vi nijeste neko izdvojeno

biće. Odakle je onda pitanje neprijateljstva?”

Vi nijeste samo individua. Vi tako izgledate samo zbog toga što nemate ideju o Cjelini. Činjenica je, bilo gdje da se nalazi neka individua, ona je povezana sa ukupnom Cjelinom. Individualno ne moţe bitisati bez Cjeline. Vi postojite samo zbog toga što postoji i sve drugo. Drvo na vašem ulazu je takoĎe diorazloga vašeg postojanja.

Čuo sam priču o Lao Ceu.

Jednog dana je neko poslao jednog njegovog učenika da otkine nekoliko listova sa jednog drveta.On je posjekao čitavu granu i nosio je kada ga Lao Ce zaustavi: “Zar ne znaš, ludo”, reče učeniku, “ako se

bilo koji dio tog drveta uništi, i tebe će biti manje? Kada ovo drvo stoji pred tobom puno i zeleno, i mi smo,na neki način, puni i zeleni. Danas će ta njegova rana stvoriti ogrebotinu i u nama, takoĎe. Mi nijesmoodijeljeni, mi smo jedno”.

Ali čak i pored svog znanja, mi smo posjekli mnogo drveća!

Lao Ce je prigovorio zbog toga što je samo jedna grana posječena na drvetu, a mi smo uništiličitave dţungle! Sada otkrivamo da je to bila uţasna greška. Mi smo posjekli čitave dţungle jer smo mislilida su nam one protivnici. Čovjek se uplašio od divljine koju su one skrivale, zato ih je uništio i stvoriogradsko područje. On nije shvatio da sve kiše koje zalivaju njegovu zemlju, svi povjetarci koji duvaju i

rashlaĎuju zemlju ne mogu postojati bez dţungla! Ako bismo posjekli dţungle, naših gradova ne bi postojalo.

Sada svugdje po Evropi se diţu uzbune protiv sječe drveća. Kriminal je otkinuti čak jedan list jer će čovjek zamirati sa tim uvelim drvećem. Lao Ce je prije 2500 godina rekao da kada drvo izgubi i jedanlist, i mi se nekako smanjujemo unutar sebe. To drvo je velikim dijelom dio nas, dio egzistencije. To je isto

kao kada bi mi uklonili dio crteţa sa neke umjetničke slike. Ona potom ne bi bila ista. Samo jedan potezkičice moţe izmijeniti čitavu sliku. Čak i neznatno odstupanje mijenja cjelinu, a tako se remete i sljedećeveze.

Drvo koje se nadvilo iznad kolibe je prostor učinilo tijesnim. Sada nebo i koliba stoje prazni i goli.

Mi smo neobazrivo posjekli drveće sa namjerom da očistimo prostor za čovjekovo stanovanje. Mi smouništili i mnoge prostore ţivotinja, takoĎe.

Ovaj novi pokret u Evropi se zove Ekologija, koji vjeruje u meĎusobne odnose izmeĎuorganizama i njihove ţivotne sredine. Oni kaţu da čovjek treba da pati zbog stvari koje je uništio. Pticekoje pjevaju u dţungli su dio nas. Kada ptice prestanu da pjevaju u dţungli, mi ćemo stvoriti prekid umuzici koja je u prirodi, a onda naš um nikada više neće moći spoznati mir i radost koja dolazi od njihovog

pjeva. Mi nijesmo svjesni da je čovjek malo stvorenje koje provodi cio svoj ţivot u uglu svog doma. On nezna ništa o ogromnom svijetu koji je vani. On je potpuno nesvjestan oblaka koji klize nebom, on ne vidi

cvijet koji cvjeta na drvetu, niti čuje pjesmu ptica u proljeće. Prije tri godine je u Engleskoj objavljena knjiga pod naslovom „Nečujno proljeće“. Iznenadna se

dogodila drastična promjena u prirodi. Hiljade ptica su iznenada pale sa drveća i umrle. Na hiljade drugih je

leţalo mrtvo na ulicama gradova. Proljeće je iznenada zaćutalo. Usljed neke greške tokom eksperimenta uistraţivanju atomske energije se dogodila ta katastrofa. Engleska je izgubila veći dio svojih raspjevanih

ptica koje će biti teško nadomjestititi. Proljeće u Engleskoj više nikada neće biti kao prije.



A mi mislimo – kakve promjene moţe prouzrokovato proljeće u našim ţivotima? Hoće li na vašeceste ili trgove uticati ako ptice prestanu da pjevaju? Da li će ţivot tako biti prazan i stran? Ali to nije tako.

Sve je povezano i u proţimanju. Ako bi se zvijezde ugasile, to bi uticalo na zemlju, iako su one milionimasvjetlosnih godina udaljene.

Ako bi nestalo mjeseca, to bi prouzrokovalo nevjerovatne promjene na zemlji. Više ne bi bilotalasa u okeanima; menstrualni ciklus kod ţena bi bio neredovan. On se ne bi kretao u ciklusu od 28 danakao do sada. Sve bi se tada promijenilo. Mala razlika – i sve se mijenja.

Lao Ce kaţe: „Neka stvari budu onakve kakve jesu“. Prihvatite ih takve, one su vaše saputnice. Nemojte se odbijati od suprotnosti. To što izgleda tuĎe i neprijatno, neka i ono ostane tu gdje jeste jer je priroda duboka, nepoznata i puna tajni. Sve je udruţeno. Vi ne znati kakav problem moţete proizvesti akosamo jednu stvar izdvojite iz Prirode.

Kako je sada nauka o ekoligiji počela da se širi, i čovjek je počeo da to shvata. Mi smo počeli dashvatamo koliko je teško objasniti koliko smo meĎusobno povezani. Na primjer: ako posječemo drveće,ţivotni elementi koje drveće sakuplja za nas više neće postojati. Drveće upija zrake Sunca i omogućava dase ono uskladi sa upijanjem u naša tijela. Sunčevi zraci se ne mogu direktno pretvoriti u oblik koji je

pogodan za unošenje u naše tijelo. Biljke izvlače elemente iz zemlje i vraćaju ih u hranu za nas. Mi

moramo da shvatimo da drveće i biljke ne proizvode povrće koje mi jedemo, ono je ispod zemlje – u gomili

zemle! Zemlja je ta koja se pretvara u hranu koje se moţe provariti našim sistemom. Svih dvadeset četiri časa dnevno vi uzimate kiseonik i izbacujete karbon dioksid. Drveće uzima taj

karbon dioksid i izbacuje kiseonik. Ako bi se svo drveće svijeta uništilo, kako biste pobjegli od otrovnog

karbon dioksida koji vi proizvodite? Tada bi količina kiseonika padala iz dana u dan. Na kraju, čitav ţivot bi se zaustavio zbog toga što ne postiji drveća koje daje kiseonik.

Lao Ce nije imao znanja o kisioniku. On nije znao koliki udio drveće ima u našim ţivotima ali jeipak rekao: „Sve stvari su povezane. Postoji samo jedna integrisana Egzistencija. Onog trenutka kada čak neznatno izmijenite red stvari, vi uzrokujete iste takve promjene u vama samima“. Postoji jedna integrisanaEgzistancija, a i Ne-egzistencija je u velikoj mjeri dio nje. Sve je povezano u ovom bitisanju – smrt, bolesti:

sve!

A Lao Ce kaţe: „Ako postoji prijateljski, druţevni odnos izmeĎu različitih djelova Egzistencije,ako postoji osjećaj jedinstva izmeĎu njih, umjesto nadmoći meĎu njima, predivna muzika se stvara uţivotu“. Tu predivnu muziku Lao Ce naziva Tao; ta istinska muzika je Religija; ta istinska muzika je „Rit“.

Danas postaje sve jasnije i jasnije, kako se razumijevanje o ekologiji bude širilo, naše shvatanjeLao Cea će biti dublje, takoĎe. Što prije budemo počeli shvatati jedinstvo unutar različitosti, manje ćemo

biti u ţurbi da mijenjamo red stvari.

OSHO The Way of Tao, Vol-1, Chapter-6

Čovjek je iznemogao usljed njegovog znanja. Kao prvo, njegov unutrašnji svijet je uništen usljedznanja i znatiţelje, a sada naučno znanje uništava prirodu. Prvo smo uništili unutrašnje pomoću takozvanog

religioznog znanja, a sada uništavamo i spoljašnjost pomoću takozvanog naučnog znanja. Unutrašnjaekologija je uništavana od strane svještenika, a spoljašnja ekologija je uništavana od strane tehnologa.Čovjek gubi snagu.

Mi ţivimo u najznačajnijem vremenu jer je ovo vrijeme velikog kolapsa. Ili će čovječanstvonestati ili će se ukazati jedan sasvim novi način ţivota. Ovi trenuci su veoma kritični; ovo je najveća kriza

sa kojom se čovjek ikada susreo. Religija je uništila pola svijeta, unutrašnjeg svijeta, a nauka uništavadrugu polovinu. Mi trebamo sasvim drugačiju vrstu religije, i sasvim drugačiju vrstu nauke – nauku koja

pomaţe ekologiju; a trebamo i sasvim drugačiju vrstu religije – religiju koja vam daje slobodu a ne ropstvo,

koja vam pomaţe da budete svoji, koja nije teret. Nauka je silovanje prirode, a religija je silovanje vašesvijesti. Obadvije su podbacile, obadvije su destruktivne.

Potrebna je nova vizija. Ona nije nikada bila potrebnija nego sada jer je vrijeme veoma

ograničeno. Mi sjedimo na gomili atomskog naoruţanja. Mogućnost uništenja ove planete je tako ogromnada ne moţete ni zamisliti koliko samo malo treba da se uništi. To je hiljadustruka mogućnost: svaki čovjek,svaki pojedini čovjek moţe biti ubijen hiljadu puta, hiljadu ovakvih planeta se moţe uništiti. Mi smo



nagomilali toliko mnogo mogućnosti za uništenje, i mi nagomilavamo još više svakog dana. Moţe bitikomunistička ili kapitalistička zemlja, to ne čini razliku; ali svaka zemlja nastoji da uloţi svu svoju energijuu rat, u uništavanje.

Čak i zemlja kao što je Indija, koja se diči ne-nasiljem i svim tim dekorom, ima ogromnu ţelju daima atomsko naoruţanje. Čak i zemlja Indija, koja misli, dokazuje i diči se da je religiozna zemlja, ulaţesedamdeset procenata svoje energije u ratne napore. Ljudi umiru, gladuju, a gandijevci, koji su upravljali

ovom zemljom tri decenije nastoje da nagomilaju što je moguće više oruţja – i oni govore o ne-nasilju. To

je tako apsurdan svijet. To je tako besmisleno. Vi treba da budete veoma svjesni toga, treba da budete

veoma obazrivi sa time. Mi sjedimo na našem vulkanu, vlastitom, stvorenom, proizvedenom od nas; to svemoţe eksplodirati svakog trena. Prije nego to eksplodira, mi moramo pronaći novu nauku i novu religiji.

Zapravo, nova nauka i nova religija neće biti dvije odvojene stvari. One su odvojene usljed podjelau vama: tijela i duše, ovog svijeta i onog, unutrašnjeg i spoljašnjeg, muškarca i ţene, dana i noći. Usljed tih podjela, nauka i religija su u sukobu – zato što su vaše tijelo i vaša duša u sukobu. Nova religija i novanauka neće biti dvije odvojene stvari, to će biti jedno. To moţete nazvati religio -nauka ili bilo kako da

ţelite, ali to će biti jedno. To treba da bude sjedinjeno jer je čovjek sjedinjen. Spoljašnje i unutrašnje nijesu

u sukobu, oni su aspekti jednog istog medaljona.

Ako je čovjek mudar, on će imati drugačiji svijet, mnogo prirodniji u svakom pogledu,harmoničniji, poetičniji. Oboje, i spoljašnje i unutrašnje trebaju promjene. Oboje su mnogo patili, ali onomo\e biti oţivljeno jer je vječno. Iako je već mnogo otrova izašlo, taj otrov se moţe izbaciti iz sistema,sistem se ipak moţe pročistiti. Ipak još ima nade.

To je izvan mog očekivanja da sam stvorio vas, moje sanijasine. Van mog očekivanja je da samstvorio novu vrstu svijesti u kojoj se susreću religija i nauka, u kojoj se mogu sresti Istok i Zapad – a u

budućnosti neće biti Istoka i Zapada – gdje sve dualnosti nestaju i ne-dualnost se ukazuje. Ta ne-dualnost je

Bog.

OSHO The Secret #3

Ne ubijajte komarce, unaprijedite vaš imuni sistem

Ako nauka bude napredovala kao što je napredovala do sada, ona će napredovati samo u pravcuizumiranja čovječanstva. Ne postoji nijedna druga otvorena dimenzija. Nauka treba da ponovo razmisli osvojim starim konceptima i da posumnja da li je napravila neku osnovnu grešku u samim temeljima. Oni suotkrili da su svi njihovi napori proizveli samo destruktivne rezultate. Naši napori da unaprijedimo ţivot suuvijek bili gigantski ali su uvijek bili i suprotni. Svi napori su vodili do bola i tuge. Stoga, nauka treba da

preispita svoje stare koncepte.

Ako oni otkriju svoje pogreške nakon ponovnog razmatranja, oni će otkriti da je to bilo greška štosu slijedili Aristotela. Tada nauka, koja je razvila pobjeĎivanje, neće više biti utemelj ena u borbi protiv

egzistencije već u saradnji sa njom. Sve osnove će se promijeniti. Nauka koja je bila utemeljena naantagonizmu prema prirodi uvijek razmišlja u duhu destrukcije. Mi ovo moţemo bolje shvatiti na primjeru:uzmimo slučaj komarca koji uzrokuje malariju. Aristotelovska nauka kaţe da uništite komarce ako hoćeteda se oslobodite malarije. To je jezik destrukcije. Ali veoma je moguće da postoji nešto što je sasvim

povezano sa ţivotom što dolazi sa komarcima. Ako se komarci unište, to će prestati da dolazi. Komarci

mogu biti korisni za ţivot na drugi način ali mi to shvatimo tek nakon njihovog potpunog uništenja. Tada

ćemo moţda nastojati da ih ponovo vratimo! Da se Lao Ce suočio sa problemom uništenja malarije, on nikada ne bi razmišljao u smislu

uništenja komaraca. On bi predloţio dvije metode. On bi predloţio promjenu pristupa prema komarcima ili bi predloţio promjenu u čovjekovom zdravstvenom sistemu što bi ga moglo učiniti imunim na malariju. Nema nikakve potrebe da se uništavaju komarci. Moguće je i da se izmijeni sastav tjelesnog sistemakomaraca sa čime oni više neće biti čovjekovi neprijatelji već prijatelji. Moguće je uključiti jednu ili obijete metode. Ako bismo slijedili metodu Lao Cea, mi bismo nastojali da poradimo na rješenju koje je izmeĎuta dva. Ako je moguće da se sasvim unište komarci, zašto bi bilo teško uništi samo njihov otrov? Ako bi sekomarci mogli sasvim uništiti ili ako bi se njihov otrov mogao ukloniti iz njihovog sistema, onda nema



razloga da se i čovjekova otpornost ne moţe izgraditi tako da čovjek bude zaštićeno od otrova iz komaraca?Lao Ce bi sigurno bio saglasan sa povećanjem čovjekove otpornosti.

Uvijek postoje dva načina za rješenje nekog problema. Sada je slučajno napolje sunčano. Jedannačin je da upotrijebim suncobran da bih se zaštitio od sunca. U tom slučaju, ja pristupam suncu kao momneprijatelju i spriječavam njegove zrake da dopru do mene. Postoji i drugi način, takoĎe – ja mogu stvoriti

svoje tijelo tako jako i zdravo da se moţe izloţiti sunčevim zracima. Lao Ce bi rekao: “Učinite tijelo jakim.Tada ćete osjetiti da vam je sunce prijatelj i da nikada ne moţe biti toliko sunčano da je neizdrţljivo zaneko zdravo tijelo. Sunce izgleda neprijatelj samo za slabašno i bolesno tijelo.”

OSHO The Way of the Tao, Vol-1 # 6

© Osho International Fondation

Pravilan ţivot

Humaniverzitet

PRAVILAN ŽIVOT

Ţelim da vam rastumačim tri veoma bitna načina kroz koje se moţe probuditivaša energija koja se nalazi uspavana u vašem pupku. Kada se jednom probudi, energija postaje vrata kroz koja čovjek moţe iskusiti svijest koja je drugačija od njegovog tijela.

Ja ću vam ukazati na tri stvari a potom ću ih protumačiti. Prva stvar je pravilna ishrana. Druga stvar je pravilan rad . Treća stvar je pravilno spavanje. Osoba

koja ne upraţnjava dobru ishranu, dobar rad i dobar san, nikada se ne moţe centrirati u

pupku. Čovjek je izgubio kontakt sa te tri stvari.

PRAVILNA ISHRANA

Prva stvar: što čovjek smije a što ne smije jesti? Čovjekovo tijelo je sačinjenood hemijskih elemenata. Cio proces tijela je velikim dijelom hemija. Ako bi čovjek popioalkohol, tada bi njegovo tijelo bilo zahvaćeno jednim hemijskim procesom - tijelo bi

postalo zatrovano, nesvjesno. Bilo koliko da je čovjek zdrav i stabilan, hemija teintoksinacije bi zahvatila tijelo. Bilo koliko da je neki čovjek pročišćen i svet, kada bipopio otrov, on bi morao umrijeti. Sokrat je umro od otrova, a Gandi je preminuo od

metka. Metak ne vidi da li je taj čovjek svetac ili grešnik; otrov ne vidi da li je to Sokrat

ili neki običan čovjek. Niti toksini i otrovi niti hrana ne vide ko si ti. Njihovo djelovanje je direktno - to ide pravo ka hemiji tijela i počne da djeluje. Na taj način, svaka hranakoja je zagaĎena počinje da uznemirava i šteti čovjekovoj svijesti. Svaka hrana kojačovjeka čini nesvjesnog, koja ga čini razdraţljivim, ekstremnim, uznemirenim je štetna.A najveća i najdublja nevolja je ta kada takve stvari dospiju do pupka, do centra tijela.

Moţda vi i ne znate da je u okviru naturopatije u cijelome svijetu, oblozi odljekovitog blata, vegetarijanska ishrana, laka hrana, suva odjeća, tuširanje i hidro masaţa,



korišćeno za liječenje. Ali nijedan naturopat još nije razumio efekat svega toga, nijesushvatili da ta njega nije od koristi sbog svojih specijalnih kvaliteta već zbog toga štoafektira pupčani centar. Pupčani centar tada utiče na cijelo tijelo. Sve te stvari - blato,

voda, kupke - pokreću uspavanu energiju u pupčanom centru, a kada se ta energijaizdigne, ozdravljenje se počinje ukazivati u ţivotu te osobe.

Ali naturopatija još nije svjesna te okolnosti. Oni misle da ti blagodetni afektimoţda proističu iz blata, vode ili kupki. Oni zaista potiču te blagodetne efekte, ali prava blagodet proističe iz buĎenja energije u uspavanom centru pupka. Ako se pupčani centar loše njeguje, ako je loša ishrana, ako se koristi pogrešna ishrana, tada će malo po malopu pčani centar postati slabašan i uspavan; malo po malo će sasvim zamrijeti. Posleizvjesnog vremena nećemo moći ni otkriti da je tu nekada bio bilo kakvi centar. Tadaćemo moći prepoznati samo dva centra: jedan je mozak gdje se misli neprestano kreću, adrugi je srce gdje se osjećanja proţimaju. Dublje od toga mi nemamo nikakvog kontaktani sa čime. Što je lakša hrana, to je manje osjećanja teţine u tijelu; to će biti od velikevaţnosti i značaja za početak tvog unutarnjeg putovanja.

Za ispravnu ishranu je najvaţnije da ne izaziva razdraţljivost, da nijezagaĎena toksinima i da nije teška. Posle kvalitetnog jela, ti nećeš osjetiti teţinu ustomaku i pospanost. MeĎutim, svi mi osjećamo teţinu i pospanost posle naših obroka -

tako moţemo znati da se ne hranim ispravno. Zato će biti najvaţnije da svako budesvjestan i paţljiv sa svojom ishranom. Ovo se posebno odnosi na meditante. Veoma jevaţno za onoga ko meditira da se hrani pravilno, da ne jede previše i da nastoji da uočavaefekte ishrane na svome tijelu. Ak o čovjek bude nekoliko mjeseci svjesnoeksperimentisao, on će moći da odabere najbolji vid ishrane za sebe, hranu koja će muomogućiti lakoću, smirenost i zdrav ţivot. Ne postoji nekih posebnih poteškoća uostvarenju tog cilja sem naše nedovoljne budnosti kada je ishrana u pitanju; nikako nam

ne polazi za rukom da otkrijemo ispravan način ishrane.

Druga veoma vaţna stvar o ishrani je stanje našeg uma dok jedemo, ono jevaţnije od hrane koju jedemo. Hrana će na vas različito djelovati zavisno od toga da li ste

radosni i bezbriţni ili tuţni i zabrinuti dok jedete. Ako jedete kada ste zabrinuti, čak inajbolja hrana će djelovati kao otrov. Kada jedete sa oduševljenjem i radošću, ponekadani otrov neće biti dovoljno jak da promijeni vaše raspoloţenje. To je veoma moguće. Zato je veoma vaţno sa kojim raspoloţenjem i stanjem uma jedete.

Jesti je čin koji se nikako ne smije otaljavati na brzinu. To se treba obavljatina isti način kao kada ulazite u neki velelijepni hram, ili kada klečite u molitvi, ili kadaneko sijeda da svira na veena ili kada neko pjeva pjesmu svom voljenom. Taj čin je jošvaţniji: vi dajete hranu svom tijelu. To se zato mora obavljati sa velikim blaţenstvom. Toće biti jedan ljubavni i molitveni čin. Ako budete jeli sa radošću i zadovoljstvom, sa

relaksiranošću i bezbriţnošću, vaša hrana će sve više bivati prava hrana. Pod primitivnomishranom se ne podrazumijeva samo ne-vegetarijanstvo, pod tim se podrazumijeva i kada

osoba jede brzo i sa ljutinom. Obije te stvari su nasilničke. Dok jede sa ljutinom, sa

patnjom i zabrinutošću, čovjek jede i nasilnički. On ne moţe ostvariti pravilnu ishranu ni



kada jede meso, isto kao ni kada unutar njegovog tijela gori vatra bijesa i brige; nasilje je

i tu prisutno. Tada hrana koju on unosi u sebi ne moţe biti ne-nasilnička.

Druga strana pravilne ishrane je da jedete u veoma mirnom i radosnom stanju

duha. Ako se ne nalazite u takvom stanju, bolje bi bilo da sačekate malo dok se smirite.

Kada je um sasvim spreman, tek tada osoba moţe početi jesti. Koliko treba umu da budespreman? Ako ste dovoljno svjesni da sačekate, nećete biti gladni više od jednog dana -

ali mi se obično ne osvrćemo na to. Mi smo našu ishranu poistovjetili sa jednim sasvimmehaničkim procesom. Osoba samo treba da napuni stomak i da ode od stola. To višenije psihološki proces - u tome je opasnost.

Kada je tijelo u pitanju, pravilna ishrana mora biti zdravija, nenasilna i

neopterećujuća; kada je psiha u pitanju, um mora biti u stanju blaţenstva, ljupkosti iradosti; a u duši ćete osjećati zahvalnost. Te tri stvari su rezultat pravilne ishrane.

PRAVILAN RAD

Druga bitna stvar je: pravilan rad. Ni to više nije esencijalni dio našeg ţivota.Fizički rad je postao sraman čin... Sva snaga, sva vitalnost ţivota se izgubila usled togašto je čovjekovo tijelo i njegovo biće bilo prilagoĎeno opdreĎenom radu - a sada takvog

rada nema. Pravilan rad je, takoĎe, esencijalni dio pri buĎenju čovjekove svijesti ienergije.

Jednog jutra je Abraham Linkoln čistio cipele u svom domu. Jedan odnjegovih prijatelja koji ga je upravo posjeti mu reče: "Linkolne! Što to radiš? Ti čistišvlastite cipele?"

Linkoln mu odgovori: "Ti me iznenaĎuješ! Da li ti čištiš tuĎe cipele? Jačistim svoje cipele - a da li ti čistiš tuĎe cipele?"

Prijatelj mu odgovori: "Ne, ne! Čak i moje cipele čiste drugi!"

Linkoln mu na to reče: "To je još gore! Bolje je da ti nekome čistiš cipelenego da tebi drugi čiste cipele."

Što to znači? To znači da smo izgubili direktnu vezu sa ţivotom. Našneposredni kontakt sa ţivotom samo moţe biti kroz rad. Ţivot i rad su istovjetni. Oni

imaju isto značenje. Ali, malo po malo, one ljude koji rade fizički mi smo počeli zvati

nesretnici, a one koji se ne bave fizičkim radom zovemo srećnicima. Na neki način to jeupravo tako jer zbog takvog odnosa prema radu mnogi ljudi izbjegavaju da fizički rade paneki drugi ljudi moraju previše fizički da rade. Tako previše posla nekoga moţe ubiti.Isto tako i premalo fizičkog rada moţe biti pogibeljno za nekoga. Zbog toga ja i kaţem:"Pravilan rad. Pravilna raspodjela fizičkog rada."

Svako treba da radi fizički. Što čovjek bude ţivahnije, blaţenstvenije i sazahvalnošću radio, i tako taj rad postajao dio njegovog ţivota, on će sve više otkrivati



kako se njegova ţivotna energija počela pokretati od mozga ka pupku. Za rad ni mozak ni

srce nije potrebno. Energija za rad proističe direktno iz pupka. Tu se nalazi njegovoizvorište.

Za duhovne tragaoce rad ima veliki značaj i korist - ne zbog toga što će na taj

način nešto proizvesti već zato što će se unošenjem u neki fiziţki rad vaša svijest višecentrirati. Vaša svijest će tako izlaziti iz mozga. Nije uvijek najbitnije da taj rad bude produktivan. On moţe biti i neproduktivan, moţe biti samo običan zadatak, vjeţba. Alineki rad je veoma bitan za okretnost tijela, za potpunu svjesnost uma, za totalnu

probuĎenost bića. To je drugi dio.

PRAVILNO SPAVANJE

Treća stvar je pravilno spavanje. Hrana je postala uznemiravajući faktor, istotako i rad - a san je postao totalno ubijanje! Stvar koja je najviše bila uznemiravana ucijeloj civilizaciji čovječanstva je san. Od vremena kada je čovjek pronašao vještačko

osvjetljenje, njegov san je postao prava nevolja. Što je više dostignuća dolazilo donjegovih ruku, čovjek je sve više mislio da je san nebitna stvar i da mu oduzima previševremena. Vrijeme koje trošimo za spavanje je obično gubljenje. Zato bi bilo bolje damanje vremena trošimo u spavanju. Do ljudi uopšte ne dopire stanovište da li spavanjeima bilo kakav doprinos dubokom procesu ţivota. Oni misle da je vrijeme provedeno uspavanju izgubljeno, zato je za njih bolje da se manje spava; što brţe smanje broj satispavanja, to je bolje za njih.

Postojala je jedna grupa ljudi koji su ţeljeli da smanje potreban broj sati zaspavanje. Tu pripadaju monasi i isposnici koji osjećaju da je spavanje, to nesvjesno stanje

tokom sna, suprotno stanju samo-realizacije ili samo-osvješćenja. Zato, po njima, nije

dobro da se spava, i što se manje spava, to je bolje. Te dvije grupe i njihovi takvi ideali suubili mogućnost za spavanjem, a sa zamiranjem te mogućnost, svi duboki centričovjekovog ţivota su bili razdrmani, uznemireni i iskorijenjeni. Mi čak nijesmo mogli nizabiljeţiti da su uzroci koji stoje iza svih bolesti, koji su uznemirili čovjekov ţivot,vezani za nedostatak pravilnog sna.

Za pravilno spavanje, duboko i dugo spavanje je najbolje. Ali ja pod tim

podrazumijevam istinsko spavanje a ne da se drţite kreveta! Leţanje na krevetu nijespavanje. Probuditi se kada osjetite da je to zdravo za vas, najbolje je pravilo. Obično seto dogaĎa pri izlasku sunca ali je moguće i da to ne bude slučaj i sa vama. Nema potrebeda se zbog toga zabrinjavate, da pomislite da ste grešnik i da ćete zbog toga ispaštati u paklu. Mnogi ljudi koji rano ustaju završavaju u pakao, a oni koji ustaju nešto kasnijeodlaze u raj. Niko od njih ne mora imati odnošenje koje se karakteriše spiritualnim ilinespiritualnim. Ali pravilno spavanje zaista ima nešto sa time. Zato će svaka osobarazotkriti što je najbolje za nju.

Svako moţe pokušati da tri mjeseca eksperimentiše sa svojim radom,

spavanjem i ishranom. Tako će najbolje otkriti što je najzdravije, najspokojnije inajblaţanstvenije pravilo za njega.



Završavajući ovo izlaganje, još jednom ću ponoviti nešto. Govorio sam vam otri centra: centar intelekta je mozak, centar osjećanja je srce... Čega je pupak centar?Pupak je centar volje za moć. Što je pupak aktivniji, to će znatno snaţnija biti volja zamoć, odreĎenija će biti snaga, ţivotna energija koja treba da obavi nešto. Ili, ako hoćeteda o tome mislite na drugačiji način: što ste više odlučni, što više okupljate svoju

energiju, to će se više vaš pupčani centar razvijati. Oboje je povezano i proţima semeĎusobno. Što više razmišljate, to će se vaš intelekt više razvijati. Što više volite, vašesrce će se više razvijati. Što ste odlučniji, tako će se vaš unutarnji centar, taj centralnilotos vašeg pupka bolje razvijati.

OSHO

The Inner Journey, # 3

VEGETARIJANSTVO

Pitagorin doprinos zapadnoj filozofiji je ogroman. To je neprocjenjivo. On jepo prvi put uveo vegetarijanstvo na Zapadu. Ideja vegetarijanstva je od ogromne

vrijednosti; ona je bazirana na velikom poštovanju prema ţivotu. Savremeni čovjek tomoţe daleko bolje razumjeti kada znamo da su svi oblici ţivota meĎusobno povezani, umeĎusobnoj su zavisnosti. Čovjek nije ostrvo: čovjek ţivi u jednoj beskonačnoj mreţimiliona oblika ţivota. Mi bitišemo u lancu, nijesmo odijeljeni. Uništavati ţivotinje nijesamo ruţno, neestetično, nehumano - to je i nenaučno. Mi tako rušimo vlastite temelje.

Ţivot postoji kao organska jedinstvo. Čovjek moţe ţivjeti samo kao dio togorkestra. Samo zamislite čovjeka bez ptica, bez ţivotinja i bez riba - takav ţivot bi bioveoma dosadan; izbubio bi svu sloţenost, raznolikost, bogatstvo, boju. Šume bi bile

potpuno prazne, kukavica ne bi pozivala i ptice ne bi letjele, a vode bi bile veoma tuţnebez riba.

Ţivot sa svojim beskonačnim oblicima postoji u jednom organskom jedinstvu. Mi smo dio toga: dio treba da osjeća naklonost prema cjelini. To je idejavegetarijanstva. To jednostavo znači: ne uništavati ţivot. To jednostavno znači: ţivot jeBog - izbjegnite da ga uništavate, inače ćete uništiti ekologiju. Postoji nešto veomanaučno iza svega toga. Nije slušajnost da sve religije koje su roĎene u Indiji su u osnovivegetarijanske, a sve religije koje su nastale izvan Indije su ne-vegetarijanske. Ali najvišivrh religiozne svijesti je poznat u Indiji i nigdje drugo.

Vegetarijanstvo djeluje kao pročišćenje. Dok jedete ţivotinje, vi ste više poduticajem zakona nuţnosti. Vi ste tako teški, gravitirate prema zemlji. Kada ste

vegetarijanac tada ste laganiji i više pod uticajem zakona ljepote, pod uticajem zakonasnage, i tako počinjete da gravitirate prema nebu. Vaša hrana nije samo hrana: to ste vi.To što jedete, to postajete. Ako jedete nešto što je u osnovi temeljeno na ubijanju, nasilju,

ne moţete se izdići iznad zakona nuţnosti. Tako ćete manje ili više ostati ţivotinja.Ljudskost se rodila onda kada ste počeli da se krećete izvan ţivotinjskog, kada ste počelida radite nešto za sebe što nijedna ţivotinja ne moţe uraditi.



Vegetarijanstvo je svjestan napor, promišljen napor da se oslobodite teţinekoja vas drţi vezane za zemlju - i tako omogućuje da letite - tako da je let unutar sebe

moguć. Što je hrana lakša, dublje se ponire u meditaciju. Što je hrana teţa tada meditacija

postaje sve više i više oteţana. Ja ne kaţem da meditacija nije moguća za ne-

vegetarijance - to je moguće ali je nepotrebno oteţana.

To je nalik čovjeku koji je krenuo da se penje na planinu i sa sobom je poniomnogo kamenja. Moguće je i sa puno kamenja stići do vrha planine, ali to stvaranepotrebne nevolje. Vi moţete odbaciti to kamenje, vi moţete rasteretiti sebe, i tako bi penjanje bilo lakše, mnogo prijatnije. Inteligentna osoba neće nositi kamenje kada ide u planinu, neće nositi ništa što mu nije potrebno. Što se visočije bude kretao, sve će morati biti lakši i lakši. Čak i ako bi nešto nosio, on bi to odbacio.

Kada su Edmond Hilari i Tencing po prvi put dospjeli na Everest, oni su

morali sve da odbace tokom svog puta - jer što su se visočije penjali bilo je teţe nositi bilo što. Čak su najbitnije stvari morali odbaciti. Bilo je skoro više nego dovoljno nositi i

same sebe.

Vegetarijanstvo je od ogromne pomoći. To mijenja vašu hemiju. Kada jedetei ţivite od ţivotinja... Prva stvar: kada se ţivotinja ubija, ona se osjeća gnjevno, uplašeno- to je prirodno. Kada ubijete ţivotinju... samo pomislite da neko vas ubija. U kakvom bistanju bila vaša svijest? Kakva bi bila vaša psihologija? Sve vrste otrovi bi se oslobodileu vašem tijelu jer u trenutku gnjeva odreĎena vrsta otrova ulazi u vašu krv. Kada ste preplašeni, ponovo neka druga vrsta otrova dospijeva u vašu krv. A u slučaju vašegubijanja, tada se ostvaruje najviši stepen straha, gnjeva. Sve ţlijezde u vašem tijeluoslobaĎaju sav svoj otrov.

Čovjek ţivi od takvog otrovanog mesa. Ako vas drţi gnjev, nasilništvo,agresivnost, to nije čudno; to je prirodno. Kada ţivite da ubijate, vi nemate poštovanja prema ţivotu; vi ste neprijateljski raspoloţeni prema ţivotu. A osoba koja jeneprijateljska prema ţivotu ne moţe ući u molitvu - jer molitva znači poštovanje ţivota. Neko ko je neprijatelj boţjih stvorenja ne moţe biti veliki prijatelj Bogu. Ako bisteuništili Pikasovu sliku, ne biste mogli imati previše poštovanja ni prema Pikasu - to je

nemoguće. Sva stvorenja pripadaju Bogu. Bog ţivi u njima, Bog diše u njima, oni sunjegovo ispoljavanje, isto kao što si i ti. Oni su braća i sestre. Ako se ideja o bratstvu ne pojavi u vama kada ugledate ţivotinju, vi ne znate što je molitva, vi nikada nećete saznatišto je molitva. Veoma je ruţna ideja da samo zbog hrane, samo zbog ukusa uništavateţivot. Nemoguće je povjerovati da čovjek to radi.

Pitagora je bio prvi koji je uveo vegetarijanstvo na Zapadu. To je od veoma

dubokog značaja za čovjeka da nauči kako da ţivi u prijateljstvu sa prirodom, u prijateljstvu sa ţivim stvorenjima oko sebe. To je postao osnov. I samo na tom osnovu vimoţete graditi vašu molitvu, vašu meditativnost. Vi to moţete primijetiti i kod sebe: kada jedete meso, otkrivate da je teţe ostvariti meditativnost.



Buda je bio roĎen u ne-vegetarijanskoj porodici. Bio je kšastri - pripadao je

kasti ratnika - ali iskustvo meditacije je malo po malo učinilo da se preobrazi uvegetarijanca. To je bilo njegovo unutrašnje shvatanje: uvijek kada bi jeo meso,

meditacija je išla sve teţe; kada bi izbjegavao meso, meditacija je išla lakše. To je bilosamo jedno opaţanje.

Vi biste bili iznenaĎeni saznanjem da su dţaini najveći vegetarijanci nasvijetu - ali njihova dvadeset i četiri majstora su roĎeni u ne-vegetarijanskim porodicama.

Oni su svi bili ratnici; oni su bili vaspitavani kao borci. Sva dvadeset i četiri dţainskamajstora su bili kšastrije.

Šta se dogodilo? Zašto su ti ljudi, koji su bili još od samog početkavaspitavani i uslovl javani da jedu meso, jednog dana stvorili najveći vegetarijanski pokretu svijetu? To je bilo upravo samo zbog njihovih eksperimenata sa meditacijom. To je

jedina nezaobilazna činjenica da ako ţelite da meditirate, ako ţelite da postaneteosloboĎeni misli, ako ţelite da postanete laki - toliko laki da vas zemlja ne moţe povući

naniţe, toliko laki da počinjete da lebdite, toliko laki da vam nebo postaje dostupno - tadatreba da krenete od ne-vegetarijanskih navika ka slobodi vegetarijanstva.

Vegetarijanstvo nema ništa sa religijom; to je u osnovi nešto naučno. Tonema ništa sa moralnošću, ali ima mnogo sa estetikom. Nevjerovatno je da čovjek osjećajnosti, svjesnosti, razumijevanja i ljubavi moţe jesti meso. Ako moţe jesti mesoonda mu nešto nedostaje; on je i dalje nesvjestan onoga što čini, nesvjestan je posljedicasvojih radnji.

Ali Pitagoru nijesu slušali, nijesu mu vjerovali - naprotiv, on je bio ismijavan,

proganjan. On je donio jedno od najvećih blaga sa Istoka na Zapad. On je donio jedan

veliki eksperiment - a da je on bio slušan, Zapad bi bio sasvim drugačiji svijet. Problemkoji se ukazuje danas, da mi uništavamo prirodu, nikada se ne bi pojavio. Da je Pitagorapostao temelj zapadne svijesti ne bi bilo velikih svjetskih ratova. On bi promijenio smjer

istorije. On je uporno pokušavao, učinio je sve što je mogao - to nije bila njegova greška.Ali ljudi su slijepi, ljudi su gluvi; oni ništa ne čuju, ništa ne razumiju. Oni nijesu spremnida promijene svoje navike.

Ljudi ţive u svojim navikama, oni ţive mehanički. Pitagora im je donioporuku da postanu svjesni. Velika meditativna energija treba da se oslobodi na Zapadu.

Neće više biti moguće da se pojave ljudi nalik Adolfu Hitleru, Musoliniju ili Staljinu. Toće biti jedan sasvim drugačiji svijet. Ali i dalje iste stare navike istrajavaju.

Mi ne moţemo promijeniti ljudsku svijest dok ne promijenimo ljudsko tijelo.Kada jedete meso vi u vaše tijelo apsorbujete ţivotinjsko - a ţivotinjsko treba prevazići.Izbjegnite to! Ako zaiste ţelite da se penjete visočije i visočije, ako zaista ţelite da doĎetedo osunčanih vrhova vaše svijesti, ako zaiste ţelite da upoznate Boga, tada treba da semijenjate na svaki mogući način. Vi treba da se osvrnete oko sebe, treba da uočite svaku inajmanju naviku - jer ponekada i veoma mala stvar moţe promijeniti vaš ţivot. Nekada



to moţe biti sasvim obična stvar koja moţe u potpunosti promijeniti vaš ţivot donevjerovatnih razmjera.

Pokušajte da budete vegetarijanci i bićete iznenaĎeni: meditacija će seostvarivati daleko lakše. Ljubav postaje znatno suptilnija, gubi svoju grubost - postaje

više senzitivna ali manje senzualna; postaje više molitvena, a manje seksualna. Tako ivaše tijelo počinje da prima drugačije signale. Vi postajete graciozniji, mekši, ţenstveniji,manje agresivni, više prijemljiviji. Vegetarijanstvo je alhemijska promjena u vama. Onostvara prostor u kojem običan metal moţe biti pretvoren u zlato.

OSHO

Philosophia Perennis

BITI VEGETARIJANAC

Prirodno je da čovjek bude vegetarijanac jer je čitavo njegovo tijelo s tvoreno za vegetarijansku

ishranu. Čak i naučnici priznaju činjenicu da čitava struktura ljudskog tijela ukazuje da čovjek ne treba da bude ne-vegetarijanac. Čovjek je postao od majmuna. Majmuni su vegetarijanci, potpuni vegetarijanci. Ako je Darvin u pravu tada čovjek treba da bude vegetarijanac.

Sada postoje načini prosuĎivanja da li je odreĎena vrsta ţivotinje vegetarianac ili ne-vegetarijanac:

to zavisi od crijeva, od duţine crijeva. Ne-vegetarijanske ţivotinje imaju veoma mala crijava. Tigrovi,lavovi – oni imaju kratka crijeva jer je meso već apsorbovana hrana. Oni ne trebaju duga crijava da bi to

provarili. Probavni rad je već uraĎen od strane tih ţivotinja. Sada vi jedete meso tih ţivotinja. To je većsvareno – nijesu potrebna duga crijeva. Čovjek ima jedna od najduţih crijeva – to znači da je čovjek vegetarijanac. Potrebna su duga crijeva, i biće mnogo više izmeta da se izbaci.

Ako čovjek nije vegetarijanac i ako jede meso, tijelo mu je opterećeno. Na Istoku, svi velikimeditanti – Buda, Mahavir – su naglašavali tu činjenicu. Ne samo zbog nekog koncepta ne -nasilnosti – to je druga stvar – već ako zaista ţelite da idete dublje u meditaciju vaše tijelo treba da bude neopterećeno, prirodno, lako. Vaše tijelo treba da bude rasterećeno; a ne-vegetarijansko tijelo je veoma opterećeno.

Samo pogledajte što se dogaĎa kada jedete meso: kada ubijete ţivotinju, što se dogaĎa saţivotinjom kada bude ubijena? Naravno, niko ne ţeli da bude ubijen. Ţivot ţeli da se nastavlja; ni ţivotinjene umiru voljno. Ako vas neko ubije, vi nećete umrijeti voljno. Ako lav skoči na vas i ubije vas, što će sedogoditi sa vašim umom? Isto se dogaĎa i kada vi ubijete lava. Agonija, strah, smrt, patnja, tjeskoba, gnjev,nasilje, tuga – sve te stvari se dogode ţivotinji. Čitavim njegovim tijelom se proširi to nasilje, patnja iagonija. Čitavo njegovo tijelo postane ispunjeno toksinima, otrovima. Sve tjelesne ţlijezde oslobaĎajuotrove jer ţivotinja umire veoma nevoljno. A potom vi jedete to meso; to meso nosi sve otrove koje je

ţivotinja oslobodila. Čitava njene energija je otrovana. Tada se ta otrov unese u vaše tijelo.

Meso koje vi jedete pripada tijelu neke ţivotinje. Ono ima odreĎenu svrhu. OdreĎeni tip svijesti bitiše u tijelu ţivotinje. Vi ste na višem nivou svijesti od svijesti ţivotinje, a kada jedete meso vaše tijelo sespušta na niţi nivo, na niţi nivo ţivotinje. Tada nastaje raskol izmeĎu vaše svijesti i vašeg tijela, i nastajenapetost i patnja.

Čovjek treba da jede stvari koje su prirodne, prirodne za njega. Voće, koštunice, povrće – jedite

koliko god moţete. Ljepota je u tome što ne moţete jesti više nego što je potrebno. Sve što je prirodno



uvijek vam daje zadovoljstvo, jer to zadovoljava vaše tijelo, zasićuje vas. Vi se osjećate ispunjeno. Ako jeneka stvar neprirodna, ona vam nikada ne moţe pruţiti osjećaj ispunjenosti. Jedite sladoled: nikada nećeteosjetiti da ste siti. Zapravo, što ga više jedete osjećate da još više moţete jesti. To nije hrana. Vaš um je prevaren. Tada ne jedete u skladu sa potrebom tijela; vi jedete samo da bi to okusili. Jezik postaje

kontrolor. Jezik ne treba da bude kontrolor. On ne zna ništa o stomaku. On ne zna ništa o tijelu. Jezik ima posebnu svrhu: da okusi hranu. Prirodno, jezik prosuĎuje, to je jedna stvar: koja je hrana za tijelo, za moje

tijelo, a koja hrana nije za moje tijelo. On je samo straţar na vratima; on nije gospodar, a ako straţar navratima postane gospodar, sve će se onda poremetiti.

Sada reklameri hrane dobro znaju da jezik moţe biti obmanut, nos moţe biti obmanut. A oninijesu gospodari. Ne moţete vjerovati koliko mnogo istraţivanja hrane se odvija u svijetu. Oni kaţu: ako sesasvim zatvori vaš nos, i ako su oči zatvorene, i ako vam se tada da luk da jedete, vi ne moţete znati što

jedete. Ako je vaš nos začepljen, vi ne moţete r azlikovati luk od jabuke jer pola ukusa dolazi od mirisa,

odluka dolazi od nosa, a pola odluke od jezika. Njih dvoje postaju kontrolori. Dakle, oni znaju: da li je

sladoled hranljiv ili ne, to nije bitno. On donosi miris, on donosi neke hemikalije koje zadovoljavaju jezik

ali nijesu potrebne tijelu.

Čovjek je zbunjen, više je zbunjen od bufala. Vi ne moţete ubijediti bufala da jede sladoled.Pokušajte! Prirodna hrana... a kada kaţem prirodna, ja mislim na hranu koje vaše tijelo treba. Potreba tigra

je drugačija; on treba da bude veoma nasilan. Ako jedete meso tigra, i vi ćete biti nasilni, ali gdje će se vašenasilje ispoljiti? Vi ţivite u ljudskom društvu a ne u dţungli. Tada morate da potiskujete nasilništvo. Takozapočinje začarani krug.

Što se dogaĎa kada potiskujete nasilje? Kada osjetite gnjev, nasilje, odreĎena otrovna energija seoslobaĎa jer taj otrov stvara situaciju u kojoj zaista moţete biti nasilni i nekoga ubiti. Energija se kreće kavašim rukama; energija ide ka vašim zubima. To su dva mjesta odakle ţivotinje postaju nasilne. Čovjek jedio ţivotinjskog carstva. Kada ste gnjevni energija se oslobaĎa – ona ide ka rukama i zubima, ka vilici – ali

vi ţivite u ljudskom društvu, i nije uvijek preporučivo da budete gnjevni. Vi ţivite u civilizovanom svijetu i

ne moţete se ponašati nalik ţivotinji. Ako se budete ponašali kao ţivotinja, vi treba mnogo da platite zbogtoga – a vi nijeste spremni da toliko platite. Što tada radite? Vi tada potiskujete energiju u rukama, vi tada

potiskujte energiju u vašim zubima – vi se tada smješkate laţnim osmjehom, i vaši zubi akumuliraju bijes.

Ja sam rijetko vidio ljude sa prirodnom vilicom. Ona nije prirodna – blokirana, kruta – zato što unjoj postoji previše gnjeva. Ako pritisnete vilicu neke osobe, gnjev se moţe osloboditi. Ruke postaju ruţne.One gube finoću, gube gipkost jer je previše erergije bilo potisnuto u njima. Ljudi koji rade na dubokimmasaţama znaju da kada ruke duboko pritisnete, kada masirate ruke, ta osoba postaje ljuta. Za to nemarazloga. Vi masirate nekoga, i on iznenada počne da osjeća gnjev. Ako pritisnete vilicu, osoba postajeljutita. Ona u sebi nosi akumulirani gnjev. To su nečistoće u tijelu: one se moraju izbaciti. Ako ih neizbacite tijelo će ostati teško.

Osho

The Essence of Yoga

TANTRIZAM: NAUKA O SEBI

Prvo ćemo postaviti neka uvodna razgraničenja. Kao prvo, riječi "Vigyana Bhairava Tantra" nijesu intelektualne; one nijesu filozofične. Doktrina je bespredmetna



u ovom slučaju. Tu su u pitanju metode, tehnike - a ne izvjesna stanovišta i principi.

Riječ "tantra" znači tehnika, metod, staza. Tako to uopšte nije filozofično: makar ovo ne.Ovo nije u vezi intelektualnih problema i ispitivanja. Ona nije zainteresovana za "zašto":ona je zainteresovana za "kako" - ne za to što je Istina, već za to kako se Istina moţedotaći.

"Tantra" znači tehnika. Tako je taj pristup potpuno naučan. Nauka nije usprezi sa "zašto": nauka je zainteresovana za "kako". U tome leţi temeljna razlika izmeĎufilozofije i nauke. Filozofija pita: "Zašto je ova egzistencija?" Nauka pita: "Kakva je ova

egzistencija?" Onog trenutka kada postaviš pitanje "kako" tada metode i tehnike postaju bitne. Teorije tada više nijesu od značaja; iskustvo tada postaje središte svega. Tantra jenauka: tantra nije filozofija. Da shvatiš neku filozofiju je lako jer ti je tada samo intelekt

potreban. Ako razumiješ jezik, ako shvataš koncept, ti moţeš shvatiti i filozofiju. Ti netrebaš promjene; ne zahtijevaš preobraţaje. Takav kakav si, ti moţeš lako shvatitifilozofiju - ali ne i tantru.

Ti trebaš promjene; bolje reći, mutacije. Dok si TI drugačiji, tantra se nećemoći shvatiti jer ona i nije neka intelektualna propozicija: to je iskustvo. Dok ne postaneš prijemčiv, spreman, otvoren prema iskustvu, to ti neće ni doći. Filozofija jezainteresovana samo za um. Za to je dovoljno da imaš glavu, tu se ne traţi tvojapotpunost.Tantra te treba u tvojoj sveobuhvatnosti, potpunosti. To je jedan znatno dublji

izazov. Ti u tome moraš biti cio i potpuno. To nije nešto djelimično, fragmentarno. Jedandrugačiji pristup, drugačiji stav, drugačiji um je potreban kako bi se to moglo primiti.Upravo zbog toga je Devi, Šivina voljena, pitala "naizgled" filozofična pitanja. Tantrazapočinje Devinim pitanjima. Sva pitanja se mogu postaviti filozofično. I stvarno, svako

pitanje se moţe postaviti na dva načina: filozofično i cjelovito, intelektualno iegzistencijalno. Na primjer, ako neko pita: "Što je ljubav?" - ti to moţeš postavitiintelektualno, ti o tome moţeš diskutovati, moţeš izlagati teorije, moţeš se zalagati za

odreĎene hipoteze. Ti čak moţeš stvoriti sisteme, doktrinu o tome - ali nećeš moći ništaviše znati o ljubavi.

Da bi stvorio doktrinu, iskustvo ti nije potrebno. I stvarno, naprotiv, što manjeznaš, to je bolje jer tako moţeš nešto zagovarati i izlagati bez imalo oklijevanja. Samo

slijepac moţe bez teškoće pričati o svjetlosti. Kada nešto ne znaš, ti si tada smion. Uneznanju leţi smionost i neustrašivost; spoznaja te ograničava, nameće sumnju ioklijevanje. A što god više znaš, sve više osjećaš kako ti tlo pod nogama iščezava. Štoviše znaš, sve više vidiš koliko samo neznanja imaš. Svi oni koji su zaista mudri, oni postaju neuki. Oni postaju nalik djeci, postaju jednostavni, postaju obični nalik idiotima.Što manje znaš, utoliko bolje. Biti filozofičan, biti dogmatičan, doktriniran - to je veoma

lako. Izloţiti problem intelektualno je veoma lako, ali postaviti taj problemegzistencijalno - čak i ne razmišljajući o tome, već ţivjeći kroz to, prolazeći kroz to,dopustiti sebi da budemo transformisani kroz to - to je teško. To znači: da bi spoznalaljubav osoba mora biti zaljubljena. To je opasno jer ti tako više nećeš ostati isti. Iskustvoće te promijeniti. Onog trenutka kada budeš ušao u ljubav, ti ćeš unutar sebe biti jednadruga osoba. A kada izadješ iz toga, više nećeš biti sposoban da prepoznaš svoje starolice. To više neće pripadati tebi. Izvjesni prekid u kontinuitetu će se dogoditi. Sada će biti



ispoljen odreĎeni jaz, pukotina. Onaj stari čovjek je umro, a novi čovjek je došao. To jestanje ko je je poznato pod imenom preporaĎanje - dva puta se roditi.

Tantra je ne-filozofična i egzistencijalna. Tako, naravno, Devi mora postaviti pitanja koja izgledaju filozofična ali joj Šiva neće odgovoriti na taj način. Zato je bolje da

još u početku stvari shvatimo pravilno: inače ćete biti začuĎeni jer Šiva neće odgovaratina jednostavna pitanja. Šiva neće uopšte odgovarati na ta pitanja. On neće odgovarati na pojedinačna pitanja. Neće uopšte odgovoriti na ijedno pitanje koje je Devi postavila. Aipak će odgovoriti! I stvarno, samo je on tada dao pravi odgovor, niko drugi - ali na

jednom drugačijem nivou.

Devi je pitala:" Što je tvoja stvarnost, Gospodaru moj?" On joj nije odgovoriona to pitanje. Naprotiv, on će joj dati tehniku. A ako Devi proĎe tu tehniku ona će znatiodgovor. Tako se odgovor dobija posredno; to se neće dati direktno. On neće odgovoritina pitanje "ko sam ja". On će ti dati tehniku. Uradi to, i tada ćeš znati. Za tantru jedjelanje znanje, spoznaja; ne postoji drugog znanja. Dok nešto ne uradiš, dok nešto ne

promijeniš, dok ne budeš imao drugačiji pogled na stvari, dok se ne budeš kretao usasvim drugom pravcu, u drugačijoj dimenziji od intelektualne, tu neće biti nikakvogodgovora. Odgovori se mogu dati: sve su to laţi i obmane. Sve filozofije su laţi. Ti postaviš pitanje, a filozofija ti da odgovor. To te moţe zadovoljiti, ali ne mora. Ako te tozadovolji, ti postaješ podloţan filozofiji ali ostaješ isti. Ako te to, pak, ne zadovolji, ti ćešnastojati da traţiš neku drugu filozofiju kojoj ćeš se predati. Ali i tada ostaješ isti; uopštenijesi time ponesen, nijesi još promijenjen.

Pa, stoga, bilo da si hindus, muhamedanac, da si hrišćanin ili dţain nepredstavlja nikakvu razliku. Pravo lice osobe koja se krije iza hindusa, muhamedanca ili

hrišćanina je isto. Samo su riječi ili odjeća drugačiji. Čovjek koji ide u crkvu, hram ili

dţamiju je jedan isti čovjek. Samo se lica razlikuju, a to su sve izvještačena lica: to sumaske. Iza tih maski ćeš naći istog čovjeka, isti gnjev, istu agresivnost, isto nasilje, istu

pohlepu, istu poţudu - sve je isto. Da li je muhamedanska seksualnost drugačija odhinduističke? Da li je hrišćanska nasilnost drugačija od hinduističkog nasilja? Sve je toisto! Stvarnost ostaje ista; samo je odjeća drugačija.

Tantru nije briga za tvoju odjeću: tantra je zainteresovana samo za tebe. Ako postaviš neko pitanje to ukazuje gdje si ti. To ukazuje i na činjenicu da bilo gdje da senalaziš, ti to ne moţeš vidjeti; usled toga su i pitanja. Slijepac pita: "Što je svjetlost?"Filozofija bi mu nastojala odgovoriti što je svjetlost. Tantra samo zna to: da ako nekičovjek postavi takvo pitanje, to ukazuje samo da je slijep. Tantra bi u tom slučajunastojala da otvara tog čovjeka, da ga mijenja kako bi on mogao vidjeti. Tantra ti nećereći što je svjetlost. Tantra će ti reći kako da kreneš u tom pravcu, kako da doĎeš douočavanja, kako da dospiješ do te vizije. Kada ti vizija bude tu, tada će i odgovor biti tu;tantra će ti dati tehniku kako da doĎeš do odgovora. A taj odgovor više neće biti

intelektualan. Ako nešto o svjetlosti govoriš slijepom čovjeku, to će biti intelektualninivo. Ako, pak, slijepi čovjek postane spreman da nešto uoči, to će biti egzistencijalno.To je ono što ja smatram kada kaţem da je tantra egzistencijalna. Zato Šiva i nećeodgovoriti na Devina pitanja. Ipak, on će joj dati odgovor - to je prva stvar.



Druga stvar: to je jedan drugačiji vid izraţavanja, tu se ispoljava drugačiji jezik. Ti moraš nešto više saznati o tome prije no što se upustimo u to. Svi tantričkinavodi su dijalozi izmedju Šive i Devi. Devi pita a Šiva odgovara. Svi tantrički navodizapočinju na taj način. Zašto? Zašto takav metod? To je veoma značajno. To nije dijalogizmedju učitelja i učenika: to je dijalog izmedju dvoje ljubavnika. A tantra putem toga

izraţava jednu veoma bitnu stvar: da se ne moţe dati neka dublja tehnika dok nemaljubavi izmeĎu to dvoje: izmedju učitelja i učenika. Učenik i učitelj moraju postati velikiljubavnici. Samo tada se moţe ostvariti i ispoljiti nešto više, cilj za kojim teţimo. Dakle,to je jezik ljubavi: učenik mora biti u stanju ljubavi. Ali ne samo to, jer i prijateji se moguvoljeti. Tantra nalaţe da se učenici kreću što je moguće podatnije, otvorenije, prijemčivije. Taj učenik mora biti u nekoj ţenstvenoj prijemčivosti; samo tako je neštomoguće. Ti ne treba da budeš ţena da bi bio učenik, ali ti moraš posjedovati jednuţenstvenu kvalitetu prihvatljivosti. Devi pita, to znači da ţenstvenost pita. Zbog čega je potrebno isticati tu ţenstvenu stranu?

Muškarac i ţena nijesu samo fizički različiti: oni su i psihološki drugačiji.

Polnost nije jedina razlika u njihovim tijelima. Tu postoje i psihološke razlike. Ţenski um je prijemčiviji - ona potpuno prima, prihvata, predaje se, voli. Učenik treba ţenstvenupsihologiju; drugačije neće biti u mogućnosti da uči. Ti moţeš pitati, ali ako nijesidovoljno otvoren ne moţe ti se odgovoriti, ne moţeš primiti odgovor. Ti moţeš postaviti pitanje i dalje ostati zatvoren. Taj odgovor tako neće moći prodrijeti u tebe. Tvoja vratasu zatvorena; ti si mrtav. Ti nijesi otvoren. Ţenska prijemčivost znači prijemčivost nalik maternici tvoje unutarnje dubine tako da ti to moţeš pouzdano primiti. I ne samo to:mnogo više je potrebno. Ţena u tom trenutku, ne samo da nešto prima, to prima kaosvoje, to postaje dio njenog tijela. Dijete je začeto. Ţena je zatrudnjela. Trenutkom začećadijete postaje dio njenog bića, dio njenog tijela. To više nije nešto strano, nije nešto tuĎe.To je apsorbovano, upijeno. Sada to dijete počinje da ţivi ne kao nešto što je pridodato

majci već kao dio nje, nastavlja ţivot majčinim ţivotom. A dijete nije samo dato, nijesamo umetnuto u majčinu maternicu: ţensko tijelo postaje kreativno; dijete počinje daraste. Učenik treba jednu takvu vrstu maternice, jednu tako prijeml jivu maternicu duha.

Sve što se bude primalo neće se sakupljati kao neko mrtvo znanje. To mora rasti u tebi,mora se razvijati: to se mora otjelovljavati u tebi. To tada mora postati dio tebe, mora se

razvijati i rasti u tebi. Taj rast će te promijeniti, preporodiće te - učiniće te primaocem.Usled toga tantra koristi ta sredstva. Svaki navod u tantri počinje sa Devinim pitanjem iŠivinim uzvraćanjem. Devi je Šivina druţbenica, njegov ţenski dio.

Još jedna stvar: sada i moderna psihologija, posebno dublja psihologija, tvrdi

da je čovjek: i muškarac i ţena, oboje. Niko nije samo muško i niko nije samo ţensko.Svi smo biseksualni. Obije polnosti su prisutne. To je upravo najnovije istraţivanjeostvareno na Zapadu, ali za tantru je to jedno od bazičnih polazišta koje datira većhiljadama godina. Moţda si nekada vidio prikaz Šive kao ardhanarishwar - polu

muškarac, polu ţena. To je jedinstveni koncept čovjeka u čitavoj istoriji. Šiva je prikazankao polu ţena, polu muškarac. Tako Devi nije samo druţbenica, ona je i Šivina druga polovina. I sve dok učenik ne postane druga polovina učitelja, neće biti moguće dati nekeviše tehnike, neće mu se moći predati ezoterijske metode. Onda kada postaneš sjedinjen,tada nema više sumnji u tebi. Onda kada budeš sjedinjen sa učiteljem - potpuno sjedinjen,



duboko sjedinjen - tada neće biti argumenata, neće biti logike, neće biti ispoljavanjarazloga. Tada će osoba jednostavno upijati, apsorbovati; pojedinac će tako postatimaternica. A tada će u tebi i tehnika početi djelovati i početi te mijenjati.

To je razlog zbog čega je tantra pisana u ljubavnom duhu, jezikom ljubavi.

Još nešto se mora shvatiti kada je u pitanju jezik ljubavi. Postoje dvije vrste jezika: jezik logike i jezik ljubavi. Oni su temeljno različiti. Jezik logike je agresivan, argumentativan

i nasilan. Ako bih koristio jezik logike ja bih tada bio agresivan prema vašem umu. Ja bihtada pokušavao da vas pobijedim, da vas porazim, da vas načinim ovisnim od mene. Mojargument bi bio "ispravan" a vaš bi bio "loš". Jezik logike je egocentričan - "ja sam u

pravu a ti griješiš. Ja ću dokazati da sam u pravu a da ti griješiš". Ja, kao takav, nijesamzainteresovan za tebe. Ja sam samo zainteresovan za svoj ego. Moj ego je: "uvijek biti u

pravu".

Jezik ljubavi je sasvim drugačiji. Ja nijesam zanesen svojim egom; ja sam

zainteresovan za tebe. Ja nijesam zainteresovan da nešto dokazujem, da ojačavam svoj

ego. Ja samo ţelim da ti pomognem. To je samo milostivost u pomoći ka tvom razvoju,moja pomoć u tvom preporodu, tvom preobraţaju. Drugo, logika će uvijek bitiintelektualna. Koncepti i principi će u tom slučaju biti značajni. Argumenti će bitiznačajni, debatiranje će biti vaţno. U jeziku ljubavi, ono što se kaţe, nije bitno; bolje reći,to je način na koji je nešto rečeno. Sadrţina, riječ, više tu nije bitna. Sadrţaj i poruka sutu vaţne. To je sada razgovor srca sa srcem a ne diskusija uma sa umom. To nije debata:to je zajedništvo. Zato je to rijetkost: Parvati je sjeĎela u kolibi Šive i pitala, a Šiva jeodgovarao. To je ljubavni dijalog - to nije konflikt, kao kada bi Šiva govorio sa sobom.Čemu ovo isticanje ljubavi, jezika ljubavi? Jer ako si ti u ljubavi sa svojim učiteljem tadase i čitavi pristup mijenja: to biva nešto drugo. Tada ti uopšte ne slušaš njegove riječi, tibivaš opijen njime, ti ga ispijaš. Tada su riječi irelevantne. Zapravo, tišina koja se nalaziizmeĎu riječi je značajnija. Ono što će on reći moţe biti značajno ili ne mora bitiznačajno - ali tu su njegove oči, njegovi pokreti, njegova milostivost, njegova ljubav. To

je razlog što tantra ima odreĎena i fiksirana sredstva, strukturu. Svaki navod započinje saDevinim pitanjem i Šivinim odgovorom. Tu nema nikakvih argumenata, nema rasipanjariječi. To su samo jedna veoma obična i jednostavna fakta, skoro telegraf ske poruke bez

namjere za uvjeravanjem, tek samo jedno opštenje.

Ako se obratiš Šivi sa pitanjem, sa uslovljenim umom, on ti neće odgovoritina taj način. Prvo tvoja uslovljenost i zatvorenost mora biti slomljena. Tada on mora bitiagresivan. Tada se tvoja predubjeĎenja, tvoje koncepcije moraju uništiti. Inače ćeš sasvimostati na svojoj strani, u svoju prošlost, ništa ti se tako neće moći dati. Ali to nije slučaj sanjegovom druţbenicom Devi - sa Devi nema prošlosti. Sjeti se, uvijek kada si u dubokojzaljubljenosti tvoj um iščezava. Tu više nema prošlosti: samo ovaj sadašnji trenutak postaje sveobuhvatan. Kada si u ljubavi, sadašnjost postaje jedino vrijeme. Sada je sve -

nema prošlosti, nema budućnosti.

Devi je zato tako otvorena. Tu nema nikakvog otpora sa njene strane - ništanema da se rasčišćava, ništa da se uništava. Tlo je spremno. Samo sjeme treba baciti. I nesamo da je to tlo spremno, ono je i u iščekivanju, otvoreno, i sa dobrodošlicom traţi da



bude začeto. Zato sva ta kazivanja koja moramo diskutovati su samo telegrafska. To su

samo sutre. Ali svaka sutra, svaka telegrafska poruka od Šive je vrijedna Vede, Biblije,vrijedna je Kurana. Svaki pojedinačni navod moţe postati temelj nekog velikog spisa.Spisi su logični: ti u njima moraš da izlaţeš, da se boriš, da se braniš, da argumentuješ. Uovim sutrama nema nikakvih argumenata: samo obični navodi ljubavi.

Kao treće, pravo značenje riječi "Vigyana Bhairava Tantra" znači tehnikakoja te vodi iza svijesti. "Vigyana" znači svijest, "Bhairava" znači stanje koje je izvan

svijesti, a "Tantra" predstavlja metodu - metodu koja te vodi iza svijesti. To je najvišamoguća doktrina - a bez ikakve odreĎene doktrine. Pošto smo mi nesvjesni, sve duhovnetehnike su usmjerene ka tome kako da nas odvedu iza svijesti, da nas dovedu do

spoznanja stvari, do najviše svijesti. Na primjer, Krišnamurti, zen - svi oni su bili

zainteresovani kako da donesu više svijesti čovjeku, kako da ga osvijeste - jer je on

nesvjestan. Kako biti budniji, svjesniji? Kako se pokrenuti iz nesvjesnoga ka svjesnome?

Ali tantra kaţe da je to dvojnost - nesvjesnost i svjesnost. Ako se krećeš od nesvjesnogaka svjesnome, ti se krećeš od jednog ekstrema dvojnosti ka drugome. PoĎi iza oboje! Dok

ne odeš iza oboje nikada nećeš dospjeti do Vrhovnog. Zato ne budi ni nesvjestan nisvjestan: samo poĎi iza oboje, samo budi. Nemoj biti ni nesvjestan ni svjestan: samoBUDI! To stanje ide i iza joge, iza zena, iza svih tehnika. "Vigyana" znači svijest, a"Bhairava" je specifičan termin, tantra termin, za onoga koji je otišao iza svega. Zbogtoga je i Šiva poznat i po imenu Bhairava, a Devi po imenu Bhairavi - oni koji su otišliiza svih dvojnosti.

U našem iskustvu samo nam ljubav moţe dati neki bljesak. Usljed toga jeljubav postala neodvojiv dio tantričkog usm jeravanja, ljubav je postala osnovno sredstvo

za učestvovanje u tantra mudrosti. U našem iskustvu moţemo reći da je samo ljubav takoja moţe otići iza dvojnosti. Kada su dvoje u ljubavi, oni sve više i više bivaju jedno,sve se više sjedinjavaju. A trenutak doĎe, i vrhunac je osvojen, kada su oni samo"naizgled" dvoje: dublje gledano oni su jedno; dvojnost je prevaziĎena, transcendirana.Samo u tom smislu je Isus rekao da je bog ljubav, samo tada to ima nekog smisla. U

našem iskustvu ljubav je najbliţa Bogu. To ne znači da je Bog ljubav kako hrišćani kaţu- da Bog posjeduje očinsku ljubav prema tebi. To su besmislice! "Bog je ljubav" je jednotantričko stanovište. To znači da je ljubav jedina stvarnost koja je kroz naše iskustvonajbliţa Bogu, Boţanskome. Zašto? Jer se u ljubavi osoba izgubi. Tijela ostaju podijeljena, ali se nešto van tih tijela počne stapati i sjedinjavati. Usled toga je takoizraţeno nastojanje za seksom. Tu je, zapravo, izraţeno nastojanje za sjedinjenjem, za jedinstvom, ali to sjedinjavanje nije seksualno. U seksu dvoje imaju samo laţni dojam dase sjedinjuju ali oni tako još nijesu sjedinjeni, još nijesu u jedinstvu. Oni se samoudruţuju. Ali i tako, makar i na trenutak, dva tijela zaborave i jedno odreĎeno fizičko jedinstvo se osjeti. To nastojanje nije loše, ali da se stane samo na tome je veoma opasno.Takvo nastojanje ukazuje na duboki nagon da se osjeti jedinstvo.

U ljubavi, na jednom višem nivou, osoba se pokreće ka unutrašnjosti, spaja sesa drugom osobom i tu nastaje osjećanje jedinstva. Dvojnost tada nestaje. Samo u takvoj

nedvojnoj ljubavi mi moţemo osjetiti bljesak stanja koje se naziva bhairava. Tada

moţemo reći da je stanje bhairava jedna potpuna ljubav iz koje više nema povratka. Sa



vrha ljubavi se više ne moţe vratiti nazad. Tada se zauvijek ostaje na vrhu. Zato smo mi

od Šive stvorili Kailaš. To je samo simbolično: to je najviši vrh, najsvetiji vrhunac. Mismo od toga načinili Šivino obitavalište. Mi moţemo otići do tamo, ali se potom moramovratiti natrag. To još ne moţe biti naše boravište. Tamo moţemo ići u hodočašće. To jeteerthyetra - hodočašće, putovanje. Mi moţemo na trenutak dotaći taj najviši vrh: a onda

se moramo vratiti. U ljubavi se jedno takvo sveto hodočašće ostvaruje, ali ne i za sve - jerskoro niko ne uspijeva da ode iza seksa. Tako mi nastavljamo da ţivimo u dolini, umračnoj dolini. Ponekada se neko i vine do vrha ljubavi ali se brzo vrati nazad jer je tamoizloţen vrtoglavici. To je tako visoko, a ti ţiviš na veoma niskom nivou. I zato je za tebeveoma teško da ţiviš tamo. Oni koji su voljeli znaju veoma dobro kako je teško bitistalno zaljubljen. Pojedinac mora uvijek iznova da se vraća. To je samo Šivinoobitavalište. On tamo ţivi; to je njegov dom.

Bhairava ţivi u ljubavi; to je njegovo boravište. Kada kaţem da je to njegovo boravište, ja mislim da on više i nije svjestan ljubavi - jer ako ţiviš na visini Kailaša, ti nemoţeš biti svjestan da je to najviši vrh, da je to Kailaš. Taj vrh ti biva običan, uobičajen.

Šiva nije svjestan ljubavi. Mi smo svjesni ljubavi jer mi ţivimo u stanju ne-ljubavi. Iupravo zbog takvog kontrasta mi moţemo da osjetimo ljubav. Šiva ne moţe da osjetiljubav jer je ON ljubav. Stanje zvano "bhairava" znači da je pojedinac postao samaljubav, ne samo da voli: taj pojedinac je postao LJUBAV, ta osoba ţivi na vrhuncu. Tajvrhunac je postao njegovo obitavalište. Kako omogućiti taj vrhunac? Kako se vinuti izadvojnosti, iza nesvjesnoga, iza svjesnoga, iza tijela i iza duše, iza svijeta i iza takozvanemoksha (oslobodjenje)? Kako dospjeti do tog vrha? Tehnika koja to omogućuje je tantra.Ali tantra je samo čista tehnika te je ona kao takva teška za razumjeti. Zato dopustite daprvo shvatimo to pitanje - pitanje koje je Devi postavila.

"O, Šivo, što je tvoja stvarnost?" Zbog čega jedno ovakvo pitanje? I ti moţeš postaviti jedno ovakvo pitanje ali ono neće nositi isto značenje. Zato pokušaj da shvatišzašto je Devi postavila takvo pitanje: "Što je tvoja stvarnost?" Devi je u dubokoj ljubavi.Kada si u dubokoj ljubavi tada po prvi put susrećeš svoju unutarnju stvarnost. Tada Šivanema obličja, Šiva više nije tijelo. Kada si ti u ljubavi, tijelo voljenog pada, nestaje,iščezava. Oblika više nema, a bezobličnost je sada suočena. Ti si se susreo sa ambisom.Usljed toga smo mi tako uplašeni ljubavi. Mi se moţemo suočiti sa tijelom, moţemo sesuočiti sa licem, sa obličjem, ali smo zaplašeni da se suočimo sa ambisom. Ako nekogavoliš, ako ga istinski voliš, njegovo tijelo će polako nestajati. I tako, u jednom trenuklimaksa, vrhunca, obličje će nestati, rastopiće se, a posredstvom voljenog ćeš ući u prostor bezobličja. Usled toga smo i uplašeni: tako dospijevamo do ambisa bez dna. Takoni ovo pitanje nije tek samo neki kuriozitet: "O, Šiva, što je tvoja stvarnost?"

Mora da je Devi bila zaljubljena u obličje. Stvari otpočinju na taj način. Ona je voljela tog čovjeka kao muškarca, a sada, kada je ljubav prerasla, kada se ljubavrascvjetala, taj muškarac je nestao. On je postao bezobličan. Sada se on nigdje ne moţenaći: "O, Šivo, što je tvoja stvarnost"? To pitanje je postavljeno u jednom veoma

intenzivnom ljubavnom trenutku. A kada se pitanja postave, ona bivaju različita ovisno oumu koji ih postavlja. Zato u svom umu stvori situaciju, stvori milje takvog pitanja. Mora

da se Parvati izgubila. Mora da je Devi bila izgubljena. Šiva je iščezao. Onda kada ljubav



dospije do vrhunca tada ljubavnik nestane. Zašto se to dogaĎa? To se dogaĎa, zaista,zbog toga što su svi bezoblični. Ti nijesi tijelo. Ti se ispoljavaš kao tijelo, ti ţiviš kaotijelo, ali ti nijesi tijelo. Kada nekoga pogledamo spolja, mi vidimo tijelo, on je tijelo.

Ljubav prodire unutra. Tada mi više ne vidimo tu osobu spolja. Naša ljubav moţe vidjetiosobu kao što ona vidi sebe iznutra. Tada oblik nestaje.

Kada je zen monah Rinzai doţivio prosvjetljenje, prva stvar koju je pitao je

bila: "Gdje mi je tijelo? Gdje mi je tijelo nestalo?" A onda je počeo i da ga traţi. Pozvao je svoje učenike i rekao im: "Idite i pronaĎite moje tijelo. Izgubio sam tijelo." On je takoušao u Bezobličje. I vi ste u bezobličnoj egzistenciji, ali vi sebe ne spoznajete direktno, vidrugim očima vidite sebe. Vi uočavate sebe kroz ogledalo. Ponekada, kada se pogledate uogledalo, zatvorite oči i pomislite, meditirajte: ako tu ne bi bilo ogledala, kako bih znaosvoje lice? Ak o tu ne bi bilo ogledala, onda ne bi bilo ni lica. Ti i nemaš lice: ogledalo tidaje lik. Pomisli na svijet u kome nema ogledala; čak ni druge, nečije druge oči ne djelujukao ogledalo. Ti si sam na usamljenom ostrvu, u ništa se ne moţeš ogledati. Da li bi i

tada imao neko lice? Ili, da li bi imao ikakvo tijelo? Ti ga ne moţeš imati. Ti ga uopšte i

nemaš. Mi sebe poznajemo samo kroz druge, a ti drugi mogu spoznati samo našu formu,naš spoljašnji izgled, naše obličje. Eto zbog čega se mi identifikujemo sa time.

Jedan drugi zen mistik Hui-Hai je običavao da govori svojim učenicima:"Onda kada izgubite glavu meditirajući, odmah doĎite do mene. Kada izgubite glavu,odmah mi doĎite. Kada počnete osjećati da više nemate glave, nemojte se uplašiti; odmahdoĎite k meni. To je pravi trenutak. Tada vas mogu nečemu naučiti." Sa glavom nijemoguće nikakvo učenje. Glava se uvijek ispriječi.

Parvati, Devi je upitala Šivu: "O, Šivo, što je tvoja stvarnost? Ko si ti?" Oblik je nestao; odatle i to pitanje. U ljubavi ulaziš u drugog kao u svoje biće. Ti ne dobijaš

odgovor. Ti bivaš sjedinjen, i po prvi put se suočavaš sa ambisom - sa jednim prisustvom bezobličnosti. Zbog toga se dogodilo da smo vjekovima oklijevali da napravimoskulpturu Šive, da je naslikamo. Mi smo pravili "shivalinga" - simbol. "Shivalinga" je

upravo bezoblični oblik. Kada nekoga voliš, kada u nekoga uĎeš, on ti postaje upravonalik svjetlom liku. Shivalinga je taj svijetli lik, to osvijetljeno prisustvo, tek jedna aura

svjetlosti.

Upravo zbog toga je Devi pitala: "Što je tvoja stvarnost? Što je ovajuniverzum prepun čudarija?" Mi znamo za univerzum, ali ne znamo da je prepunčudarija. Djeca to znaju i ljubavnici to znaju. Ponekada to i pjesnici znaju, ponekada se todogodi i ludacima. Mi ne znamo da je svijet prepun čudarija. Sve nam je samoponavljanje - nema čuda, nema poezije - tek samo dosadna prozaičnost. To nikako u tebine moţe stvoriti pjesmu; to nikako ne moţe stvoriti ples u tebi; to ne moţe roditi poezijuunutar tebe. Čitavi svijet ti izgleda mehanički. Djeca to gledaju sa čuĎenjem u očima.Onda kada su ti oči prepune čuda tada je i sav univerzum ispunjen čudima. Kada si uljubavi, ti ponovo bivaš nalik djetetu. Isus je rekao: "Samo oni koji su nalik djeci moći ćeu Kraljevstvo boţje." Zašto? To je stoga: ukoliko ti univerzum nije čudastven, tada i nemoţeš biti religiozan. Univerzum će ti tako biti objašnjiv: tada je tvoj pristup tomesasvim drugačiji, to je naučni pristup. Univerzum je znan ili neznan, ali to što je



nepoznato moţe biti spoznato jednog dana. To nije "NESPOZNATLJIVO". Univerzum ti

postaje nespoznatljiv, misteriozan samo onda kada su tvoje oči prepune čudarija.

OSHO

Knjiga tajni 1

TANTRA

Tantra je veoma revolucionaran koncept – najstariji ali i najnoviji. Tantra je jedna od najstarijih

tradicija a ipak ne-tradicionalna, čak i anti-tradicionalna jer tantra kaţe da dok nijeste cjeloviti i sjedinjeni,vi gubite sami ţivot. Ne treba da ostanete u stanju raskola; morate se sjediniti. Što da radite da biste sesjedinili? Vi moţete o tome razmišljati ali to neće mnogo pomoći jer i samo razmišljanje je tehnika podjele.Razmišljanje je analitično; ono dijeli, ono razdvaja stvari. Osjećanje ujedinjuje, spaja, čini stvarisjedinjenim. Zato vi moţete nastaviti da razmišljate, čitate, proučavate, razmatrate. Ali to neće pomoći svedok se ne vratite u središte osjećanja. No, to je veoma teško jer čak i kada pomislimo na središte osjećanja,MI MISLIMO!

Kada nekome kaţete: “Ja te volim”, zapitajte se da li je to samo misao ili osjećanje. Ako j e to

samo misao, vi tada nešto propuštate. Osjećanje je cjelovito: vaše cijelo tijelo, um, sve ono što ste vi je u touključeno. U razmišljanju je samo vaša glava uključena, a i ona nije sasvim već tek samo njen dio. Postojisamo prolazna misao; ona moţda neće biti tu već sljedećeg trenutka. Samo je dio uključen, a to stvaramnoge patnje u ţivotu – jer sa nepotpunom mišlju dajete obećanja koja ne moţete ispuniti. Vi moţete reći:“Ja te volim, i voljeću te uvijek.” MeĎutim, drugi dio je obećanje koje ne moţe te ispuniti jer je dato od

strane nepotpune misli. Vaše cijelo biće nije uključeno u to. Što ćete uraditi sjutra kada dio te misli ode ikada te misli više tu ne bude? Tada će obećanje biti robovanje.

Tantra kaţe da ne pokušavate da pobjegnete; nema mogućnosti za bjekstvom. Radije, upotrijebite

svoju prirodu da bi je prevazišli. Nemojte se boriti: prihvatite prirodu u cilju prevazilaţenja. Ako se tozajedništvo sa vašim voljenim ili vašim ljubavnikom znatno produţi, vi moţete ostati upravo na početku.UzbuĎenje je energija. Vi je moţete izgubiti; vi moţete doći do vrhunca. Tada će se energija izgubiti i

potištenost će slijediti, slabost će slijediti. Vi to moţete prihvatiti kao opuštanje, ali to je negativnoopuštanje.

Tantra vam daje dimenziju većeg opuštanja koje je pozitivno. Partneri se sjedinjuju dajući jednodrugome ţivotnu energiju. Oni postaju krug, a njihova energija počinje da se kreće u krugu. Oni tako jednodrugome daju ţivot, obnavljaju ţivot. Energija se ne gubi. Zapravo, još više energije se sakuplja jer kroz

kontakt sa suprotnim polom vaša svaka ćelija je pokrenuta, uzbuĎena. Ako se u tom uzbuĎenju moţetestopiti bez da ga dovedete do vrhunca, ako moţete ostati na početku, bez da se uţarite, samo da ostanete

topli, tada će se te dvije „toplote“ susresti, a vi tako vaš seksualni čin moţete produţiti veoma dugo. Bezejakulacije, bez izbacivanja energije, to postaje meditacija, a kroz to postajete cjeloviti. Vaša rascijepljenaličnost pomoću toga više nije podijeljena: to joj pomaţe da premosti svo ju dvojnost.

Sve neuroze su „rascjepi“. Ako to premostite, vi ponovo postajete dijete – bezazleni. Kada jednom

spoznate tu bezazlenost, vi se u društvu moţete ponašati kako ono zahtijeva. Ali sada je to ponašanje nalik predstavi, drami, nalik glumi. Vi više nijeste zavedeni u to. To je zahtjev, zato vi to odradite, ali nijeste u

tome; vi samo odglumite. Vi treba da koristite laţna lica jer ţivite u laţnom svijetu; inače će vas taj svijetslomiti i ubiti. Mi smo ubili mnoga istinita lica. Mi smo razapeli Isusa je se počeo ponašati kao pravičovjek. Laţno društvo to ne moţe dopustiti. Mi smo otrovali Sokrata jer je počeo da se ponaša kao istinski



čovjek. Ponašajte se kako društvo zahtijeva; nemojte stvarati nepotrebne nevolje sebi i drugima. Ali kada jednom spoznate vaše pravo biće i vašu cjelovitost, laţno društvo vas više neće moći činiti neurotičnim; tovas više neće izluĎivati.

Tantra koristi seks kao sredstvo. To je energija; to se moţe upotrijebiti kao sredstvo. To vas moţe preobraziti i moţe vam omogućiti stanje transcendencije. Ali kako mi koristimo seks, to nam djeluje veoma

teško – jer mi koristimo seks na veoma pogrešan način, a svaki pogrešan način je neprirodan. Čak su iţivotinje u tome bolje od nas: one to koriste na prirodan način. Naši načini su izopačeni. Stalni pritisci naljudski um da je seks grijeh su stvorili duboku barijeru u vama. Vi nikada sebi ne dopuštate potpunoopuštanje. Nešto je uvijek prisutno po strani što vas osuĎuje ; pa čak i nove generacije. Oni mogu reći danijesu time opter ećeni, da nijesu opsjednuti, da im seks nije tabu, ali vi ne moţete tako lako rasteretiti vašusvijest. To je izgraĎivano vjekovima i vjekovima; cijela ljudska prošlost je u tome. Zato dok svjesno ne

prestanete sebe da optuţujete, vaše nesvjesno će nastaviti da vas osuĎuje. Vi nećete nikada biti potpuno utome. Nešto će vas uvijek vući na stranu. Taj dio će stvarati rascjep.

Tantra kaţe da u to potpuno uĎete. Sasvim zaboravite sebe, vašu civilizaciju, vašu religiju, vašukulturu, vašu ideologiju. Zaboravite sve. Samo uĎite u seksualni čin: uĎite potpuno u to; nemojte oklijevati.

Nemojte o ničemu razmišljati. Tek tada će se dogoditi svijest da ste se sjedinili sa nekim. To osjećanje jedinstva se potom moţe odvojiti od partnera i iskoristiti za cijeli univerzum. Vi moţete biti u seksualnom

odnosu sa drvećem, sa mjesecom, sa bilo čime. Kada jednom naučite kako da stvorite taj krug, to ćete moćiraditi sa bilo čim – pa čak i bez ičega.

Vi čak moţete taj krug da stvorite i unutar sebe samih jer u muškarcu bitiše i muškarac i ţena, a uţeni je i ţena i muškarac. Vi ste oboje jer ste stvoreni od dvoje, stvoreni ste i od muškarca i od ţene, zato

jedna vaša polovina pripada drugome. Vi moţete sasvim zaboraviti sve, i krug se moţe stvoriti unutar vas.Kada se jednom unutar vas stvori taj krug – vaš muškarac će se susresti sa vašom ţenom, unutrašnja ţenaće se sresti sa unutrašnjim muškarcem – vi ste u zagrljaju sa sobom. Tek kada se stvori taj krug, vi ste

dosegli stvarni celibat. U protivnom, svi drugačiji celibati su samo perverzije, a onda vam oni stvaraju

probleme. Kada se taj krug stvori unutar vas, vi ste osloboĎeni.

Tantra kaţe ovo: „Seks je najdulje robovanje, meĎutim, to se moţe iskoristiti kao sredstvo za postizanje najviše slobode.“ Tantra kaţe da bi se otrov mogao koristiti kao lijek ali za to je potrebna

mudrost. Zato nemojte ništa zabranjivati. Bolje bi bilo da sve iskoristite. Nemojte biti protiv ničega. NaĎitenačin kako da to iskoristite i preobrazite. Tantra je duboko i potpuno prihvatanje ţivota. To je jedini pristup

ka njoj. U čitavom svijetu, u svim vjekovima koji su prošli, tantra je jedinstvena. Ona kaţe da ništa neodbacujete, da ne budete protiv ničega i da ne stvarate nikakve konflikte jer sa bilo kakvim sukobom ćete biti destruktivni prema sebi.

Tantra kaţe da se stapate. Nemojte biti kao ledena santa: rastopite se i sjedinite sa rijekom.Sjedinite se sa tom rijekom, osjetite to jednistvo sa rijekom, rastopite se u toj rijeci, budite toga svjesni - i

preobraţaj će se dogoditi. Postoji preobraţaj! Preobraţaj se ne ostvaruje konfliktom; on se ostvaruje uz pomoć svijesti. Te tri tehnike su veoma, veoma naučne ali tada seks postaje nešto drugo što vi nijeste znali.Tada to nije privremena pomoć; to više nije izbacivanje energije. Tome više nema kraja. To postaje

meditativni krug.

Tantra nije moralni koncept. Ona nije niti moralna niti nemoralna. Ona je amoralna. Ona je nauka,a nauka nije ništa od toga. Vaše moralnosti i koncepti vezani za moralno ponašanje su nebitni za tantru.Tantri nije vaţno kako neko treba da se ponaša; ona nije vezana za ideale. To je u osnovi povezano sa onimšto jeste, sa onim što ste vi. Treba duboko razumjeti tu razliku.

Moralnost je zainteresovana za ideale – kakvi treba da budete, što treba da budete. Stoga, moral jeu osnovi vid zabrana. Vi nikada nijeste idealni, zato ste osuĎivani. Svaka moralnost stvara krivicu. Vinikada ne moţete biti idealni; vi ste uvijek negdje pozadi. Uvijek će biti prisutan jaz jer je ideal nemogućeostvariti, a kroz moralnost, to biva još teţe. Ideal se nalazi u budućnosti, a vi ste ovdje takvi kakvi jeste, i



nastojite da uporeĎujete. Vi nikada nijeste savršeni; uvijek nešto nedostaje. Zato se osjećate krivim;osjećate samo-osuĎivanje.

Tantra je protiv samo-osuĎivanja jer vas optuţivanje nikada neće preobraziti. Optuţivanje samomoţe stvoriti hipokriziju. Tada vi nastojite da se pretvarate, da se pokazujete onakvim kakvi nijeste.Hipokrizija znači da ste stvarni ljudi, a ne idealni ljudi, ali da se pretvarate, da pokušavate se pokaţete da

ste idealni. Tako stvarate rascjep unutar vas; stvarate laţno lice. Nestvaran čovjek je roĎen, a tantra je uosnovi traganje za stvarnim čovjekom a ne za nestvarnim čovjekom. Stoga, neizbjeţno, svaka moralnoststvara hipokriziju. To je neizbjeţno. Dvoličnost će ostati uz moralnost. To je dio toga – njena sjenka. To

izgleda paradoksalno jer su moralisti ljudi koji najviše osuĎuju dvoličnost, a oni su njeni tvorci. Dvoličnostneće nestati sa zemlje sve dok moralnost ne nestane. Oni će ţivjeti zajedno; oni su dvije strane jedne iste

medalje. Moralnost vam daje ideal, a vi nijeste idealni - zato vam se daje ideal. Tada počinjete da osjećateda ste loši, i da je to prirodno. To vam se nudi. Vi ste roĎeni sa tim i ništa ne moţete uraditi protiv toga. Vito ne moţete promijeniti; to nije tako lako. Vi samo moţete da to potiskujete; a to je lako.

Tantra kaţe da budemo ţivlji, znatno ţivotniji jer je ţivot Bog. Ne postoji drugi Bog do samiţivot. Budite ţivlji, i bićete boţanski. Budite sasvim ţivi, za vas neće biti smrti.

Osho

The Book Of Secrets, vol. 3

BUDITE SPREMNI DA UČITE

Disciplina je predivna riječ ali je u prošlosti bila pogrešno upotrebljavana kao što su bile pogrešno upotrebljavane i mnoge druge divne riječi. Riječ disciplina dolazi od istog korijena kao i riječ

učenik - značenje te riječi je "proces učenja". Ona osoba koja je spremna da uči je učenik, a spremnost za

proces učenja je disciplina.

Učena osoba nije spremna da uči jer misli da već dovoljno zna; ona je već usmjerena na svojetakozvano znanje. Takvo znanje nije ništa drugo do hrana za njen evo. Ona ne moţe biti učenik, on nemoţe učestvovati u istinskoj disciplini.

Sokrat je rekao: "Ja znam samo jedno, da ne znam ništa" - to je početak discipline, učeništva.Kada ništa ne znate, naravno, javlja se velika ţudnja za istraţivanjem, ispitivanjem, otkrivanjem. Onogtrenutka kada počnete da učite, jedan drugi faktor neizbjeţno slijedi: sve što ste do tada naučili treba da seodbaci; inače, to bi bilo znanje, a znanje bi vas spriječavalo da napredujete u učenju.

Pravi učenik nikada ne sakuplja znanje; on svakog trenutka zaboravlja sve što je naučio i ponovo postaje neuk. To neznanje je zaista prosvjetljujuće. Ja se slaţem sa Dionizijem kada kaţe da

neukost donosi svjetlost. To je jedno od najljepših egzistencijalnih iskustva: biti u osvijetljenom stanju bezznanja. Kada ste u takvom stanju neznanja, vi ste otvoreni, tu nema prepreka, spremni ste da istraţujete.

Disciplina je bila pogrešno tumačena. Ljudima je bilo govoreno nešto drugo u ciljudisciplinovanja njihovog ţivota: da rade jedno, da ne rade drugo. Hiljade i hiljade zabrana je bilo nametanočovjeku, a kada čovjek ţivi sa hiljadama naredbi da nešto treba da radi a nešto ne treba, on ne moţe bitikreativan. On je zarobljenik; on će svugdje naići na zid. Kreativna osoba treba da odbaci svako treba i ne

treba. Ona treba slobodu i prostor, oroman prostor; ona treba cijelo nebo i sve zvijezde. Tek tada će njenanajdublja spontanost moći da raste.



Pravi učenik nikada ne sakuplja znanje; on svakog trenutka zaboravlja sve što je naučio i ponovo postaje neuk. To neznanje je zaista prosvjetljujuće.

Zato zapamtite, moje shvatanje discipline nije ono od Deset zapovijesti; ja vam ne nalaţem

nikakvu disciplinu, ja vam samo dajem uvid kako da uvijek učite a da nikada ne budete naučeni. Vašadisciplina treba da doĎe od vašeg srca, to treba da bude samo vaše - u tome je velika razlika. Ako vam neko

naloţi učenje, to se nikada neće ugoditi; to će biti kao da nositte tuĎe odijelo. To će biti ili previše široko ili previše usko, i vi ćete se u njemu uvijek osjećati malo smiješno.

Muhamed je muhamedancima dao odreĎenu disciplinu; to moţe biti dobro za njih, ali nemoţe biti dobro za sve druge. Buda je dao učenje za milione budista; to moţe biti dobro za njih, ali nemoţe biti dobro za sve druge. Učenje je individualni fenomen; uvijek kada to od nekoga posudite, vi

počinjete da ţivite u skladu sa nekim principima, mrtvim pravilima. Ţivot nije mrtav; ţivot je u stalnommijenjanju. Ţivot je tok.

Heraklit je u pravu: vi ne moţete dva puta zagaziti u istu rijeku. Zapravo, ja volim da kaţemda ne moţete nijednom ugaziti u istu rijeku, rijeka se kreće veoma brzo! Čovjek treba da bude svjestan

toga, da posmatra svaku situaciju i svaku njenu nijansu, i da odgovara na tu situaciju u skladu sa timtrenutkom, a ne u skladu sa unaprijed spremnim odgovorom datom od nekog drugog.

Kreativna osoba treba da odbaci svako treba i ne treba. Ona treba slobodu i prostor,

ogroman prostor; ona treba cijelo nebo i sve zvijezde. Tek tada će njegova najdublja spontanost moći daraste.

Da li uočavate koliko je čovječanstvo glupo? Prije pet hiljada godina je Manu hindusima dao

učenje koje oni još i sada slijede. Prije tri hiljade godina je Mojsije Jevrejima dao učenje koje oni jošslijede. Prije pet hiljada godina je Adinat dao učenje dţainima koje oni i dalje slijede. Cio svijet je poludiood tih disciplina! One su prevaziĎene, one su trebale da budu davno, veoma davno spaljene. Vi vučeteleševe, a ti leševi zaudaraju. A kada ste okruţeni leševima, kakav ţivot moţete imati?

Ja vas učim trenutku, slobodi trenutka i odgovornosti trenutka. Nešto moţe biti u redu ovogtrenutka, a već sljedećeg trenutka moţe biti loše. Ne pokušavajte da budete dosljedni, inače ćete biti mrtvi.Samo mrtvi ljudi mogu biti dosljedni. Pokušajte da budete ţivi sa svim nedosljednostima. Ţivite svakitrenutak bez upućivanja na prošlost ili budućnost. Ţivite trenutak u kontekstu trenutka, i vaš odgovor će biti

potpun. Ta potpunost ima ljepotu, ta potpunost ima kreativnost. Tada će imati ljepotu sve što radite.

Osho

Kreativnost

POŠTOVANJE PREMA ŽIVOTU

Obrazovanje koje je egzistiralo do sada uopšte nije istinsko obrazovanje. Ono nije sluţiločovječanstvu; naprotiv, ono je samo sluţilo nečijim uloţenim interesima. Zbog toga su se



učitelji poštovali od strane društva. Oni su sluţili vlastima. Oni su od djece stvarali samokorisne robote, poistovjećivali su ih sa efikasnim mašinama. Tome je sluţilo obrazovanjedo sada. A s obzirom na takvo obrazovanje, evolucija čovjeka je išla zaobilaznim putem,

po cik-cak sistemu. No, sve do sada, nije bilo drugog načina za to jer je postojala jedna bitna stvar u prošlosti: spoznaja se razvijala tako sporo da je znanje izgledalo vjekovima

sasvim isto. Ali sada smo svjedoci eksplozije znanja. Stvari se mijenjaju takvom brzinomda je čitav obrazovni sistem postao prevaziĎen, zaostao. Sve se to mora odbaciti i izumiti jedan sasvim novi sistem obrazovanja.

Vi morate shvatiti što ja podrazumijevam pod "eksplozijom znanja". Zamisli časovnik sakazaljkom k oja se okreće šezdeset minuta. Šezdeset minuta predstavljaju tri hiljadegodina ljudske istorije; ili svaka minuta predstavlja pedeset godina; ili jedna sekunda,

otprilike jedna godina. Na toj skali izum novinarstva je predstavljen sa devet minuta;

prije tri minuta je izumljen telegraf, fotografski aparat i lokomotiva; prije dva minuta,

telefon, štamparija, pokretne slike, automobil, avion i radio. Prije jedne minute jeizumljena zvučna slika. Televizija se pojavila prije deset sekundi, kompjuter prije pet, a

komunikacioni satelit prije jedne sekunde. Laser se ukazao tek prije djelića sekunde. To je ono što neki ljudi nazivaju "Eksplozija znanja". Promjene nijesu nova stvar; to što jenovo u tome jesu samo procenti tih promjena.

Sada smo svjedoci nevjerovatnih promjena tako da stari učitelji ne mogu više biti odkoristi u starom stilu; obrazovanje u starom duhu više ne moţe posluţiti. Stari način je pomagao ljudima da pamte. Obrazovanje koje je sluţilo do sada nije bilo obrazovanjekoje je razvijalo inteligenciju već samo način poboljšanja pamćenja, prisjećanja nekihpodataka. Stare generacije su prenosile sve to znanje na nove generacije, a generacije

mladih su morale to da pamte. Zato se mislilo da je inteligentan onaj koji je mogao dobro

da pamti. To nije bilo uvijek nuţno. Postojali su geniji čije pamćenje je bilo minorno.Albert Ajnštajn nije uopšte imao dobro pamćenje. Bilo je ljudi koji su imali izuzetno pamćenje ali njihova inteligencija nije bila razvijena.

Pamćenje je mehanička stvar tvog uma. Inteligencija predstavlja svijest. Inteligencija jedio tvojeg duha, a pamćenje pripada tvom mozgu. Pamćenje pripada tvom tijelu,inteligencija pripada tebi. Inteligencija se sada treba podučavati jer su promjene takomunjevite da pamćenje ne koristi mnogo. Nekada si upamptio nešto, a to je sada prevaziĎeno. To se upravo dogodilo i sa obrazovanjem: on je popustilo, univerziteti suoslabili jer se i dalje drţe prevaziĎenih znanja, i dalje se ponašaju na stari način. Oni sunaučili trik; u prošle tri hiljade godina su to radili i sada se ne mogu lako odvići toga. Akosada djeci samo pruţamo stare informacije koje im ne pomaţu da mogu ţivjeti u budućnosti već unazaĎuju njihov razvoj, to je veoma opasno. Oni sada trebajuinteligenciju da bi mogli opstati u ţivotu brzih promjena.

Mi sada moramo ljude učiti inteligenciji tako da moţemo djecu osposobiti da ţive sanovim svakodnevnim dogaĎanjima. Nemojte ih opterećivati sa neki nebitnim stvarimakoje neće imati upotrebu u budućnosti. Stare generacije nas neće učiti onome što je većnaučeno; oni moraju da pomognu mladima da budu više inteligentniji kako bi mogli da sespontano odnose prema novim okolnostima koje će doći. Moţda će vaša djeca ţivjeti na



mjesecu; oni će imati jednu sasvim novu atmosferu u kojoj će ţivjeti. Moţda će vašadjeca ţivjeti na nebu jer je zemlja postala previše naseljena. Oni će moţda ţivjeti podzemljom ili pod morem. Niko ne zna kako će tvoja djeca htjeti da ţive. Moţda će oniţivjeti samo na tabletama, na vitaminskim pilulama... oni će ţivjeti u jednom sasvimdrugačijem svijetu. Zato uopšte nema smisla davati im neka enciklopedijska znanja iz

prošlosti. Mi ih moramo pripremiti da se suoče sa jednom sasvim drugačijom stvarnošću.Mi ih moramo uputiti da se odnose sa sviješću, sa meditativnošću. To obrazovanje će bitiistinsko. Ono tada neće sluţiti prošlosti i smrti; ono će sluţiti budućnosti. Ono će biti usluţbi ţivljenja.

Istinsko obrazovanje treba da uči stvarima koje nijedna druga institucija ne moţe pruţiti.Drţava, vlada i sve institucije društva samo sprećavaju rast - zapamti to! Zašto oni torade? Zato što svaki rast podrazumijva izazov, iskušenja, a oni su nepokretni iukorijenjeni, već zbrinuti. A ko ţeli da bude nezbrinut? Oni koji su na vlasti ne ţele da seništa novo dogaĎa jer bi to moglo poremetiti ravnoteţu vlasti. Oni ne ţele da se ništa nemijenja jer će novo dovesti nove ljude na vlast. Svako novo znanje podrazumijeva i nove

ljude. A stare generacije ne ţele da izgube svoju nadmoć, svoju dominaciju.Jedan novinar je jednom upitao Ernesta Hemingveja:

" Da li postoji i jedan bitni preduslov koji čini velikog pisca?"

Hemingvej je odgovorio: " Da, postoji. Ako neko ţeli biti veliki pisac, on mora imatiizgraĎeni detektor za zaštitu od koještarija."

To je upravo moja ideja istinskog obrazovanja. Djeca se trebaju tako vaspitavati, tako

obučavati da uvijek mogu razotkriti besmislicu. Jedna istinski inteligentna osoba je

detektor besmislica. On uvijek moţe znati, upravo onog trenutka kada to kaţe, da li je toiole bitno ili je sasvim besmisleno. Evolucija ljudske svijesti nije ništa do duga istorijaborbe protiv nametanja besmislica. Devedest i devet procenata njihovih vjerovanja su

samo laţi. Devedeset i devet procenata njihovih stanovišta su nehumani, protiv ţivota su.

Skoro sva njihova vjerovanja su tako primitivna, varvarska, tako neuka da je zaista

nevjerovatno kako su ljudi povjerovali u sve to.

Istinsko obrazovanje će ti pomoći da odbaciš sve koještarije - bilo koliko da su one stare,

poštovane, opšteprihvaćene. To će te učiti stvarnosti. To te neće učiti nikakvom praznovjerju već samo tome kako da ţiviš sa radošću. Takvo obrazovanje će te učiti daafirmišeš ţivot. Ono će te učiti da poštuješ ţivot i ništa drugo, učiće te kako da budešduboko u ljubavi sa egzistencijom. To obrazovanje neće biti samo umne prirode već inešto od srca. Ono će ti pomoći da se lišiš i uma, takoĎe; da dospiješ do stanja ne-uma.

To su dimenzije koje nedostaju ovom obrazovanju. Postojeće obrazovanje te samoobučava kako da dospiješ u tjesniji kontakt sa mentalnim konceptima, kako da se izgubišu mislima. Um je nešto dobro, korisno, ali to nije tvoja cjelovitost. Tu postoji i srce koje je zaista mnogo bitnije od uma - jer ti um moţe pruţiti bolje uslove, moţe stvoriti boljetehnologije, napraviti bolje mašine, izgraditi bolje puteve, bolje kuće, ali te ne moţeučiniti boljim čovjekom. To te ne moţe ispuniti ljubavlju, ne moţe ti pokazati kako se



voli, kako se dobija više poezije, više ljupkosti. To ti ne moţe dati radost ţivljenja,slavlje. Takav ţivot ti ne moţe pomoći da budeš pjesma i ples.

Istinsko obrazovanje će ti pokazati puteve ljubavi. Ono će te naučiti i pristuputranscendentalnom, takoĎe. Um je za nauku; srce je za umjetnost, poeziju, muziku; a

transcendentalno je za religioznost, spiritualnost. Sve dok obrazovanje ne bude u sluţbisvih tih stvari, to neće biti stvarno obrazovanje. Takav edukacioni sistem još nije postignut. Prvi zraci toga su već dospjeli. Novi čovjek treba da stigne svaki dan, a mi smoti koji mu moramo pripremiti mjesto na zemlji - sa tim novim čovjekom doći će novočovječanstvo i novi svijet. Ne postoji druge mogućnosti do obrazovanje koje će primititog novog čovjeka, koje će pripremiti pogodno tlo za njega. Ako mi ne moţemopripremiti tlo za njega, mi smo osuĎeni na ukletost.

Novo obrazovanje, istinsko obrazovanje te neće učiti samo matematici, istoriji, geografiji,nauci; ono će te takoĎe i učiti pravom moralu: osjećajnosti da doţiviš ljepotu, Boga, jer Bog samo dolazi kao ljepota. U cvijetu ruţe ili lotosa, u izlasku sunca ili zalasku, u

zvijezdama, u pjesmi ptica u ranom jutru, ili u kapima rose, u letu ptice,... Istinskoobrazovanje će te dovesti sve bliţe prirodi jer što se budeš više pribliţio prirodi, to ćeš biti bliţi i Bogu. Istinsko obrazovanje će takoĎe biti i istinska religija.

Nauka je najniţi nivo svjesnosti; umjetnost je nešto viša od nje; a religija je najviši nivosvijesti. Religija je philosophia perennis - vječna filozofija.

Philosophia Perennis, vol. 2

Copyright © Osho International Foundation

INDIVIDUALNOST

Postoji samo jedna mogućnost za zdrave odnose kako se oni ne bi preokrenuli uneku igru inferiornosti ili superiornosti, da ne postanu sado-mazohistične torture. A jedina mogućnost za to je prisustvo neuslovljavane ljubavi. Ljubav je najveća alhemija.Ona pretvara običan metal u zlato. Vaši sastojci su isti – ubica i Gautam Buda nijesu

različiti kada su u pitanju njihovi sastojci, njihove suštinske mogućnosti. To znači dačovjek nije jednodimenzionalna mašina. Čovjek nije jedno-dimenzionalan; inače binjegov čitav svijet bio obična dosada. Čovjekovo traganje je da bude sjedinjen saegzistencijom – svako izdvajanje je bolno.

U našim ljubavnim odnosima, u maloj mjeri, mi tragamo za tim istim jedinstvom.U ljubavi sa ţenom, u ljubavi sa muškarcem, u ljubavi sa prijateljem, u ljubavi premanekoj kreativnoj aktivnosti – plesu, muzici, poeziji – mi pokušavamo da ostvarimoodreĎeni sklad sa egzistencijom. Mi smo u situaciji kao malo dijete koje je u šumiizgubilo svoju majku i koju traţi ne znajući gdje da ide. Ova situacija pogoduje mnogimizrabljivačima... tu bespomoćnost koriste oni koji su na vlasti, oni koji imaju novac.Bespomoćnost se koristi za pretvaranje u roblje, u ovisnost.



Stoga su sve religije razvile odreĎene programe. One su otpočele sa Bogom... aodnos sa Bogom ne moţe biti ništa drugo do odnos koji postoji izmeĎu lutke i lutkara,izmeĎu sluge i gospodara. Od Boga ne moţete očekivati više od toga jer je on tvorac; onvas je stvorio; on vas moţe u svakom trenutku i uništiti, takoĎe. On vas nije ni pitaoţelite li da doĎete na ovaj svijet, niti će vas pitati da li ste voljni da se uništi svijet. Zato

su svi bogovi svih religija diktatori. Oni su fašisti.Ja nemam nikakvog Boga; zato nemam nikakav program za vas u kojem bih vas

polagano pretvarao u roblje. Ja sam sasvim ispunjen; ništa više se ne moţe dodati mom bitisanju. Zbog toga se ljudi, koji su sa mnom, nikada neće osjećati inferiorni. Niko nijemanje vrijedan. Ljudi mogu biti u drugačijem prostoru ali niko nije podreĎen i niko nije

nadreĎen. Svi su načinjeni od iste materije koju vi nazivate Bog. Kako neko moţe bitinadreĎen a neko podreĎen? Mi pripadamo istoj egzistenciji, naši korijeni su hranjeniistom egzistencijom. Egzistencija ne pravi razliku, nema diskriminacije izmeĎu griješnikai svetaca. Moj pristup je egzistencijalan. Zato ovdje niko nije nadreĎen i niko nije podreĎen. Prirodno, uništavajući taj kompleks inferiornosti i superiornosti, mi smo

uklonili svaku vrstu fašističkog mentaliteta, fašističke ličnosti... jer , po meni, sasvim jenezamislivo da fašista moţe biti religiozan.

Vaši takozvani religiozni ljudi su svi, manje više, fašistički fanatici. Oni netragaju za istinom; oni misle da su je već našli – u njihovim spisima, koji su mrtvi, u

njihovim starim sujevjerjima nema utemeljenja u stvarnosti. Upravo jasnoća vizije vasoslobaĎa svakog mraka iz kojeg se raĎaju utvare.

Ovdje sa mnom, bilo da ste muškarac ili ţena, bilo da ste bijeli ili crni, to nemanikakve veze; niko čak ne obraća paţnju na to. Dovoljno je da ste ljudsko biće. Na vama je sloboda da birate svoj ţivotni stil; vaše osnovno pravo je kako ţelite da procvjetate.

Oni koji vas vole mogu pomoći u brizi oko vrta u kojem rastete – zalivaće vaše korijenje,rashlaĎivaće vaše lišće.

Sada je i naučno dokazano da drveće zna ko su mu prijatelji a ko su muneprijatelji. Naučnici su razvili nešto nalik kardiogramu koji se prikači za drveće, i akodoĎe čovjek sa namjerom da posječe grane tog drveta ili da iskorijeni to drvo – a on moţeimati čak samo zamisao – iznenada će kazaljka na kardigramu početi da podrhtava. Onogubi svoj ritam, i vi moţete vidjeti da drvo osjeća strah. Zapamtite da drveće posjedujetelepatsku osjetljivost; inače ne bi znalo namjere u čovjekovom umu. On još nije ništauradio, ništa vidljivo, ništa se nije dogodilo. A kada vrtlar doĎe – sa njegovom toplinom,

sa ljubavlju – iznenda kazaljka postane znatno smirenija. Tada drvo više nije uplašeno,drvo je sasvim blaţenstveno. Ljubavna toplina nije samo poetski fenomen. To jestvarnost ogromnog značaja. Tada će cvjetovi biti veći, plodovi će biti sočniji; drvo ćeodgovoriti. Osim kod čovjeka, u ovoj čitavoj egzistenciji ne postoji nezahvalnosti. Drvone moţe ništa više dati – nekom srcu punom ljubavi, ono ne moţe dati novac, ne moţedati zlato ali moţe dati predivne cvjetove, što je moguće veće. Ono moţe podariti sočneplodove.



O ljubavi se nikada nije razmišljalo kao o hrani ali to je veoma suptilna vrstahrane. Sada su i psiholozi zaključili da ukoliko dijete dobije sve što mu je potrebno – svu

hemiju, hormone, hranu, vjeţbe, svjeţ zrak, odmor; sve što je neophodno za ţivot – ono

će ipak umrijeti u roku od tri do šest mjeseci ukoliko nema nekoga ko će mu ulivatiljubav. Ono će osjetiti da ţivot nije vrijedan ţivljenja bez ljubavi; ono će jednostavno

kopniti i umrijeti. U hiljadama laboratorija širom svijeta mnoge ţivotinje su umiraletokom tih eksperimenata. Obično, ti eksperimenti su se prvo sprovodili na ţivotinjama da bi se uvjerili da li su bezbijedni da se primijene i na ljudskim bićima. Ta ideja

preovlaĎuje i kod širih masa. Čak i medicinski radnici – ljekari, psihijatri, vjeruju u to,

takoĎe.

Ovdje sa mnom, vi ste se okupili sa posebnom svrhom: traganje za istinom,

traganje za najčistijom vrstom ljubavi, traganje za ţivotom koji je ples čiste radosti.

Nigdje drugo u svijetu se ljudi ne sakupljaju iz tog istog razloga. Oni se sakupljaju sa

ciljem da stvore više mrţnje; oni se sakupljaju da stvore još više ratova; oni se sakupljajuda stvore još više destruktivnih aktivnosti u čovjekovom ţivotu. I prirodno, mi imamo

bolesan svijet, sulud svijet. Ovdje je nemoguće osjetiti bilo kakvu superiornost iliinferiornost. Ja sam uradio najbolje da vas uvjerim u samo jednu stvar: da je

prosvjetljenje u vašoj prirodi; da to nije nešto što se postiţe, vi to donosite sa roĎenjem.Sve što treba da uradite je da to ne stvarate već da otvorite skrivene tajne vašeg ţivota.

Onog trenutka kada počnete da osjećate vaše unutrašnje svjetlo, vaše ukupnoviĎenje stvari se počne mijenjati. Vi ćete tada osjećati samilost prema ljudskim bićima,čak i ako oni čine gluposti. I vi ćete tada osjećati nevjerovatnu radost, slavlje, čak i kadanemate ništa da slavite. Ništa nije potrebno da bi se slavilo – samo izgovori... moj

roĎendan je samo izgovor! Ali ako ţelite da slavite, vi ćete naći hiljadu i jedan izgovor.To je vaš ţivot, i bilo što da proistekne iz toga je vaše stvaralaštvo. Zapamtite, postojiskriveni znak na tome. Vi ne moţete odvojite sebe od onoga što stvarate, od načina vašegţivljenja, načina na koji uzvraćate.

Kada jednom budete preplavljeni ljubavlju i blaţenstvom, vi se tada više nećetemoći, čak ni u snu, ponašati na način koji je poniţavajući prema drugima. To je stoga što,zapravo, drugi niijesu neki drugi već su dio nas. Mi smo jedna svijest koja ispunjava čitavuniverzum. Ali malo iskustva će pomoći... i vi ćete početi uočavati tu istu svjetlost i udrugima. A uočiti svjetlost u sebi i svjetlost u drugima znači da ţivite svakodnevnookruţeni festivalom svjetlosti.

U spoljnjem svijetu postoje ljudi koji ţele da upravljaju i ljudi koji ţele da buduupravljani. Odgovornost nije jednosmjerna. Postoje ljudi koji ţele da budu obrobljeni jer ropstvo ima jednu stvar: ono vas lišava odgovornosti. Tada je odgovornost na vašemvlasniku. Vi ste samo instrument: što god on kaţe, vi to radite ali ne osjećate nikakavteret. Zato većina ljudi duboko u sebi ţele da ostanu robovi. Ropstvo u religiji znači daostajete hindus, muhamedanac, hrišćanin. I vi se plašite, takoĎe, jer je vaše ropstvoutemeljeno samo na vjerovanju. Zato svako nastoji da zaštiti svoje stado od kontakta sadrugima.



Zašto svi ljudi na planeti ne bi bili kraljevi? Kakav je tu problem? Tu je u pitanjushvatanje svijeta – i ako shvatite sebe, tada nije teško da shvatite svijet, to jenajjednostavnija stvar. Kada jednom shvatite da je na vama odluka da li ćete biti kralj ilisluga, ko će potom odabrati da bude sluga? Kada budete mogli uloţiti svu svoju energijuu stvaranju nečega što vam moţe pričiniti zadovoljstvo, to će vam dati duboki osjećaj

ispunjenosti, osjećaj da ovdje nijeste bili nepotrebno, vi ste doprinijeli nečemu; vi steučinili da svijet bude malo ljepši. Vi ste dodali tome još nekoliko cvjetova. Ako bi svakododao po nekoliko cvjetova, ovaj svijet bi ponovo mogao postati vrt.

Nema potrebe da se borite. Nema potrebe da budete nadmoćni nad nekim jer vam ja dajem nešto što je znatno veće od nadmoćnosti. Ja vas činim jedinstvenimindividuama.

Osho

Sermons in Stones

BUDITE SVOJI

Moje jedino nastojanje je da vam pomognem da budete svoji.

Ako ste usredišteni, ukorijenjeni, prizemljeni;

ako ste dospjeli do tačke kada više ne nastojite da budete neko drugi;

gdje je otpala ambicija da postanete neko drugi;

kada više ne postoji ţelja da idete ka budućnosti;

kada je sadašnjost dovoljna sama od sebe;

kada ste duboko zadovoljni kakvi jeste;

kada moţete da zahvalite Bogu;

kada moţete biti svemu zahvalni i kada se ne javlja negodovanje;

kada je vaše srce samo ispunjeno zahvalnošću –

vi mi tek tada moţete biti na usluzi. Ne postoji drugi način.

Naravno, bilo bi vam lakše ukoliko bih vam dao neki drugi način da mi budete nausluzi jer te stvari moţete lakše obavljati. Moţete doći i masirati mi stopala. Ali to vamneće pomoći, to nije od velike pomoći. To vas neće nikuda odvesti. Moţete se osjećatisretni ali ta sreća nije blaţenstvo.



Moje čitavo nastojanje je da se vratite sebi. Nemojte ići ka budućnosti i nemojte biti motivisani budućnošću. Ako OVAJ trenutak postane vaša potpuna stvarnost, vi ćetemi se pribliţiti, najbliţe koliko jedno biće moţe biti blizu drugome. Ako budete svoji

bićete blizu mene; ako budete pokušavali da budete neko drugi, vi ćete se udaljavati odmene.

Nemojte biti imitatori. Um je imitator jer je lakše da se igra igra oponašanja negoda postanete autentično istiniti. A mnoge ideje su vam davane: postanite nalik Budi,

budite kao Isus, postanite nalik Krišni – kao da treba da postanete bilo ko drugi osim vi.

Kao da je Bog samo protiv vas. On je za Krišnu, za Hrista, za Mahavira, za Budu – samo

je protiv vas. Zašto vas je onda stvorio? Zar on zato ne izgleda budalasto? Zašto vas jestvorio? Ako je zaintersovan za Budu, on je mogao stvoriti Bude. Zašto vas? To bi mu bilo lakše. On je mogao stvarati Bude... kao Ford automobile. Oni dolaze sa pokretnetrake: automobil za automobilom; jedan Buda za drugim. To bi bilo dobro. Ali Bog nije

zaiteresovan za to. On nikada ponovo nije stvorio Budu, da li ste to primijetili? On nikada

ponovo nije stvorio Isusa, nikada nije pomislio da stvori Isusa ponovo. Zašto?

Nema potrebe da se ponavlja. Svako ponavljanje je mrtvo. On je stvarao novo, ne

staro. On je stvorio vas! On je više zainteresovan za vas nego da stvara više Buda ili višeHristova. I zapamtite, on neće ponoviti ni vas; zato dok ste ovdje, budite istiniti iautentični. Bidite svoji.

Čuo sam jednu priču. Jedan Amerikanac je napravio jednu predivnu šolju za čaj, ionda je ţelio da je proizvodi u velikim količinama. Ali proizvodnja na veliko u Americi je veoma skupa, zato je on to poslao u Japan da se tamo proizvodi.

Ali u transportu se šolja razbila. A Japanci su, kao što znate, savršeni imitatori.

Oni su je proizveli u velikim količinama upravo kakva je bila, sa slomljenom ručicom.Oni su je proizvodili upravo kakva je bila!

To se tako nastavlja. Ali Bog stvara uvijek novo, Bog nastavlja da stvara novo,

Bog je stvorio vas. A imitatori u crkvama i hramovima govore: „Budite kao Isus, buditekao Buda, budite ovakvi ili onakvi.“ A u transportu se svakome slomi ručica! Transport:dvije hiljade godina. Čak i ako se Isus vrati, on neće prepoznati Isusa k ojem se klanjaju u

crkvama – to je nemoguće. Isus je bio sasvim drugačiji čovjek – bio je ţiv! Crkveoboţavaju nekoga ko nikada nije bio tu. To je njihov izum.

Zašto govorim o Isusu, Budi, Krišni, Zaratustri ili Lao Ceu? Ovo je razlog: jaţelim da vam donesem Isusa onakvog kakav je bio prije transporta: neoštećen, čitav – prije nego što su svještenici ušli...

Budite istiniti. Nikada ne pokušavajte da budete neko drugi. To je jedini grijehkoji ja nazivam grijehom. Prihvatite sebe! Bilo kakvi da ste, vi ste predivni. Bog vas

prihvata takve; vi takoĎe treba da prihvatite sebe. On vas je stvorio po vlastitom liku. Onvam vjeruje. On je predao sebe u vaše biće. Nemojte ga odbacivati, nemojte biti imitatori.



To je jedini način kako mi moţete biti na usluzi: da budete svoji. Budite to što jeste! I odmah ćete biti blizu mene, najbliţe što je moguće. Biti imitatori, pokušavati da budete neko drugi, vi krivotvorite svoje biće; postajete izdajnici. Svi ideali sunepouzdani, svi ideali su obmana.

Ja vas ne učim idealima, i ne ţelim da postanete nešto što nije svojstveno vama.Vi ne znate ko ste. Teškoća je biti svoj. Čovjek treba da ostane spokojan sa nepoznatim.

OSHO

Come Follow Yourself

SLIJEDITE SEBE

„Pogledajte u svoje srce. Slijedite svoju prirodu“.

Buda nije govorio da slijedite svete spise. Buda nije govorio da slijedite njega. On

nije govorio da slijedite odreĎena pravila ponašanja. On vas nije učio nekom moralu. Onnije nastojao da stvori odreĎeni karakter u vama – jer su svi karakteri samo divne

zatvorske ćelije. On vam nije dao odreĎeni način ţivota. Umjesto toga, on vam je davaohrabrost, odvaţnost da slijedite vlastitu prirodu. On je ţelio da budete dovoljnoneustrašivi da moţete da slušate svoje srce i da se krećete u skladu sa njim.

„Slijediti svoju prirodu“ znači teći sa sobom. Vi ste svete knjige... a skrivenduboko unutar vas i dalje postoji mali glas. Ako postanete smireni, vi ćete odatle bitivoĎeni.

Majstor treba samo da vas učini svjesnim vašeg unutrašnjeg majstora. Tada jenjegova funkcija ispunjena. Tada vas moţe ostaviti vama samima; on vas tada moţevratiti vama. Majstor ne zarobljava učenika; majstor ga oslobaĎa, daje mu potpunislobodu. A jedina mogućnost da dosegnete do potpune slobode je: slijedite svoju prirodu.

Pod „prirodom“ Buda podrazumijeva dhamma. Isto kao što postoji priroda vode

da teče naniţe, priroda vatre da se izdiţe naviše, isto tako postoji odreĎena prirodaskrivena unutar vas. Ako se uklone sve uslovljenosti koje su vam nametnute od strane

društva, vi ćete iznenada otkriti vašu prirodu. Vaša priroda je da postanete Bog. Aes

dhammo sanantano – to je vječni, neiscrpan zakon: vaša priroda je da postanete Bog.

Čovjek je potencijalni bog – bodhisattva. Za čovjeka se misli da treba da postane bog. Manje od toga vas neće zadovoljiti, manje od toga nije od koristi. Vi moţete imatisav novac svijeta, svu moć, sav mogući ugled, a i dalje ćete ostati prazni – sve dok se ne



rascvjeta vaša boţanska priroda, dok ne otvori svoje pupoljke. Dok ne postanete lotos,lotos od hiljadu latica, dok ne oţivi vaša boţanstvenost, vi nećete biti zadovoljni.

Običnim religioznim osobama je govoreno da budu zadovoljni, spokojni sa svimešto se dogodi. Takozvani religiozni sveci su učili ljude: budite zadovoljni. Zadovoljnost

je jedno od njihovih temeljnih učenja. To nije put istinskog Majstora. Istinski majstor stvara nezadoljstvo u vama – i to takvo nezadoljstvo da vas niko na ovom svijetu ne moţezadovoljiti. On u vama stvara takvu ţudnju da dok ne dosegnete najviše, vi ćete ostati u plamenu, u vatri. On stvara bol u vašem srcu, stvara patnju... jer vam ţivot izmiče svakogtrenutka, a kada taj tren nestane, on nestane zauvijek – a vi još nijeste dosegli do Boga, a

još jedan dan je prošao.

Majstor stvara veoma duboku teţnju u vama, veoma dubok bol! On izaziva suze uvašim očima, jer samo kroz to boţansko nezadovoljstvo ćete se pokrenuti, ćete preduzetikvantni skok, konačni skok u nepoznato. Jedino je kroz to boţansko nezadovoljstvomoguće da sakupite svu svoju energiju – a tada ćete morati da rizikujete, da krenete u

konačnu avanturu otkrivanja ko ste.

OSHO

The Dhammapada: The Way Of The Buddha

VOLITE SEBE

Ljubav ima tri etape. Prvo, vi treba da naučite da volite sebe, jer samo ukoliko volite sebe moţete

voljeti i druge. Vi treba da volite sebe toliko mnogo da ta vaša ljubav počne da se preliva. Moţda ste

upravo tu; vi trebate druge. To je druga etapa ljubavi.

Voljeti druge je teţak posao. Voljeti sebe je jednostavno. Pošto se potreba drugih ne uklapa sa

vama, ta potreba ne ispunjava vaša očekivanja; drugi mogu preduzeti korak moći, korak ega, sve vrste

ludosti. A vi ćete trebati dovoljno ljubavi ne da bi se nad vama dominiralo, ne da biste bili uništeni od

drugih; inače, drugi uvijek to unište.

Ţan Pol Sartr nije sasvim neumjesan kada kaţe da su drugi pakao. Vi moţete biti u tišini, mirni

dok ste sami. Kada ste sa nekim onda sve biva teţe, sve postaje konfliktno. Samo prisustvo nekoga

zahtijeva više od vas. Morate da budete veoma milosrdni, veoma ljubazni, da ne ulazite u neke privatnosti;

inače će drugi postati pakao za vas.

Vi treba da budete toliko ljubavni da vaša ljubav toliko promijeni drugu osobu da moţete reći da

druga osoba nije pakao. Treba da budete veoma jasni, veoma razumljivi. To je jedan od najvećih

eksperimenata u ţivotu. Ne postoji veći eksperiment od toga. Vi treba da volite na taj način da, malo po

malo, to mijenja drugu osobu, i da ta osoba počne da odbacuje namjeru da vlada nad vama, namjeru da

manipuliše vama. Sve to zavisi od vaše ljubavi. U svakom slučaju, vi treba da se prisjetite da ste preduzeli

korak. To je vaš eksperiment, i treba da budete zahvalni drugoj osobi što učestvuje u vašem eksperimentu.

Ako ţelite da vaš eksperiment bude uspješan, vi treba da volite uprkos toj osobi, i da ne brinete o malim

stvarima.



Samo kada moţete voljeti drugu osobu toliko da to stvar preobraţaj u njemu ili njoj, tek tada

dolazi treća etapa. Tada tu nije pitanje da dvije osobe vole jedna drugu; tada ljubav gura dvije osobe da

postanu, u nekom dubokom smislu, jedna cjelina. Mi u Indiji imamo statuu Aradhanishwar, pola

muškarac, pola ţena. To je treća etapa ljubavi: kada muškarac i ţena više nijesu dvije osobe, oni

postaju pola i pola u jednoj cjelini. Ta treća etapa ljubavi je, automatski, meditacija. Ona osoba koja

dosegne do te etape ne treba da radi nište drugo za meditaciju; to će biti njen misticizam. To je bio čitav

pristup tantri, da dospije do treće etape ljubavi; potom nije poterebna druga religija, nije potreban neki

drugi metod. Sama ljubav je za vas postala bog, vaše vrhovno iskustvo.

Ali druga etapa je zaista teška; inače, ljudi ne bi hiljadama godina bjeţali u manastire. Što je bio

strah? Zašto su pokušavali da se sakriju u manastire? Druga etapa je zaista teška, a upravo zbog tih teškoća

sve religije su odabrale da bjeţe od ţivota. Ali bjekstvo od ţivota nije odgovor, to je običan kukavičluk.

Ţivot treba da se mijenja kroz razumijevanje. A ako volite, ljubav ima vlastitu alhemiju. Ako vaša

ljubav ne moţe promijeniti drugu osobu, to samo znači da vi ne znate što je ljubav; mora da ste nešto drugo

zamijenili za ljubav, jer ljubav je sasvim sposobna da mijenja ljude. Zapravo, to je jedini način koji vas

moţe promijeniti.

Nema mjesta gdje se ljubav uči. Ne postoji mjesto gdje se ljubav njeguje. To je jedna od funkcija

moje škole tajni: da učinimo da vaša ljubav bude čista, očišćena od ega, moći i dominacije – upravo nalik

čistom daru radosti, uţivanju u biću druge osobe, samo davanje svega što imate, ništa ne zadrţavajući.

Ljubav je najviša čarolija. Nemojte se plašiti drugih; dopustite da drugi uĎu u vaš ţivot. Ja vas ne

učim bjekstvu. Ja vas učim da idete u svijet, da mijenjate svijet, jer samo kroz to mijenjanje, i vi ćete biti

promijenjeni. Bjekstvom u planine i manastire ćete propustiti da mijenjate sebe. Vi ćete se tako zgrčiti,

nećete se širiti. A ako ne moţete voljeti nijednu osobu, kako ćete voljeti čitav univerzum? A to je molitva –

voljeti čitav univerzum. Ljudi osjećaju da je lakše da vole čitav univerzum jer im izgleda da tu nema

problema – univerzum, drveće, zvijezde, mjesec, sunce... oni ne stvaraju nikakav problem.

Drugi vam stvaraju probleme jer vaša ljubav nije dovoljna. Ako se vaša ljubav preliva, drugi će

biti obasuti time, biće pročišćeni time. I umjesto da vam stvaraju nevolje, drugi mogu biti od ogromne pomoći, dopunjavajući dio u organskom jednistvu vašeg bića - a to vas moţe voditi ka trećoj etapi. Sve

zavisi od toga koliko moţete da volite. A ja ne mislim da čovjek treba da bude škrt u ljubavi. To ništa ne

k ošta. To nije količina; da trebate da volite jedno kilo, tako da sada imate kilo manje. To nije količina. Što

više volite, to više imate. Što više dajete, to vam univerzum sipa sa svake strane. Postoje skriveni izvori,

uparavo kao u bunaru.

Ljubav ima skriveni podzemni put koji vas ispunjava, nevidljiv put. Jedini način da to spoznate je

da dajete i da gledate – vi ste uvijek puni.

Osho

Upanishad

Sjedite sami u vašoj sobi, budite ispunjeni ljubavlju. Isijavajte ljubavlju. Ispunite svu sobu svojomljubavnom energijom. Osjetite da vibrirate nekom novom frekvencijom, osjetite titraje kao da ste u okeanu

ljubavi. Stvorite vibracije ljubavne energije oko vas. I iznenada ćete osjetiti da se nešto dogada, nešto semijenja u vašoj auri, nešto se mijenja oko vašeg tijela; toplina se ukazuje oko vašeg tijela… toplina nalik dubokom orgazmu. Vi postajete životniji. Nešto nalik uspavanosti iščezava. Nešto nalik svjesnosti se budi.

***



MEDITATIVNA KULTURA

UVOD

U vremenu u kojem je egzistencija napadnuta širenjem agresivnog zauzimanjahumanog prostora, kada čovjek gubi osjećaj pripadnosti sebi, kada se otuĎuje od sebe iprirode – u cilju opstanka individue, a samim tim i egzistencije - imperativ je

neophodnost us postavljanja ravnoteţe u ţivotu čovjeka.

Usljed istorijskog remećenja čovjekove duhovne ravnoteţe, što je rezultatnjegovog odnosa prema sebi i prirodi oko sebe, individua se našla u prostoru koji jeopterećen napetostima i destrukcijom koja direkto utiče na njen psiho-fizički ţivot.Usljed takvog ţivota, čovjek je stalno suočen sa stresom i beznaĎem.

Stres i napetost su prisutni svuda oko njega. Nehumani odnosi proistekli iz

stresnog ţivota se odraţavaju na njegov svakodnevni ţivot: na poslu, u društvu, u porodici, u politici, kulturi, obrzovanju, umjetnosti. Tako čovjek biva neprestano izloţenudarcima koji dolaze sa svih strana. Njegov opstanak, i opstanak društva u cjelini, jedovedeno u pitanje ukoliko se ne uspostavi novi odnos prema sebi i stvarnosti oko sebe.

Taj novi odnos i sagledavanje stvarnosti uslovljava novi pristup kulturi ţivljenja.

Kako je dosadašnja kultura ili ne-kultura ţivljenja bila odraz takvog čovjekovogstresnog ţivota, ruinirana napetošću, tjeskobom i nasiljem svake vrste, ukazuje se



neophodna potreba za uvoĎenje novog pristupa ţivotu koji će biti rasterećen, uravnoteţeni opušten. Taj novi pristup ţivotu donosi sa sobom nove vrijednosti koje se odraţavaju napsiho-fizičko, odnosno, na duhovno zdravlje čovjeka. Tako čovjek stvara novu kulturu

ţivljenja koja mu omogućuje da se na relaksiran, nenapet, meditativan način suoči sastvarnošću. Takav stav bi mogao biti uvod u meditativnu kultura ţivljenja.

POJAM

Meditativna kultura je pojam nastao iz opšteg napora savremenih progresivnih

društvenih tendencija koje iniciraju potrebu za osmišljavanjem novog pristupa stvarnosti,neophodnog usljed prisutnog uništavanja sveukupnih ljudskih resursa, kada je u pitanjuhumani pristup ţivljenju. Savremeni čovjek je nemoćan da se odbrani od pritisaka

neartikulisanih napada ne-kulture koja donosi sa sobom niz surogata ne-civilizovanih

postupaka koji u temelju slabe čovjekovo nastojanje za humani odnos prema stvarnosti.

Pojam se prvi put afirmiše sredinom 70-tih godina prošlog vijeka od strane

indijskog svjetski poznatog autora Osha* koji u svom MeĎunarodnom meditacionomcentru u Puni, Indija, započinje istraţivanja u pravcu sinteze svih napora Istoka i Zapadaka osmišljavanju optimalnog pristupa čovjekovoj budućnosti.

Meditativna kultura je sociološki pravac, bolje reći, napredni način kultureţivljenja koji nastoji da bude odgovor na zatečeno stanje konfliktnog odnosa premastvarnosti, što uključuje sve parametre čovjekovog djelovanja.

Meditativna kultura podrazumijeva nekoliko bazičnih pojmova. Ona se temelji na:

- svjesnosti

- razumijevanju

- meditaciji

- samo-spoznaji

Ova četiri temeljna stuba imaju za cilj da razviju čovjeka do nivoa emancipovanei humane individue stasale da se suoči sa svim izazovima egzistencije čovječanstva.Takvu humanu individuu Osho naziva Zorba Buda – čovjek koji je sinteza sveganajboljeg u ljudskom iskustvu. Takva individua ispojava radost i slavlje Zorbe, kao i duh

meditativnosti i spokojstvo Bude.

Meditativna kultura se manifestuje u afirmisanju novih tendencija u umjetnosti i

nauci.

Savremena umjetnost je opterećena agresivnošću i napadnošću subjektivističkog pristupa podstaknutog destrukcijom u potrošačkom svijetu. Umjetnost je postala smetlištenezrelih i ne-emancipovanih ličnosti umjetnika. Egocentričan subjekt opterećen vlastitim



zabludama, emocionalnim nezrelostima, nedefinisanim ţivotnim stavovima,frustracijama, tenzijama, kompleksima i strahovima, dominira u djelima umjetnika širomsvijeta koji nude surogat umjetnosti neobaviještenoj publici. Stoga je nova Objektivna

umjetnost nuţnost u prevazilaţenju katastrofalnog otuĎenja i beznaĎa u umjetnosti. Novaumjetnost je opuštena i rasterećena destruktivnosti. Umjetnost treba da ima za cilj da

posmatrača opušta, raduje i ostavlja bezbriţnog. Današnja umjetnost uznemirava,zabrinjava i nastoji da publiku „ne ostavi ravnodušnom“. Publika ne treba da ostaneravnodušna ali ni uznemirena.

„Svaka umjetnost se može opisati kao objektivna ili kao subjektivna umjetnost.Subjektivnu umjetnost možete svugdje naći. Ona dolazi iz vaših osjećanja, iz vašeg srca,iz vašeg uma: u slikarstvu, poeziji, u muzici. Ali objektivna umjetnost dolazi iz najdublje praznine vašeg srca. Vi tada postajete upravo flauta, šuplji bambus, i univerzum tada svira kroz vas. Vaš lični doprinos je samo da ne stvarate prepreku, da dopustite da

univerzum teče kroz vas. Vi samo treba da ste opušteni, da dopustite univerzumu da protiče kroz vas – i objektivna umjetnost je stvorena.

Nema puno objektivne umjetnosti u svijetu jer prije no stvorite objektivnu

umjetnost, vi treba da postanete šuplji bambus – a vi ste tako kruti, vaš ego je veomatvrdoglav. Prije no stvorite objektivnu umjetnost, vi treba da postanete veoma isprazni,

skromni, skoro niko. U toj vašoj ispraznosti, odsutnost ega, velika univerzalna poplava

nadolazi. Ta poplava može postati poezija, slikarstvo, muzika, ples, vajarstvo. Tada sumoguće hiljade dimenzija, vi samo to treba da dopustite.“ Osho

Nova meditativna kultura se ogleda u Objektivnom slikarstvu, haiku poeziji,

ambijentalnoj muzici, pejzaţnoj arhitekturi, hortikulturi, vegetarijanstvu, zen vrtovima,uţivanja u boravku u prirodi i nizu drugih metoda koje imaju opuštajuće, blagotvorno i

iscjeljujuće djejstvo na čovjeka.

Nauka je zatečena naglom ekspanzijom industrijalizacije i imperativa profita.

Usljed toga se ne snalazi da iznaĎe nova rješenja za nastalu situaciju u kojoj je čovjek izloţen zagaĎenjima i devastacijom svog ţivotnog prostora. Krajnje je vrijeme da senauka uključi i iznaĎe nova rješenja u industriji, poljoprivredi, graditeljstvu i transportu.

Dosadašnje industrijsko društvo i naš kulturni sistem je temeljen na nauci. Sav naškomfor i visoki standard umnogome je diktiran dostignućima nauke. Ali to nas je takoĎedovelo do uništenja prirode, do trovanja i zagaĎivanja naše okoline i guranja čoveka umehanički način ţivota i stres - što lako moţe prouzrokovati otuĎenje čoveka i atomskudestrukciju čitave planete.

Nauka je sposobna da osmisli ekološka rješenja za ekonomski razvoj čovječanstvau budućnosti.

„Svaki univerzitet, svaki naučni institut mora postaviti za veoma bitno da svako ko se obrazuje za naučnika mora se obrazovati i za meditanta. Meditacija bi tako bila preduslov. To je jedini način da naučnik postane meditant. Tako on može postati svjestandubljih stvari u sebi, ljubavi, života, svijesti, i na kraju, vječnosti našeg bitka.



Odbiti unutrašnju stvarnost je veoma nenaučno. Stoga će, kao prvo, naučnik potvrditi egzistenciju unutarnjeg kao jednu hipotezu. Tada će on postati svestan dametodologija koja se koristila za spoljne fenomene ne može poslužiti za unutrašnju stvarnost iz prostog razloga jer su to dva različita pojma; ne možete koristiti istumetodologiju za njih.

Treba da izumite novu metodologiju za otkrivanje unutrašnjeg univerzuma, a to jeono što ja nazivam meditacijom: nova metodologija unutarnje stvarnosti.

Sada je vrijeme za nauku da zaĎe u unutrašnju realnost. Tako će nauka bitikompletnija, istražujući oba fenomena. Inače, to će uvijek biti nekompletno, nesavršeno,a poluistine su uvijek o pasnije od laži. Ako nauka postane sveobuhvatna, totalna, tada ćereligija umrijeti jer više neće imati funkciju. Nauka će biti u prilici da deluje znatno boljeod tih starihi i prevaziĎenih religija.

Svaki naučnik bi tako morao biti i meditant. Trebalo bi samo dvadeset godina, i

nova generacija naučnika bi stasala koja bi nam donijela nauku unutrašnje stvarnosti.Tako bi nauka imala dvije dimenzije: nauku spoljašnje realnosti i nauku unutrašnjerealnosti.” Osho

Meditativna kultura je najviše postignuće koje jedna individua moţe sebi postaviti kao lični cilj na putu samo-spoznaje i ostvarenja vlastite sreće.

SVJESNOST

Svjesnost je temeljna polazna tačka razvoja jedne ličnosti koja nastoji da se suočisa svijetom na odgovoran način. Ako je, kako Osho kaţe, ODGOVORNOST -

SLOBODA, svijest moţe omogućiti pojedincu da u svome ostvarenju slobode krene odrazvoja svijesti. Sloboda nije obezbijeĎena dimenzija već sveukupni napor svakog pojedinca da dosegne do prostora odakle moţe objektivno krenuti u sagledavanje sebe i

svijeta oko sebe.

Razvoj svijesti podrazumijeva multidisciplinovani pristup edukaciji, informaciji i

prihvatanju svih psiho-fizičkih napora koji u krajnjem imaju za cilj ostvarenje pročišćenesvijesti, rasterećene od svih društveno-dogmatskih uslovljavanja. Takav pristup

omogućava razvoj svijesti svake jedinke koja pristupa stvarnosti gajeći kritičko -

objektivni pozitivizam.

„ Jedna od najbitnijih stvari koju treba shvatiti o čovjeku je da je čovjek uspavan. Čak i kada misli da je budan, on to nije. N jegova budnost je veoma krhka;

njegova budnost je toliko mala da uopšte i nije bitna. Njegova budnost je samo lijepoime, ali sasvim prazno.

Vi spavate noću, vi spavate danju - od roĎenja pa do smrti, vi samo mijenjatenačin vašeg spavanja, ali nikada nijeste uistinu budni. Nemojte zaluĎivati sebe da stebudni ako samo otvorite oči. Sve dok se ne otvore unutrašnje oči - sve dok vaše



unutrašnje ne bude ispunjeno svjetlošću, dok ne vidite ko ste - nemojte misliti da ste

budni. To je najveća zabluda u kojoj čovjek živi. Kada jednom prihvatite da ste već budni,tada više nema potrebe da činite napor da budete budni.

Prva stvar koja treba duboko da utone u vaše srce je da ste uspavani, veoma

uspavani. Vi sanjate iz dana u dan. Vi sanjate nekada sa otvorenim očima, a nekada sa zatvorenim očima, ali vi sanjate - vi ste san. Vi još nijeste stvarnost. I naravno, sve štoradite u snu je besmisleno. Sve što mislite je bez nekog smisla, sve što zamišljate ostajedio vaših snova i nikada vam ne dopušta da vidite to što jeste. Stoga su svi probuĎeninaglašavali samo jednu stvar: probudite se! Neprestano, vjekovima, njihovo ukupnoučenje se temeljilo samo na jednoj kratkoj rečenici: budite budni. Oni su razvijalimetode, strategije; oni su stvarali sadržaje, prostore i ener getska polja u kojima bi bili

protreseni do svjesnosti.

Prva stvar koja treba duboko da utone u vaše srce je da ste uspavani, veoma

uspavani. Vi sanjata iz dana u dan. Vi sanjate nekada sa otvorenim očima, a nekada sa

zatvorenim očima, ali vi sanjate - vi ste san. Vi još nijeste stvarnost.

Da, dok ne budete protreseni, streseni do vaših samih temelja, vi se nećete probuditi. Spavanje je trajalo veoma dugo tako da je dospjelo do vaše najdublje srži: vi ste prožeti time. Svaka ćelija vašeg tijela i svaki nerv vašeg uma je prepun uspavanosti.To nije tako mali fenomen. Stoga je potreban veliki napor da se osvijestite, da postanete

pažljivi, da možete da promatrate, da postanete svjedok.

Svi probuĎeni se slažu sa jednim, a to je - da je čovjek kao takav uspavan , ada čovjek treba da bude probuĎen. ProbuĎenost je cilj, probuĎenost je ukus svih njihovihučenja. Zaratustra, Lao Ce, Isus, Buda, Bahaudin, Kabir, Nanak - svi ti probuĎeni su

podučavali jednu jedinu stvar... na drugačijim jezicima, u drugačijoj metafori , ali njihova pjesma je bila ista. Baš kao što je more slano - bilo gdje da okusite more: na sjeveru, na

istoku ili na zapadu, more je svugdje slano - ukus budastva je probuĎenost. Ali vi nećeteučiniti nikakav napor ukoliko povjerujete da ste već probuĎeni. Tada nije bitno učinitibilo kakav napor - čemu briga?

Vi ste iz vaših snova stvorili religije, bogove, molitve, rituale - vaši bogovi sudio vaših snova, kao i sve drugo. Vaše politike su dio vaših snova, vaše religije su diovaših snova, vaša poezija, vaše slikarstvo, vaša umjetnost - pošto ste uspavani, bilo što daradite, vi djelujete u skladu sa stanjem vašeg uma.«

Tišina je prostor u kojem se osoba budi, a bučni um je prostor gdje osobaostaje uspavana. Ako vaš um nastavi da brblja, vi ste uspavani .

„Svjesnost znači: bilo što da se dogodi u odreĎenom trenutku, to se dogodilo sa potpunom sviješću; vi ste tamo bili prisutni. Ako ste prisutni kada se gnjev ukaže, gnjev se ne može dogoditi. To se može dogoditi samo kada ste duboko uspavani. Kada ste pri sutni, preobražaj se odmah počinje odvijati u vašem biću, jer kada ste prisutni,



svjesni, mnoge stvari jednostavno nijesu moguće. Sve što se zove grijeh nije moguće da seostvari ako ste svjesni. Zato, zapravo, postoji samo jedan grijeh, a to je nesvjesnost.«

OSHO

Iz knjige »Svjesnost«

RAZUMIJEVANJE

Razumijevanje je objektivističko prihvatanje stvarnosti rasterećeno odsubjektivnih uticaja. Razumijevanje se ostvaruje kroz prizmu pročišćene svijesti odnaslaga nametnutih i naslijeĎenih edukativno-dogmatskih predrasuda nastalih kroz dugi

period istorijskog djelovanja. Razumijevanje je dostignuće svijesti relaksirane odsubjektivističko-emocionalnog uticaja. Kroz razumijevanje, individua se oslobaĎa uticajaličnih karakternih crta koje dovode do iskrivljenja slike o stvarnosti. Tako stvarnost počinje da biva pročišćena od zamagljenosti ličnih, društvenih, političkih i religioznih

dogmatizama. Razumijevanje individuu dovodi do suštine stvari. Osoba dolazi do suštine problema u nastojanju da rješava nagomilane probleme nastale istorijsko-tradicionalnim i

ličnim zabludama.

Razumijevnje na svom putu spoznaje se suočava sa nizom prepreka kao što su:emocionalne, genetske, etičke, tradicionalne, psiho-fizičke prepreke. Mogućnostotklanjanja tih i takvih prepreka, otvaranje puta za slobodni pristup stvarnosti,

oslobaĎanje prostora za nesmetano razumijevanje suštine stvari, rasterećenje odmentalno-emocionalih i psiho-fizičkih tenzija koje suţavaju domet razumijevanja semoţe ostvariti posredstvom meditacija i meditativnih pristupa unutrašnjoj strukturiličnosti svake individue.

„ Ja nikada nijesam koristio riječ odricanje: Ja kažem: radujte se životu,ljubavi, meditaciji, ljepotama ovog svijeta, ekstazi postojanja - radujte se svemu!

Preobrazite svjetovno u sveto. Preobrazite ovu obalu u drugu obalu, pretvorite zemlju u

raj.

Tada će se odreĎena odricanja posredno dogoditi. Ali to će se dogoditi samood sebe, vi to nećete uraditi. To nije stvar djelovanja, to je dogaĎanje. Vi počinjete da seodričete svojih gluposti; počinjete da odbacujete smeće. Vi tada počinjete da se odrič ete

besmislenih odnosa. Vi se tada odričete poslova koji ne ispunjavaju vaše biće. Vi počinjete da se odričete mjesta gdje vaš rast nije moguć. Ali ja to ne nazivam odricanje, ja to nazivam razumijevanje, svjesnost.

Ako u svojoj ruci nosite kamenje misleći da su to dijamanti, ja vam neću rećida bacite to kamenje. Ja ću samo reći: "Budite oprezni i još jednom osmotrite!" Ako samiuvidite da to nijesu dijamanti, da li ima ikakve potrebe da ih bacite? Oni će sami ispastiiz vaših ruku. Zapravo, ako i dalje budete željeli da ih nosite, vi ćete morati da učiniteveliki napor, moraćete da imate veliku volju da bi ih dalje nosili. Kada jednom uvidite da su beskorisni, beznačajni, vi ćete ih sami baciti - nikako ih nećete moći dugo nositi.



Kada jednom vaše ruke budu prazne, vi ćete potražiti pravo bogatstvo. A pravo bogatstvo nije negdje u budućnosti. Pravo bogatstvo je upravo sada, ovdje.«

OSHO

Iz knjige »Svjesnost«

MEDITACIJA

Meditacija je milenijsko dostignuće istočnjačkih naroda koji su kroz dugi periodistorijskog trajanja razvili veliki broj psiho-fizičkih metoda čijim korišćenjem i redovimupraţnjavanjem individua postiţe spokojstvo i mir duha i tijela.

Zapadnjačka civilizacija suočena sa površnim pristupom u svom duhovnomrazvoja, ograničena materijalističkim pristupom stvarnosti, suočava se sa potrebommeditativnog pristupa stvarnosti. Sinteza istočnjačke meditativnosti (duha) i zapadnjačke

materijalnosti (tijela) dovodi do najboljeg pristupa za ostvarenje čovjekove sreće. Akočovjek ţeli da doĎe do svoje sreće neophodno je da duboko sagleda svoje biće.Meditacija je jedini put do najdubljih suština čovjekovog bitka.

„ Meditacija je avantura, najveća avantura koju ljudski um može preduzeti. Meditacija znači samo biti, ništa ne raditi - nikakva akcija, nikakve misli, nikakve

emocije. Vi samo postojite, i to je čisto zadovoljstvo. Odakle to uživanje potiče kada ništane radite? Ono dolazi od sada-ovdje ili , bolje reći, dolazi odsvuda. Ono jeneprouzrokovano jer je egzistencija sačinjena od materijala koji se zove radost.”

“... Va še meditacije će vam jednostavno obrisati oči, omogućiće im da bolje

zapažaju. Vaše srce će biti budnije, svjesnije, ljubavnije, osjećajnije. Vaše biće će početida zapaža stvari koje nikada prije nije vidjelo. Vi ćete tako započeti da istražujete nove prostore unutar sebe. Nešto novo će se početi dogaĎati svakoga dana, svakoga trenutka.Vaše meditacije su nalik kupki: one će vas osvježiti - ali to osvježenje nije i prosvijetljenje, samospoznaja. One su tu da samo pripreme put. Vi nikada ne dolazite do

prosvjetljenja, samospoznaje; to se uvijek dogaĎa obratno – prosvjetljenje ili

samospoznaja dolazi do tebe.”

OSHO

Iz knjige “Secret of Secrets”

Osho je otkrio i inovirao veliki broj meditacionih tehnika koje su postale redovna praksa u svim poznatijim centrima i institutima za psiho- fizički razvoj u

svijetu. Njegove revolucionarne Aktivne meditacije ( Dinamička meditacija, Kundalini

meditacija, Nataraj meditacija, Mandala meditacija su samo neke meditacije iz velikog broja tehnika) su nemjerljiv doprinos u oslobađanju savremenog čovjeka od stresa i

napetosti.



- Osho Dinamička meditacija.

Najpoznatija Oshova tehnika: to je najbolji način za oslobaĎanje energetskih iemocionalnih blokada i napetosti iz tijela i uma.

- Osho Kundalini meditacija.

Ova poznata Osho tehnika vas lagano razgibava i oslobaĎa od stresa,ostavljajući vas rasterećene i spokojne.

- Osho Devavani meditacija.

Meka meditacija, koristeći se njeţnim zvukovima i pokretima čisti teret iznesvjesnog uma i dopušta duboko opuštanje.

SAMO-SPOZNAJA

Samo-spoznaja ili ostvarenje vlastitog uvida stvarnosti je najviša tačka u procesulične evolucije jedne individue. Osoba biva rasterećena svih tenzija koje se nameću krozsvakodneve zamke suočavanja sa stvarnošću. Samospoznaja dovodi do stanja

relaksiranog um rasterećenog od nametnutih zabluda o svom biću i prirodi oko sebe.Individua dolazi do lične sreće i ţivotnih radosti koje univerzum nudi. Tako bivaotvorena za prolaz boţanske ili egzistencijalne energije koja ga čini ispunjenim,zadovoljnim i ostvarenim.

“Jedan od mojih osnovnih pristupa: da stvorim sintezu izmeĎu terapije imeditacije što bi omogućilo da stvorim konačnu sintezu izmeĎu Istoka i Zapada. To bi bio jedan osnovni početak - jer je Zapad i dalje nastavio da radi na umu, da se okreće okouma, a Istok je još odavno iskoračio iz uma, još prije mnogo vjekova. I to za čime Zapad traga pomoću uma, Istok je već odavno pronašao otišavši iza uma.

Sinteza je potrebna. Zapadnjačke tehnike psihoterapije mogu biti od pomoći prirasvjetljavanju životnih problema, meĎuljudskih problema, svjetovnih problema, svakodnevnih briga, ali one ne mogu rasvijetliti osnovna značenja života. One ne moguosvijetliti traganje za istinom. Istok je taj koji može razjasniti probleme koji nijesu

ovosvjetovni.

Ako bi se ta dva pristupa ujedinila, mi bismo mogli pomoći čovjeku na obanačina: mi mu možemo omogućiti da živi u ovom svijetu - sa više uspješnosti, sa višekulture, sa više ljubavi- a mi, isto tako, možemo pomoći da uĎe u svoju tišinu osame iizaĎe iz ovog svijeta. Tako će biti u prilici da bude u ovom svijetu, a i da svakog trenamože da dotakne vječno."

OSHO



The Rebel

*Osho (1931-1990) je kao doktor filozofije i profesor na Džabalpurskom

univerzitetu započeo sa predav anjima koja su objavljena u nekoliko stotina tomova

knjiga i koja su objedinila sva najznačajnija nastojanja filozofsko-socioloških pravaca

Istoka i Zapada. Njegov izuzetno značajan višedecenijski doprinos razvoja ljudske

svijesti omogućio je da se njegov rad verifikuje širom svijeta. Njegove metode se koriste

u svim značajnijim svjetskim centrima i institutima za razvoj psihologije i duhovnosti.

Sinteza svih njegovih istraživanja, koristeći, kako istočnjačka tako i zapadnjačka

duhovna iskustva, je multidimenzionalni fenomen - meditativna kultura.

Copyright © Osho International Foundation.

Kreativna inteligencija

Meditacija

KREATIVNA INTELIGENCIJA

Patnja ne treba talenat – svako to moţe ostvariti. Sreća treba talenat, genijalnost, kreativnost.

Samo kreativni ljudi su srećni. Neka to duboko prodre u vaše srce: samo su kreativni ljudi sretni. Sreća jerezultat kreativnosti. Stvorite nešto i bićete sretni. Napravite vrt, neka vrt cvjeta, i nešto će u vama procvjetati. Naslikajte neko platno, i kako to platno bude napredovalo nešto će u vama početi da raste.Kada platno dovedete do kraja, kada povučete zadnji potez na tom platnu, vi ćete uvidjeti da više nijesteista osoba. Vi tako dajete zadnje poteze nečemu što je veoma novo u vama. Pišite poeziju, zapjevajte

pjesmu, zaplešite neki ples, i vidjećete: počinjete da budete sretni. Egzistencija je samo vama dalamogućnost da budete kreativni. Ţivot je prilika da budete kreativni. Ako ste kreativni bićete srećni.

Kada ţelite da se popnete na najviši vrh neke planine, to je naporno. A kada dospijete do tog vrha i

legnete na zemlju, kada šapćete oblacima, gledate u nebo, radost tada ispunjava vaše srce – takva radost

uvijek dolazi kada dosegnete neki vrhunac kreativnosti. Da budete sretni potrebna vam je inteligencija, a

ljudi su obično učeni da ostanu neinteligentni. Društvo ne ţeli da inteligencija cvjeta. Društvo ne trebainteligenciju; zapravo, ono je veoma uplašeno od inteligencije. Društvo treba glupe ljude. Zašto? Zato štose sa glupim ljudima moţe upravljati. Inteligentni ljudi nijesu uvijek poslušni; oni se mogu pokoriti, ali se ine moraju pokoravati. Ali glupa osoba ne moţe biti nepokorna; ona je uvijek spremna da prima nareĎenja.Glupa osoba treba nekoga ko će joj komandovati jer ona nema inteligenciju da ţivi po svome. Ona ţeli daima nekoga ko će je usmjeravi; ona traţi i traga za vlastitim tiraninom.

Političari ne ţele da se inteligencija ostvari u svijetu, svještenici ne ţele da se inteligencija dogodiu svijetu, generali ne ţele da se inteligencija dogodi u svijetu. Zaista niko to ne ţeli. Ljudi ţele da svi



ostanu zaglupljeni, da su svi pokorni, prilagodljivi, da nikada ne izlaze iz okvira, da uvijek ostanu dio mase,

kontrolisane, manipulisane, upravljane.

Inteligentna osoba je buntovna. Inteligencija je buntovništvo. Inteligentna osoba sama odlučujekada da kaţe ne ili da. Inteligentna osoba ne moţe biti tradicionalna, ona ne moţe poštovati prošlost; nemaničega što bi se moglo uvaţavati iz prošlosti. Inteligentna osoba ţeli da stvara budućnost, ţeli da ţivi u

sadašnjosti. Njegov ţivot u sadašnjosti je način stvaranja budućnosti. Inteligentna osoba se ne veţe zamrtvu prošlost, ne vuče leševe za sobom. Bilo koliko da su oni bili lijepi, bilo koliko da su vrijedjeli, ona nevuče leševe. Ona je završila sa prošlošću; to je prošlo, zauvijek je prošlo. Ali glupa osoba je tradicionalna.Ona je spremna da slijedi svještenike, da slijedi glupe političare, spremna je da slijedi naredbe – ona je

spremna da klekne pred svakim ko ima neki autoritet. Bez inteligencije ne moţe postojati sreća. Čovjek moţe biti sretan samo ako je inteligentan, krajnje inteligentan.

Meditacija je sredstvo da se ostvari vaša inteligencija. Što budete više meditativni, to ćete postativiše inteligentni. Ali zapamtite, pod inteligencijom ne smatram intelektualnost. Intelektualnost je dio

zaglupljivanja. Inteligencija je sasvim drugačiji fenomen, ona nema ništa sa glavom. Inteligencija je neštošto dolazi iz vašeg pravog centra. To izvire iz vas, a sa time mnoge stvari rastu u vama. Vi postajete sretni,

postajete kreativni, postajete buntovni, postajete avanturisti, počinjete da volite nesigurnost, počinjete da sekrećete u nepoznato. Tako počinjete da ţivite sa opasnošću jer je to jedini način da se ispravno ţivi. Za

glupe ljude postoje široki putevi gdje se mase kreću. Oni su se vjekovima kretali tim putevima – i nijesunigdje stizali, kretali su se u krugu. Tako imate osjećaj ugodnosti da ste sa masama, da nijeste sami.

Inteligencija vam daje hrabrost da budete sami, inteligencija vam daje viziju da budete kreativni.

Veliki poriv, velika glad se javlja za kreativnošću. I samo tada, kao posljedica toga, vi moţete biti sretni,moţete biti blaţeni.

Osho

The Book of Wisdom

***

Uistinu zrela osoba ne može biti ozbiljna, nema ničega zbog čega treba biti ozbiljan. Čitav život je veselje,to je igra, igra svijesti. To vam otkriva meditacija – da je čitav život predivna igra energije.

Ta ista energija je u drveću, u zvijezdama, u rijekama, u planinama, u vama, u životinjama. To je jedna ista

energija koja pleše u različitim oblicima. Mi na Istoku to nazivamo „leela“. Leela znači božija igra.

***

JEDINSTVO

ČOVJEK JE ROĐEN BUDAN, a onda je zaspao. Čovjek se rodio sjedinjen, a onda seizdijelio. Čovjek se rodio kao individua, a onda se uspavao i usnio kako je u masi. U tome je sav problem,



sav posao, sav izazov ţivota. To se mora shvatiti. To je traganje: mi tragamo za onim što smo u početku bili. Traţimo ono što smo zapravo mi. Traţimo ono što nijesmo nikada izgubili, samo zaboravili; samo

smo postali zaboravni. Moţda je to i zaboravno, moţda smo i zbog toga postali zaboravni.

Isus je rekao: Dok ne postaneš ponovo nalik djetetu, nećeš moći ući u kraljevstvo Boţije. Njegovo ukazivanje je sasvim jasno. Dok se ne vratiš prapočetku, dok se ne okreneš ponovo pravom svom

izvoru ... Jedne je noći namjernik upitao Isusa: "Što treba da uradim da bih spoznao Boga?" Isus je na toodgovorio: "Dok se ponovo ne rodiš, ti ga nećeš moći upoznati". Pojedinac se mora vratiti ka prapočetnom

prostoru, tamo gdje smo svi mi bili prije no smo se rodili.

Legenda kaţe kako Isus nije htio učiti azbuku, slova. On nije dopuštao učitelju da ga učislovo beta, drugo slovo u pismu, sve dok mu učitelj ne bi do tančina objasnio prvo slovo, alfu. I nar avno,

učitelji to nijesu mogli objasniti. Broj jedan je broj na kojem aritmetika počiva, broj jedan je broj na kome počiva svaka individua, na kome počiva čitav univerzum, koncept Boga i stvarnosti. A dijete Isus je bilouporno: "Dok mi ne objasnite što znači broj jedan, ja ne pristajem da učim naredna slova. Prvo mi recitešto je alfa. Tek tada ću biti spreman da preĎem na drugo slovo - betu". I pošto mu to nijesu mogli objasnition je odbio da više ide u školu.

Ni ovo, kao ni mnogo drugog, nije zabiljeţeno u hrišćanskom jevanĎelju. Ovo je jedna od

najstarijih priča esenske tradicije. Ova priča je bila prenošena vjekovima sa Majstora na učenike. To je jedna od najznačajnijih priča o Isusu: njegovo insistiranje da se prvo mora naučiti broj jedan jer je to uosnovi svega.

Kada si se probudio bio si sjedinjen, jedan. Kada si se uspavao, postao si raznolik, mnoštvo je tada dospjelo do tebe. Da li si ikada primijetio da u snu glumiš mnoge uloge istovremeno? A ujutro kadase probudiš bivaš ponovo jedan. U snu si sanjar, ti si sanjano; ti si tada upravitelj snova, ti si glumac, ti si ta

priča, ti si pozornica, i ti si publika. Ti bivaš mnoštvo, postaješ razlučen, postaješ svjetina. U snu, ti višenijesi sjedinjen. Kada se probudiš sve to ponovo biva sjedinjeno u jed no. Hindusi ovaj sav svijet nazivaju

zemlja snova - maya. Mi smo uspavani. Zato je sasvim svejedno da li tragamo za jedinstvom ili za

svjesnošću; jer biti svjestan ti bivaš sjedinjen - ili, biti sjedinjen je isto što i biti svjestan.

Sada mi dopustite da vam objasnim kako smo mi na mnogo načina, na hiljade načina, tragali

za jedinstvom. Dijete je roĎeno. Njegova prva funkcija u svijetu je hranjenje; njegova prva funkcija usvijetu da apsorbuje materiju. Traganje je započelo: materija traţi da sretne materiju. Materija ima potrebu

za jednim organskim jedinstvom sa drugom materijom: materija je privučena drugom materijom. To je prva ljubav - hrana. Hrana daje prvo zadovoljstvo djetetu. Kada ste zadovoljni posle nekog dobrog obroka

ili posle ispijanja vode, to zadovoljstvo je osjećanje jedinstva: materija je spolja bila apsorbovana odiznutra, unutarnje i spoljnje se srelo. To susretanje nije tako duboko - i ne moţe biti, to je samo materija, to

je veoma površno ali je ipak prisutno. Hindusi to nazivaju prva čak ra, muladhar. Mnogi ljudi ţive u toj prvoj čakri. Oni samo nastoje da jedu i da se prazne. Njihov čitavi ţivot se sastoji u tome da unose materijui da tu materiju potom izbacuju; njihov ţivot je veoma mehaničan. To je veoma plitko - tek samo jedan

mali tunel. Muladhar je tek jedan mali otvor u tvom biću odakle svjetlost dopire do tebe, i odakle ti ulazišu egzistenciju. Najmanji mogući otvor je muladhar - prvi centar. Taj centar djeluje jer dijete mora da

opstane; ono prvo mora da uzima hranu, inače bi umr lo. To je razina opstanka - ali pojedinac neće ţivjetisamo za hranu. Ako ti ţiviš samo da bi jeo, ti tada uopšte i ne ţiviš. Ti tada samo čekaš na smrt. Tako si

odabrao tek jedno malo zadovoljstvo, jedno tako uobičajeno zadovoljstvo - samo golicanje, i ti ćeš izavršiti sa tim malim zadovoljstvom. A nevjerovatno velike mogućnosti te okruţuju ...

Pogledaj samo svoj ţivot. Ako si previše privučen hranom, nastoj da budeš nešto svjesniji.To je tek prvo traganje prema sjedinjenju. Sada čak i naučnici, neki luckasti fizičari, tvrde da su atomisjedinjeni iz ljubavi. Riječ "ljubav" ne izgleda dobra za upotrebu, ona izgleda antropomorfno, ali već danasnekoliko hrabrih fizičara govore da to objašnjava nešto. A to se tako mora i prihvatiti jer za to još ne postoji drugo objašnjenje. Zašto su elektroni, protoni i neutroni zajedno? Tu mora da postoji odreĎena vrstaspoja, neko privlačenje. Mora da postoji neko jedinstvo, mora da se tu odvija neka ljubavna avantura - na

niţem nivou, ali mora da postoji neka ljubavna avantura - inače, zašto se oni ne bi razišli? Vi to moţete



nazvati i gravitacija, moţete to shvatiti kao magnetizam, moţete to zvati elektro -polje, ili bilo kako vas

volja - ali ljubav izgleda kao najbolja riječ jer ona moţe objasniti čitavi spektar od najniţe do najviševrijednosti. Ljubav izgleda kao jedna najpogodnija riječ: čitav spektar je uključen u to. Kada jedeš, i kadasi previše okupljen sa hranom, ti tada tek učiš prvu lekciju iz ljubavi - elektroni, protoni, neutroni se

privlače; tvoje tijelo privlači drugu materiju koja je izvana. Naravno, tu postoje izvjesna zadovoljenja jer uvijek kada je u pitanju neko sjedinjavanje tada je prisutno i zadovoljstvo, tu postoji zadovoljenje - ali to je

veoma nisko zadovoljenje, najniţe. Pojedinac mora naučiti da se otisne iza toga. Odatle sva religiozna

učenja preporučuju gladovanje.

Gladovanje, u tom smislu, ne znači skapavanje, gladovanje ne znači da treba da ubijaš svojetijelo, da treba da budeš destruktivan prema sebi, ne. Gladovanje samo znači: daj sebi samo onoliko koliko

ti je stvarno potrebno, tako da bi mogao biti sposoban da preĎeš na drugi plan, da budeš u prilici da moţešda uĎeš u drugi centar. Ako si previše opterećen hranom, ti ćeš biti zatvoren hranom: postaćeš previšematerijalan. Pojedinac ne bi smio biti previše okrenut hrani, kao i što ne bi smio biti previše opsjednutgladovanjem, takoĎe. Tako se ravnoteţa uspostavlja. A samo kroz ravnoteţu je moguć razvoj.

Drugi centar je svadhisthan. Kada je dijete zdravo, kada je zadovoljno, njegovo tijelo je

čitavo, ono počinje da se nameće. Ţudnja za dominacijom se već budi kod djeteta, dijete već na tom nivou postaje nalik političaru. Ono se tada smješka ljudima jer zna ako se smješka da ljude stavlja pod svoj

uticaj. On počinje plakati, vrištati, jer zna da ako to radi, majka će doći da mu udovolji. Kada se jednomfizička potreba kod djeteta ispuni, ono počinje da dominira nad drugima oko sebe; u njemu se budi jedannovi poriv, jedna nova životna potreba da dominira. I to je jedan novi napor da se uspostavi jedinstvo -

jedinstvo izmeĎu dominatora i onoga nad kojim se dominira. Uvijek kada dominiraš nad nekim, ti bivaš, naodreĎeni način, sjedinjen sa njime. Uvijek kada ti se neko preda, ili se ti nekome predaš, to je prilika da seostvari jedinstvo. Odatle je činjenica da svi u svijetu nastoje da dominiraju jedno nad drugim - supruge

nastoje da dominiraju muţevima, muţevi dominiraju ţenama, roditelji djecom, a i djeca dominiraju, nasvojstven način, roditeljima. Čitavi svijet nastoji da dominira. Ako to moţeš pravilno shvatiti, i to je,takoĎe, traganje za jedinstvom.

Uvijek kada pobijediš neku osobu, kada postaneš njen posjednik, ti tada apsorbuješ tu osobuu svoje biće. Njena vitalnost je upijena, njena ţivotna energija je sjedinjena sa tobom. To otvaranje je neštoveće od prethodnog - nešto prostraniji ulaz. A osoba koja je opsjednuta hranom je znatno zatvorenija od

osobe koja je opsjednuta dominacijom, vlašću - potrebno je kretanje ka naprijed. U ţivotu ovog drugog jenametnut odreĎeni vid odnosa - ne baš dobrih, jer dominantna veza ne moţe biti baš najbolja, to počinje sasilom, agresivnošću, sa ruţnim stvarima - ali je i to neka vrsta odnošenja. Političari su vrsta ljudi koji ţiveu tom drugom centru. Izjelica ţivi u prvom centru, političari ţive u drugom stanju svijesti, a potom dolazi

treći centar - manipura: muško i ţensko ţele da se sretnu, da se sjedine, da budu jedno. U Bibliji jenapisano: Bog je stvorio Adama po svojem liku. Sada se jedna stvar mora shvatiti. Adam sada mora biti

oboje, Adam sada mora biti i Adam i Eva - inače Eva nikako ne bi mogla biti stvorena iz Adamovog tijela.U hebrejskom poimanju stvari je jasno naznačeno: Bog je stvorio biće Adam -Eva. Prvo stvoreno biće nije

bilo ni muško ni ţensko: bilo je oboje. To biće nije bilo ni on ni ona, to je bilo oboje: to biće je bilo jedinstvo. Samo je iz tog jedinstva bilo moguće stvoriti ţenu.

Ako pitate naučnike, dijete koje raste u majčinoj utrobi prvih nekoliko mjeseci nije ni muškoni ţensko: ono je oboje. Malo po malo se potom razlike stvaraju, tek nakon nekoliko mjeseci se počnuformirati odreĎene osobine: muške ili ţenske. Prva ćelija, ameba, je i muška i ţenska - ona još nije

podijeljena. I zato reći da je Bog stvorio Adama, nije sasvim ispravno. Moja lična sugestija je: Bog jestvorio Adam-Evu. To je za mene samo jedna riječ. Po meni je Bog prvo stvorio biće Adam - Eva, a tek

kasnije ih je odvojio. Usled tog razdvajanja kod njih je uvijek veoma izraţena ţelja za ponovnimsjedinjenjem. Zato svaki muškarac traţi ţenu, i svaka ţena traţi svog muškarca. Mi smo u stalnom traganjuza suprotnim, za krajnje suprotnim. Bez onog drugog ţivot izgleda neispunjen, bez onog drugog namuvijek nešto nedostaje, izgleda ti kao da si samo polovina, da nijesi cio. Odatle je proisteklo toliko punoteţnje za ljubavlju, za voljeti i biti voljen. To je treća čakra - manipura: potreba da se muško i ţenskosretnu i budu jedno.



Dok je niţa priroda u pitanju ovo je najviši centar. U niţim tri čakrama, seks je najvišicentar. Proţdrljivci se samo nagomilavaju: oni su najruţniji ljudi na svijetu. Oni nikada ne dijele sadrugima - bijednici, bogataši, škrtice, eksploatatori. Nešto malo bolji od njih su političari - oni se makar

odnose. Ali oni su previše opasni jer su njihove veze dominante. Oni znaju samo jedno: ili da dominirajuili da budu pod dominacijom. Njihov sav jezik i ophoĎenje je nehumano. Oni ne poznaju nikakav humaniodnos: oni samo poznaju rat, nasilje, agresiju. Oni samo znaju da budu tako dominantni da se svi okupljaju

oko njih. To je radio Aleksandar Veliki, to je radio Hitler - nešto malo bolje, makar su se ispoljavali. Onisu se loše ispoljavali, ali su se barem ispoljavali. Prvi se ispoljavaju i veţu za stvari - novac, hrana, kuće,automobili. Drugi se veţu za osobe. Njihove veze još nijesu pomena vrijedne, ali i to su neke veze - neki

početak, neki mali početak, veoma primitivan, - ali i dalje je to neki odnos. Treće je odnošenje putemseksa, odnošenje dvoje voljenih: pjesnici, umjetnici, slikari, oni bitišu u trećem centru - estetičari. Trećicentar je najviši od najniţih centara - tu osoba počinje da dijeli sa drugima. A ako voliš neku osobu, tinikako ne moţeš dominirati njome. Zapamti to: ako ţeliš da dominiraš nekim, tvoja ljubav je još zatrovanadrugim centrom - to još nije prava ljubav. Ako stvarno voliš, ti tada ţeliš slobodu sebi i ţeliš slobodusvojem voljenom, takoĎe. Ljubav oslobaĎa, daje ti nezavisnost - jer ljubav ima svoju ljepotu samo onda

kada je to proizišlo iz slobode. To više nije dominacija, to je darivanje, dijeljenje sa drugim: ti si sretankada moţeš da podijeliš svoju energiju sa drugim. Ali ni to još nije dovoljno humano, to još nije pravoljudsko odnošenje, i ţivotinje to mogu raditi, mogu to raditi veoma uspješno - čak i bolje od ljudskih bića.Ali u tom stadijumu se traganje nešto izdiţe.

Onda kada se muškarac i ţena stvarno sastanu i orgazam se dogodi, ti ćeš tada imati prvi bljesak, jedan veoma udaljeni bljesak boţanskog. Odatle je proistekla privlačnost seksa, odatle je ţudnja zadubokim seksualnim orgazmom jer se osoba tada ogleda u tome - tek na trenutak, čak i na tren, tek umagnovenju ... munjevitim prolazom bljeska ... ali Bog je tuda prošao.

Opsjednuti hranom su još veoma daleko od toga - čak ni bljeska tu nema. Moć opsjednutosti je veoma ruţna, veoma agresivna, previše u pokretu - tako taj bljesak nije moguć. Sa jednim dubokimseksualnim ljubavnim aktom, Bog dobija priliku da po prvi put prodre u tebe. Prvi zračak samadija ulazi utebe putem seksualnog orgazma - čovjek počinje da misli na samadi samo podstaknut seksualnimorgazmom - trenutak blaţenstva tek tada postaje moguć kada se dvije osobe susretnu tako duboko danestanu jedno u drugo, da njihove granice više ne postoje, da na neki čudan način njih dvoje počnu davibriraju iz jednog centra, da oni više nijesu dva srca, da nijesu više dva tijela koja odvojeno dišu, da su

postali jedno. Ritam se uspostavlja, oni sada ţive u skladu jedno sa drugim. A taj ritam je tako moćan, takosnaţan da se oboje gube u tom ritmu, oboje se predaju tome. I zato zapamti, sa drugim centrom pokušavašda nekog poraziš, da ti se neko preda; a i taj drugi, takoĎe, ima istu namjeru. A u trećem centru se obo je

predajete nečemu što je van vašeg domašaja, što je izvan vas. Oboje se tada predajete bogu ljubavi. Obojese predajete orgazmičkom sjedinjavanju u seksualnoj energiji: u tom predavanju se oboje poništavate. Na jedan trenutak vi bivate i Adam i Eva zajedno.

A Biblija kaţe: Bog je svijet stvarao po svom liku. Kada su se Adam i Eva stvarno sreli, lik

Boţiji se ponovo oslikao u tvojoj svijesti. Tvoje jezero svijesti odraţava boţanski mjesec ... i dalje je todaleko, ali je već prvi bljesak dopirao do tebe. Muladhar je materijalan, to je tek prvi centar. Svadhisthan,

drugi centar, je ţivotan. Treći, manipura je psihosomatski centar: to je najviše jedinstvo niţih svjetova -

trenutačno, naravno, ali od veoma velikog značaja. Četvrti je anahata: to ide iza seksualnosti, postaje biti

čista ljubav. Kada vidiš cvijet, kada vidiš ruţu, i kada tvoje srce zatrepti sa time, tu nema seksualnosti. Tunije u pitanju muškarac i ţena, tu nema podijeljenosti - ti si jednostavno ganut ljepotom. Ljepota ne ovisi o

muškarcu i ţeni, ljepota je iza njih. Kada pogledaš noću puno nebo zvijezda, ti iznenada budeš ganut donajdublje tačke svog bića. Jedna velika radost se javi ... ti se počneš susretati sa zvijezdama. Tu nemanikakvog pitanja o muškarcu i ţeni, tu nema yin i yang - tu nema nikakvog pitanja podijeljenosti.

Ljubav ide iza podijeljenosti, iza polariteta, a seks ostaje u okviru polariteta. Seksu treba

suprotnost, ljubav ne treba suprotnost. Odatle je u seksu uvijek prisutan neki suptilni konflikt jer sa

suprotnim harmonija nikada ne moţe biti potpuna. Moţda i na tren ... ponovo se konflikt uočava.Ljubavnici se stalno bore. Zapravo, to psiholozi kaţu, kada se dvoje ljubavnika prestanu sukobljavati, to ćeznačiti da je ljubav iščezla. Ljubavnici su intimni neprijatelji. Oni nastavljaju da se prepiru, da gunĎaju.



Da, postoje i trenuci kada se oni sasvim uspokoje, kada se pretope jedno u drugo, ali to su veoma rijetki

trenuci. Sa ljubavlju, polariteti se isključuju. Ljubav je nešto više nalik prijateljstvu. Ti moţeš voljeti drvo, moţeš voljeti kamen, moţeš voljeti zvijezde, moţeš voljeti travu, moţeš voljeti bilo što. Ljubav nema ništasa muško-ţenskom podijeljenošću. Ljubav je nešto van suprotnosti - odatle je i sjedinjavanje moguće. To

je četvrta čakra - anahata - čakra srca. I tek sa tom četvrtom čakrom, ti stvarno postaješ biti human. Sve dotreće, ti si dio ţivotinjskog carstva, jedna od ţivotinja - ništa drugo, ništa posebno. Tek sa četvrtim, ti

postaješ nešto posebno, jedinstveno; ljudskost se u tebi rodila, ti si postao ljudsko biće.

Zapamti, samo zbog izgleda ljudskog bića ne znači i da si stvarno ljudsko biće. Samo sačetvrtim centrom, to počinje da djeluje, ti samo tada postaješ ljudsko biće, postaješ čovjek. Mnogi ljudiumiru kao ţivotinje; oni se nikada ne izdignu iznad seksualnosti. Oni nikada ne spoznaju da postoji vrsta

ljubavi koja je izvan podijeljenosti i koja je ogromno ispunjenje jer u takvoj ljubavi ne postoji

konfliktnosti. Ljubav je neuslovljena, seks je uslovljen nečim. U seksu postoji uzimanje i davanje. Ul jubavi se ti jednostavno slivaš. Ti ne pitaš, ne traţiš, tu nema nikakvog zahtjeva. To ne znači da ništa nedobijaš - ti dobijaš previše - ali ti to ne traţiš. To jednostavno dolazi samo po sebi: čitava egzistencija ti sevraća, vraća se sa ehom. U četvrtom centru ponovo se ostvaruje jedinstvo: niţe i više se susreću. Zapamtito sjedinjavanje jer se mi, malo po malo, krećemo ka tom jedinstvu. Na prvom planu se materija susreće samaterijom. Na drugom planu se ţivotnost sreće sa ţivotnošću. Na trećem planu se suprotnosti susreću:muško se susreće sa ţenskim, yin sreće yang. U četvrtom - anahata - niţe se susreće sa višim. Prvo su triniţa centra a onda se ukazuje anahata: anahata su meĎuprostorna vrata - most.

U tvom četvrtom centru Bog se susreće sa spoljnim svijetom, neispoljeno se susreće saispoljenim, nepoznato sreće znano, domaćin se susreće sa gostom, um se sreće sa ne-umom. Srce je jedan

najtajnovitiji centar u čovjekovom biću. I sve dok tvoje srce ne počne djelovati, ti nećeš znati što je svrhaţivota. Sa srcem je prvi početak viših sfera. Prostranstvo se otvara ... ti izlaziš vani iz podzemnog mraka. Anahata je jedan veliki otvoreni prozor; to ti omogućuje nebo, i to nebu omogućuje da prodre u tebe. Ti tomoţeš i drugačije reći; u anahata centru, u ljubavi, nesvjesno i nadsvjesno se susreću. Ili, to moţeš još iovako reći: u anahata centru, u ljubavi, seks i molitva se susreću. Seks je niţi od ljubavi, molitva je viša odljubavi. A ljubav je jedna velika tajna. Nešto tu još ima od seksa, naravno, a nešto ima i od molitve. Odatle

se nijedna druga tajnovitost ne moţe uporediti sa ljubavlju. Tu još ima nečega od seksa: ako ti voliš drvo, tićeš nastojati da ga zagrliš, ti ćeš nastojati da ga dotakneš na isti način kao što dotičeš lice svog voljenog.Ako voliš stijenu, ti nastojiš da je poljubiš na isti način kao što ljubiš usne voljenog - nešto od seksa je joštu, nešto se još vuče od prošlosti. I isto tako, kada poljubiš stijenu, to je izvjesno poštovanje, čak strahopoštovanje, veliko čudo. Ti si prepun, poštovanja, prepun si molitve; to je jedna vrsta štovanja i blagonaklonosti.

U ljubavi se molitva i seks susreću. Ako nijesi dovoljno budan, ljubav moţe zapasti u niţesfere i postati seksualna. Ako si, pak, dovoljno svjestan ljubav se moţe više izdići i postati molitvena. To

se mora zapamtiti. Ljubav je veoma krhka. Zato postoji više mogućnosti da ljubav zapadne u niţe sfere i postane seks. Kada po prvi put budeš zaljubljen u ţenu ili ţena bude zaljubljena u muškarca, tu moţe i dane bude seksa. Prije ili k asnije će se seks pojaviti. Kada po prvi put ugledaš neku prelijepu ţenu, tada semora pojaviti duboko poštovanje, skoro strahopoštovanje - isto kao da si ugledao samog Boga. Kada

pogledaš u oči neke lijepe ţene, iznenada se otvaraju vrata misterioznosti. Tada ne razmišljaš na načinseksa, tijela ili poţude; ti uopšte nijesi zainteresovan za to. Nešto više te izaziva. Ali se tada zaljubiš,zapadneš duboko u zaljubljenost i zaboraviš na više, ponovo tada uĎeš u niţe sfere. Ljubav skoro uvijek zapadne u niţe sfere zato što smo nesvjesni. I zato se na svim jezicima svijeta pojam zaljubljenosti

objašnjava kao "pasti u ljubav". Ljudi zapadaju u ljubavno stanje, to je kao neki pad, veoma rijetko se ljudiizdiţu u ljubavi. Zapamti, ta formulacija je veoma ispravna. Ljubav počinje kao nešto veoma uzvišeno,romantično, poetično, boţansko, a onda se promijeni u nešto veoma uobičajeno, profano, fizičko, gnusno.

Ljubav počinje kao molitva, ljubavni početak je religiozan - ali se ljubav potom pretvori u

noćnu moru, košmar. Zapamti to: ako si dovoljno budan, ti sebi moţeš pomoći da ne padneš, ti moţeš sebi pomoći i omogućiti da se uzdigneš. Tek tada ljubav moţe postati molitva. U anahata - centar srca - niţe iviše se susreću. To je jedno veliko iskustvo jedinstva: naravno, veoma krhko, titrajno, treperavo, ne baš



odreĎeno; nešto nalik procesu - korak naprijed, korak natrag - ali ako si dovoljno svjestan, ti to moţešiskoristiti kao stepenicu za više mogućnosti.

Peta čakra je visuddhi. To je čakra molitve - grlena čakra: čak ra molitve, pojanja,

komunikacije sa Bogom. U petoj čakri se unutarnje i spoljnje susreću. Zapamti, u četvrtom, niţe i više sesusreću. U petom se unutarnje i spoljnje susreću. "Bog" jednostavno predstavlja čitavu egzistenciju koja je

izvan tebe, a "ti" pr edstavljaš egzistenciju koja je unutar tebe: Ja - Ti je oblik molitve. Upravo zbog togaMartin Buber kaţe: "Ja - to", je iskustvo svijeta: “Ja – Ti” je iskustvo molitve, Boga i ljubavi. U čakri grla -

visuddhi – a riječ visuddhi znači čisto, najčistije, čistota - u petome centru je ljubav postala najčistija. To je jednostavno jedna ekstaza, veselje. Unutarnje i spoljašnje se tu susreću. Kada posvećenik klekne ispredsvoje svetinje, unutarnje tada klekne pred spoljašnjim. Kada neko pjeva pjesmu suncu ili mje secu,

unutarnje tada pjeva pjesmu spoljašnjem. I zapamti, ti moţeš biti svjedok samo jedne stvari: ti moţeš bitisvjedok predanog koji pjeva pjesmu svom boţanstvu. Ti ne moţeš vidjeti ništa drugo jer je to veomasuptilno. I boţanstvo pjeva pjesmu svom posvećeniku - to se isto dogaĎa, ali to je veoma suptilo. To ćešznati samo onda kada iskusiš molitvu. Nekada se ti moliš Bogu, a nekada Bog moli tebe. Dopusti mi da tikaţem jer se to obično ne govori, jer izgleda pogrdno kada se kaţe kako Bog klanja tebi, izgleda griješnosa stanovišta dogme da se Bog predaje tebi - ali to se dogadja. Upravo kao što majka pjeva uspavankusvom djetetu ...da, i Bog pjeva svoju uspavanku. Ali ti to moraš čuti. Kada bi se tvoja molitva čula, kada biti stvarno očistio svoje srce, kada bi sasvim zaboravio sebe, tada bi iznenada molitva postala ne samo

ispoljavanje sa tvoje strane, ti bi, takoĎe, mogao to čuti ...Bog počinje klanjati. Unutarnje i spoljašnje sesusreću.

Tada se ukazuje prostor za šestu čakru, čakru meditacije - čakru trećeg oka, ajna čakru.Lijevo i desno se susreću, razlog i intuicija se sreću, muško i ţensko se srelo, jin i jang se susreće. Sada senešto mora shvatiti. Na trećem nivou muškarac i ţena se susreću fizićki, spolja. U šestom se ponovo srećumuško i ţensko, ali više ne spolja, već iznutra. Treće je centar seksa, a šesto je centar tantre. Vi ste obojeunutra. Pola tvog bića je ţensko a pola muško. A u tvom trećem oku, dogaĎa se susret. To treće oko jeveoma simbolično; to znači da se tvoje lijevo i desno oko sjedinilo u jedno novo, treće oko: to je postalotreće oko. Upravo sada imaš dva oka, dva bića. Tada ćeš imati jedno oko.

Postoji jedno kazivanje Isusa koje je od velikog značaja. Poslušaj to, oslušni to u dubokojtišini. Isus kaţe: "Ako bi, stoga, tvoje oko bilo jedno, cijelo tvoje tijelo bi bilo ispunjeno svjetlošću." On je

tu govorio o trećem oku. Ako bi tvoje oko bilo jedno, cijelo bi tijelo bilo u svjetlosti. Jedno oko je povezano sa lijevom hemisferom, a drugo je povezano sa desnom hemisferom. Ta dva oka su tako

podijeljena u tvom biću - ti još nijesi postao simfonija. Tvoje lijevo i desno su još asimetrični. Da li si pogledao svoje lice? I tvoje lice je podijeljeno na lijevo i desno. Ono još nije simetrično. Pogledaj se još jednom u ogledalu, pogledaj se paţljivo: tvoj lijevi dio lica nije isti kao desni. Tvoje najdublje biće, tvojum je podijeljen na lijevu i desnu hemisferu, i one djeluju odvojeno, djeluju različito. Lijevom hemisferomse rasuĎuje, a desnom hemisferom se naslućuje. Poezija se raĎa u desnoj hemisferi, a logika se javlja u

lijevoj strani mozga. Ako bi se pjesniku uzela lijeva hemisfera, on ne bi ništa izgubio: on čak i ne bi biosvjestan te promjene. Ako bi se matematičaru odnijela lijeva hemisfera, on bi sasvim poludio, on ne biznao što da radi. Njegovo svo znanje bi nestalo. Dakle imaginacija je iz desnoga, razlaganje je iz lijevogdijela tvog uma. Desna hemisfera je ţenstvena, a lijeva je muţevna; obadvije su premošćene sa jednimmalim mostom, a taj most je tek jedna tanka veza. U šestom centru - ajna čakri, u centru trećeg oka - te

dvije hemisfere se sastaju i bivaju jedno. Tada više tvoje rasuĎivanje nije protivno tvojoj intuiciji, a tvojaimaginacija nije više protivna tvojoj logici. Tada se tvoje logično razmišljanje i tvoja imaginacija susreću idjeluju zajedno.

Pogledajte: sve što sam vam govorio je bilo logičarski ali ono o čemu sam vam govorio bilo je nelogično. Sadrţina je nelogična, forma je uvijek logičarska. Ako ţelim da debatiram sa tobom, ja tomogu raditi - nema problema za to. Ali stvari o kojima ti govorim su izvan argumentovanja. Ako je tvoja

vjera protivna logici tada ti nećeš moći doći do unutarnjeg jedinstva. Tvoja vjera treba biti izvan logike, aline protiv logike. Zapamti ovu distinkciju. Tvoja vjera treba da bude izvan logike, treba da bude podrţanaod strane logike. Ali ne i skončana i u samoj logici - nešto se odvaja i odlazi iz toga, daleko izvan toga. Tomoţe biti podrţano od strane logike; sve do odreĎene tačke logika moţe da se kreće sa time. To moţe bit i



veoma racionalno, moţe biti veoma razumno. Nema nikakve potrebe da vjera bude protiv logike. Ako bivjera bila protivna logici tada bi ti i dalje bio podijeljen, tada se ne bi dogodilo da se tvoje oči sjedine.

Najveći mistici svijeta su bili ujedno i najveći logičari. Šankara, Nagardţuna - veliki logičariali i nelogični. Oni su išli do krajnjih granica sa logikom., a onda bi se posluţili sa munjevitim kvantnimskokom... i oni bi rekli: "Do ove tačke, logika pomaţe - poslije ovoga, logika ne moţe dalje." Ako bi ti

ţelio da debatiraš sa Šankarom, bio bi zasigurno pobijeĎen njegovim argumentima. Šankara je putovaočitavom zemljom - bio jedan veliki mistik, a pobjeĎivao je mnoge u diskusijama. Njegov čitav ţivotni rad je bio u tome da putuje i da pobjeĎuje u debatama - a bio je i dalje veoma nelogičan. Ujutro bi ga sreli kakodebatira tako logično da bi i najveći logičari pri usporedbi sa njime izgledali djetinjasto; a uveče ćeš ganaći kako klanja i pleše u hramu, kako plače i rida kao djete. Nevjerovatno. O n je napisao jednu od

najljepših molitvi. Neko ga upita; "Kako ti moţeš napisati tako divnu molitvu? Ti si veliki logičar - kako

moţeš biti tako emocionalan u molitvi da ti suze teku niz lice?" On odgovori: "Moja intuicija nije protivnamom logičkom razmišljanju, moja intuicija je otišla iza logike. Moja logika ima funkciju da to ispuni: jaidem sa time, ja idem sa time iz sve snage - ali onda doĎe trenutak kada logika ne moţe ići dalje...a ja,ipak, moram ići dalje."

Zapamti, ovo je najveće jedinstvo. A kad se ovo dogodi u šestom centru - da se tvoje ţenskoi muško, tvoje unutarnje i spoljašnje, tvoj jin i jang susretnu - ti bivaš sjedinjen. Ovo jednistvo ima još

jednu stepenicu. Ti si postao sjedinjen unutar sebe. A sada se ukazuje i sedma čakra - čakra samadija, čakravelike ekstaze, čakra totalnog orgazma - to je čakra sahasrar. Sada se dio i cjelina susreću, duša i Bog sesusreću, ti i sve oko tebe se sjedinjujete...ti iščezavaš u potpunom orgazmu. Ti moţda o ovom nijesi jošrazmišljao na ovaj način, ali dopusti mi da ti to razjasnim: sve ove čakre su sedam načina orgazma. Postoji jedan veoma suptilan orgazam pri tvome zadovoljstvu u hrani - jedno duboko zadovoljenje. Postoji i

suptilni orgazam i kada si nadmoćan nad nekim: političari zato izgledaju veoma zdravi i srećni sve dok suuspješni. Kada su na vlasti oni izgledaju veoma moćni i blistavi. Njihova energija se tada preliva; oniizgledaju tada veoma svjeţe, neumorno, jure sa jednog mjesta na drugo, čine na hiljade stvari odjednom -

nikad umorni, veoma blistavi. Hitler je imao takvu magnetičnu snagu, taj šarm i zanos. Odakle proizilazitaj sjaj? To je orgazam moćnika.

Da li si ikada to primijetio? Kada političar ustane, a milioni ljudi ga okruţuju, gledaju unjega, tada se neki suptilni orgazam ostvaruje. On se osjeća presrećno. Mnogi ljudi mu ukazuju paţnju,

toliko mnogo ţivosti je oko njega, toliko mnogo ukaza dopire do njega, susreće se sa njim i tada se odvijaveliki orgazam. On počinje da blješti. On počinje da sija sa nekim blještavilom: to je njegova eksplozija. A

kada taj političar izgubi na izborima, kada se ukaţe neuspjeh, tada sav njegov sjaj nestaje, sav njegov šarmiščezava. Kada vidite političara koji gubi; na primjer, ako sada odete da pogledate Ričarda Niksona, bićete jednostavno zapanjeni kako je moguće da je taj čovjek postao tako nemoćan i beznačajan poslije onog sjajakoji je imao dok je bio na vlasti. Sav njegov šarm je nestao. Jadni Nikson! A taj isti čovjek je bio takomoćan - što se to dogodilo? Energija koja je tekla ka njemu više ne teče, taj orgazam se više ne ostvaruje.On je izgubio svoje voljene: a voljeni su bili svjetina oko njega. On je vodio ljubav sa masama - to je

izgubljeno. Kada političari izgube izgledaju sasvim prazni; a kada su uspješni izgledaju tako nadmoćni,ispunjeni.

Na tim sedam nivoa, sedam se tipova orgazma dogaĎa. A to što ja podrazumijevam podorgazmom je fenomen iskustva jedinstva. Najviše se dogaĎa u sahasrar - u sedmoj čakri - kada se

individualni ego sasvim rastopi u kosmičku cjelinu. To je potpuni orgazam, cilj, izvorište svega.

Hrišćani su od krsta načinili svoj simbol. Kada pogledam krst pomislim da su hrišćaniizgubili pravo značenje toga. Po meni, krst nije simbol smrti već aritmetički simbol znaka plus, a to ima

jedno sasvim drugačije značenje. Pošto se Isus u tom trenutku na krstu uţivio sa kosmosom, Isus je postaonešto više, postao je plus. Isus je nestao u Bogu, Isusa više nije bilo. Postao je jedno sa cjelinom.

Pričao sam vam o legendi kako on nije htio učiti drugo slovo - beta - jer je rekao: "Prvo

moram da shvatim prvo slovo - alfa - a tek onda drugo”. Nijedan učitelj ga nije mogao obučavati. On jemorao biti otjeran iz škole. Ali on je shvatio značenje slova alfa tek na krstu. Samo te Bog tome moţe



naučiti: zato samo Bog moţe biti učitelj. Što se to dogodilo na krstu? Krst znači plus, prije krsta Isus jeţivio u minus ţivotu - kao svi drugi. Dopusti mi da ti to kaţem na ovaj način: ego je minus jer on ne

postoji. Ego je ono čega nema, to je stvar manje. Bog je plus: Bog je ono što postoji, nešto više. Na krstu jeBoţije plus srelo Isusovo minus. Tako se minus rastopilo u plus. Isus je postao Hrist. Isus je postaosjedinjen: sada on više nije dva ili više, on je sada postao alfa. To je izvorište i cilj. Izvorište je cilj jer je

početak ujedno i kraj. Alfa je omega.

Atomski naučnici tvrde da svaki atom ima plus i minus. Ako odvojimo plus i minus nabojdogodiće se eksplozija - u tome je tajna atomske eksplozije. Svaki mali atom, nevidljivi atom, ima dvije

energije: pozitivnu i negativnu, minus i plus. Oni su sjedinjeni: djeluju skupa u jednom dubokom orgazmu,

u dubokom spoju - minus sa plus, pozitivno sa negativnim. Ako ih razdvojite, ako ih podijelite, dogodićese jedna ogromna eksplozija energije. To se dogodilo u Hirošimi i Nagasakiju - jedan mali atom odvojen

od svog drugog dijela postaje veoma destruktivan. Isto to se dogadja i u sahasraru, ali sa druge strane.

Minus je udruţen sa plus; nije odvojen, već sjedinjen, nije razdvojen, već sastavljan. Taj skup je jedinstvo, joga.

Obično mi bitišemo kao minus; Bog je energija plus, ego je minus energija. Onog dana kada

odlučiš da promijeniš svoje minus u plus, tada će se dogoditi to jedinstvo. To jedinstvo se dogadja u sahasraru - u sedmoj čakri. Sve te čakre su samo alegorija? To je samo nešto što ti ukazuje smjer, kako se

dolazi od hrane do Boga. Traganje je u tome da se naĎe jedinsto. Mi smo izgubljeni u mnoštvu, izgubljenismo u svjetini, razjedinjeni smo; a čitavo traganje je u tome kako pronaći jedinstvo, kako postatineodvojiv, kako postati individua. I zato prihvati ovaj hrišćanski simbol krsta kao simbol susretanja, a nesimbol smrti; primi to kao joga simbol, simbol sjedinjenja: plus.

OSHO

Boţanski spjev

A Zen Poet Wrote :

Where the interplay of

is and is not not is fixed,



Not even the sages can know.

There you are – not in terms of is and is not, in no duality.

All duality can be watched. That which can be watched,

you are not. You are always the watcher. And remember:

you can not watch the watcher. That is absolutely impossible.

If you watch the watcher ,then one is just mind – which you

are calling the watcher – and the other is the real watcher.

But the real watcher is your ultimate. You can not go beyond

it, it is the boundary of existence.

Where the interplay of

is and is not not is fixed, Not even the sages can know.

http://www.mayadarshan.com/wp-content/uploads/2011/10/osho_20.jpg



osho

Now there is nothing to know. watching silently,every -

thing disappears. An Immense silence opens its doors.

There is nothing to know. Knowledge become absolutely

futile. You, for the first time, come home. This is ultimate rest.

Excerpted from

The Original Man, Osho

http://www.mayadarshan.com/wp-content/uploads/2011/10/osho_41.jpg

moderna umjetnost osho

Documents