Modrozelene alge

Modrozelene alge

Sistematika

Carstvo:Bacteria

Divizija:Cyanobacteria

redovi

Taksonomija modrozelenih algi je

pod razmatranjem ([1])

Modrozelene alge ili Cijanobakterije (Cyanobacteria) su prvi fotosintetski organizmi na zemlji, i dio su carstva bakterija.

Cijanobakterije su najstarija grupa fotoautotrofnih organizama. Odlikuju se primitivnom morfolokom i citolokom graom stanice. U bentosu ive kao jednostanini, kolonijalni ili viestanini oblici. Poznate su homocitne forme (graene od vegetativnih stanica) i heterocitne forme (uz vegetativne stanice prisutna i heterocista - krupnija stanica koje sadre specifine tvari). Na povrin trihoma (niti ili konca) mnogih cijanobakterija nalazi se sluzavi elatinozni omota koji titi alge od isuivanja, tako da one mogu ivjeti i izvan vodene sredine na podrujima koja su povremeno vlana. Mnoge vrste ive na zidovima, stijenama, zemljitu, a veliki broj vrsta ivi u slatkim vodama. Manji broj vrsta cijanobakterija ivi u moru. U planktonu Jadrana su najee prisutne jednostanine modrozelene alge koje pripadaju pikoplanktonu, a razmnoavaju se diobom stanice. Kod kolonijalnih oblika nain razmnoavanja je isti, ali nakon diobe ne dolazi do razdjeljivanja konastog tijela na fragmente.

Gotovo svi oblici imaju fotosintetske pigmente klorofil a i b, koji im daje modriasto-zelenu boju. Modrozelene alge su sveprisutne (nalazimo ih u moru, tlu, na vlanim povrinama, kori drveta; te u ekstremnim uvijetima: iznimno hlandnom ili vruem okoliu). U vodama koje su bogate organskim tvarima (manjim jezerima, barama) stvaraju guste prevlake to nazivamo cvjetanjem vode.

Cvjetanje vode [uredi]

Cvjetanje vode dogaa se u vodama koje su zagaene raznim organskim tvarima. Tamo, tijekom svog razmnoavanja, modrozelene alge troe puno kisika a kada ga nestane dolazi do njihovog odumiranja i otputanja raznih otrova. Kada odumre velik broj modrozelenih algi otputa se velika koliina otrova te moe doi i do pomora lokalnog ivog svijeta (riba, drugih ivotinja i biljaka).

Kategorija: BakterijeMikroskop

Mikroskop (grki: micron = malo + scopein = gledati) naprava je za gledanje predmeta koji su premali da bi ih se mogli vidjeti prostim okom. Tehnika prouavanja malih predmeta uz pomo mikroskopa zove se mikroskopija. Mikroskop se sastoji od okulara(1),objektiva(2),velikog viljka(4)malog viljka(5),stolia(6),poveala(7) i tubusa(8). Na predmetno stakalce stavljmo predmet koji elimo gledati i obavezno staviti kapljicu vode.Nakon toga stavljamo pokrivno stakalce.Stavimo predmetno stakalce na stoli.I sada moemo mikroskopirati.

Mikroskop kroz povijest

Jo u 13. stoljeu ljudi su znali brusiti lee za naoale. Prvim otkriem mikroskopa smatra se onaj Antonija van Leeuwenhoeka, amaterskog znanstvenika koji nije primjenio ideju svog prethodnika Z. Janssena (o postavljanju dviju lea na meusobnu udaljenost) ve je koristio samo jednu leu i tako dobio jednostavni mikroskop.

Kasnije, Johannes Kepler, 1611. godine predlae plan izgradnje sloenog mikroskopa (koji ima okular i objektiv), a Robert Hooke, 1665., istrauje stanice pomou vlastitog sloenog mikroskopa.

U 19. stoljeu Carl Zeiss sa svojim suradnikom Ernstom Abbeom (1840. - 1905.) usavrava i rijeava nedostatke ondanjeg sloenog mikroskopa te postie veliku mo razluivanja (0,5 m).

Danas ve postoje elektronski mikroskopi pa ak i skenirajui mikroskopi kojima moemo dobiti trodimenzionalnu sliku promatranog predmeta. Otkrie elektronskog mikroskopa koji ima ak oko 1000 puta vee poveanje od svjetlosnog bitno je pridonjelo mikrobiologiji te je za njega 1929. godine francuski fiziar Louis de Broglie primio Nobelovu nagradu.

Kategorije: Optika | Laboratorijska opremaDatoteka:Mikroskop.pngMikroskop.png (221 337 piksela, veliina datoteke: 23 KB, MIME tip: image/png)

Ova datoteka je s Zajednikog posluitelja i mogu je koristiti drugi projekti. Opis s njezine stranice s opisom datoteke prikazan je ispod.

OpisEnglish: Microscope

Deutsch: Mikroskop

Okular

Objektivrevolver

Objektiv

Grotrieb

Feintrieb

Objekttisch mit Halteklammern

Spiegel

Kondensor