Moj komentar na knjigu „SVIJET PROGONJEN DEMONIMA“ autora: dr. Carla Sagana

Osvrt na poglavlje 10 ali i na kompletan ton knjige:

Prosto me fascinira stanje "znanstvenih umova" i njihova argumentacija.Autor konstantno pominje "zmaja koji ne ostavlja trag u brašnu" da bi nakon toga navodio primjere iz znanosti Astronomije (radio prijemnika, potencijalnih radio signala izvan zemaljske inteligencije), gdje deseci znanstvenika u više navrata, kroz desetljeća naljeću na neidentificirane radio signale iz dalekog Svemira ali o istima ne izvještavaju medije i javnost jer "neznaju o čemu se radi" a kao znanstvenici su suzdržani i skeptični. Kako neznaju o čemu se radi, ne mogu ni da zauzmu stav prema istom jer kažu može postojati na desetine uzroka pojavi tih signala. Postoji opasnost da su uhvaćeni signali porjeklom sa zemlje, tehničke smetnje, metereološki fenomeni, nečija namjerna provokacija iznutra ili vana...? Wt.fuck? U čemu je poenta ikakvog skeniranja nebeskog beskraja i trošenje sredstava iz državnih proračuna ako nikad neće objaviti javnosti i jednu od registriranih anormalnosti radio signala a iz straha da to nije u stvari poruka razumnih bića iz Svemira, već možda jedna od desetina mogućih pogrešaka u detekciji radio signala. Pa tako mogu nastaviti svoje bezumne radnje dok je svijeta i vijeka bez apsolutno ikakvih znanstvenih i informacijskih pomaka. Jel moguće da znanstvenik kalibra Carla Sagana ne uviđa u svojoj sopstvenoj priči kontradiktornosti, zar mu iz primjera koji je sam naveo nije jasno što se događa: da isti ti okorjeli znanstvenici koji toliko silno i predano insistiraju na "tragovima zmaja u brašnu", iste te tragove (i kad su jasni i nedvojbeni) svjesno i u potpunosti odbace?! U čemu bi bila poenta, kakva svrha i koji bi to razlog imao, iko na zemaljskoj kugli da znanstvenicima predočava ikakve dokaze u vezi bilo čega pod kapom nebeskom, kad ista ta autistična i narcisoidno-ego manijakalna hrpa duhovnih siromaha odbacuje svaki od reda materijalni dokaz (na kome navodno silno insistiraju da bi zadovoljili svoju znanstvenu formu), polazeći u samom startu (a priori) sa predubjeđenjem da je sve laž i prevara u funkciji namjernog obmanjivanja znanosti i znanstvenika?!

Mislim da bi i najlošiji psihijatar na svijetu u matrici ovakvog znanstveničkog behaviorizma mogao bez problema iščitati stvarni uzrok takvom ponašanju i stavu: To je elementarni nedostatak sigurnosti u same sebe, metodologiju rada, tehnološke kapacitete i u vrijednost sopstvene znanstvene discipline. Ili je u pitanju jednostavno bolna i stalno prisutna svijest o Istinskoj bezvrijednosti tehnologije, znanosti i sopstvenog znanja. Zato autor ove knjige govori gluposti kad konstantno insistira (i zamjera svima koji su nešto osobno doživjeli) na "izostanku tragova zmaja u brašnu" jer tragova u brašnu je bezbroj, problem nije u tragovima već u znanstvenicima koji kada vide tragove, umjesto da pokušaju razumjeti o čemu se radi i time unaprijede znanost, oni se koriste znanošću da pokušaju izmisliti što je više moguće načina kako su se ti tragovi mogli izfabricirati od strane potencijalnih zlonamjernika. Pri tome potpuno zanemarivši svjedoke, čak i kad su mnogobrojni i vjerodostojni. Koji Ego, koji Kretenizam. To nije nikakva znanost, to je samo somnabulna i kataleptična religija, baš poput svih ostalih religija u ljudskoj povijesti: ROBLJE SOPSTVENIH DOGMI A NE ZNANSTVENICI!

Osvrt na poglavlje 13 ali i na komplet ton knjige:

Ponovo imamo autora ove knjige u križarskom pohodu na "heretike pseudo znanosti" i baš poput kršćanskih križara koji bez ikakva pokrića kreću u "ime božije" da nauče pameti i istrjebe sve "bogohulnike", tako i naš dragi Sagan neustrašivo, bez ikakva pokrića i bez ikakve kompetencije ulazi na klisko i močvarno tlo samoincijativnog preuzimanja uloge "Božijeg Poslanika" na sebe. U uvodu ovog poglavlja Carl nam daje poduži popis navodnih prevara i izmišljenih disciplina "pseudo znanosti" koje po njemu sve od reda ne drže vode, koliko ni kanta bez dna. I tu dolazimo do jednog jedinog malenog problemčića u čitavoj njegovoj "ekspertizi" a to je da sve od reda nabrojane discipline i fenomeni u praksi u istinu postoje i savršeno funkcioniraju i to kroz tisuće i tisuće (nema sumnje i kroz desetine miliona) godina svog postojanja, što je neuporedivo duže i

osvjedočenije od iti jedne jedine znanstvene discipline na koje se naš „mali Carl“ predano poziva. I naravno, kako to već biva u svakoj "veličanstvenoj priči", naš nam dragi Carl (o) navodi i jednog (koji do duše nije baš iz branše znanosti al wath to hack, u službi je poentiranja Carlove pogrešne dogme) "svijetski poznatog eksperta" za raskrinkavanje pseudo znanosti i pseudo znanstvenika, pod dičnim imenom: James Randi ( "u Tri Pičke Materine FANTASTIČNI"). O kakvom ekspertu je riječ a poglavito o kakvom "karakteru od čovjeka" zna svatko tko pozna život i djelo pomenutog nesretnika. Da skratimo poprilično dugu i osebujnu (ili otužnu, možda bi je bilo adekvatnije nazvati) biografiju i karaktrizaciju pomenutog lika predočimo to u slikovitoj formi: zamislite čovjeka koji je više od svih ljudi na planeti Zemlji pun gorčine, bijesa, mržnje, negativnosti, egoizma ali i kompleksa, genetski nasljeđenih psiho-patoloških osebujnosti, fizičke konstitucije i fascijalne fizionomije izmutirane do grotesnosti, čovjeka kojeg ni majka nije volila (a ni on nju najvjerojatnije), koga vjerojatno nikad nisu dojili, poljubili, pomilovali po glavi ili pružili utješni zagrljaj... Jeste li zamislili? Odlično, onda sve to pomnožite sa puta 100. Što reći o čovjeku koji je nakon sve svoje navodne silne slave kao bivši iluzionista, našao za markentiški potez stoljeća iznjeti javno priznanje pred širokom svijetskom (poglavito dičnom i ponositom Američkom) javnošću o svojoj homoseksualnosti i to tek po stare dane u sedamdeset i nekoj godini? Valjda sa svom svojom silnom ekspertnošću za raskrinkavanje prevara i lažova nije bio u stanju to prije razotkriti u svom sopstvenom slučaju. Carl Sagan bi trebao kao znanstvenik znati elementarno pravilo znanosti a to je: da se otvorena Uma, treba detaljno upoznati sa tematikom, dokazima i onima koji su eksperti na polju onoga što sam želi da preispita i sa diječijom radoznalošću i duševnom čistoćom uložiti čitav svoj znanstveni vijek u predano izučavanje fenomenologije, koju on a priori osporava ! Ali Carl Sagan selektivno bira subjekte za empirijski pristup.

Zaključni osvrt na knjigu Carla Sagana „Svijet progonjen demonima“:

Carl Sagan je nedvojbeno jedan od onih međunarodno priznatih znansatvenika „velikog kalibra“ i kao rjetko koji među njima popularan je i poznat širom ovog planeta. Čovjek je ne samo poznat zbog svojih doprinosa znanosti, već i više od toga zbog svojih objavljivanih znanstvenih osvrta i komentara u (širokim narodnim masama dostupnim) tiskovinama i knjigama ali i po autoritativnosti i kompententnosti koji mu se pridaju u dijelu znanstvenog establišmenta i još više od strane civilnih političkih elita i medija. Meni osobno je oduvijek bio drag čovjek, dobrostiva, pozitivna i simpatična lika i pojave. Kao ne znanstvenik, amater, iako duboko zainteresiran za znanost, njen napredak i njene nove spoznaje ja nisam kompetentan da procjenjujem stvarni doprinos (kako kvantitetom, tako niti kvalitetom) Dr. Carla Sagana, samoj znanosti, pa niti u onom djelu koji je njegova uska specijalizacija. Ali zato nepogrešivo mogu procjeniti da li nešto zna ili ne zna, razumje ili ne razumje, barem u onim sferama kojih se on dotiče a koje izlaze iz okruga njegove ekspertnosti i specijalizacije. I tu moram reći da su me ovaj put njegovi zaključci i stavovi u ovoj knjizi uistinu podosta razočarali jer je savršeno jasno demonstrirao da je i on samo običan čovjek, baš kao i svi drugi ljudi na ovom planetu, koji za razliku od njega većinom nemaju dostatno obrazovanje. Svojim križarskim žarom u borbi protiv „praznovjerja“ spalio je na lomači svoj sopstveni kredibilitet kao jednog Umom otvorenog, nepristranog, objektivnog, analitičnog i odgovornog znanstvenika. Pokazao se kao individua sa predubjeđenjima, predrasudama, ogrezla u sopstvene subjektivne dogme i time postao upravo onakav kakve je sam osuđivao. Uglavnom sam u prijašnjim komentarim, već sve bitno u vezi Carlovih stavova prokomentirao pa nema potrebe za dodatnim elaboratima mog zaključka; koji je na kraju krajeva svima upućenima u problematiku kristalno jasan.

Ali ono što je on učinio iznošenjem svojih stavova i zaključaka možemo u kratko i slikovito sažeti u sljedećem:

1. na suptilan način do duše ali praktično, nazvao je desetke miliona ljudi širom svijeta i kroz više tisućuljetnu povijest, duševno oboljelim

naivcima, samoobmanjenim i obmanjenim, zlonamjernim, lažovima, šarlatanima, urotnicima protiv znanosti i prosvijetiteljstva, nekompetentnim i neobrazovanim, neobjektivnim i nevjerodostojnim... A zato jer su sa svijetom podjelili svoje sopstvene doživljaje susreta (raznih vrsta) sa NLO-ima i inim čudima i misterijama Kosmosa. I ne samo to,

2. praktično se Posrao na Život, Lik i Djelo stotina miliona ljudi kroz dugu povijest vrste „Homo Sapiensa“ a koji su samo slijedili svoj životni i sudbinski poziv: gatara, vidovnjaka, magova, okultista, alkemičara, ekstrasensa, telepata,telekinetika, psihometrika, radiestezista, hipnotizera, akumpukturologa, akupresoologa, iriso dijagnostičara, kristalo terapeuta, kiropraktičara, ostereopata, prano terapeuta, bioenergetičara, Tarot majstora, majstora Ji Đina, parapsihologa, homeopata, meditanata, gurua, jogina, astralnih putnika, levitanata, iscjelitelja... Ali usput sa svima njima, posrao se i uz prateće im sisteme filozofije, ideologije, etike, folklora, etnosa, kulture, tradicije i njihove Znanosti (Da: Znanosti, milionima godina starije od i jedne jedine grane moderne znanosti za koju je Carl Sagan ikada u svom životu čuo ali takve iz koje se i jesu sve od reda moderne grane znanosti upravo i iznjedrile i zahvaljujući kojima uopće i postoje). Praktično se posrao i po kompletnom mom životnom Djelu i Životu, svom mom Enormnom i Bogatom Znanju i mojim prirođenim, sticanim i razvijanim Darovima i Talentima. Naravno gospodin Sagan se samo pokušao podsvijesno posrati po svemu navedenom, no da kako nije to uspio jer nije znanstveno i empirijski (njegov omiljeni način) dokazao nepostojanje i neistinitost svih gore navedenih oblasti ljudskog života i djelovanja a koje gospodin Sagan sumira pod zajedničkim nazivnikom „praznovjerjem“. Nije u tome uspio jer jednostavno niti je dovoljno informiran o materiji koju si je uzeo za pravo secirati i analizirati, te dijagnosticirati, niti ima ikakvo osobno iskustvo u iti jednoj jedinoj oblasti koju obrađuje „znanstveno“ (a niti poznaje osobno iti jednu drugu osobu koja jeste dostatno i točno informirana ili ima osobno iskustvo u istom). Naime FAKT jeste da sve u što on osobno ne vjeruje u istinu postoji i funkcionira od samih

početaka ljudske vrste. Njegovo neznanje nemože dokinuti postojanje i istinitost niti jedne jedine kategorije koje on svrstava pod „praznovjerje“. Dakako osobno sam svijestan gomila kretenluka i gluposti koje su se uplele u Duhovne Istine i discipline, baš kao i nepregledne gomile teških duševnih bolesnika, intelektualnih imbecila i moralnih nakaza,kopiladi „modernog civilizacijskog društva“. Danas na žalost ne važi više ona stara istina da u svakom žitu ima kukolja, suočeni smo sa tužnom stvarnošću da u svom tom kukolju ima i po nešto dobra i kvalitetna žita!I to je ono što bi Dr. Sagan trebao da osvijesti u sebi, pa makar empirijski.Imati titulu doktora, akademika, intelektualca ili nobelovca, ne podrazumjeva a priori imati svo znanje ovoga svijeta, znati sve tajne Univerzuma (ili barem ove planete), ne znači biti u stanju sve razumjeti a niti biti u stanju sve Istine prihvatiti, svi smo samo ljudi ispod kože limitirani svojim mogućnostima. Znanje nije eskluzivno vlasništvo znanstvenika jer diploma nije ključ škrinje znanja, ona je samo jedan od mnoštva načina dolaska do znanja. Kad ispušete svoja ogromna ega, prizemljite se iz svojih ego-tripova i oslobodite svojih beskrajnih taština, učinili ste već samim tim svoj prvi istinski korak ka Istinskoj Znanosti. Znanosti Istinskog Znanja konačnog, ne promjenjivog i vječnog a ne parcijalnog znanja nastalog na bezbrojnim klimavim i subjektivnim teoremama ograničenih ljudskih umova i beskrajno sporih postignuća, nastalih po sistemu pokušaja i pogreški. Nemožete gospodo Univerzum hermetički zatvoriti u svoje malene laboratorije pa ga secirati i spoznavati empirijski, naprotiv vaši su mali laboratoriji hermetički zatvoreni unutar Univerzuma. Shvatiti limitiranost vašeg znanstvenog pristupa procesu spoznavanja Istine, znači započeti spoznavati Istinu.