1

Predgovor

Dr. Martin Luther, poznat pionir reformacije i jedan od onih koji je promijenio

smjer njemaĉke povijesti, u svom je svakodnevnom ţivotu ovisio o molitvi. «Ako

popustim i provedem samo dva sata svakog jutra na molitvi, Ďavao pobjeĎuje tijekom

tog dana. Mnogo toga treba učiniti i ne mogu uspjeti ukoliko ne provedem na molitvi

bar tri sata». Tako su se molili i drugi Boţji ljudi.

Uĉenici su išli k Isusu i molili: «Gospodine, nauči nas moliti»(Lk 11,1). I mi

idemo Njemu, iako se osjećamo nemoćni i nesposobni pred Njim, i slušamo Njegov

njeţni i blagoslovljeni glas, koji nas uĉi i vodi u sjajan i bogat hram. Kako je to

jednostavno, ali kako duboko, bezgraniĉno, veliĉanstveno i savršeno. Otvorimo

Njemu svoje srce da nam On moţe dati svoj dar, dar molitve, divno nebesko blago,

koje mijenja naš ţivot kao što je promijenilo ţivot dr. Martina Luthera. U tome

imamo sve što trebamo za vjeĉni ţivot.

Veoma je vaţno imati pravo zajedništvo s Bogom po Isusu Kristu. Kad ĉitaš

Bibliju, onda ti Bog govori, a kad se moliš, onda ti govoriš Bogu. Tako upoznajete

jedan drugoga za vjeĉnost.

Moja je ţarka nada i molitva da ova knjiga bude blagoslov i da zapali tvoje srce,

draga ĉitateljice i dragi ĉitatelju, za redovitu revnu molitvu za sebe i za tvoje bliţnje,

sestre i braću, koji hodaju bez nade i cilja u ovom mraĉnom svijetu te još ne poznaju

Isusa Krista kao našeg jedinoga Spasitelja koji će uskoro doći po svoje vjernike.

U Slavonskom Brodu u jesen 2001.

Marja Mrĉela

mr.

2

UVOD U MOLITVU

1.Teška vremena nas uče moliti.

Zašto trebamo molitve? Neki misle da nas sam ţivot tjera da se molimo. Kad

smo nesigurni i osjećamo gorku stvarnost svagdašnjeg ţivota, patnje, nevolje,

tjeskobe rata ili kad upoznajemo našu vlastitu nesposobnost, slabost i nemoć, traţimo

pomoć i spasenje od viših sila. "Tjeskoba pouĉava siromašnu ţenu da se moli. Strah

moţe djelovati da i ateist sklopi svoje ruke."

Teška vremena pogoduju stvaranju molitava. Ali mnoge od ovih molitava su

samo vapaj u zrak. Ĉim poteškoće proĊu, sve se zaboravlja. To se dogodilo i za

vrijeme rata. Mnogi ljudi su u svojim poteškoćama i patnjama plakali i vapili Bogu u

crkvi u Brodu, ali kad je sve to prošlo, zaboravili su Boga u ĉijoj je ruci sve i

Njegovu pomoć, tako da više ne trebaju ni Boga ni crkvu.

Neobraćeni rado prihvaća pomoć kad se radi o prolaznim dobrima. Ali ako mu

Bog nudi duhovnu pomoć, odmah se okreće i bjeţi zastrašen daleko od Njega. I neće

se obratiti.

Bog ljubi i svoje neprijatelje. Kad On vidi grešnika u ispraznim radostima, u

tuzi, razoĉaranjima, trpljenjima, brigama, kad vidi kako je neodoljivo nošen

nemilosrdnim tokom ţivota prema vjeĉnoj muci i kad ga ponizuje, umrtvljuje

njegovo srce, lomi njegov ponos i njegovu ludu uobraţenost, krik njegove nemoći

penje se do Njega. Bog ĉuje. On se naginje prema nesretnom stvorenju da mu ponudi

svoju pomoć.

2. Čovjekova bespomoćnost

Prva je i najsigurnija karakteristika srca koje se moli bespomoćnost. Molitva je

za one koji su bespomoćni. Ona je njihov posljednji izlaz, zaista posljednji. Obiĉno

najprije sve pokušamo prije nego se odluĉimo na molitvu.

Slabost i molitva su nerazdvojno vezane jedna uz drugu. Samo onaj zna moliti

koji stvarno vidi svoju nemoć. Naša nemoć je najbolja molitva koju moţemo

ponuditi Bogu. Izravan zov našega srca Njegovu srcu bolji je od svih rijeĉi i

oblikovanih molitava. Ĉim postanemo svjesni svoje slabosti, Bog nas ĉuje i ţuri nam

u pomoć.

Molitva je za bespomoćna grešnika koji više ne izbjegava suoĉavanje s Bogom;

prosvijetljen svjetlošću odozgo prisjeća se malo po malo svih svojih grijeha, shvaća

da je njegovo srce provalija pokvarenosti, spoznaje svoju nepokajanost i hladnoću,

svoju ravnodušnost, svoju pobunu protiv Boga, odbojnost koju osjeća prema ĉitanju

3

Biblije i molitvi, svoju slabu volju prema stalnoj privlaĉnosti grijeha. Kao svi, i on

viĉe Bogu u svojoj nevolji.

Naše je stanje slabosti i grešnosti jedan od bitnih elemenata našeg molitvenog

ţivota i našeg odnosa s Bogom. Dokle god smo svjesni toga, nećemo biti pobjeĊivani

poteškoćama niti prestrašeni najmanjom zaprekom niti muĉeni bilo ĉim što bi nas

moglo raţalostiti. Donosimo to sve Gospodinu ne oĉekujući ništa od sebe, nego sve

od Njega. To znaĉi otvoriti Njemu vrata svoga srca dozvoljavajući Mu da upotrijebi

svoju ĉudesnu moć.

Ipak, mi nekada optuţujemo Boga, jer On dopušta ovo i ono. Sile su patnje,

grijeha i smrti sile neprijatelja, Sotone, koje su se gurale u Boţji dobar poredak

stvaranja. To nije Boţja volja, ali On to dopušta. Ipak je sve to u Boţjim

svemogućim rukama i kad njegova ruka takne ĉovjeka ili stvari, dogaĊaju se velike

promjene. Patnja se promjeni u poziv ili iskušenje. Ali iza toga je divno obećanje

Boţje: "Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će

vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod da je moţete podnijeti." (1 Kor 10,13).

3. Vjera

Sljedeći bitni element molitvenog ţivota je vjera. Napisano je da je «bez vjere

nemoguće ugoditi Bogu, jer onaj koji ţeli pristupiti Bogu, mora vjerovati da postoji

Bog i da nagraĎuje one koji ga traţe» (Heb 11,6). Nema molitve bez vjere ma kako

velika bila naša slabost. Vjera sjedinjena sa slabosti raĊa molitvu. Naš će vapaj bez

nje biti uzaludan poziv koji se gubi u noći.

Biblija sadrţi mnogobrojna mjesta koja pokazuju kako treba postupati u pogledu

molitve vjere. «Zaista, kaţem vam, ako imate vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne

samo ono što se dogodilo smokvi nego će se, ako reknete ovoj gori: Digni se odatle i

baci se u more! - to i dogoditi. Sve što vjerom zamolite dobit ćete» (Mt 21,21-22).

«Ne rekoh li ti da ćeš vidjeti slavu Boţju ako budeš vjerovala?» (Iv 11,40). «Idi!

Neka ti bude kako si vjerovao!» (Mt 8,13). «Neka ište (mudrosti) s vjerom bez ikakva

sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiţe i tamo

–amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina, jer je čovjek

s razdijeljenom dušom, nestalan u svim putovima svojim» (Jak 1,6-8).

Prava vjera obraća se izravno Kristu. To je prva, posljednja i najsigurnija

oznaka ţive vjere. Grešnik nema drugo osim svog grijeha i svog trpljenja, kako mu to

Boţji Duh jasno otkriva. Umjesto da bjeţi od Boga i svoje vlastite odgovornosti, kao

što je to ĉinio prije, on dolazi Isusu sa svim svojim teretom grijeha i nevolja

pokazujući da ima vjere. A u Iv 6,37 stoji: «A tko doĎe k meni, sigurno ga neću

4

izbaciti van». I u 1 Iv 1,9 stoji: «Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i

pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.»

Sada dolazimo do spoznaje da za molitvu nije potrebna velika vjera. Imamo je

dovoljno kad nas tjera osjećaj slabosti Isusu. Prava molitva nije drugo nego

sjedinjenje vjere i slabosti. Eto, to znaĉi vjerovati.

Ipak, stanje sumnje i unutrašnje neizvjesnosti u kojoj se ĉesto nalazimo u

trenutku molitve smatramo nedostatkom vjere. Na ţalost, ovo gledište je vrlo

rašireno i moţe izazvati zbrku i postati štetno za naš molitveni ţivot. Nemojmo

zamijeniti nevjeru i sumnju. Nevjera je djelo volje, koje se sastoji u odbacivanju

vjerovanja, tj. u odbacivanju priznanja svojih potreba, spoznaje svoje slabosti i

dolaţenja Isusu te sasvim jednostavnog ispovijedanja svog grijeha i svoje bijede.

Sumnja je, nasuprot, isto što i muka, trpljenje i slabost koje ĉesto osujećuju

vjeru. Mogli bismo je nazvati nevoljom, mukom i jadom vjere. Svako Boţje

ispitivanje kušnjom trebalo bi biti za naše dobro, pa i u svezi vjere. Ono nije toliko

opasno kako mi to mislimo. Ono nije štetno ni za vjeru ni za molitvu ako nas ĉini

slabijim. To je samo za dobro. Ma kako to ĉudnovato bilo, ova je slabost upravo

pokretaĉ koji nas nuka na ozbiljnu molitvu.

4. Što je molitva?

"Molitva je neposredan, ponizan i iskren razgovor naša srca s Bogom." Ona

nije monolog, kao što je to ponekad djetetov govor u strahu ili

starĉev kada nema s kim razgovarati, već dijalog, kao kada

otac i dijete razgovaraju hodajući. Sjetimo se kakav je bio naš

odnos s našim zemaljskim ocem. Otvoren, topao, blizak, pun

ljubavi.

Bog ne vidi samo naš vanjski izgled, već i srce. U molitvi

se glas nebeskog Oca ĉuje mnogo prije negoli naš glas. On

prvo nama govori. Npr., Samuel je bio siguran u to i molio je:

"Govori, sluga tvoj sluša", nije molio nestrpljivo: "Ĉuj

Gospodine, tvoj sluga govori"(1 Sam 3,10). Taj razgovor

vjernika s Bogom moţemo opisati crteţom:

Bog nam govori u Bibliji a mi njemu molitvom.

«Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k

njemu i večerat ću s njim i on sa mnom» (Otk 3,20). U ĉitavoj Bibliji nema teksta

koji bi bacao više svjetla na pitanje molitve od ovog. To je kljuĉ koji otvara vrata i

RAZGOVOR VJERNIKA

S BOGOM

BIBLIJA

VJERNIK

MOLITVA

BOG

5

omogućuje pristup u to blagoslovljeno i sveto podruĉje. Moliti se znaĉi: jednostavno

otvoriti vrata i dozvoliti Isusu da uĊe u naše srce i da se pribliţi našim potrebama,

dozvoliti Mu da se zauzme, pokazujući svoju moć. Otvoriti vrata Isusu ne zahtijeva

mnogo snage. Dovoljno je samo htjeti.

Naše molitve nisu uzrok da On djeluje, naprotiv, On je taj koji nas nuka na

molitvu. On kuca i tako izraţava svoju ţelju da uĊe i ostane kod nas. Naše molitve,

konaĉno, nisu drugo nego odgovor na Njegovo traţenje.

Ovo opet donosi svjetla u staru proroĉku rijeĉ: «Prije nego me zazovu ja ću im

se odazvati; još će govoriti, a ja ću ih već uslišati» (Iz 65,24). Prije negoli smo zvali,

Bog nam u svojoj milosti objavljuje svoje namjere prema nama. On kuca da bismo u

molitvi otvorili svoje srce kao odgovor na njegov poziv i primili dar koji nam je

namijenio.

Bit kršćanske molitve je Boţje traţenje. Iza svake prave molitve leţi razgovor

koji Bog zapoĉinje s nama: "Moje mi srce govori: Traţi lice njegovo! Da, lice tvoje,

o Gospodine, ja traţim!˝ (Ps 27,8) I mi traţimo i govorimo Bogu jednostavnim

rijeĉima kao njegova djeca i pouzdajmo se u ono, što je Isus Krist uĉinio za nas na

kriţu i dozvolimo da bude Boţja volja kao što se Isus molio: "Oče! Ako hoćeš,

otkloni ovaj kaleţ od mene! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!" (Lk 22,42)

Tada se mi molimo Bogu u ime Isusa, kao što kaţe Ivan: «I što god zamolite u

moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu»(Iv 14,13). Traţimo sve što hoćemo.

Ime Isus ne samo da nam daje pravo da stanemo pred Boga nego da molimo od

Njega sve što nam treba. Moliti u ime Isusa znaĉi da smo mi Boţja djeca po zasluzi

Isusa na kriţu, da je Bog naš Otac i da nam pripadaju sva obećanja koja su dana u

Boţjoj rijeĉi.

Kad nauĉimo moliti u ime Isusa, naš će se stav sasvim promijeniti. Uslišanje

molitve neće više sprjeĉavati naša mala vjera, ţar i ljubav, jer ti nedostaci otkrivaju

našu slabost koja je temelj svake molitve. Nećemo više upadati u istu zbrku kada nas

Duh molitve upozorava na popuštanje i ravnodušnost, nego ćemo se moliti uvijek

više da bi Isus imao pun pristup do naše nevolje i nemoći. Tada će se dogoditi nešto

divno. Naši trenuci molitve pretvoriti će se u prave oaze, gdje će se naša duša

odmarati do nogu Isusovih i trud molitve postat će nam radost.

Molitva je disanje duše, sredstvo kojim se Bog sluţi da od našeg osušenog i

uvenulog srca uĉini dostojan dom za svoga Sina. Molitva se nalazi u duši mnogo

prije nego što se izrekne rijeĉima, a ostaje tamo i nakon što su posljednje rijeĉi prešle

preko usta. Molitva je unutrašnji stav po kome Bog odmah prepoznaje naš zov

upućen Njegovu srcu.

6

Što je molitva? Pontoppidan odgovora: "Molitva je jednostavno razgovaranje

čovječeg srca s Bogom". To je sasvim toĉno. Tu otkrivamo tri vaţne stvari:

1. Molitva je razgovor s Bogom. To nije razgovor u zrak. Biblija piše: "Uho

nije Bogu otvrdnulo da ne bi čuo"(Iz 59,1). Molitva nije ĉitanje ni predavanje Bogu,

niti mala propovijed. Molitva je razgovor s Bogom. Zajedništvo je uzajamno. U

molitvi mi govorimo Bogu i On se objavljuje nama. Imamo nekoga tko nas sluša.

Pred njime moţemo biti baš takvi kakvi jesmo, bez maštanja. To je ţivi kontakt s

Njim i ĉesto osjećamo Njegovu prisutnost i blizinu. U tome je bogatstvo i blagoslov

molitve koja daje molitelju snagu i mir.

2. Molitva je jednostavan razgovor s Bogom. Nije bitno je li molitva dobro

oblikovana ili ne. Nebeski Otac sluša svoje dijete iako su rijeĉi djeteta sasvim

zbrkane. Bog ne ispravlja naše molitve kao što nastavnik ispravlja uĉenike u školi.

Što je molitva jednostavnija to je bolja, jer tada nestaje sve umjetno i neprirodno.

"Slavim te Oče, Gospodaru neba i zemlje što si ovo sakrio od mudrih i umnih a

objavio malenima" (Mt 11,25). Nekada molitva moţe biti kao uzdah ili plaĉ, kao što

je bila u Starom zavjetu pri Aninoj molitvi. Izlijevala je svoje srce Bogu bez glasa. I

Bog je uslišao njezinu molitvu. Anino srce se promijenilo. Tako i Bog mijenja i naša

srca.

3. Jednostavan razgovor s Bogom dolazi iz srca. Svaka prava molitva je stvar

srca. Ako ona ne odlazi iz srca, to su samo prazne rijeĉi, a ne prava molitva. To

trebamo zapamtiti i kad razmatramo, npr., molitvu "Oĉe naš". Mnogo puta mi krivo

molimo ovu molitvu. Samo ĉitamo tu molitvu, ali istovremeno mislimo na nešto

drugo. Ne molimo razmišljajući u našem srcu. Teško je usredotoĉiti svoje misli na

molitvu Oĉe naš. Ali, dobro je zapamtiti da je prava molitva jednostavno

razgovaranje ĉovjekovog srca s Bogom.

5. Mjesta i poloţaj pri molitvi

Uslišanje molitve ne ovisi o mjestu, gdje se molimo. Moţemo se moliti bilo

gdje, u bilo koje vrijeme, spontano, ovisno o situaciji i o onome što se dogaĊa tog

trenutka oko nas: tiho za radnim stolom, u uredu, kuhinji, vozeći auto, hodajući

ulicom itd. U 1 Sol 5,17 piše da "bez prestanka se molite!" Ne postoje granice

molitve. Ĉak i kad spavamo i kad se probudimo, moţemo provesti divne mirne

trenutke razgovarajući s našim nebeskim Ocem. "Uho nije Bogu otvrdnulo da ne bi

čuo" (Iz 59,1).

Veliki je blagoslov kada se ljudi skupe zajedno na molitvu, npr., u obitelji, kod

kuće, u crkvi, kod prijatelja. Jedna od poznatih izreka kaţe: »Obitelj koja se moli

zajedno, ostaje zajedno.» Sigurno ne bi bilo toliko nesretnih i problematiĉnih obitelji

da se u obitelji dnevno zajedno moli.

7

Od vremena do vremena je bilo prirodno zauzeti odreĊen poloţaj. To je trebalo

izraţavati ono što je bilo u srcu molitelja. Sada ćemo promatrati ĉetiri poloţaja koja

predstavljaju dvije moliteljeve situacije u odnosu prema Bogu.

1.Uzdignute ruke u Starom zavjetu ĉesto su se molili uzdignute ruke. Npr., u

Izlasku 17,11: "I dok bi Mojsije drţao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjačavali; a kad

bi ruke spustio, nadjačavali bi Amalečani." To je bio znak uzdignute svijesti.

Istovremeno je govorio o oĉekivanju. Molitva ima cilj - mi molimo Boga za nešto,

a zatim ĉekamo ono za što smo molili. Zato se ruke uzdiţu da prime dar od Boga.

Uzdignute ruke pri molitvi u naše se vrijeme malo upotrebljavaju.

2. Pasti na koljena je veoma lijepi poloţaj. Daniel se molio padajući na

koljena: "Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta

na dan padao na koljena blagoslivljajući, moleći i hvaleći Boga" (Dan 6,11). I

stvarno mu je Bog pomagao. Mi se moţemo moliti prema novom Jeruzalemu.

TakoĊer je i Pavao to ĉinio: "Zato sagibam svoja koljena pred Ocem, od koga svako

očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime" (Ef 3,14-15). Više ili manje puta i mi

padnemo na koljena kad se molimo. Ovaj poloţaj izraţava štovanje Boga. Mi smo se

odvaţili govoriti Gospodinu Bogu, iako smo samo prah i pepeo, kao što je i Abraham

progovorio:"Ja se, evo, usuĎujem govoriti Gospodinu - ja, prah i pepeo" (Pos 18,27).

Istovremeno savijena koljena govore o volji koja je odana Bogu. Ne predstavljamo

Bogu zahtjeve, nego se ponizno molimo: "Budi volja tvoja". U nekim crkvama

postoji mogućnost padanja na koljena u molitvi i mnogi to ĉine. Pogotovo se u

domovima to moţe uvijek ĉiniti.

3.Sklapanje ruku. Obiĉno se molimo sklapajući svoje ruke. Tada smo bez

oruţja i predajemo se. Mi sami ne odreĊujemo stvari, već ih stavljamo u Boţje

sigurne ruke. Sklopljene ruke moraju prije svega predstavljati usredotoĉenu svijest. U

molitvi Oĉe naš je usredotoĉenje veoma vaţno jer ovu molitvu znamo napamet i, na

ţalost, naše misli veoma ĉesto lutaju drugdje u to vrijeme.

4. Stojeći. Za vrijeme liturgije na bogosluţju mi stojimo pred Bogom, kao što

nas je i sam Isus Krist uĉio: «Kad stojite i molite, oprostite ako što imate protiv koga,

da i vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe» (Mk 11,25).

6. Molitva u Duhu Svetom

Bog je uvijek prisutan prije naših molitava: "Prije nego ga zamolite, zna Otac

vaš što vam je potrebno." (Mt 6,8). On se smiluje i pomaţe onima koji su u nevolji,

iako nekada oni koji su u nevolji mogu moliti za krivu stvar.

8

To se dogodilo kad su prijatelji odnijeli uzetoga pred Isusa i molili da ga ozdravi.

Iznenada je Isus rekao uzetome: "Ohrabri se, sinko! Oprošteni su ti grijesi!" (Mt

9,2). Stvarna nevolja uzetoga nije bila što on nije mogao hodati, već u tome što je bio

odvojen od Boga.

Bog vidi uvijek dublje i dalje od nas. On nam izabere vrijeme i naĉin svog

pomaganja. On daje ono najbolje, i ne uvijek ono što mi molimo. On nam ne daje

noţ, kojim bismo se ozlijedili, već nešto za vjeĉnu korist. Najvaţnije u molitvi nisu

naše molbe, već da moţemo biti osobno s našem nebeskim Ocem. To se dogaĊa već

u našem dahu: «Naš dragi nebeski Oĉe!»

Luther kaţe da se moliti ne moţe drukĉije nego u Duhu Svetom. Je li to istina?

Reĉeno je da se u nijednoj religiji ne moli tako malo kao u kršćanstvu. A ni u jednoj

kršćanskoj vjeroispovijesti ne moli tako malo kao u protestantskim crkvama.

Svugdje na svijetu se u svakoj religiji moli mnogo. Skoro se svi ljudi mole.

Npr., muslimani se klanjaju prema Meki i mole pet puta na dan u propisano vrijeme,

takoĊer mole u budizmu i hinduizmu. Svugdje se mole - u svako doba svatko na svoj

naĉin svojim bogovima / idolima. Je li istina da se ne moţe moliti drukĉije nego u

Duhu Svetom?

Pavao je pripadao onima koji su se molili cijeli svoj ţivot. Kao farizej, on je

imao propisano molitveno vrijeme i u svojoj je revnosti napredovao više od drugih.

Zatim je sreo Isusa na putu u Damask. Pao je na zemlju, ne samo fiziĉki nego i

duhovno. Tada je Gospodin rekao Ananiji da ide potraţiti Savla. I kad se Ananija

suprotstavio, Gospodin je rekao: "On je upravo u molitvi" (Dj 9,11). Savao se cijeli

svoj ţivot molio, ali to nisu bile molitve. Sada se dogodilo nešto novo: On se

pomolio!

Sigurno se diljem svijeta mnogo moli ali istina je da se moliti ne moţe drukĉije

nego u Duhu Svetom. Molitva nije samo rijeĉi i uĉenje napamet, nije ni ceremonija s

vanjskim oblikom, nije ni nada ili molba. Molitva je odnos sa ţivim, svemogućim

Bogom. A taj odnos moţe stvoriti samo Duh Sveti.

Duh Sveti nas pouĉava kako se moliti. "Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj

slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas

neizrecivim uzdisajima" (Rim 8,26).

Svojom se vlastitom snagom i voljom ne moţemo moliti. Pazimo da nas grijeh

ne odvoji od Boga. U Jak.4,2-3 je napisano: «Nemate jer ne molite. Molite, ali ne

dobivate, jer molite s grešnom nakanom: da to potrošite u svojim poţudama» i u

Izaiji 59,1-2:«Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne

bi čuo, nego su opačine vaše jaz otvorile izmeĎu vas i Boga vašega. Vaši su grijesi

9

lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša». Samo je molitva koja nastaje u Duhu

Boţjem iskrena, prava.

«Kad Duh Boţji ulazi u srce, ono je molitva, ne drukĉije», kaţe John Bunyan,

koji je pisao dirljivu knjigu Put kršćanina.

"Molitva je dar Boţji", tumaĉi Augustin, poznati crkveni otac.

Ako molitve dolaze iz srca i ako su usmjerene jedinom pravom Bogu, one su

plodovi Duha Boţjega. I tada se dogaĊa kako je pisano u Psalmu 50,15: " I zazovi me

u dan tjeskobe; oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti." Sam ĉovjek nije svjestan da Duh

Boţji djeluje. Ali unatoĉ tome, Duh je stvorio potrebu molitve koju nosi molitvu pred

prijestolje Boţje.

Bez Duha Boţjega nema prave molitve. Molitva je odgovor ĉovjeka na

djelovanje Boţje. Dok kucamo na vrata molitve, Bog kuca na vrata našeg srca.

Molitva je odgovor ĉovjeka na Boţji poziv. Prije nego mi zazivamo Boga, On zove

nas. To se ponavlja svaki put kad se molimo. Cvijet zatvori svoje latice noću, ali

odmah ujutro se latice otvore suncu i svjetlu. Cvijet ne probudi sunce, već sunce

probudi cvijet. Tako nas Boţja ljubav i nezasluţena milost griju takvom ugodnom

toplinom da nas bude da se molimo!

Nama se ĉini da se mi sami odluĉujemo moliti, ali istina je da Bog stvara potrebu

molitve u našim srcima. Ako se mi zatvaramo od ovog Boţjeg djelovanja, ne

moţemo moliti. Ako se otvorimo, Bog daje Duha molitve u naša srca.

Prvi je nemoćan molitveni dah grešnika koji se pokaje kao mala proljetna klica

koja se oprezno gura kroz hladnu zemlju i oĉekuje novo ţivotno proljeće. Sunce koje

grije zemlju i poziva malu klicu van je Sveti Duh Boţji.

ISUSOVA POUKA O MOLITVI

Po obiĉaju su ţidovski uĉitelji uĉili svoje uĉenike moliti se. Molitve su izrazile

suštinu pouke uĉitelja i vjere. Jer su Isusovi uĉenici molili njega da ih nauĉi moliti se

(Lk 11,1), molitva Oĉe naš vodi nas u suštinu njegove pouke koja glasi (Mt 6,5-15):

"(5)Kad molite, ne budite kao licemjeri koji vole upadno moliti u sinagogama i na

raskršćima, da ih vide ljudi. Zaista kaţem vam, već su primili svoju plaću.(6) A ti kad

moliš, uĎi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti

platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti.(7) Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi

kao pogani, koji umišljaju da će biti uslišani zbog svoga nabrajanja.(8) Nemojte ih,

dakle, oponašati, jer i prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno.(9)

Stoga vi molite ovako: Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! (10) DoĎi

kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! (11)Kruh naš

10

svagdašnji daj nam danas! (12) I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo

duţnicima svojim! (13) I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla! (14) Da, ako

vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski. (15)Ako

li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših."

(Mt 6,5-15).

1. Farizejski način molitve

(5)"Kad molite, ne budite kao licemjeri koji vole upadno moliti u sinagogama i

na raskršćima, da ih vide ljudi. Zaista kaţem vam, već su primili svoju plaću."

Licemjeri vole moliti, to je sasvim u redu. Ali naţalost, ono što oni vole nije

molitva, a ni Bog kome se oni trebaju moliti. Oni vole sebe i priliku da sebe istaknu

koju im javna molitva daje.

Oni nisu nuţno pogriješili što su se molili na raskršćima ulica i u sinagogama

ako je njihov motiv bio da prekinu odvajati svoju vjeru od svog priznavanja Boga te

da to priznavanje izvedu iz svetih mjesta u svjetovni ţivot svakodnevnice.

Ali Isus je razotkrio njihov pravi motiv kad su stajali u sinagogi ili na ulici s

rukama ispruţenim prema nebu s namjerom da ih ljudi vide. Iza njihove poboţnosti

sakrivala se njihova oholost, razmetljivost i sebiĉnost. Ţeljeli su zapravo

odobravanje. A to su i dobili, kao što Isus kaţe: " već su dobili svoju plaću."

Vjersko licemjerje je grijeh koji ĉovjek treba izbjegavati pri molitvi i danas jer on

nije uopće umro, naprotiv, daleko je od toga. Optuţivanje za licemjerje ĉesto je

upereno na nas koji idemo u crkvu. Moguće je ići u crkvu iz istog pogrešnog razloga

koji je naveo farizeja u sinagogu: ne da štujemo Boga, već da steknemo ugled zbog

poboţnosti.

Isto je tako moguće hvalisati se svojim privatnim poboţnostima, npr."jutros sam

proveo dva divna sata pred Bogom". Po Isusu je već dobio plaću - ljudsku hvalu.

Ovdje se istiĉe izopaĉenost svakog licemjernog djelovanja. Iskazivanje slave Bogu,

kao i davanje milostinje ljudima, samo po sebi je iskreno. Neki drugi motiv to

uništava. Time se sluţba Bogu i ljudima spušta na razinu bijednog naĉina sluţenja

samom sebi. Vjera i milosrĊe pretvaraju se u izloţbu i predstavu. Kako se moţemo

pretvarati da slavimo Boga kad nam je, u stvari, stalo samo do toga da ljudi nas

slave?

Ništa ne uništava molitvu kao usputni pogledi na promatraĉe oko nas, a ništa je

ne osnaţuje kao osjećaj Boţje prisutnosti. Jer on ne vidi samo vanjski izgled, već i

srce, ne samo onoga koji se moli već i pobude zbog kojih se moli.

11

Isus nas uĉi da traţimo nebeskog Oca u samoći i u tajnosti da bismo se pred Njim

poklonili skrušenim štovanjem u ljubavi i pouzdanju, pa će nam platiti Otac naš. (6)

«A ti kad moliš, uĎi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa

će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti." U tajnosti postoje dragocjenosti koje nas

oĉekuju kad se molimo. To su npr.: sigurnost u oĉinstvo i ljubav, sigurnost da smo

Boţja djeca, da nas On obasjava svojim licem i daje nam mir, osvjeţava nam dušu,

utaţuje glad i ţeĊ itd. Isus je naglasio osobnu molitvu u tajnosti da proĉisti naše

pobude.

2. Poganski način molitve

(7) Kad se molite, ne izgovarajte isprazne riječi kao pogani, koji umišljaju da

će biti uslišani zbog svoga nabrajanja.

Poganin traţi od sebe one temelje zbog kojih bi morao biti uslišan. Stoga mora

promatrati stanje svoga srca cijelo vrijeme, i nikada ne moţe biti potpuno siguran da

je dosta odan u svojoj molitvi.

I vjernik nekad osjeća kako je teško moliti. Jedan razlog za to je da se moli

ţivome Bogu na poganski naĉin, pokušavajući traţiti od sebe osobine, zbog kojih se

nada da će ga Bog uslišiti. Ali takve osobine je teško naći. U sebi moţemo pronaći

samo sebiĉnost, dosadu i nedostataka koncentracije. Kad ţelimo odbaciti takve

osobine, molitvu poĉinjemo osjećati teškom i muĉnom te je se ţelimo što prije

riješiti. To jest, iako smo kršćani, molim se kao pogani koji promatraju sebe i svoje

vlastite sposobnosti.

Ipak, kod vjernika molitva treba biti na drugom temelju. Prvo, Bog nam je

naklon zbog Isusa Krista i njegove ţrtve za nas. Ne trebamo pokušavati promijeniti

Boga svojim molitvama niti ga siliti da o nama misli pozitivno, jer nas je On primio

kao svoju djecu zbog otkupljenja grijeha na golgotskom kriţu. Zbog toga Isus

upozorava na nepravilnost molitve koja se temelji na promatranju ljudskih osobina i

sposobnosti i njihovu predstavljanju Bogu.

Kako da danas primijenimo ovo upozorenje našeg Gospodina? Sigurno se moţe

primijeniti na molitveni kotaĉ i još više na molitvene zastave pomoću kojih vjetar

moţe zgodno izvršiti zadatak molitve. To se svakako moţe primijeniti na

transcendentalnu meditaciju jer Mahariši Maheš Jogi je i sam izrazio da ţali što je

pogrešno izabrao rijeĉ "meditacija". U pravu meditaciju spada svjesna upotreba uma,

ali transcendentalna meditacija je jednostavan i u biti mehaniĉki postupak za

opuštanje tijela i uma. Umjesto da pobuĊuje misli, cilj joj je dovesti ĉovjeka u stanje

potpune smirenosti i opuštenosti.

12

U Isusovo su vrijeme uĉitelji (rabbi) nauĉili ponavljati istu molitvu više puta

zbog sigurnosti uslišanja i Boţjeg pomaganja. U mnogim religijama to ĉine. Ali Isus

osuĊuje isprazno ponavljanje ili beznaĉajno mehaniĉko izricanje rijeĉi, što rade

neznabošci ili pogani jer misle da će s mnoštva rijeĉi biti uslišani. «Prije nego ga

zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno», kaţe On. Luther kaţe: "Svojom

molitvom ... mi više sebe poduĉavamo, nego li njega."

Ĉini se da Isus osuĊuje i mehaniĉku uporabu krunice, gdje se ništa drugo ne

dogaĊa, osim prebiranja kuglica i recitiranja rijeĉi, a krunica pritom, zapravo,

odvraća misli umjesto da ih sabire, jer se Bogu ne moţe pristupiti samo usnama, dok

su um i srce daleko od njega. Moguće je upotrebljavati "isprazne fraze" u spontanoj

molitvi i utonuti u religiozni ţargon dok misli lutaju. Luther kaţe kako se u ono

vrijeme dogaĊalo u crkvi da su ljudi vrtjeli svoje krunice, ali mislili su na nešto

drugo. Te da to nije bila prava molitva, već se dogodilo kako piše Izaija:"Gospodin

reče: Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama časti, a srce mu je

daleko od mene i njegovo štovanje naučena ljudska odredba".(Iz 29,13)

Ukratko, ono što Isus zabranjuje svom narodu jest svaki oblik molitve u kojoj su

ukljuĉene samo usne, a ne i um. Zato nije potrebno u molitvi izgovarati duge

isprazne rijeĉi kao pogani, jer Bog zna što nam je potrebno i daje svima obilno i bez

prigovora.

Sljedeće rijeĉi otkrivaju kako je ludo ovako zamišljati molitvu: «Misle da će zbog

mnoštva rijeĉi biti uslišani.» Engleski prijevod New English Bible kaţe: "Zamišljaju

da ako više kaţu, to je vjerojatnije da će biti uslišani." Kakve li nevjerojatne

predodţbe! Kakav bi to bio Bog koga bi zadovoljavala mehanika i statistika molitve,

a ĉiji bi odgovor odreĊivao broj rijeĉi koje upotrebljavamo i broj sati provedenih na

molitvi?

Molitva nije djelovanje izazvano dugim ponavljanjem izabranih rijeĉi zbog ĉega

oĉekujemo da ćemo postići ono što molimo. Molitva nije ni teţnja za vlastitim

bogatstvom, slavom i ĉasti, jer Bog gleda u naše srce. On uslišava na naše molitve

samo zbog Isusa Krista, koji nas je otkupio svojom dragocjenom krvi na Golgoti. Tu

nema naših zasluga.

«Nemojte ih, dakle, oponašati», kaţe Isus (8). Zašto ne? Jer kršćani ne vjeruju u

takvog Boga. To znaĉi, mi ne ĉinimo ono što oni ĉine, jer ne mislimo kao što oni

misle. Naprotiv, zna vaš Otac što vam treba i prije nego li ga zaištete. Nije da on ne

zna pa da mi trebamo upitati, niti da oklijeva uĉiniti, a mi ga trebamo uvjeriti. On je

naš Otac - Otac koji ljubi svoju djecu i zna sve njihove potrebe.

Ako je to tako, upitat će netko, kakvog ima smisla moliti se? Neka Calvin

odgovori na to pitanje: "Vjernici se ne mole s namjerom da Boga obavijeste o onome

13

što mu je nepoznato ili da ga pobude da izvrši svoju duţnost ili da ga nagovore kao

da je nesklon to uĉiniti. Baš naprotiv. Mole se da bi sebe potakli da ga traţe, da mogu

svoju vjeru vjeţbati i u razmišljanju o njegovim obećanjima, da sebe mogu osloboditi

od svojih briga time što ih izlijevaju na njegove grudi, jednom rijeĉi, da mogu izjaviti

kako samo na Njega polaţu svoju nadu i oĉekuju sve dobro za sebe kao i za druge.

Martin Luther je to izrazio još jezgrovitije: "Svojom molitvom... mi više sebe

poduĉavamo nego li njega."

3. Kršćanski način molitve

Ako su se farizeji molili na licemjeran naĉin, a pogani na mehaniĉki, onda se

kršćani trebaju moliti na stvaran naĉin - iskren, nasuprot licemjernom, promišljen

nasuprot mehaniĉkom. Isus ţeli da naše misli i srce budu ukljuĉeni u ono što

govorimo. Tada se molitva pokazuje u svom pravom svjetlu - ne ponavljanje rijeĉi

bez razmišljanja, ne kao sredstvo da sami sebe proslavimo, već kao pravo zajedništvo

s našim nebeskim Ocem.

Osnovna razlika izmeĊu farizejske, poganske i kršćanske molitve leţi u tome

kakvom se Bogu molimo. Drugim se bogovima (idolima) moţe mehaniĉki blebetati;

ali sigurno ne ţivom i pravom Bogu koga je objavio naš Spasitelj Isus Krist. Iz

Kristovih rijeĉi nauĉimo i rijeĉi i naĉin kako se i što trebamo moliti. Ove dvije stvari

je vaţno znati.

Primjeri kratkih molitava: Krivnja savjesti je djelovala tako da se carinik nije

usudio ni oĉi podignuti prema nebu, već se udarao u prsa i molio: "Boţe, smiluj se

meni grešniku!" (Luk.18:13). Pred smrt se razbojnik na kriţu molio: "Isuse, sjeti me

se kada doĎeš u svoje kraljevstvo!" (Lk 23,42). Otac opsjednutog padaviĉara moli:

"Gospodine, smiluj se sinu mojemu, jer je mjesečar i strašno trpi!"

Malo rijeĉi ali iz svega srca, to je molitva! Ove molitve su bile uslišane. Sve se

promijeni na dobro tamo gdje razgovaramo pouzdano i iskreno s Bogom. Mi imamo

Boţju Rijeĉ i obećanja.

Naĉin je takav da upotrebljavamo malo rijeĉi, koje imaju što veće i dublje

znaĉenje i što veću i dublju svrhu. Što manje rijeĉi, to bolja molitva. Što više rijeĉi,

to lošija molitva. Malo rijeĉi i puno znaĉenja je kršćansko; puno rijeĉi i malo

znaĉenja je pogansko. Zato Isus kaţe da mi, kada molimo, ne trebamo govoriti

mnogo, kao što to ĉine pogani.

Na isti naĉin Isus kaţe Samarijanki: "... da će se pravi klanjaoci klanjati Ocu u

duhu i istini, jer Otac takve klanjaoce ţeli" (Ivan 4,23). Vidimo da je molitva u duhu

i istini unutrašnja ĉeţnja za Bogom, ĉeţnja iz dubine srca vjernika gdje su

licemjernost i vanjština daleko. Molitva u duhu i istini ĉini vjernika svetim djetetom

14

Boţjim, koje razmišlja o rijeĉima i njihovom znaĉenju kada ih govori Bogu i ţeli

ţivjeti samo poboţno i ĉistom savješću. Psalmi su molitve u kojima ima malo rijeĉi i

mnogo znaĉenja. Oni opominju, hrabre i tješe naša srca i daju poticaja za sve što je

dobro.

"Molite, i dat će vam se! Traţite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer

svaki koji moli, prima; tko traţi, nalazi, i tko kuca, otvara mu se." (Mt 7,7-8). "Svu

svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas!" (1 Pet 5,7). "I zazovi me u dan

tjeskobe: oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti" (Ps 50,15). Kad nas Bog opominje pri

molitvi, daje nam svoja obećanja da budemo uvjereni i ono što molimo te ćemo

sigurno i dobiti. Molitelj stavlja Boţju vjeĉnu rijeĉ na ispit. Molitva je praktiĉna

vjera. Bog uslišava samo molitelje! Biblija nas opominje da sve teške stvari i drage

ljude pretvorimo u molitve, jer će ih i promijeniti našim molitvama. Zato se ne

trebamo moliti samo za sebe, nego i za bliţnje, pa i za neprijatelje; za svoju obitelj,

rodbinu, susjede itd.

Boţja obećanja bi trebala naša srca probuditi i dnevno poticati da dragovoljno i

s ljubavlju slavimo, zahvaljujemo i molimo se, jer je to ugodno Bogu a s druge strane

otvaramo srca za bogatstva koja nam Bog daruje po divnoj milosti.

Postoje razliĉiti molitelji. Neki se mole samo za sebe, drugi opet za druge ljude

tako da sebe zaboravljaju. Mnogi su iskusili veliku istinu da kad se mole za druge,

dobivaju i za sebe velik blagoslov.

Kad su naše molitve slabe, utješi nas obećanje da «imamo velikog posrednika,

Isusa Krista koji je umro još bolje: koji je uskrsnuo - koji je s desne strane Bogu i

koji posreduje za nas» (Rim 8,34). Ili «Isus Krist ţivi uvijek da posreduje za nas»

(Heb 7,25).

Isus naglašava da je kršćanska pravednost veća, jer je unutrašnja, kršćanska

ljubav šira, jer obuhvaća i neprijatelje, a kršćanska molitva dublja jer je iskrena i

smislena od svega što se nalazi u nekršćanskoj sredini. Slušajmo Isusa kad nas uĉi

moliti i razgovarati s Njegovom nebeskim Ocem, koji je i naš nebeski Otac.

Pripremajmo naša srca i ispunimo ga najboljom molitvom svijeta, Oĉe naša, Boţjim

svetim imenom, Boţjom snagom i Boţjom voljom. Molimo se razmišljajući o

molitvi Oĉe naš, koja moţe mijenjati naš ţivot: Boţje ime, kraljevstvo i volja.

Rijeĉi su ove: Oče naš, koji jesi na itd. Ona je bez sumnje, najsavršenija,

najplemenitija i najdragocjenija molitva, jer nas je ovu molitvu nauĉio naš Spasitelj i

Gospodin Isus Krist. Zapravo, ova molitva sadrţi sve što trebamo za ovaj ţivot i

budućnost. Zato svaka molba ima toliko stvari i toliko je bogata da se sve naše

potrebe nalaze u ovoj molitvi i zato se isplati raspravljati o svakoj molbi posebno da

bismo razumjeli nekako bolje dubine sadrţaja molitve "Oĉe naš".

15

Ne trebamo ovo razumjeti kao da su sve druge molitve nevaljane, jer su se i prije

Krista vjernici molili iako nisu znali za ovu molitvu. Pogrešno je drţati druge molitve

boljima od ove, posebno molitve gdje se ne traţi više svoju vlastitu volju i vlastitu

slavu i ĉast nego Boţju volju, slavu i ĉast. Luther kaţe da traţimo zdravlje, dug ţivot,

imanje, slavu itd. i da je to više po našoj volji, negoli po Boţjoj, a ne razumijemo da

se oproštenje grijeha, sve potrebe, svi blagoslovi što ih ĉovjek treba po tijelu i po

duši na zemlji i na nebu nalaze u molitvi "Oĉe naš".

Martinu Lutheru ova molitva nije bila navika. On kaţe: "Još danas ja uĉim ovu

molitvu kao dijete – pijem ju i jedem kao stari ĉovjek, a nikada mi nije dosta". Kako

je to kod nas? Danas mi svi znamo napamet ovu molitvu i vreba nas opasnost da ne

molimo ovu molitvu srcem kako treba, već da naše misli lutaju daleko, na druge

stvari, kad bi trebale biti usredotoĉene na Boga.

Uĉenici su rekli Isusu: "Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio

svoje učenike!" (Lk 1,11). Ako smo iskreni, moramo priznati kao uĉenici da "mi ne

znamo što da molimo kako treba", kao što i Pavao piše Rimljanima: "ali sam Duh

posreduje za nas neizrecivim uzdisajima."(Rim 8,26) Mi trebamo svjetlost i

ohrabrenje Duha Svetoga za svaku molitvu, kako smo već ranije razmatrali da se

moliti ne moţemo drukĉije nego u Duhu Svetomu. A Bog daje svoga Duha svakome

djetetu i to obilno.

Isus je nauĉio svoje uĉenike (i naravno, nas) molitvu "Oĉe naš." Tom nas je

molitvom nauĉio: prvo rijeĉi kojima se treba moliti. Drugo, primjer kako se treba

moliti.(Usp. Dj 4,23-31). Ova se molitva sastoji od dva dijela. Prvi govori o Boţjoj

slavi (oko pola molitve govori o Bogu: to su predgovor i prve tri molbe; ime tvoje,

tvoje kraljevstvo i tvoja volja), a drugi govori o ljudskim potrebama ( govori o našim

duhovnim i materijalnim potrebama: to su ĉetiri molbe i završetak). Calvin je ukazao

na paralelu s Deset zapovijedi Boţjih, jer se one takoĊer dijele na dva dijela i

pokazuju isti odnos: prvi dio opisuje našu duţnost prema Bogu, a drugi našu duţnost

prema bliţnjima. (Pogledaj tablicu!)

Veoma je vaţno moliteljima da shvaćaju, kome se mole, s kim razgovaraju.

Prije nego poĉnemo s molitvom, provedimo neko vrijeme prisjećajući se tko je Bog.

Tek tada ćemo svom Ocu na nebesima koji nas ljubi pristupiti prikladnom

poniznosti, predanjem i povjerenjem. I nama je vaţno da govorimo Bogu o Bogu.

Isus nas uĉi u ovoj molitvi da se usmjerimo prema Bogu i sjetimo se kakav je Bog,

naš osobni, moćni Otac, koji nas ljubi tako da je pola molitve usmjerio na

razmišljanje o Bogu, a tek onda na razmišljanje o našim potrebama.

16

OČE NAŠ MOLITVA DESET ZAPOVIJEDI BOŢJIH

Predgovor: Oĉe naš koji jesi na nebesima!

1. Sveti se ime tvoje! 1. Ja sam Gospodin, Bog tvoj, nemoj

imati drugih bogova osim mene.

2. DoĊi kraljevstvo tvoje! 1.

dio

2. Ne izgovaraj uzalud ime Gospodina, 1.

Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta dio

onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

3. Budi volja tvoja kako na

nebu tako i na zemlji!

3. Sjećaj se dana odmora da svetkuješ

4. Kruh naš svagdašnji daj nam danas! 4. Poštuj oca svoga i majku svoju, da

imadneš dug ţivot na zemlji.

5. I otpusti nam duge naše kako i mi

otpuštamo duţnicima našim! 2.

5. Ne ubij!

6. I ne uvedi nas u napast 6. Ne ĉini preljuba! 2.

7. Nego izbavi od zla! dio 7. Ne ukradi!

Dio

8. Jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć u

vjekove. Amen.

8. Ne svjedoĉi laţno na bliţnjega svoga!

9. 9. Ne poţeli kuće bliţnjega svoga!

10. 10. Ne poţeli ţene bliţnjega svojega, ni

sluge njegova…

Tablica: Paralela Oče naš molitve i Deset zapovijedi Božjih po reformatoru Calvinu

Svaki je dio molitve "Oĉe naš" citat iz Starog zavjeta. Isus nije sam pronašao

ovu molitvu, već je molitvu povezao s Boţjom rijeĉju. TakoĊer i mi trebamo

potaknuti ovim primjerom što više vezati svoje osobne molitve Boţjom rijeĉju a

zbog toga je vaţno da poznajemo što više Boţje rijeĉi.

EvanĊelist Luka je saĉuvao ovu molitvu izreĉenu drugim rijeĉima (Luka 11,1-

4). Neki tumaĉe da su se zapisivaĉi sjećali Isusovih rijeĉi na razliĉiti naĉin.

Najvjerojatnije je da je Isus nauĉavao ovu molitvu više puta, pri ĉemu je bio vaţan

sadrţaj, a ne oblikovanje rijeĉi.

Isus je molitvu poznatu kao "Oče naš" dao kao uzorak istinske kršćanske

molitve. Prema Mateju dao ju je kao predloţak da se oponaša (Vi, dakle, ovako

molite), prema Luki kao oblik da se koristi (11,2 kad molite... govorite...). MeĊutim,

nije potrebno da se opredijelimo, jer moţemo tu molitvu koristiti onakvu kakva jest,

a i prema njoj oblikovati vlastitu molitvu.

Predgovor: OČE NAŠ, KOJI JESI NA NEBESIMA

Dr. Martin Luther tumaĉi u Evangeliĉkom katekizmu: Gospodin Bog upućuje

nas ovim riječima, da vjerujemo da je on naš pravi Otac, a mi njegova prava djeca,

17

kako bismo ga mirne duše i pouzdano molili za sve svoje potrebe, kao što dobra

djeca mole svoga dragoga oca.

Dobro je primijetiti da je Oĉe naš molitva prvobitno dana za molitvu Isusovim

uĉenicima. Njima je usmjeren i govor na Gori. Preko njih je molitva postala

molitvom svakog vjernika. Dobro je primijetiti da molitva Oĉe naš daje pogled u

budućnost prema savršenom ostvarivanju Boţjeg kraljevstva. Na to upućuje skoro

svih sedam molbi molitve.

1. Oče naš

a) Kakvom se Bogu molimo?

U Evangeliĉkom katekizmu piše: «Bog je jedan, no objavio nam se u tri osobe,

koje su od vijeka sve tri jednako moguće, jednako dobre i jednako savršene, jer su

sve samo jedan Bog. Te su tri osobe: Bog Otac, koji je od vijeka, Bog Sin, koji je

roĊen od Oca od vijeka i Bog Duh Sveti, koji izlazi od vijeka od Oca i Sina. Zato

zovemo Boga trojedinim ili svetim Trojstvom.»

Naš Spasitelj Isus Krist nam je objavio da imamo ţivog i pravog Boga.

Njegovo ime je Jahve = Ja sam koji jesam ( Izl 3,14-15). On je Alfa i Omega, Prvi i

Posljednji, Početak i Svršetak, koji jest, koji bijaše i koji će doći, Svemogući (Otk

1,8,18; 22,13). On je onaj Bog koji nas je stvorio i koji nas uzdrţava, kome se

moţemo pribliţavati kao našem Ocu u Isusu Kristu i koji uslišava naše molitve više

nego zemaljski otac svoju djecu (Lk 11,13).

Isus Krist nas je uĉio da ga oslovimo (doslovce) s "Oče naš koji jesi na

nebesima." Time se najprije podrazumijeva da je Bog osoba. On je isto toliko "on"

koliko sam ja "ja". Moţda je on uistinu "iznad osobnosti", kako je rekao C. S. Lewis,

ali manje od toga nije. Bog je isto tako osoban kao što smo mi, zapravo još i više od

nas. Drugo, on ljubi. On nije neman koja nas straši svojom strašnom okrutnosti, niti

je onakav otac o kakvom ponekad ĉitamo ili ĉujemo - apsolutni samovladar,

razvratnik, pijanac - već ispunja uzor oĉinstva time što ljubi i brine se za svoju djecu.

Treće, on je moćan.

Kad nam kaţe da Boga oslovimo "Oče naš koji jesi na nebesima", Isusa toliko ne

zanima sluţbeni protokol (koji nam govori kako se trebamo ponašati kad pristupamo

boţanstvu), koliko mu leţi na srcu istina (da moţemo doći k njemu u ispravnom

stanju duha).

Uvijek je pametno da prije nego poĉnemo s molitvom neko vrijeme provedemo

prisjećajući se tko je on. Prva rijeĉ «Oĉe» pokazuje nam da se mi kao Boţja

milovana djeca pouzdamo u Boga kao našeg njeţnog i milostivog Oca. Jer o pravoj

18

vjeri našeg srca ovisi utjeha i moć ĉitave molitve. Ako mi od srca nazivamo Boga

našim vlastitim Ocem, ako od srca vjerujemo da smo Boţja mila djeca i razmišljamo

što nam to osobno znaĉi, tada ćemo blaţeno i pouzdano moliti i ono što slijedi u

ovoj molitvi prikladnom poniznosti, predanjem i povjerenjem.

Ako je on u stvarnosti "naš Otac na nebesima", osobni Bog ljubavi i sile, koga je

Isus Krist potpuno objavio, Stvoritelj svega koji se brine za stvorenja koja je stvorio i

za djecu koju uzdrţava i koju je otkupio u Kristu, onda, i tek onda, postaje moguće

(zapravo bitno) da damo prednost njegovim stvarima i da postanemo zaokupljeni

njegovim imenom, njegovim kraljevstvom i njegovom voljom.

b) Isusov odnos prema nebeskom Ocu.

Isus je nauĉio svoje uĉenike moliti Oĉe naš. On nije sam molio tu molitvu. Prvo,

Isus nije trebao moliti petu molbu :"otpusti nam duge naše...", jer je on bio bez

grijeha: "Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u

njemu postanemo pravednošću Boţjom" (2 Kor 5,21) ili "Nemamo, naime, nekoga

velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji

je iskušan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio" (Hebr 4,15).

Drugo, radi toga jer je Isusov djetinji odnos prema Ocu bio drukĉiji nego naš

djetinji odnos prema nebeskom Ocu. Isus nije rekao: "Naš Otac, već moj Otac, moj

Bog, vaš Otac, vaš Bog (Ivan 20,17). Isus je bio Sin Boţji u posebnom znaĉenju. On

je "jedinoroĎeni Sin Boţji - bio roĎen od Oca prije svih vjekova", kako priznajemo

svoju vjeru po Nicejsko-carigradskom obliku. Ali nas je on posinio, naime, u

krštenju, u obraćenju.

Pri naglašavanju razlike je reĉeno je da se Isus rodio kao Sin Boţji, ali mi smo

posinjeni. Bog je priznao da smo njegova djeca. Ali istovremeno Novi zavjet

naglašava na mnogim mjestima da se naš djetinji odnos temelji u novom roĊenju ili

obraćenju. Mi smo se rodili od vode i Duha Svetoga (Ivan 3,3-8). I sam Bog je

postao naš Otac (Ivan 1:13)."On nas dragovoljno rodi riječju istine" (Jak 1,18). "On

nas ponovo rodi za ţivu nadu" (1 Pet 1,3). Svako Boţje pravo dijete je iskusilo novo

roĊenje/obraćenje Bogu, tj. zna kada se njegov ţivot promijenio i kada je dobio mir i

sigurnost od Boga. "Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Boţja".

(Rim 8,16)

Iako smo i mi roĊeni od Boga, Isusov je odnos prema Ocu sasvim drukĉiji po

kvaliteti. On je Boţji jedini Sin. Zato Isus upotrebljava rijeĉi: "moj Otac i vaš Otac".

19

Istovremeno Isus ţeli tim rijeĉima izraziti da je jedno s uĉenicima i pripada

njima. I Bog je njihov Otac. To sve tiĉe se i nas. O, kakva divna prednost za njih i

nas!!!

c) Naš odnos prema nebeskom Ocu

Tako je divno vidjeti tu i tamo na ulicama kako otac hoda sa svojim djetetom

drţeći ga za ruku, brine za njega i razgovara s njim oĉinskom ljubavlju i toplinom da

dijete moţe pouzdano i punom sigurnošću reći svakome da je njegov tata najbolji na

svijetu. Ipak neki od nas moraju reći nešto suprotno o svom zemaljskom ocu: moj

otac je loš, ne ljubi mene, ne brine za me. Takav otac ne zasluţuje ime otac. Na

ţalost, sadašnje je vrijeme nama mnogima vrijeme bez oca. Već su mnogi rodni

listovi pisani bez oca, što se vidi i u crkvama. Grijeh i pokvarenost su razbili obitelji

te ne moţemo toliko govoriti o oĉinskoj ljubavi kao o lijepom primjeru i uvijek

trebamo priznati da je svaki zemaljski otac grešan. Ali utjeha je da Bog ţeli biti

zajedniĉki Otac svima nama, i onima koji nisu iskusili ljubav i brigu svoga

zemaljskog oca.

Isus je nauĉio svoje uĉenike da Boga nazivaju Ocem. Oĉinstvo povezuje u vrlo

blizak odnos. Ono pokazuje i da dijete ima pravo iskazati svoje ţalosti i svoje

tjeskobe, ali i svoje radosti i uspjehe svome Ocu.

Jednom je uĉiteljica pitala svoje uĉenike na vjeronauku: »Moţete li reći što znaĉi

da je Bog naš Otac? Dugo nitko nije digao svoju ruku. Konaĉno se jedna ruka

oprezno digla. "On umije umnoţiti kruh", kaţe djeĉak. Djeĉak je iz siromašnog doma

i njemu je poznata briga za svakidašnji kruh. Doma su doţivjeli kako nebeski Otac

divno brine za njih.

I što je vaţnije, dijete ima pravo oĉekivati da mu Otac daje pomoć, jer on je

njegov Otac. Isus pouĉava svoje uĉenike da se takvim pouzdanjem pribliţavaju

nebeskom Ocu. Dijete se ne treba promijeniti ni poljepšati da bi ga Otac prihvatio.

Njegov se poloţaj temelji na novom roĊenju od nebeskog Oca.

Rijeĉ "Oĉe" opisuje Boţji odnos prema nama i naš odnos prema Bogu. Bog je

naš Otac od koga dobivamo sve. Mi imamo Oca ĉije je biće i ponašanje prema nama

najbolje objavljeno u Isusovom ţivotu, smrti i uskrsnuću. Rijeĉ "naš" opisuje naš

odnos prema našim bliţnjima. Bog nije samo moj Otac. Ne moţemo posjedovati

Boga samo za sebe. Bog je Otac svakog krštenoga i novoroĊenoga /obraćenoga.

Nema nikakvih imena meĊu imenima koje bi nas uĉinilo prikladnijim Bogu

nego što je Otac. Ono je prijazno, njeţno, duboko i srdaĉno oslovljavanje. Ne bi

bilo isto prijazno ni utješno reći Gospodin, Bog ili Sudac. Rijeĉ "Otac" je prirodna

ĉovjeku koji pozitivno djeluje. Istovremeno po tom imenu priznajemo da smo Boţja

20

djeca. Tim imenom dotiĉemo Boga jer nebeskom Ocu nije ništa toliko ugodno kao

ĉuti glas svoga djeteta.

U našem ţivotu taj djetinji odnos prema Bogu vrlo lako izgubi znaĉenje. Mi

upotrebljavamo tu rijeĉ tako ĉesto i bez razmišljanja da ona gubi svoje znaĉenje. Ali

kad se sjećamo tko je i kakav je Bog – vjeĉan, svemoguć, uzvišen, svet - a da smo

mi samo jadni grešnici, «prah i pepeo», kako Abraham kaţe, ne moţemo umom

shvatiti istinu da nas se unatoĉ našoj ništavnosti i bezvrijednosti poštuje imenom

djece Svevišnjega Boga. Bog je naš stvoritelj, spasitelj, uzdrţavatelj i zaštitnik po

njegovoj neizrecivoj milosti. On nam je Otac, koji brine za nas i ljubi nas vjeĉnom

boţanskom ljubavlju. Rijeĉ otac otvara vrata u veliĉanstven hram molitve "Oĉe naš".

Što se više zadubljujemo u istraţivanje znaĉenja našeg djetinjeg odnosa s

Bogom, to bogatije postaju razliĉite molbe Oĉe naša. MeĊutim, ako Boga ne vidimo

više kao Oca, molitva Oĉe naš - postaje samo prazno brbljanje.

"Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao da se zovemo djeca Boţja. A to i

jesmo!" (1 Iv 1,3). Nije dosta da se zovemo Boţja djeca, već apostol Ivan dodaje:

«mi smo djeca Boţja». Naš djetinji odnos nije samo nominalan (formalan), već pravi.

On drţi sva prava koja dijete ima u odnosu na nebeskog Oca.

«A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Boţja, onima koji vjeruju u

njegovo ime» (Ivan 1,12). Vjera znaĉi da Boga primamo u svoje srce. To je tako

jednostavno! I tako nezasluţeno! Jer Isus je Boţji Sin u neusporedivom znaĉenju

rijeĉi. Po njemu i mi imamo pravo Boga nazivati svojim Ocem. Po Isusovim su

zaslugama otvorena vrata k prijestolju Boţjem, još više, k srcu nebeskog Oca danju i

noću. Drugog ulaza nema.

Jakov u svojoj poslanici kaţe da "Bog svima daje obilno i bez prigovora"

(Jak1,5). Zato što je Bog naš Otac, mogu mu se sva njegova djeca pribliţavati

slobodno u molitvi. To pravo ne pripada samo nekim izabranima, koji se mogu

pouzdati u to da Bog uslišava njihove molitve. "Bog daje svima". «On čini da

njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima, a da kiša pada pravednima i

nepravednima» (Mt 5,45).

Svi mi smo bezvrijedni pred svetim Bogom, ali ako dolazimo iskrenim srcem

Bogu, on nas ne optuţuje niti odbacuje, ni najslabijega, ni onoga koji se osjeća

najgrešnijim, već je njegovo srce ispunjeno opraštanjem i oĉinskom ljubavlju radi

Isusovog savršenog djela otkupljenja na Golgoti. Na dan uskrsnuća Isus govori o

bratstvu s njima: «…idi k braći mojoj i reci im: 'Uzlazim svome Ocu i vašemu Ocu,

svome Bogu i vašemu Bogu'.» (Ivan 20,17). Neka nam Bog da otvorene oĉi da

vidimo što znaĉi biti Boţje dijete. Isus prvo kaţe 'braća' i dodaje moj Otac i vaš Otac.

21

Čovjek – Boţje dijete! Moţe li biti nešto veliĉanstvenije od toga? Isus je postao

ĉovjekom i pokazao da je naš brat kroz smrt i uskrsnuće.

On ne zaboravlja ni tebe, draga sestro, ni tebe, dragi brate, ni mene, iako bi nas

svi drugi zaboravljali. Nigdje u Bibliji ne piše da moramo postati drukĉiji, ĉisti prije

nego što doĊemo k Bogu i on nas primi. Boţja oĉinska ljubav je nezasluţena milost.

Svi su njemu jednako vrijedni i dragocjeni. On voli istom dubokom ljubavlju i onoga

koga ne moţemo podnijeti pred svojim oĉima. On ljubi i brine za nas zato što je naš

Otac. Njegova ljubav je opisana u 1.Kor.13. poglavlju: "Ljubav je strpljiva, ljubav je

dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traţi

svoje, ne razdraţuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se

istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikada ne

prestaje». (reci 4-8).Mi to ne moţemo nikada ostvariti, ali Bog je ljubav.

d) Duh posinjenja

"Vi naime niste primili duha ropstva da ponovo budete u strahu, već ste primili

duha posinjenja kojim vičemo: Abba - Oče" Sam Duh svjedoči zajedno s našim

duhom da smo djeca Boţja" (Rim 8,15-16). Duh ropstva i duh posinjenja su sasvim

suprotni. Duh ropstva donosi strah, a duh posinjenja pouzdanje.

Molitve, ţrtve i drugi rituali nekršćanskih religija zapravo ne pokušavaju

ostvariti vezu s bogovima, već pokušavaju drţati bogove što dalje od sebe. Oni ih

pokušavaju udobrovoljiti da ne bi iskazali svoju srdţbu. To je upravo duh ropstva,

duh straha.

Isti duh ropstva moţemo opaţati i u kršćanskim zemljama, meĊu vjernicima.

Molitvu Oĉe naš i druge molitve se mole da bi udobrovoljili Boga. Molitva je

duţnost kojem se pokušava ugoditi Bogu. U kritiĉkim situacijama i u poteškoćama

proĉitaju molitvu Oĉe naš nadajući se da tako dobivaju Boţju naklonost i pomoć.

Duh posinjenja je drukĉiji. Ne treba drţati Boga što dalje od nas ili steći njegovu

naklonost. Molitelj dolazi s punim pouzdanjem pred nebeskog Oca, kao dijete, i

kliĉe: Abba, tata. "A da ste zbilja sinovi dokaz je što Bog u vaša srca posla Duha

svoga Sina koji viče: Abba - Oče!" (Gal 4,6).

Isus poĉinje molitvu rijeĉima Oĉe naš - Abba, tata i tako spušta prag molitelju

toliko dolje da moţe odmah kliknuti Abba, tata, osjećati pouzdanje, hrabrost i blizinu

u svim situacijama znajući da je Bog isti juĉer, danas i sutra. On se ne mijenja.

Duh posinjenja je onaj Duh o kojem piše Zaharija: » ... duh milosni i molitveni..»

Zah 12,10). Takvog Duha daje Bog. Mi ga ne trebamo napraviti u našim srcima. Kad

se molimo u našoj vlastitoj sobi ili zajedno s drugima, mi ne trebamo stvoriti

22

molitvenu atmosferu. Takvo stvoreno raspoloţenje je samo duševno, nije djelo Duha

Svetoga. Bog nam uvijek daje Duh molitveni. Mi se trebamo samo u vjeri i u tišini

otvoriti njemu.

Molitva je dar. Molitvena veza s Bogom je najveći molitveni dar. Baš u tome je

duh djetinjeg odnosa, obilni blagoslov u vapaju Oĉe. Zajedno molitvenim Duhom

zove i duh milosni. Molitva je milost. Slab grešnik dobija ţivu vezu sa Svetim i

milostivim Bogom – našim nebeskim Ocem. Da bismo to bolje razumjeli,

upotrebljavam jedan opis: Vrata se polako otvaraju i dijete ulazi oprezno u oĉevu

sobu. Otac ljubazno gleda na dijete i pita: "Što hoćeš moje zlato? Dijete odgovori:

"Ja hoću biti samo s tobom, tata».

Ponekad mi vjernici moţemo traţiti previše od Boga, a premalo razmišljamo o

tome koliko velik blagoslov sadrţi sam naš molitveni odnos s Bogom.

Baš to je Duh posinjenja, vapaj Oĉe pouzdanog srca. Molitva nije samo molba

nego zajedništvo s Bogom. "Ja se molim", kaţe David (Ps 109,4). Kad Boţje dijete

stoji pred licem nebeskog Oca, ono ne treba reći ni jednu rijeĉ, već Bog zna što nam

je potrebno (Mt 6,8). Kierkegaard kaţe: "U molitvi ne slušamo svoj vlastiti glas, već

moramo šutjeti toliko dugo dok ne ĉujemo Boţji glas".

Moliti se, to je već "biti pred Bogom". Molitva bez rijeĉi je ponekad najbolja,

najbogatija: "prije nego ga zamolite, zna Otac vaš, što vam je potrebno" (Mt.6:8).

Molitvom izlijemo naša srca pred Bogom: "Ne brinite se tjeskobno ni za što, već

u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti" (Fil

4,6). Nema ništa toliko sitno, nema ništa toliko veliko, teško, da ne bismo smjeli

iznijeti Bogu. U svemu smijemo izlijevati naša srca pred Bogom.

Molitva Oĉe naš sadrţi sve što nam je potrebno. Kad smo završili našu molitvu

to nije još sve. To je samo jedan dio molitve. Molitva je ţiv odnos naše duše s

Bogom. Veza se ne prekida kad kaţemo amen. Duh molitve neprestano ispunjava

naše srce. Martin Luther kaţe da je molitva ruĉni rad vjernika. "Tko vjerno radi,

moli se Bogu dvostruko", dodaje on. U Finskoj se kaţe: Kad smo se dobro pomolili,

pola posla smo uradili. Apostol Pavao kaţe: "Bez prestanka molite" (1 Sol 5,17). Na

svakidašnjem poslu Bog je blizu svog djeteta i ono viĉe punim pouzdanjem: "Oĉe,

Abba!" "Bog uslišava vapaj tamo, gdje mi ne prepoznajemo ni uzdah", kaţe

Rosenius.

Kad je Mojsije stajao na obali Crvenog mora, za njim Egipćani i pred njim more,

on je bio u tihoj molitvi svoga srca Bogu. Biblija nam ne kaţe da je molitva bila

oblikovana rijeĉima. Unatoĉ tome Bog kaţe Mojsiju: "Zašto vapiješ meni?" (Iz

23

14,15). Sama nevolja Boţjeg djeteta je već molitveni vapaj Bogu, iako se ta molitva

ne iskazuje na glas. Duboko iz srca se uzdiţe molitveni Duh Bogu. A Bog sve to zna

i vidi i usliša vapaj srca Boţjeg djeteta.

Još trebamo uoĉiti da nas rijeĉ "Oĉe" uĉi o ispravnom odnosu prema Bogu, a

rijeĉ "naš" o ispravnom odnosu prema bliţnjima, jer je Isus Krist pomno i planirano

izrekao ovu molitvu da se nitko ne pomoli samo za sebe i svoje sebiĉne potrebe, nego

za sve ljude zajednice. On je uĉio svoje uĉenike, kao i sve vjernike danas, da

odbacujemo svoje vlastite prednosti i stavljamo potrebe cijele zajednice na prvo

mjesto, jer kršćanska zajednica je Kristovo tijelo. Ako se jedan ud hoće oholiti, tada

se cijelo tijelo osjeća loše. Zato nas Isus ne uĉi da kaţemo "Oĉe moj", već "Oĉe

naš". Molitva je zajedniĉko duhovno posjedovanje. Zato ju ne smijemo oduzeti ni od

koga, ni od neprijatelja. Jer Bog je Otac svih nas. «On ţeli da budemo braća i sestre i

da se ljubimo i molimo za druge kao i za sebe», kaţe Luther. Tako već druga rijeĉ

molitve otkriva naše grijehe, naše ţelje da mislimo prvo na sebe, našu sebiĉnost.

2. Koji jesi na nebesima

Oĉe naš koji jesi na nebesima. Rijeĉi "na nebesima" ne oznaĉuju toliko mjesto

Boţjeg prebivališta u koje bi Bog bio svezan, već da je On bez grijeha, ali i da nije

vezan na isti naĉin vremenom i mjestom kao mi ljudi koji ţivimo na zemlji. On je

ljubavi i moć. Kao stvoritelju i vladaru svega, sve mu stoji na raspolaganju. On spaja

svoju oĉinsku ljubav s nebeskom moći tako da sve što njegova ljubav nalazi, njegova

je moć kadra izvršiti. Tako prve tri rijeĉi molitve opisuju sve bitno u odnosu izmeĊu

Boga i njegovog djeteta. Bog je Otac mojih sestara i braće, kao i moj, sposoban nam

pomoći u svim mogućim situacijama.

Rijeĉi "Oĉe naš" nam pokazuju da je Bog naš Otac. Izraţavaju bliskost,

pouzdanje i ljubav prema Bogu. Drugi dio, "koji jesi na nebesima", pokazuje daljinu

i poštovanje prema Bogu. Obadva mjesta su ĉvrsto vezana. Molitva pokazuje kakav

treba biti ispravan odnos s Bogom.

"Tata mi je najbolji prijatelj", kaţu neka djeca. Prijateljstvo izmeĊu djeĉaka i oca

stvara razumijevanje, osjećaj srodnosti i ljubav. U zemaljskom odnosu roditelja i

djece veoma je vrijedan takav odnos da bi djeca odrasla bez duševnih povreda.

Ali s Bogom je odnos drukĉiji. Doduše, Isus naziva svoje uĉenike prijateljima

(Iv 15,15).Ali to nije bilo prijateljstvo. Uĉenici su zvali Isusa Uĉiteljem i

Gospodinom. «Pravo velite, jer to ja jesam", kaţe Isus (Iv 13,13).

Bog je naš Otac i zato se usuĊujemo slobodno donositi pred Njega sve što je u

našim srcima. Ali taj naš Otac je na nebesima. On je uzvišen, svet, svemoguć, vjeĉan

Bog. On je nepromjenljiv. Na ovoj zemlji jedva moţemo shvatiti kolika je prednost

24

nazivati vjeĉnoga, svemogućega, sveznajućega Boga našim Ocem. Zato Mu se

pribliţavamo štovanjem.

Pavao se moli:"Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstvo u

nebesima i na zemlji ima ime." (Ef 3, 14-15). Ovim rijeĉima apostol Pavao izraţava

smisao molitve «Oče naš, koji jesi na nebesima», molitve koju nas je Isus nauĉio.

Molitva je njemu sagibanje koljena pred nebeskim Ocem, padanje niĉice, poniţenje

srca pred Boţjom svetošću i veliĉanstvenošću. Iako Pavao kaţe Oĉe, on pada pred

Bogom na koljena. Da moţe reći Bogu Oĉe, od koga svako oĉinstvo u nebesima i na

zemlji ima ime, je toliko velika milost da pada na zemlju. Ispravno shvaćanje Boţje

ljubavi ĉini ĉovjeka malim, poniznim i odanim.

Sliĉnost vidimo i u vjerovanju: "Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,

Stvoritelja neba i zemlje". On je naš Otac i On je svemoguć.

Molitva ne smije biti bratimljenje s Gospodinom tako da mi našim molitvama

pokušavamo prisiljavati Boga da on ispunjava naše osobne nade. Ako nedostaje

poštovanje, naš ţivot u vjeri ostaje siromašan, a molitva nije više prava, ţiva

molitva.

Poštovanje nipošto ne udaljuje sklonost i ljubav, ali ono podiţe molitveni ţivot

na višu razinu. Zato Martin Luther kaţe da "imamo se Boga nada sve bojati, ljubiti

ga i u njega se samoga uzdati". I strah od Boga i ljubav pripadaju u ispravan

molitveni ţivot. Bez njih se pouzdanje i vjera ne mogu razvijati.

Mi imamo premalo znanja da shvatimo tko je Bog. Mjerimo Boga na ljudski

naĉin te ne dobijamo mir i sigurnost, što molitva inaĉe daje. Bog je na nebesima. "Ta

nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti» (2 Ljet 6,18), kaţe Salomon.

A istovremeno je On na zemlji. On je svugdje (Ps.139). On je nad svima i uvijek isti

(Heb 13,8). Ali, iako je On nepromjenljiv, On nije daleko od nas. On nije ravnodušan

prema ljudskoj tjeskobi. "Otac moj neprestano radi" (Iv 5,17). "Ne drijema i ne

spava on, čuvar Izraelov" (Ps 121,4). "Tko je kao Gospodin, Bog naš, koji u visinama

stoluje i gleda odozgo nebo i zemlju" (Ps 113,5). Ništa mu nije bez znaĉenja i cilja.

"Bog vječni tvoje je utočište, a na zemlji drevna njegova mišica" (Pon 33,27).

Mi stojimo pred veliĉanstvenim svemogućim Bogom, kad se molimo. Ako

vidimo Njegovo veliĉanstvo i istovremeno ţivo vjerujemo da je on naš Otac, nestaju

sumnja i nesigurnost, a dolazi pouzdano ţiva, prava vjera i sigurnost ulazi u naša

srca. Rukama tog silnog Boga predajemo sve naše ciljeve i ĉitav naš ţivot! "Svaki

dobar dar, svaki savršen poklon dolazi odozgo, od Stvoritelja zvijezda, u koga nema

ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene"(Jak 1,17). O, kakvo bogatstvo i blago

imamo u molitvi!

25

Tko god poĉinje moliti iz srca "Oče naš koji jesi na nebesima", priznaje da ima

Oca i njegov pravi dom je tamo gdje je naš Otac - na nebesima. On je graĊanin

vjeĉnog, nepromjenljivog kraljevstva ljubavi i istine, iako ovdje prolazi u bijedi.

Zbog toga slijedi ĉeţnja za Ocem iz srca, kao što se dogaĊa djetetu koje ţivi kao

stranac daleko od svoje vjeĉne domovine ljubavi i istine meĊu tuĊim ljudima u bijedi

i jadu.

Kao da bi govorilo: «Oĉe, ti si na nebesima, a ja jadno dijete na zemlji, daleko od

tebe, u svim pogiblima, u jadu, u nevoljama, meĊu neprijateljima». Uzdizali bi srce

Bogu koji bi izlijevao milost po Duhu Svetome.

Budući da ovdje ţivim kao strankinja , ĉesto me pitaju iz koje sam zemlje? Tada

im mogu govoriti kakva je zemlja Finska. Primjećuju li ljudi u našem ponašanju i

ţivotu da smo nebeski graĊani? Potiĉe li naš ţivot ljude da pitaju iz kojeg smo

kraljevstva graĊani?

Mi izgovaramo te rijeĉi: "Oče naš, koji jesi na nebesima" kao predgovor, ali te

rijeĉi nisu nipošto samo dvorište molitvenog hrama. Naprotiv, te nas rijeĉi ubrzavaju

u Svetinju nad Svetinjama i daju nam "predukus" blaţene veze s Bogom. Već pri

ovim poĉetnim rijeĉima doţivljavamo veliko bogatstvo molitvenog ţivota.

Prva molba: SVETI SE IME TVOJE

Dr. Martin Luther kaţe u Evangeliĉkom katekizmu ovako:

"Što to znači?"

Ime Božje je zaista samo sobom sveto; no, mi molimo ovom molbom da bude i

nama sveto.

Kako se to zbiva?

Da se riječ Božja vjerno i čisto uči, te mi kao djeca Božja sveto živimo po njoj;

u tome pomozi, dragi Bože nebeski! No, tko uči i živi drukčije, nego što riječ Božja

uči, taj oskvrnjuje ime Božje među nama, od čega nas sačuvaj, dragi naš Oče

nebeski.

Isus ţeli da vjernici poĉinju svoje molitve slaveći Boţju veliĉanstvenost i

svetost. Moţemo se ĉuditi da treba moliti za svetost Boţjeg imena. U pozadini je

hebrejski naĉin poimanja imena. Prema tom poimanju ime i nositelj imena se ne

odvajaju. Ako se ruga imenu nekog ĉovjeka, ruga se cijelom ĉovjeku. U svezi s

Bogom posvećenje njegova imena znaĉi da sve ono što Bog ĉini trebalo biti u ovoj

zemlji proslavljeno i poštivano. Ova će se molba savršeno ispuniti tek kada nebesko

kraljevstvo doĊe na zemlju na vidljivi naĉin. Ali veoma je dobro razmišljati u kolikoj

mjeri je naš vlastiti ţivot, govor i stav u skladu s Boţjom svetošću!

26

O, kako velika i neizmjerno duboka je ova molba, ako se moli srcem, iako su

rijeĉi ove molbe kratke. IzmeĊu sedam molbi u Oĉe našu nema većih od ove molbe:

"Sveti se ime tvoje". Kad bismo umjeli ţivjeti tako da Boţje ime bude sveto u našem

ţivotu, druge molbe ne bismo trebali. Ali svaki od nas je sebiĉan i samoljubiv na

mnoge naĉine i sramoti ime nebeskog Oca. Zato se trebamo svakodnevno moliti da

se Boţje ime sveti i proslavlja u našem ţivotu, da "više ne ţivim ja, nego Krist u

meni", tj. da Bog bude sve u svemu. Isus nam pokazuje što je najvaţnije u našem

svakidašnjem ţivotu.

1. Prvo traţite Boţje kraljevstvo

«Zato najprije traţite kraljevstvo Boţje i njegovu pravednost a to će vam se

nadodati» (Mt 6,33). Najprije Boţje kraljevstvo! Sve drugo će nam se nadodati.

Tako vjernik treba programirati svoj ţivot. Ako je nešto drugo na prvom mjestu

našeg ţivota, npr. ĉovjek, neki hobi, novac, zdravlje, moja volja itd., griješimo

protiv Boţje prve zapovijedi. "Jer gdje je blago, tu će biti i srce" (Mt 6,21). Polaţe li

naš molitveni ţivot takav ispit? Traţimo li dnevno najprije Boţje kraljevstvo?

U molitvi Oĉe naš red je jasan: prvo Boţje kraljevstvo, tek onda sve drugo:

Boţje ime, Boţje kraljevstvo i Boţja volja. To su prve tri molbe. Tek u ĉetvrtoj

molbi molimo za svakidašnji kruh, a zatim slijede molbe za naše psihiĉke i duhovne

potrebe. Tri su stvari - Boţje ime, Boţje kraljevstvo i Boţja volja - na koje se temelji

pravog molitvenog ţivota temelji. Kad se posvećuje Boţje ime, ispunjava se Boţje

kraljevstvo, a mjerom kojom se ispunjava Boţje kraljevstvo, ispunjava se i njegova

volja. Te su tri stvari nedjeljivo vezane.

Kad usporeĊujemo molitvu Oĉe naš i deset zapovijedi, vidimo da su ĉvrsto

povezane. U prvoj zapovijedi se predstavlja jedini pravi Bog, naš nebeski Otac. U

drugoj zapovijedi se stavlja zaštitna zidina za Boţje sveto ime : «Ne izgovaraj uzalud

ime Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara

ime njegovo» (Izl 20,7). Uz ovu je zapovijed vezana i prijetnja da Bog ne oprašta

ako se Boţje ime zloupotrebljava. Njega treba drţati svetim.

Treća zapovijed govori o danu odmora, o danu Gospodnjem, o danu Boţjeg

kraljevstva ("doĊi kraljevstvo tvoje"). Na drugoj se ploĉi od ĉetvrte zapovijedi dalje,

govori o Boţjoj svetoj volji prema pojedinaĉnom ĉovjeku i ţivotu zajednice ("budi

volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji").

Neke zapovijedi su sasvim kratke: ne ubij, ne uĉini preljub, ne kradi. Tako su i

molbe u molitvi Oĉe naš kratke ali vrlo bogate i znaĉajne po sadrţaju. «Svaka je

molba toliko velika da bi tako trebala djelovati u našim srcima da molitvu Oĉe naš

molimo cijeli ţivot,» kaţe Luther.

27

"Sveti se ime tvoje". Ta kratka molba izraţava ţivotni program vjernika. Cilj

njegovog ţivota treba biti takav da proslavi Boţje ime.

U poslanici Efeţanima 1,3-14 se govori o neizrecivoj slavi koju posjeduje

vjernik u Kristu. U stihovima 6,12 i 14 ĉitamo da trebamo biti na hvalu slave njegove

milosti!

Kad traţimo vizu za stranu zemlju, moramo objasniti svrhu našeg boravka.

Nebeski graĊanin, Boţje dijete, treba odgovoriti na isto pitanje jer je stranac u ovoj

zemlji. Odgovor bi trebao glasiti: "na hvalu slave njegove milosti". Ĉitav cilj našeg

zemaljskog ţivota je izraţen u prvoj molbi Oĉe naš molitve: "Sveti se ime tvoje", ne

naše, iako bismo to htjeli mnogo puta.

2. Boţje ime

Kad roditelji izabiru ime njihovoj maloj bebi, najĉešće joj ţele dati ime bake ili

djeda, po tradiciji porodice, ili ime koje im zvuĉi lijepo.

U Izraelu je ime imalo veći znaĉaj. Ono je pokazivalo ĉovjeĉji ţivotni smjer,

osobinu karaktera. Zato je dijete dobivalo novo ime kad je odraslo. Tako je i Jakov

dobio novo ime, kad se borio s Bogom i dobio njegov blagoslov. "Više se nećeš zvati

Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima, i nadvladao si" (Post

32,28). Novo ime je moralo pokazati Jakovljev novi poziv.

Kad je Petar rekao svoju vjeroispovijed: "Ti si Krist, Sin Boga ţivoga", Isus je

rekao: "A ja tebi kaţem: Ti si Petar - Stijena; na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju".

Od Petrove vjeroispovijedi postat će stijena, temelj, na kojoj će se sagraditi kršćanska

crkva. Novo je ime to izrazilo. (Mt 16,18)

U vjeĉnom ţivotu svi sveti dobivaju novo ime koje nitko ne poznaje, osim onoga

koji ga prima (Otk 2,17). Novo ime odgovara novom vjeĉnom biću. Ime opisuje

njegovo osobno vjeĉno blaţenstvo u kojem od tada uţiva.

Na isti naĉin Boţje ime nije sastav slova B, O i G, već pokazuje njegovo biće.

Ime predstavlja osobu ĉije ime nosi, njegov karakter i djelovanje. Tako Boţje ime

jest Bog sam, kao što je sam u sebi i kao što se objavio. Bog je svet i njegovo je ime

već sveto po tome što je odvojeno i uzvišeno nad svakim drugim imenom. Ali u

našoj uporabi nije sveto zbog toga što smo mi sebiĉni i samoljubivi i na mnoge

naĉine sramotimo njegovo ime. Zato se mi ovom molbom svakodnevno molimo da

Bog bude posvećen i uzvišen i u našim ţivotima, u Crkvi i u svijetu.

28

U Bibliji Bog ima mnogo imena. Svako pokazuje neku stranu Boţjeg bića. On je

Otac. «On je Prvi i Posljednji» (Otk 1,17), «Alfa i Omega, Početak i Svršetak» (Otk

21,6). «On je Kralj kraljeva i Gospodar gospodara» (1 Tim 6,15).

Kad god je ĉovjek susreo Boga, njegova je svetost izazvala drhtanje i strah u

ĉovjeku. Na Horebu, pokraj gorućeg grma Mojsije je zaklonio lice bojeći se gledati

Boga, jer je osjećao Boţju svetost, a kako je i zemlja bila sveta, izuo je obuću s nogu.

Izaija je vidio svoju grešnost i neĉistoću usana (Iz 6). Petar pade na koljena i reĉe:

«Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grešnik» (Lk 5,8). Ivan reĉe pred Boţjom

svetošću: «padoh kao mrtav k njegovim nogama» (Otk 1,17). Tako su oni slavili

svetost Boţjeg imena osjećajući Boţji strah i poštivanje radeći svoje zadaće kao

Boţja djeca. Bez priznanja i osjećaja Boţje svetosti ne bi ispunili tako revno Boţju

sluţbu.

Boţje biće je nedokuĉivo. Ni jedno ime ne otkriva bogatstvo savršenoga Boga.

"Nitko ne zna Boţjih tajna osim Boţjega Duha" (1 Kor 2,11).

Boţje ime sadrţi nešto zagonetno i nedokuĉivo ( neistraţivo). Kad je Jakov pitao

Boga kako mu je ime, nije dobio odgovor. "Zašto pitaš za moje ime?" Jakov nije

smio spoznati boţansku zagonetku koja se nalazi u Boţjem imenu. MeĊutim, Biblija

kaţe:"I tu ga blagoslovi" (Post.32,29).

"Ime mu je: Savjetnik divni" (Izaija 9,5). AnĊeo kaţe Manoahu: "Zašto pitaš za

moje ime? Ono je tajanstveno" (Suci 13,18). Bog se sam objavio, ali on je i

tajanstveni Bog. Isus kaţe:"Ja sam objavio ime tvoje ljudima i ja sam tebe proslavio

na zemlji" (Ivan 17,4,6).

Unatoĉ tome kaţe se: "O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Boţjega! Kako su

nedokučive njegove odluke, i kako neistraţivi njegovi putovi!» (Rim 11,33). Iako se

Bog oĉitovao u Kristu, mi vidimo Boţje lice nejasno u ogledalu (1 Kor 13,12). Mi

vidimo samo odsjev, ali ovi (nejasni) odsjevi daju nam da naslutimo nešto o

njegovoj savršenoj slavi . - I to znaĉi molba: "Sveti se ime tvoje".

Boţja dvostrukost - objava i skrivenost - djeluju tako da je naš pravi odnos s

Bogom dvostruk. Mi se bojimo i ljubimo. On nas privlaĉi i mi osjećamo unutarnje

strahopoštovanje.

Mi pjevamo pjesmu: "Tebe, Isuse, ĉekam, tebe u svom srcu grlim" Ali

istovremeno kaţemo, kao Petar poslije uspješne ribarske lovine: "Udalji se od mene,

Gospodine, jer sam grešnik!" (Lk 5,8). Ipak, iznutra osjećamo molbu: "Nemoj se

udaljiti, Gospodine! Ne mogu ţivjeti bez tebe. Budi meni grešniku milostiv!"

"Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio" (Ps 139,6).

29

3. Kako se Boţje ime drţi svetim u našem svakidašnjem ţivotu?

Moţe izgledati ĉudno da se u molitvi Oĉe naš ne spominje ni jednom rijeĉju

posvećenje vjernika. U petoj molbi se molimo da nam Bog oprosti duge naše, ali ni u

toj molbi se ne spominje posvećenje (kasnije o tome više). Zapazimo da se u molitvi

Oĉe naš ne molimo: «uĉini mene svetim i poboţnim», već: «sveti se ime tvoje». U

tome je sakrivena duboka biblijska istina. Apostol Pavao piše Timoteju, a takoĊer i

nama:"Teţi svim silama za pravednošću, poboţnošću, vjerom, ljubavlju, postojano-

šću, blagošću " (1 Tim 6,11).

Posvećenje se nikada ne usredotoĉuje na samoga ĉovjeka. Ako analiziramo sebe,

odlazimo ili u depresiju ili u oholost. Posvećenje je sakrivena u prvoj molbi - Oĉe

naš. Toliko se koliko posvećujemo Boţje ime i dajemo da Isus dolazi u naš ţivot kao

Gospodar, ispunjava i posvećenje, jer u 1 Kor 1,30-31 piše: "Po njemu ste vi u

Kristu Isusu koji nam postade mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i

otkupljenje, da bude kako je pisano: Tko se ponosi, neka se u Gospodinu ponosi!"

Sada razmišljajmo što znaĉi da dozvoljavamo Isusu Kristu da bude Gospodar

našeg ţivota? Ako je on Gospodar našeg ţivota, zanima nas samo njegova volja,

njegova slava, a ne naša korist, ni naša volja. Posvećenje je djelo milosti Boţje, a ne

zakona. O, KAKVO EVANĐELJE!

Poĉetak i cilj nije moje vlastito posvećenje, već da Boţje ime postaje meni

velikim i svetim. Luther kaţe: "Kamenu koji leţi na suncu ne treba narediti da se

grije. On prirodno postaje topao!" Kad Boţje ime meni postaje svetim, postajem i ja

svet.

Kako se ispunjava prva molba? Lutherovo tumaĉenje daje odgovor: "Ime Boţje

je zaista samo po sebi sveto". Ovo je poĉetak. Ako ovo ne razumijemo, sve ide krivo.

Posvećenje Boţjega imena nije naša duţnost. Bog je svet neovisno o tome što ljudi

ĉine. Mi molimo da njegovo ime postane veliko i sveto meĊu nama. Posvećenje

imena Boţjega znaĉi da ga priznajemo i drţimo takvim kakvo već jest, tj. svetim.

1. Temelj je ĉisto i vjerno nauĉavanje Boţje rijeĉi. Bez prave nauke ne moţe se

Boţje ime svetiti. Kriva nauka je opasnija i ozbiljnija od pogrešnog shvaćanja. Ona

srami ime Boţje, kaţe Luther. Ova molba je i molitva za autoritet Biblije meĊu

nama, jer se molimo: "sveti se ime tvoje". Trebamo marljivo išĉitavati iz Boţje rijeĉi

kakav je Bog da ga ne bismo pretvarali u idola i lutali. Bog je ipak kralj istinskog

kraljevstva!

2. Boţje ime se posvećuje kad ga rijeĉima i djelima štujemo i proslavljamo u

našim ţivotima po Duhom Svetom. Lijenim i svjetovnim ţivotom ne samo da smo

30

upali u grijeh već sramotimo ime Boţje,. "Vaše svjetlo neka zasja pred ljudima da

vide vaša djela ljubavi te slave vašeg nebeskog Oca" (Mt 5,16).

To isto govore i sljedeće rijeĉi: "Po Isusu, dakle, uvijek prinosimo Bogu ţrtvu

hvale, to jest plod usana, koje hvalom slave njegovo ime!" (Heb 13,15). Donose li

naša djela, ljubav i rijeĉi, slavu Boţjem imenu?

Boţju svetost moţemo uvrijediti kada uzaludno izgovaramo Boţje ime: "Ne

izgovaraj uzalud ime Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji

uzalud izgovara ime njegovo" (Iz 20,7).

3. Luther kaţe da ne traţimo slavu za sebe. Oholo "ja" ili "ego" traţi slavu tamo

gdje to najmanje oĉekujemo. "Ne nama, o Gospodine, ne nama već tvom imenu slavu

daj..." Ps 115,1. I kad su ove rijeĉi na našim usnama naš ambiciozan "ja" vreba

priliku za slavu. "Kako moţete vjerovati vi koji primate slavu jedan od drugoga, a

ne traţite slave koja dolazi od jedinog Boga?" kaţe Isus (Ivan 5,44).

«Boţje ime je, zaista, samo po sebi sveto i bez naše molbe», kaţe Luther. Ali

nama ljudima nije svejedno, ako ne drţimo svetim Boţje ime. Kada ne poštujemo

Boţju vrijednost, tada je izgubljena i ljudska vrijednost. Ĉovjek koji oboţava sebe,

gubi Boţje vodstvo u svom ţivotu, njegov ţivot pada na razinu ţivotinja i na kraju se

uništava cijeli ţivot. Ali gdje cilj je ţivota da Boţje ime bude sveto, tamo je ţivot u

izobilju.

Boţje ime ne sramote samo oni koji se rugaju i zloupotrebljavaju ga u svojim

ciljevima glumeći da su poboţni, već još više oni kršćani koji ne ţive po Boţjoj volji

i koji mrze, ogovaraju i osuĊuju druge.

Ako se u našem ţivotu sveti Boţje ime, sve će biti u redu, slozi i na pravom

mjestu. Ipak, kako su ĉesto naši dani teški, iscrpljeni i bolni zbog razloga što stvari

nisu na pravim mjestima, naša mjera je kriva. Zato se trebamo svako jutro moliti:

Sveti se ime tvoje, koliko god to koštalo. "Prinesite Gospodinu slavu i moć.

Prinesite Gospodinu slavu njegova imena" (Ps.29,1,2).

4. Isusovo ime

U mistiĉnim religijama i magiji rijeĉi i oblici rijeĉi su vaţni. U samim rijeĉima je

sila koja djeluje. Neprekidno ponavljanje moţe prisiliti da bogovi i duhovi poslušaju.

MeĊu vjernicima se moţe sresti sliĉna uporaba Isusovog imena. Bez razmišljanja

se odvaja Isusovo ime od osobe Krista. Tada se smatra da samo ime djeluje.

31

Praznovjerje je i nekakva vrsta vjere. Granica izmeĊu vjere i praznovjerja je

toliko malena da se moţe prelaziti bez znanja. Vjera u to da Isusovo ime ima silu u

sebi, kad se odvoji od osobe Isusa, jest praznovjerje i magija.

"Marija će roditi Sina, nadjeni mu ime Isus, jer će on izbaviti svoj narod od

grijeha njegovih" (Matej 1,21). Isus je Spasitelj. "Na cijelom svijetu spasenja nema

ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se

treba spasiti" (Dj 4,12). Kad se u Novom zavjetu govori o Isusovom imenu, ono

uvijek znaĉi samoga Isusa. Ime samo ne moţe djelovati, ali Isus moţe.

Isus sam govori o tome kako mnogi ljudi upotrebljavaju njegovo ime pri

prorokovanju i ĉudesima. "Mnogi će mi u onaj dan reći: "Gospodine, Gospodine, zar

nismo pomoću tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena izgonili zle duhove,

pomoću tvoga imena čudesa činili? Tada ću im kazati:'Nikad vas nisam poznavao.

Odlazite od mene zlotvori!" (Mt 7,22). I vrata nebeskog kraljevstva ostaju za njih

zatvorena.

Ĉarobnjak Šimun je pokušao novcem kupiti sposobnost da moţe ĉiniti ĉudesa,

ali su ga odbili oštrim rijeĉima (Dj 8,9-24).

Mnogi ĉarobnjaci i oni koji ĉine ĉudesa upotrebljavaju, unatoĉ tome, Isusovo

ime da njihovi ĉini budu uvjerljiviji. Ipak nije dosta da se upotrebljava Isusovo ime.

Odluĉan i bitan je osobni odnos s Isusom Kristom.

Mnogi su vjerovali da neprekidno izgovaranje molitve Oĉe naš ima magiĉnu

silu. I danas neki imaju takvo shvaćanje. Mnogi ljudi ĉitaju tu i tamo molitvu Oĉenaš

kao veĉernju molitvu bez da razmišljaju kome se mole i za što mole. To je samo

ćaskanje ĉija je obaveza da daje mir (duševni). U krizi, u teškim vremenima i u

pogiblima mnogi brzo proĉitaju svoj Oĉenaš bez da molitva dolazi stvarno iz srca.

Molitva Oĉe naš je dana za molitvu onima, koji mogu vjerovati da je Bog njihov

Otac zbog Kristovih zasluga. Kad se obrate iz srca i vjeruju u Isusa Krista kao

osobnog Spasitelja i Gospodina, dobivaju djeĉju vjeru. "A svima koji ga primiše dade

vlast da postanu djeca Boţja; onima koji vjeruju u njegovo ime" (Ivan 1,12).

Luther kaţe da je molitva Oĉe naš "tajanstvena pokajniĉka molitva".

"Ne znam ima li u Bibliji nauke koja moţe djelovati jaĉe da pokaţe da je naš ţivot

slab i ništavan (bez vrijednosti)", kaţe on.

Luther nadalje kaţe: "Svi mi ţivimo ţivot kojim vrijeĊamo Boţje ime i njegovu

slavu. Mi imamo druge bogove i ţelimo sami vladati svojim ţivotima. Stoga je prva

molba molitve Oĉe naš tajanstvena pokajniĉka molba, koja nas ruši. Ovu molbu ne

moţe moliti onaj tko nije iskusio osudu ili doţivio da je odbaĉen". Kad molitva Oĉe

32

naš postaje pokajniĉkom molitvom, ne ostaje više mjesta za nikakve ĉarolije ili

ćaskanja.

A što se tiĉe Isusova imena, sramota je, ako se upotrebljava kao ĉarobna rijeĉ da

izgone zle duhove. Kad se sjećamo što znaĉi Isusovo ime i primamo ga u osobnoj

vjeri, ne zloupotrebljavamo ga više.

Lk 2,21: "Kad proĎe osam dana, i kad je dijete trebalo obrezati, nadjenuše mu

ime Isus, kako ga je nazvao anĎeo još prije nego se zače". Znanje nas o znaĉenju

Isusovog imena ruši. Ono nama daje toliko veliku sreću, veliko blago da naša duša

zapjeva: Aleluja!

Ali istovremeno ono donosi svjetlo u našu bijedu. Kad ovo priznajemo, moţemo

doţivjeti veliĉanstvenu slavu EvanĊelja i moţemo kao grešnici, kojima se Bog

smilovao, radovati oĉekujući da poslije suda ulazimo u nebo, u kraljevstvo slave,

gdje nama se daje kruna vjeĉnoga ţivota.

Druga molba: DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE

Dr. Martin Luther: Što to znači?

Kraljevstvo Božje dolazi zaista i bez naše molitve, no ovom molbom molimo da

dođe također k nama.

Kako se to zbiva?

Kad nam Otac nebeski daje svoga Svetoga Duha, da po njegovoj milosti

vjerujemo njegovim svetim riječima te pobožno živimo ovdje za vremena, a ondje

uvijek.

1. Bog - Gospodar neba i zemlje

Što je Isus namjeravao pouĉiti nauĉavajući molitvu za dolazak Boţjeg

kraljevstva? Zar ne da je Bog Gospodar neba i Zemlje, poĉetak sveg stvaranja,

stvoritelj i vladar? Nije li ĉitav Svemir njegovo kraljevstvo?

Da, Biblija - Boţja rijeĉ - nam svjedoĉi : «Evo, Jahvi, Bogu tvome, pripada nebo

i nebo nad nebesima, zemlja, i sve što je na njoj»( Pon 10,14). «Nek se govori meĎu

poganima: 'Jahve kraljuje!'» (Ps 96,10). «Vjetrove uzimaš za glasnike, a ţarki oganj

za slugu svojega. Zemlju si stavio na stupove njene: neće se poljuljati u vijeke

vjekova, pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode»

(Ps 104, 4-6). Sve stvorenje je Boţje kraljevstvo. Bog nadvlada i u grijeh pale i

buntovne kao i spašene ljude. Ništa se ne dogaĊa bez Njegovog dopuštenja. U

33

prirodi se ţivot ostvaruje po zakonima, što ih je Bog dao. Planeti nebeski idu

putovima koje je Stvoritelj napravio.

Ali u svijetu duhova se dogodio pad u grijeh zbog oholosti, buna protiv Boga (Iz

14,12-14 i Ez 28). Ĉovjek pripada kao tjelesno – psihiĉko - duhovno biće i u svijet

duhova. Ĉovjek se pobunio protiv Boţje vladavine. Ipak se moţe reći: «Riječ

Jahvina Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne poloţim dušmane za podnoţje

tvojim nogama! Ţezlo tvoje moći protegnut će Jahve sa Siona: vladaj posred svojih

neprijatelja!» (Ps 110,1-2). I Isus kaţe: «Ja sam pobijedio svijet» (Iv 16,33).

Bog moţe osuditi buntovnike bilo kad. On bi mogao prisiliti sve na svoju volju

kao gazda svog roba. Ali budući da je Bog ljubav, On ne ţeli nadvladati neprijateljski

svijet svojom svemogućom silom. Bog ţeli nadvladati pale ljude snagom Duha

svoga, zapaliti svojom ljubavlju novu misao i dati novo srce i novi duh ljudima, koji

ljube Boţje putove.

U ovom smo ratu vidjeli kako uvijek ima graĊana koji ne ţele braniti svoju

domovinu, iako je vlast to zapovijedala, već se bune te su u srcu na strani

neprijatelja. Ima i takvih koji idu po zapovijedi. Ima i takvih koji idu slobodno,

voljno i ţele iz srca isto što i vlast. Svi su oni nominalno graĊani zemlje. Ali moţemo

reći da su samo posljednji iskreno iz srca graĊani.

Tako je grešno ĉovjeĉanstvo, nad kojim vlada Bog. Ima ljudi koji se bune protiv

Boţje volje. U njihovom srcu vlada sotona. Zemaljsko kraljevstvo prisiljava

buntovnike kaznama i silom zakona. Bog ţeli od svih da prvo traţe slobodnom

voljom Boţje kraljevstvo. Zato On ţeli pobijediti, koliko god je moguće, svojom

milošću i ljubavlju: «Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinoroĎenog

Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima ţivot vječni» (Iv 3,16). «On

(Bog) nas u njemu (Isusu Kristu) sebi izabra prije stvaranja svijeta, da budemo sveti

i bez mane pred njim u ljubavi» (Ef 1,4).

Nijedno zemaljsko kraljevstvo nije kao Boţje kraljevstvo. Nijedna crkva:

evangeliĉka, rimokatoliĉka, pravoslavna ili neka druga, nije Boţje kraljevstvo. Ono

ne dolazi na vidljivi naĉin. Ono hoda kao i Isus tiho, ponizno, kroz Boţje djelovanje.

«Ne silom niti snagom, već Duhom mojim» (Zah 4,6).

Jer svi mi trebamo moliti ovu molbu. To znaĉi da nitko nije nevin prema Boţjem

kraljevstvu. Da to razumijemo, trebamo znati da postoje samo dva kraljevstva:1)

kraljevstvo Ċavla. Ono je kraljevstvo grijeha i neposlušnosti. Ima ljudi koji uţivaju u

ovom kraljevstvu, ţive u svim strastima i poţudama tijela, svijeta i sotone. Njihov je

kraj po Bibliji pakao. 2) kraljevstvo Boţje, kraljevstvo pravednosti i istine.

34

Ova molba, kao i druge djeluje na dva naĉina: ona ponizi i povisi. Prvo nas

ponizi zbog toga što moramo javno priznati svojim usnama da Boţje kraljevstvo

nije još došlo k nama. Zato smo u velikoj bijedi koja ţalosti naša srca. S druge strane

Isus nas nauĉava da trebamo moliti i ĉeznuti za Boţjim kraljevstvom, koje nas

uzvisuje i tješi dajući sigurnost i nadu našoj bijedi. Svaka Boţja rijeĉ ima osobinu da

uplaši i utješi, udari i izlijeći, sruši i izgraĊuje, ponizi i povisi, jer u Heb 4:12 kaţe:

"Uistinu je ţiva i djelotvorna riječ Boţja. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača

i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moţdine, i moţe suditi nakane i

misli srca".

Boţje kraljevstvo je njegova kraljevska vladavina. Ponovno, kao što je svet,

tako je i kralj, i vlada u apsolutnoj suverenosti nad prirodom i povijesti. Ali kad je

Isus došao, najavio je novi i poseban prodor Boţje kraljevske vladavine sa svim

blagoslovima spasenja i zahtjevima za pokornost, što se sve podrazumijeva pod

boţanskom vladavinom. Kad se molimo da Boţje kraljevstvo "doĊe", molimo da ono

raste, da se ljudi pokoravaju Isusu kroz svjedoĉanstvo Crkve, da se postigne konaĉni

cilj da se Isus vrati u slavi i da preuzme svoju moć i vlast.

Isusov najpoznatiji govor - govor na Gori, predstavlja ţivot kraljevstva. U tom

govoru opisuje kako moţemo postati graĊani kraljevstva i kako ţivjeti kao graĊanin

kraljevstva. Isus je navještavao i svojim djelima kraljevstvo, jer su sva njegova djela

bila ĉudesa koja su pokazala tko je on. Ona su pokazala da je Boţje kraljevstvo

došlo k ljudima.

Isus kaţe da traţite najprije kraljevstvo Boţje. To se dogaĊa tek kad grijeh više

ne vlada nad nama i kad moţemo reći: "Ţivim - ali ne više ja, nego Krist ţivi u meni"

(Gal 2,20). To znaĉi da je sve što je u nama (vlast, snaga, volja, slava i drugo) u

Boţjoj sluţbi kako bi On ţivio i vladao u nama samima. Tada grijeh više ne vlada u

našim udovima, već Krist sa svojom milošću.

Boţje kraljevstvo je mir, ljubav, radost, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost,

poniznost, krotkost, uzdrţljivost, ĉistoća itd. Ono nije neĉistoća, mrţnja, sebiĉnost,

ljutnja, neprijateljstvo i dr., što pripada drugom kraljevstvu. U cijelom ţivotu

nalazimo takve grešne stvari te se dnevno trebamo moliti Bogu:"doĊi kraljevstvo

tvoje".

2. Ispunjeno kraljevstvo

Druga molba sadrţi pogled na posljednja svjetska dogaĊanja i pokazuje

kraljevstvo koje će se ispuniti kad se Isus ponovo vrati na Zemlju: "Onaj koji ovo

jamči izjavljuje: Da, dolazim uskoro! -Amen! DoĎi, Gospodine Isuse!" (Otk 22,20).

Posljednje rijeĉi: «Amen! DoĊi, Gospodine Isuse!» imaju svoj izraz u molitvi : «doĊi

kraljevstvo tvoje! «

35

1. Mi drţimo ovu drugu molbu kao pravu misijsku molbu. Mi se molimo da

Boţje kraljevstvo doĊe meĊu nas i širi se diljem svijeta. Tako i Luther tumaĉi ovu

molbu u Katekizmu. To je sasvim pravo, ali mi ne smijemo izgubiti iz vida vjeĉno

gledište na molitvu. Cilj molitve je savršeno Boţje kraljevstvo. Tek u svjetlu

vjeĉnosti molitva dobiva svoj pravi sadrţaj.

2. Uvjet za savršeno Boţje kraljevstvo je poĉetak: Ovo je druga misao u molitvi

koje se trebamo sjećati. Poĉetak je sam Isus Krist. EvanĊelist Luka piše: "Ako li ja

Boţjim prstom izgonim zle duhove, znači da je došlo k vama kraljevstvo Boţje." (Lk

11,20) Boţje kraljevstvo je došlo, to jest došao je sam Isus Krist.

Pilat je pitao Isusa: " Dakle, ti si kralj? Dobro veliš - odgovori mu Isus - ja sam

kralj" (Iv 18,37). Ĉudesan kralj i još ĉudesnije kraljevstvo. Kralj ima samo nekoliko

sati ţivota i njegovo kraljevstvo se sastoji od male grupe nesavršenih i plašljivih

uĉenika! Unatoĉ tome Isus ne kaţe: "Ja ću osnovati kraljevstvo i ja ću biti kralj tog

kraljevstva". On kaţe: "Ja jesam kralj. Kraljevstvo je već došlo.»

U nazaretskoj sinagogi Isus ĉita iz knjige proroka Izaije o mesijinu kraljevstvu

koje će doći. Zatim smota svitak i progovara: "Danas se ovo Pismo, koje ste čuli

svojim ušima, ispunilo" (Lk 4,21).

Ova druga molba pokazuje da se kraljevstvo već ispunilo i istovremeno

navještava da je ovo kraljevstvo došlo. U Isusu Kristu je ovo predivno kraljevstvo

Boţje došlo k nama i meĊu nas. U Isusu Kristu se dobiva njegovo drţavljanstvo.

Isus vlada kao kralj nad Boţjim kraljevstvom. Te dvije misli oblikuju molitvu: «doĊi

kraljevstvo tvoje». U tom okviru ima mjesta za sve drugo što molitva sadrţi.

"Kraljevstvo je nebesko slično gorušičnu zrnu koje netko uze posije na svojoj

njivi. Ono je, svakako, najsitnije od svega sjemena, ali uzraste, bude veće od drugoga

povrća, razvije se u stablo, tako da dolaze ptice nebeske i gnijezde se u njegovim

granama" (Mt13,31-32). Ono je, što je do velikog Petka bilo samo malo sjeme, do

danas izraslo u stablo koje širi svoje grane diljem svijeta.

3. Boţje je kraljevstvo u vama

Molba "doĎi kraljevstvo tvoje" prisiljava nas da gledamo u budućnost, u onaj

dan kada će Isus doći na zemlju u svojoj slavi i ĉasti. Ali pored toga Boţje je

kraljevstvo već prisutno tamo gdje je Isus Krist postao spasiteljem ljudi. Tako ova

molba sadrţi i sadašnje potrebe.

"Mi ovom molbom molimo da Boţje kraljevstvo takoĊer doĊe i k nama»,

tumaĉi dr. Martin Luther. K nama - k svakom ĉovjeku - k meni. Mi moramo ovdje

36

prvo misliti na sebe. Nema smisla da se molimo prvo za ĉitav svijet, koji nas

okruţuje, ako Boţje kraljevstvo nije došlo k nama. Mi ne trebamo ići k velikim

narodima da vidimo kakve su borbe protiv zlih duhova. Televizija nam svakodnevno

donosi te borbe u našu dnevnu sobu. Mi osjećamo kako zle sile djeluju u nama.

EvanĊelist Luka piše:"Kraljevstvo Boţje ne dolazi tako da se to moţe vidjeti, niti

će se moći kazati:' Evo ga ovdje' ili 'eno ga ondje', jer kraljevstvo je Boţje meĎu

nama»(Lk 17,20-21) (bolji, toĉniji prijevod: u nama, Karadţić). Po Duhu Svetom

smo graĊani ovog kraljevstva. Ali sada je od mnogih ljudi sakriveno. Ono je

kraljevstvo u duhu siromašnih, ţalosnih, ţednih i gladnih. A doći će vrijeme kad će

svi vidjeti stvarnost Boţjeg kraljevstva.

"DoĎi kraljevstvo tvoje". Moliti ovu molbu nije tako jednostavno kad mislimo na

svoj vlastiti ţivot. To znaĉi da kraljevstvo mora nadvladati sva podruĉja našeg ţivota

da bi postalo vidljivije. Zbog toga sve što posjedujemo i što jesmo moramo predati

Bogu. Priznajemo u vjerovanju: "Vjerujem u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,

Gospodina našega." Gdje je vjera u praksi? Gospodin naš?

"Zašto me zovete:'Gospodine, Gospodine!' a ne vršite što kaţem?" (Lk 6,46).

Nije nam teško reći da je Isus Krist naš Gospodin, ali ako pustimo Isusa kao

Gospodina u naš ţivot, trebamo mu predati sve što imamo. Isus ţeli biti Gospodar

u ĉovjeku - gospodar naših mišljenja, misli, volje i nade i istovremeno vladati nad

svim vanjskim stvarima - to je tijelo, novac i vrijeme. Kako upotrebljavamo novac

(Mal 3,10), vrijeme? Za Boţju slavu? Za njegovo kraljevstvo?

Tek kad Boţje kraljevstvo doĊe tako da mu je sve predano, Bog moţe djelovati

da njegovo kraljevstvo dolazi i k drugima. Ovo se ne dogaĊa samo jedanput. "DoĎi

kraljevstvo tvoje" trebamo moliti svakodnevno. Ono zahtijeva da se trudimo i

odriĉemo samog sebe svakodnevno tijekom cijelog ţivota.

Ali Boţje kraljevstvo ne dolazi samo da zahtijeva. Boţje kraljevstvo dolazi prije

svega da nam donese obilne darove. Ono daje mnogo više nego što uzima. Isus je

morao platiti to sve svojom dragocjenom krvlju i ţivotom na kriţu po Boţjoj

neizrecivoj milosti, i nama On daje to sve za dar. Npr., uplašen ĉovjek klekne na

molitvu, priznaje svoje grijehe Bogu i dobije Boţju rijeĉ koja ga uvjerava u

oproštenje grijeha u ime Isusa Krista i njegove krvi. Tu je sam Isus, i tu dolazi Boţje

kraljevstvo bez vanjskog sjaja i raskoši. Duša postaje drţavljaninom Boţjeg

spasonosnog kraljevstva. Boţje kraljevstvo mu dolazi kao pravednost, mir i radost.

Isusova ga krv oslobaĊa od sotonskih okova i priprema ga za Duha Boţjega.

Ako to shvatimo ozbiljno, izazvani smo rijeĉima apostola Pavla Korinćanima: "I

jao meni ako ne propovijedam Radosnu vijest" (1 Kor 9,16) ili rijeĉima poznatog

37

misionara na tri kontinenta C. T. Studd: "Ako je Isus Krist Bog i ako je umro za

mene, ne bi bila prevelika ni jedna ţrtva da mu je dam".

Boţje kraljevstvo se moţe izreći usporedbom ovako: "Kralj priredi svadbu svom

sinu - sve je gotovo, doĎite na svadbu!" (Mt 22,2,4). Boţje kraljevstvo je

najdragocjenija svadba našeg ţivota. "Blago onomu koji bude na objedu u kraljevstvu

Boţjem!"(Lk 14:15). I dio ovog objeda moţemo iskusiti već ovdje na zemlji. U

Boţjem kraljevstvu nije vaţno ono što jedemo i pijemo, već ţiv, ispravan odnos s

Bogom, mir i radost, koje nam Sveti Duh daje. U Rim 14,17 je

napisano:»Kraljevstvo se Boţje ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i

radosti po Duhu Svetom». Mnogo su obilniji duhovni darovi koje nam daje Duh

Boţji od materijalnih uţivanja.

U Isusu Kristu posjedujemo oproštenje grijeha. "Opravdani vjerom u miru smo s

Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu". (Rim 5,1). Imamo mir s Bogom i kad to

postaje u nama stvarnost, moţemo osjećati duboku radost djetinjeg odnosa prema

Bogu. Pravednost, mir i radost, to su stvari vjernika. Boţje kraljevstvo u nama -

meĊu nama .

4. Misijska molitva

Isus je rekao tko je najveći u nebeskom kraljevstvu: «Najveći je u kraljevstvu

nebeskom onaj koji se ponizi kao malo dijete» (Mt 18,4). Najveći je onaj koji je

toliko ovisan o svom nebeskom Ocu, kao što je dijete ovisno o svojim roditeljima.

On je uvijek spreman primati otvorenim srcem ono što Otac daje. Njega Bog moţe

uĉiniti bogatim. Najveći je onaj koji sluţi: «Tko ţeli biti velik meĎu vama, neka bude

vaš posluţnik!» (Mt 20,26). I djetetu i posluţniku je Gospodin velik, a oni sami mali

tako da oni najbolje proslavljaju Boga. Zato ova molba, «doĊi kraljevstvo tvoje»,

znaĉi da postajem malim da bih mogao sasvim zaboraviti sebe i da bi ti Boţe i Tvoje

kraljevstvo bilo sve u svemu'.

Ova nas molba podsjeća svaki dan na veliku misijsku duţnost. Iako svi ne

dobivaju Boţji poziv za misiju u stranu zemlju, ipak se svi trebaju moliti da nijedna

duša ne pogine bez spasenja, već da se svi spase. Imamo li revnosti i gorljivosti za

misijski rad, jer milijuni i milijuni duša idu prema paklu bez znanja da je Isus jedini

Spasitelj?

Neki mole: "DoĊi kraljevstvo tvoje i meĊu nas". To je prava misao. «Ovom

molbom se molimo da Boţje kraljevstvo doĊe i k nama», kaţe Luther. Zapravo ova

molba je mnogo šira. "DoĊi kraljevstvo tvoje" - lomi granice našeg malog kruga i

prostire se u cijelu našu domovinu i u sve kršćanske zemlje diljem svijeta. Ova

molitva je misijska molitva svakog vjernika za ĉitav svijet i vodi nas da radimo za

38

Boţje kraljevstvo. Trebamo se sjetiti da svijet ne ĉita Bibliju, već nas vjernike. Jesmo

li svjetlo svijeta njima? Zraĉimo li Kristovu ljubav oko nas?

Misijski rad nije crkvena duţnost. Crkva sama sadrţi misijski rad. Ako crkva nije

misijska, onda nije više crkva. Znamo da crkva nije graĊevina. Ona je mnogo više od

institucija. Ona je organizam - tijelo Isusa Krista, gdje su svi ţivi vjernici kao udovi

(ĉlanovi), koji imaju svoju odgovornost: ljubav i poniznost meĊu sobom, barem bi

tako trebalo biti, kako piše u Poslanici Filipljanima 2,2-4: "...budite sloţni, imajte istu

ljubav, isto srce i jednu te istu misao! Ne činite ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego

u poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe! Ne gledajte pojedini samo na

svoju vlastitu korist nego i na korist drugih!" Takva ljubav je ponizna.

Kad bi to bilo djelatno, ne bi u našim zajednicama bilo uvrijeĊenih, posvaĊanih,

zaboravljenih, nesaslušanih, egoista, ne bi bilo ogovaranja, mrţnje, već bi sloga,

ljubav i poniznost izazvalo da i drugi, naši susjedi, znanci dolaze slušati Boţju rijeĉ i

osjećali bi ozraĉje ljubavi i poniznosti. Boţje kraljevstvo bi i k njima došlo jer je to

Boţja volja.

Duţnost crkve je mnogostruka. Ona organizira evangelizacije, brine o

sakramentima za ĉlanove, navješćuje Boţju rijeĉ - Krista, brine za zajedništvo

vjernika, pouĉava i radi Ċakonske radove , ali kao cilj ovog svega je misijski rad.

Crkva nije "geto". Crkva se ne smije izolirati. Mi vjerujemo u svetu sveopću

kršćansku crkvu. Sveopća crkva znaĉi da je crkva otvorena svima, i izgubljenima, i

najvećim grešnicima. I crkva radi, ili bi barem trebala raditi, na tome da svi ljudi

upoznaju Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja i Gospodina. To je misijski rad.

Ako se crkva izolira, poĉinje lako izgarati unutra. Posljedica je da se vjernici

uguše i pogine cijela općina. Zato je veoma vaţno da ţiva vjera funkcionira u praksi

da svi ljudi znaju da "nema spasenja ni po jednom drugom, jer je pod nebom to

jedino ime (Isus) dano ljudima po kojem nam se treba spasiti" (Dj 4,12).

Ovoj molbi pripadaju svi vjernici. Molimo za snagu u navješćivanju radosne

vijesti tako da se Boţje kraljevstvo širi u ţivote naših obitelji, roĊaka, prijatelja,

susjeda, bliţnjih i ĉak naših neprijatelja, koji ţive bez Spasitelja Isusa Krista kako ne

bismo bili prepreka za dolazak kraljevstva Boţjeg.

Kad se molimo "doĎi kraljevstvo tvoje", ţelimo obavljati i svoj dio u misiji.

Nosimo pred Boga u molitvama rad naše crkvene zajednice, misionare diljem svijeta,

sve kršćanske radioemisije i ĉasopise koji naviještaju divnu vijest o našem Spasitelju.

Uz to je vrlo vaţno razmišljati i o tome kako mi moţemo širiti Boţje kraljevstvo da

Boţje kraljevstvo bude i kod onih, koji nisu nikad ĉuli za njega. Zato molimo da Bog

pošalje radnika za svoju ţetvu (Mt 9,37-38). I budemo spremni sami raditi u ţetvi

39

Boţjoj ili kao poslanici koji se mole i financiraju misionare ili kao misionari koji

rade u stranim zemljama šireći na jedan i drugi naĉin radosnu vijest o našem

Spasitelju.

Isus nas je nauĉio da se prije svakidašnjeg kruha sjetimo poganih i bezboţnih

naših bliţnjih koji ţive bez Boga i bez nade u ovome svijetu. 'Tko ne razumije

pogansku misiju, u njegovom vlastitom srcu je još poganstvo.» (Durchman)

5. Borba duhova

Crkvena zajednica je zajednica vjernika koja je nastala uz Boţje rijeĉi i

sakramente. Mi priznajemo u Apostolskom vjerovanju da je crkva sveta. Doduše,

pojedini ĉlanovi crkve nisu sveti u sebi. Oni dobivaju svoju svetost od Boga. Zato je i

kršćanska općina sveta. Ona je Kristovo tijelo. "Ne znate li da ste hram Boţji i da

Duh Boţji prebiva u vama?" (1 Kor 3,16) Crkva predstavlja meĊu poganima, meĊu

bezboţniĉkim svijetom, Boţjeg svetog Duha.

Boţje kraljevstvo moţe se opisati ovako: "Kraljevstvo je nebesko slično kvascu

koji uzme ţena te ga pomiješa sa tri mjere brašna dok sve ne ukvasa" (Mt 13,33).

Kvasac djeluje u tijestu u koje je pomiješan. Na isti naĉin i crkva i pojedini vjernici

predstavljaju te boţanske sile koje djeluju spasonosno obnavljajući okolinu u kojoj

ţive. Oni su pismo Kristovo, kako kaţe 2 Kor 3,3.

"Vi ste sol zemlji i vi ste svjetlo svijetu" (Mt 5,13-14). Pazimo na rijeĉ: VI! Sol i

svjetlo djeluju svojim svojstvima. Sol ĉuva da se stvari ne pokvare a svjetlo tjera

tamu. Oboje dolazi od Boga. On daje i crkvi i vjernicima onu silu Duha koja djeluje

protiv pokvarenosti. I On je ono veliko svjetlo koje vjernici trebaju zraĉiti svojim

ţivotom.

Tu srećemo veliku suprotnost izmeĊu vlasti svjetla te vlasti tame i upadamo u

borbu koja se vodi u svim vremenima. Apostol Pavao piše: "Jer naša borba nije

protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv vlasti, protiv Vrhovnika ovoga

mračnoga svijeta; protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima" (Ef 6,12).

Iako naša borba nije protiv krvi i tijela, to ne znaĉi da ljudi ostaju po strani.

Borba dotiĉe cijelo ĉovjeĉanstvo i ljudi se bore. I sigurna sam da smo svi mi iskusili

takve borbe u našim ţivotima. Ali iza ljudi ima nevidljivih sila te se to mnoštvo

duhova bori. U ovom tekstu se ne govori o ljudskim silama, o razboru ili o

mišljenjima, već o duhovima. Poglavarstvo, vlasti, vrhovnik ovoga mraĉnoga

svijeta, to su zli duhovi. Ti nazivi pokazuju da oni posjeduju nadnaravne sile. Zato se

kaţe da su oni zli duhovi koji borave u nebeskim prostorima. Oni kruţe oko nas i

upotrebljavaju duh vremena.

40

Ne bore se idejnim konstrukcijama i ţivotnim nazorima, već duhom. Duh je

ovoga svijeta protiv Duha Boţjega. Isus naziva Sotonu knezom ovoga svijeta: "Neću

više mnogo s vama govoriti, jer se pribliţava knez ovoga svijeta. On protiv mene ne

moţe ništa" (Ivan 14,30). MeĊutim, Sotona ĉini sve da bi dobio ljude pod svoju

vlast. Ili ako su ljudi pod njegovom vlasti, on ih drţi lukavo, laţno da se ne bi

obratili. To je borba s ljudskim dušama.

Zato apostol Pavao opominje:"Budite jaki u Gospodinu i u njegovoj silnoj moći!

Obucite se u bojnu opremu Boţju da se mognete suprotstaviti Ďavolskim napadima!"

(Ef 6,10-11). Budite spremni za borbu! Pazite na iznenaĊenja. Sotona i zli duhovi

traţe slaba mjesta i zle dane u ţivotu svakog vjernika da bi ga odvratili od vjere. To

im je jedini cilj. Zato je svima vjernicima veoma vaţno da bdijemo i molimo se da ne

padnemo u napast. «Duh je spreman ali tijelo je slabo», kaţe evanĊelist Matej. I

istina je da Bog nikoga ne vodi u napast, ali se mi trebamo moliti da nas Ċavao,

svijet i naše tijelo (tri neprijatelja) ne varaju i ne zavode u nevjeru, u oĉajanje itd.

Obucite se u savršenu bojnu opremu. Nemojte ostaviti ni jedno mjesto bez

zaštite! Kako? U Boţju bojnu opremu prema Poslanici Efeţanima pripada sedam

stvari (1.) "Opašite svoje bokove istinom". To znaĉi da drţimo Boţju rijeĉ i istinu u

svemu. Uvijek će istina pobijediti.(2.) "Obucite oklop - pravednost", to znaĉi da je

Isusova pravednost za našu zaštitu (Rim 3,23-25; 5,9; Ivan 13,8-14).(3) "Obujte noge

spremnošću za Radosnu vijest - mir!» (Lk 15,11-24; 1 Pet 4, 10-11) To znaĉi da

budemo uvijek spremni za sluţenje Radosne vijesti, širenje Boţjeg kraljevstva našim

darovima. "U svemu uzmite veliki štit - vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće

strijele Zloga!» Luther kaţe da kad goruće ptice lete iznad glave, ne trebamo

dozvoljavati da one naprave gnijezdo na glavi. U tome svemu trebamo ĉvrsto

pouzdanje u svemogućega Boga. (5.) "Prihvatite kacigu - ono čim se spašava" To

znaĉi nada vjeĉnoga spasenja, koje djeluje da bdijemo i molimo se da nas ne zarobe

krive nauke sekti. (6.) Prihvatite maĉ Duha, to jest rijeĉ Boţju, koja otkriva naše

strasti i zablude grijeha, a s druge strane oslobaĊa nas po Isusovoj krvi od griţnje

savjesti. (7.)"sa svakovrsnom prošnjom i molitvom". To znaĉi da svakodnevno

budemo ustrajni, i sami i zajedno, u molitvi i za sebe i za druge. Ako se obuĉemo u

ovu Boţju bojnu opremu, bit ćemo zaštićeni u svemu i moţemo pjevati Lutherovu

pjesmu od svega srca:

I premda će svijet Ċavola pun

Prijetiti našim uništenjem

Plašit se nećemo, jer je Bog htio

Da istina pobijedi kroz nas:

Nek' imetak i roĊaci odu,

A i ovaj smrtni ţivot;

Tijelo ubiti mogu,

41

Ali Boţja istina ipak stoji,

A njegovo kraljevstvo zauvijek.

Zato je u ovim borbama bitno da pazimo na ono što Isus kaţe o soli: "Vi ste sol

zemlje. Ali ako sol obljutavi, čim će se ona osoliti? Više nije ni za što, osim da se

izbaci van da je ljudi pogaze" (Mt 5,13). Tu vidimo, da ako sol izgubi svoju snagu,

od nje nema više ništa.

Zapaljeno svjetlo svijetli u sebi i njega ne treba opomenuti da svijetli. Ali svjetlo

se ne smije sakriti, već staviti na svijećnjak da svijetli svima u kući (Mt 5,15). I dalje

evanĊelist Matej piše: "Postane li tamom svjetlost koja je u tebi, kolika li će biti

tama?" (Mt 6:23)

Borba je izmeĊu Boţjeg kraljevstva i sotonskih zlih duhova ţestoka i neprestano

traje. Posebno je ţestoka borba na svršetku svijeta. Ona dostiţe svoj vrhunac

pojavljivanjem antikrista, ali tada je blizu i konaĉni gubitak sotonske vlasti.

Moţe se ĉiniti da zlo pobjeĊuje i osvaja nova podruĉja, a Boţje kraljevstvo gubi.

Ali kad je Isus pobijedio na Golgoti, osuĊeno je da Sotona izgubi. «Isus je uništio

smrću onoga koji ima vlast nad smrću, to jest Ďavla.» (Heb 2,14)

Boţje kraljevstvo će pobijediti. I Isusovo obećanje vaţi: "...na toj stijeni sagradit

ću Crkvu svoju, i Vrata pakla veće je nadvladati" (Mt 16,18). Zato s Wesleyevom

pjesmom idemo hrabro dalje:

Ustajte, Kristovi vojnici,

i navucite svoje oruţje;

Jaki u snazi

koju Bog pruţa

Kroz svojeg vjeĉnog Sina;

Jaki u Gospodaru gospodara,

i njegovoj silnoj moći;

Tko se pouzda u Isusovu snagu,

I više je od pobjednika.

6. Najučinkovitije oruţje

«DoĊi kraljevstvo tvoje» je molitva. Molitva je sredstvo ĉijom pomoći dolazi

Boţje kraljevstvo. Doduše, Bog nam je naredio i da navješćujemo, svjedoĉimo,

ţrtvujemo se i radimo za Njegovo kraljevstvo. Ali bez molitve, to je sve nekoristan

ljudski trud. Isus kaţe da bez njega ne moţemo ništa (Ivan 15,5). Tek kada taj trud

dolazi iz srca koje moli, postaje Boţji trud, jer Bog ĉini da raste.U Poslanici

Korićanima piše: "Stoga: niti je što onaj koji sadi, niti onaj koji zalijeva, nego onaj

42

koji čini da raste - Bog".(1 Kor 3,7) Isus je rekao za Boţje kraljevstvo: "Ţetva je

velika, a poslenika malo. Zato molite gospodara ţetve da pošalje poslenika u ţetvu

svoju" (Mt 9,38). Bez molitve nema ni poslenika.

U Finskoj se pri krštenju pjeva jedna lijepa pjesma koja glasi: "Ti si, o Isuse,

urezao u Knjigu ţivota i moje ime i maknuo me iz smrti u ţivot" Na krštenju se

dogaĊa divna promjena imena. Bog piše svoje ime u srce malenoga ili odrasloga i

javlja da malo dijete pripada njemu u krštenju. I istovremeno upisuje ime djeteta

(odrasloga) u svoje dlanove, tako da je ono što on uĉini, korisno za dijete

(odrasloga). Ova promjena imena znaĉi da i radosti i ţalosti ima u Svetom Duhu.

Vjernik treba saĉuvati taj isti odnos s Bogom cijeli svoj ţivot. Kad je Bog

preuzeo vjernikov ţivot, vjernik je preuzeo Boţje kraljevstvo. Iz tog odnosa dolazi

molitva za dolazak Boţjeg kraljevstva. I u to je vezano i radost i bol.

U Poslanici Filipljanima Pavao kaţe da ţeli trpjeti s Kristom i iskusiti silu

njegova uskrsnuća i imati udio u njegovim patnjama. Isusu je bilo bolno vidjeti

nespašen svijet. Istu bi bol i vjernik trebao iskusiti. Ako nam je svejedno, postajemo

hladni prema sudbini nespašenih ljudi. Tada zaboravljamo da smo pozvani da trpimo

zajedno s Kristom. Tek kada dobijemo Isusovu misao, njegova ljubav nas prisiljava

na molitvu i spremnost za sluţenje Bogu. A to donosi pobjedu Boţjem kraljevstvu i

mi sami kušamo silu Kristova uskrsnuća.

Neki poznati luterani su govorili - orario infusa - to znaĉi u srce izlijevana

molitva. Bog ne samo da opominje da se molimo, već nam daje i ono za što trebamo

moliti. Sam objekt molitve je Boţje djelovanje.

Svi vjernici se mole dnevno za dolazak Boţjeg kraljevstva na Zemlju. Ali je

zanimljivo vidjeti kako Bog dijeli molitvene teme meĊu vjernicima. Neki se mole za

svoj grad, crkvu, domovinu, drugi za susjede, obitelji, bolnice, treći za misijska polja,

misionare, svećenika itd. Moţe biti da sve to izgleda sluĉajno ili se to moţe tumaĉiti

na temelju osobnih poznanstva. Ali u stvarnosti je to Boţji poziv, to je u srce izlivena

molitva. Razne velike pokrajine Boţjeg kraljevstva su podijeljene za molitvene teme

raznih vjernika. I tako molitva "doĊi kraljevstvo tvoje" dobiva sadrţaj, znaĉenje,

dubinu i snagu. Zato pjevajmo pjesmu Isaaca Wattsa:

Vojnik sam kriţa,

Sljedbenik Janjeta,

A hoću li se bojati

braniti njegovu stvar,

Ili crvenjeti pri

spomenu njegova imena

U ime, dragocjeno ime

Onoga tko je umro za mene,

43

Borit ću se da osvojim obećanu krunu

Što god bio moj kriţ.

7. Savršeno kraljevstvo Boţje

Kad se molimo »doĎi kraljevstvo tvoje», upravljamo svoj ţivot prema cilju –

prema nebu. I moţemo vidjeti već nešto od Boţje slave. «A mi svi, koji otkrivena lica

odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobraţavamo se u tu istu sliku, uvijek

sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha» ( 2 Kor 3,18). Mi ţivimo već ovdje

po nebeskim pravilima.

Kad je iskreni cilj naše molitve i našeg ţivota dolazak kraljevstva Boţjeg, tada

ţivimo pod Boţjom silom i blagoslovom. I Bog ih daje zbog toga da se Njegovo

kraljevstvo ostvari u nama i preko nas.

Kraljevstvo Boţje će doći jednom, kao i Isus koji će doći na oblacima nebeskim s

velikom moći i slavom (Mt 24,30). Biblija jasno piše o zemaljskom vremenu

pobjede, o vremenu kada «svako koljeno će se pokloniti i svaki će jezik hvaliti Boga»

(Rm 14,11) i kada «će se zemlja napuniti znanja o slavi Jahvinoj kao što vode

prekrivaju more» (Hab 2,14).

Kada će doći ovaj dan, ne znamo. Otac nebeski zna. Ali «on će doći kao što

munja sijevne» (Mt 24,27). Tama će nestati. Zaruĉnica izlijeva ĉeţnju srca: 'Amen.

DoĊi, Gospodine Isuse!'

Konaĉno će ispunjenje kraljevstva Boţjeg biti kad se stvori novo nebo i nova

zemlja (Otk 21,1), kad Isus Krist bude sudio ţive i mrtve, kad konaĉno uništi sotonu i

smrt. Tamo u vjeĉnom ţivotu vlada savršena sloga i sve je u Boţjoj slavi. «Tamo je

Bog s njima. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više

biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet proĎe» (Otk 21,3-4). «Tada će

pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega» (Mt 13,43). Tamo će

pjevati novu pjesmu za slavu, hvalu, ĉast i moć našem nebeskom Ocu.

Treća molba: BUDI VOLJA TVOJA KAKO NA NEBU

TAKO I NA ZEMLJI

Luther: Što to znači?

Dobra i milostiva volja Božja vrši se svakako i bez naše molitve; no, mi molimo

u ovoj molbi da se vrši i u nama.

44

Kako se to zbiva?

Kad Bog u nama ruši i ništi svaki zli savjet i volju đavla, svijeta i tijela našega,

što ugrožava da se sveti ime Božje i da dolazi kraljevstvo njegovo, te nas jača i drži

u svojoj riječi i vjeri sve do smrti naše. To je njegova milostiva i dobra volja.

1. Svjetovnom je čovjeku teško priznati Boţju volju

Jednom je došao jedan ĉovjek dušobriţniku ţaleći se:

- Toliko sam nesretan jer sve ide protiv moje volje, baš suprotno od mog plana.

Moja nada nestaje i moji se planovi ruše.

- Jesi li se molio - pita dušobriţnik ĉovjeka.

- Jesam, svaki dan.

- Jesi li se pomolio barem jedan put Oĉe naš?

- Svaki dan.

- Nemoj se onda ĉuditi ako ide protiv tvoje volje, jer si se molio Bogu da se

dogaĊa njegova volja.

Molba "budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji" nam je dosta teška

molba, jer prirodnom je ĉovjeku Boţja volja protivna njegovoj naravi. Razmišljaj

trenutak zašto je na nebu dobro. Moţda kaţeš da tamo nema suza, grijeha, bolesti,

zloga. To je sve svakako istina. Ali zašto na nebu nema ništa od toga? Treća molba

daje odgovor na to: Na nebu je dobro jer se tamo dogaĊa Boţja volja.

Zato se molimo da se nešto sliĉno dogodi i na zemlji. I ova je molba povezana s

budućnosti u kojoj će Isus Krist vladati na vidljivi naĉin na zemlji. Ali istodobno

povezana i sa sadašnjosti.

Zašto se trebamo moliti da se Boţja volja dogodi na zemlji? Odgovor je sasvim

jasan: jer se Boţja volja nije još dogodila na zemlji. TakoĊer se moramo pitati ĉija

volja vlada, dakle, na zemlji? EvanĊelist Ivan daje odgovor: "Znamo da smo mi od

Boga a da je sav svijet u vlasti Zloga." (1 Iv 5,9)

U dogaĊaju pada u grijeh oĉituje se da je ĉovjek mogao birati hoće li on vršiti

volju Boţju ili zmijinu, tj. sotoninu. Ĉovjek je izabrao savjet Sotone. Od toga se

trenutka svaki ĉovjek prirodno suprotstavlja i ĉak se boji da se dogaĊa Boţja volja.

Od pada u grijeh imamo krivi stav prema Bogu (istoĉni grijeh). Mislimo da Bog ţeli

dovesti u ljudski ţivot samo zle i ţalosne stvari. Zato rado pokušavamo sami urediti

svoj ţivot i odluĉivati o stvarima po svojoj vlastitoj mudrosti. Ovako radeći, ne

razumijemo da radimo po savjetu Sotone.

U ovom svijetu nema tri razliĉite volje. Nema Bog jednu volju, Sotona drugu, i

mi ljudi treću, našu osobnu volju. U ovome svijetu postoje samo dvije volje: Boţja

45

volja i Sotonina volja. Svaka volja koja je drukĉija od Boţje volje Sotonina je volja.

Ovo je problem nas ljudi. Mi mislimo da smo slobodni ali smo zarobljeni.

Baš zbog toga je treća molba toliko teška. Jer kad se molimo da se dogaĊa Boţja

volja, molimo da se ne dogaĊa naša volja, koja je u zavjetu sa Sotonom. I naravno,

Sotona ne voli da tako molimo. Zato se on bori svim snagama da se ne bismo molili

za Boţju volju, već našu volju.

U trećem poglavlju knjige Postanka je napisano kako su se Adam i Eva, kad su

ĉuli poslije pada u grijeh da im se Bog pribliţava, sakrili, jer je u njihovim mislima

bila kriva slika Boga. To je bila slika, koju im je Sotona nacrtao. Zato se nisu usudili

doći pred Boga da se mole da bude njegova volja. I zato je i nama teško predati svoj

ţivot u Boţje sigurne ruke i moliti se da on ĉini što hoće.

U nebeskom kraljevstvu se prirodno moli da bude volja Boţja. Ali tako dugo dok

se u vjerniku bori tzv. zemaljski ĉovjek i po vjeri novoroĊeni ĉovjek, molba "budi

volja tvoja» je bolna. Ona znaĉi da se cijeli moj ţivot mora ispitivati Boţjom rijeĉju:

moj odnos prema bliţnjima, moje misli, moje stavovi i motivi. U svemu se trebamo

moliti da bude Boţja volja, koja znaĉi da neke stvari postaju bolne jer je teško

odbacivati neke grijehe i loše navike.

Kad se molimo «budi volja tvoja», molimo da se naše srce promijeni te da nauĉi

ljubiti Boţju volju, da bismo je sve više vršili i da bi vladala sve više u našim srcima

i da bi nam postala radost.

Zar nije i Isusu ovo bio put patnje? Baš je bilo tako kad mislimo na Getsemani.

Ali zapamtimo ovo da se naš Gospodin borio tamo zbog toga da nama ne bi bilo

toliko muĉno boriti se.

Ako Isus dobije prostora u našim srcima i ţivotima, u oproštenju grijeha i u Duhu

Svetomu, dolazi poslije ove teške borbe i pobjede nad Sotonom. On donosi svoju

misao i ljubav. Boţja volja i nama postaje volja ljubljenog Oca. Naša je hrana i

okrepljenje ĉiniti volju Boţju kao što je bila i Isusu, ali toliko koliko Isus moţe

vladati u našim srcima.

2. Boţja volja i naša volja

Boţja volja je dobra, prihvatljiva i savršena (Rim 12,2), jer to je volja našega

Oca na nebesima koji je beskrajan u znanju, ljubavi i moći. Njegova volja sja

nebesku slavu. Ona nikada ne griješi, ne pokazuje krivi put niti vodi u opasnosti, već

nas vodi ispravnim putem u nebo, jer «Njegova volja je da se svi ljudi spase.» Zato je

ludo opirati se njegovoj volji, a mudro razaznati je, ţeljeti je i provoditi. Kao što je

njegovo ime već sveto i on je već kralj, tako se i njegova volja već provodi na nebu.

46

Isus nas poziva da se molimo kako bi ţivot na zemlji postao sve sliĉniji ţivotu na

nebu. Jer izraz kako na nebu tako i na zemlji izgleda da se odnosi jednako i na

posvećenje Boţjeg imena, širenja njegovog kraljevstva i vršenje njegove volje.

Priliĉno je lako ponavljati rijeĉi Gospodinove molitve poput papige (ili, u stvari,

poput poganskog "brbljavca"). Ali ako se molimo iskreno, te rijeĉi imaju

revolucionarno znaĉenje, jer izraţavaju ono što kršćanin stavlja na prvo mjesto.

Neprestano smo pod pritiskom da se ravnamo po egocentriĉnosti svjetovne kulture.

Kad se to dogodi, poĉinjemo se brinuti za vlastito malo ime (godi nam da ga vidimo

izboĉenim na našem listovnom papiru, kad se pojavi na naslovnim stranicama tiska, a

branimo ga kad ga se napadne), za vlastito malo carstvo (šefujemo, utjeĉemo i

manipuliramo ljudima da bi uzdigli svoje "ja"), i za vlastitu glupu malu volju (uvijek

hoćemo da bude po našoj volji, a uzrujavamo se kad se ona osujeti). Ali u kršćanskoj

kontrakulturi najveću prednost nema naše ime, naše kraljevstvo i naša volja, već

Boţja. Moliti se, iskazivati molbe s iskrenošću, to je pravi, istraţivaĉki test stvarnosti

i dubine našeg kršćanskog priznanja.

Unutarnja veza vlada meĊu prvom, drugom i trećom molbom molitve Oĉe naša.

Kad se Boţje ime drţi svetim, dolazi Boţje kraljevstvo i istom mjerom kao što Boţje

kraljevstvo moţe vladati, dogaĊa se i njegova volja na zemlji i u ţivotu privatnog

ĉovjeka. Objekt prve molbe je ispunjavanje druge molbe a cilj druge molbe je da

bude Boţja volja.

Cilj stvarnog posvećenja je da bude u svemu Boţja volja, i za to se molimo. Ali

oko toga se koncentriraju i sve borbe i kušnje. Kad se molimo od svega srca: "budi

volja tvoja", postiţemo pobjedu u svim borbama duše.

Isus se molio od svega srca: "Oče! Ako hoćeš, otkloni ovaj kaleţ od mene! Ali

neka ne bude moja, nego tvoja volja!" (Lk 22,42). U ovoj molitvi se temelji cijelo

otkupiteljsko djelo. U Getsemaniju je Isus dao svoju veliku ţrtvu. On je ispio kaleţ,

kaleţ patnje do kraja, gdje su bili naši teški i gorki grijesi i vikao neka bude Boţja

volja. Sada nam On nudi, po neizrecivoj milosti i ljubavi, kaleţ spasenja da ga

pijemo i dignemo toliko visoko kako bi i drugi mogli primiti vjeĉno spasenje.

Prije nego dublje promatramo sadrţaj ove molbe, trebamo zapamtiti tri stvari:

1. "Dobra i milostiva volja Boţja vrši se svakako i bez naše molitve», kaţe

Luther. Nitko ne moţe prijeĉiti svemogućega Boga. Bog upravlja svime. Sam kaţe

ovako: "Odluka će se moja ispuniti, izvršit ću sve što mi je po volji" (Iz 46,10). "Što

god se Bogu svidi, to čini na nebu i na zemlji" (Ps 135,6).

2. Osnova pokvarenosti zemaljskog ĉovjeka je u tome da je ţivot volje (volja

ĉovjeka) 'u kvaru'. Onaj nad kojim upravljaju sebiĉni ciljevi je Boţji neprijatelj i ne

pokorava se Boţjem zakonu niti to moţe (Rm 8,7). Tu vidimo kakva je protuslovnost

47

(proturjeĉnost) meĊu Boţjom svetom voljom i zlom ljudskom naravi. Kad se Boţja

volja dogaĊa, to je i djelovanje Boţjega Duha. "Bog je, naime, onaj koji proizvodi u

vama i htjenje i djelovanje da mu se moţete svidjeti" (Fil 2,13).

3. Boţja volja je volja spasa. Bog hoće da «se svi ljudi spase i doĎu do potpune

spoznaje istine" (1 Tim 2,4). Sve što Bog hoće je da ljudi naĊu vjeĉno spasenje. Zato

u svemu djeluje Boţja ljubav, i tada kad nam Bog šalje nesreće i iskušenja. Brorson

je rekao: "Bog ne ţeli zlo, već sve poteškoće potiĉu od tvoje volje".

Mi smo već promatrali da u molitvi Oĉenaš nema mjesta gdje se moli za

posvećenje. Ipak baš ovo je cilj prve tri molbe. Kad drţimo Boţje ime svetim, mi se

posvećujemo. Kad Boţje kraljevstvo dolazi k nama (u nas), Bog postaje Gospodinom

cijelog našeg ţivota. Treća nam molba pokazuje suštinu svega posvećenja. "Ovo je,

naime, volja Boţja; vaše posvećenje" (1 Sol 4,3). U savezu sa svima teţite za

spasenjem i za posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina" (Heb 12,14).

3. ... kako na nebu....

Moţda baš znajući ovu ljudsku teškoću, Isus je dodao rijeĉi: "kako na nebu..." U

našim bolovima, teškoćama dignimo glave prema nebu gdje se već dogaĊa Boţja

volja da moţemo doći tamo.

Kako se Boţja volja dogaĊa u nebu? U nebu se Boţja volja dogaĊa dragovoljno,

bez sile, bez teškog osjećaja duţnosti; ona se ostvaruje slobodno, dragovoljno i u

radosnom srcem. U nebu moţemo punim srcem pristati na Davidove rijeĉi: "Milje mi

je, Boţe, vršit volju tvoju, zakon tvoj duboko u srcu ja nosim" (Ps 40,9).

Tako bi se trebala da dogaĊati Boţja volja i na zemlji. Mi smo Boţja djeca, ne

njegovi robovi (Rim 8,15). Nije nam duţnost da se pokoravamo Boţjoj volji, već

RADOST.

U Boţjem kraljevstvu se zahtijeva prije svega poslušnost. Kad je Adam upao u

grijeh, nije samo djelo bilo, u stvari grijeh. Kad mislimo na posljedice grijeha, nije

djelo bilo teţak grijeh. Pravi grijeh je bio neposlušnost, prijetnja protiv Boga. Na isti

naĉin je poslušnost bila otkupljujući ĉimbenik u Isusovom ţivotu i smrti. "Kao što su

nepokornošću jednoga čovjeka (Adama) SVI postali grešnici, tako će i pokornošću

jednoga (Isusa) SVI postati pravednici" (Rim 5,19). "Isus ponizi sam sebe postavši

poslušan do smrti, i to do smrti na kriţu" (Fil 2,8). "Bog je učinio Isusa savršenim,

naime u poslušnosti, i Isus daje sada vječno spasenje svima onima, koji ga slušaju"

(Heb 5,9).

48

Isus je imao u svom srcu i u ţivotu i u smrti treću molbu molitve Oĉenaš: "Budi

volja tvoja, ne moja!" Mi poznajemo Boţju volju u deset Boţjih zapovijedi, u

Isusovom i apostolskom nauĉavanju. Nama nije dosta samo da vanjski vršimo Boţju

volju. Odluĉujuće je kakva nam je misao unutarnjeg ĉovjeka. I mi bismo morali reći:

"Tvoju volju, moj Boţe, ja rado ĉinim".

Nemojmo zaboraviti rijeĉ ove molbe:»… tako i na zemlji». One nas podsjećaju

na naše svakidašnje duţnosti i obveze u našoj sluţbi, u radu i domu. U znanju Boţje

volje je vaţno da ostanemo blizu Boga. U Psalmu 32 piše: «Učit ću te, put ti kazat

kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom». Trebamo ţivjeti blizu

Boga i hodati njegovim putem. Zbog toga se rado zdruţimo s njime, ĉitajmo dnevno

Bibliju, ne ţurno, već primijenimo svaku Boţju rijeĉ u molitvi: Pomozi mi da ovo

postane istinom u mom ţivotu!

Borba za posvećenje se dogaĊa na ovom mjestu. Zato moramo priznati s

Pavlom: "Istina, moj se nutarnji čovjek slaţe u veselju s Boţjim zakonom, ali vidim u

svojim udovima drugi zakon koji se bori protiv zakona moga uma te me zarobljava u

zakon grijeha koji je u mojim udovima" (Rim 7,22-23). Protuslovnost je meĊu mojim

djelima i mislima.

Nije se lako moliti od svega srca treću molbu: budi tvoja volja kako na nebu

tako i na zemlji i u mom vlastitom ţivotu! Samo se obraćen (nanovoroĊen) ĉovjek

moţe posvetiti. I posvećenje je djelovanje Duha Svetog.

Kad se molimo u Duhu «doĊi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja…», mi smo u

ovom vremenu ali ipak i u vjeĉnosti (izvan vremena). IzmeĊu sadašnjosti se probija

budućnost, vjeĉnost izmeĊu ovozemaljskog, izmeĊu promjenjivog i prolaznog,

neprolazno i nepromjenjivo. Kršćanska vjera je već zbivanje budućnosti po vjeri u

Duhu Svetomu u srcu vjernika. Spasenje potiĉe vjernika već sada prema nebeskim

stvarima, koje zapravo tek ĉekamo.

4. Sve pridonosi dobru onih koji ga ljube

Neki vjernici misle da sasvim dobro znaju što trebaju moliti. Oni poznaju

Boţju volju i u malim i u velikim stvarima. Ako su bolesni, sigurno će ozdraviti, ako

imaju poteškoće, Bog će ih osloboditi od njih itd. Je li to baš tako u praksi?

"Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su

odlukom Boţjom pozvani" (Rim 8,28). Ĉesto ne primjećujemo da je ovaj utješan

redak povezan s molitvom. Prije ovog retka piše da se Duh Sveti moli za svoje svete

"Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako

treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima" (Rim 8,26).

49

Molitve i djelovanje Duha Svetog vode u to da sve pridonosi našem dobru.

Dobijemo li radno mjesto ili ne, oslobodimo li se tjeskobe ili ne, ozdravljamo li ili

ne, ide li ţivot dobro ili loše, znam da je ostvarivanje Boţje volje dobro. Ona je

najbolja i tada, iako tako ne izgleda niti se tako osjećamo. Treba mnogo kako bismo

to priznali. Onaj koga ţulja cipela, zna najbolje gdje ţulja. Tako i mi mislimo da

znamo što trebamo i za što se treba moliti. Ali nije baš tako, piše Pavao. On misli na

sebe jer ima iskustvo u teškoj borbi svoje duše (2 Kor 12).

Ne znamo kakvu je tjelesnu muku Pavao imao. Ona je bila kao sotonski poslanik,

koji ga je trajno muĉio i smetao u njegovom radu u Boţjem kraljevstvu. Mislimo da

bi bilo sasvim jasno da je Bog htio osloboditi Pavla od njegove muke, jer Isus je

pobijedio Sotonu i bilo je malo radnika u Boţjem kraljevstvu.

Pavao je molio tri puta da ga Bog oslobodi od te muke. Ali molitva nije uslišana.

Tada je Duh pritekao u pomoć njegovoj slabosti. Dok se Pavao moli za osloboĊenje,

Duh Sveti moli da Pavao dobije snagu da moţe nositi svoju muku. I uzdisaj Duha je

bio uslišan. "A onaj koji ispituje srca zna koja je ţelja Duha; zna da u skladu s

voljom Boţjom posreduje za svete" (Rim.8:27).

Kad se Pavao molio tri puta, ponizio se kako bi ga Bog vodio. Shvatio je da on

treba svoju muku. Ta ga muka ĉuva da se ne bi uzoholio (2 Kor 12,7). Ona je i

pokazala kako je on slab u sebi. "On mi je govorio: Dosta ti je moja milost, jer se

moja snaga savršeno očituje u slabosti. Zato uţivam u slabostima, u uvredama u

nevoljama..., koje podnosim za Krista" (2 Kor 12,9-10).

Mnogi su vjernici imali sliĉne borbe. Konaĉno su se mogli odmarati u Boţjem

vodstvu, premda im muka nije oduzeta. U boli su iskusili Boţji blagoslov. Molba za

osloboĊenje se promijenila u zahvalnicu. Oni su mogli iskusiti dubok unutarnji Boţji

mir. Ako ne dobijemo ono za što molimo, dobijemo nešto bolje, korisnije. Zato: budi

volja tvoja, ne moja!

5. Molitve bez odgovora

Da Bog uslišava naše molitve, ne znaĉi uvijek pozitivan odgovor na naše

molitve. Negativan odgovor znaĉi da Bog daje snagu hodati pripremljenim putem

bez gubljenja nade. Primjer je Isusova borbena molitva u Getsemaniju.

Isus se molio od svega srca: "Oče! Ako hoćeš, otkloni ovaj kaleţ od mene! Ali

neka ne bude moja, nego tvoja volja!" (Luk.22:42). Isus je bio u velikoj tjeskobi.

Znao je što ga ĉeka. On je primao u svoje ĉisto tijelo grijehe ĉovjeĉanstva.

50

Da smo mi bili u Getsemaniju, ĉuli Isusove vapaje i vidjeli što se dogodilo

poslije toga, mislili bismo da Bog nije uslišao njegove molitve! Ali u Poslanici

Hebrejima piše: "On, pošto u vrijeme svoga zemaljskog ţivota prikaza molitve i

prošnje s jakim vapajima i sa suzama onomu koji ga je mogao spasiti od smrti, bijaše

uslišan zbog strahopoštovanja." (Heb 5,7) Bog ga je uslišao!

Kakav je bio Boţji odgovor na tu molitvu? Otac je poslao anĊela s neba da ga

hrabri da bi mogao ispiti kaleţ do posljednje kapi. Poslije hrabrenja "je još ţarče

molio, a znoj mu postade kao guste kaplje krvi što padahu na zemlju" (Lk 22,44).

Hrabrenje nije uklonilo bol. Isusova tjeskoba bila je i dalje neshvatljivo velika. Ali

Isus je dobio baš toliko snage da je mogao izdrţati patnju.

Moleći Oca za ostvarivanje volje Isus je dobio potpunu pobjedu. Bez te pobjede

ne bi nitko od nas imao ulaz k Ocu i nitko ne bi postao Boţje dijete. I u našem je

ţivotu ostvarivanje Boţje volje put u pobjedu - vjeĉnost. "...Traţite što god

hoćete, i bit će vam" (Ivan 15,7). Molitve koje ostaju bez odgovora, uzrokuju nekim

ljudima velike sumnje, a nekada i gorĉine. Oni su se pouzdali u Boţju rijeĉ - traţite

što god hoćete i bit će vam. - te su danju i noći vapili Bogu za pomoć, ali uzaludno.

Ono za što su molili, nisu dobili.

Neki okreću svoj pogled prema sebi i primjećuju da njihova vjera nije uopće

toliko jaka kao što bi trebala biti i da njihovo posvećenje ima ozbiljne mane. I to je

razlog zašto njihove molitve nisu uslišane. Zatim se oni poĉinju boriti kako bi

ispravili svoje mane i ojaĉali svoju vjeru bez nade. Ali brzo uvide da u tome nema

pomoći! Kad bi samo jaka vjera i savršeno posvećenje garantirali uslišanje molitve

sve bi molitve ostale bez odgovora, i moje i tvoje. Ali je nešto lijepo i utješno: Bog

uslišava naše molitve samo zbog Isusa Krista, po njegovoj divnoj milosti.

Zapamtimo to!

Neki se ogorĉavaju i okreću svoja leĊa Bogu. Obećanje: traţite što god hoćete i

bit će vam, je samo prazna rijeĉ. Govor o molitvi je samo bajka.

Ali u Ivanu 15,7 ne smijemo odvojiti rijeĉi, već trebamo uzeti cjelinu: "Ako

ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, traţite, što god hoćete, i bit će vam".

Ako ostanemo u Njemu, u Isusu, u unutarnjoj vezi s Bogom i u poznanju njegove

svete volje, imamo temelj molitve: Budi volja tvoja. Isus tumaĉi u 16. stihu ovu

stvar ovako: " da vam Otac dadne vam što god zamolite u moje ime". Pogledajmo i

Ivana 14,13-14: "I što god zamolite u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu.

Ma što me zamolite u moje ime, ja ću to učiniti".

Još jasnije ovo je izraţeno u 1 Ivan 5,14: "Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo

u nj da nas usliša ako što molimo po njegovoj volji". Smijemo se hrabro pribliţavati

51

Bogu. Što god ga molimo po njegovoj volji, on će uslišati. Uslišanje molitve je u

Boţjoj ruci. On nam uvijek daje ono što nam je korisno, što je dobro za nas.

Isus, doduše, kaţe: "Molite, i dat će vam se! Traţite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit

će vam se! Jer svaki koji moli, prima; tko traţi, nalazi, i tko kuca, otvara mu se" (Mat

7,7). I nastavlja: "Ili ima li tko meĎu vama da bi svome sinu, ako bi ga zamolio

kruha, pruţio kamen, ili, ako bi ga zamolio ribu, pruţio mu zmiju" (Stihovi 9-10).

U neznanju mnogo puta molimo za kamen ili zmiju, ali On nam daje kruh i

ribu. Mi moramo priznati ponizno zajedno s Pavlom: "Mi ne znamo što da molimo,

kako treba". Ne znamo što trebamo, ali Bog zna: "Otac vaš zna što vam je potrebno"

(Mat 6,8).

Moţemo osjećati borbu, kad se molimo: "Budi volja tvoja". Ali borba se

smanjuje, kad molbu poveţemo s rijeĉima na poĉetku molitve: "Oĉe naš, koji jesi na

nebesima.... budi volja tvoja". U tome je molba za volju našeg dragog nebeskog Oca.

U njegove ruke stavljamo naše molitve, potrebe i cijeli naš ţivot. Ako se

suprotstavljamo njegovoj volji, to je na našu nesreću.

I poganski su filozofi uvijek priznavali da je uništavajuće boriti se protiv sudbine.

Ovu misao su oblikovali u rijeĉima: amor fati - ljubi sudbinu! Primi što god bude,

priznaj to i ljubi. Kako ĉovjek moţe ljubiti svoju bolest, bol, svoje poteškoće u braku,

kod kuće, na radnom mjestu? Tada ne moţe ništa drugo nego pokoravati se, ali

pokoravanje je samoodreĊenje.

Pobjeda vjernika je sasvim nešto drugo. Rijeĉ sudbina djeluje kao hladan dah.

Rijeĉ Otac znaĉi toplinu, bliskost, brigu i ljubav. U tome vjera nalazi odmor i dosiţe

pobjedu. I ono teško, što ĉovjek mora proći, dio je Boţjeg ljubavnog i mudrog plana.

Zato odgovor vjernika na ove poteškoće nije amor fati - ljubi sudbinu, već "Oče naš,

koji jesi na nebesima, budi volja tvoja". On ne ljubi svoju tešku bolest, poteškoće,

tjelesne boli, već svog Oca koji je na nebesima.

"Mi znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih, koji ga ljube" (Rim 8,28).

Onaj koji ljubi Boga, ljubi i njegovu volju. Samo tada sve pridonosi našoj koristi.

Boţja volja znaĉi da se Boţji plan ispunjava u našem ţivotu. Kad molba "budi volja

tvoja" dolazi iz srca, umjesto ranjenosti i pokoravanja dolazi osloboĊena i radosna

misao. Pri tome se ispunjava volja Oca. On zna najbolje što je korisno za njegovu

djecu.

U mislima se javlja pitanje: što sam krivo uĉinio ili zašto se to baš meni

dogodilo? Ivan piše u svom EvanĊelju:"Što ja činim, ne moţeš razumjeti sada, ali ćeš

razumjeti poslije". (Iv 13,7) Taj redak je istina u mnogim ţivotnim situacijama. U

vjeĉnom ţivotu jednoga će se dana otkriti sve tajne i sva problematiĉna pitanja. Ali

52

mnoge od njih dobivaju svoje odgovore već ovdje u ţivotu. Kada proĊe vrijeme od

pitanja bez odgovora, vidimo kako je sve bilo dobro i da se i tada dogodila Boţja

volja, ne naša. Molitve nisu ostale bez odgovora. Bog je dao molitelju snagu da

izdrţi poteškoće, tako da moţe poput Pavla reći: " Zato uţivam u slabostima, u

uvredama, u nevoljama, u tjeskobama, koje podnosim za Krista. Jer kada god sam

slab, onda sam jak" (2 Kor12,10).

Moţemo reći da ako od svega srca umijemo moliti "budi volja tvoja",naša se

molba mijenja u zahvalnicu i hvalu.

6. Boţji plan

Bog ima plan za ţivot svakog ĉovjeka. Da bi se taj plan ostvario, trebamo se

znati moliti od sveg srca: "budi volja tvoja". Ţivot nije samo dvorište vjeĉnosti.

Istina je da će ţivot na drugoj strani biti savršen, ali i zemaljski ţivot ima svoju

vrijednost. Zato Bog ima za njega plan.

U staroj je grĉkoj filozofiji reĉeno: "Najbolje je ĉovjeku da se nije niti rodio, a

drugo da umre kao mlad". U takvom svijetu anĊeli su pjevali u boţićnoj noći: "Evo,

donosimo vam radosnu vijest". Umjesto praznine i dosade ţivota, donesen je sadrţaj i

radost.

Kad je Isus postavljen u grob, posvećeno je naše posljednje odmaralište. Kad je

Isus poloţen u jasle, posvećena je najskromnija kolijevka. Kad je Isus ţivio ĉovjeĉji

ţivot, zemaljski je ţivot dobio svoju vrijednost. Ljudski ţivot poĉinje od plaĉa i

završava u dah. Ali izmeĊu plaĉa i daha je ţivot sa svim mogućnostima. Zavisno o

tome ostvaruju li se ove mogućnosti, ostvarivat će se Boţji plan u našem ţivotu.

Ţivot je dar - veliĉanstven dar Gospodina ţivota. Ali ţivot moţe biti teţak. Ţivot

ima puno velikih i odluĉujućih izbora, koji odreĊuju ĉitav ţivotni tijek te mnogo

malih izbora koje moramo svakodnevno ĉiniti.

Pri tome dolazi Bog da pomaţe svojoj djeci: "Učit ću te, put ti kazat kojim ti je

ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom" (Ps 32,8). Tako je s našim stvarima

ako pristajemo moliti: "Budi volja tvoja". Ili ţelimo uzeti kormilo svog ţivota u svoje

vlastite ruke?

Ako ţelimo da se u svemu dogaĊa Boţja volja u našem ţivotu, kako moţemo

znati što je Boţji plan?

Prvo trebamo znati da Boţji plan treba pronaći nas, a ne da mi trebamo traţiti

Boţji plan. Mi trebamo u tišini ĉekati Boţji znak.

53

To nalazimo u Boţjoj rijeĉi. Mnogi ljudi imaju ţestoke borbe kako bi doznali

Boţju volju i o takvim stvarima o kojima Biblija daje sasvim jasne savjete.

Nemoralno ponašanje, neiskreno trgovanje, brakovi izmeĊu vjernika i nevjernika,

zavist, zablude itd. su grijeh, zapisano je u Bibliji. Ne trebamo pitati za vodstvo

Duha da bismo znali što je Boţja volja i što trebamo raditi.

"Kad je pitanje o Boţjoj rijeĉi, koja je zapisana u Bibliji, ostavi sve sumnje i

pitanja i reci: 'Ovo je Boţji govor. Zato ja vjerujem'", kaţe Luther. Ali što onda kad

doĊu mnoge stvari - i velike i male - o kojima Biblija ne govori?

U Poslanici Efeţanima piše:"Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu

Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima ţivimo". Ova nas

dobra djela oĉekuju svaki dan.

Neki vjernici toliko revno traţe ovakva djela da upadaju u napeto i nezdravo

psihiĉko stanje. Kao što su revni Rimljani prorokovali po letenju ptica ili

iznutricama ţrtvenih ţivotinja, tako i oni vide kao znamenja svakodnevne male

dogaĊaje ili svoje vlastite snove. Prije svega oni slušaju unutarnje glasove i poslušno

slijede svoje vlastite misle. Oni pišu opominjujuća i prekoravajuća pisma, ĉesto bez

imena, ili opominju telefonom. Iako je ono što oni pišu ili govore toliko glupo ili

toliko bez ljubavi, oni misle da nisu oni krivi, jer ih je Bog podsjetio na ove stvari.

Naš put do djela koja nas oĉekuju je mnogo jednostavniji nego što mislimo.

Svako jutro molitvom i Boţjom rijeĉju posvećujemo dan Bogu. Onda idemo na

posao, kao što idemo i u svim drugim danima. I ovo je prije svega djelo koje je Bog

stavio pred nas. Svakidašnji poslovi su naš pravi ţivot. Najbolja ţivotna mudrost i

najdublja duhovnost je da to ĉinimo vjerno. Ţivot vjernika je bogat ako osjeća da je

svakidašnji rad njegovo najvaţnije bogosluţenje. U Poslanici Kološanima piše: "Što

god činite, činite od sveg srca kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od

Gospodina primiti nagradu – baštinu»(Kol 3,23).

Pri našim poslovima dolaze iznenada mogućnosti da ĉinimo dobro: kaţemo neku

ohrabrujuću rijeĉ, pokaţemo ljubaznost, širimo Radosnu vijest oko sebe, sluţimo,

dajemo nešto za Boţje kraljevstvo, svjedoĉimo o Kristu, molimo za neke ljude, itd. I

u tome vidimo kako djela dolaze na naš put. Kad smo to napravili, zaboravimo to.

"Čini, kako ti se prilika pruţi, jer je Bog s tobom», reĉe Samuel Šaulu kad ga je

pomazao za kralja (1 Sam10,7). Bog je s nama i on dovodi mogućnosti na naš put, a

mi osjećamo njegovu blizinu u našim poslovima.

Naravno da Bog moţe izravno govoriti u našoj nutrini. Tada trebamo poslušati.

Ali u tome treba biti pametan. U našoj se nutrini ĉuju mnogi glasovi, i ne smijemo

misliti da je svaka pomisao Boţji glas. Ako sumnjamo, dobro je savjetovati se sa

zrelim vjernikom ili svećenikom. Inaĉe moţemo uĉiniti više štete nego koristi.

54

Najteţi teret u našim grijesima su naši propusti. Kad vidimo gladne, ţedne, gole,

bolesne i one koji trebaju pomoć, a ne marimo za njih: "Zaista kaţem vam, ni meni

niste učinili koliko niste učinili jednomu od ovih najmanjih" (Mat 25,45). Ako se

molimo: "Budi volja tvoja", trebamo biti spremni raditi djela koja nas oĉekuju.

A što s velikim odlukama? U svim stvarima se trebamo sjećati da Boţji plan

treba stići nas, a ne da mi trebamo stići Boţji plan. Mi moramo ĉekati u molitvama

dok nam Boţja volja ne bude jasna. Tko se moli, neka ne prenagljuje. Naša

prenagljenost, pri odluĉivanju, moţe samo smetati Boţjem planu. Kad ĉekamo,

trebamo upotrebljavati naš zdrav razum, molitve i Boţju Rijeĉ.

Kad vrijeme doĊe, Bog daje sasvim jasno da znamo njegovu volju. On to ĉini po

raznim dogaĊajima. On zatvara jedna vrata i otvara druga prava vrata u pravo

vrijeme. Tako se moţemo odmoriti u Boţjim rukama. Ako se vrata zatvaraju, ne

smijemo ih pokušati otvoriti svojim snagama i voljom. Ako On otvori vrata, ne

smijemo se zadrţavati, već ući unutra. Ako nas Bog poziva na rad u Boţjem

kraljevstvu, trebamo shvatiti i savjet i odluku vjerne crkvene općine da je to Boţji

odgovor. Ne umijemo uvijek procijeniti naše milosne darove.

Mi ne smijemo sami izabrati ţivotni put. Bog je obećao da će nas voditi. Sami

trebamo odluĉiti, predajemo li se u Boţje vodstvo. Tko se moli od svega srca: "Neka

bude volja tvoja", ne luta. Bog sigurno nalazi sredstva koja ţeli upotrebljavati.

"Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i odredio vas da idete i rodite

rod i da vaš rod ostane," (Ivan 15:16).

I mi se moţemo moliti kao jedan Toma: "Daj mi što god ţeliš, koliko ţeliš i kada

ţeliš. Stavi me gdje ti ţeliš i ĉini mi kako ti ţeliš".

Četvrta molba: KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI DAJ NAM DANAS

Što to znači?

Bog daje svaki dan kruh dobrim i zlim ljudima; no mi molimo ovom molbom da

i mi to spoznajemo kako bismo molili potrebni kruh sa zahvalnošću.

Što je potrebni kruh?

Potrebni kruh jest sve što održava tijelo i obezbijeđuje od oskudice, tako npr.:

jelo, piće, odijelo, obuća, kuća, dvorište, njiva, blago, novac, imanje, vrijedni

supružnici, valjana djeca, vjerna služinčad, pobožni i dobri gospodari, blagohotna

55

vlada, prikladno vrijeme, mir, zdravlje, poštenje, požrtvovni prijatelji, snošljivi

susjedi i slično.

1. Tri plus četiri

Molitva Oĉe naš se sastoji do sedam molbi. I u Starom i Novom savezu sedam

je svet broj. Tri plus ĉetiri je sedam.

Tri je boţanski broj. Trojedini Bog se objavio kao Otac, Sin i Duh Sveti. AnĊeli

u zboru pjevaju pred Boţjem prijestoljem: Svet, svet, svet (Iz 6,3 i Otk 4,8). I mi

pjevamo pri svetoj veĉeri, kad nam Isus nevidljivo sluţi: Svet, svet, svet Gospodin

Bog Sabaot. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Hosana u visini. Blagoslovljen koji

dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visini. Ĉetiri je broj svijeta. Zemaljska kugla ima

ĉetiri strane svijeta: sjever, jug, zapad i istok. Broj sedam opisuje stoga Boţji odnos

prema svijetu, tri plus ĉetiri.

OČE NAŠ MOLITVA

Predgovor: Oĉe naš koji jesi na nebesima!

1. Sveti se ime tvoje!

2. DoĊi kraljevstvo tvoje!

3. Budi volja tvoja kako na

nebu tako i na zemlji!

Kruh naš svagdašnji daj nam danas!

5. I otpusti nam duge naše kako i mi

otpuštamo duţnicima našim!

6. I ne uvedi nas u napast

7. Nego izbavi od zla!

8. Jer tvoje je kraljevstvo i slava i moć u vjekove. Amen.

U molitvi Oĉenaš srećemo te brojeve. Tri prve molbe govore o našem odnosu

sa svetim Bogom - u njegovom imenu, u njegovoj moći, u njegovoj volji. Te molbe

sadrţe oboţavanje i sveto štovanje Boga. Ove tri molbe trebaju biti naša svakidašnja

hrana, od koje ţivimo. Isus kaţe: «Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga

koji me poslao» (Iv 4,34). To znaĉi da poslušnost prema Bogu treba postati i našom

duhovnom hranom. To je ispravan odnos s Bogom: Duh Sveti u srcu, mir u savjesti,

tj. oproštenje grijeha, milost, snaga i vjernost u dobru, ljubav i sluţenje, moljenje,

zahvaljivanje, štovanje, oboţavanje. Nitko ne ĉini ĉovjeka toliko bogatim kao ljubav.

Sljedeće ĉetiri molbe govore o našim ljudskim potrebama i izraţaju pouzdanje

djeteta u nebeskog Oca. Ove ĉetiri molbe pripadaju ovom ţivotu. U nebu nema

grijeha ni kušnji. Mi smo dovijeka spašeni od zla. Naprotiv, tri prve molbe pripadaju

i ovom ţivotu i u vjeĉnosti. One daju osnovni ton nebeskoj zahvalnici. One diţu

iznad promjenljivih situacija ovoga ţivota. Ove zahvalnice (tri prve molbe) nikada

1.

dio

2.

dio

56

neće nestati. Ĉetiri posljednje molbe pripadaju samo ovom ţivotu i nestaju u

vjeĉnosti.

Zašto je Isus poĉeo najvaţniju molitvu kršćanstva ovako kako je poĉeo? Prvo,

molbe izdiţu naše poglede iznad ovog vremena budućnosti u kojoj će se Boţja volja

u ovom svijetu dogaĊati na vidljivi naĉin. Drugo, red molbi nam pomaţe da shvatimo

što je najvaţnije u svemiru. Da smo mi ljudi oblikovali molitvu, prvo bismo naveli

sebe i svoje potrebe. Isusov red molbi pokazuje ono što je bitno. Najvaţnije svjetske

stvari nisu vezane za ĉovjeka, već za Boga. Tako molitva pokazuje ĉovjeku njegovo

mjesto u svemiru.

Ĉovjek se moli tri puta za stvari koje su vezane za Boţju slavu i ĉast, a tek onda

poĉinje govoriti o ljudskim potrebama. Treće je vezano za to da je ĉovjek morao

razmisliti o svom mjestu u svijetu, te je dobio nove naoĉale kroz koje treba gledati

svijet i svoj ţivot u njemu. Nije toliko vaţno da se sve ono što je moja volja ostvari,

već je najvaţnije da ja i drugi ljudi moţemo naći svoje pravo mjesto u ovoj Boţjoj

veliĉanstvenoj moćnoj cjelovitosti.

Tako molitva Oĉe naš ocrtava pred našim oĉima cijelu tvorevinu koju gledamo

kroz Boţje naoĉale i mogućnosti. Tek u ĉetvrtoj molbi moţemo donijeti ljudske

potrebe pred Boga.

Molba nam govori na jednostavan naĉin o tome koliko smo ovisni o Bogu. Dijete

moli od svog Oca ono što svaki dan treba. U pustinji je Boţji narod dobio svaki dan

manu-porciju od Boga. Tako su dobili sasvim vidljivo svjedoĉanstvo, koliko su

ovisni o Boţjoj brizi. Tako nas i Isus uĉi da našim osnovnim potrebama Bog moţe

udovoljiti.

2. Naša sebičnost

Ĉetvrta molba ne ukljuĉuje samo mene, već sve nas: kruh svakidašnji daj nam...

Pouĉan primjer: Jedan aktivan ĉlan crkvene zajednice kupio je auto. On je opisao

svoj auto drugima nazivajući ga 'Gospodnji auto'. On je to ĉinio dosta ĉesto tako da

su svi to ĉuli. Dogodilo se jednom da su mladi u zajednici htjeli ići posjetiti i

ohrabriti mlade u drugoj zajednici. Ideja je bila super, ali postojao je jedan problem.

Nitko nije imao auto. Prije nego su odbacili ideju, netko se sjetio da Gospodin ima

svoj auto u gradu. Tako su otišli i pokucali na vrata ĉlana zajednice i rekli da bi

Gospodin sad trebao svoj auto. Moţete već pogoditi da mladi nisu dobili auto.

Mjesto auta je u garaţi i tamo mora i ostati. Lako je moliti Oca da kruh svakidašnji

da nama... Ali veoma je teško drţati zajedniĉkim ono dobro što je Gospodin baš meni

dao! Isto je tako vrlo lako misliti da ono imanje, novac, zdravlje, obrazovanje i

57

vrijeme koje mi je Bog dao, pripadaju samo meni. Isus ipak uĉi: Kruh naš

svakidašnji daj nam danas!

Ova nas molba uĉi bratsku ljubav. Ne molim kruh samo za sebe, već i za

bliţnje. Ali, na ţalost, u ovom svijetu vlada duh sebiĉnosti. «Ĉovjek je ĉovjeku vuk»,

kaţe stara izreka. U ţivotnim borbama ne gledamo mnogo na naše bliţnje, kako je

njima. Kao vukovi guramo se samo zbog svojih vlastitih koristi i interesa.

Poslodavac ţeli da radnik radi što jeftinije ne misleći ima li njegova obitelj kruh na

stolu. Radnik opet pokušava zaraditi i iskoristiti poslodavaca da što manjim radom

dobije što više. Mnogi izbjegavaju plaćanje poreza koliko je to moguće. Današnji

društveni ţivot se temelji na sebiĉnosti. Politika, trgovinski, sindikalni, industrijski

ţivot je rat svih protiv svih. Svako misli samo na sebe. MeĊu njima je Oĉe naš

molitva na usnama najveći neprijatelj!

U jednoj se seljaĉkoj obitelji svaki dan okupljalo kako bi se ĉitala Bibliju i

molilo. Jednom poslije zajedništva doĊe susjed, otac velike siromašne obitelji, i

zamoli malo pšenice za kruh i sijanje u polju. Ali ga je bogati susjed otjerao praznih

ruku natrag. Malo kasnije doĊe sin bogatog oca i reĉe:

- Oĉe, i ja bih ţelio imati tvoje ţitnice s pšenicom.

- No, što bi s njima uradio? - upita otac zbunjeno.

- Uslišao bih tvoju molitvu za siromašne koju si jutros molio. Dao bih susjedu

pšenice tako da dobije kruh.

Bog daje dovoljno hrane za ĉitavo ĉovjeĉanstvo. Ipak ima mnogo ljudi koji

gladuju i trpe zbog neuhranjenosti. U isto se vrijeme u drugim zemljama pali

ogromna koliĉina hrane ili se baca u more zbog povišenja cijena ili drugih razloga, a

proizvodi se alkohol za prokletstvo ljudi. Svjetsko gospodarstvo se temelji na

sebiĉnosti. Ne radimo po duhu Oĉenaš molitve.

Ovaj duh vremena pokušava neprestano vladati - Boţjom djecom. Isus je to

predvidio i rekao: «Razmahat će se bezakonje i ljubav će kod mnogih ohladnjeti»

(Mt 24, 12).

Ova nas molba ţeli voditi u meĊusobni ţivot ljubavi s našim bliţnjima. Ona nas

uĉi da vidimo svoju povezanost s drugima i meĊusobnu pripadnost. Kad iskreno

molimo ovu molbu, vidimo svoju sebiĉnost kao grijeh koji moramo priznati Bogu i

moliti za ljubav. «U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio

nas i poslao Sina svoga kao ţrtvu pomirnicu za naše grijehe»(1 Iv 4,10).

Cilj je da uz osobne potrebe nosim u molitvama pred Boga i potrebe, bolesti i

nezaposlenosti susjeda i poznanika jer sam svijet progledao kroz naoĉale koje je Bog

dao te uvidio da se ne radi samo o meni i mojim potrebama.

58

3. Svagdašnji kruh

"Traţite najprije Boţje kraljevstvo»: prvo Boţje kraljevstvo; prva, druga i treća

molba. Onda će nam sve drugo Bog nadodati; ĉetvrta molba.

U drugoj polovini ove molitve, posvojni pridjev se mijenja od "tvoj" u "naš", jer

prelazimo s Boţjih stvari na naše. Nakon što smo izrazili koliko nam je ţarko stalo

do njegove slave, sada iskazujemo svoju skromnu ovisnost o njegovoj milosti.

Premda svoje osobne potrebe stavljamo na drugo i sporedno mjesto, Bog, nebeski

Otac, Kralj, neće ih ukloniti. Odbiti ih uopće spomenuti u molitvi (iz razloga da ne

ţelimo smetati Boga takvim sitnicama), isto je tako velika pogreška kao dopustiti da

one prevladaju u našim molitvama. Jer budući da je Bog "naš Otac na nebesima", i

ljubi nas oĉinskom ljubavi, njega zanima potpuno blagostanje njegove djece i ţeli da

mu s povjerenjem navedemo svoje potrebe, svoju potrebu za hranom, oproštenjem i

osloboĊenjem od zla. Ništa nije toliko veliko i ništa toliko malo da ne bismo mogli

moliti za to Boga.

Ovoj molbi pripadaju sve naše ljudske potrebe. Isus je napravio za njih osobitu

molbu u molitvi Oĉe naš. Naš nebeski Otac se brine za sve naše ljudske potrebe. Naš

svagdašnji ţivot nije toliko mala stvar da ga ne bi dirnula.

Imamo mnogo naših ljudskih potreba i sve su obuhvaćene ĉetvrtom molbom.

Nekim ranim biblijskim tumaĉima izgledalo je, posebno nakon tri uvodne plemenite

molbe u odnosu na Boţju slavu, neprikladnim da se sad spustimo na tako zemaljsku i

tjelesnu razinu. Zato su ovu molbu tumaĉili alegorijski, u prenesenom znaĉenju.

«Kruh, na koji je Isus mislio», rekli su, «mora biti duhovne prirode».

Trebamo biti zahvalni za dublje ovozemaljsko biblijsko razumijevanje

reformatora. U svezi s takvim produhovljavanjem crkvenih otaca, Calvin je

primijetio: "To je krajnja besmislica". Luther je bio dovoljno mudar da vidi kako

kruh simbolizira "sve što je potrebno za odrţanje ovoga ţivota, kao što je hrana,

zdravo tijelo, povoljne vremenske prilike, kuća, dom, ţena, djeca, dobra vlada i mir»,

i po svoj prilici trebali bismo dodati da je Isus pod kruhom više mislio na potrebe

nego na raskoši ţivota.

Luther nabraja u svom tumaĉenju stvari, koje pripadaju u svagdašnji kruh: jelo,

piće, odijelo, obuća, kuća, njiva, blago, novac, vrla supruga, valjana djeca, mir,

zdravlje itd. Nama ljudima ove stvari nisu male stvari. Naprotiv, sve nam je to bitno.

Ĉetvrtom molbom mi sve to stavljamo u Boţje ruke, i njegova nam rijeĉ obećava: "A

moj će Bog ispuniti u Isusu Kristu svaku vašu potrebu raskošno prema svom

bogatstvu" (Fil 4,19).

59

Ima ljudi koji svjesno ili nesvjesno dijele svoj ţivot na dva dijela. Jedan dio ţive

na duhovnom nivou, u kojom uzimaju Boga sa sobom u svemu. Ali svoj svagdašnji

ţivot odvajaju od toga. Sami se brinu za sebe. Idu poboţno u crkvu, ali kod kuće ţive

sasvim bez Boga.

Ĉetvrta molba nam pokazuje, kako je pogrešan taj stav. Mi imamo samo jedan

ţivot. I taj se ţivot ne moţe dijeliti. Ili je Bog sve u svemu ili je Bog izvan našeg

ţivota, bilo da smo siromašni ili bogati. Isus nam je kruh ţivota, jedini put u vjeĉni

ţivot. Bez njega smo izgubljeni.

U našim zemaljskim potrebama nije ništa neduhovno. Sve stvari pripadaju

našem odnosu s Bogom. Boţji blagoslov se tiĉe cijelog našeg ţivota. Bog govori u

Ponovljenom zakonu o blagoslovima. Ti blagoslovi pripadaju onima koji slušaju

Boţji glas. "Blagoslovljen ćeš biti u gradu, blagoslovljen u polju. Blagoslovljen će

biti plod utrobe tvoje, rod zemlje tvoje, plod blaga tvoga, mlad krava tvojih i prirast

stada tvoga. Blagoslovljen će biti tvoj koš i, naćve tvoje. Blagoslovljen ćeš biti kad

ulaziš, blagoslovljen kad izlaziš" (Pnz 28:3-8). Vidimo da ništa ne ostaje bez Boţjeg

blagoslova.

Kad se molimo «kruh naš svagdašnji daj nam danas», moţemo se sa sigurnošću

pouzdati u nebeskog Oca jer on zna što nam je svakodnevno potrebno. Svima

odgovara savjet iz Izreka: «Udalji od mene licemjernu i laţnu riječ; ne daj mi

siromaštva ni bogatstva: hrani me kruhom mojim, dostatnim; inače bih, presitivši se,

zatajio tebe i rekao: 'Tko je Jahve? Ili bih, osiromašivši, krao i oskvrnuo ime Boga

svojega» (Iz 30,8-9). Ovo vodi bogataša da odbaci raskošan stol i siromaha da ne

zahtijeva toliko od drugih i da ne bude ogorĉen prema bogatašima.

Ovaj biblijski redak zabranjuje i rasipnost. Boţji se kruh ne smije nikada rasipati.

Isus je ovo uĉio i kad je nahranio tisuće ljudi. Zapovjedio je da «skupite pretekle

ulomke da ništa ne propadne!» (Iv 6,12) Kruh koji se dobiva kao dar Boţji svet i ne

smije se bez razloga rasipati ni jedna mrvica.

U ljudski ţivot ulazi velika zaštita kad se u vjeri moli: "Kruh naš svagdašnji daj

nam danas!" "Ako se upotrebljava ujutro, ova molba će traţiti kruh za dan koji je

upravo zapoĉeo. Naveĉer će se moliti za sutrašnji kruh", kaţe A. M. Hunter. Tada

predajemo cijeli naš ţivot u sigurne ruke našega dragog Oca. Ova molba sadrţi sve

što pripada ţivotu na ovome svijetu", kaţe dr. Martin Luther u Velikom katekizmu.

Ako on povuĉe svoje blagoslivljajuće ruke od nas, ništa ne moţemo postići svojom

snagom.

4. Sutrašnji dan

60

Ţivimo li za ovaj dan ili nas ispunjava briga i strah za sutra? Imamo li osnovnu

sigurnost u Bogu? On nas je stvorio. Svi naši dani su u njegovom znanju. Obećao je

brinuti se za nas. Ova nam molba pokazuje Boţju neshvatljivu brigu za

svakodnevnicu. Sve što imamo - da postojimo - je Boţji dar: naš ţivot, prijatelji,

dom, darovi koje smo dobili kad smo se rodili i darovi Duha Svetoga. Bez Boga ne bi

nitko ţivio ni jedan dan.

"Što je strah?» pita Soren Kierkegaard. i odgovara, "Sutrašnji dan". Isus kaţe:

"Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se!" (Mt

6,34). On spominje hranu, piće i odijelo. Svakidašnji kruh je bio u tadašnje vrijeme

veliki problem. Mi ţivimo drukĉije. Mnogi ljudi imaju ono što trebaju, barem ovdje

u Europi. Ipak mi ne brinemo manje negoli ljudi biblijskog vremena. Mnogo puta ne

znamo ni reći ĉega se bojimo. Brige nas poput unutarnjeg nemira - tjeskobe, grizu i

ne napuštaju.

Mnogi ljudi više pate od boli ţivota, nego od boli smrti. Mi se bojimo za sam

ţivot, nesigurnost, nepoznate svakidašnje opasnosti itd. Kratko reĉeno, za sutrašnji

dan. Zato nas Isus opominje: "Svakom je danu dosta njegove muke".

Kad nosimo na našim ramenima brige za sutrašnji dan, nije ĉudo da nemamo

snage izdrţati zahtjeve današnjeg dana. Osim toga, mi nosimo sa sobom mnogo puta

terete prošlosti; krivnje, ţalosti, stare nepravednosti i boli. Ponovno doţivljavamo

bolne dogaĊaje koji su prošli. I svaki put te stvari postanu sve gore i gore. Osim

toga, mi sada nosimo i terete za koje mislimo da će sutra biti na našim ramenima.

Tako nam ostaje malo snage da izdrţimo današnji dan.

Sasvim je jasno da se ovakva nerazumljivost osvećuje. Mnogi se ljudi ruše pod

takvim teretima. Naše tijelo ne prihvaća oproštenje grijeha. Tko ne moţe pobijediti

svoje brige, ranije ostari. Ništa ĉovjeka toliko ne stari kao neprestani strah. Nekada se

to vidi po pogledu. "Veselo srce razvedrava lice, a bol u srcu tjeskoba je duhu" (Izr

15.13).

Brige ĉine ĉovjeka usamljenim. Ĉovjek nije zabrinut samo za svoje probleme, već

i za okolinu, najĉešće svoju rodbinu. Ţivot ĉovjeka koga tište brige, je mraĉan.

Netko moţe drţati sve svoje brige u sebi, ali ih je nemoguće dugo zatajiti od drugih.

Zato je vrlo vaţno pobijediti ih, a ne zatajiti .

Mi dobro znamo posljedice koje slijede zbog briga. To sve šteti našem zdravlju.

One uništavaju ţivce, mogućnost spavanja, apetit, sposobnosti za rad i opće zdravlje.

Unatoĉ tome, mnoge bolesti imaju duševne posljedice. Nekoga boli glava, nekome se

vrti, nekome srce jaĉe lupa, nekome se krvni tlak povisio, ţeludac reagira itd. Isus

nam lijepo kaţe da tim brigama ne moţemo produţiti ţivot ni jedan lakat, naprotiv,

61

svoj ţivot moţemo skratiti mnogim brigama. "Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo

duh suši kosti" (Izr 17,22).

Evo, još rijeĉi mudrosti iz Biblije:"Kad je čovjek bolestan, njegov ga duh podiţe,

a ubijen duh tko će podići?" (Izr 18,14). Platon, poznati filozof, još prije 2000 godina

rekao je: "Najveća pogreška, koju ĉine lijeĉnici, je da pokušavaju izlijeĉiti tijelo, a da

ne pokušavaju izlijeĉiti dušu. Duša i tijelo je jedno te ih se ne moţe odvojiti".

Današnji lijeĉnici ne ĉine ovakve pogreške. Ali osloboĊenje od briga i tjeskoba ovisi

o ĉovjeku i njegovoj volji da se oslobodi. On mora dobiti novi ţivotni stav. Duša

treba dobiti mir. Sada ćemo razmatrati kako moţemo dobiti pobjedu nad našim

brigama i osloboditi ih da bi ţivjeli veselo današnji i sutrašnji dan.

5. Pobjeda od briga

Netko moţe reći: "Ja mnogo patim zbog briga. One me muĉe danju i noću. Ja ne

mogu ništa». Sigurno moţemo reći da barem u ovom sluĉaju, razlog nije slom ţivca.

Već je na ljudskom nivou moguće naći pomoć. Kad je Isus na Gori govorio o

brigama, pozvao je ĉovjeka na zdravu sposobnost rasuĊivanja. Prije svega ne

smijemo izgubiti vjeru u to da se to isplati. Ako padnemo u neraspoloţenje zbog

poraza, izgubili smo borbu. Mi trebamo imati volju za pobjedu, cilj, smisao i svrhu

ţivota.

Ĉudno je da ima ljudi koji se stvarno ne ţele osloboditi od svojih briga. Nisu

zadovoljni ako nemaju nešto za ĉime ţale. Istovremeno se pozivaju na suosjećanje

(empatiju) svoje rodbine i svojih prijatelja. Izgleda da im nikad nije dosta i ţale se,

da ih nitko ne razumije i ne voli. Njima ne ostaje ništa drugo osim samosaţaljenja.

Ali samosaţaljenja ne lijeĉi nikoga. Ono ĉini zlo još gorim.

Ako se ţelimo osloboditi od svojih briga, moramo se prije svega osloboditi

egocentriĉnosti, odnosno da se ne vrtimo oko sebe. Moramo se osloboditi kruga

briga. To nije, doduše, lako, ali je bitno. Ako to uspijemo, pobjeda je dosegnuta.

Utoĉište briga je u osjećajnom ţivotu. Koliko osjećaji vladaju u nama, toliko se

odmiĉemo od razuma. Osjećaji razgovaraju sami sa sobom te je naša zdrava

sposobnost rasuĊivanja prisiljena da šuti. Tako dugo dok osjećaji vladaju, ne

moţemo misliti jasno.

Moţemo misliti da nas naš razum savjetuje da se bojimo, ali stvar nije takva. Ĉim

se probudimo iz "hipnoze", sve izgleda sasvim drukĉije. Tek tada smo sposobni

misliti pametno.

Tada vidimo kako su uzaludne i beskorisne brige. "Pogledajte ptice nebeske! Niti

siju niti ţanju, niti sabiru u ţitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Promotrite poljske

62

ljiljane kako rastu! Niti siju, niti ţanju. A ja vam kaţem da se ni Salomon u svoj

raskoši svojoj nije zaodjenuo kao jedan od njih. Pa ako tako Bog odijeva poljsku

travu, koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas." (Matej

6).

Ako se pouzdamo u Boga, moţemo rasti kao ljiljani i radovati se kao nebeske

ptice. Bog je i danas kao što je bio u Ilijino doba: «Brašno se nije potrošilo i u vrču

nije nestalo ulja» 1 Kralj 17,16). On je još obećao: «I zazovi me u dan tjeskobe:

oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti» (Ps 50,15).

Tko ovako nauĉi prihvatiti svoj ţivot iz ruke Oca, bit će zadovoljan. Zabrinutost

je grijeh, jer je to nevjera koja ruši naš ţivot. Nezadovoljstvo ujeda ţivot kao vatra.

Zadovoljstvo je blagoslov koje Bog daje onima, koji se uzdaju u Njega. «Uistinu,

vjera je veliki izvor dobitka ako je duh zadovoljan s onim što ima» ( 1 Tim 6,6).

Mi se trebamo pomiriti sa ţivotom! I s onim što nas plaši. Neka bude što bude.

Ne isplati se suprotstavljati onome, što se ne moţe promijeniti. Ako bude tako loše

kao što smo mislili, moramo prihvatiti tu ĉinjenicu i hrabro se suoĉiti s istinom

odnosno kriţem ţivota kojeg Bog dopusta, ali nam i daje sve što trebamo za nošenje

ţivotnog kriţa.

Kad je ĉovjek probuĊen iz "hipnoze", uviĊa da su brige bile većinom

bezrazloţne. Mi smo izgradili za sebe muĉilište od straha zbog toliko stvari koje se

nikada nisu dogodile. I ako bi se dogodilo nešto takvo, sama bi bol od toga bila toliko

mala da se ne moţe usporediti s mukom koju smo prouzroĉili sebi tjeskobom koja je

trajala godinama/ mjesecima.

Ĉetvrta je molba pobjeda nad brigama ako je molimo u vjeri. Jer molitva poĉinje

rijeĉima: "Oĉe naš, koji jesi na nebesima." Naše svakidašnje potrebe, cijeli naš ţivot i

sve što mu pripada stavili smo u ruke našeg nebeskog Oca. I tko od svega srca moţe

priznati svoju vjeru: "Ja vjerujem u Boga, Oca svemogućega", našao je sigurnu

zaštitu u Bogu. Na kraju svoga govora na Gori Isus je rekao ovako: "Jer zna Otac vaš

nebeski da vam je to sve potrebno."

6. Zajednica

Bog ima tako široko srce da ţeli biti i moj i tvoj Otac. Oĉe naš molitva je

zajedniĉka molitva. Trebamo osjećati jedinstvo sa svima, kojima je Bog Otac. Boţja

djeca su braća i sestre.

U ĉetvrtoj molbi je ukljuĉeno cijelo ĉovjeĉanstvo. Reformator Luther tumaĉi da

mi ovom molbom molimo Boga da nama i svima da što je potrebno. NAMA I

SVIMA!

63

Mnogo puta izgubimo ovo iz vida te se molimo samo za sebe i za naše drage.

Hvala Bogu da mi imamo pravo nositi pred Boga molitve za svoje potrebe, ali

molitva nije ograniĉena samo na to. U molitvi bi se trebala oĉitovati i ljubav prema

našim bliţnjima tako da se ne izoliramo i okruţimo samo sebiĉno oko sebe. Na

primjer, na televiziji vidimo milijune i milijune ljudi koji su gladni i umiru od gladi.

To bi nam trebao biti izazov za molitve. Njeţni osjećaji i lijepe rijeĉi im ne pomaţu.

Ĉetvrta molitva bi nas i trebala probuditi da vidimo našu duţnost i uĉinimo ono što

moţemo.

Na ovakav naĉin se oslobaĊamo naših briga. To je dobar lijek da zaboravimo

svoje brige, koje su male prema brigama onih koji nemaju hrane ni odijela.

7. Rad i zahvalnost

U ĉetvrtoj molbi se nalazi rijeĉ daj. Svagdašnji kruh je dar koji Bog daje. Mnogi

prigovaraju da moraju sami raditi i muĉiti se za svoj kruh. A za svagdašnji kruh

mogu samo sebi zahvaliti da to nije nikakav kruh milosti.

Svakako je istina da mi svojim radom zaraĊujemo svoju hranu. "Ako tko neće

raditi, neka i ne jede!" (1 Sol 3,10). Ali tko nam je dao posao? I tko nam je dao

zdravlje da moţemo raditi? Na svemu tome trebamo zahvaliti Bogu. To nije u našim

rukama.

Ova molba uvaţava i rad koji je Boţji dar i koji pripada u svagdašnji kruh.

Molitva posvećuje rad. Ima ljudi koji doţivljavaju rad kao neko zlo, ĉak i

prokletstvo. No, Bog ga je dao za blagoslov. Već prije pada u grijeh Bog je rekao

Adamu i Evi da obraĊuju i ĉuvaju Edenski vrt (Pos 2,15). Sam Bog neprestano radi

(Iv 5,17). I u nebeskoj slavi, gdje više nema prokletstva, sveti sluţe Bogu (Otk 22,3).

Ali grijeh ĉini rad neplodnim i teškim. Ako ĉovjek ne vidi svagdašnji kruh i rad

kao dar koji je Bog dao i ne prihvaća ga iz Boţje ruke, iskusit će ono što je iskusio

psalmist: »Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh

muke: miljenicima svojim u snu on daje» (Ps 127,2). A ţivot nema nikakav smisao,

cilj, koji bi zadovoljio ĉovjekovu najdublju potrebu. Pritišću ţalost i briga, nemir i

strah. Nestaje blagoslov. To je tako, kad ĉovjek radi na takav naĉin koji Bog ne moţe

odobriti. Ako ĉovjek ukrade svoj kruh, zaradi ga na nepošten naĉin ili drukĉije

sagriješi, Bog ga ne moţe blagosloviti. Lopov je i onaj koji uzima kruh i sve

zemaljske potrebe bez molitve Bogu.

Od deset gubavaca samo se jedan vratio da da slavu Bogu za ozdravljenje. Mi

imamo još više razloga za zahvalu. Mi zahvaljujemo Bogu kad ozdravimo. Ali kako

ĉesto zahvaljujemo zato što smo saĉuvani od bolesti i kušnji? Zahvaljujemo li Bogu

64

što moţemo ĉuti, vidjeti, osjećati, itd.? Ne trebamo ništa drugo nego ići u bolnice i

vidjeti pacijente. Kada ne bismo bili tako slijepi i nezahvalni kao devet gubavaca,

sigurno bi naša srca poĉela zahvaljivati za Boţje darove.

"Blagoslivljaj Gospodina, dušo moja i ne zaboravi dobročinstva njegova" (Ps

103,2) Njegova dobra djela prema nama su toliko brojna da ih nikada ne moţemo

nabrojati. Lakše ih je zaboraviti i ne primijetiti.

Razmaţena djeca osjećaju vrlo malo zahvalnosti za darove, koje su dobila.

Moţemo biti razmaţeni u odnosu prema Boţjim darovima. Budući da smo navikli da

dobijemo kruh svagdašnji, mislimo da nam to prirodno pripada i zaboravljamo za to

zahvaliti Bogu. Ne nauĉimo zahvaljivati prije negoli nam Bog uskrati svoje darove.

Tek tada se nauĉimo prepoznati Boţju dobrotu.

Oni koji su morali izdrţati/ ţrtvovati u ţivotu mnogo, najzahvalniji su i

najzadovoljniji. Oni neprestano svjedoĉe kako je Bog dobar i kako Bog drţi svoja

obećanja: "Bacite svu svoju brigu na njega, jer se on brine za vas!" (1 Petr 5,7). "Baš

sam ja mogao to iskusiti u ţivotu", kaţu oni.» On se brinuo za mene svaki dan».

Stavio sam svoje brige na njega i on me nikada nije prevario. Svaki dan imamo

mnogo razloga za zahvaljivanje Bogu.

Nezahvalnost je znak siromaštva. Zahvalnost je znak plemenitosti. Od nje teĉe

radost i snaga!

Peta molba: I OTPUSTI NAM DUGE NAŠE KAKO

MI OTPUŠTAMO DUŢNICIMA NAŠIM

Što to znači?

U ovoj molbi molimo da Otac nebeski ne gleda na naše grijehe, te da ne uskrati

zbog njih uslišanje naših molbi, jer nismo vrijedni da nas usliša zbog naših

zasluga, nego da nam da sve iz milosti, jer svaki dan mnogo griješimo i mnogo

kazne zaslužujemo: stoga ćemo opraštati svesrdno i činiti dobro onima koji se o

nas ogrješuju.

Peta molba poĉinje veznikom i. Tako ona povezuje ovu molbu s prethodnom

molbom kojom smo molili za naš svagdašnji kruh. Lako ostajemo moliti samo za

materijalno dobro, kao oni ljudi koji su doţivjeli Isusovo ĉudo s dvije ribe i pet

kruhova. Isus im je rekao: " Nastojte sebi pribaviti, ne propadljivu hranu, već hranu

koja ima trajnost za ţivot vječni" (Ivan 6,27). Veznik i nas podsjeća da je isto tako

vaţno moliti se za oproštenje grijeha. Ĉovjek ne ţivi samo od kruha, već od svake

65

rijeĉi koja odlazi iz usta Boţjih. Svakodnevno oproštenje grijeha je isto tako

neophodno ţivotu duše kao svagdašnji kruh ţivotu tijela.

U Matejevu evanĊelju se upotrebljava rijeĉ dug, a u Lukinom rijeĉ grijeh.

Razliĉitost rijeĉi dolazi od toga što je Isus odrţao svoj govor na aramejskom, a na

tom jeziku rijeĉ dug ima znaĉenje i grijeha. Kasnije kad se govor prevodio na grĉki,

u Matejevu evanĊelju su tu rijeĉ preveli u dug a u Lukinu u grijeh. Dakle, kad

molitvu Oĉe naš molimo po Matejevu evanĊelju rijeĉ znaĉi i naše grijehe.

Oĉenaš molitva se moţe usporediti s divnim hramom. Na vratima hrama je

napisano: "Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo." (Izl 3,5) Tri

prve molbe molitve su nam otvorile takva veliĉanstva da mnogi misle da bi one bolje

odgovarale molitvama anĊela i velikih svetaca, nego nas obiĉnih grešnika. Ove

molbe su pred nas dovele Boţje velike planove: posvećenje Boţjeg imena, dolazak

Boţjeg kraljevstva i dogaĊaje Boţje volje. Naša je ljudska narav protiv svega toga.

Mi po naravi ne traţimo niti Boţju slavu niti njegovo kraljevstvo, niti njegovu volju.

Ono što je u našem ţivotu protiv toga, treba odstraniti. U Boţje kraljevstvo ne moţe

ući nikakav grijeh. Grijeh bi znaĉilo da se tamo nalazi Sotona, pokvaritelj i uništitelj

ţivota i smrt, jer je grijeh u vlasti Sotone.

Peta molba pokazuje da u ovom divnom hramu oĉekuju ĉlanove otpalog

ĉovjeĉanstva. Peta je molba ispovjedaonica kroz koju se ulazi unutra. Isus se brine za

naše materijalne potrebe, ali naglašava da materijalno nije dosta. Svagdašnji kruh je

neophodan, ali je isto tako neophodno svakodnevno oproštenje grijeha i

sudjelovanje u vjeĉnom ţivotu.

Oproštenje je isto tako neophodno za ţivot i zdravlje duše kao što je hrana

neophodna za tijelo. Grijeh se usporeĊuje s "dugom", jer zasluţuje kaznu. Ali kad

Bog oprosti grijeh, on otpušta kaznu i odbacuje optuţbu protiv nas.

1. Što je grijeh?

Prije nego što ćemo govoriti o oproštenju grijeha, mora nam biti jasno što u

Bibliji znaĉi grijeh. Bog i grijeh su u suprotnosti kao vatra i voda. Oni ne mogu biti

zajedno. Ili vatra isparuje vodu u zrak ili voda gasi vatru. Grijeh nema pravo

prebivanja u Boţjem kraljevstvu, zato ga treba odbaciti kako bismo baštinili vjeĉni

ţivot.

Trebamo znati dvije ĉinjenice. Prvo, grijeh je apsolutan, bezuvjetan. Drugo, mi

sami ne znamo što je grijeh, već nam Biblija koja nam je autoritet, to otkriva.

66

Moramo odbaciti i najmanji grijeh. Moţda nismo pijanci, lopovi, bludnici.

Moţda nitko ne moţe uperiti prst na nas zbog prekršaja. Ali unatoĉ tome, ne moţemo

biti nevini pred Bogom.

Grijeh se ne predstavlja uvijek kao "ričući lav" ( 1 Pet 5,8), već ĉesto kao tajni,

nevidljivi, mali, "uginula muha" (Prop 10.1) ili lukavi, "male lisice" (Pjesma nad

pjesmama 2,15), kojeg ne smatramo opasnim, ali od kojega se moramo odmaknuti.

Ako bi se pustila jedna jedina "uginula muha" u Boţje kraljevstvo, tamo bi ih uskoro

bilo stotine i milijuni, cijela pokvarena vlast grijeha. Sve to bi djelovalo tako da Bog

ne bi bio centar cjelokupnog ţivota.

Ova nas molba vodi k ispitivanju našeg odnosa prema grijehu. Kakav je moj

odnos prema grijehu? Kakav je moj svijet misli? Poĉnimo malo ispitivati kakve misli

imamo? Traţe li one prije svega Boga i njegovu volju? Bi li se usudio dati da najbolji

prijatelj vidi sve moje misli jednog jedinog dana?

Ili moji osjećaji? Jesu li oni uvijek ĉisti? Moţe li Bog njima upravljati? Ili moja

volja? Traţi li moja volja uvijek Boţje putove? Vlada li Bog? Ţar moje volje ne

kruţi više oko ega nego oko ţivoga Boga? Vidim li koliko je moja volja pokvarena?

Mnogi ljudi ţive u velikom sumraku ili ĉak u tami ili su izgubljeni kad je u

pitanju grijeh. Ĉesto se kaţe da je grijeh kad netko pije, krade ili laţe. To je grijeh,

ali još nismo u suštini grijeha. Ljudi kaţu da su moţda sagriješili ili da ĉak nikada u

svom ţivotu nisu sagriješili. To je posljedica nepoznavanja sebe i Boţje rijeĉi,

Biblije. Moţemo reći da se grijeh nalazi u tome što ga nismo u stanju vidjeti. Kad

molimo ovu molbu, molimo da vidimo grijeh kao što ga Bog vidi.

Vidimo li naš grijeh kao što ga Bog vidi? Pavao piše u Poslanici

Rimljanima:"Jer iako su upoznali Boga, nisu mu iskazali ni slavu ni zahvalnost kao

Bogu. Naprotiv, postali su isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce

potamnjelo." (Rim 1,21)

Npr. razmišljajmo o mladom ĉovjeku, koji je vrlo hladan i neljubazan prema

svojoj majci. Susrećemo se s njim i razgovaramo o tome da njegovo ponašanje

prema majci nije dobro. Ali on to ne razumije. On zapoĉinje optuţivati svoju majku.

On ne vidi da nema ljubavi prema svojoj majci. To je njegova nesreća, njegova

sljepoća. Takav je naš odnos prema Bogu. Naša nesreća je u tome da ne vidimo svoju

nemilosrdnost.

Kakav je naš stav prema svetom, ţivom Bogu, njegovom imenu, njegovoj rijeĉi?

Mi vjerujemo Bogu. Vjerujemo da je on stvorio nebo i zemlju. Vjerujemo da nam je

on dao svoju rijeĉ. Vjerujemo da je on govorio u svom Sinu Isusu Kristu. Vjerujemo

da je Isus ţivio i trpio na kriţu.

67

Ali kako je kad ovaj Bog ţeli govoriti s nama? Mi nemamo vremena ni volje za

to. Mi nemamo vremena za Njegovu rijeĉ Ono što ljudi govore i pišu, više nas

zanima. Za to imamo vremena. Mi se odnosimo prema Bogu, našem Stvoritelju i

našem Gospodinu tako kao prema jednom ĉovjeku. To je grijeh. Mi smo puni sebe.

Naš vlastiti JA je u sredini srca - na Boţjem mjestu. Naše srce protestira protiv Boga.

Vidimo li to?

Grijeh je kad prekršimo zakon Boţji, odvraćamo se srcem od Boga i griješimo.

Griješiti moţemo kad prekršimo zapovijedi ne samo ĉinom nego i mišlju, ţeljom,

rijeĉju ili kad propustimo uĉiniti ono što smo duţni uĉiniti, svojevoljno ili zbog

slabosti.

Osim toga, ĉovjek ima i grijeh u kojem se raĊa. To je istoĉni grijeh koji je ĉovjek

naslijedio od Adama i Eve. I mi se svi raĊamo s ovim grijehom, jer Biblija nam jasno

kaţe da «nema nikoga koji traţi Boga, nema ni jednoga jedinoga koji čini dobro»

(Rim 3,11-12).

Naravno, ima i takozvanih "uvjetnih, ograniĉenih" stvari - adiafora. Pri tim

stvarima ĉovjek sam odluĉuje pred Boţjem licem kako se treba ponašati ili što

uĉiniti. ("Uvjetne stvari": neki mogu piti vino, drugi ne, ili jesti meso, ili gledati

neke filmove, drugi opet ne mogu itd.). Od stvari koje kopaju zemlju ispod našeg

vjerskog / duhovnog ţivota, oslabljuju našu vjeru, mame nas u svijet, moramo se

odvojiti. Uvijek je dobro pitati se jesmo li sablaznili druge, npr. pili alkohol s

ĉovjekom koji ima problema s time. Ili udaljuje li nas to od Boga, je li to po Boţjoj

volji. U Poslanici Filipljanima piše: "Sve što je čestito, što je dično, što je pravedno,

što je nevino, što je ljubazno, što je na dobru glasu, i sve što je kreposno i hvale

vrijedno, to neka bude sadrţaj vaših misli". (Fil 4,8)

Drukĉije reĉeno: "Sve mi je dopušteno, ali sve nije korisno. Sve mi je dopušteno,

ali ja neću ničemu robovati" (1.Kor.6:12). Ja moram izbjegavati sve što škodi mom

duhovnom ţivotu. Prije svega trebam paziti na to da me nikakav hobi i navike ili

nešto sliĉno ne zarobljava, npr. šport ili gledanje TV.

U ovim stvarima imamo razliĉite misli. Pavao piše u Poslanici Rimljanima:

"Slabog u vjeri primajte u svoje društvo bez osuĎivanja različitih mišljenja! Jedan

vjeruje da smije sve jesti; drugi, naprotiv, koji je slab u vjeri, jede samo povrće. Koji

jede sve, neka ne prezire onoga koji ne jede sve; a koji ne jede sve, neka ne sudi

onoga koji jede sve, jer ga je Bog primio meĎu svoje. A ti, zašto sudiš brata svoga?

Ili ti, zašto prezireš brata svoga? Ta, svi ćemo stajati pred Boţjim sudom. Prema

tome, svaki će od nas dati Bogu račun sam za se." (Rim 14,1-3,10-12)

68

Ali, iako ima takvih uvjetnih, ograniĉenih stvari, trebamo paziti da ne miješamo

grijeh s uvjetnim stvarima, to jest da se ne ponašamo da nam sam grijeh postane

ograniĉena stvar. Grijeh je uvijek apsolutan. Ono što Biblija kaţe da je grijeh, jest

grijeh u svim vremenima, svim narodima, na svim stranama svijeta. Ono što je bio

grijeh Petru, to je grijeh i meni i svima nama. Ono što je grijeh u Hrvatskoj, to je

grijeh u Njemaĉkoj i u SAD. Ono što je grijeh svećeniku, jest grijeh i mladoj osobi.

Grijeh nije geografski pojam niti se ne mijenja s vremenom. Grijeh je apsolutan!

Vrlo je vaţno kako se u crkvama, na duhovnim sastancima navješćuje istina o

grijehu. Neki osjećaju da svećenici uvijek propovijedaju samo o grijehu te grde i

poniţavaju slušatelje. Opet, ako se o grijehu govori površno, slika o Boţjoj milosti će

biti iskrivljena. Zbog ovih stvari je veoma vaţno da se propovijeda i o grijehu i o

evanĊelju, jer oni hodaju ruku pod ruku. Jer ako se ne propovijeda o grijehu,

kršćanstvo će se promijeniti u opću religiju. Ako se propovijeda samo o nezasluţenoj

Boţjoj milosti, a ne i o grijehu i pokvarenosti ĉovjeka, rijeĉ o kriţu ostaje bez

znaĉenja i bez sile, jer «govor o kriţu ludost je za one, koje propadaju, a za nas koji

se spašavamo sila je Boţja" (1 Kor 1,18).

Ako se ne govori o grijehu, kršćanstvo nije više kršćanstvo i ostaje bez

znaĉenja. I mnogo puta se pa ĉak i u ovo moderno vrijeme to dogaĊa. Umjesto o

grijehu, više se govori o bolesti, o manama, o slabostima, neuspjesima itd. Sve se

moţe tumaĉiti i ĉak braniti psihologijom. I sve to zvuĉi ljepše, znanstveno. Rijetko

mislimo da je razlog za to grijeh. Mnogo puta mislimo da to nema veze s Bogom.

Ipak grijeh uvijek ima veze s Bogom. EvanĊelist Ivan kaţe da je grijeh kršenje

zakona. (1.Ivan.3:4) Boţja je volja ĉovjeku zakon. I kršenje ovog zakona je uvreda

svetoga Boga. EvanĊelist Ivan kaţe: "Tko počinja grijeh, od Đavla je". (1 Ivan 3,8)

Baš ovo govori da je grijeh ozbiljna stvar. Grijeh je pobuna protiv Boga. Zato se sav

grijeh, bio manji ili veći, osvećuje ĉovjekovom nesrećom.

2. Grijeh (krivnja) je dug

Grijeh ili dug? U Oĉenaš molitvi zapisanoj u Matejevu evanĊelju imamo rijeĉ

dug, a u Lukinu evanĊelju imamo rijeĉ grijeh.

Grijeh je dug. Dug je ono što smo ostali duţni nekome platiti. Kome smo duţni?

Duţni smo sebi. Kad sagriješimo, oduzimamo od sebe nešto te naš ţivot postaje

siromašniji. Grijeh šteti ĉinitelju. On kalja i kvari dušu ĉovjeka i ĉitavo biće. "Tko se

ogriješi o mene, udi svojoj duši: svi koji mene mrze ljube smrt."

Mnogi brane svoj grijeh govoreći da svako ima svoj privatni ţivot i moţe ĉiniti s

njim što hoće. Ali ţivot nije naš vlastiti. Nismo ga mogli dati sebi, niti smijemo raditi

69

s njim što hoćemo. On je dar Boţji. Odgovorni smo Bogu koji je svakom ţivotu dao

plan i smisao (Ps 139,16, Izr 16,4).

U Bibliji nije ništa toliko jasno reĉeno kao da je ţivot dar Boţji, te da za njega

moramo dati raĉun Bogu. Zato grijeh nije takav dug prema nama da bismo sami sebi

oprostili.

Grijeh je dug prema našim bliţnjima. Stvoreni smo za ţivot u zajednici i vezani

smo neprekidnim odnosima s drugim ljudima. Imamo duţnosti prema sugraĊanima.

Biblija nam piše da ne smijemo biti duţni ništa jedan drugome osim da ljubimo jedni

druge (Rim 13,8). Duţni smo svakome ljubav. Jesmo li taj dug platili? Jesmo li

ljubili svoje bliţnje kao same sebe? Jesmo li ĉinili njima ono što ţelimo da oni ĉine

nama ?

Moţemo biti dobri ljudi, ali unatoĉ tome naš dug je veoma velik. Dug podsjeća

na nebrojene propuste, duţnosti koje nismo uĉinili. Pavao piše da je duţan svima.

Ali prije svega grijeh je dug Bogu i zato je to grijeh. David je uništio jedan dom

prouzrokovavši smrt jednoga hrabroga vojnika i donijevši svom narodu sramotu. On

kaţe: "Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom." (Ps 51,6)

Izgubljen, nije bio duţan samo sebi, već je sagriješio Bogu i sebi." Isus nam je jasno

pokazao da je naš dug drugima dug i Bogu. "Meni ste učinili koliko ste učinili

jednomu od ove moje najmanje braće» (Mt 25,40).

Grijeh nije samo dug koji raĉunamo našim dobrim djelima. Grijeh je velik

prekršaj protiv Boga. Grijeh je kada ĉovjek ne štuje Boga kao Boga, već sebe stavlja

na mjesto Boga.

"Svi su sagriješili i lišeni su Boţje slave" (Rim 3,23). U dubini srca imamo samo

sebiĉnost, ambiciju, prljavštinu i zagaĊenost. Pred Boţjom svetosti svaki ĉovjek

mora priznati kao Abraham: "Ja sam samo pepeo i prah". Kao Job moramo reći:

"Odveć sam malen: što da odgovorim?" ( Job 40,4). Kao Izaija: "Tako svi postasmo

nečisti, a sva pravda naša k'o haljine okaljane. Svi mi k'o lišće otpadosmo, i opačine

naše k'o vjetar nas odnose" (Iz 64,5). Kao Pavao: "Jadan ti sam ja čovjek" (Rim

7,24).

"Ako tvrdimo da smo u zajedništvu s njim, a ţivimo u tami, laţemo i ne postupamo

prema istini" ( 1 Iv 1,8). Ali po savjetu Isusa moţemo se moliti: "Oprosti nam duge

naše". Sam Isus je pripremio u hramu ispovjedaonicu. Njegova nas krv otkupljuje

kada molimo ovo oproštenje." Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan:

oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti" (1 Iv 1,9). Moţemo se

poput djeteta pribliţiti nebeskom Ocu. Moţemo ulaziti u taj veliĉanstveni hram

molitve Oĉenaš i upotrebljavati pravo djeteta u njegovom ogromnom bogatstvu.

70

Peta molba nam kaţe da je grijeh dug: otpusti nam duge naše kako i mi

otpuštamo duţnicima našim. Ako je nekome govor kršćanstva o grijehu sablaţnjiv,

još je sablaţnjivije da se grijeh nazove krivnjom ili dugom. Kaţe se da takav govor

stvara bolesne osjećaje krivnje (dugova) u ljudima. I prijeĉi radost ţivota i savršenije

ţivotno razvijanje.

Još se ţešći prigovor budi kad se govori o istoĉnom grijehu, posebno ako se

istoĉni grijeh drţi kao istoĉni dug. Mnogo puta mislimo da ĉovjek ne moţe biti

odgovoran za grijeh, što ga je uĉinio Adam u Edenskom vrtu ili da ĉovjek ne moţe

biti odgovoran za svoje slabosti i mane koje je dobio, kad se rodio. Netko se moţe

uvrijediti zbog toga. Ali Biblija nam jasno kazuje da je istoĉni grijeh dug. Svako od

nas se raĊa kao dijete gnjeva (srdţbe) (Ef 2,3). Unatoĉ tome, svaki ĉovjek sagriješi:

grešna djela, propusti, grijesi u mislima i grijeh, prije svega, protiv najveće

zapovijedi: «Ljubi Gospodina, Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, i

svom pameti svojom i bliţnjega svoga kao samoga sebe!» (Mt 22,37-40).

U svjetlu ove zapovijedi vidimo da nitko nije mogao vršiti Boţje zapovijedi

ljubavi. Biblija govori o tome da je svakome ĉovjeku dana zaduţnica, koja nam je

još protivna (Kol 2,14). Ova nam zaduţnica predstavlja naše dugove, krivnje,

zahtjeve. Ali mnogi ljudi ne mare za ovu zaduţnicu. MeĊutim, oni koji uzimaju ovu

zaduţnicu ozbiljno, pokušavaju je svim snagama platiti: molitvama, uslugama prema

drugima, drugim dobrim djelima, dajući ţrtve i novac za Boţje kraljevstvo itd.

nadajući se da će se dug smanjiti i svota izgledati ljepše. Oni ne shvaćaju da i naša

najbolja djela sadrţe neke neĉiste svari te da naš dug zbog toga cijelo vrijeme raste.

Mi trebamo primiti radosnu vijest, ĉisto predivno EvanĊelje: "Isus izbrisa

zaduţnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovavši je na

kriţ" (Kol 2,14). Naša zaduţnica je izbrisana. I ovo EvanĊelje nam je Radosna vijest.

To smijemo primiti bez ikakvih naših zasluga, samo zbog Boţje divne milosti.

Ako srţ ovoga EvanĊelja shvatimo i primimo to u vjeri, naša zaduţnica je

izbrisana. Po našem Otkupitelju, Isusu Kristu, dobijamo novu snagu i ljubav prema

Bogu i prema bliţnjemu. I dragovoljno od svega srca ţelimo ugoditi Bogu kao

njegova slobodna (ne zarobljena) djeca radujući se što je u Isusovoj smrti naš dug

izmiren (izbrisan). Zato se uvijek molim: otpusti nam duge naše kako i mi

otpuštamo duţnicima našim!

3. Oproštenje grijeha

Oproštenje grijeha je veoma bitan dio u našem ţivotu s Bogom. Dobro je znati

da nam Bog ne oprašta zbog toga što mi molimo, već se oproštenje grijeha temelji na

onome što je Bog uĉinio u Isusu Kristu. Moţemo vjerovati da su grijesi oprošteni jer

71

je Bog to obećao. On nije poput ljudi, koji mogu oprostiti, ali kasnije poĉinju kopati

za grijesima kako bi njima udarili svog bliţnjega. Ljudi mogu lagati, ali Bog ne. U

nebeskom se kraljevstvu oprašta bez rezerve.

Svakidašnje je oproštenje grijeha neophodno ţivotu srca kao što je svagdašnji

kruh neophodan ţivotu tijela. Uvijek ima vjernika kojima je teško priznati stalnu

potrebu za ovom molbom. Ima takvih koji misle da se nakon nanovoroĊenja ne

trebaju dnevno svakodnevno moliti za oproštenje grijeha. Ali sam Isus je svoje

uĉenike nauĉio tu molbu. Sada, u svjetlu ove molbe, umijemo biti iskreni i znamo da

su oni koji ne trebaju ovu molbu zalutali u najopasniji grijeh, oholost i laţ jer misle

da su bez grijeha.

Svakidašnje oproštenje grijeha ne smije voditi do toga da smatramo grijeh

dozvoljenim "jer opet moţemo dobiti oproštenje grijeha". Boţjem djetetu, roĊenom

od Duha, grijeh je uvijek poţar u koji se ne moţe namjerno baciti. Grijeh donosi

uvijek pakao u nutrinu i iz toga mora izaći ĉim upadne u to. Ova molba otkriva da

smo još, iako smo nanovoroĊeni, grešnici, koji su prisiljeni vapiti: «Dragi Oĉe,

oprosti nam naše grijehe», kako kaţe Luther.

Duh je protiv tijela, a tijelo protiv Duha. Ova borba je u svakom

nanovoroĊenom vjerniku. Boţja volja je da tijelo i grijeh ne vladaju. Zbog toga

trebamo i najmanji grijeh dovesti pred svjetlo i moliti se za oproštenje. Kad molimo

"oprosti nam duge naše", priznajemo svoje grijehe Bogu. Ne moţemo ih braniti. Mi

smo krivi za grijehe. Ne moţemo nikako sami izmiriti svoje krivnje. Mi se moramo

uteći Boţjoj milosti.

Molimo se Bogu da nam oprosti, izbriše grijehe, da se više ne sjeća naših

grijeha, već da nas drţi svojom djecom i daje da mu se i dalje moţemo pribliţavati

kao njegova djeca. Molimo se za mir savjesti kako bismo pokušali ponovno ţivjeti

ĉistim srcem. "Sigurnost i radosno srce nikada ne postiţemo, ako ne znamo da su

naši grijesi oprošteni», kaţe Luther."

Ţivot je stalno obnavljanje. I tako je od Duha roĊen vjeĉni ţivot. Ako obnavljanje

prestaje, prestaje i ţivot. Ovo obnavljanje se uvijek dogaĊa po doţivljaju obnavljane

milosti. Tko stvarno moli iz svog srca ovu molbu, prima oproštenje grijeha i obnavlja

se. Sami sebi ne moţemo opraštati niti brisati svoje dugove.

Isus je uĉio da nam samo Bog moţe opraštati. Krv Isusa Krista ĉisti nas od

svakoga grijeha. Ono je jedini pravi lijek za našu bolest. Ono je kljuĉ koji otvara

sjajna nebeska vrata djetetu grijeha i ţalosti. Oproštenje grijeha se shvaća tamo "gdje

svoj vlastiti grijeh postade većim, tu se milost izli u preizobilju" (Rim 5,20). Boţje

oproštenje grijeha se stvarno dogaĊa i ono je neizmjerno. "Jer kako je nebo visoko

72

nad zemljom, milost je njegova s onima koji ga se boje. Kako je istok daleko od

zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša" (Ps 103,11-12).

Jednom je mališan pitao svoju majku: «Što Bog ĉini s onim grijesima koje

oprašta?» Djeĉak je zatim nešto napisao na ploĉu nakon ĉega je majka sve izbrisala i

rekla djeĉaku: "Gdje je sad tvoje pisanje?" «Nigdje», odgovori djeĉak. «Tako, moj

dragi sine, Bog ĉini i s grijehom, kojeg oprašta." Ova nas molba vodi svaki dan do

kriţa, na mjesto opraštanja grijeha. Tamo je izvor snage Boţjeg djeteta. O, koliko je

divna ova reĉenica: "Gdje je oproštenja grijeha, tamo je i ţivot i blaţenstvo." I

"Blaţen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven!" (Ps 32,1).

"Oprosti nam sve naše grijehe" je molitva molitava. Kad se ova molba diţe iz

iskrenog srca, dolazi spas. Kristova otkupiteljska ţrtva tada vrijedi grešniku. "Njega,

Isusa, koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu,

Isusu, postanemo pravednošću Boţjom" (2 Kor 5,21).

Davanje oproštenja grijeha je savršeno. Kristova pravednost sasvim pokriva

grešnike. U praktiĉnom posvećenju ima raznih nivoa, ali ne u ĉistoći. Pred Bogom

valja samo savršeno. U Kristu je grešnik savršeno ĉist, jer Bog vidi samo, njegovu

ĉistoću, a ne nas i naše grijehe.

Davanje oproštenja grijeha je savršeno i u tom smislu da Bog u svom srcu ne

nosi više nikakve srdţbe ni prijekora prema grešniku. I najgrublji, najpokvareniji

grešnik, koji je nama ljudima neugodan, Bogu je ugodan zbog Kristove zasluge.

Bog nam rado oprašta. U Miheju piše: "Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji

grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje

dovijeka u svome gnjevu, nego uţiva u pomilovanju. On ima milosti za nas. Satri

naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše."(Mih 7,18-19)Nije Bog prisiljen da

oprašta, nego Bog oprašta sve naše grijehe radosnim srcem zbog Isusa Krista. Nije ni

tako da Bog neke grijehe teţe oprašta ili nekim grešnicima oprašta teţe.

EvanĊelist Ivan piše:"Tko doĎe k meni, sigurno ga neću izbaciti van." (Iv 6,37)

Peta molba molitve Oĉe naš je dolaţenje k Bogu, kad se moli iskrenim srcem.

Dolaţenje znaĉi isto što je vjerovanje. Bog nas opravdava samo po vjeri.

Sve se za naše spasenje dogaĊa bez naših zasluga. U Novom zavjetu piše puno o

tome: "Svi su sagriješili i lišeni su Boţje slave i svi su opravdani darom njegove

milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu" (Rim 3,24) i «milošću ste spašeni - po vjeri.

To ne dolazi od vas; to je dar Boţji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao"

(Ef 2,8).

73

Ĉetvrta i peta molba su povezane rijeĉju: «Kruh naš svagdašnji daj nam danas i

otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo duţnicima našim». Kao što je hrana bitna

za naše tijelo, tako i Boţja milost za naše duše. Kao što trebamo hranu za svaki dan,

trebamo i oproštenje grijeha svaki dan.

Istina je da je davanje oproštenja grijeha završeno, ali mi griješimo svaki dan i

zato trebamo svakodnevno moliti za oproštenje grijeha. To se naziva "svakodnevno

obraćenje". To znaĉi da se trebamo svaki dan okrenuti k Bogu. Kakav bi bio naš

odnos s Bogom, kad ne bismo svakodnevno razgovarali s njim? Bog nam je otvorio

put u ovu Boţju milost, gdje sad ţivimo po Kristovoj zasluzi.

Kad je Isus opraštao ljudima njihove grijehe, on je dodavao: "Ne boj se!" (Mt

9,2). Hrabrost znaĉi da susrećemo ţivot radosno, dignute glave. Osjećaj krivnje i

dugova je izbrisan, grijeh više ne pritišće. Kaţe se da su oĉi ogledalo duše. Krivnja

djeluje da ĉovjek ne moţe gledati drugoga u oĉi. Pravi vjernik moţe gledati Boga i

ljude hrabro u oĉi. Oproštenje grijeha ĉovjeku znaĉi unutarnje osloboĊenje. I gdje je

oproštenje grijeha, tamo je i ţivot i blaţenstvo.

Ako smo dobili oproštenje grijeha, dobili smo najveće blago koje nas vodi u

posvećenje. Ako se to ne dogaĊa, nešto nije u redu. Posvećenje je i milostivo djelo

Svetoga Duha, koji prebiva u vjernicima, u onima, kojima su oprošteni grijesi. Tako

Sveti Duh djeluje u nama da ţelimo ţivjeti samo u Bogu, ugoditi njemu. Za vjeĉni

ţivot ne valja ništa drugo nego bijela haljina Kristove pravednosti: "Oni su prali

svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj" (Otk 7,14). Samo s tom haljinom

moţemo doći na nebesku svadbu. Imamo li haljinu za nebesku svadbu?

4. Zajedništvo vjernika

I peta molba je u mnoţini: Otpusti nam duge naše. Poboţni ljudi u svojoj

molitvenoj sobi mijenjaju molitvu u jedninu: "Oprosti meni grijehe moje". To je

dobro. Kad daje Bogu svoje raĉune, svaki je ĉovjek sam pred svetim Bogom. "Tebi,

samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom", molio je David (Ps

51,6). Svaki od nas treba priznati sam svoje grijehe Bogu i dobiti njegovo oproštenje

grijeha."Svako mora trĉati svoju trku sam, ne s drugima. «Ono što su dvojica zajedno

prekršila, mora svaki posebno okajati», kaţe Kipling.

Pred Boţjim sudom stajat ćemo jednoga dana sami; niti s obitelji, niti

kršćanskim zajednicama. Unatoĉ tome, peta molba glasi:"Otpusti nam duge naše".

Tu se oĉituje prava misao dušobriţnika. Molitelj u svojoj misli hoće biti sliĉan

drugim grešnicima.

Dirljiv primjer je Danielova molitva, kada je on htio biti sliĉan drugim

grešnicima, iako se u Bibliji ne govori o njegovim grijesima. Inaĉe Biblija ne sakriva

74

grijehe patrijarha i proroka te je i Daniel, svakako, bio grešan pred Bogom kao i

drugi ljudi.

"Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i

udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih" (Dan 9,5). I dalje "sagriješismo protiv

tebe, stid je na obrazima našim» (Stih 8).

Ove Danielove molbe ne znaĉe da se on kaje za svoj narod, jer on nije bio

upleten u njihove grijehe. Nije pametno govoriti o "zamjeniĉkom pokajanju", jer

nitko se ne moţe pokajati i obratiti umjesto drugog. Naprotiv, tu se govori o

unutarnjoj vezi, koju je Daniel osjećao za svoj narod. Shvaćajući duboko svoju

grešnost on se predstavlja kao molitelj za one koje mnogo voli.

Na sliĉnoj zajedniĉkoj odgovornosti s drugim grešnicima temelji se peta molba:

"Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo duţnicima našim."

Isus se kao Spasitelja svijeta na sliĉan naĉin poistovjetio s pokvarenim

ĉovjeĉanstvom, iako je bio bez grijeha. Tako i mi trebamo "iskusiti njega i silu

njegova uskrsnuća i udio u njegovim patnjama, prilagoĎavajući se njegovoj smrti»

(Fil 3,10). Trebamo dopunjavati što nedostaje Kristovim mukama (Kol 1,24).

Pravi vjernik ne uţiva u miru svoga spasenja, već osjeća ljubav za nespašeni

svijet. On ţeli uvijek pomoći ljudima koji ne poznaju ţivoga, pravoga Boga i Isusa

Krista, našeg Spasitelja.

Apostol Pavao kaţe: "U svom srcu nosim duboku i trajnu bol. Ţelio bih da ja

osobno budem odreĎen za uništenje, odijeljen od Krista, za svoju braću, za svoju

rodbinu po tijelu" (Rim 9,2-3). Nosimo li mi duboku bol za svoju obitelj, rodbinu,

susjede, koji ne poznaju Spasitelja?

5. ... kako i mi otpuštamo duţnicima našim

Što ovo znaĉi? Temelji li se naše oproštenje grijeha na tome što mi sami

opraštamo? Je li naše oproštenje grijeha uvjetovano našim oproštenjem grijeha

bliţnjima?

Ne, to bi bilo nemoguće. EvanĊelje ne bi bilo više radosna vijest o nezasluţenoj

milosti. Ne smijemo zaboraviti da se sve molbe Oĉe naš molitve temelje na milosti.

Oproštenje grijeha se temelji na Isusovom trpljenju na golgotskom kriţu.

75

Zašto ovaj dodatak u petoj molbi? Je li on beznaĉajan dodatak? Ne, nikako. "Nije

to za vas prazna riječ, jer ona je vaš ţivot" (Pon 32,47). Ništa nije beznaĉajno u

Bibliji. Isus se sam vraća u petoj molbi neposredno nakon nauĉavanja molitve, jer ju

drţi veoma vaţnom. U ĉemu je njezina bit?

1) Jedan je razlog to da ona hrabri nas plašljive i malovjerne. Kad se ĉovjek pod

teretom svojih grijeha moli za oproštenje, treba ohrabrenje. Isus time ţeli reći da ako

ĉovjek moţe oprostiti, koliko više moţe naš nebeski Otac. Vidjeli smo kako ljudi

mogu opraštati slobodno, od srca i savršeno. Koliko više moţe nebeski Otac oprostiti

onima, koji dolaze iskreno k Njemu, kaju se i mole. I ova je misao potpuno u skladu

s cjelovitom biblijskom porukom. Kad priznajemo svoje grijehe i odbacujemo ih,

Boţja volja je da - kao što kaţe Luther - primimo oproštenje grijeha i ne sumnjamo.

2) Ovo je i opomena da trebamo opraštati kako ne bismo zatvorili struje

blagoslova i da ne bismo samo zahtijevali ljubav, oprost, ljubaznost i razumijevanje

od drugih a sami stvarali neslogu. Bog ţeli da svi mi od sebe dajemo i izgraĊujemo.

"Nikomu ništa ne budite duţni, osim da ljubite jedan drugoga" (Rim 13,8).

Dodatne rijeĉi, kako i mi otpuštamo duţnicima našim, dalje se razraĊuju u 14. i

15. retku (Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac

nebeski. Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama

oprostiti vaših). Ti reci dolaze iza molitve i govore da će nam naš Otac oprostiti ako i

mi opraštamo drugima, ali nam neće oprostiti ako mi odbijemo oprostiti drugima.

Svakako, to ne znaĉi da svojim opraštanjem drugima zaraĊujemo pravo da nam se

oprosti. Prije će biti da Bog oprašta samo pokajnicima i da je jedan od glavnih

znakova pravog pokajanja duh opraštanja. Kad su nam se jednom oĉi otvorile i

vidimo kako je ogroman naš prijestup pred Bogom, uvrede koje nam drugi nanose

postaju u usporedbi s našim grijehom prave triĉarije.

Na ţalost male stvari uzrokuju nesloge meĊu ljudima. Nepromišljena rijeĉ,

mala kritika, zavist ili nešto sliĉno je dosta da stvori netrpeljivost. Mi se vrijeĊamo a

nakon toga slijedi spletka (intriga), sumnja i ogovaranje.

VrijeĊanje nas vodi u tamu. To je svjedok nesigurnosti, ranjene duše,

nesnošljivosti (netolerantnosti) i unutarnjeg siromaštva.

Bogataš moţe dozvoljavati sebi ono što siromašan ne moţe. U duši stabilan

ĉovjek ne treba mariti za uvrede. Zapravo, samo se sitniĉavi ljudi vrijeĊaju. Za

odnos vjernika prema Bogu te uvrede su otrov.

Gore je ako protuslovnost ima dublje razloge. Krivnja, koja se mora patiti, moţe

prouzrokovati neslogu koja traje godinama. Ako dajemo mjesta spletkama,

76

predajemo se ustvari, u moć neprijatelja. I mi sami moramo patiti zbog toga. Nesloga

troši snagu, uništava radost i škodi ĉovjekovu vlastitu zdravlju.

Ali najozbiljnije u nepraštanju je ipak to da se prijeći Boţji blagoslov. To nam

kaţe peta molba. Tu se govori o onima koji su uĉinili nešto protiv nas. I mi trebamo

oprostiti, inaĉe nemamo pravo da se pouzdamo u to da Bog oprašta nama naše

vlastite grijehe.

Ovo se ne smije razumjeti kao da nam Bog oprašta zbog toga što mi opraštamo

drugima. Nasuprot, Boţje oproštenje je temelj da mi opraštamo našim bliţnjima. Bog

nam oprašta zbog Isusa Krista. Njegovo opraštanje ne zahtijeva ništa drugo od nas

nego iskrene misli i iskreno srce.

Ovo vidimo veoma jasno u usporedbi o nemilosrdnom duţniku (Mt 18,23-35).

Proĉitajmo to! UviĊamo u usporedbi da je kralj Bog.

Jedan denar je dnevna plaća radnika. 10.000 talenata je 50 milijuna denara.

Taj nemilosrdni duţnik ne dolazi svom gospodaru da mu kaţe: "Ja sam oprostio

svom kolegi ono što je on dugovao meni. Budi i ti milostiv i oprosti mi dug". Kaţe se

da se gospodar smilovao tomu sluzi pa ga otpustio i dug mu oprostio (redak 27).

Poslije toga u 32. retku se kaţe: "Sav sam ti dug oprostio jer si me molio".

Smilovanje gospodara bilo je neusporedivo. Gospodar je savršeno oprostio njegov

dug i oslobodio ga potpuno od krivnje. I zbog toga bi se i taj duţnik morao smilovati

svom kolegi.

On nije shvatio koliko ogroman je njegov dug. "Ustrpljenja imaj sa mnom, i sve

ću ti vratiti" (redak 26). Dug je bio toliko velik da ga nikako nije mogao vratiti. Nije

shvatio koliko je gospodar bio milosrdan prema njemu, i zbog toga zahtijeva da mu

kolega vrati sitni dug.

Ovdje moţemo pronaći i sebe, svoju krivnju. Griješimo kad ne opraštamo našim

bliţnjima. Dug kojeg nam Bog oprašta je velik, neograniĉen, i ne moţemo ga nikad

vratiti. Kad bismo shvatili da je naše dugovanje Bogu neizmjerljivo i neusporedivo s

onim što drugi nama duguju, bilo bi lako opraštati krivnje i dugove koje su nam

drugi uĉinili. "Tako će i Otac moj nebeski postupiti s vama ako ne oprostite jedni

drugima od svega srca." (Mt 18,35). Apostol Jakov kaţe:"Jer onoga koji ne bude

iskazivao milosrĎa, zadesit će sud bez milosrĎa; a milosrĎe se smije sudu". (Jak

2,13)

Trebamo oprostiti od sveg srca, ne djelomiĉno, ne samo izvanjski. Pobjeda mora

prvo doći u unutrašnjosti. Ako smo pobijedili sebe i svoje vlastite neopraštanje, ne

77

trebamo više govoriti o pobijedi našeg neprijatelja. Mi ga više ne drţimo kao

neprijatelja.

Ovu unutarnju pobjedu mi dostiţemo u našoj vlastitoj molitvenoj sobi: "Ljubite

svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone" (Mt 5,44). Pomoću molitava mi

se uĉimo ljubiti. I dobivamo Isusovu misao jer se on molio i za one koji su ga ubili.

Mnogo puta osjećamo mrţnju i osvetu te se ţelimo osvetiti onima, koji su nas

uvrijedili. To je posljedica istoĉnog grijeha, koju mi i cijeli svijet nosimo poslije pada

Adama i Eve u grijeh. Osvetu moţemo pronaći i u rijeĉima Lameka: "Čovjeka sam

ubio jer me ranio, i dijete jer me udarilo. Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko,

Lamek će sedamdeset i sedam puta!" (Pos 4,23-24). Osveta ţivi meĊu primitivnim

narodima. Osvetniĉka misao vlada i danas u meĊunarodnoj politici. Ni jedna

politiĉka napetost nije ništa drugo nego "oko za oko, zub za zub" - raspoloţenje, i

zbog toga dolaze ratovi i prijetnje ratovima.

Zbog osvetniĉkih misli današnja generacija mora "ţivjeti u tjeskobi, spavati u

tjeskobi, ljubiti u tjeskobi, i umrijeti u tjeskobi», kaţe jedan ameriĉki znanstvenik.

Ipak, postoji drugi glas, glas Duha, koji kaţe ovako: "Nikomu ne vraćajte zlo za zlo!

...Ako je moguće - koliko je do vas - budite u miru sa svima!... Ne dopusti da te

svlada zlo, već zlo svladaj dobrom! (Rim 12,17-21). Ovo je jasna i jaka rijeĉ. Ovo je

govor Duha Boţjega. Ako ţivimo u opraštanju grijeha, tada ove misle osnaţuju naše

srce da pobijedimo osvetu, svu ogorĉenost i mrţnju. Ovo nije lagano, ali znamo da u

imenu Isusa imamo pobjedu, jer Isus je promijenio osvetu u ljubav opraštanja.

"Ako moj brat pogriješi protiv mene, koliko puta da mu oprostim? Po sedam

puta? Pitao je Petar. Isus mu je odvratio: "Ne do sedam, nego do sedamdeset i sedam

puta". Oni kojima je Bog opraštao, duţni su neograniĉeno opraštati!

Kad neopraštanje vlada u našim dušama, razmislimo o Isusu na kriţu, kada on u

velikoj boli prvo moli: Oĉe, oprosti im... Razmišljajmo o ovom. Pogledajmo to!

U Bibliji piše: "A mi svi, koji otkrivena lica odraţavamo kao ogledalo slavu

Gospodnju, preobraţavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od

Gospodina, od Duha" (2 Kor 3,18). U tome je tajna misao oprosta. Gdje ţivi Duh,

tamo je misao Duha. Oproštenje i oĉišćenje krvlju treba otvoriti put Duhu Boţjem.

Pogledajte kako Bog oprašta: "A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem, i grijeha se

tvojih ne spominjem" (Iz 43,25).

"Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka" (Iz

44,22)."Sve njihove grijehe baciš ti na dno mora" (Mihej 7,19). "Kako je istok

daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša" (Ps 103,12). "Ako

78

priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti

nas od svake nepravednosti " (1 Iv 1,9).

Zahvatimo iz ovog mora milosti misli oproštenja. "Blago mirotvorcima jer će se

zvati sinovi Boţji" (Mt 5,9). «Ne dopusti da te svlada zlo, već zlo svladaj

dobrim!"(Rim 12,21). "Pazite da nitko nikomu ne vraća zlo za zlo, već uvijek nastojte

promicati dobro i jedan prema drugome i prema svima!" (1 Sol 5,15). Iz ovih stihova

imamo što nauĉiti za svagdašnji ţivot!

Šesta molba: I NE UVEDI NAS U NAPAST

Što to znači?

Bog zaista nikoga ne uvodi u napast; no mi molimo u ovoj molbi da nas Bog

čuva i brani, da nas đavao, svijet i naše tijelo ne vara i ne zavodi u nevjeru, u

očajanje te u druga teška rugla i poroke; a ako nas napastuju, da nam dade da ih

konačno svladamo i održimo pobjedu.

Prošlom molbom smo se molili za oproštenje grijeha. Po biblijskoj rijeĉi

primili smo oprost grijeha ( 1 Iv 1,9). Tako je nebo došlo u naše srce. Ali dobro

znamo da nas oproštenje grijeha ne diţe izravno u nebo. Naša zadaća nije još

svršena. Moramo ostati ovdje u svijetu. A u svijetu ima puno iskušenja. U svijetu

koji nas okruţuje, ali u svijetu koji je u nama. Svijet je pao jer smo mi pali rod.

Zato trebamo bdjeti da ne bismo pali u kušnje, već da bismo ĉuvali ĉiste haljine,

koje su oprane u krvi Jaganjĉevoj i ispravan odnos prema našem nebeskom Ocu.

1. Kušnje

Moţda mislimo zašto nas je Isus nauĉio moliti:» I ne uvedi nas u napast». Bolje

bismo razumjeli molitvu: Pomozi nam da ne padnemo u napast ili pomozi nam da ne

bismo nabasali na kušnje. Ovako nam se , pak, ĉini da Bog vodi ljude u napast. Ovo

nije lako razumjeti.

Jedan je trogodišnji djeĉak dugo molio veĉernju molitvu s mamom. Slušao je

kako odrasli mole Oĉe naš molitvu te ju je nauĉio moliti. Ţelio ju je moliti s mamom

veĉeri. Jedne se veĉer zaustavio kod rijeĉi: Ne uvedi nas u napast te je pitao mamu:

Zašto nas ne smije voditi u napast? «Ti moliš da ti Bog pomogne da ne ĉiniš ništa

krivo», protumaĉila je mama. «Je l' tako», reĉe djeĉak zadovoljno i nastavi molitvu:

«nego izbavi nas od zla».

79

Kad se djeca osjećaju sigurnom i pouzdanom, mogu navještavati Boţju rijeĉ

jasnije i jednostavnije od odraslih. Gospodnja molitva donosi mir u srce djeteta.

Rijeĉ peirasmosi na grĉkom znaĉi napast i kušanje ili test. Bog ne napastuje

nikoga, kao što Jakov piše u svojoj poslanici: "Neka nitko kad je napastovan ne

kaţe:'Bog me napastuje'. Bog, naime, ne moţe biti napastovan na zlo, a niti sam

ikoga napastuje. Naprotiv, svakoga napastuje njegova vlastita poţuda. Ona ga

izvlači i mami. Zatim poţuda, pošto začne, raĎa grijeh, a grijeh, kad je gotov, raĎa

smrt" (Jak 1,13-15). Ipak, Bog dopušta da njegova djeca upadnu u kušnje i kušanje

kao u edenskom vrtu.

Ovom molbom ne molimo da ne sretnemo kušnje, već da ne dozvolimo da nas

kušnje odvedu od Boga. Kušnja znaĉi borba a u borbi uvijek postoji opasnost od

ozljede. Zato nas Isus uĉi da molimo da kušnja ne preĊe naše snage.

Ova molba bi se sa sedmom molbom vjerojatno trebala shvatiti kao negativni i

pozitivni vid jedne molbe: I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!

Grešnik kome je u prošlosti bila oproštena krivica ţeli da i u budućnosti bude

osloboĊen od njena nasilja. Jasan je opći smisao molitve.

Ali suoĉavamo se s dva problema. Prvo, Biblija kaţe da nas Bog ne iskušava

zlom (zapravo i ne moţe) (Jak, 1,13). Kakvog, dakle, ima smisla moliti da on ne

uĉini ono što je obećao da neće nikad uĉiniti? Neki na to pitanje odgovaraju time što

'napast' tumaĉe kao 'ispit' ili 'test' pa objašnjavaju da iako nas Bog nikad ne navodi na

grijeh, on ispituje našu vjeru i karakter. To je moguće. Ĉini mi se da je još bolje

objašnjenje koje po smislu povezuje: 'I ne uvedi nas' sa 'izbavi nas', jer jedno drugo

dopunjuje. 'Zla' se u suvremenijim prijevodima ispravno prevodi kao 'Zloga'. Drugim

rijeĉima, ovdje se radi o Ċavlu, koji navodi Boţji narod na grijeh i od koga se

trebamo izbaviti.

Drugi se problem odnosi na ĉinjenicu da Biblija smatra kako su napasti i kušnje

korisne za nas: "Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne

kušnje" ili "razne napasti" (Jak 1,2). Pa ako su one za naše dobro, zašto da se onda

molimo da nas Bog ne uvede u napast? Odgovor vjerojatno leţi u tome da se molimo

više kako bismo nadvladali napast nego da je izbjegnemo. Moţda bismo mogli ĉitavu

molbu prepriĉati slobodnije kao: "ne dopusti da budemo uvedeni u napast, tako da

nas ona svlada, već nas izbavi od Zloga". Tako se iza ovih rijeĉi, koje nam je Isus

dao za molitvu, naslućuje ĉinjenica da je Ċavao moćniji od nas, da smo mi preslabi

da mu se suprotstavimo, ali da će nas naš nebeski Otac izbaviti ako ga prizovemo.

«Pravom radošću smatrajte» ne znaĉi da bi nam kušnje trebale biti radost. Ne,

kušnjama se ne treba radovati, već plodu koje one mogu uzgajati.

80

Napast znaĉi stavljanje u iskušenje, probu. Prije nego li se ijedan automobil ili

zrakoplov proda, mora proći briţnu probu zbog odgovornosti. Isto se tiĉe vozaĉa

autobusa itd. Kad je Bog pozvao Abrahama u veliku sluţbu, kušao je njegovu vjeru i

poslušnost. Poslije kušnje reĉe anĊeo: «Sad, evo, znam da se Boga bojiš» (Pos

22,12). Abraham je izdrţao kušnju. Isus je bio iskušan prije njegovog javnog

djelovanja. On je morao biti iskušan Spasitelj. Reĉeno je da što je osoba vaţnija po

pogledu Boţjeg kraljevstva, to je više iskušavana. Pavlu je stavljen trn u tijelo,

sotonin poslanik, da ga trajno muĉi (2Kor 12,7). Lutheru je bilo ţiva stvarnost kako

protivnik, Ċavao obilazio kao riĉući lav traţeći koga da proţdere.

Ovom molbom se ne molimo da ne sretnemo kušnje, nego da nas kušnje ne

odvoje od Boga. Kušnja znaĉi borba, a u borbi postoji opasnost od ozljede. Zato se

molimo da kušnja ne preĊe naše snage.

2. Vrijeme izbora

Bog dopušta kušnje. To ĉini zbog toga što je ovaj zemaljski ţivot vrijeme

izbora. Bit zemaljskog ţivota i njegovo znaĉenje je upravo u tome da izaberemo:

spasenje ili pakao, istina ili laţ, Bog ili sotona. Bog nas nije stvorio kao drveće koje

nasiljem mora odvesti u vjeĉni ţivot. Nije ni nas stvorio kao ţivotinje već je stvorio

ĉovjeka na svoju sliku i dao nam razum, volju i savjest. On sam nas uĉi da izaberemo

ispravno, mrzimo zlo i ljubimo dobro. Bog nam je dao odgovornost koju drveće i

ţivotinje nemaju. To znaĉi da nas je Bog stvorio za bogatiji ţivot. Samo kao iskušani

i odgovorni ljudi osjećamo veliku radost u ostvarivanju kraljevstva ĉistoće, istine i

ljubavi.

Svaka nas kušnja, velika ili mala, tajna ili javna, prisiljava na izbor. Sotona i naš

tjelesni ĉovjek ĉine kušnju u grijeh. Cilj sotone je da mi u kušnji padamo u grijeh i

odvajamo se od Boga. Boţja je namjera, kad to dopušta, ojaĉati nas u vjeri u Njega.

Svako Boţje dijete ima svoje kušnje. Svaki se ĉas od nas zahtijeva izbor. Izbor

nas stavlja u iskušenje. Vanjsko i dobro se lako pokvari u našim rukama te se moţe

promijeniti u sluţbu sotone.

Antonija – jedan poznat svetac ranog kršćanstva - pripovijeda kako je ţivio

prije obraćenja bezbriţan ţivot u Aleksandriji. Poslije svog obraćenja je mislio da mu

grad ĉini prevelike kušnje. Zbog toga se povukao kao pustinjak u samoću, u pustinju.

Ali kad je iskusio ţivot pustinje , priznao je da u pustinji ima još teţih iskušenja nego

u gradu.

Kušnje nas vrebaju i u samoći kao i u zajedništvu s drugima. U sreći i nesreći, u

uspjesima i neuspjesima. I u svakoj kušnji postoji opasnost pada. Vremena nevolja

81

dolaze, a s njima i kušnje. I naš je Spasitelj doţivio gorke nevolje: glad, samoću,

odbaĉenost itd. Njega su iskušavali ne bi li upotrebio svoju snagu po vlastitoj volji.

U svakoj je nevolji mnogo kušnji. Sumnjamo li u Boţju ljubav, pokušavamo

uĉiniti nešto što nije od Boga, traţimo pomoć u grijehu ili se klanjamo pred knezom

ovoga svijeta.

Kad trpimo nepravednost i neuspjeh, dolaze kušnje. Pokušali smo nešto, što smo

drţali kao Boţji plan. Ali to je propalo. Drugi je dobio ono radno mjesto, za koje sam

bio siguran da je Boţji plan za mene, itd. Zašto Bog to dopušta? Ne uslišava naše

molitve? Pokušali smo raditi iskreno, a nepravednost je pobijedila. Isplati li se biti

iskren?

3. Sveti strah

Prethodno smo uĉili da se svakodnevno molimo za oproštenje grijeha i

vjerujemo da nam Bog oprašta sve naše grijehe ako o njima dajemo iskren raĉun

Bogu. I to je tako. Ali vrlo lako moţemo, pouzdajući se u njegovu neograniĉenu

milost, misliti da nam Bog sve oprašta.

Otvrdnemo li naša srca i ukoliko drţimo Boţju milost jeftinom to je jako, jako

opasno. Trebamo donijeti odluku, slomiti spone grijeha. Lijekovi i flasteri malo

pomaţu kada je potrebna operacija. Bojimo se Boţjeg noţa i smirujemo se

pogrešnim naĉinom pouzdavajući se u Boţju milost. Boţju milost upotrebljavamo

poput pilula za smirenje.

Apostoli su navješćivali obraćenje i oproštenje grijeha. Te dvije stvari ne

moţemo odvojiti. Bez obraćenja nema ni oproštenja grijeha. Obraćenje znaĉi da

dajemo iskren raĉun Bogu o našim grijesima i ne ĉinimo ih više. To znaĉi da se više

ne igramo s grijehom. Ovakvo bi obraćenje trebalo slijediti svaku molitvu za

oproštenje grijeha, a to znaĉi da se svaki dan trebamo iskreno obratiti Bogu. Biblija

nam kaţe: "Pomno pazite kako ţivite! Ne kao ludi, nego kao mudri" (Ef 5,15) i

"Provodite sa strahom vrijeme svoga boravka u tuĎini!" (1 Pet 1,17).

Sveti Boţji strah ne smije nikada nestati iz srca vjernika! Šesta nas molba

opominje. Kušnje nas stalno vrebaju. Zato: "Bdijte i molite da ne padnete u napast",

kaţe Isus (Mat 26,41). Ovim rijeĉima daje posebnu teţinu to da su izgovorene u

Getsemaniju. Misleći kolike smo duševne patnje i tjeskobe nanijeli Isusu, moramo

se ĉuvati grijeha.

Grijeh je zamka. Mamac zamke nas mami, mi ga probamo, padnemo u zamku

koja se zatvara te smo u zamci. Biblija upotrebljava sliku o zamci lovaca (Ps 124,7

"Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka, a mi

82

umakosmo!") ili o mreţi Ċavla (2 Tim 2,26). Đavao ima svoje mreţe tamo gdje ih

najmanje oĉekujemo.

Opasnosti kušnje mogu oznaĉavati i neobraĊeni opasni tereni, dubine, pokrivene

mine. U ovakav teren je došao Juda Iskariotski, i morao je platiti zbog toga i svojim

tjelesnim ţivotom i duhovnim: Juda je imao mnoge sljedbenike.

Zato trebamo moliti molbu: ne uvedi nas u napast. "Sa strahom i drhtanjem

nastojte da postignete svoje spasenje" (Fil.2:12).

4. Sotonsko trojstvo

Bog nikoga ne napastuje: "Neka nitko, kad je napastovan, ne kaţe: Bog me

napastuje. Bog naime ne moţe biti napastovan na zlo, a ni sam nikoga ne napastuje.

Naprotiv, svakoga napastuje njegova vlastita poţuda. Ona ga izvlači i mami. Zatim

poţuda, pošto začne, raĎa grijeh, a grijeh, kad je gotov, raĎa smrt" (Jak 1,13-15).

Tako i Luther tumaĉi šestu molbu: «Bog zaista nikoga ne uvodi u napast; no mi

molimo u ovoj molbi da nas Bog ĉuva i brani, da nas Ċavao, svijet i naše tijelo ne

vara i ne zavodi u nevjeru, u oĉajanje te u druga teška rugla i poroke.»

Porok dolazi uvijek od sotonskog trojstva, moţemo reći s tri fronte: od Đavla,

svijeta i našeg tijela, tj. zlog bića (stari Adam, naš ego, ja). Kako susrećemo u

boţanskom trojstvu savršenog Boga, tako vidimo trojedinu snagu zloĉinstva. I za to

se kaţe da ih je troje, a ipak jedan. Oni imaju istu zadaću i upotrebljavaju iste

sotonske snage. Kad susrećemo jednog, susrećemo sve. Sotona je iza svih njih.

Moţda vidimo paralelnost izmeĊu boţanskog i sotonskog trojstva. Sotona je

protivnik svemogućega Boga. Svijet je suprotnost Boţjem kraljevstvu, gdje je Isus

Vladar. Naša zla narav se buni protiv djelovanja Duha Svetoga u našoj unutrašnjosti.

U posljednje se vrijeme još jasnije vidi ovo zlo trojstvo: sotona, antikrist i laţni

prorok. U stvarnosti, protiv nas je danas baš ovo isto trojstvo. Duh antikrista djeluje

meĊu nama - laţni prorok djeluje u mnogim pokrajinama u svim vremenima. On je

velik protivnik Duha istine. Kušnja Sotone dolazi odozgo (ili odozdo). Kušnje

svijeta dolaze izvana. Strasti tijela dolaze iznutra.

Boţji neprijatelj je lukav. Nekada dolazi kao zmija lukavo noseći sa sobom

otrov, koji ubija. Nekada dolazi kao riĉući lav, velikom silom da nas obeshrabri.

Nekada dolazi kao anĊeo svjetla (2 Kor 11,14), koji crno oboji bijelim i bijelo crnim.

Nekada kao protivnik, sotona, koji ţeli odvojiti od Boga ili optuţitelj koji nas

optuţuje pred Bogom i Boga pred nama: "Zar vam je Bog rekao" i sije sumnje, i

nevjere u naša srca da bismo zaspali u snu grijeha. On nas optuţuje pred Bogom

danju i noću (Otk 2,10).

83

2. Svijet na nas djeluje preko duha vremena, preko općeg mišljenja, preko stavova

i navika bezboţnika. Ljudi vjeruju u ono, što je u modi, iako to predstavlja prijevarne

ljudske igre i tako nas mami da ugodimo njemu, a ne Bogu. Zato apostol Ivan piše:

"Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu

nema ljubavi Očeve, jer ništa od onoga što je u svijetu - poţuda tijela, poţuda očiju,

oholost zbog imetka - ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta. A svijet sa svojom

poţudom prolazi; a tko vrši volju Boţju, ostaje zauvijek."(1. Iv.2:15-17)Tu su

zapisane tri poţude: poţuda tijela, oĉiju, oholost zbog imetka. Poţuda je ţelja koja

se pretvorila u boga. Apostol Ivan ovdje misli na doba u kojem ţivimo, njegove

vrijednosti, naĉin ţivota.

Svjetovnost je više od naĉina gledanja na stvari, više od tjelesnih uţitaka,

prekrasnog materijalnog imetka i oholosti pretvorenih u bogove koje štujemo. Kao

vjernici okruţeni smo ljudima, ljudima koji ţive radi napredovanja ili materijalne

dobiti. U tolikoj mjeri koliko se odriĉemo duha vremena u kojem ţivimo i koliko

Isusa Krista postavljamo na najviše mjesto, toliko će se naš naĉin ţivota kositi s

njihovim. Neki od njih će nas odbaciti, ali se sjetimo Isusove rijeĉi: "U svijetu ćete

imati patnju. Ali ohrabrite se, ja sam pobijedio svijet!" (Iv 16,33). Zato ne budemo

više malodobni, igraĉka valova, okolo tjerani svakim vjetrom nauke u ljudskoj igri

prijevare, usred prepredenosti koja lukavo krĉi put zabludi (Ef 4,14).

3.Naše tijelo, naš "stari Adam", je naše zlo biće. Pontoppidan kaţe da našu zlu

narav drţi za "našeg najbliţeg i najopasnijeg neprijatelja". Taj neprijatelj postaje

opasan zbog toga što je unutar nas, u našim srcima: "Svakoga napastuje njegova

vlastita poţuda", kaţe Jakov u svojoj poslanici (Jak 1,14). I nastavlja: «Ona

(poţuda) nas izvlači i mami. Zatim poţuda, pošto začne, raĎa grijeh, a grijeh kad je

gotov, raĎa smrt" (Jak 1,15).

Rob zloga opisuje svoj ţivotni tijek ovako: "Prvo sam sagriješio zbog slabosti.

Onda sam sagriješio malo više, jer grijeh je poĉeo biti ukusan / ugodan.» Onda je

došlo vrijeme kad sam u ţivotnim olujama i nevoljama sagriješio namjerno. I sada

sagriješim zbog toga da proĊe vrijeme - moj cijeli ţivot je samo grijeh i grijeh.

Oni koji su robovi alkohola, droga, bludnosti, nisu jedini koji iskušavaju sotonsku

ogromnu moć. Grijesi naših misli nisu toliko vidljivi, ali su isto tako opasni i

ogromni. I naš je cijeli ţivot neprestano samo grijeh. Zato trebamo molbu: ne uvedi

nas u napast.

Sva ţivotna podruĉja imaju svoje poţude: bogatoga mami raskoš, siromašnoga

ogorĉenost, bolesnoga depresija, zdravoga samopouzdanje, inteligentnoga oholost.

Djeca imaju kao kušnju neiskrenost, mladi nemoralnost, lakomislenost, u zrelim

godinama postoji poţuda za novcem i potreba za nadleţnošću a u starim godinama

84

netolerantnost i neraspoloţenost. Zbog ovih se stvari trebamo moliti: ne uvedi nas u

napast.

5. Zašto nas se kuša?

Zašto mi imamo kušnje? Jer smo mi ljudi - moralna bića. Ţivotinja nema

shvaćanje zloga i dobroga. Moţemo pak dresirati psa, ali tada je odgoj iskušenje.

Pas nema moralno shvaćanje.

U kušnji moramo izabrati - mi trebamo odluĉiti. Adam i Eva su bili kušani, iako

su u poĉetku bili bezgrešni. Isus je bio kušan, iako je i on bio bezgrešan (Heb 4,15; 2

Kor 5,12). To da je Isus imao kušnje, pokazuje da je bio i stvarni ĉovjek.

Bog ne napastuje nikoga. Ali unatoĉ tome, Bog mora imati veze s kušnjom.

Inaĉe bi šesta molba bila suvišna. Bog ima svoje prste u svemu što se dogaĊa - i u

svakoj kušnji.

Đavao uzrokuje kušnje, ali on mora dobiti za njih dozvolu od Boga. Boţja volja je

da se iskušava ĉovjeka. Tako je bilo ĉak i kod Isusa: "Duh odvede Isusa u pustinju da

ga napastuje Ďavao" (Mat 4,1).

Isus je pri krštenju dobio Duha koji ga je ĉekao kao snaga za sluţbu. Poslije toga

ga se odvelo u velik dvoboj s Vrhovnikom ovoga mraĉnoga svijeta. Dakle, Duh

Boţji je odveo Isusa u ovaj dvoboj.

Uvod je knjige o Jobu jasan dokaz o tome da Sotona mora dobiti dozvolu od

Boga za kušanje ljudi. Sotona je rekao kako je obišao zemlju. A Bog će na to:" Nisi li

zapazio slugu moga Joba? Njemu na zemlji nema ravna. Čovjek je neporočan i

pravedan, boji se Boga i kloni zla!" A Sotona odgovori Bogu: "Zar se Job uzalud

Boga boji? Zar nisi ogradio njega, kuću mu i sav posjed njegov? Blagoslovio si djelo

njegovih ruku, stoka mu se namnoţila po zemlji. Ali pruţi jednom ruku i dirni mu u

dobra: u lice će te prokleti!" (Job 1,7-11). Po Sotoninu mišljenju Joba se trebalo

iskušati. Temelji njegova straha za Boga se moraju ispitivati. I Bog se sloţio . U

tome je laţac govorio istinu. "Nek ti bude! Sa svime što ima radi što ti je drago; samo

ruku svoju na njega ne diţi." (stih 12).

Jobova kušnja je postala teška. Jobovi odrasli sinovi i kćeri su poginuli u nesreći,

zatim je izgubio sve svoje imanje i na kraju se teško razbolio. Bog je dopustio da se

sve dogodi.

Job je postao usamljen ĉovjek. Ni njegova ţena ni njegovi prijatelji nisu znali

pomoći mu niti ga utješiti ili ohrabriti. Sve je oko njega bilo hladno i pusto. Samo

jednu temeljnu stvar je on ĉvrsto, nepokolebljivo drţao: "Ja znadem dobro: moj

85

Izbavitelj ţivi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me

dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim

neće biti stranac." (Job 19:25-27) Kad je kušnja prošla Job je mogao reći: "Po

čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe" (Job 42,5).

Iako je Job bio u kušnji potišten tako da je skoro otpao od vjere, on je pobijedio i

Boţji blagoslov se vratio u njegov ţivot još obilnije.

I u Novom zavjetu ima dokaza za to kako Sotona dobiva dozvolu iskušati

ĉovjeka: "Šimune, Šimune, pazi, sotona je dobio dopuštenje da vas moţe rešetati kao

pšenicu, ali ja sam molio za tebe da tvoja vjera ne malakše. Tako i ti, kad se jedanput

vratiš k meni, učvrsti svoju braću" (Luk 22,31-32).

Isus se nije pomolio da Petar ne iskusi kušnju, već da njegova vjera ne malakše.

Petar je morao proći kušnju. Njegovo samopouzdanje trebalo je udarac. Cilj sotone je

bio da ostane samo pljeva. Isus se pomolio da ostane ono što je dragocjeno, vrijedno.

6. Kvaliteta kušnje

Grijeh je, bile to grube rijeĉi, prijevara, tvrdoglavost, ogorĉenost, sebiĉnost i sl.,

ĉovjeku nesreća. Grijeh djeluje na razliĉite naĉine. On nas ĉini tvrdim ili bezvoljnim,

samosvjesnim ili nesigurnim, tvrdoglavim ili sklonim za razna djelovanja. Grijeh

kvari unutarnjeg ĉovjeka.

Ali ako nam grijeh i mnogo šteti, kako nas onda moţe toliko mamiti? To je u

svezi sa sotoninom prijevarom. Naša nas sposobnost prosuĊivanja vara u trenutku

kušnje. Ne moţemo razmišljati jasno niti vidimo posljedice grijeha.

Dobar primjer za to je biblijski opis Evina pada u Edenskom vrtu. Eva gleda a

istovremeno se u njoj budi poţuda. Što više gleda, poţuda se pojaĉava dok se ne

dogodi pad u grijeh. Uzela je, jela, dala je i svom muţu i on je jeo.

Tako se ostvario grijeh, a "grijeh kad je gotov, raĎa smrt." Grijeh nikad ne

otkriva svoj stvarni cilj. On se predstavlja uvijek laţnim odijelom i izabere one

prilike, u kojima najlakše zarobljava ĉovjeka. Kad bi se sve kušnje oĉitovale

istovremeno, nitko se ne bi dao prevariti.

Sotona ja laţac i otac laţi (Ivan 8,44). On mami svojom lukavošću i prijevarom

ljude u svoju zamku. Što je zavoĊenje uĉinkovitije, to duţe on moţe zadrţavati

zarobljenoga u svojoj vlasti.

86

Jedini koji moţe pokidati ovu laţnu mreţu je Duh Boţji , jer on je Duh istine.

Njegova duţnost je pokazati ĉovjeku njegovo stvarno stanje i voditi ga do Krista,

kralja kraljevstva istine (Ivan18,37).

7.Cilj kušnje

Biblija govori osim o grijehu i o patnjama i iskušenjima koje Bog šalje na

ĉovjekov put. Doduše, ima razlike izmeĊu kušnje i iskušenja, ali izmeĊu njih je

nemoguće povući jasnu granicu. Svaka patnja ima svoju kušnju i svaka kušnja je

vjerniku patnja.

Što Bog time ţeli? Sva nam se iskušenja šalju u ljubavi. "Jer samo nerado on

poniţava i rascvili sinove čovjeka" (Tuţ 3,33). Bog ima pri tome svoj cilj. Što bi se

dogodilo kad bi stablo raslo samo na suncu i miru? U burama i kiši stablo pruţa svoj

korijen sve dublje i dublje. Što bi se dogodilo djeci koja bi dobivala sve što hoće?

Ona bi postala razmaţena i njihova budućnost bi bila bez radosti i veselja.

Mi i trebamo iskušenja, kušnje i nevolje. Pri tome se naša narav oblikuje te mi

postajemo zreliji vjernici i rastemo u vjeri. Nevolja nam pokazuje našu grešnost i

ojaĉava našu vjeru u Isusa Krista. U Poslanici Rimljanima piše: " Mi se ponosimo i

nevoljama, svjesni da nevolja raĎa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost

nadu. A nada ne razočarava, jer je ljubav Boţja izlivena u našim srcima po Duhu

Svetomu, koji nam je dan".(Rim. 5:3-5) Kušnje i nevolje su poslane da iskušaju je li

naša ljubav prava, iskrena ili samo prazna rijeĉ. (2 Kor 8,8).

"Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući

da kušanje vaše vjere stvara postojanost." (Jak. 1:2-3) Ovo je Boţji cilj kad dopušta

razne kušnje i nevolje.

Petar piše: "Zato ćete klicati od radosti, iako se jedan čas - ako to mora biti -

budete oţalostili raznim kušnjama, da se vrijednost vaše vjere, dragocjenija od

propadljivog zlata koje se kuša u vatri, pokaţe na hvalu, slavu i čast u času kad se

objavi Isus Krist" (1 Pet 1,6-7).

Isto uĉenje je Petar trebao tada kad ga je sotona htio rešetati kao pšenicu (Lk

22,31).

«Bog će očistiti kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i

pročistit će ih kao zlato i srebro" (Mal 3,3). On ĉeka na takav sjaj kojim će moći

vidjeti svoju sliku u nama budući da nas je stvorio za svoju sliku.

Proĉišćavanje moţe boljeti, ali Bog zna koliko mi moţemo izdrţati. Pavao nam

utješno kaţe: "Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga,

87

nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je moţete podnijeti" (1 Kor

10,13).

8. Pobjeda nad kušnjom

Moţda se pritisnuti pitamo hoće li se uopće isplatiti moliti šestu molbu. Mi

ostajemo u svakom sluĉaju poraţeni. I tako će biti do kraja našeg ţivota. Sigurno se

isplati! Kršćanstvu pripada i pobjeda.

Tu i tamo moţe se primijetiti da u razgovorima i svjedoĉenjima vjernici govore i

o svojim slabostima i manama više nego o radosti i snazi. S jedne strane dobro je

svjedoĉiti o svojoj ništavnosti, o tome da sami nismo ništa. "Blago siromasima u

duhu jer je njihovo kraljevstvo nebesko", kaţe Isus (Mat 5,3). Pavao svjedoĉi da "u

pogledu toga čovjeka hvalit ću se, a u pogledu sebe samoga neću se hvaliti, osim

svojim slabostima" (2 Kor12,5).

Što smo siromašniji, to više vidimo prljavštine svoga srca. To ne znaĉi da smo

lošiji vjernici, već da samo poznavanje raste. Što dolazimo bliţe svjetlu, to bolje

vidimo neĉistoće na našim haljinama.

Ima i ljudi koji se hvale u svojoj duhovnosti, o svojoj jakoj vjeri, vjerskim

iskustvima. Ali to se završava u farizejstvu, jer vjernik nema u sebi ništa ĉime bi se

pohvalio. Ako bi se hvalio, to pripada samo Bogu, koji je djelovao. Mi vjernici

ţelimo biti što bliţe Isusu Kristu i ţivjeti bogatiji ţivot u Njemu. Isus ne govori

samo blaţenima, samo onima koji su siromašni u duhu, već i onima, koji su krotki,

koji oĉekuju da u svemu bude Boţja volja (Mt 5,6). Pavao priznaje da "Ne kaţem da

sam to već postigao ili da sam već savršen. Naprotiv, ja i dalje kušam kako bih to

dohvatio, jer i mene dohvatio Krist Isus" (Fil 3,12). Ova nutarnja ĉeţnja za bogatijim

ţivotom u Bogu ne smije nestati iz srca vjernika.

Pavao ne kaţe da se ţeli hvaliti samo svojim slabostima, već dodaje da se na

njemu nastanila snaga Kristova: "A Bog mi je odgovorio: "Dosta ti je moja milost, jer

se moja snaga savršeno očituje u slabosti" Prema tome, vrlo ću se rado - radije nego

da traţim osloboĎenje - hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga

Kristova" (2 Kor 12,9).

Jedini odgovor za pobjedu u kušnji jest Isus Krist. On je sam trpio i bio kušan

kao i mi, ali je bez grijeha. On (Isus) je pobijedio gdje smo mi pali. On zna kakve su

ljudske borbe i zato suosjeća s našim slabostima, razumije naše nevolje. Zato

moţemo hrabro ići k Njemu pri našim kušnjama jer Biblija nam kaţe da on pomaţe

onima koji su u kušnji. (Heb 4,14-16). Pravi trenutak je trenutak kušnje i pomoć

dolazi upravo tada. "Budući da je sam trpio i bio kušan, moţe pomoći onima koji

stoje u kušnji" (Heb 2,18).

88

Isus Krist je i naša pobjeda. "Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po našem

Gospodinu Isusu Kristu!" (1 Kor 15,57). Ili: "hvala Bogu koji nas uvijek u Kristu

vodi u pobjedonosnom slavlju" (2 Kor 2,14). Ili: "ali u svemu ovom sjajno

pobjeĎujemo po onome koji nas je ljubio" (Rim 8,37).

Ovu pobjedu postiţemo u Isusu Kristu, ne svojim snagama, već pomoću Duha

"Jer ako po tijelu ţivite, umrijet ćete. Naprotiv, ako Duhom usmrćujete tjelesna djela,

ţivjet ćete" (Rim 8,13).

Ove rijeĉi nisu samo poboţne rijeĉi, već stvarnost u ţivotima mnogih ljudi.

Alkoholiĉar se oslobodio alkohola, škrt ĉovjek postao je dareţljiv, laţljiv iskren,

tvrdoglav milosrdan, nestrpljiv je postao strpljiv, sebiĉan se poĉeo brinuti za svoje

bliţnje itd. Krist nam pomaţe da moţemo pobijediti mnoge grešne navike, iako

nikada na ovome svijetu ne postajemo savršeni. Zato se isplati moliti ovu molbu: ne

uvedi nas u napast.

Mala je curica tek prohodala,. Pustila je svoju ruku iz mamine i rekla: «Iva hoće

sama». I koraĉala je sama. Ali staza je bila neravna i glatka. Padala je i vidjela da je

mama daleko. Zavikala je mami. Iva je tada ţeljela da joj mama pruţi ruku. Nije

lako hodati sam.

Mi smo svi ovakva mala djeca koja trebamo upravljanje rukom nebeskog Oca.

Otac ima cilj i smisao našeg ţivota. Samo Otac zna kojim putem trebamo hodati.

Ĉesto postupamo poput male Ive. Ţelimo hodati sami. Zato kad molimo: «Ne uvedi u

napast», govorimo: Oĉe, uzmi me za ruke i nemoj me pustiti. Daj da svaki dan i

trenutak osjećam da je moja ruka u tvojoj ruci.

Sedma molba: NEGO IZBAVI NAS OD ZLA

Što to znači?

U ovoj molbi molimo, da nas Otac nebeski izbavi od svakoga zla na tijelu i na

duši, na imanju i poštenju; a konačno kad dođe naš zadnji čas da nam bude smrt

blažena i da nas primi milostivo iz ove doline suza k sebi u nebesa.

Rijeĉ zlo ne oznaĉava samo ţalosti koje ĉovjek moţe sresti u ovom svijetu. Ona

pokazuje i na Sotonu. U šestoj smo molbi vidjeli da sotona djeluje u ovom svijetu i

pokušava obeshrabriti Isusove sljedbenike. Stoga Isus na kraju molitve podsjeća na

stvarnost zloga. Mjesto molbe pokazuje da zlo, kušnje ili ĉak grijesi u mislima

vjernika nemaju prvo mjesto, već posljednje mjesto. Ĉuvanje od svega zloga je

povezano s drţanjem Boţjeg imena svetim u našem ţivotu.

89

Moţemo primijetiti da je ova molba dodatak prethodnoj molbi, kojom smo molili

«ne uvedi nas u napast». Ĉovjeku pripadaju i kušnje, kojima nas Bog ţeli povući

bliţe sebi. Ali sotona nas pokušava odvojiti od Boga i zarobiti nas.

1. Što je zlo?

Zlo se predstavljaju u tisuću oblika, poput zvijeri s mnogo glava. Ali sve zlo

dolazi od jednog korijena, od istog izvora, od grijeha, od Ċavla, i od ĉovjekova

okretanja od Boga.

Prvo nas sotona napada u mislima. Koliko smo nemoćni da nadvladamo zle

misli. Ne moţemo ih odbaciti svojim snagama. Kad odluĉimo da o nekom problemu

više nećemo razmišljati, upravo tada nas sve više zaokuplja. Kao da se nalazimo u

moĉvari. Što više idemo naprijed, sve dublje upadamo. Ali «I mir će Boţji, koji

nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu» (Fil 4,7). Ovaj mir

dobivamo od oĉišćenja Isusovom krvi, zbog oproštenja grijeha. Zato smo ranije

molili za oproštenje naših grijeha.

Sotona nas zatim napada u rijeĉima, djelima, propustima. Moramo se

suprotstavljati zlu. Grijeh nije pasti u kušnju. Grijeh poĉinje kad kušnju puštamo

unutra, prilagoĊavamo joj se. Grijeh poĉinje kad nas zlo nadvlada. Ako nas zlo ne

nadvlada, ono ne moţe djelovati u nama. Ako zlu damo svoj prst, ono uzima cijelu

ruku i tada nam kušnja ĉini zlo. Grijehom se ne smijemo igrati.

U Lutherovu se tumaĉenju sedme molbe govori: "svako zlo na tijelu i na duši,

na imanju i poštenju". Ovom se molbom molimo da nas Bog oslobodi od zemaljskog

zla. Zla ima mnogo i mi sami se ne moţemo braniti protiv njega. Pri tome se

postavlja isto pitanje kao i pri šestoj molbi: Isplati li se moliti ovu molbu? Zlo nas

napada u svakom sluĉaju i nitko ne moţe biti saĉuvan od toga.

Ali u Malom katekizmu piše: «Zlo, od koga nas Bog ĉuva, jest ĉetverostruko: 1.

na tijelu, kao što su bolesti, glad, nemoć itd., 2. na duši: razni grijesi, zla savjest,

nevjera, tvrdokornost, oĉajanje itd., 3. na imutku: nerodica, vatra, poplava, tuĉa,

kraĊa, šteta itd., 4. na poštenju: ogovaranje, sramota, pijanstvo, proţdrljivost,

nećudorednost, oholost, taština itd.

Divan psalam 23 završava rijeĉima punim utjehe: "Dobrota i milost pratit će

mene sve dane ţivota moga. U Gospodnjom ću domu prebivati kroz dane mnoge"

(stih 6). Jake su to rijeĉi! Dobrota i milost pratit će mene sve dane ţivota moga!

90

Ovo izgleda nestvarno u odnosu na stvarne ţivotne situacije. Ni u jednom

ljudskom ţivotu nema samo dobrote. Ĉesto osjećamo da nas progoni neko zlo.

Nekada moţemo iskusiti i dobre i mirne dane, ali u ovom stihu se tvrdi da su svi dani

dobri.

Ovaj stih je uzet iz psalma - pjesme. Trebamo li to razumjeti kao lijepu

pjesniĉku slobodu? Ne, ovo je uzeto iz Biblije. Dakle, to mora biti ozbiljno i istinito.

23. psalam nije nimalo slijep prema stvarnostima ţivota. On govori o onome što je

zlo, o dolini smrti, o našim dušmanima. Unatoĉ tome, psalam završava: «Dobrota i

milost pratit će mene sve dane ţivota moga».

Rimokatolici pouĉavaju da se na svetoj veĉeri posvećenjem kruh i vino

pretvaraju u pravo tijelo i krv Isusa Krista ( transsubstanciatio, dogma iz 1215.g.) To

znaĉi da se kruh, hostija, kada se posvećuje pretvara u sveto, uzvišeno i boţansko,

odnosno u pravo tijelo Krista Isusa.

Mi nemamo s rimokatolicima zajedniĉku dogmu svete veĉere, ali moţemo

upotrebljavati istu rijeĉ transsubstanciatio, i reći da ĉitav ţivot vjernika postaje u

Kristu objektom pretvorbe, jer ono što mi kaţemo loše Bog pretvara u dobro, ĉak i u

boţansko, u blagoslov. Ono što bi nama donijelo nesreću, pretvara se u dobro.

To je izreĉeno u Poslanici Rimljanima: "Znamo da Bog čini da sve pridonosi

dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Boţjom pozvani". (Rim 8,28) Apostol

Pavao to kaţe da bismo mi to znali. Ovo nije samo nešto za što se on nada da se

dogaĊa. To se tiĉe svega, apsolutno svega. Ali se posebno odnosi na ono što smo

rekli o propadljivosti, o tjelesnoj slabosti. Sve treba sluţiti dobru. Ovo se tiĉe

svakoga, tko ljubi Boga, dakle svakoga, tko ljubi i Boţju volju.

Ako se suprotstavljam Boţjoj volji, zloupotrebljavam sve i odbijam hodati

Boţjim putem, ja odbijam od sebe i Boţji blagoslov. Tada ostaje samo nada za

promjenom. To se nalazi u sedmoj molbi: «Izbavi nas od zla» - od onoga, što nam

moţe naškoditi. Nema toliko zla da ga Bog ne bi mogao pobijediti i promijeniti u

dobro. Ali nema ništa toliko dobrog da se ne bi pokvarilo u našim rukama, ako nas

zlo nadvlada.

Zlo, od kojeg molimo Boga da nas izbavi, je grijeh. Samo grijeh je stvarno zlo

koje dolazi od Sotone. Grijeh je stvarna ljudska nesreća. Ţivot to pokazuje.

Zlouporaba alkohola ili droge ĉini ljudski ţivot paklenim i uzrokuje smrt prije

vremena. Nevjernost i spolni padovi uzrokuju nesreće i patnje ne samo ĉovjeku već i

njegovim bliţnjima. Nepraštanje i mrţnja škodi svima koji se nisu izmirili. Laţac

kvari svoju narav i uništava poštenje i pouzdanje drugih. Zbog kraĊe i neiskrenosti

slijede tjeskobe i nesigurnosti. "Nevolja i tjeskoba na svakog čovjeka koji se odaje

zlu" (Rim 2,9)

91

Nikada se ne isplati sagriješiti. Zato je bitno da molimo sedmu molbu: «nego

izbavi nas od zla». I Sveto pismo odgovara: "Čuvao te Gospodin od zla svakoga,

čuvao dušu tvoju"! (Ps 121,7).

2. Molba za spasenje

Sedmom molbom se molimo za izbavljenje od zla. Ali zar nismo mi već

spašeni? Mi govorimo o spašenim i nespašenim ljudima. Je li takav govor sektaški?

Nije! I Biblija kaţe isto.

"Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on Abrahamov sin", reĉe Isus Zakeju.

(Lk 19,9). "Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja!" (2 Kor 6,2). Spasenje

je vezano uz Isusovo ime. On sam je Spasitelj. "Spasenja nema ni po jednom

drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti"

(Dj 4,12).

"Uistinu, je se ne stidim EvanĎelja, jer je ono sila Boţja za spasenje svakomu

vjerniku", piše apostol Pavao (Rim 1,16). Dakle, spasenje mi dobijamo već sada u

vjeri. Ono od ĉega se spašavamo, je zapisano u Poslanici Rimljanima: "Koliko će nas

sigurnije spasiti od srdţbe sada kad smo već opravdani njegovom krvi." (Rim 5:9)

Apostol Ivan piše: "Tko vjeruje u Sina , ima ţivot vječni; a tko ne vjeruje Sinu, neće

vidjeti ţivota, već gnjev Boţji ostaje na njemu". (Iv 3:36)

Obraćeni grešnik koji vjeruje prolazi ispod srdţbe u Boţju naklonost.

Istovremeno, iako Biblija govori na mnogim mjestima o tome da je spasenje došlo za

sve vjernike u ovom svijetu, spasenje pripada i budućnosti, kada ćemo ga savršeno

doţivjeti u vjeĉnosti. To je cilj vjere, kao što i Petar piše. To je naša neprolazna,

neokaljana, neuvela baština koja nam stoji saĉuvana u nebesima i koju ćemo vidjeti

u posljednje vrijeme. Dok se sve ovo ne dogodi, mi vjerujemo Bogu da nas on

svojom snagom ĉuva za spasenje. (1 Pet 1,4-5,8-9).

«Nadom smo, naime, spašeni. A nada koja se vidi nije nada, jer kako se onda

tko moţe nadati onomu što vidi? Ali ako se nadamo onomu čega ne vidimo,

postojano ga čekamo" (Rim 8,23-25).

Dakle, mi smo spašeni. I mi se radujemo se spasenju koje imamo u Kristu. Ali

mi ţivimo i dalje u zemlji neprijatelja, u kojoj prijete mnoge pogibli. Ţetva je u

opasnosti do jeseni. Oĉekujemo konaĉno i savršeno spasenje u vjeĉnosti. Trebamo

sedmu molbu: «nego izbavi nas od zla». Sotona uzrokuje zlo diljem svijeta. Ne

moţemo ţivjeti kao nemarni i sigurni. Trebamo i sveti strah, koji smo spominjali pri

šestoj molbi. Zle sile nas okruţuju i stoga se molimo: «izbavi nas od zla».

92

«Blago čovjeku koji odolijeva kušnji, jer će, kad se pokaţe prokušanim, primiti

vijenac – ţivot koji je Bog obećao onima koji ga ljube!» (Jak 1,12)

Biblija nam navještava da je Isus pobijedio sotonu. I našim kušnjama i borbama

Boţja rijeĉ kaţe: «Ali u svemu ovom sjajno pobjeĎujemo po onome koji nas je ljubio»

(Rim 8,37). Zapazimo dvije rijeĉi: «sjajno pobjeĊujemo» i «ljubio»! Kad krv Boţjeg

Sina teĉe kao oproštenje grijeha kroz nas, naše srce, osjećaje, volju, um, misli, maštu

i sve što je u mama i ĉini Boţju ljubav ţivom, zlo nema u nama temelja. Ovom

ljubavlju pobjeĊujemo kušnju, oholost, krivu sigurnost i samozadovoljstvo. To je

sjajna pobjeda. Krist ţivi u nama. Njegova ljubav ĉuva vrata našeg srca te nikakav

neprijatelj ne moţe pobijediti.

I sada nam Isus Krist nudi svoju ruku. On koji jedini moţe izbaviti ĉovjeka od

zla. Nitko i ništa drugo ne moţe ĉovjeka izbaviti od zla: ni odgoj, ni obrazovanje, ni

znanje, ni kultura, iako su to dobre stvari. Na zemlji nije dano ljudima drugo ime

koje moţe izbaviti od zla. Dano je samo jedno jedino ime: Isus Krist.

«Nego izbavi nas od zla» je molba nade. Zlo nije vjeĉno, nije ni neizbjeţno da

bismo se morali pokoravati bez nade i djelovanja. Bog nas je stvorio za zemlju, u

kojoj nema zla, grijeha, kušnje, bolesti, tjeskobe, boli, patnje, smrti, rastanka, -

bolnica, zatvora, sahrana… U takvu zemlju je Isus Krist, naš Spasitelj, ljudima

pripremio ulazak.

3. Smrt - posljednji neprijatelj

Luther tumaĉi kraj sedme molbe ovako: «a konaĉno kad doĊe naš posljednji ĉas

da nam bude smrt blaţena i da nas primi milostivo iz ove doline suza k sebi u

nebesa».

Pavao je pouĉavao Korinćane i druge da smrt nije kraj. Ona prethodi jednom

novom ţivotu, kao što je to vrlo jasno pokazalo uskrsnuće Isusa Krista. Zato je

gotovo ludo o tome ne razmišljati.

No, isto tako smrt nije prijatelj, nego neprijatelj, kako piše 1. Kor.15:26:

"Neprijatelj koji će posljednji biti uništen jest smrt." Zato joj treba pristupati sa

strahom i oprezno. Ne vjerujmo onima koji nam govore kako se ne plaše svoje smrti.

Oni ne varaju nikoga drugoga nego sebe.

I u Pavlovu pristupu vlastitoj smrti postoji element bojazni. On to stavlja u vrlo

lijepu sliku u 2 Kor 5,4: "Uistinu, mi koji ţivimo u ovom šatoru uzdišemo u tegobi što

se ne ţelimo svući, nego na ovo obući drugo, da tako ţivot proguta ono što je

smrtno." Taj strah mora ostati u svakom kršćanskom srcu: strah da se zamijeni

poznato s nepoznatim, ono što je sada s onim što će biti.

93

Ipak, moramo reći da je Pavao išao prema smrti pun hrabrosti i povjerenja, da,

ĉak s oduševljenjem. Tako u svom pismu Filipljanima on moţe pisati: "Za me je

uistinu ţivot Krist, a smrt dobitak. Pritisnut sam, i to s dvije strane: imam ţelju

umrijeti i biti s Kristom, jer je to mnogo bolje... Ali je ostati u tijelu potrebnije radi

vas" (Fil.1:21,23-24).

Ĉak kad smrti gleda u lice, on moţe mirno govoriti o njoj: "Ne bismo htjeli,

braćo, da ostanete u neznanju u pogledu nevolje što nas zadesi u Aziji i koja nas je

opteretila preko svake mjere - iznad naše snage - tako da smo izgubili nadu u ţivot.

Čak smo u sebi smatrali sigurnom smrtnu osudu, (ali to bijaše) da se ne bismo uzdali

sami u se, nego u Boga koji uskrisuje mrtve. On nas je oslobodio od tolike smrtne

pogibli i opet će nas osloboditi. Da, u nj smo postavili nadu da će nas opet

osloboditi." (2 Kor 1,8-10) On je mogao imati takav mir budući da je strašna veza

smrti bila raskinuta. Ta je veza, naime, ljudski grijeh, ljudsko otuĊenje od Boga, koje

bi se završilo smrću. Pavao je bio svjestan svog grijeha ĉak u ţivotu koji je prema

van izgledao krajnje pošten. On je znao da se na osnovi svojih zasluga ne bi mogao

suoĉiti s Bogom. No znao je da je za njega Krist umro na kriţu i da su zato njegovi

grijesi, kojih je bilo puno, opravdani. Prema tome, mogao se u pouzdanju susresti sa

smrti na posljednjem sudu.

Pouzdanje je bilo glavni Pavlov razlog da bez straha gleda na smrt. Znaĉilo je to

sasvim drukĉiji ţivot. Bio je u stanju naporno raditi za svog Gospodina Isusa Krista u

saznanju da njegov napor nije uzaludan (1 Kor 15,58). Bio je u stanju nesebiĉno

ţivjeti za onoga koji je za njega umro i uskrsnuo (2 Kor 5,15). On je mogao tješiti

kod smrti, jer je znao da su umrli s Kristom (1 Sol 4,14). On je bio nepokolebljiv u

pouzdanju da ga ništa u ţivotu i smrti ne moţe odvojiti od ljubavi Boţje u Kristu

Isusu (Rim 8,39). To je znaĉilo da se mogao susresti ĉak i s propadanjem svih svojih

tjelesnih snaga i sa slikom o vlastitoj smrti i ĉvrsto se pouzdati u Duha, koji ga je

dnevno obnavljao, i u to da će jednom, kad se sruši šator njegova ovdašnjeg ţivota,

biti s Bogom (2 Kor 5,1). Pavao je mogao ţivjeti do izobilja jer se nije bojao

umrijeti. Neka i nas utješi uzor Pavla da koraĉamo hrabro naprijed u Duhu i u vjeri

moleći se da nam smrt bude blaţena i da nas primi milostivo iz ove doline suza k

sebi u nebesa.

ZAVRŠETAK

Jer tvoje je kraljevstvo, slava i moć u vjekove. Amen.

Što to znači?

94

Da sam tvrdo uvjeren da su ovakve molbe ugodne Ocu nebeskom i da će ih

uslišati, jer je Bog svemogući i jer je on sam zapovijedio, da se tako molimo i

obećao da će nas uslišati. Amen, amen, to jest: da, da, tako neka bude.

Molitva završava hvalospjevom trojedinom Bogu jer njemu jedinome to i

pripada. Iako u nekim starim rukopisima nedostaje ovaj svršetak, on je u duhu Biblije

i istine. On bi, kako piše Jean Calvin, trebao ne samo zagrijati naše srce da hrlimo

prema Boţjoj slavi, već i da nam kaţe kako sve naše molitve nemaju drugog temelja

osim samoga Boga.

Sedam molba Oĉenaša je usporeĊena s duginim bojama. Poslije potopa Bog je

postavio dugu na nebo. Ona je bila znak Saveza koji je Bog uĉinio s ljudima. Kao što

se sedam duginih boja sjaje na nebu kad se svjetlo sunca gura kroz kišne oblake, tako

nepokolebljiva ostaje Boţja vjernost u svim vremenima i svim pokoljenima. U

Boţjoj vjernosti ovih sedam molbi Oĉenaša su kao svjedodţbe.

Mi ljudi imamo nesretnu naklonost zaustavljanja na razoĉaranjima, nevoljama i

teškim ţivotnim iskustvima. Obratimo samo malo paţnje na Boţju obilnu dobrotu i

njegove mnoge darove koje nam daje obilno svaki dan. Na ţalost, to sve drţimo kao

da to prirodno pripada nama i na takav naĉin odbijamo radost i zahvalnost u svom

ţivotu "Blagoslivljaj Gospodina dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova" (Ps

103,2). Boţja dobra djela i misli ljubavi prema nama su tolike da ih ne moţemo

nabrojiti (Ps 40,6). " Da ih brojim? Više ih je nego pijeska!" (Ps 139, 18)

1. Amen, amen, to jest: da, da, tako neka bude.

Amen znaĉi: Tako budi. Neka bude tako. Rijeĉi «zaista, zaista kaţem vam» su

na grĉkome Amen amen. To znaĉi da je ono što je reĉeno apsolutno istina. Tako je

istina ono što smo se molili u molitvi Oĉe naš. Amen nije toĉka već dvotoĉka. Ono

nije posljednji ton završnog sviranja, već poĉetna melodija hvalospjeva.

Isus je uĉio da se trebamo moliti u njegovo ime. Ĉekanje je vezano uz Njega.

Dobit ćemo ono što smo molili u njegovo ime. Zato kaţemo : Amen, u ime Isusa.

Luther to tumaĉi kao - zaista neka bude tako! Ja sam siguran da naš nebeski Otac

uslišava ovu molitvu. On sam je zapovjedio se molimo ovako i obećao je da će nas

uslišati.

95

SADRŽAJ

Predgovor 1

UVOD U MOLITVU 2

1. Teška vremena nas uče moliti 2

2. Čovjekova bespomoćnost 2

3. Vjera 3

4. Što je molitva? 4

5. Mjesta i poloţaj pri molitvi 6

6. Molitva u Duhu Svetom 7

ISUSOVA POUKA O MOLITVI 9

1. Farizejski naĉin molitve 10

2. Poganski naĉin molitve 11

3. Kršćanski naĉin molitve 13

Predgovor: OĈE NAŠ KOJI JESI NA NEBESIMA 17

1.Oĉe naš 17

a) Kakvom se Bogu molimo 17

b) Isusov odnos prema nebeskom Ocu 18

c) Naš odnos prema nebeskom Ocu 19

d) Duh posinjenja 21

2. Koji jesi na nebesima 23

Prva molba: SVETI SE IME TVOJE 25

1. Prvo traţite Boţje kraljevstvo 26

2. Boţje ime 27

3. Kako se Boţje ime drţi svetim u našem svagdašnjem ţivotu? 29

4. Isusovo ime 31

Druga molba: DOĐI KRALJESTVO TVOJE 32

1. Bog – Gospodar neba i zemlje 32

2. Ispunjeno kraljevstvo 35

3. Boţje je kraljevstvo je u vama 36

4. Misijska molitva 37

96

5. Borba duhova 39

6. Najuĉinkovitije oruţje 42

7. Savršeno kraljevstvo Boţje 43

Treća molba: BUDI VOLJA TVOJA KAKO NA NEBU TAKO

I NA ZEMLJI 44

1. Svjetovnom ĉovjeku je teško priznati Boţju volju 44

2. Boţja volja i naša volja 46

3. …kako na nebu… 48

4. Sve pridonosi dobru onih koji ga ljube 49

5. Molitve bez odgovora 50

6. Boţji plan 52

Ĉetvrta molba: KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI DAJ NAM DANAS 54

1. Tri plus ĉetiri 56

2. Naša sebiĉnost 58

3. Svagdašnji kruh 59

4. Sutrašnji dan 61

5. Pobjeda nad brigama 62

6. Zajednica 64

7. Radi zahvalnost 64

Peta molba: I OPTUSTI NAM DUGE NAŠE KAKO MI

OTPUSTAMO DUŢNICIMA NAŠIM 66

1. Što je grijeh? 67

2. Grijeh (krivnja) je dug 70

3. Oproštenje grijeha 72

4. Zajedništvo vjernika 75

5. …kako i mi otpuštamo duţnicima našim 77

Šesta molba: I NE UVEDI NAS U NAPAST 80

1. Kušnje 81

2. Vrijeme izbora 82

3. Sveti strah 83

4. Sotonsko trojstvo 84

5. Zašto nas se kuša? 86

6. Kvaliteta kušnje 88

7. Cilj kušnje 88

8. Pobjeda nad kušnjom 89

Sedma molba: NEGO IZBAVI NAS OD ZLA 91

1. Što je zlo? 92

2. Molba za spasenje 94

3. Smrt – posljednji neprijatelj 95

Završetak: JER TVOJE JE KRALJEVSTVO, SLAVA I MOĆ

U VJEKOVE. AMEN. 97

1. Amen 97

SADRŢAJ 98

97

IZVORI LITERATURE 100

IZVORI LITERATURE

Martin Luther; Evangeliĉki katekizam, TROŠKOM I NAKLADOM KR.

HRV. SLAV. DALM. ZEMALJ. VLADE, 1902

Martin Luther; Iso katekismus (Veliki katekizam), Suomen luterilainen evankeliumiyhdistys,

Helsinki 1964

Martin Luther; Isä meidän rukouksen selitys (Tumaĉenje Oĉe naš molitve), SLEY

kirjat 1982

Fredrik Wislöff; Isä meidän (Oĉe naš), KIRJANELIÖ, HELSINKI, 1982

Eino J. Honkanen; Rukous, Isä meidän rukouksen tutkistelua (Molitva izraţavanja

Oĉe naš molitve), UUSI TIE, HELSINKI, 1975

John R.W. Stott; Kršćanska kontrakultura, DUHOVNA STVARNOST, Zagreb 1984

Komentari Novog zavjeta