MODERNIZAM

- zajednički naziv za umjetničke pravce i pokrete u zadnjim desetljećima 19. stoljeća (stilski pluralizam)

- prethodnici: Gustav Flaubert (Gospođa Bovary, 1857.)

Charles Baudelaire [Šarl Bodler] (Cvjetovi zla, 1857.)

Theophile Gautier [Teofil Gotje] – zagovara ideju da je ljepota jedina svrha umjetnosti – umjetnost radi umjetnosti – l´art pour l´art (larpurlartizam)

PARNASOVCI

(Francuska, 1860.-1866.)

- začetnik je Leconte de Lisle [Lekont d' Lil]

Zbornik - Suvremeni Parnas (1866. i 1871.) -Parnas – gora u Grčkoj na kojoj je prema vjerovanju starih Grka živio

Apolon, bog umjetnosti, s muzama

značajke:

izbjegavanje suvremene tematike, hladnoća izraza bezosjećajnost detaljan opis objektivnost, zanemarivanje "ja“ (depersonalizacija) dekorativne pjesme kult savršene forme - sonet

predstavnici : Theopihile Gautier,

Jose Maria de Heredia [Hose Marija d' Eredja],

Sully Prudhomme [Sili Pridom]

DEKADENCIJA (franc. opadanje, propadanje, nazadovanje)

(faza razvoja simbolizma potkraj 19. st.)

značajke:

duboko nezadovoljstvo tjeskoba beznađe slutnja propasti zapadne civilizacije briga za formu i stil

SIMBOLIZAM

(osamdesete godine 19. st.)

javlja se kao reakcija na parnasovce

simbolistički manifest - 1866. Jean Moreas [Žan Moro]

značajke:

smisao poezije je u nagovještaju, slutnji ideja ne smije biti otkrivena ni jasna-izražavanje simbolima (simboli nisu uobičajeni, nego individualni, svaki

pjesnik ima svoje vlastite simbole) - subjektivnost mističnost podsvijest pjesnici bježe u maštu, tražeći "čistu ljepotu" muzikalnost stiha

začetnik: Charles Baudelaire,

predstavnici: Paul Verlaine [Verlen],

Stephane Mallarme,

Artur Rimbaud [Rembo]

DJELA

Charles Baudelaire – zbirka pjesama Cvjetovi zla (1857.) – sastoji se od 6 dijelova (Spleen i ideal, Pariške ulice, Vino,

Cvjetovi zla, Prosvjed, Smrt)

U zbirci Baudelaire veliča tjelesnu ljubav, strast, ne ističe ljepotu prirode, već traži ljepotu u

ružnoći, pjeva o zlu, truleži, krvi, smrti.

Moderno u Baudelairevu pjesništvu – odmak od tradicionalnog poimanja tema i motiva

Suglasja – lirska pjesma, sonet, stih-dvanaesterac- pjesnik nastoji u pjesmi udružiti različite osjetilne doživljaje i pjesničke slike (sinestezija)- posebna pozornost – mirisi – dvojnost mirisa (nježni, slatki, teški, bujni...)- ukazuje na dvojnost koja postoji u

čovjeku, razapetost između razuma i nagonaAlbatros – lirska pjesma, katrene, dvanaesterci

- kroz suprotnost albatrosa i mornara pjesnik govori oodnosu i suprotnosti između pjesnika i svijeta - albatros – simbol pjesnika – živi u visinama, teže višim, duhovnim vrijednostima, idealu, među ljudima su

drukčiji, ružni i neshvaćeni- mornari – simbol ljudi koji ne shvaćaju pjesnika i ismijavaju ga

Paul Verlaine, Samoglasnici

Henrik Ibsen, Nora

- predstavnik moderne drame- psihološka drama- drama je zbog svoje tematike i protesta protiv dominacije muškaraca u društvu i braku izazvala brojne skandale i

proteste- nema osobite dramske radnje- drama se događa unutar lika i između dvaju glavnih likova (Helmera i Nore)- tema: ženska emancipacija, pravo pojedinca na slobodu i samostalnost- problematika: položaj žene u modernom društvu; postojanje dviju vrsta moralnih zakona (jedni za žene, drugi za

muškarce)

likovi:

- Nora – plemenita, požrtvovna žena koja trpi strah i poniženje; napušta obitelj i egoističnog muža; samoosjvešćivanje

- Torvald - slabić, egoist, intelektualno prazan, nosi masku časnog građanina beznačajan

MODERNA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTItrajanje 1892. (Matoševa novela Moć savjesti) – 1916. (Ulderiko Donadini izdaje časopis Kokot)

1895. (spaljivanje mađarske zastave) – 1914. (umire Matoš, izlazi almanah Hrvatska mlada lirika)

- mnogi mladići nakon prosvjeda protiv Khuenove vlasti protjerani, nastavljaju školovanje u Beču i Pragu- Bečka skupina (okupljena oko časopisa Mladost) – zalažu se za slobodu umjetničkog stvaranja- Praška skupina (okupljena oko časopisa Hrvatska misao)

dvije faze:

- 1. faza (1892./95. – 1903) – prevladavaju kritičarska djela, djeluju bečka i praška supina pisaca- 2. faza (1903 – 1914.) – nastaju najpoznatija djela hrvatske moderne

Predstavnici i djela

Lirika

Vladimir Vidrić, Dva pejzaža

Pejzaž I. - dnevni - vizualni i akustični motivi- motiv zlatnog polja – aluzija na onostrano- motiv huma – aluzija na smrt, slutnja smrti, nedorečeno, nespoznatljivo (moderno)- aliteracija, epitet- statičan pejsaž

Pejzaž II. - - noćni- glasovi iz prirode, lirski subjekt osluškuje prirodu, dijalog s prirodom- zapitanost nad tajanstvenošću prirode- ljudska nemogućnost da pronikne u tajnu prirode, ograničenost ljudske spoznaje- uporaba perfekta i aorista – kratkotrajnost slike iz prirode

Antun Gustav Matoš

Utjeha kose - refleksivna pjesma, sonet- mistična atmosfera- emocionalna stanja lirskog subjekta – ljubav, očaj, smrt mu se čini lijepom, zaprepaštenost, utjeha- visoki odar = emocionalni stav pjesnika prema ženi (ljubav, poštovanje, divljenje, uzdizanje žene

na pijedestal – veličanje- doživljaj smrti – smrt je san, utjeha- poanta – smrt nije kraj življenja, već nova kvaliteta življenja

1909. - domoljubna lirska pjesma nastala povodom stote obljetnice rođenja Ljudevita Gaja, sonet- slika stratišta, obješena osuđenica, vizija domovine na stratištu- osuđenicu – domovinu – pjesnik doživljava kao majku (čista ljubav) i bludnicu (aluzija na

poniženje i zločin u domovini = podvojenost osjećaja- pjesnikova žrtva za domovinu, njezine su muka i smrt i njegove mauka i smrt- 1. strofa – elipsa – nedogađanje, statičnost, učitatelju bude zgražanje i sažaljenje- domovina je personificirana

-

Proza

Janko Leskovar,

Misao na vječnost - psihološka novela – ne opisuje neki vanjski događaj, njezin je smisao u doživljavanju psihičkoga stanja lika i analizi njegova doživljaja života

Glavni lik Đuro Martić (učitelj u selu Druškovcu)- „leskovarovac“ (tipični Leskovarov lik – svi su njegovi junaci zaokupljeni prošlošću, kao da sanjaju ružan san,

bježe sami od sebe, postaju žrtve vlastitih fikcija i nemoći, pasivni u životu: umjesto da sudjeluju u životu, oni ga promatraju sa strane)

- introvertiran , okrenut u sebe, živi intenzivnim unutarnjim životom- povremeno razdražljiv- ne razlikuje san od jave- sanja proročanske snove- strah od vječnosti = strah od suočavanja s prošlošću - sve je vječno, ništa ne nestaje, nego se neprestano

ponavlja u vječnosti – osjećaj krivnje zbog smrti djevojke, kćeri njegovoga stanodavca („gospodara“)- ne može se suočiti s vlastitim unutarnjim utvarama što ga dovodi do ludila (pjeva uskrsnu pjesmu u vrijeme

Adventa)Jezik i stil

- napušta detaljno opisivanje i opširno pripovijedanje

- fragmentarnost i mozaičnost u kompoziciji

- prati psihičko stanje lika - moderno

Antun Gustav Matoš

Kip domovine na početku leta 188* - crtica

- slika sa središnjega zagrebačkog trga 1883. slika je stanja u cijeloj Hrvatskoj – nasilje, poniženje, strah

- Pepica – simbol Hrvatske koju gazi husarski konj

- Pepica i Jokšec pokopani su krišom = strah koči svaki otpor, ljudski je život bezvrijedan

- naslov preuzet od Pavla Šoosa – od ilirizma se nije ništa promijenilo

- alegoričnost

Camao – novela (pripada Matoševoj bizarnoj i simbolističkoj prozi)

- naslov – Camao – mistična ptica koja ugiba kada žena prevari muža

- u noveli papiga ne ugiba, ali umiru nevjerna žena (Fanny) i njezin ljubavnik (Alfred Kamenski) – Camao postaje simbol zle kobi

Glavni lik: Alfred Kamenski - glazbenik koji luta Europom

- muče ga nejasne čežnje (za ljubavlju, domovinom...)

- miješa san i javu

- osjeća gađenje prema životu i navikama drugih ljudi

- voli samo ono nedokučivo i daleko

Ivan Kozarac,

Đuka Begović

- roman karaktera (u središtu pozornosti karakter glavnoga lika)

- tema: način života Đuke Begovića i njegovo nastojanje da bude slobodan

Fabula:

- Đuka je slavonski seljak koji se izdvaja iz svoje sredine. Vraća se iz kaznionice gdje je proveo četiri godine zbog tjelesnog obračuna s ocem. Otac je podržavao njegov nerad i raskalašeni način života.

Nakon povratka Đuka se odluči promijeniti, pronaći utjehu u radu što mu neko vrijeme i uspijeva, ali se ubrzo vraća starom načinu života.Pokušava se iskupiti pred Bogom odlaskom na proštenje,ali ne ustraje i opet živi raskalašeno i rastrošno. Rasipa novac i imanje.Na kraju postaje čobanin potpuno pomiren sa sudbinom (rezigniran).

Glavni lik: Đuka Begović

- žudi za potpunom slobodom

- čovjek snažnih nagona

- ne može vladati emocijama

- ne poštuje tradiciju

- ne poštuje način života svojih sumještana niti zakone

- okrutan prema članovima vlastite obitelji

- živi razvratno što ga samo privremeno zadovoljava

- neradnik

- opiranje autoritetima

- troši novac

- opijanje

- čezne za novim i što intenzivnijim užitcima

takvo shvaćanje slobode i način života koji iz toga proizlazi razara ga i fizički i psihički, razara vlastitu obitelj, na kraju postaje čobanin, život mu je ništa - bol

Ideja – potpuna sloboda u smislu nepoštivanja svih autoriteta donosi samo privremeno zadovoljstvo i razara

pojedinca

Jezik i stil

- kronološki tijek radnje prekida se retrospekcijom

- pripovjedač u 3. licu uživljava se u svijest lika i kroz tu svijest promatra vanjska zbivanja- pripovjedač slijedi njegova razmišljanja i prisjećanja

- uporaba arhaizama i dijalektizama