www.referada.hr

MONETARNA

POLITIKA 3

www.referada.hr

Bok,

Drago nam je što si odabrao/la upravo Referadu za pronalazak materijala koji će ti

pomoći u učenju!

Materijali koje si skinuo/la s naše stranice nisu naše autorsko djelo,

već samo sažeti prikazi obvezne literature koji služe za ponavljanje

gradiva.

P.S. Pomozite svojim kolegama ocjenjivanjem predmeta prema kategorijama,

ocjenjivanjem skripti i korisnim savjetima u komentarima.

Također, kako bismo što prije napravili dobru bazu skripti za ponavljanje,

pošaljite nam na mail svaku skriptu koju niste vidjeli na stranici

(skripte@referada.hr).

Želimo ti puno sreće s učenjem!

www.referada.hr

SLOŽENOST NARAVI NOVCA

Oblici novca su bili proizvod vremena u kojem se živjelo,odraz civilizacijskog i tehnološkog napretka pri

čemu je važno da obavlja svoje uobičajene funkcije: f-ju prometa i pladanja; štednje; mjere cijena,

odnosno vrijednosti i svjetskog novca.

Funkcija štednje važna je f-ja novca jer omoguduje postojanje financijskih institucija čiji je ključni zadatak efikasna alokacija štednje svima onima kojima trebaju novac za razvoj gospodarske aktivnosti

ili zadovoljavanje drugih potreba.

POVIJESNI RAZVOJ NOVCA – Robni i simbolični novac Novac je tijekom povijesti stalno mijenjao oblik svoga postojanja od primitivnih-robnim oblika gdje se

razmjenjivala roba za robu,potom metalnog novca pune vrijednosti,pa sve do današnjeg električnog

novca koji je nevidljiv,fluidan,virtualan pa kao takav često teško i razumljiv.

Prva faza razvoja novca koja počinje od trampe,razmjene robe za robu vezana je za fazu razvoja ljudske civilizacije u kojoj je čovjek počeo ostvarivati viškove u proizvodnji određenih dobara,pa ih je kao takve

bio spreman razmjenjivati za neke druge,njemu potrebne proizvode,uz određeni odnos razmjene koji je počivao na količini uloženog rada. U prvoj etapi,svaka roba je obavljala f-ju slučajnog transakcijskog

sredstva. Krediti su se odobravali a i vradali u robi,poljoprivrednim proizvodima ili stoci.Kamate su se

također obračunavale u istim robama. Smatra se da je prvi neorganski,odnosno umjetni novac osmišljen u Babilonu.Pojava neorganskog novca (glinene pločice ili metal) važno je civilizacijsko

dostignude i takav novac za razliku od poljoprivrednih proizvoda i stoke nema sposobnost reprodukcije

života.Kamate koje se pladaju na kredit u takvom obliku novca od tada se moraju ostva-rivati u nekom

drugom procesu,izvan modi i spoznaje dužnika.Novac i mod od tog trenutka se koncentriraju u rukama

zajmodavca. U Ateni u 6.st.pr.Kr. u upotrebi se pojavio kovani srebrni i zlatni novac koji se težinski razlikovao od onoga u drugim grčkim gradovima.To je dovelo do novog problema kod

zaduživanja.Seljaci su se u novonastalim uvjetima zaduživali u metalnom novcu čija se vrijednost mi-

jenjala kao što se mijenjala i cijena poljoprivrednih proizvoda ovisno o uspjehu žetve. Ulogu robnog novca sve više preuzima metal a zatim zlato i srebro.Zlato je oblik robnog novca koji je zbog svojih

posebnih svojstava i prednosti,oduzeo drugim oblicima robnog novca f-ju opdeg ekvivalenta (malena

težina a velika vrijednost,prenosivost,djeljivost,homogenost i trajnost,prihvatljivost,prepoznatljivost,

stabilnost osnovne su prednosti zlata u odnosu na druge vrste robnog novca). Papirni se novac razvija

iz metalnog novčanog prometa,gdje ima ulogu znaka puno vrijednosnih srebrnih ili zlatnih moneta,

premda je era tog papirnog novca došla nakon sloma zlatnog standarda,ukidanjem konvertibilnosti

banknota u valutni zlatni novac čime su banknote kao novčani surogat (fakultativni novac),postale

novčani znak,odnosno valutarni novac.

Novčani surogati (fakultativni novac) Robnu narav novca još jasnije prikazuju novčani surogati ili zamjenici novca,koji prethode papirnom

novcu s prisilnim tečajem.Novčani surogati koji se pojavljuju u obliku različitih cirkulacijskih papira-

doznake i obveznice (mjenice,čekovi i dr.) zamjenjuju novac i daju pravo imatelju na određenu količinu kurentnog novca.Pojava novčanih surogata posljedica su razvoja i stanja novčanog prometa.Oni se

pojavljuju,s jedne strane,zbog neelastičnosti novčanog sustava te zbog nesređenosti valutnih sustava

i nesigurnosti prenošenja s druge strane. Pojava novčanih surogata tj.VP koji cirkuliraju u određenoj

sferi robnog prometa i time zamjenjuju novac,stihijski je rezultat robnog prometa. Kao najrazvijeniji

oblik novčanih surogata razvile su se banknote (novčanice) kao uputnice banke na samu sebe koje daju pravo potraživanja od banke odgovarajude količine zlata. BANKNOTA predstavlja 1 od najranijih

novčanih supstituta u metalističkom valutnom sustavu, posebicu u zlatnom standardu.Zbog rizičnosti

nošenja vede količine tj.zlata s jednog tržišta na drugo,trgovci su svoj punovrijedni zlatni novac deponirali kod banke,a ona bi im izdavala potvrde na primljeni novac koje su glasile na donosioca,bile

su naplative po viđenju,a glasile su na okrugle svote. Na isti način,banke te banknote izdaju kao

www.referada.hr

protuvrijednosti odobrenog kredita,što je zajmoprimcu praktičnije pa na jednostavniji i elegantniji

način raspolaže sredstvima odobrenog mu kredita.S vremenom je i država počela izdavati takve

doznake na sebe,pa je time dobila mogudnost zamjene i uštede zlata.To je razdoblje osnivanja privih emisijskih banaka.Tijekom vremena pored papirne novčanice sve je vedu ulogu počeo igrat

tzv.depozitni novac, danas dominantan oblik novca,a to je onaj koji figurira u bankarskim knjigama kao

bankina obveza plativa na zahtjev,odnosno potraživanje prema banci plativo po viđenju,a to je depozitni novac.

VALUTNI (NOVČANI) SUSTAV METALIZMA Valuta predstavlja zakonski uređen sustav kojim se određuje što de biti novac na određenom prostoru tj. u određenoj državi. Deviza je potraživanje od inozemstva nastao na temelju određene transakcije.

Banknota je u metalističkom valutnom sustavu bila novčani surogat, a u sustavu papirnate valu-te,ona

je novac tj.opdeprihvadeno sredstvo razmjene ili pladanja robe i usluga,koja se sada zove novčanica.

Među glavne povijesno nanizane (metalističke) valutne sustave spadaju:

1.bimetalistički sustavi:

-paralelna valuta

-dvojna valuta

2.monometalistički sustavi:

-srebrna ili zlatna valuta

-zlatni standard (ili zlatna valuta)

-zlatna valuta sa zlatom u optjecaju

- valuta na bazi zlatnih poluga

-valuta na bazi zlatnih deviza.

Paralelna valuta Kod paralelne valute novac,kao zakonsko i definitivno sredstvo pladanja, kuje se iz oba valutna

materijala:zlata i srebra.Kako između tih dviju vrsta novca nije zakonski utvrđen nikakav

odnos,pladanje ovisi o volji i ugovoru sudionika u prometu.Odnos vrijednosti zlatnog i srebrnog novca

ovisan je o odnosu tržišnih cijena zlata i srebra u svakom trenutku te se stalno mijenja.

Dvojna valuta (alternativni sustav) Kod sustava dvojne valute novac se kuje iz obaju valutnih materijala (zlata i srebra) ali se među njima

uspostavlja zakonski omjer, npr. 1kg zlata:15,5kg srebra. Taj se sustava još naziva alternativnim. Naime,dok je valutnim sustavom na jednoj strani bio uspostavljen određeni iznos između zlata i

srebra,s druge je strane dolazilo do mijenjanja tog odnosa vrijednosti na slobodnom tržištu izvan zemlje.Ako je zlato tim službenim odnosom bilo podcijenjeno u odnosu na situaciju drugdje,dolazilo je

do izvoza zlata radi kupovanja srebra u inozemstvu.Kupljeno se srebro uvozilo i davalo prekovati u

novac.Na taj je način bolji novac odlazio iz prometa,a ostajao lošiji,pa se zato taj sustav naziva alternativnim. Tamo gdje zakonski dvije robe imaju funkciju mjere vrijednosti,faktički uvijek samo

jedna ostaje kao takva na poprištu-navedena pojava obilježena je kao Greshamov zakon. Prijelaz na

monometalizam riješio je navedeni problem.

Sustav zlatne valute sa zlatom u optjecaju ili sustav potpune zlatne valute Osnovne karakteristike tog sustava su:

1.samo zlatni novac smatra se pravim valutnim novcem i definitivnim sredstvom pladanja

2.državne novčanice su novčani surogati-fakultativni novac i razmjenjive su za zlato

3.apsolutna sloboda kovanja zlatnog novca za privatni račun

4.apsolutna sloboda uvoza i izvoza zlata (kod toga se javlja mehanizam zlatnih točaka:gornja zlatna točka ili točka izvoza zlata i donja zlatna točka ili točka uvoza zlata koje su devizni tečaj održavale

fiksnim).

www.referada.hr

Osnovni problem kod ovog sustava bila je gotovo permanentna suprotnosti između ograničenosti

količine zlata koja se može iskoristiti kao valutni materijal i sve vede potrebe gospodarstva za

novcem.Taj je bitan nedostatak bio djelomično riješen emisijom novčanica,ali zbog neelastičnosti sustava emisije uglavnom snažnim razvojem ostalih oblika surogatnog,odnosno kreditnog

novca.Surogatni je novac popunjavao kanale novčanog optjecaja i u uvjetima stabilnog razvoja

omogudavao promet. Poseban problem u funkcioniranju tog sustava jest neravnomjernost gospodarskog razvoja različitih zemalja. Nerazvijene i ovisne zemlje nisu bez štete za svoj gospodarski

razvoj mogle održat taj sustav,pa stoga uz ostalo dolazi do postupnog napuštanja tog valutnog sustava.

Sustav zlatne valute na bazi zlatnih poluga Kod ovog sustava novac se ne kuje iz zlata,ali je vezan za zlato.U ovom sustavu ne cirkulira u prometu

zlato,ved na osnovi njega izdane novčanice koje služe kao zakonsko i definitivno sredstvo pladanja,a

zlato je koncentrirano kod SB kao emisijske ustanove.Način pokrida novčanica isti je kao i kod zlatnog

standarda,samo se ukida njegova apsolutna razmjenjivost za zlato.

Sustav zlatne valute na bazi zlatnih deviza U sustavu na bazi zlatnih deviza optjecaj novčanica zasniva se na devizama koje glase na neku zlatnu

valutu ili pak na neku važnu svjetsku valutu,premda ona formalno nije zasnovana na zlatu.Tu vrstu

valutnog sustava najprije su uvele neke ovisne zemlje koje nisu mogle organizirati svoj novčani sustav

ni kao sustav sa zlatom u optjecaju ni kao sustav na bazi zlatnih poluga,jer nisu imale dovoljno zlata.

Kod ovog se sustava valutnim novcem smatra novčanica emisijske banke jer je zakonsko i definitivno

sredstvo pladanja.

NAČELO EMISIJE I POKRIDA NOVČANICA Oko pitanja emisije novčanica tj.sustava njihova pokrida vodile su se u prošlom stoljedu velike diskusije,u vezi kojih je potrebno spomenuti dvije teorije,osnosno načela što je imalo veliki utjecaj na

praksu, a to su Currency Principle i Banking Principle.

Currency Principle (načelo optjecaja) je monetarno-teorijski pravac po kojemu se u prvoj polovici

19.st. u Engleskoj zastupalo mišljenje da sve novčanice (bankonote) u optjecaju moraju imati potpuno

pokride u zlatu,osim određenog kontigenta koji se unaprijed određuje zakonom.Ako je u optjecaju

previše novca tj.zlatnika ili novčanice koje ga predstavljaju,dolazi do rasta cijena,porasta uvoza robe i odljeva zlata iz zemlje,čime se po logici zlatnog standarda automatski regulira visina cijena i potrebna

količina novca u optjecaju.

Banking Principle (bankarsko načelo) takav je monetarno-teorijski pravac po kojemu se u prvoj polovici 19.st. u Engleskoj zastupalo mišljenje da sve novčanice u optjecaju ne moraju imati potpuno

pokride u zlatu ved i u dobrim kratkoročnim mjenicama.Izdavanje novčanica bankarski je posao kao i

svaki drugi i njihovo obujam određuje cijene a ne obratno.Nakon obavljenog zdravog kreditnog posla mjenice se iskupljuju novcem koji se vrada u banku,a smanjuje se u optjecaju,pa njihovo izdavanje ne

treba ograničavati na štetu proizvodnje,prodaje itd.

Poznata su 4 osnovan tipa emisije i pokrida novčanice,koji su se razvili s istom svrhom,a ta je ->

spriječiti prekomjerno izdavanje novac:

a) engleski sustav direktnog kontigentiranja –u kojem je predviđeno 100%-tno pokride u

zlatu,osim određenog kontigenta koji može biti nepokriven.

b) francuski sustav maksimiranja novčanog optjecaja – u kojemu zakonodavac određuje samo

gornju granicu novčanog optjecaja.

c) sustav kvotnog ili postotnog pokrida – koji je kompromis naprijed navedenih sustava kojima se želi izbjedi krutost direktnog kontigentiranja i neograničena sloboda emisije kod sustava

maximiranja, američki dolar je imao 25% pokride u zlatu

www.referada.hr

d) sustav indirektnog kontigentiranja – koji je sličan sustavu direktnog kontigentiranja,ali se

moglo idi za vedim iznosom nepokrivenog dijela,uz oporezivanje.

Demonetizacija zlata (1978.g.),odnosno kreiranje papirnog i žiralnog novca bez podloge u zlatu ili drugim plemenitim metalima otvorili su nova pitanja i iskušenja za monetarne vlasti i kreatore

ekonomske politike kako na nacionalnim tako i na internacionalnom planu.

SUVREMENI NOVČANI SUSTAV - PAPIRNA VALUTA Danas imamo sustav papirne valute u kojemu novčanica emisijske banke nije iskupljiva u novcu pune

vrijednosti tj.u zlatu.Novčanica se pretvorila u čisti papirnati novac.Nekonvertibilna novčanica jedinica

je obračuna i obavlja f-je prometnog i platežnog sredstva tj.služi kao sredstvo razmjene, te ne baš idealno i ne uvijek, i f-ju „zgrtanja blaga“ ili očuvanja vrijednosti,dok f-ju svjetskog novca i f-ju mjere

vrijednosti ne obavlja. Papirna novčanica u pravilu ne obavlja f-ju međunarodnog sredstva pladanja;

tu f-ju obavljaju samo određene konvertibilne valute koje su najraširenije u upotrebi i u koje se ima najvede povjerenje.

Postojanje papirnatog novca samo je osnovna karakteristika suvremenog valutnog sustava.Daljnja

njegova karakteristika je u prevladavajudoj ulozi depozinog novca,tog suvremenog oblika kreditnog novca,odnosno novčanog surogata. Za suvremeni novčani sustav – sustav papirnate valute

kakrakteristična je važna uloga kreditnog novca. Suvremeni novac bilo u obliku papirnate

novčanice,bilo u obliku kreditnog novca (depozitnog novca) i nije ništa drugo nego oblik kredita koji kreiraju banke odobravajudi potraživanja na sebe same,odnosno stvarajudi tako svoje obveze prema

nebankarskim subjektima. Novčanica je važan dio novčanog optjecaja,ona predstavlja trenutačnu likvidnosti jer ne postoji ništa likvidnije od nje.

Depozitni (žiralni,knjižni,bankovni) novac je danas popularno prozvan elektroničkim novcem,očito

zbog snažnog razvoja i primjene računala i informatike.Depozitni ili žiralni novac koji se nalazi na našim

žiro i tekudim računima kod banaka služi za pladanje,a u suprotnom obavlja funkciju štednje. Suvremeni monetarni sustav temelji se dominantno na depozitnom,odnosno žiralnom novcu koji se

stvara procesom odobravanja kredita.

Multiplikacija depozita i kreditna ekspanzija

Kreditni potencijal (KP) - višak likvidnih sredstava banke, maksimalan iznos kredita koji ona može

odobriti,a da pri tom ostane likvidna.Taj je kreditni potencijal određen veličinom izvora sredstava banke.Njena pasiva određuje veličinu i karakter aktive. Uključuju:depozite, fondove banke i

međubankarske kredite. Drugi faktori: visina stope obvezne rezerve i visina stope rezerve likvidnosti.

Taj višak banka može drugome plasirat, odnosno odobrit kredit. Ako se snizi utvrđena stopa obvezne rezerve, likvidna sredstva banke slobodna za nove kredite, tj kreditni potencijal de se povedati; ako se

u banci povedaju novčani ulozi, npr. štedni ulozi i drugi polozi gotovog novca, koji predstavlja

potraživanje prema središnjoj banci jer ga jedino ona emitira, ili banka proda dio svog portfelja središnjoj banci ili od nje dobije kredit, banka de povedati iznos likvidnih sredstava iznad normalne ili

obvezne rezerve likvidnosti i u iznosu tog viška likvidnih sredstava modi de odobriti kredit. Korisnik tog

kredita prenosi ta sredstva u korist drugog, i tako ta sredstva prelaze u drugu banku, koja je time

povedala svoja sredstva, te i ona postupa na analogan način kao i prva banka: dio primljenih sredstava

zadržava kao rezervu likvidnosti, a ostatak plasira kao kredit: slijedi treda banka, itd.

KP = F + MK + D (1 – OR) – Dv x RL ; (D = Do + Dv)

KP – kreditni potencijal ili maksimalni iznos kredita

F – fondovi banke

MK – međubankarski krediti

www.referada.hr

D – ukupni depoziti

OR – obvezna rezerva

Dv – depoziti po viđenju

RL – rezerva likvidnosti

Banka u svom poslovanju ima dva cilja:

PROFITABILNOST- tj. znači da se aktivne pozicije banke ( krediti ) učine što vedima,

ODRŽAVANJE LIKVIDNOSTI- pretjerana likvidnost za banku je oportunitetni trošak zarade.

Izvori sredstava:

Fondovi banke (F) – svaka banka da bi mogla početi s radom, mora raspolagati nekim početnim

kapitalom koji u banku unose njezini vlasnici (dioničari), to je tzv. osnivački fond ili vlastiti kapital banke, a dijeli se na poslovni fond i rezerve, od veličine vlastitog kapitala banke zavisi ukupan opseg njezina

poslovanja.

Depoziti (D) – banka prikuplja slobodna novčana sredstva od pojedinaca, poduzeda i drugih subjekata

i obrađuje određenu masu depozita, time se povedava mogudnost odobravanja kredita.

D = Do + Dv

Do = oročeni depoziti

Dv = depoziti po viđenju

Međubankarski krediti (MK) – banka kao i drugi subjekt u teškodama, traži i sama kredit kako bi ih

prebrodila. Obično se ona obrada nekoj drugoj banci ili financijskoj organizaciji, a u posebnim prilikama

kao „posljednjem utočištu“ SB. Banka “A” odobrava kredit banci “B”, time se ne stvara novac ved se

samo mijenja razina likvidnosti među bankama: kod banke “A” likvidnost se smanjuje, a kod banke “B”

se povedava, ti se krediti javljaju i u aktivi i u pasivi bilance banke (banci „A“ to je u pasivi, a banci „B“

u aktivi), tu se ne izdvaja rezerva.

Koliki de biti maksimalni iznos kredita ili drugih plasmana, ved je predodređeno visinom rezerve

likvidnosti i obvezne rezerve te ukupnih depozita.

Depoziti – na mogudnost odobravanja bankarskih kredita različito utječe porast različitih vrsta

depozita, jer za kratkoročne depozite se izdvaja viša stopa rezerve nego na dugoročne.

Visina rezerve likvidnosti (RL) - svaka banka ima je na svom računu kod središnje banke, to je zakonska obveza banke da stalno održava određeni iznos sredstava u likvidnom obliku, iznos tih sredstava je

neophodna, minimalna likvidnost banke i utvrđuje se visinom stope tzv. minimalne likvidnosti ili tzv.

rezerve likvidnosti koju propisuje SB.

Obvezna rezerva ( OR ) – dodatna je obveza banke da osim minimalne rezerve likvidnosti drži i drugu

vrstu rezerve, a to je tzv. obvezna rezerva likvidnosti, osnovna je funkcija te vrste rezerve ograničavanje

procesa multiplikacije depozita i ekspanzije kredita, pa je za to pod drukčijim režimom mjera i kontrole SB i, u pravilu, viša je od rezerve likvidnosti. SB obično propisuje različitu visinu jedne od tih rezervi na

istu vrstu depozita.

Najvedi učinak na porast kreditnog potencijala imaju porast fondova i porast međubankarskih

kredita jer se na njih ne izdvaja minimalna rezerva (niti obvezna, niti rezerva likvidnosti).

Najmanji učinak na porast kreditnog potencijala ima povedanje depozita po viđenju jer se na njih

obračunava i obvezna rezerva i rezerva likvidnosti.

www.referada.hr

www.referada.hr

MONETARNI AGREGATI

Monetare agregate koji se danas uz određene varijacije koriste u svim razvijenim tržišnim privredama

možemo podijeliti na 3 grupe i to:

1. primarni novac, M0

2. novčana masa u užem smislu, M1 3. novac kao dio imovine, M3 , M4...

Primarni novac – M0 Primarni novac se u monetarnoj statistici nekih zemalja označava kao monetarni agregat M0, a u literaturi se pojavljuje pod različitim razivima: monetarna (novčana) baza,rezervni novac,novac velike

snage.Banka utječe na multiplikaciju depozita i kreditnu ekspanziju kredita.Rezerve banaka su sastavna

komponenta primarnog novca.Primarni novac predstavlja sumu gotovog novca u optjecaju (G) i

ukupnim rezervi banaka kod SB (R),što znači da možemo pisati: M0 = G+R. Monetarni multiplikator (m)

pokazuje odnos novčane mase u užem smislu (M1) i primarnog novca (M0): m= M1/ M0 iz čega proizlazi

da je M1= M0*m. Iz navedenog slijedi da je primarni novac temelj sekundarne emisije novca pa od

tuda i njegovi alternativni nazivi monetarna baza,rezervni novac i novac velike snage. Svaki porast

aktive u aktivi bilance SB izaziva jednaki porast pasive.Iako je SB jedina ovlaštena emitirati primarni

novac,pa se može redi da se radi o monopolističkom proizvođaču novca,treba redi da postoji dio

primarnog novca koji ona ne može kontrolirati i dio koji može samo ograničeno kontrolirati.U cjelosti može kontrolirati nekreditni dio primarnog novca koji je rezultat operacija na otvorenom tržištu

(prodaja državnih vrijednosnica) i otkupa deviza.Ograničena mogudnost kontole primarnog novca

javlja se u slučajevima kad SB odobrava kredite bankama.Povedanje primarnog novca na jedan ili drugi

način indirektno vodi prema povedanju količine novca u optjecaju i obratno. Veza između primarnog

novca koji proizvodi SB i depozitnog novca koji proizvode komercijalne banke uspostavlja se putem

monetarnog multiplikatora.

Tokove kreiranja primarnog novca možemo podijeliti na 3 grupe transakcija:

• odobravanje kredita bankama (PE)

• devizne transakcije (DTI)

• kupovina i prodaja vrijednosnica na otvorenom tržištu (ONA) što matematički

možemo izraziti sljededom jednadžbom: M0=PE+DTI+ONA.

Ukoliko SB kupi devize ili državne obveznice od banaka,za protuvrijednost iznosa kupovine,knjižit de porast viškova likvidnosti na računu za namiru,što znači da operacija predstavlja tok kreiranja

primarnog novca.U suprotnim situacijama kad SB prodaje devize ili vrijednosnice banaka,odnosno kada banke vradaju pozajmljena sredstva,dodi de to poništavanja primarnog novca.

Uz aktivnosti SB veže se i posao sterilizacije monetarnih učinaka.SB može npr.kupiti devize u iznosu

1000 novčanih jednica,a kako bi sprječila porast primarnog novca može prodati bankama vrijednosnice

u istom iznosu 1000 novčanih jedinca.Bududi da u opisanom slučaju nema učinka na porast primarnog

novca,kažemo da SB sterilizira monetarni učinak deviznih transakcija.

Tijekom godine SB može odobriti znatne iznose kredita bankama i ostvariti vrlo veliku dobit jer ju

emisija primarnog novca ne košta gotovo ništa,a s druge strane ona diktira kamatnjak uz koji je

spremna odobriti kredit nekoj banci.Tako ostvarena zarada putem kamatnjaka naziva se emisijska

dobit i često predstavlja za SB važan izvor sredstava za financiranje njezinog ukupnog poslovanja,a

preostali višak emisijske dobiti upladuje se u državni proračun za financiranje opdedruštvenih potreba.

Novčana masa u užem smislu – M1 Novčana masa u užem smislu M1 , u praxi vedine zemalja te metodologiji MMF-a,predstavlja sve one instumente pladanja koji služe kao zakonsko i definitivno sredstvo pladanja u zemlji,a kreirale su ih SB

ili druge monetarne institucije,a to su u pravilu (poslovne,depozitne,komercijalne) banke.

www.referada.hr

Uobičajena definicija depozitnog novca je da su to slobodna i stalno raspoloživa sredstva na računima

kod banaka,a to su depoziti plativi po viđenju tj.na zahtjev.Opdenito se novčana masa može izraziti na

sljededi način: M1 = G+D ,pri čemu se pod „D“ uključuju depoziti po viđenju na transakcijskim računima, a „G“ je gotov novac u optjecaju.

Novac kao dio imovine je manje likvidan u odnosu na sredstva koja čine novčanu masu koja služi za

obavljanje transakcija.Zato se M1 često naziva transakcijskim novcem,a širi monetarni agregati

„novcem kao dijelom imovine“.

Quasi novac je monetarni termin koji označuje novčana sredstva što ne obavljaju f-ju prometnog

sredstva,ali se svakog trena mogu pretvoriti u prometno sredstvo - štedni depoziti bez roka ograničenja tipični su predstavnik quasi novca.Quasi novac je druga kategorija novčanih sredstava koja ima obilježja

depozitnog novca.

Monetarni agregati u SAD-u U SAD-u se danas primjenjuju sljededi monetarni agregati: M1, MZM, M2 i M3.

M1-monetarni agregati u SAD-u čine sljededa novčana sredstva: gotov novac izvan banaka i

Ministarstva financija,putnički čekovi,nekamatonosni (obični) čekovni depoziti i ostali čekovni

depoziti.Među tzv.ostalim čekovnim depozitima najpoznatiji su depoziti na NOW i ATS računima kod

komercijalnih banaka i drugih depozitarnih institucija.NOW računi uključuju kamatonosne depozite na

koje se mogu vudi čekovi,odnosno koji se mogu koristiti u bezgotovinskom platnom prometu.Mogu ih

otvoriti samo fizičke osobe,vladina tijela i neprofitne organizacije dok je to korporacijama zabranjeno.ATS računi u depozitnim institucijama su kombinacija kamatonosnog štednog računa i

običnog čekovnog računa koji ne nosi kamatu.Kad na čekovnom računu postoji negativan saldo tada se sa kamatonosnog računa transferiraju sredstva na odnosni čekovni račun.Korporacijama nije

dopušteno koristiti se ATS računom.

MZM –taj monetarni agregat čine sljededa sredstva: M2 minus oročeni depoziti koji glase na manje

iznose,uvedano za sredstva investicijskih fondova novčanog tržišta (koji su uključeni u M3 ali isključeni

iz M2.Taj je monetarni agregat odnedavno u primjeni.

M2 čine sredstva: M1 uvedano za štedne depozite i oročene depozite koji glase na manje iznose

(ispod 100.000$) kod financijskih institucija;udjele u investicijskim novčanim fondovima na malo. M3

čine M2 uvedano za oročene depozite koji glase na velike iznose (preko 100.000$),ugovore o ponovnom reotkupu koje su izdale depozitne institucije,eurodolarski depoziti i investicijski fondovi

novčanog tržišta.

Monetarni agregati u praksi ECB M1 - gotov novac i sredstva koja se mogu odmah pretvoriti u gotov novac ili iskoristiti za bezgotovinsko

pladanje.

M2 - prijelazni novac: M1 uvedano za depozite s dospijedem do dvije godine i depozite koji se mogu

podignuti u roku 3 mjeseca od trenutka najave.

M3 - predstavlja najširi monetarni agregat u Eurozoni koji obuhvada sredstva koja se nalaze u M2 i

utržive financijske instrumente koje emitiraju monetarne institucije.Određeni instrumenti novčanog

tržišta s rokom dospijeda do godine dana,a posebice udjeli u fondovima novčanog tržišta i ugovori o ponovnom otkupu (repo ugovori) uključeni su u ovaj agregat.

Monetarni agregati se razlkuju jedan od drugoga po stupnju unovčivosti sredstava koja obuhvadaju.

Monetarni agregati u RH Prema definiciji HNB-a,primarni novac (M0) uključuje:

www.referada.hr

gotov novac izvan banaka (tj.u optjecaju) (G)

rezerve i drugi depoziti banaka,ostalih bankarskih institucija i dr. (R) u što pripadaju:

-novčana sredstva u blagajni banaka

-depoziti banaka kod HNB (žiroračun i račun obvezne rezerve)

-depoziti ostalih bankarskih institucija (stambene štedionice,štedno-kreditne zadruge i investicjski fondovi) kod HNB

-depoziti ostalih domadih sektora (država,poduzeda i stanovništvo) kod HNB, pa možemo

pisati da je M0 = G+R

Novčana masa u užem smislu – M1 Taj monetarni agregat koji obuhvada instrumente pladanja iskazuje se,u skladu sa svjetskom praxom,

kao 2 agregata M1i kao M1a .

Po definicij HNB-a monetarni agregat novčana masa M1 obuhvada:

gotov novac izvan banaka – (G)

i depozitni novac (D) u koji se ubrajaju:

depoziti ostalih bankarskih institucija i ostalih domadih sektora kod HNB i

depozitni novac poslovnih banaka u koji ulaze: novčana sredstva na ŽR i TR, obveze

banaka po izdanim kunskim instrumentima pladanja,umanjeno za čekove u blagajnama

banaka i čekove poslane na naplatu.

Iz toga slijedi da je M1=G+D

Novčana masa u širem smislu – M1a Obuhvada gotov novac izvan banaka i depozitni novac kod poslovnih banaka, uvedan za depozitni novac središnje države kod poslovnih banaka.

Ukupna likvidna sredstva Treda grupa novčanih sredstava koji iskazuje naša monetarna statistika naziva se ukupna likvidna

sredstva, M4 .To je najširi monetarni agregat koji uz instrumente pladanja tj.novčanu masu - M1 ,

obuhvada i štedne i oročene kunske depozite,devizne depozite,ograničene i blokirane depozite te

obveznice i instrumente tržišta novca.

M4 =NDA+NIA, gdje je NDA neto domada aktiva, a NIA neto inozemna aktiva.To je zapravo ukupna

financijska aktiva,odnosno imovina nebankarskih sektora kod banaka.

Uz navedene 3 grupe monetarnih agregata, u praxi HNB koristi se još jedan monetarni agregat nazvan

neto domada aktiva – NDA. NDA je definirana kao razlika ukupnih likvidnih sredstava M4 i neto inozemne aktive (inozemna aktiva umanjena za inozemnu pasivu) iskazane u domadoj valuti,a utvrđuje

se iz Bilance monetarnih institucija (NDA= M4 -NIA).

Osnovni komercijalno-bankarski poslovi Riječ je o onim bankarskim poslovima koje obavljaju banke u užem smislu te riječi, a to su

depozitnokreditne institucije (komercijalne banke, štedionice i depozitno-kreditni departmani

univerzalnih banaka). Danas je uobičajeno da se bankarski poslovi prema bilančnom pristupu

svrstavaju u:

Pasivni – oni poslovi kojima banka dolazi do sredstava, gdje se ona javlja kao dužnik

Aktivni – banka se pojavljuje u ulozi vjerovnika

Neutralni (indiferentni ili komisioni) – poslovi u kojima banka igra ulogu komisionara, pri čemu se ona

ne pojavljuje ni kao dužnik niti kao vjerovnik. Osim tih poslova postoje i tzv. vlastiti poslovi – koje banka obavlja za vlastiti račun.

www.referada.hr

Pasivni kratkoročni poslovi

Bitni su za bankarsko poslovanje, jer preko njih ona prikuplja sredstva za svoj rad, te o značaju tih

poslova ovisi čitava njezina kreditna djelatnost po opsegu i vrsti.

Depozitni poslovi - najvažniji pasivni kratkoročni poslovi, kojima se prikupljaju slobodna sredstva

gospodarstva, pojedinaca i države. U takve poslove ubrajamo: uloge na štednju, novčane pologe, čekovne i žiro depozite.

ULOZI NA ŠTEDNJU - osnovna karakteristika je stabilnosti, znaju se rokovi dospijeda, uvjeti štednje

(depoziti po viđenju, oročena sredstva)

NOVČANI POLOZI - novčani polozi su privremena, neplanirana polaganja na novčane račune (nisu stalni), slabija mogudnost plasmana, veda rezerva, manja zarada

ČEKOVNI I ŽIRO DEPOZITI – sredstva na tekudim računima, stalno se obnavaljaju, stalno se obavljaju

pladanja

Specijalni pasivni bankarski poslovi ( ni aktivni ni pasivni )

oni koji za jednu, najčešde poslovnu banku, predstavljaju pasivan posao, a za drugu, najčešde središnju banku, aktivni posao. U pasivne kratkoročne poslove spadaju još i neki specijalni poslovi kao

što su: reeskont i relombard

Reeskont je kratkoročna pasivna operacija koja se obavlja između dviju banaka, obično između emisijske banke i kreditne banke. To je operacija što je obavlja neka banka, u pravilu kreditna, kad

mjenice iz svog portfelja koje su ved eskontirane, ponovno eskontira kod emisijske banke. Reeskont je

pasivna operacija samo za kreditnu banku, koja reeskontirajudi određenu mjeničnu sumu dolazi do

novih sredstava, a za emisijsku je banku to aktivna operacija na temelju koje ona plasira svoja sredstva.

Relombard je posao sličan reeskontu, s tom razlikom što predmet relombarda nije mjenica, ved neka

druga vrijednosnica. Relombardom banka dolazi do zajma koji predstavlja samo jedan dio vrijednosti tih vrijednosnica.

Izdavanje cetrtifikata o depozitu i blagajničkih zapisa – njihovom emisijom prikupljaju se određena

sredstva kojima se banke koriste u kreditne svrhe

Aktivni kratkoročni poslovi Kod tih se poslova banka pojavljuje kao vjerovnik. Na osnovi njih ona napladuje kamate. Među

najvažnije aktivne kratkoročne poslove spadaju:

1) Kontokorentni kredit – kredit po tekudem računu. Vrsta kredita koji banka odobrava korisniku

preko njegova tekudeg računa, te korisnik realizira svoje pravo izdajudi banci nalog. Danas je

najvažnija vrsta kratkoročnog kreditiranja, popularan s obzirom na pogodnosti koje pruža banci i

klijentu. Klijentu smanjuje blagajničko poslovanje, omoguduje mu uključivanje u bezgotovinski

platni promet, a uz to omoguduje elastičnu i racionalnu upotrebu kredita prema stvarnim

periodičnim potrebama. Bankama ovaj posao donosi najvedi i najstabilniji prihod.

2) Eskontni kredit – kredit na osnovi mjenice, a znači isplatu mjenice prije njezina dospijeda po odbitku kamata. Jedan od najstarijih, dugo vremena i najvažnijih poslova kreditnih banaka.

Značenje mu opalo, ali s obzirom na svoju sigurnost on je i danas omiljen kreditni posao

3) Lombardni kredit – kredit na osnovi zaloga pokretnih stvari ili drugih vrijednosnica, osim mjenice.

kontnokorentni, eskontni i lombardni kredit su ISPLATNI KREDITI, kad banka odobri takav kredit koji

spada u isplatne kredite, banka svom komitentu na njegov račun ispladuje novac ( gotovinu kreira

novac ). Nalaze se u aktivi poslovne banke.

postoje i GARANTNI KREDITI, oni nemaju monetarni učinak, banka ne ispladuje novac. Banka za ove

kredite ne napladuje kamate nego PROVIZIJU. Ovi krediti spadaju u izvanbilančne stavke bilance poslovne banke. To su:

www.referada.hr

5) Akceptni kredit – kredit koji banka daje akceptirajudi mjenicu svog komitenta da bi se ona

brže realizirala. Ne dolazi do odobravanja kredita u knjigama, kao kod kontokorentnog kredita, niti

do odobravanja kredita u gotovu (kao kod eskonta). Za akcept banka napladuje određenu proviziju, a akceptiranjem mjenice banka postaje glavni mjenični dužnik.

6) Rambursni kredit – primjenjivao se u prekomorskoj trgovini. Naziva se i dokumentarnim

kreditom ili kreditnim pismom . To je kombinacija akceptnog I eskontnog kredita. Banka za račun kupca (uvoznika) akceptira mjenicu koju je ispostavio prodavač (izvoznik). Akceptirana mjenica

dostavlja se izvozniku koji je može eskontirati ili prodati na burzi i time bez čekanja dodi do naplate

za otpremljenu robu. Dužnik je uvoznik prema banci koja je akceptirala.

Posebno značenje u poslovanju banaka imaju:

Pasivni fiducijarni poslovi – banka kao opunomodenik vodi brigu o portfelju vrijednosnih papira za svog klijenta i naplati prihoda koje oni donose.

Aktivni fiducijarni poslovi – banka je ovlaštena mijenjati strukturu tog portfelja.

Dugoročni bankarski poslovi – dijele se na aktivne i pasivne. Dugoročna se sredstva prikupljaju na

tržištu kapitala, u pravilu emitiranjem vrijednosnica: dionica, založnica, obveznica itd. Ta se sredstva koriste za dugoročno kreditiranje u različitim oblicima kao što su: hipotekarni kredit, građevinski kredit,

investicijski, industrijski kredit, itd.

TRADICIONALNI INSTRUMENTI MONETARNE POLITIKE To su: diskontna politika, politika otvorenog tržita, politika obvezne rezerve i selektivna kreditna

politika.

Diskontna politika (eskontna politika) Ili politika diskontnog prozora predstavlja najstariji instrument monetarne politike SB.Razvila se još u

razdoblju zlatnog standarda kao pratedi instrument njegova funkcioniranja temeljenog na zlatnom

pokridu izdanih novčanica.Ovisno o kretanju zlata iz zemlje ili u zemlju,diskontna stopa se spuštala i

dizala,pa je rezultat bio višestruk.

Promjenom u visini diskontne stope SB mogu indirektno djelovati na visinu novčane ponude i

usmjeravati kretanje potražnje za novcem.Ukoliko na primjer SB želi smanjiti ponudu novca kako bi

obuzdala ili spriječila inflaciju,ona može odrediti diskontnu stopu na višoj razini od trenutačne razine tržišnih kamatnjaka.Za sudionike novčanog tržišta to znači direktni signal da je novac postao skuplji,

jer za isti iznos zaduženja kod SB treba platiti vedu kamatu.Porast diskontne stope predstavlja najavu

SB o vedoj restriktivnosti njezine monetarne politike.Javnost vedu diskontnu stopu shvada ne samo

kao signal mogudeg daljnjeg rasta cijene novca u bududnosti,nego i kao signal opasnosti od razvoja

inflacije,na koju je SB reagirala pravodobno višom kamatnom stopom.

Kako povedanjem diskontne stope izvori pribave likvidnosti postaju skuplji,povedanje diskontne stope

djeluje na rast aktivnih kamatnih stopa uz koje poslovne banke odobravaju kredite poduzedima,

stanovništvu i drugim subjektima.Uz ostale uvjete nepromijenjene,porast cijene zaduživanja smanjuje

interes bančinih komitenata za kreditima,što dovodi do formiranja nove ravnoteže na tržištu kredita

uz višu razinu tržišnih kamatnjaka. Nadalje,kad novac postane oskudniji,rast diskontne stope djeluje i

na rast pasivnih kamatnih stopa,pa posljedično i na smanjenje potražnje javnosti za gotovinom i

depozitnim novcem,uz istodobno povedanje za štednim i oročenim depozitima na koje banke pladaju vedu kamatu.Smanjena kreditna aktivnost banaka i porast nemonetarne pasive banaka (štedni i

oročeni depoziti) omoguduju smanjene količine novca u optjecaju.

U obratnoj situaciji,kad SB želi povedati ponudu novca kako bi povedanjem potraživanje za kreditima potaknula privrednu aktivnost,ona de sniziti diskontnu stopu ispod tržišne kamatne stope.Uz nižu

cijenu zaduživanja poslovne banke mogu pribaviti viškove likvidnosti posuđivanjem od SB,što djeluje

www.referada.hr

na pad kamatnjaka na međubankovnom tržištu.Smanjenje diskontne stope utjecat de i na smanjenje

pasivnih kamatnih stopa,pa de se smanjiti interes za štednjom,a povedati potražnju za novcem kao

transakcijskim sredstvom.

Zaduživanje banaka iz tzv.diskontnog prozora ima izravne učinke na porast veličine primarnog novca i

porast likvidnosti i kreditnog potencijala banaka.

Povedanje diskontne stope odašilje signal restriktivnosti (budude restriktivnosti) monetarne politike,

što djeluje na rast domadih kamatnjaka,pad domadih investicija i porast interesa stranih ulagača. Povedani uvoz kapital u zemlju povedava devizne rezerve i multiplikativno se kroz devizne transakcije

odražava na povedanje novčane mase.Naj taj način eliminiranjem jednog čimbenika rast ponude novca

(domada kreditna aktivnost banaka) potiče se drugi čimbenik (emisija novca deviznim transakcijama poslovnih banaka ili SB s nemonetarnim subjektima).

Manipuliranje visinom diskontne stope otvara širok prostor za pojavu nepovoljnih učinaka na bilancu

pladanja i nacionalno gospodarsto.Znatno smanjenje izvoza roba i usluga te istodobno porast uvoza jeftinije robe inozemnih proizvođača može povedati domadu nezaposlenost i dovesti do propadanja

pojedinih industrija.Negativan učinak na nacionalni dohodak može biti vedi od koristi privlačenja

inozemnom kapitala.Na navedeno SB može reagirati promjenom karaktera monetarne politike snjižavanjem diskontne stope.

Manipulacije diskontnom stopom predstavljaju,s jedne strane,vrlo efikasan instrument stabilizacije

unutarnjih kretanja,a s druge,vrlo rizičak instrument s aspekta čimbenika vanjske nestabilnosti. Danas je u monetarnoj praksi zamjenjuju suvremeni oblici „pogodnosti zaduživanja kod SB“ i sve više

operacije pod nazivom repo poslovi.

Politika otvorenog tržišta Politika otvorenog tržišta danas predstavljaju najvažniji instrument monetarne politike kojim raspolažu

SB u zemljama s razvijenim financijskim sustavom.Plasman i kupovina vrijednosnica na otvorenom

tržištu provode se sustavom aukcija,čiji je inicijator i organizator SB.Kao kupci i prodavatelji

vrijednosnica javljaju se ovlašteni primarni dileri,a to su u pravilu velike banke,te posredno

institucionalni investitori.Primarni dileri kupuju na otvorenom tržištu za svoj i tuđi račun te dalje

rasprodaju,dok se institucionalni investitori državnim obveznicama najčešde koriste kao unosnim oblikom plasmana prikupljenog kapitala.Bududi da državne vrijednosnice predstavljaju visoko likvidni

financijski instument koji ujedno nosi solidan nerizični prinos, postoji veliki interes za njihovu kupovinu

i razvijeno sekundarno tržište.Sigurnost vrijednosnica zajamčena ugledom države te visoka likvidnost sekundarnog tržišta glavni su razlog zbog kojega se primjena operecija na otvorenom tržišut veže

upravo uz državne vrijednosnice,a tek eventualno i uz druge financijske oblike.

Bit provođenja operacija na otvorenom tržitšu vezana je uz upravljanje likvidnošdu bankovnog i financijskog sustava na dnevnoj,tjednoj,mjesečnoj i višemjesečnoj razini.Ovisno o namjeri SB kupuju

državne vrijednosnice od PB ili prodaju drž.vrijed. PB. Transakcje kupnje vrijednosnica od PB izra-vno

povedavaju likvidnost bankarskog sustava. Uz vedu likvidnost banaka smanjuje se cijena novca na međubankovnom tržištu i povedava kreditni potencijal onih PB koje su,prodajom vrijednosnica

SB,pribavile likvidna sredstva.Time se stvaraju preduvjeti za mogudi porast ponude novca vezan uz vedu kreditnu aktivnost PB.

U uvjetima kad monetarna politika želi djelovati restriktivno i smanjiti likvidnost bankovnog sustava,

SB prodaje drž.vrijed. PB. Učinak manje likvidnosti očituje se u poništavanju primarnog novca te u

smanjenju kreditnog potencijala banaka.

Politika otvorenog tržišta može se provoditi na tržištu novca putem trezorskih zapisa i na tržištu

kapitala putem državnih obveznica.

Preduvjet za uspješno provođenje operacija na otvorenom tržištu je visok stupanj razvijenosti

financijskog tržišta.

SB često primjenjuju menanizam kupnje vrjednosnica uz sporazum o reotkupu (REPO sporazum) kojim

se diler koji prodaje obveznice SB obvezuje da de određenog dana po određenoj cijeni i uz dogovoreni

www.referada.hr

kamatnjak ponovno otkupiti te iste vrijednosnice.Isto tako,SB se može prilikom prodaje VP na

otvorenom tržištu obvezati da de nakon nekog određenog vremena,po određenoj cijeni ponovno

otkupiti te VP.

Instrumentom obratni repo SB djeluje u smjeru povedanja likvidnosti banaka. Obratni repo funkcionira

kao kolateralizirani kredit koji SB odobrava bankama uz kolateralu prihvatljivih vrijednosnica-trezorskih

zapisa,državnih obveznica te eventualno vrijednosnica drugih prvoklasnih izdavatelja.Mehanizam provođenja instrumenta obratni repo podrazumjeva objavu aukcije na koju se prijavljuju banke nudedi

kamatnjake i iznose likvidnih sredstava koje žele pribaviti uz odgovarajudi iznos kolaterala. SB ima

pritom diskrecijsko pravo prihvatiti sve ponude banaka ili samo dio ukupne mase ponuda,vodedi računa o ravnomjernoj raspodjeli likvidnih sredstava banaka,ovisno o visini kamatnjaka koje su

ponudile.Iznimno kamatnjak na transakcije obratno repa može biti fixan. Obratni repo SB provodi uz

unaprijed defniran rok dospijede koji može biti prekonodni,tjedna dana,mjesec dana,3mj. Ili duže ali

manje od jedne godine.

Instrumetnom repo SB djeluje u smjeru smanjenja likvidnosti banaka.Repo funkcionira kao

kolaeralizirani depozit koji SB prima na polog od zainteresiranih PB. Provodi se aukcijama na koje PB

dostavljaju iznose svojih viškova likvidnosti koje uz ponuđene kamatnjake žele položiti kod

SB.Dospijede može bit prekonodno,tjedan dana,mjesec dana ili duže,ali manje od jedne godine.

SB mogu operacijama na otvorenom tržištu djelovati i na ostvariranje dugoročnih ciljeva kao što su suzbijanje inflacije ili ublažavanje deflacije i recesije.U tu svrhu uobičajeno se koriste operacijama

izravne kupnje ili izravne prodaje vrijednosnica. Izravna kupnja ili izravna prodaja vrijednosnica je takav

način trgovanja kada SB kupuju ili prodaje državne vrijednosnice na otvorenom tržitu bez ikakvih daljnjih obveza u vezi s tim transakcijama.To znači da kad SB kupi određene vrijednosnice,ona nije

obavezna kasnije ih prodati izvornim prodavateljima i obratno,ako SB prodaje vrijednosnice,tada kupci

tih VP nisu obavezni nakon nekog vremene ponovno ih prodati SB.

Politika obveznih rezervi Sastoji se u utvrđivanju stope obvezne rezerve i drugih uvjeta koji određuju visinu obveznih rezervi

koje PB trebaju obračunati i izdvojiti na depozite.U pravilu SB određuju jedinstvnu stopu OR,iako

katkada primjenjuju sustav diferenciranih stopa s obzirom na vrstu i visinu depozita.OR izdvaja se na

poseban račun kod SB,čime se osigurava stabilnost bankovnog sustava.Naime,iako se trenutačna

nelikvidnost pojedine banke može lako namiriti zaduživanjem na tržištu novca,bankarski sustav kao

cjelina uvjek treba držati određene rezerve kao pokride depozita svojih komitenata.U tom smislu

ukupna sredstva OR predstavljaju svojevrsnu zaštitu deponenanta od rizičnog ponašanja banaka,

odnosno smanjujudi kreditni potencijal banaka sprečavaju prekomjerno odobravanje kredita.Druga i

važnija uloga OR je u obuzdavanju pretjerane kreditne aktivnosti PB,odnosno izbjegavanju situacija da

pretjerana količina novca u optjecaju izazove inflaciju.

Visoka razina OR administrativno propisuje SB ovisno o monetarnoj situaciji na tržištu i stupnju zasidenosti novčanim sredstvima.Kada se ocijeni da je kreditna aktivnost komercijalnih banaka

prevelika i da vodi inflaciji,stope OR se povedavaju,dok se u suprotnoj situaciji,deflacije i opde recesije

u privredi smanjuju. Povedanjem stopa OR sužava se mogudnost odobravanja bankovnih kredita.Time se neposredno smanjuje visina kreditnog i monetarnog multiplikatora,odnosno snaga ekspanzije

kredita i multiplikacije depozita koja bi u protivnom proizašla iz viška rezervi bankovnog

sustava.Snižavanjem stope OR postižu se suprotni učinci.

Za razliku od politike otvorenog tržišta kao „finog“ instrumenta za upravljanje likvidnošdu monetarnog

sustava i regulaciju novčane ponude,politika OR predstavlja „grub“ i administrativan

instrument.Ukoliko neka PB ne ispunjava svoje obveze polaganja određenog iznosa rezervi na svoj račun kod SB,ona dolazi pod pojačan nadzor SB.

OR ima fiskalni učinak utoliko što prisiljava banke da u aktivi bilance imaju pozicije koje nose manji

prinos nego tržišna kamatna stopa po kojoj odobravaju kredite i druge plasmane.Nepoželjni učinak smanjuje se kamatom koju SB plada PB na izdvojena sredstva OR. No,oportunitetni trošak za banke

www.referada.hr

time ne nestaje u potpunosti jer je stopa remuneracije (kam.stopa na sredstva izdvojene OR na

posebnom računu kod SB) uvijek niža od nerizične tržišne kamatne stope.

Njezino značenje posebno dolazi do izražaja u zemljama s manje razvijenim financijskim tržištem. U RH

OR predstavlja glavni instrument restriktivnog djelovanja SB,usmjerenog na očuvanje stabilnosti cijena

i financijskog sustava.

Selektivna kreditna politika Predstavlja kvalitativnu mjeru kontrole upotrebe kredita iz primarne emisije i ukupnih novčanih tokova,npr.za financiranje potreba turizma,poljoprivrede i sl.Njezinim korištenjem,tj.kad SB odobrava

selektivne kredite bankama postiže se kontrola upotrebe sredstava iz primarne emisije za točno

određeno namjene.Na taj se način neposredno mogu ostvariti ciljevi tekude gospodarske politike usmjerene na jačanje određenih grana i djelatnosti koje su posebno važne za neku državu uz istodobno

ograničavanje kredita pojedinim privrednim sektorima ili poduzedima čije se napredovanje želi iz

određenih razloga zaustaviti.

Osnovni razlog ukidanja prakse selektivnog kreditiranja je diskriminacijski učinak koji instrument

uključuje.Naime,selektivni kredit odobren po povoljnijim uvjetima svojevrsan je oblik subvencije koji

se kosi s načelima slobodne konkurencije i tržišnog natjecanja.Drugi važan razlog zbog kojega suvremena praksa monetarne politike zaobilazi direktnu primjenu selektivnog kreditiranja je

postizanje vede političke i ekonomske neovisnosti SB.

INSTRUMENTI I MJERE MONETARNE POLITIKE HNB-a To su:operacije na otvorenom tržištu,stalno raspoložive mogudnosti,obvezna pričuva,devizne aukcije, blagajnički zapisi,kratkoročni kredit za likvidnosti i minimalo potrebna devizna potraživanja.

Operacije na otvorenom tržištu Redovite operacije - provode se putem obratnih repo operacija; služe za povedanje likvidnosti u sustavu; izvršavaju se svaki tjedan (srijedom), s rokom dospijeda od jednog tjedna; izvršavaju se na

aukcijama putem standardnih ponuda; sudionici: banke, štedne banke te podružnice stranih banaka koje ispunjavaju određene opde kriterije; prihvatljiv kolateral: trezorski zapisi MF-a izdani s izvornim

rokom dospijeda do godine dana.

Operacije fine prilagodbe - provode se putem repo/obratnih repo operacija, izravnih kupnji/prodaja vrijednosnih papira (VP); služe za povedanje ili smanjenje likvidnosti u sustavu; frekvencija i dospijede

nisu standardizirani; provode se na aukcijama (putem nestandardnih ponuda) ili bilateralnim putem;

ograničen broj sudionika: osim opdih kriterija za redovite operacije, sudionici moraju zadovoljiti i druge kriterije; prihvatljiv kolateral: trezorski zapisi MF-a izdani s izvornim rokom dospijeda do godine dana.

Strukturne operacije - provode se putem izravnih kupnji/prodaja VP-a te repo/obratnih repo operacija; služe za povedanje ili smanjenje likvidnosti; frekvencija: redovita ili neredovita; dospijede nije

standardizirano; provode se na aukcijama (putem standardnih ili nestandardnih ponuda) ili

bilateralnim putem; sudionici: banke, štedne banke te podružnice stranih banaka koje ispunjavaju određene opde kriterije; prihvatljiv kolateral: državni vrijednosni papiri.

Stalno raspoložive mogudnosti Novčani depozit - pravna osnova: Odluka o polaganju novčanog depozita kod Hrvatske narodne; banke

na kraju dana višak sredstva mogu deponirati kod HNB-a; mogudnost korištenja: svakodnevno dospijede: prekonodno; kamatna stopa: 0,5%; sredstva novčanog depozita ne ulaze u izračun obveze održavanja obvezne pričuve; mogudnost suspenzije diskrecijskom odlukom HNB-a

www.referada.hr

Lombardni kredit - pravna osnova: Odluka o uvjetima za odobrenje kratkoročnog kredita na osnovi

zaloga vrijednosnih papira (lombardni kredit); mogudi korisnici: banke, štedne banke te podružnice

stranih banaka; odobrava se na zahtjev banke na kraju radnog dana; nevradeni unutardnevni kredit

smatra se zahtjevom za lombardni; mogudnost korištenja: svakodnevno; dospijede: prekonodno;

kolateraliziran i može se koristiti u visini do 50% nominalne vrijednosti trezorskih zapisa MF-a izdanih s izvornim rokom dospijeda do godine dana; kamatna stopa: 9%; mogudnost suspenzije odobravanja

i ograničenja iznosa diskrecijskom odlukom HNB-a.

Unutardnevni kredit - mogudi korisnici: banke, štedne banke te podružnice stranih banaka; odobrava se u obliku limita na računu za namiru banke tijekom dana; mogudnost korištenja: svakodnevno;

dospijede: do kraja dana kada je korišten; kolateraliziran i može se koristiti u visini do 50% nominalne vrijednosti trezorskih zapisa MF-a izdanih s izvornim rokom dospijeda do godine dana; beskamatno;

mogudnost suspenzije odobravanja i ograničenja iznosa diskrecijskom odlukom HNB-a

Obvezna pričuva - obveznici: banke, štedne banke te podružnice stranih banaka; stopa obvezne

pričuve: 13%; osnovica za obračun sastoji se: od kunskog dijela, koji obuhvada kunske izvore sredstava,

i to primljene depozite i kredite u kunama (sa i bez valutne klauzule), izdane dužničke vrijednosne

papire u kunama, hibridne i podređene instrumente u kunama (s valutnom klauzulom i bez valutne

klauzule) i ostale financijske obveze u kunama te od deviznog dijela, koji se sastoji od deviznih izvora

sredstava, i to primljenih deviznih depozita i kredita,obveza po izdanim vrijednosnim papirima u

devizama (osim vlasničkih vrijednosnih papira banke),hibridnih i podređenih instrumenata u devizama i ostalih financijskih obveza u devizama. Kunski i devizni dio osnovice izračunavaju se posebno, a čine ih prosječna dnevna stanja kunskih i

deviznih izvora sredstava u jednom obračunskom razdoblju; od obračunatoga deviznog dijela obvezne pričuve 75% se uključuje u obračunati kunski dio obvezne pričuve i izvršava u kunama; obračunsko

razdoblje traje od prvoga do posljednjeg dana kalendarskog mjeseca; razdoblje održavanja počinje

druge srijede u mjesecu i traje do dana koji prethodi drugoj srijedi sljededeg mjeseca; postotak

izdvajanja kunskog dijela obvezne pričuve iznosi 70%; postotak izdvajanja deviznog dijela obvezne

pričuve obračunatog na temelju deviznih sredstava nerezidenata i deviznih sredstava primljenih od

pravnih osoba u posebnom odnosu prema banci iznosi 100%, dok postotak izdvajanja preostaloga

deviznog dijela obvezne pričuve iznosi 60%; preostali dio obvezne pričuve može se održavati

prosječnim dnevnim stanjima likvidnih potraživanja; valuta izdvajanja deviznog dijela obvezne pričuve: EUR, USD; stopa remuneracije (stopa po kojoj se plada naknada) na izdvojena sredstva kunskog dijela

obvezne pričuve: 0,75%; na sredstva izdvojenoga deviznog dijela obvezne pričuve HNB ne plada

naknadu.

Devizne aukcije -prema diskrecijskoj odluci HNB-a; radi očuvanja stabilnosti domade valute i

održavanja likvidnosti pladanja u zemlji i inozemstvu; mogu biti obostrane (HNB kupuje i prodaje

devize) i jednostrane (HNB kupuje ili prodaje devize); tip aukcije može biti multiple price ili uniform

price; pristup aukcijama imaju samo banke koje imaju ovlaštenje za obavljanje poslova platnog

prometa s inozemstvom.

Blagajnički zapisi - pravna osnova: Odluka o blagajničkim zapisima Hrvatske narodne banke; nematerijalizirani prenosivi blagajnički zapisi nominirani u kunama; prodaja preko multiple price tipa

aukcija uz diskont; HNB utvrđuje datum održavanja aukcije i obavještava sudionike najkasnije na dan

održavanja aukcije; rok dospijeda: 35 dana; namira: T + 0; pristup primarnom tržištu imaju banke, štedne banke, podružnice stranih banaka i HBOR; poslove depozitorija blagajničkih zapisa obavlja

Središnje klirinško depozitarno društvo d.d.

www.referada.hr

Kratkoročni kredit za likvidnost - za banke i štedne banke te podružnice stranih banaka koje imaju

likvidnosnih poteškoda, uz uvjet da su solventne; kredit se može koristiti najdulje 12 mjeseci; odobrava

se uz financijsko osiguranje sljededim instrumentima:blagajničkim zapisima HNB-a,VP Ministarstva financija RH,obveznicama za koje je RH zakonom preuzela obvezu da ih amortizira ili za koje garantira,ostalim instrumentima osiguranja koje HNB ocijeni prihvatljivima; kamatna stopa jednaka je: kamatnoj stopi na lombardni kredit uvedanoj za 0,5 postotnih bodova za razdoblje korištenja kredita do tri mjeseca,kamatnoj stopi na lombardni kredit uvedanoj za 1 postotni bod za razdoblje korištenja

kredita dulje od 3 mjeseca

Minimalna potrebna devizna potraživanja - obveznici: banke, štedne banke i podružnice stranih

banaka; minimalno potrebna devizna potraživanja iznose 20% deviznih obveza; obveza održavanja

propisanog postotka je dnevna; devizna potraživanja prema Odluci su strana gotovina, čekovi koji glase

na stranu valutu, devizni tekudi računi, devizni depoziti kod HNB-a, devizni depoziti po viđenju, devizni

depoziti s preostalim rokom dospijeda do 3 mjeseca, dospjeli devizni depoziti, vrijednosni papiri stranih

financijskih institucija i stranih država koji se drže radi trgovanja i koji su raspoloživi za prodaju – instrumenti tržišta novca, obveznice i drugi dugoročni dužnički instrumenti, vrijednosni papiri stranih

financijskih institucija i stranih država u devizama koji se drže do dospijeda i koji se vrednuju po fer

vrijednosti u RDG-u (kojima se aktivno ne trguje) s preostalim rokom dospijeda do 3 mjeseca –

instrumenti tržišta novca, obveznice i drugi dugoročni dužnički instrumenti s preostalim rokom

dospijeda do 3 mjeseca; devizne obveze prema Odluci su redovni devizni računi, posebni devizni računi

pravnih osoba, devizni računi i devizni štedni ulozi po viđenju stanovništva, obveze po izdanim VP u devizama (osim vlasničkih VP), obveze po izdanim dužničkim VP u kunama s valutnom klauzulom

(jednosmjernom ili dvosmjernom), primljeni oročeni devizni depoziti, primljeni kunski depoziti s valutnom klauzulom (jednosmjernom ili dvosmjernom), primljeni devizni krediti, primljeni kunski

krediti s valutnom klauzulom (jednosmjernom ili dvosmjernom), hibridni i podređeni instrumenti u

devizama, hibridni i podređeni instrumenti u kunama s valutnom klauzulom,ostale financijske obveze

u devizama; izvještajno razdoblje: kalendarski mjesec; rok izvještavanja: 10 radnih dana od isteka

izvještajnog mjeseca, za svaki radni dan izvještajnog mjeseca.

PREGLED STOPA ZA IZRAČUN KAMATA I NAKNADA HNB-a Aktivne kamatne stope lombardni kredit – 9% unutardnevni kredit - beskamatno diskontna (eskontna) stopa -9% kratkoročni kredit za likvidnost – do 3 mjeseca: k. s. na lombardni kredit +

0,5 postotnih bodova; dulje od 3 mjeseca: k. s. na lombardni kredit + 1 postotni bod.

Pasivne kamatne stope novčani depozit - 0,5% stopa

remuneracije na kunski dio obvezne pričuve: 0,75%.

DEVIZNI TEČAJ INTERVALUTNI TEČAJ predstavlja razmjenu efektivnog novca (valute) jedne zemlje za efektivni novac (valutu) druge zemlje. DEVIZNI TEČAJ predstavlja razmjenu potraživanja u valuti zemlje A,za

potraživanje u valuti zemlje B,jer je po definiciji deviza potraživanje u stranoj valuti.DEVIZNI TEČAJ

predstavlja cijenu domadeg novca izraženu u stranom novcu,odnosno koliko jedinica domadeg novca treba dati za jedinicu stranog novca i to je tzv.sustav direktnog kotiranja.Devizni tečaj ima

informacijsku,redistributivnu,alokativnu i razvojnu funkciju. NOMINALNI DEVIZNI TEČAJ predstavlja

promjenu cijene domade valute izraženu u stranoj valuti bez uzimanja u obzir stope inflacije. REALNI

DEVIZNI TEČAJ je nominalni devizni tečaj korigiran za stopu inflacije i on je mnogo važniji,jer inflacija

obezvrjeđuje vrijednost novca,smanjuje njegovu kupovnu mod. EFEKTIVNI DEVIZNI TEČAJ je vagani

prosjek deviznih tečajeva između domade valute i valuta zemalja nama najvažnijih trgovačkih partnera.

www.referada.hr

Devizni tečajevi različito se formiraju u uvjetima zlatnog standarda i papirne valute.Za razdoblje

zlatnog standarda veže se i sustav fiksnih deviznih tečajeva.

TEORIJE FORMIRANJA DEVIZNIH TEČAJEVA To su: teorija bilance pladanja; monetaristička odnosno inflacionistička teorija tečajeva te teorija

pariteta kupovne modi.

Teorija bilance pladanja Uzrok porasta tečaja strane valute je pasivnost bilance pladanja.Deficit BP izaziva porast deviznog tečaja,a kasnije i porast cijena.Kako određeno vrijeme promjena tečaja ne dovodi do promjena

apsolutnih cijena,cijene domade robe padaju što stimulira izvoz.Kako ta pojava destimulira uvoz,dolazi

do novog kretanja i zravnanja BP.Prema tome,promjene tečaja posljedica su promjena u BP.

Monetaristička teorija (inflacionistička) Smatra se da je porast deviznih tečajeva uzrokovan porastom količine novca u optjecaju.Kad se količina

novca povedava imamo porast cijena,zbog toga smanjenje izvoza,deficit BP i porast deviznih

tečajeva.Po ovoj teoriji nije primarna BP ved inflacija kao uzrok,dok je stanje BP posljedica.

Teorija pariteta kupovne modi Razvila se iz monetarističke teorije i tvrdi da kretanje deviznog tečaja zavisi od kretanja kupovne modi

novčanih jedinica koje se uspoređuju.Devizni tečaj,prema toj teoriji,izravnava cijene u različitim

zemljama.Tečaj se mijenja zavisno od razlike stupnja obezvrjeđenja novca dviju zemalja.

DETERMINANTE KOJE UTJEČU NA IZBOR TEČAJNOG REŽIMA VELIČINA EKONOMIJE: što je nacionalna ekonomija veda,to je bolje koristiti se sustavom fluktuirajudih

deviznih tečajeva;

OTVORENOST EKONOMIJE: što je stupanj otvorenosti neke ekonomije viši,to je bolje koristiti se

sustavom fiksnih tečajeva;

DIVERZIFIKACIJA PROIZVODNJE/STRUKTURE IZVOZA:što je stupanj diverzifikacije niži,a udio jednog

vanjskotrgovačkog partnera visok,to se čini boljim korištenje sustava „vezivanja“ deviznog tečaja uz

valutu te zemlje;

DIVERGENCIJA IZMEĐU STOPE DOMADE I INOZEMNE INFLACIJE:što je stupanj inflacije viši,to je bolje korištenje sustava fluktuirajudeg deviznog tečaja,premda sustav fiksnog tečaja može biti koristan u

stabilizacijskoj politici;

STUPANJ EKONOMSKE/FINANCIJSKE RAZVIJENOSTI: što je stupanj viši,to je bolje koristiti se sustavom

fluktuirajudeg deviznog tečaja;

MOBILNOST FAKTORA RADA: što je mobilnost niža,to je bolje koristiti se sustavom fluktuirajudeg

deviznog tečaja;

MOBILNOST KAPITALNIH TOKOVA:viši stupanj mobilnosti tokova kapitala,implicira velike teškode u

održavanju sustva fiksnog deviznog tečaja;

INOZEMNI NOMINALNI ŠOKOVI:ako je ekonomija izložena toj vrsti šokova,tada je bolje koristiti se

sustavom fluktuirajudeg deviznog tečaja;

DOMADI NOMINALNI ŠOKOVI: bolje je koristiti se sustavima fiksnog deviznog tečaja;

REALNI ŠOKOVI: ako je ekonomija izložena realnim šokovima,bolje je korištenje sustava fluktuirajudih deviznih tečajeva;

KREDIBILNOST NOSITELJA MAKROEKONOMSKE POLITIKE:što je niža kredibilnost,to je bolje korištenje

sustava fiksnog deviznog tečaja.

www.referada.hr

SUSTAV KLASIFIKACIJE DEVIZNIH TEČAJEVA MMF-a Devizni tečaj bez domade valute u optjecaju – valuta strane zemlje,ili nacionalna valuta egzistira kao

jedino zakonsko sredstvo pladanja ili određena zemlja pripada monetarnoj/valutnoj uniji u kojoj djeli isto zakonsko sredstvo pladanja s ostalim članicama.

Devizni tečaj u uvjetima valutnog odbora („Currency Board“) – temelji se na eksplicitnoj zakonskoj

obvezi zamjene domade valute,određenom stranom valutom uz fiksni devizni tečaj.To znači da se

domada valuta emitira samo ako ima potpuno pokride u stranoj valuti.

Ostali konvencionalni aranžmani fiksno vezanog tečaja –valuta neke zemlje može biti formalno ili

stvarno vezana za neku drugu valutu ili košaricu valuta po fiksnom tečaju s mogudim odstupanjem

tečaja unutar granica u rasponu od +/-1% oko središnjeg tečaja.

Fiksni devizni tečaj unutar zadanog raspona plivanja – u ovom slučaju visina deviznog tečaja odražava

se između dopuštenih granica fluktuacije koje dopuštaju odstupanja veda od +/-1% oko središnjeg

tečaja.

Puzajude prilagođavanje – valuta se prilagođava povremeno u malim vrijednostima prema unaprijed

određenom fiksnom tečaju ili s obzirom na određene kvantitativne indikatore unutar zone odstupanja.

Devizni tečaj unutar promjenjivih granica plivanja – tečaj se odražava unutar određenih granica zone

fluktuacija oko središnjeg tečaja koji se kontinuirano prilagođava unaprijed određenom tečaju ili odgovara na promjene određenih kvantitativnih indikatora.

Upravljano plivajudi devizni tečaj bez unaprijed određenog smjera kretanja –monetarna vlast putem

intervencija na međ.deviznim tržištima utjede na kretanje deviznog tečaja bez prethodnog

specificiranja smjera njegova kretanja.

Slobodno plivajudi devizni tečaj –devizni tečaj se određuje tržišno,na temelju ponude i potražnje.

Intervencije monetarnih vlasti nemaju cilj direktnog utjecaja i određivanja razine deviznog tečaja,ved

prilagođavanjem stope promjene i sprječavanjem prekomjerne fluktuacije deviznog tečaja.

MANIPULIRANJE DEVIZNIM TEČAJEVIMA I GLEDANJE MMF-a NA DEVIZNA OGRANIČENJA Manipuliranje deviznim tečajevima provodi se na različite načine,a izražava se deprecijacijom ili

aprecijacijom domade valute. U prvom se slučaju devizni tečaj strane valute drži iznad ravnotežnog

tečaja i imamo podcijenjenost domade valute odnosno precijenjenost deviznog tečaja strane valute. Deprecijacija je pad vrijednosti domade valute u odnosu na stranu na deviznom tržištu.Tada se za

jedinicu strane valute dobiva više domade valute.

Aprecijacija je porast vrijednosti domade valute u odnosu na stranu na deviznom tržištu. Tada se za jedinicu strane valute dobiva manje domade valute.

Devalvacija je smanjenje službenog tečaja valute neke zemlje u odnosu na valutu druge zemlje ili zlato.

Revalvacija je porast službenog tečaja valute neke zemlje u odnosu na valutu druge zemlje ili zlato. Aprecijacija i deprecijacija se događaju na deviznom tržištu dok se devalvacija i revalvacija donose

odlukom monetarnih vlasti.Aprecijacija prethodi revalvaciji,a deprecijacija prethodi devalvaciji.

MMF je osnovan s ciljem ostvarivanja sljededih zadataka: stabilizacija deviznih tečajeva; ostvariti

povjerenje zemalja članica u zaštitnu funkciju MMF-a; promovirati međ.monetarnu suradnju

rješavanjem konkretnih problema; ubrzati razvoj međ.trgovine,povedati zaposlenost i dohodak; uspostaviti multilateralni sustav pladanja po računu tekudih transakcija;skratiti trajanje neravnoteža u

BP. Svaka zemlja članica unosi u Fond kvotu izraženu u PPV,koja joj daje pravo na određenu glasačku

snagu i predstavljanja osnovu za maksimalni iznos korištenja sredstava Fonda i za udjel u alokaciji PPV. Zemlja članica danas 25%kvote upladuje u jednoj od zdravih svjetskih valuta ($,€,£,jel ili PPV). Ostatak

se upladuje u domadem novcu ili najsigurnijim vrijednosnicama.Maksimalni iznos financijskih sredstava koje zemlja članica može povudi od MMF-a ograničen je proporcijom njezine kvote i može

www.referada.hr

dostidi 300% njezine kvote izuzevši sredstva SRF i CCL koja se odobravaju po potrebi i u skladu s drugim

kriterijima.

GAB (Opdi sporazum o posuđivanju) 1962.g. GAB omoguduje MMF-u posudbu određenog iznosa konvertibilnih valuta od 10 industrijski

najrazvijenijih zemalja,uza sudjelovanje Saudijske Arabije po tržišnim uvjetima.Potencijalni iznos

kredita koje MMF može dobit unutar GAB-a iznosni 18,5mlrd PPV-a,ako uzmemo u obzir i dodatnih

1,5mlrd$ iz aranžmana sa Saudijskom Arabijom.GAB se obnavlja svakih 4-5 godina.

NAB (Novi aranžman o posuđivanju) 1998.g.

NAB predstavlja skupinu kreditnih aranžmana između MMF-a i 25 zemalja ili institucija članica.Time se

osiguravaju dodatna sredstva koja MMF može koristiti u iznimnim situacijama prijetedim za stabilnost međ.monetarnog sustava.Kao takav,NAB ne predstavlja zamjenu za GAB koji je i dalje aktivan, ali

postaje prvi i glavni izvor dodatnog financiranja MMF-a.Ukupan iznos sredstava kojima danas MMF

raspolaže u sklopu NAB-a i GAB-a je 34mlrd PPV.Obveze pojedinih sudionika prema NAB-u temelje se

na relativnoj ekonomskoj snazi,koja se mjeri iznosom stvarno upladenih kvota pri MMF-u, kao

dominantnom kriteriju.Odluka je pravovaljana tijekom 5 godina,a može biti promijenjena u trenutku

kada neka od članica MMF-a bude prihvadena kao novi sudionik NAB-a.Sredstva iz NAB-a mogu se

aktivirati samo ako odluku prihvate svi sudionici GAB-a. i Izvršni odbor.

STAND-BY ARANŽMANI-uvedeni su prvobitno radi skradivanja i izbjegavanja procedure odobravanja kredita za svaku novu tranšu (od ukupno njih 4) iznad rezerve tranše,a rok trajanja bio im je 6mj.Najvedi

dio sredstava koje MMF odobrava u obliku kredita svojim članicama odnosi se na ove aranžmane.Oni

su namjenjeni za kratkoročnu podršku uravnoteženja BP.Sredstva iz stand-by aranžmana obično se

povlače u tranšama u roku 12-24 mjeseca a rok otplate je između 3-5 godina.

FINANCIJSKE POLITIKE MMF-a: politika rezervne tranše, politika kreditne tranše i politika

izvanredne pomodi. Politika rezervne tranše

Svaka članica MMF-a ima rezervnu poziciju,čija veličina naravno ovisi o rezervnim sredstvima koje je

pojedina članica transferirala Fondu.Mjera rezervne tranše je iznos za koji upladena kvota prelazi

količinu valute određene zemlje koju posjeduje MMF.Zemlja može u bilo kojem trenutku iskoristiti svoju rezervnu poziciju do punog iznosa,ali samo u svrhu uravnoteženja BP.Takvo vučenje ne

predstavlja oblik kredita MMF-a,te ne zahtjeva ispunjavanje obveze otkupa vlastite valute.

Politika kreditne tranše U sklopu uobičajenih olakšica krediti se odobravaju u iznosu od 25% kvote.Postoji nekoliko kreditnih

tranši.Za odobravanje prve kreditne tranše članice moraju pokazati određeni trud u provođenju mjera

za uklanjanje neravnoteže u BP.Daljnje kreditne tranše se odobravaju s obzirom na ispunjenje uvjeta „Kriterija o izvršenju“.

Politika izvanredne pomodi Kod pojave deficita u BP koji je rezultat iznenadne i nepredvidive prirodne katastrofe ili poslijeratnog

razdoblja,MMF je spreman pružiti izvanrednu pomod.Odobravanje takve vrste pomodi zahtijeva izravnu kupovinu 25% upladene kvote pod uvjetom da zemlja članica surađuje s Fondom.U slučaju da

se zemlja nalazi u poslijeratnom razdoblju MMF može osigurati dodatnih 25% od upladene kvote.

POSEBNA PRAVA VUČENJA (PPV) U traženju rješenja koje bi omogudilo adekvatniji rast svjetskih rezervi likvidnosti,bez povedanja

deficita BP SAD-a dolazi se do posebnih prava vučenja. 1967.g. „grupa desetorice“ (vodede zemlje u

www.referada.hr

svjetskoj trgovini) usvojila je dokument o stvaranju novog sredstva pladanja u formi posebnih prava

vučenja,koja bi imala svaka zemlja članica Fonda,i to tako da od Fonda dobije posebnu vrstu kredita.

1969.g. skupština MMF-a je usvojila taj dokument,a ved 1970.g. ta su prava aktivirana u funkciji dodatnog izvora međunarodne likvidnosti.PPV su izjednačena s prvobitnom ulogom zlata ili dijela

kvote pojedine zemlje u zlatu na temelju koje se može koristiti kreditom od Fonda u visini tzv.zlatne

tranše; tako je taj novi monetarni medij izjednačen sa zlatom. PPV danas su prvorazredne međunarodne monetarne rezerve i osnova sustava MMF-a. PPV su osnovana s ciljem da budu

dodatak,odnosno novo sredstvo međunarodnih rezervni likvidnosti i sredstvo za pomod u očuvanju sustava fiksnih deviznih tečajeva koje je promovirao ugovor iz Bretton Woods-a..

PPV nije valuta,odnosno gotov novac koji kreira MMF.Riječ je o nematerijalnom novcu,odnosno samo

o pravu potraživanja prema MMF-u koje se realizira u nekoj od konvertibilnih svjetskih valuta.MMF alocira PPV zemljama članicama u skladu s veličinom njihove kvote.

PPV čini košarica valuta zemalja članica koje imaju vedi udjel u svjetskom izvozu dobra i usluga te

najvedim iznosom rezervi denominiranih u određenim valutama koje drže članice MMF-a. PPV je

obračunska jedinica s ponderiranim udjelima valuta 4 najvažnije ekonomije ($,€,£ i japanski jen). Udjeli

valuta podložni su reviziji prosječno svakih 5 godina.

RAZLIKE IZMEĐU SREDIŠNJE I KOMERCIJALNE BANKE SB ne može biti nelikvidna,za razliku od komercijalne banke.

SB ne postoji da bi ostvarivala maximalni profit što je glavni cilj komercijalne banke.

SB jedina kreira primarni novac (stvara gotov novac primarnom emisijom), dok komercijalna banka

stvara novac sekundarnom emisijom (odobravanjem kredita u obliku depozitnog novca).

Komercijalne banke obavljaju kratkoročne i dugoročne transakcije,dok SB obavlja samo kratkoročne

(dogoročni su joj zabranjeni).

Klijenti komercijalne banke mogu biti svi, a SB samo država,banke i štedionice.

U komercijalnoj banci veličina pasive određuje aktivu, dok je kod SB obrnuto.

SB ima neograničen kreditni potencijal, dok poslovne banke imaju ograničen kreditni potencijal.

Devizni depozit je depozit položen u banku koji predstavlja obvezu banke u stranoj valuti. Devizni

depoziti mogu se ugovarati na isti način kao i domadi, tj. po viđenju ili na rok, i na njih se odobrava u pravilu kamata u stranoj valuti.

Zadaci HNB-a: 1)utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike; 2)držanje i upravljanje

međunarodnim pričuvama RH; 3)izdavanje novčanica i kovanog novca; 4)izdavanje i oduzimanje odobrenja i suglasnosti u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih

institucija,kreditnih unija,institucija za platni promet i sustava za namiru platnih transakcija te devizno

poslovanje i poslovanje ovlaštenih mjenjača; 5)obavljanje poslova supervizije i nadzora u skladu sa

zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija,kreditnih unija,institucija za platni promet

i sustava za namiru platnih transakcija; 6)vođenje računa kreditnih institucija i obavljanje platnog prometa po tim računima,davanje kredita kreditnim institucijama i primanje u depozit sredstava tih

institucija; 7)uređivanje i unapređivanje sustava platnog prometa; 8)obavljanje zakonom utvrđenih

poslova za RH; 9)donošenje podzakonskih propisa u poslovima iz svoje nadležnosti i obavljanje ostalih zakonom utvrđenih poslova.

Depozitni novac – stalno raspoloživa novčana sredstva nemonetarnih subjekata na transakcijskim

računima otvorenim kod banaka i drugih monetarnih institucija, a koje njihovi vlasnici mogu koristiti za potrebe obavljanja bezgotovinskih pladanja.Depozitni novac je novčani surogat koji u svakodnevnim

bezgotovinskim transakcijama zamjenjuje gotov novac i olakšava odvijanje razmjene.

www.referada.hr

Emisija novca uključuje dva zasebna, ali međusobno povezana procesa kreiranja i poništavanja novca.

To su: primarna emisija novca koju provodi središnja banka i sekundarna emisija novca koju provode

banke. Banke kao monetarne institucije kreiraju i multipliciraju novac. Odobravanjem i isplatom

kredita banke stvaraju depozitni novac - koji se zbog prirode nastanka naziva kreditni novac. Sveukupni

depozitni novac nije ujedno i kreditni novac . Pretpostavka za emisiju kreditnog novca je sustav bezgotovinskog pladanja.

Pretvaranje robnog kredita u bankovni kredit Pretpostavimo da imamo poduzede A koje prodaje lako pokvarljivu sirovinu koju u proizvodnji koristi

poduzede B. Poduzede B trenutačno ne raspolaže dovoljnim iznosom novca pa nije u mogudnosti

platiti navedeni iznos odmah kako bi nastavio dalje sa svojom proizvodnjom pa se odlučuje da de

poduzedu A izdati mjenicu kojom se poduzede B obvezuje platit tu obvezu u bududnosti na određeni dan. Ukoliko poduzedu A u međuvremenu do ispunjenja te obveze treba novac,on može tu mjenicu

eskontirat.Eskontiranje mjenice označava postupak otkupa mjenice,odnosno mjeničnog potraživanja

prije roka dospijeda.Banka ne temelju mjenice odobrava eskontni kredit poduzedu A,dok naplatu kredita provodi kod poduzeda B koji je izdavatelj mjenice.Eskontiranjem mjenice kod banke robni

kredit se pretvara u bankovni kredit.

KREDITNI POTENCIJAL BANKE -maksimalan iznos kredita koji banka može odobriti, nakon što je

izdvojila i održala zadovoljavajudu razinu rezervi te zadovoljila sve propisane uvjete određene od strane monetarne regulacije i supervizije.

LP= L + E LP – kreditni potencijal banke

L – iznos ranije odobrenih kredita

E – iznos viška likvidnosti (višak rezervi, slobodna novčana sredstva).

STATIČKI KREDITNI POTENCIJAL

LPs = (1- q – r) DD + (1- q) TD + B + K – S

DD – depoziti po viđenju (uključujudi depozitni novac na tekudim i žiro računima te štedne depozite)

TD – oročeni depoziti

B – primljeni krediti

S – vrijednosnice u portfelju banke

K – kapital q –

obvezna rezerva

r – rezerva likvidnosti

Pravila koja demo pretpostaviti:

OR izdvaja se na poseban račun otvoren kod SB. RL odražava se na računu za namiru banke. Stopu OR propisuje SB,dok stopu RL samostalno određuju banke. OR obračunava se i izdvaja na sve oblike

depozita,dok se RL obračunava i odražava samo na depozite po viđenju.Na primljene kredite i kapital

ne izdvaja se ni jedan oblik rezerve.Banka je profitno orijentirana institucija pa ne drži nepotrebnu razinu rezervi.

Dinamički kreditni potencijal predstavlja maksimalan iznos kredita koji banka može odobriti kroz

određeno vremensko razdoblje u kojem se odvija emisija i multiplikacija kreditnog novca.

www.referada.hr

LPt = L0+kt+1 E0 LPt–dinamički kreditni potencijal banke na kraju razdoblja t

L0 – odobreni krediti u početnom razdoblju t=0 kt+1

– kreditni multiplikator u razdoblju (fazi) t+1

E0 – višak likvidnosti (višak rezervi) u početnom razdoblju.

Stopa zadržavanja sredstava pokazuje koliki je postotak sredstava odobrenog/ih kredita ostaje u

banci koja je kredit/e odobrila,a koliki de postotak otidi iz te banke u neke druge banke,u SB,u ruke

stanovništva itd. Stopa „h“ može se kretat u intervalu 0≤h≤1 a ovisi o veličini banke,strukturi i međusobnoj povezanosti komitenata banke te sezonskim čimbenicima.

Mikro multiplikator kredita-pokazuje za koliko de se jedinica povedati iznos novoodobrenih

kredita banka ako se višak likvidnosti banke poveda za jednu jedinicu. kt 1

1 1 1 qq rr tvhtv = 1 1 zztv 1 k q1 r

h

kt - kreditni multiplikator u t-toj fazi multiplikacije q - stopa obvezne

rezerve, koja se obračunava na sve vrste depozita r - stopa rezerve

likvidnosti, koja se obračunava na depozite po viđenju h - stopa zadržavanja sredstava u banci

t - broj vremenskih jedinica promatranja, pri čemu vrijedi da je t≥0 i t→∞

v - brzina kreditne multiplikacije z - stopa obnavljanja sredstava u banci.

Makro-kreditni potencijal: LPt = L0 + kt+1 E0

GRANICE KREDITNE EKSPANZIJE:

formalna – stopa obvezne rezerve

makroekonomska - „opće stanje gospodarstva“

Dva su osnovna pristupa definiciji novca: a) transakcijski

b) pristup likvidnosti.

SKRADENI PRIKAZ GLAVNIH POZICIJA AKTIVE I PASIVE BILANCE SB

AKTIVA PASIVA Krediti bankama Depoziti banaka kod SB

Krediti državi Gotov novac kod banaka

Devizne transakcije Gotov novac kod nemonetarnih subjekata

Kupljene državne vrijednosnice Depoziti države

STRUKTURA BILANCE SB

AKTIVA PASIVA 1.Potraživanja od banaka 1.Primarni novac

2.Potraživanja od države 1.1.Gotov novac u optjecaju 3.Inozemna

aktiva 1.2.Blagajna banaka

4.Ostala aktiva 1.3.Račun za namiru banaka

www.referada.hr

1.4.Obvezna rezerva

2.Ograničeni depoziti banaka

3.Inozemna pasiva

4.Ostala pasiva

5.Kapital

TEORIJSKE KONCEPCIJE NOVČANE MASE 1. Tradicionalna koncepcija-ukupna količina novca u optjecaju sastoji se samo od onih financijskih oblika koji su u nekoj zemlji prihvadeni kao sredstvo prometa i pladanja ,a to je suma

gotovog i depozitnog novca.

2. Friedmanova koncepcija-novac služi i kao privremeno “prebivalište” kupovne modi ili kao štednja (ne samo transakcijsko sredstvo). Novčana masa obuhvada pored gotovog novca u optjecaju

i sve depozite kod poslovnih banaka –depozite po viđenju (ne samo na transakcijskim, ved i na štednim računima) i oročene depozite.

3. J. Gurley i E. Shaw-proširuju krug financijskih institucija kod kojih nefinancijski subjekti drže

svoja novčana sredstva(štedna,kreditna udruženja i osiguravajuda društva) koja pod određenim

uvjetima mogu koristiti na zahtjev.

4. Radcliffeov izvještaj-u novčanu masu treba uključiti sve likvidne financijske oblike u pasivi i

banaka i drugih nebankarskih financijskih institucija uključujudi i “nemjerljive” likvidne financijske oblike (kreditne linije, mogudnost izdavanja čekova iznad pokrida,mogudnost dobivanja bankarskih

kredita i sl.)

Ukupna novčana sredstva,ili ukupna likvidna sredstva-što je danas službeni naziv za monetarni agregat

M4 ,obuhvadaju: a) novčana sredstva izvan optjecaja-to su sredstva koja se nalaze na različitim

računima kod banaka,a koje se u monetarnoj statistici vode kao quasi novac i ostala likvidna sredstva te nelikvidna sredstva; b)novac u optjecaju.

U suvremenom valutnom sustavu, novčana se masa mijenja na temelju:

• jače ili slabije kreditne aktivnosti banaka od koje zavisi količina odobrenih bankarskih kredita

• prelijevanja novca u depozite koji nisu novac (nemonetarna pasiva), ili obrnuto

• promjena salda potraživanja ili dugovanja u odnosima s inozemstvom i transakcijama banaka u

stranoj valuti s domadim komitentima

• kupovine ili prodaje zlata i drugih plemenitih metala i ostale aktivnosti banaka s domadim nebankarskim sektorima.

Povedanje bankarske aktive znači povedanje novčane mase.Kako povedanje bankarske aktive znači

povedanje količine novca u optjecaju,tako povedanje nemonetarne pasive u bilanci banaka znači smanjenje količine tog novca,dok povedanje monetarne pasive odražava povedanje količine novca u

optjecaju.

Analitičke metode istraživanja promjene količine novca u optjecaju –M1 1. grupa metoda temeljenih na jednadžbama koje opisuju proces kreiranja novca:

a) metoda temeljena na konsolidiranoj bilanci monetarnih institucija

b) metoda monetarnog multiplikatora

c) metoda temeljena na računima novčanih tokova

2. metoda temeljena na funkciji ponude novca ili funkcionalni pristup analizi kreiranja novčane mase

3. metoda temeljena na osnovi sredstava poslovnih banaka sposobnih za plasman (free reserves)

www.referada.hr

Metoda temeljena na konsolidiranoj bilanci monetarnih institucija

Pravila: 1. količina novca u cirkulaciji može promijeniti samo u odnosima između monetarnih institucija

i nemonetarnih subjekata

2. kreiranje primarnog novca od strane SB predodređuje maksimalni iznos kreiranja novca u

optjecaju

(M1) od strane ostalih monetarnih institucija

3. novac u optjecaju (M1) kreirase na osnovi primarnog novca koji se nalazi (“knjiži”) u pasivi

monetarnih financijskih institucija (što predstavlja njihovu obvezu),s jedne strane,a s druge strane,u aktivi nemonetarnih financijskih institucija i nemonetarnih subjekata

4. pravilo govori da se primarni novac (kreiran od strane SB) nalazi u pasivi bilance SB, s jedne strane,

a istovremeno, s druge strane, u aktivi ostalih monetarnih institucija i svih drugih nemonetarnih subjekata.

NEMONETARNA PASIVA: quasi novac te ograničeni i oročeni depoziti.

TOKOVE PROMJENE NOVČANE MASE DJELIMO NA: 1. kontrolirani – kreditni i dr.plasmani banaka i drugih monetarnih institucija; SB na njih utječe

mjerama monetarne politike

2. autonomni - nemonetarna pasiva i saldo deviznih transakcija; nisu pod izravnom kontrolom monetarnih vlasti, ali SB na njih može djelovati neizravno

Instrumenti monetarne politike predstavljaju „alat“ kojim SB služe ostvarenju postavljenih ciljeva.

Potencijalni ciljevi monetarne politike mogu bit: visoka zaposlenost,ekonomski rast,stabilnost

cijena, stabilnost kamatnjaka,stabilnost financijskih tržišta i stabilnost na deviznom tržištu. Ciljevi monetarne politike mogu biti: • krajnji ciljevi

• intermedijarni ciljevi

• operativni ciljevi

U RH krajnji cilj monetarne politike HNB-a predstavlja stabilnost cijena, dok se kao indirektan cilj korist

nominalno sidro deviznog tečaja. Hrvatska je u režimu upravljano plivajudeg deviznog tečaja, što znači da tečaj nije fiksan,niti je SB ikad objavila razinu tečaja koju brani.

Krajnji cilj monetarne politike vedine središnjih banaka je stabilnost cijena. ->

Intermedijarni ciljevi mogu biti monetarni agregati (M1, M2, M3, M4), tržišne kamatne stope ili druge varijable prema izboru SB. ->

Kao operativni cilj na koji djeluju instrumenti monetarne politike mogu se koristiti viškovi likvidnosti

banaka, ukupni primarni novac ili kratkoročne kamatne stope na međubankovnom tržištu.->

Instrumentima monetarne politike SB izravno djeluje na ostvarivanje operativnih ciljeva te indirektno

na ostvarivanje intermedijarnih ciljeva.

Prednosti OPERACIJA NA OTVORENOM TRŽIŠTU u odnosu na ostale instrumente:

1.SB ima potpunu kontrolu nad provođenjem aukcija

2.prodaja ili kupnja VP-a može se vršiti brzo ili sporo te u ograničenim ili velikim iznosima

3.administrativne procedure provođenja vrlo jednostavne

4.SB može kompenzirati eventualne nepoželjne efekte prevelike prodaje ili kupnje VP-a, jer postoji

mogudnost ponovne kupnje ili prodaje istih ili drugih vrijednosnica

5.izbjegava se učinak najave, kakav npr. izravno izazivaju promjena diskontne stope ili stope obveznih

rezervi

www.referada.hr

6.namjera SB je nepoznata bankama čime se smanjuju špekulacije i neželjeni učinci koji mogu oslabiti

djelotvornost poduzetih mjera SB

7.postiže se veda koordinacija mjera monetarne i fiskalne politike te veda efikasnost upravljanja javnim

dugom.

Eurosustav - obuhvada ECB te nacionalne SB zemalja članica EU koje su prihvatile euro kao

jedinstvenu valutu. 3 instrumenta MP:

– operacije na otvorenom tržištu, –

stalno raspoložive mogudnosti i –

minimalna rezerva likvidnosti.

OPERACIJE NA OTVORENOM TRŽIŠTU: 1)glavne operacije refinanciranja putem obratnog repa s rokom dospijeda od 7 dana,kamatna stopa

fixna,provodi se jednom tjedno standardiziranim aukcijama,

2)dugoročnije operacije refinanciranja s rokom dospijeda do 3 mj.,provode se kao obratni repo(SB

povedava likvidnost) ili repo(SB smanjuje lidvidnost),

3) operacije fine prilagodbe –ECB provodi s namjerom ili povedanja ili smanjenja likvidnosti i to

na 4 načina:repo,obratni repo,izravna prodaja ili izravna kupnja,

4) strukturne operacije-mogu se provoditi na bilo koji rok dospijeda; repo,obratni repo,izravna

kupnja ili prodaja; bilo koji kolateral; bilo koje aukcije; služi ispravljanju strukturnih poremedaja-

previsoka stopa inflacije,deflacije

EONIA-referentna kamatna stopa za prekonodne pozajmice na međubankovnom tržištu.

STALNO RASPOLOŽIVE MOGUDNOSTI (ustaljene pogodnosti)-na dnevnoj razini nadopunjuju učinke glavnih i dugoročnih operacija na likvidnost financijskog sustava,a dostupne su kao dvije

pogodnosti:

• mogudnost depozita - institucije koje radni dan završavaju s viškovima likvidnosti mogu koristiti mogudnost pologa prekonodnog depozita kod SB

• granična mogudnost posuđivanja – institucije koje radni dan završavaju s manjkom likvidnih

sredstava mogu koristiti pogodnost prekonodnog zaduživanja kod SB.

MINIMALNA REZERVA LIKVIDNOSTI-izdvaja se po stopi 2% na osnovicu koju čine depoziti i druge

obveze kreditnih institucija čiji je rok dospijeda do dvije godine.

SIDRA MONETARNE POLITIKE: sidro tečaja,sidro monetarnih agregata i sidro inflacije.

INFLACIJA je samopodražavajudi (hrani sama sebe) različitim čimbenicima (rezultat kombinacija

nekoliko faktora,nikad samo jednog) izazvani proces rasta cijena roba i usluga. Inflacije s obzirom na

intenzitet: puzajuda,kotrljajuda,galopirajuda i hiperinflacija.

Puzajuda (sekularna) inflacija se događa ako u nekoj zemlji tijekom godine cijene porastu za 3-5% i nije štetna.

Hiperinflacija predstavlja opdi porast cijena u zemlji i to u visini 50% mjesečno.Najčešde je posljedica

političkih poremedaja i sukoba i time izazvanog nereda koji se pretvara u kaos,npr.ratne inflacije.

Galopirajuda inflacija je inflacija koja se brzo razvija i koja,ako se takav ritam nastavi,prerasta u

hiperinflaciju.

Inflacija prema roku trajanja: kronična,jednokratna i prolazna.

Inflacija prema kriteriju razina cijena: relativna i apsolutna.

Inflacija prema uzrocima: inflacija potražnje, inflacija troškova i psihološka inflacija.

www.referada.hr

www.referada.hr

INFLACIJA POTRAŽNJE

Što djeluje na komponente agregatne potražnje?

AD=C+I+G+XM.

Ekspanzivna fiskalna politika G↑ T↓

Ekspanzivna mon.politika M↓ r↓

INFLACIJA TROŠKOVA Što je moglo utjecat na inflaciju troškova?

1)Poras plada i nadnica iznad produktivnosti rada.

2)Kada se smanji drastično produktivnost rada,a plade ostanu na jednakoj razini .

3)deprecijacija

4)povedano opteredenje kojim država optereti

Proizvođača

5)monopolistički položaj proizvođača.

PSIHOLOŠKA INFLACIJA-radi se o ugrađivanju inflatornih očekivanja tj.ugrađivanje inflacijske

premije.

MODEL INFLANTORNOG i DEFLANTORNOG JAZA Inflantorni jaz pojavljuje se kao posljedica takva porasta

globalne potražnje koju ne prati odgovarajudi porast

globalne ponude.Kod cijene p₀ ponuda i potražnja roba

i usluga su uravnotežene. Pri količini q₁ postoji

deflantorni jaz (S₁-D₁). Obratno, kod količine q₂ imamo

S₂<D₂,te postoji inflantorni jaz, koji dovodi do porasta

cijena. Ako je u nekom gospo- darstvu prisutan

inflantorni jaz terapija bi se sastojala u tome da se smanji

količina novca u optjecaju,što bi po- visilo kamatnu stopu i na kraju bi se stvorila nova ravno- teža kao rezultat

monetarne politike. U situaciji defla- ntornog jaza

terapija bi bila obrnuta-trebalo bi povedat količinu novca

u optjecaju što bi kao posljedicu imalo rast potražnje i

oživljavanje gospodarske aktivnosti.U tom slučaju riječ je

o ekspanzivnoj monetarnoj politici. Novčana de

ravnoteža,po Wicksellu,biti ostvarena ako su ispunjena

ova 2 uvjeta:1)ako su prirodni i bankarski kamatnjak jednaki, 2)ako su investicije jednake štednji.

TEORIJSKI PRISTUPI UZROCIMA INFLACIJE

KVANTITATIVNA TEORIJA NOVCA – Irving Fisher Razvila se u razdoblju čistog zlatnog standarda.Jednadžba razmjene: M*V=P*T

M-količina novca, V-brzina optjecaja gotovog novca, P-opda razina cijena, T-obujam transakcija. Sayov

zakon (željezni zakon realizacije tržišta)-ponuda robe automatski stvara odgovarajudu potražnju robe

(sve što je proizvedeno,bit de i potrošeno).

Dohodovna ili kembrička varijanta kvantitativne teorije novca – Alfred Marshall.

Švedska škola – F.Myrdal, Lindal, Wicksell.

www.referada.hr

J.Bodin je postavio temelj kvantitativne teorije novca.Unatoč tome,razmatranje primarne

kvantitativne teorije novca bazira se na radovima Humea i Richarda.

Najnoviji doprinos kvantitativnoj teoriji novca i inflacije dao je Milton Friedman predvodnik tzv.Čikaške

škole,koji je reformulirao izvornu varijantu i time htio dakazati da ona vrijedi i danas. Friedman

predstavlja smjer u monetarnoj teoriji koji se naziva monetarizam. U literaturi se Keynsov doprinos

razvoju monetarne teorije naziva revolucionarnim,a Friedmanov doprinos ,odnosno njegova teorija se u skladu s tim naziva kontrarevilucionarnim udarom.

Monetarizam je makroekonomski teorijski smjer koji se temelji na 4 ključne postavke: neutralnost

novca u dugom roku, djelotvornost novca u kratkom roku, razlikovanje između realne i nominalne

kamatne stope te ulozi monetarnih agregata u monetarnoj politici.

Uzroci inflacije u literaturi se svode na: rast količine novca u optjecaju, rast potražnje, promjene

na strani ponude, rast troškova proizvodnje, kontinuirani deficit bilance pladanja, pad produktivnosti, očekivanja, rat, socijalna previranja i prirodne katastrofe.

Posljedice inflacije: dolazi do preraspodjele bogatstva i socijalnog raslojavanja,otežava se i u nekim

slučajevima potpuno onemoguduje planiranje,gubi se osjedaj za realnost,tope se međunarodne

rezerve likvidnosti,smanjuju se inozemna ulaganja,povedava se nesigurnost,građani nepotrebno

gomilaju zalihe roba itd.

IS-LM MODEL TJ. HICKS-HANSENOV DIJAGRAM

Suvremena interpretacija Keynsove teorije.Predstavlja grafički prikaz učinka budžetske politike i

ekspanzivne politike ili tzv.politike jeftinog novca na investicije,štednju,kamatne stope i dohodak.

Kratkoročno promatrano,pretpostavlja se da se tehnološki faktori i troškovi investicija ne mijenjaju, a

monetarni faktori tretiraju se kao egzogene varijable. Druga je bitna pretpostavka da je globalna

makroekonomska ravnoteža određena dvjema parcijalnim ravnotežama.Jedna je na tržištu roba i usluga (I=S), a druga na novčanom tržištu (M=L).Da bi se postigla ukupna gospodarska ravnoteža mora

postojati određena kamatna stopa,razina dohotka i razina novca pri kojima de se izjednačiti obje

parcijalne ravnoteže. H-H dijagram nam pokazuje da postoji samo jedna točka ravnoteže (E) što znači

da uz postojanje dviju parcijalnih ravnoteža postoji samo jedan određeni iznos

dohotka,kamatnjak,iznos ponude novca,iznos potražnje novca,iznos investicija,iznos štednje koji

odgovara ravnotežnom stanju

www.referada.hr

ZAMKA LIKVIDNOSTI

U situaciji kad se kamatna stopa spusti ispod nekog minimuma, cjelokupna potražnja za novcem svodi

se na novac kao imovinu (a ne i kao transakcijsko sredstvo), koja postaje beskonačno elastična i grafički

se svodi na vodoravni pravac. Ispod te razine kamatnjaka nikakva dodatna ponuda novca nema utjecaj na kamatnu stopu što znači da u toj zoni (“zamka likvidnosti”) količina novca nema nikakav utjecaj na

realna gospodarska kretanja, investicije, zaposlenost itd. To je zona neefikasnosti monetarne politike.

„CLASSICAL RANGE“ - u slučaju kad je kamatna stopa ekstremno visoka i postignut najvedi domet,

postoji potražnja samo za novcem kao transakcijskim sredstvom određena veličinom novčanih transakcija ( nominalni bruto domadi proizvod ), ali ne i potražnja za novcem kao imovinom pa su to

područja ili zone ( ekstremno visoke ili niske kamatne stope ) potpuno neefikasne monetarne politike

i u tim ekstremima ne važi kejnezijanska IS-LM krivulja.

MONETARNI TRANSMISIJSKI MEHANIZAM

Definira se kao prijenosni mehanizam utjecaja monetarnih kretanja na realna kretanja u gospodarstvu

kao što su investicije,potrošnja,zaposlenost,realni nacionalni dohodak i razina cijena.Monetarna

ravnoteža definira se kao stanje u kojemu je ponuda novca (MS) tj.postojede količina novca jednaka

potražnji novca (MD) (MS=MD).Ako se promijeni potražnja novca (uz nepromijenjenu ponudu novca)

ili ponudu novca (uz nepromijenjenu potražnju) ili ako dođe do promjene i ponude potražnje novca,ali

po različitima stopama,dolazi do monetarne neravnoteže.Ponovna ravnoteža između ponude i

potražnje novca,uspostavlja se preko monetarnog transmisijskog mehanizma.

Opdenito govoredi taj mehanizam djeluje kroz nekoliko segmenata povezivanja monetarnih i ostalih (financijskih i realnih) varijabli i njihovu povratnom utjecaju na proces uravnoteženja,a to su:

monetarne transakcije-preko njih se očituje priroda i mjere monetarne politike koju provodi SB;

realne transakcije-s domadim i inozemnim subjektima; te financijske transakcije-s domadim i inozemnim subjektima.

Pri tome je važno napomenuti da transakcije s domadim subjektima izazivaju povratne efekte na

potražnju novca, dok transakcije s inozemnim subjektima utječu na promjenu količine novca.

Keynesov plan predviđao je osnivanje Međunarodne klirinške unije unutar koje bi se obavljala

prebijanja salda koncem svakog mjeseca, dok bi SB uzajamno odobravale mjesečne kredite. Keynes je

predvidio uvođenje svjetske novčane jedinice (“bancor”) koja bi imala tečaj prema zlatu i drugim

valutama tj. bancor bi bio zamjenik zlata koje bi se demonetariziralo.

Whiteove plan polazio je od stabilnih deviznih tečajeva, smanjivanja deviznih restrikcija, osnivanja

posebnog, međunarodnog stabilizacijskog fonda čija bi se sredstva formirala na načelu kvota, a davale

bi pravo na određeni broj glasova u: Skupštini Fonda i pravo na kupovinu od Fonda valuta drugih

zemalja radi otklanjanja neravnoteže u platnoj bilanci. Na temelju ta dva plana izrađen je zajednički

plan čijim je prihvadanjem 22.7.1944. osnovan Međunarodni monetarni fond – MMF.