MOJ UJAK IZ AMERIKE

Krujolik iz Hrvatskog Zagorja

Svi znaju poznatu anegdotu 0 Kolumbovom jajetu, 0 ona ipak historijski nije autentiena. Priea o tome, kako je Kolumbo nekom zanovijetalu, koji mu je tvrdio da zapravo nije bilo tesko otkriti Ameriku, postavio pitanje da Ii bi on mogao osoviti jaje, pa kad je ovaj to uzalud pokusao izvrsiti, udario vrhom jajeta 0 sto i tako ga osovio, - ta se priea zapravo odnosi na slavnog talijanskog graditeIja Filippa Brunelleschia (1377 - 1446). Kad mu je, na,ime, neki smutljivac osporavao dace mob postaviti kupolu na katedrali u Firenci , graditelj je uzeo jaje, kucnuo njegovim vrhom 0 sto i osovivsi ga rekao: »Kao sto ovo jaje stoji, tako ce stajatli i moja kupola.«

No pitat ce me netko, sto sam time htio reb? Nista drugo, nego da i anegdote nisu uvijek pouzdane, kao ni mnoge poslovice, basne, uzreCice i druga opce p1'ihvacena miSljenja 0 izvjesnim pojmovim a i stvarima u z ivotu. Tako je, na primjer, za me, u mom ranom djetinjstvu pojam »ujak iz Amerike« sadrzavao u

108

sebi nesto carobno, pustolovno, bIjeStavo i gotovo nedostizno. ZamisIjao sam pod tim mladog, otresitog i nadasve odvaznog covjeka, koji je, proCitavsi americki Ustav, po kome svatko ima prirodno pravo na iJivot, slobodu i na lov za Srecom, smjelo krenuo u Novi Svijet i tamo na prvom koraku postigao sve, 0 cemu je dotle maStao i $-anjario ...

Takva ujaka ja sam zaista imao. Mlaai brat moje majke, po struci precizni mehaniear, vrIo nerruirna duha i vrele krvi, jednog je dana pocetkom ovog stoljeca naprosto nestao i nakon duzeg vremena javio se mojoj majci u Zagorje opsirnim pismom. Bio sam jos premlad da ga Citam, abi se dobro sjecam da se u tom pismu nalazilo nekoliko maslinasto zelenih banknota, koje su unijele mnogo vedrine cak i u moj zivot. Majka me nakon toga odvela u neku varazdinsku slastiearnicu, gdje sam mogao lizabrati sto sam htio, bez obzira na cijenu. Potajno sam pomisljao, kako cu i ja jednog dana, cim porastem bar za glavu,

otpiriti tragom moga hrabroga ujaka.

Proslo je pola stoljeca od toga, a ja nikada nisam blio ni na »izletu« u N ovom Svijetu, ma da sam se dosta naputovao po »raznim Evropama«. Ono, sto se kasnije zbilo, kanda je znatno utjecalo na moje odluke. Ujak iz Amerike, pravi pravcati iseljenik, brzo se snasao, i njegova su pisma stizala u Zagorje sve tamo do Prvog svjetskog rata. 1 svako je pismo bilo za nas radosni dogaaaj, prava mala svetkovina za djecu, koja smo tog ujaka zamisljala kao nekog »kralja eelika«, vlasnika bogatih plantaza ili bar farmera s divljim kon}ima i uzvitlanim lasom u desnici . I proklinjub Prvi svjetski rat, mi smo ga proklinjali i zbog toga, sto nam se vise ne moze javIjavi nas »ujak iz Am erike.«

No rat je prosao i nas se ujak dvadesetih godina vratio pogruzen i nesretan, gotovo slomljen iz dalekog, prekomorskog svijeta, s neSto malo preostale usteaevine, tek toliko da zapoene novi zivot u Starome svijetu. Sta se dogodj~lo? Bio je ustedio dosta novaca, pa je onda jednog dana sav taj imetak ulozio u neke akcije saobracajnog poduzeca, koje je konkurencija upropastila, a s njim i moga dragog, dobrog ujaka. Odmorio se kod nas u Zag orju, a potom dobio dobro namjestenje u nekoj peStanskoj tvornici. Jos je i danas ziv. aln posve nemocan na nogama, jer je za Hortijeva rezima i Drugog svjetskog rata odlezao mjesecima u tamnici na golom betonu. A jedan mu je sin iseljenik u Ch'icagu i salje mu cesto pisma i one maslinasto zelene i sive banknote, koje starome penzioneru bar donekle olaksavaju ziv ot.

Svega toga sjetio sam se i u vezi s jednfim svojim dozivljajem, kad umalo da nisam krenuo u Ameriku. Bilo je to pred Drugi svjetski rat. U kasnu jesen prije nekih dvadesetak godina (1940) obreo sam se u grckoj luci P,irej s namjerom da se ukrcam u neku

ladu za Novi Svijet. Puna je luka b1ila bjegunaca, veeinom 2idova iz okupiranih zemalja, koji su se spasavali ispred gestapovskih hajki bjezeei glavom bez obzira u svijet s one strane Oceana. Sprijateljio sam se s mornanima po nagruvanim luckim krcmama, koje se - nitko ne zna zasto - nazivaju »Mexico-City«, »NewYork« i slieno, ma da se u njima moze dobliti samo smrdljiva mastika i patvoreni rum. No u konaenom trenutku, pred samo ukrcavanje u neki sumnjivi brod, ja sam se vratio u domovinu. Razlozi takve nenadane odluke bili su posve psiholoske prirode. Da sam htJio mogao sam krenuti, a ipak nisam ...

U tom istom Pireju bio sam jednom mnogo ranije, kao vrlo mlad covjek, s Franom Krsinicem, danas cuvenim nasim kiparom, i Milosem f)u71ieem, danas euvenim klasicarom ii profesorom I starogreke knjizevnosti na Beogradskom univerzitetu. Tada sam greku luku dozivio u posve drugom osvjetljenju i atmosferi. Bilo je Tuna proljeee i luka je blila puna brodova i iseljenika u daleke krajeve, u lov za sreeom. Tek mnogo /;: asnije, po povratku, objavio sam u beogradskom casopisu »2ivot i rad« pjesmu »Iseljenici«, u kojo,i sam pokusao fiksirati svo,i prvi »doZivljaj« iseljeniStva. Mislim da ne ee biti na odmet, ako tu pjesmu citiram. Ona glasi:

ISELJENICI

Uoo.hna je Ii'ubica~ta luc u Iud. Mreza pu·na zvijezda u naei se s,usi.

Umoran galeb zo!>pa,o je na njegavoj ruei

ii i u' Imojo'j du,si.

- ReGi mi, neznani druze, kad ce da kr~n'3

ona ognomna lada u da,leka mora? - Spavaj. 'probudit ee nos g·las si·rene, vj etaor i sum"or bora. Ne moze da. se s·!iosa srce puno rana. Kalko se cudna slu·!nja p~ed odlacza·k

sl·u,li. - Na zavicaj me sjeca sva·ka grona. - Ne pricaj sada, suli!

OJ se;l·o moje rod no, na ze·lenom brdu, nigdje na sv.ijetu nema tolikosjajo. Ohlaoi orni leite 'u divljem :k,rd,u bez c:,lja i b ..~ 'kmja.

I cije·le no6i stru'je sumorj bujni. Talas zo tallasom sf;ize, propne se, srusi. Pred odlazo1k u sv·ijel svatko svoj zovicai

rujni nosi u bohnoj dusi.

Dvojica loka ce-kajuusnu tremJ'lak kad ce no do·lelk pUltu prvu lad,u u,ei. !ednom ee dusa da p,jevo ka:>

proljetni vrula k, drugom ce srce puci.

Taj drugi, kome ee »srce puoi«, to sam vjerojatno bio ja sam, zamislivsi da eu zanavijek napustiti rodni kraj i krenuti u dalek, nepoznati svijet, u lov za sreeom. Negdje duboko u podsvijesti vjerojatno je svoju ulogu pritom odigrao slucaj moga »ujaka iz Amerike«, kome je, jednom vee uhvaeena Sreea, tako okrutno izmakla, te se razoearan vratio da otpoene zivot iznova i u posve drukCijim uslovima.

Za nas Zagorce kazu, da se najteze odvajamo od svoga zavicaja. I mene je u bucnoj, juznjaekoj pirejskoj luci na zavieaj pods.jeeala »svaka grana«, te danas ne mogu ni zamisliti sta bii sa mnom bilo, da sam se u onom presudnom trenutku odluCio da krenem u N ovi Svijet. Tko zna, mozda bih sVrSio poput moga dobrog ujaka, iIi bih vee imao »svoj auto« i jurio stradama od Yorka do Friska, zeljan kalifornijskih bresaka i holivudskih »zvijezda«? Ovako, kao

obieni; pjesak, ponekad zazelim cia u ovim starim danima vidim jedan autentieni neboder, carobno rasvijetljen u noei, da pogledam kako stoji AugustJinCieev spomeruik Slobodi pred palaeom Ujedinjenih naroda, da susretnem, recimo Dos Pasosa iIi svoga bratiea tL Chieagu, da porazgovaram s nasim iseljenicima i da ustanovim, koltiko izmeau njih ima ljudi iz moga (iz nasega) Zagorja, pa da se tiho vratim u Stad kraj, onako kako sam posao, ali obogaeen novim impresijama i iskustvima, a ne nikako kao moj »ujak iz Amerike«, pogruzen i razoearan, sto mv je izmakla sreea.

Kao sto dakle rekoh, nije ni svaka anegdota autentiena, kao na primjer ona 0 Kolumbu, i nije ni svaki »ujak iz Amerike« ono, eime [fa svijet zarrvislja. No ja mnogo voLim svoga ujaka, mozda jos i vise upravo stoga, sto se poput Hemingwayeva starea iz velikog ribolova vratio s oglodanim kosturom svoje najveee lovine.

GUSTAV KRKLEC

Konjanik Antuna Augustincica sa Spomenika Slobodi pred palacom Ujedinjenih

Ilaroda u New Yorku