Wilbur Smith - Monsun (Knjiga ima 747 strana)Trojica djeaka, penjui se klancem, uljali su se iza kapelice, tako da ih ne zamijet e iz vlastelinske kue ili iz konju nice. Kao i uvijek, vodio ih je Tom, najstariji medu njima, no, najmlai mu je brat bio za petama i im je Tom stigao do prvog zavij utka potoka, na mjesto odakle se moglo vidjeti selo, djeak je zapoeo prigovarati. "Za to ja moram uvijek uvati stra u? Za to se i ja ne mogu nikad zabavljati?" "Zato to s i najmlai", odgovori Tom kao pouzdani voda. Promatrao je sigurno selo podno njiho vih nogu, koje se sada ve vidjelo u rasporu klanca. Iz kovakog se ognji ta dizao traa k dima i iza kolibe udovice Evans bilo je ra ireno rublje koje je lepr alo na vjetru , no eno hladnim istonim povjetarcem. Ipak, nisu se vidjeli znakovi ivota. etva je bi la u tijeku i u to doba dana gotovo su svi ljudi morali raditi na poljima Tomovo g oca, dok su njihove ene, trenutano osloboene kuanskih poslova, bile zaposlene u vl astelinskoj kui. Tom se zadovoljno nasmijao, u ivajui u onome to ga oekuje. "Nitko nas nije vidio", ree. Nitko tko bi ih mogao tu iti ocu. "Nije pravedno", Dorian se nij e dao tek tako razuvjeriti. Izgledao je kao bijesan kerubin s tim zlatnobakrenim uvojcima koji su mu padali na elo. "Nikada mi ne dopu ta da i ja ne to radim!" Tom se odjednom okrenu prema njemu. "Tko ti je pro log tjedna dozvolio pu tati sokola? Ja. Tko te juer pustio opaliti pu kom? Ja. A tko ti je povjerio kormilo kutera?!" "Da, ali." "Nema ali", Tom ga osinu pogledom. "Bez obzira, tko je kapetan ove posade ?!" "Ti si, Tome", Dorian spusti zelene oi ispred prodornog pogleda starijeg brat a. "Ali." "Mo e ii s Tomom umjesto mene, ako eli ", umije a se Guy tihim glasom. "Ja u u i stra u." Tom se okrenu prema bratu blizancu, dok je Dorian uzvikivao: "Smijem li , Guyje? Bi li to stvarno uinio?" I kad mu se ovaj nasmije io, ljepota djeaia pokazala se u cijelome svom sjaju, kao zraka sunca koja ija iz otvora medu oblacima. "Nip o to", usprotivi se Tom. "Dorry je jo uvijek djeak. Ne mo e ii. Ostat e na krovu uvati s ra u." "Nisam vi e djeak", ogoreno je prigovarao Dorian. "Imam gotovo jedanaest godina ." "Ako nisi vi e djeak, poka i nam dlake na jajima", izazva ga Tom. Otkad su njemu i zbile, smatrao ih je kamenom ku nje njegove starije dobi. Dorian se nije pobrinuo odgovoriti; nije imao niti sjenu dlaka boje dumbira, dakle nije mogao izdr ati usp oredbu s dojmljivim dlakavim grmom starijeg brata. Tada promijeni taktiku: "Samo u gledati i to je sve!" "Da, gledat e s krova", provali Tom. "Hajde, idemo, da ne bude previ e kasno!" Zaputi se, penjui se strmim kamenitim klancem, dok su ga ostal i slijedili, premda su se opirali, iako zbog razliitih razloga. "Tko bi to mogao doi?", inzistirao je Dorian. "Svi rade. ak bismo i mi trebali pomagati drugima u." "Mogao bi doi Black Billv", odgovori mu Tom, ne okrenuv i se. To ime primoralo je a k i Doriana na utnju. Black Billv, ili Crni Billv, bio je najstariji Courtenevjev sin; njegova majka, etiopska prineza, bila je do la iz Afrike u pratnji Sira Hala Courtenevja, kada se vratio sa svoga prvog putovanja na taj tajanstveni kontine nt. Osim nevjeste plave krvi, ovjek je bio donio sa sobom brod krcat blagom to ga je oduzeo Nizozemcima i poganima; bilo je to neizmjerno bogatstvo i zahvaljujui t ome je vi e nego udvostruio opseg djedovskog imanja, uzdi ui obitelj u rangu najbogati jih cijeloga Devona, koja je u stanju nadmetati se ak i s obitelji Grenville. VVi lliam Courtenev, Black Billy za polubrau, imao je gotovo dvadeset i etiri godine, osam vi e od blizanaca. Bio je pametan, nemilosrdan i na svoj nain lijep, imao je m ranu ljepotu vuka; mlada braa su ga se bojala i mrzila su ga, uostalom zbog valjan ih razloga. Dorian se naje io od prijetnje predstavljene njegovim imenom i ti ina se spustila na grupicu u zadnjih pola milje hodanja. Trojica djeaka napustila su to k potoka, pribli ila se rubu provalije i stigla tako do velikog hrasta, gdje je si vi sokol uinio gnijezdo pro log proljea. Tom se skotrljao na tlo blizu debla stabla. "Ako ujutro bude bilo vjetra, moi emo se vozikati u amcu", najavi Tom, skidajui kap u da obri e rukavom znoj sa ela. Na kapi je nosio pero divlje patke, koje je i upao s prve rtve ubijene njegovim sokolom. Pogleda oko sebe. S mjesta na kojem se nalazi o, pogled je obuhvaao gotovo polovicu Courtnevjevog imanja, petnaest tisua jutara valovitih brijegova i strmih dolina, uma, pa njaka i polja ita to su se prostirali do hridi du obale, gotovo dodirujui luku; meutim, bio je to tako poznati teren da ga Tom nije pre ao pogledom. "Idem naprijed, da vidim je li put slobodan", ree ustav i. Zatim se, pu ui, oprezno pribli io kamenom zidu koji je okru ivao kapelicu. Kapelicu jebio sagradio pradjed, Sir Charles, koji se asno borio u sukobu s nepobjedivom ar madom panjolskog kralja Filipa, i zato ga je dobra kraljica Bess, to jest Elisabe th I, imenovala barunom. Prije vi e od sto godina, Sir Charles je bio sagradio kap elicu u najveoj Bo joj slavi i u sjeanje na junaki podvig flote u Calaisu. Ba je tamo bio stekao naslov; mnoge panjolske galije u plamenu bile su stjerane na obalu, do k je ostatak nestao u olujama koje je Francis Drake definirao kao Bo je vjetrove. Kapelica je bila lijepa osmero kutna graevina od sivog kamena, s visokim zvonikom koji se za vedrih dana vidio ak iz Plvmoutha, udaljenog gotovo petnaest milja. T om je okretnim skokom pre ao preko zida, i zatim se pro uljao kroz jabunjak dok nije stigao do masivnog portala sakristije, napravljenog od hrastovine i ukra enog eljez nim avlima. Od krinu ga i osluhnu. Vladala je apsolutna ti ina. Djeak se u uljao unutra i uputio se prema vratima koja su se otvarala u brodu. Tono u tom trenutku uinilo se kao da su kapelicu preplavile dugine boje: bila je to suneva svjetlost, koja j e ulazila kroz visoke i arene vitra e. Oni iznad oltara predstavljali su englesku f lotu u sukobu sa panjolcima, dok je Bog Otac, s visine oblaka, gledao neprijatelj ske galije obavijene plamenom i inilo se da odobrava prizor. Prozore iznad portal a je, naprotiv, dodao Tomov otac. U ovom sluaju, neprijatelji primorani na predaj u bili su Nizozemci i muslimanske horde; iznad bitke isticali su se Sir Hal, s m aem uzdignutim u junakoj gesti i blizu njega etiopska princeza. Oboje su nosili ok lop, a na titovima je bio otisnut croixpattee reda Svetog Georgea i Svetog Graala . Brod je bio pust. Nisu jo bile poele pripreme za Black Bilhjevo vjenanje, koje se trebalo slaviti idue subote. Tom je imao cijelu kapelicu samo za sebe. Jurnuo je prema vratima sakristije, provirio licem staviv i dva prsta u usta i o tro zazvi dao. Dvojica brae preskoi e vanjski zid i potra e prema njemu. "Na vrh zvonika, Dorry!", na redi Tom. Zatim, imajui osjeaj da mali s crvenozlatnom kosom eli jo prigovarati, pri bli io mu se jednim korakom i prijetei ga pogledao. Dorian se namr tio, ali nestade p o stubama. "Jo je nema?", upita Guy s malo strepnje. "Ne, jo je rano." Tom prijee b rod i spusti se po mranim kamenim stubama koje su vodile do grobnice. Stigav i do k raja, odvezao je kopu na ko noj torbici koju je nosio na remenu, odmah uz futrolu s bode om, izvadio je eljezni klju koji je to jutro uzeo iz oevog studija i otvorio re e tke, okrenuv i ih na kripavim nosaima. Nije odavao ni najmanje oklijevanje dok je ul azio u podzemlje gdje su poivali mnogi njegovi preci, polo eni u kamenim sarkofazim a. Guv ga je slijedio s manje sigurnosti - prisutnost mrtvaca stvarala mu je nel agodu - te se zaustavi na ulazu grobnice, kolebajui se. Jedina svjetlost u grobni ci dolazila je s prozora u suterenu, kroz koje se razlijevao nestvaran sjaj. Oko kru nih zidova bilo je rasporeeno esnaest kamenih i mramornih lijesova, a svi su pr ipadali Courtenevjevima i njihovim enama, poev i od pradjeda Charlesa. Guv instinkti vno pogleda u sredinu reda u kojem su se nalazile tri oeve pokojne ene i ugleda mr amorni sarkofag s majinim posmrtnim ostatcima. Na poklopcu je bio isklesan njezin portret. "Bilaje stvarno jako lijepa", pomisli djeak, "taje ena nje na i blijeda ka o ljiljan". Nikad ju nije upoznao, nikada nije sisao mlijeko iz njenih grudi; tr i dana trudova, koji su bili potrebni da bi rodila blizance, bili su kobni za ta ko osjetljivo stvorenje. Prvo je rodila Toma, a zatim je preminula od krvarenja i iscrpljenosti nekoliko sati nakon to je Guy prvi put zaplakao. Djeake je odgajao cijeli niz dadilja, a potom maeha, koja je ujedno bila i Dorianova majka. Mladi s e uputio prema sarkofagu, kleknuo na onoj strani gdje je bila glava i proitao nat pis: Ovdje poiva Margaret Courteney, ljubljena druga ena sira Henryja Courteneyja, Thomasova i Guyjeva majka, koja je ovaj ivot napustila 2. svibnja 1677. Na sigur nom u Kristovom zagrljaju. Guy je zatvorio oi i poeo moliti. "Ona te ne mo e uti", apn u mu Tom, gotovo prijaznim tonom. "Naravno da mo e", odgovori Guv, ne dignuv i glavu i ne otvoriv i oi. Tom mu nije odgovorio, nego je po ao razgledavati grobnicu. S des na njegove majke bila je Dorianova majka, zadnja oeva ena. Bile su pro le tek tri go dine otkad se kuter, na kojem se nalazila, prevrnuo na ulazu zaljeva, a plimni g a val odnio prema otvorenom moru. Usprkos mu evu nastojanju da ju spasi, struja je bila prejaka i izbacila je oboje u malu uvalu izdubljenu vjetrovima i udaljenu tek pet mlja od zaljeva. Meutim, Elisabeth se ve bila utopila, a Hal je gotovo sli jedio njenu sudbinu. Tom je osjetio kako mu suze naviru na oi: volio je tu enu svo m ljubavlju koju nije mogao pokloniti majci, a koja je umrla prije nego to ju je mogao upoznati. Zaka lja i obri e si oi, sakriv i suze prije nego to Guy primijeti taj t renutak djetinje slabosti. Premda se Hai bio o enio s Elisabeth uglavnom zato to jehtio osigurati majku blizancima, koji su ostali siroad, ubrzo su ju svi zavoljel i, kao to su zavoljeli Doriana otkad se rodio. Svi osim Black Billvja, naravno. W ilHam Courteney volio je jedino oca i prema njemu je osjeao divlju ljubomoru kao pantera. Elisabeth je titila mlade sinove od njegovih zlih namjera, dok ju more n ije oduzelo od njih, ostaviv i ih bez za tite. "Nisi nas nikada smjela napustiti", ap nu Tom, prije nego to je bacio optu ujui pogled na Guyja. Meutim, brat, zanesen molit vama, nije ga uo i Tom se pomaknuo prema drugom lijesu, polo enom blizu onog njegov e majke. Pripadao je Judith, etiopskoj princezi, majci Black Billvja. Mramorni k ip na poklopcu prikazivao je privlanu enu: oholo lice, kao kod grabe ljivca, jako je sliilo na sinovo. Nosila je pola oklopa, kao to se priliilo eni koja je bila na elu vojske protiv pogana. Imala je ma za pojasom, dok su tit i kaciga bili polo eni na n jena prsa: tit je bio ukra en koptskim kri em, drevnim kr anskim simbolom, koji je ak dre vniji od papinskog magisterija u Rimu. Imala je otkrivenu glavu, a kosa joj je s liila na bujnu krunu gustih kovra. Gledajui ju, Tom je osjetio da ga preplavljuje m r nja koju je osjeao prema sinu te ene. "Konj te trebao baciti iz sedla prije nego to si rodila tvog potomka", ovaj je put progovorio naglas. Guy se dignuo i krenuo prema njemu. "Nosi nesreu kad ovako pria o mrtvima", opomenuo ga je. Tom je stisnuo ramena. "Vi e mi ne mo e nauditi." Guy ga je uzeo za ruku i odveo ga prema sljedeem sarkofagu u redu. Oboje su znali da je prazan; poklopac nije nikada bio zapeaen. S irFrancis Courteney, roen 6. sijenja 1616. godine u okru ju Devona. Vitez Ordena pod vezice i Reda Svetog Georgea i Svetog Graala. Moreplovac i mornar. Istra iva i ratn ik. Henryjev otac i vrstan plemi. Nepravedno optu en za gusarenje od kukavikih nizoz emskih naseljenika i od njih okrutno smaknut 15. srpnja 1668. godine. Premda se njegovi posmrtni ostatci nalaze na dalekoj i divljoj obali Afrike, njegovo sjeanj e zauvijek ivi u srcu sina, Hala Courteneyja, i u srcima hrabrih i vjernih mornar a koji su plovili oceanom pod njegovim zapovjedni tvom. "Kako to da je na otac stav io ovdje taj prazan lijes?", upita Tom tihim glasom. "Mo da kani otii po djedovo ti jelo, jednog dana", odgovori Guy. Tom ga je prodorno pogledao. "Je li ti on to r ekao?" Nije mogao trpjeti da brat zna ne to o emu on, kao najstariji, nije bio obav ije ten. Sva trojica su obo avali oca. "Ne", priznao je Guy. "Ali ja bih to uinio za mog oca." Bez komentara, Tom se uputio prema sredi tu grobnice: na podu se nazirao udan kru ni crte , obilje en granitnim i mramornim ploicama u boji. Red Hrama Svetog Ge orgea i Svetog Graala iji je vitez Nautonnier bio Sir Henry, kao i njegov otac i prije njega djed, sastajao se za vrijeme punog mjeseca ljetnog ekvinocija; za tu priliku, na opsegu kru nice, postavljala su se etiri velika kotla s prvobitnim ele mentima: vatrom, zemljom, zrakom i vodom. U sredi tu kupole koja je nadvisivala gr obnicu bila je okrugla rupa koja se otvarala prema nebu. Zgrada je bila projekti rana i sagraena tako domi ljato da je, kroz taj otvor, mjeseeva svjetlost padala na crte na kamenom podu, gdje je pisalo, slovima od crnog mramora, enigmatsko geslo reda: in arcadia habito, geslo kojem ni jedan od dvojice djeaka nije jo bio doznao tajanstveno znaenje. Tom se ba zaustavio iznad tih gotikih slova, polo io je desnu r uku na srce i poeo recitirati obred s kojim e i on, jednog dana, biti primljen u R ed: "To su istine u koje vjerujem i koje u braniti ivotom. Vjerujem u jednoga Boga , koji je prisutan u tri tijela, Vjeni Otac, Vjeni Sin, Vjeni Duh Sveti." "Amen", o dgovori Guy u zanosu, ne dignuv i glas. Obojica su revno uili obrede Reda i znali s u napamet stotinu odgovora. "Vjerujem u sjedinjenje engleske Crkve i u Bo je pravo svoga zastupnika na zemlji, Williama III, kralja Engleske, kotske, Francuske, Ir ske, branitelja vjere." "Amen", ponovi Guy. Jednoga bi dana obojica bili pozvani da se pridru e glasovitom Redu i stojei ispod svjetlosti punog mjeseca, bili bi st varno izgovorili te zavjete. "Obvezujem se u podr avanju engleske Crkve, u suoavanj u s neprijateljima moga gospodara i vladara Williama", nastavi Tom; njegov je gl as bio tako zanosan, kao da je ve sasvim izgubio visoku djetinjastu boju. Naglo s e zaustavio kada je tihi zvi duk prodro u grobnicu s otvora na stropu, iznad njego ve glave. t; "Dorry", apnuo je Guy s razumijevanjem. "Netko dolazi." Obojica osta do e nepomini, u oekivanju drugog tihog zvi duka koji je trebao oznaiti opasnost, meutim , nije bilo drugih upozorenja. "To je ona!", uskliknuo je Tom, smije ei se bratu. " Bojao sam se da nee doi." Guy nije dijelio to odu evljenje. Poe ao se nervozno po vratu . "Tome, sve to mi se uope ne svia." "Idi k vragu, Guv Courtenev!" Brat je prasnuo u smijeh. "Nee nikada znati to gubi , dok ne bude probao." uli su u tanje tkanine i ko e po stubama; zatim jedna djevojka ude navrat-nanos u grobnicu, zaustaviv i se napragu, zadihana i rumenih obraza od tranja uz brijeg. "Je li te tko vidio izlazit i iz kue, Mary?", upitao ju je Tom. Ona je odmahnula glavom. "Nitko, nema ni ive d u e, gospodiniu Tome. Svi su veoma zauzeti filtriranjem juhe." U njezinom je glasu o dzvanjao dijalektalni naglasak, nje an kao maje predenje, a ton je bio aljiv i ugoda n. Bila je to djevojka u cvatu, s oblinama na pramcu i krmi, starija od blizanac a i stoga vjerojatno bli a dvadesetoj nego petnaestoj godini. Ipak, imala je savr en u ko u, bar unastu kao proslavljeno devonsko vrhnje, i dra esno bucmasto lice, okru eno masom tamnih kovra i divljih pramenova. Usne su joj bile crvene i debele, dok su sjajne oi imale kosi i vragolasti oblik. "Jesi li sigurna, Mary, da te gospodini Bi lly nije vidio?", bio je uporan Tom. Ona je odmahnula glavom tako da joj kovre po skoi e. "Ne. Prije nego to sam do la, provirila sam u knji nicu i on je bio tamo, s glav om uronjenom u knjige, kao i uvijek." Stavila si je male ruke na bokove, kojima je gotovo u cijelosti mogla opasati tanki struk, iako su joj bile hrapave i crve ne od posla u sudoperu kuhinje. Oi dvojice blizanaca pratile su taj pokret i zaus tavi e se na njenom tijelu. Odrpane podsuknje i suknje ostavljale su otkriveno bar pola zaobljenih listova; imala je prljave i bose noge i tanke gle njeve. Ona je v idjela njihove oi, njihove izraze, i nasmije ila se: poznavala je mo koju je imala n ad tim djeacima. Podigla je ruku i poigrala se s ma nom koja je zatvarala korzet. D va para oiju slijedila su njene ruke koje su stiskale grudi prema van, dok se vez ice korzeta nisu potpuno zategnule. "Obeali ste da imate est pennyja za mene", pod sjetila je Toma. Djeak se trgnuo. "Ba tako Mary. est pennvja za obojicu, za Guyja i mene." Ona je odmahnula glavom i pokazala mu ru iasti jezik. "Lijep ste lukavac, g ospodiniu Tome. Bilo je est pennyja po glavi i jedan iling za obojicu. Tako stoje st vari." "Ne govori gluposti, Mary!" Pretra iv i kolnu torbu koju je nosio na remenu, izvadi srebreni novi i baci ga u zrak. Novi je zasvjetlucao i zatim pao Tomu na dlan , kojeg ispru i prema djevojci. "Lijepi srebreni primjerak od est pennvja, samo za tebe." Mary je opet odmahnula glavom, popustiv i petlju ma ne. "Jedan iling", ponovil a je. Korzet se otvorio jo malo. Dvojica djeaka gledala su dio bijele ko e koja im j e namigivala iz otvora: bila je u iznenaujuem kontrastu s ramenima tamnim od sunca i osutim pjegama. "Jedan iling, ili ni ta od toga." Djevojka je slegnula ramenima, pravei se ravnodu nom. Taj je pokret otkrio do pola oblinu jedne krepke i okrugle dojke, i iz pohabanog ukrasa ko uljice provirio je vrh bradavice boje rubina. Djeac i su zanijemili. "Maca vam je popapala jezik?", upitala je ona ironinim tonom. "in i mi se da ovdje nema ni ta za mene." Okrenula se prema stubama, ljuljajui okruglom stra njicom ispod suknje. "ekaj!", pozvao ju je Tom hrapavim glasom. Izvadio je no vi i Mary se polako pribli i, nji ui bokovima kao to je vidjela da rade djevojke u prist ani tu Plymoutha. Uze mu novac iz ruke. "Jesam li vam dra esna, gospodiniu Tome?" "Ti si najdra esnija djevojka u cijeloj Engleskoj", odgovorio je gorljivo djeak, s iskr enim uvjerenjem. Ispru io je ruku prema obloj dojci koja je ve virila iz korzeta, a li ga ona udari po prstima, smijuljei se. "A to ka e gospodin Guy? Ne bi li on treba o biti prvi?" Pogledala je iza Toma. "Vi to niste nikada radili, zar ne, gospodi niu Guyje?" Mladi je jedva progutao slinu i ne uspije progovoriti. Spustio je o^ i pocrvenio zagasitim rumenilom. "Njemu je prvi put", izjavio je Tom. "Uzmi ga prv og. Ja u poslije njega." Mary se pribli i Guyju, s osmijehom, i uhvati ga za ruku. "Nemojte se bojati. Neu vas povrijediti, gospodiniu Guyje", obeala je, povlaei ga prem a dnu grobnice. Dok se stiskala prema njemu, Guy osjeti njen miris. Mary se vjer ojatno nije prala bar mjesec dana i imala je na sebi sve te ke mirise kuhinje gdje je radila, miris masnoe od slanine i dima ognji ta, konjski zadah znoja, miris jas toga koji se kuhao u loncu. Djeak je osjetio da mu se eludac okree. "Ne!", uzviknuo je, odvajajui se od nje. "Ne elim. Ne mogu." Bio je na rubu plaa. "Idi ti prvi, To me." "Uzeo sam je za tebe", odbrusio mu je o tro brat. "Kada ju bude probao, poludj et e za njom. Vidjet e da je tako." "Molim te, Tome, nemoj me tjerati na to." Guvjev glas zadrhti. " elim se samo vratiti kui", rekao je zatim, pogledavajui oajno iza se be, prema stubama. "Na e otac saznati." "Ve sam joj dao iling", Tom je bio uporan u poku aju da ga urazumi. "A tako emo ga potratiti." Mary ga je opet uzela za ruku. " Hajde, doite sad! Dobar ste vi djeak. Dr ala sam vas na oku, stvarno! Pa vi ste djeak na mjestu, eto to ste." "Uzmi ju prvi, Tome", ponovio je Guy, ve obuzet paninim st rahom. "No, dobro!", uzviknula je Mary i okrenula se prema drugom djeaku nji ui boko vima. "Dopustite gospodiniu Tomu zadau da vam poka e put. Znao bi ga pronai zatvorenih oiju. esto ga je slijedio." Uhvatila je Toma za ruku i odvukla ga do najbli eg sarkofaga, na koji je naslonila ramena. Sluaj je htio da to bude onaj Sira Charlesa, junaka iz Calaisa. "Ne samo sa mnom", dodala je zatim, smijuljei se. "Nego i s Ma bel i s Jill, ako nisu lagale, i s polovicom djevojaka iz sela, tako sam ula. Vi ste pastuh, i to od glave do pete, gospodiniu Tome!" Rukom je prema dolje povukla uzicu koja je zatvarala pojas djeakovih hlaa, pa se dignula na prste i zalijepila usta na njegova. Tom ju je gurnuo unazad, prema kamenom sarkofagu. Poku avao je ne t o rei blizancu, ali su ga gu ile ru iaste i vla ne Marvne usne i njen dugi maji jezik, ko ji mu je ona uvukla u usta. Na koncu, oslobodiv i se, uspio je doi do zraka i nasmi je io se Guyju, s vla nom i sjajnom bradom od Marvne sline. "Sada u ti pokazati najsl au stvar na koju e ikada baciti pogled, ak da ivi sto godina." Mary je jo bila naslonj na na kameni sarkofag. Tom se sagnuo i vje tim prstima otkopao vezice od suknje, pu stiv i da odjea klizne dole, dok se nije nagomilala oko djevojinih nogu. Ispod nije nosila ni ta i njeno je tijelo izgledalo bijelo i glatko, kao da je oblikovano fin im voskom. Gledali su ga sve troje: djeaci s dubokim po tovanjem, a Mary s ponosnom grimasicom. Poslije duge minute utnje, prekinute samo Tomovim dahtanjem, Mary je podigla ko uljicu, skinula je preko glave i pustila da padne na poklopac sarkofag a iza njenih leda. Zatim je okrenula glavu i pogledala Guyja u oi. " elite li?", up itala je, uzimajui u svaku ruku jednu bijelu i oblu dojku. "Ne?", podrugljivo pon ovi. Budui da je mladi i dalje utio, Mary si prede rukama po bar unastom tijelu i spu sti ih preko duboke rupice od pupka. Maknuv i suknju jednim pokretom, ra irila je no ge te se poela milovati. "Niste nikada vidjeli takvu makicu, zar ne, gospodiniu Guyj e?", apnula je, nastavljajui gledati djeaka. Njemu se iz grla ote hrapav zvuk. S po bjednikim osmijehom, Mary je uzviknula: "Prekasno je, gospodiniu Guyje! Imali ste v a u priliku, a vi ste ju potratili. Sada morate ekati va red." Sada je Tom ve bio spu stio hlae do gle njeva. Mary je polo ila ruke na njegova ramena, i poskoiv i, podigla se i uhvatila za njega, sti ui mu ruke oko vrata i ste ui mu noge oko struka. Nosila je l ani od staklenih perlica, koji se zapleo izmeu njih; konac je puknuo i svjetlucave perlice su skliznule kao vodopad po njihovim tijelima i rasule se po kamenim ploa ma, ali kao da nitko nije mario zato. S udnom mje avinom u asa i elje, Guy je gledao b lizanca crvenog u licu, koji je prikovao djevojku o kameni poklopac djedova sark ofaga, gurao ju sna no i mrmljao. S druge strane, Mary je ispu tala tiha mijaukanja, koja su postajala sve jaa, dok nisu poela zvuati kao cviljenje psia. Guy je elio skr enuti pogled, ali nije uspijevao u tome. Hipnotizirano pogleda brata, koji je ok renuo glavu unazad, otvorio usta i strahovito kriknuo. "Ubila gaje", pomislio je Guy. "A to emo sada rei na em ocu?" "Tome? Osjea li se dobro?", rijei mu izletje e iz a prije nego to ih je mogao zaustaviti. Ovaj je okrenuo glavu i usiljeno mu se na smijao. "Nikad se nisam bolje osjeao." Spustio je djevojku na pod, pokraj sarkofa ga i zatim je napravio korak nazad. "Sada je na tebe red", apnu mu, da ui. "Mora joj d ati tvojih est pennyja, mome!" Mary je takoer dahtala. "Pustite me minutu da doem do daha", ree, smijuljei se. "Zatim u vas odvesti na jahanje koje neete tako brzo zabo raviti, gospodiniu Guyje." U tom trenutku, dvostruki zvi duk tiho je odjeknuo s okru glog otvora na stropu grobnice. Guy je zadrhtao od straha i olak anja istodobno. N ije se mogla zanemariti hitnost opomene. "Znak!", uzviknuo je. "To je Dorry, s k rova. Netko dolazi!" Tom je poskoio prvo na jednu nogu pa na drugu kako bi dignuo hlae i zakopao ih vezicama. "Odi, Mary!", grubo je zapovijedio djevojci, koja je po podu, etverono ke, poku avala skupiti perlice to su joj pale s lania. "Pusti to!", za gundao je Tom, ali ona nije obraala pa nju. Stra njica joj je bila crvena na mjestima gdje se trljala o rub sarkofaga. Uinilo mu se da mo e proitati djedov epitaf udublj en u tu bijelu ko u i uhvatio ga je besmislen poriv na smijeh. Meutim, zgrabio je G uyja za rame. "Idemo. Mogao bi biti na otac." Ta im je pomisao dala krila: obojic a potra e stubama, gurajui se meusobno u urbi. Izlazei navrat-nanos na vrata sakristije , nai li su na Doriana, koji ih je ekao skriven u br ljanu to prekriva vanjski zid. "T ko je, Dorry?", upitao je Tom, da ui. "Black Billy!", viknuo je ovaj. "Tek je izi ao i z konju nice u Sultanovom sedlu i krenuo je stazom koja se penje ravno uz bre uljak. Bit e ovdje za minutu." Tomu je pobjegla najgora kletva koju je znao, a koju je nauio od Big Daniela Fishera, oevog vode palube, pa ree: "Ne smije nas ovdje nai! Id emo!" Trojica potra e prema zidanoj ogradi; prvo je Tom dignuo Doriana, pa su on i Guy poskoili, preskoiv i zid prije nego to su mlaeg brata odvukli u travu. "Ti ina, oboj ica!", Tom je uzbueno disao. " to se dogodilo?", upitao je Dorian svojim tihim glas om. "Vidio sam kada je u la Mary. Jesi li radio s njom one stvari, Guyje?" "Ne znaniti o emu se radi", Guy je poku avao izbjei odgovor. "Naravno da znam", odgovorio m u je srdito Dorian. "Vidio sam kako to rade ovnovi, psi, pijetlovi i bik Herkule s, ba tako." Zatim se postavio etverono ke da ga opona a; ritmino je micao bokovima, pr u ao jezik na kutu usana i prevrtao oima u u asnoj grimasi. "Zar nisi tako radio s Ma ry?" Guy je pocrvenio od bijesa. "Prestani Doriane Courteney! uje li me?!" Tomu je pobjegao veseli osmijeh, dok je gurao Dorianovu glavu u travu. "Gnusno majmune, kladim se jednom gvinejom da bi bio spretniji od Guyja." "Hoe li mi dopustiti da p robam, idui put?", zamolio ga je Dorian prigu enim glasom, budui da je jo uvijek imao lice uronjeno u travu. "Dat u ti da proba kada bude imao ime", odgovorio mu je brat , dopustiv i mu da sjedne. Tono u tom trenutku zvuk kopita koja su se penjala bre ulj kom dopre do njih. "Ti e!", naredio je Tom, smijuljei se i dalje. Sakrili su se iza zida, poredani u vrstu, poku avajui obuzdati dahtanje i veselje. Opazili su konjan ika kako se pribli ava galopom; kada je stigao do ljunane staze ispred portala crkvi ce, usporio je konja u kas. "Sagnite se", apnuo je Tom brai. Skinuo si je kapu s p erom divlje guske i podignuo je pa ljivo glavu, pogledav i preko zida. William Court eney bio je uspravan u Sultanovom sedlu. Bio je odlian jaha; bila mu je to priroena vje tina, mo da zbog instinkta vezanog za njegove afrike korijene. Bio je vitak i vi sok, i uvijek se odijevao u crno od glave do pete. Zbog toga, osim zbog boje ko e i kose, polubraa su mu nadjenula taj nadimak koji je tako mrzio. Taj je dan bio g ologlav, ali inae je nosio crni e ir irokog oboda, ukra en perjem fazana. Visoke izme bi le su crne, ba kao i sedlo i uzde. Sultan je bio crni pastuh, ula ten toliko da se sjao na blijedoj sunevoj svjetlosti. Konj i jaha pru ali su predivan prizor. Vjeroja tno je William elio pregledati ureivanje za predstojee vjenanje: naime, odabrali su taj prostor umjesto kapelice nevjestine obitelji zbog va nih obreda koji bi uslije dili poslije vjenanja, a koji su se mogli slu iti samo u kapelici viteza Nautonnier a. William se zaustavio ispred portala kapelice i malo se sagnuo da pogleda unut ra, zatim se uspravio, pa je poeo lagano kru iti oko zgrade, do av i do vrata sakristij e. Nakon to je pa ljivo pogledao okolo, okrenuo je glavu u Tomovom smjeru, koji ost ade kao paraliziran. On i drugi djeaci trebali su biti na u u rijeke i pomagati Simo nu i ostalima u sakupljanju mre a za losose. Putujui radnici, koje je William zapo lj avao za berbu, hranili su se uglavnom lososom; bio je jeftin i bilo ga je mnogo, iako su se ljudi bunili zbog jednolinosti te dijete. Ipak, mora da su grane jabu kovih stabala skrivale Toma od o trog polubratovog pogleda, jer je William, ne tre pnuv i, sjahao i zavezao Sultana za eljezni prsten blizu vrata. Tom je sada bio sig uran da je polubrat do ao do kapelice s ciljem da pregleda pripreme za svadbu. Bio je obean srednjoj keri obitelji Grenville; bilo bi to velianstveno vjenanje, a otac je pregovarao gotovo godinu dana s Johnom Grenvilleom, exeterskim grofom, dok n isu utvrdili miraz. "Black Billy jedva eka da stavi ruke na nju", podrugljivo pom isli Tom, dok je gledao Williama kako se zadr ava na stubama kapelice da si obri e p ra inu s crnih izama jahakim biem, ote anim olovom, koji je uvijek nosio sa sobom. Prij e nego to je u ao u kapelicu, William je ipak bacio jo jedan pogled u Tomovom smjeru . Nije uope imao crnu ko u, nego boje ambre: njegov je izgled bio vi e mediteranski n ego afriki; sliio je na panjolca ili Talijana. Ipak, imao je kosu crnu kao jantar, gustu i sjajnu, poe ljanu unazad da mu otkrije lice, i vezanu u rep s crnom isprepl etenom ma nom. Bio je lijep, izvanredne i opasne ljepote, imao je etiopski nos, ta nak i ravan, i tamne i sjajne oi, kao grabe ljivac. Tom mu je zavidio zbog naina na kojem bi se gotovo sve djevojke uzbudile i pocrvenjele u njegovoj blizini. Willi am nestade u sakristiji, a Tom se dignuo i apnuo brai: "U ao je. Hajde, idemo. Vrati t emo se." Meutim, prije nego to je uspio zavr iti reenicu, zauo se krik iz kapelice. " Mary!", uzviknuo je. "Mislio sam da je pobjegla, a zapravo je ona glupaa jo unutra !" "Mora da ju je Black Billy uhvatio", ree Guv, u pola daha. "Sada emo itekako im ati problema", ree Dorian, sav sretan, skaui da bolje vidi mete . " to misli da e joj u ti?" "Ne znam", odgovorio je Tom, "i neemo saekati da saznamo". Meutim, prije nego t o je uspio povesti brau u divlji bijeg nizbrdicom, Mary izie na vrata sakristije. a k i na onoj udaljenosti, njen je strah bio oigledan: trala je kao da ju je slijedi o opor vukova. Trenutak kasnije, William je izi ao na sunce, trei za djevojkom u bije gu. "Vrati se, droljice!" Njegov je glas jasno odjeknuo do mjesta gdje su trojic a djeaka bila uurena. Umjesto odgovora, Mary je dignula suknje i potrala jo br e. I la prema zidu, u smjeru skrovi ta gdje su bila braa. Iza njenih leda, VVilliam je razv ezao Sultanove uzde, ustro skoio u sedlo i potjerao pastuha u galop. Konj i jaha stigo e djevojku u tren oka. "Stani, prljava droljo! Tko zna kog si vraga radila?!" Kada je stigao do njene visine, VVilliam se ispru io i stisnuo desnicom te ki bi. "Sa da e mi objasniti to si tu radila!" Zamahnuo je biem, ali ga je Mary izbjegla. On je onda okrenuo pastuha oko sebe i bacio se u potjeru. "Nee mi pobjei, kurvo!" Imao j e na usnama hladan i okrutan osmijeh. "Molim vas, gospodiniu Williame!", viknula j e Mary, ali je on ponovno zamahnuo biem, koji je fijuknuo u zraku. Ona se uspjela sagnuti i izbjei luk bia okretno u gonjene ivotinje, pa je opet potrala prema kapelici , obilazei lijevo-desno debla jabukovih stabala, no, VVilliam ju je i dalje prati o. "Idemo", apnuo je Guy. "Ovo je na a prilika." Odjednom se dignuo, pa potrao navra t-nanos po strmom obronku brijega, a Dorian ga je odmah slijedio. Tom je, naprot iv, ostao uuren uza zid. Prestravljeno je gledao brata koji je jo uvijek slijedio dj evojku. "Nauit u ja tebe da stane kad ti to zapovijedam." Opet je o inuo biem i ovaj j u je put udario medu lopatice. Mary je ispustila o triji krik, mje avinu bola i u asa, i sru ila se na travu. Prizvuk tog krika zaledio je krv u Tomovim venama i natjer ao ga da stisne zube. "Nemoj!", viknuo je. William nije pokazao da ga je uo. Kliz nuo je sa stremena i zaprijetio Mary, koja je le ala na tlu, u vrtlogu halja i gol ih nogu. " to si namjeravala, kurvo?!", viknuo je, udarajui ju ponovno. Bio je naci ljao lice, blijedo od straha, ali je Mary uspjela dignuti ruku i obraniti se od udarca. Bi joj je ostavio svijetlocrvenu brazdu. "Molim vas, gospodiniu Williame, n emojte mi nauditi", promucala je djevojka dok se uvijala od boli. "Bievat u te do krvi, dok mi ne ka e to si radila u kapelici kada si trebala biti u kuhinji s loncim a i tavama prljavim od masnoe." William se smijao, u ivajui u tom trenutku. "Nisam ui nila ni ta lo e, gospodiniu". Mary je spustila ruke, preklinjui ga, meutim nije ih uspje la dignuti dovoljno brzo da se obrani od sljedeeg udarca, koji ju je pogodio usre d lica. Kriknula je, i krv se pojavila na bucmastom licu i obojila ga u crveno. "Molim vas. Preklinjem vas, nemojte me vi e udarati." Rukama je sakrila ranjeno li ce i otkotrlja se u travi, poku avajui se udaljiti od njega, ali haljina joj se zap lela ispod tijela, i taj ju pokret vrati na isto mjesto. William se ponovno nasm ijao kada je vidio da je ispod bila gola i s u itkom zamahnu sljedei udarac po meka noj i bijeloj ko i stra njice. " to si htjela ukrasti, kujo?! to si radila unutra?!" Ud ario ju je jo jednom, ostaviv i joj crvenu brazdu po bedrima. Maryn bolni krik je s tigao do Toma istom okrutno u kojom je bi u ao u meso djevojke. "K vragu, Billy, pusti je!", viknuo je, osjeajui da ga preplavljuju gri nja savjesti i milost za muenu djev ojku. Prije nego to je uope razmislio o svojim postupcima, bio je ve preskoio zid i potrao u Marynu obranu. William ga nije uo kako dolazi. Bio je sav obuzet jakim i nenadanim u itkom koji je osjeao dok je ranjavao onu droljicu. Crvene brazde na bij eloj ko i, gole ruke i noge koje su se koprcale, oajniki krikovi djevojke i njen ivot injski miris neoprane ko e neizmjerno su ga uzbuivali. " to si tamo radila?!", viknuo je. "Hoe li mi rei, ili ti moram biem vaditi rijei iz usta?!" I zada joj po golim lei ma novu crvenu brazdu, pa pogleda mi ie ispod ko e kako se napinju u bolnom gru. Tom g a je napao iza lea. Bio je sna an mladi za svoje godine, ne mnogo ni i ili lak i od star ijeg brata, i njegova je energija bila uveana gnjevom i mr njom, i isto tako okrutn im prizorom kojem je prisustvovao, ne ubrojiv i sjeanja mnogobrojnih udaraca i razn ih nepravdi koje su on i braa trpjeli od Black Bilhjeve ruke. Osim toga, ovaj je put imao prednost potpunog iznenaenja. Udario je Williama u bubrege, ba dok je ova j, u ravnote i na jednoj nozi, dizao drugu u namjeri da udari djevojku i tako je n amjesti za zadavanje jo jednog udarca biem. Odgurnuo je Williama s tolikom estinom da je ovaj zapeo za rtvu i pao koliko je dug i irok, otkotrljav i se i udariv i glavom o deblo jabuke. Ostao je na tlu, sav o amuen. Tom se sagnuo i sna nim je trzajem dig nuo na noge djevojku, koja se tresla i cmizdrila. "Tri!", viknuo joj je. "Idi! Br e od vjetra!", Gurnuo ju je, ali Mary nije bilo potrebno nikakvo ohrabrivanje. Ba cila se po nizbrdici, nastavljajui plakati i vri tati, a Tom se okrenuo da se suoi s bratovim bijesom. William je sjeo na travu. Nije jo dobro znao tko ili to ga je g urnulo; nje no si je dodirnuo ko u lubanje, opipav i si tamnu i kovravu kosu, pa povue k rvave prste s male posjekotine, na mjestu kojim je udario u stablo. Zatim je pre tresao glavom i dignuo se. U tom je trenutku ugledao Toma. "Ti!", ree tihim glaso m, gotovo ljubaznim. "Trebao sam znati da ti stoji iza cijele te prie. Ona nije ni t a uinila." Tom je jo bio bijesan i nije se uope kajao zbog svog djela. "Mogao si jo j stvarno nauditi." i "Ba sam to i htio. Itekako je zaslu ila." Sagnuo se da uzme b i. "Ali sad kada je oti la, ti si taj kome u jako nauditi, i to s najveim zadovoljstvom." ibnuo je zrakom lijevo-desno biem te kim od olova, koji je prijetei zamahao. "A sada mi ka i, brate, to ste radili ti i ona mala drolja? Da li je bilo ne to prljavo i neukusno, ne to o emu bi na otac trebao biti obavije ten? Ka i mi odmah, prije nego to ti biem izvuem rijei iz usta." "Vidimo se radije u paklu!" Bila je to omiljena oeva uzreica, i unato svojoj smjelosti, Tomu su ve bile jasne posljedice kavalirskog zan osa koji ga je potaknuo na taj okr aj. Izgubiv i prednost iznenaenja, dobro je znao d a se nalazi u stanju oite podreenosti. Bratove vrline nisu se samo ograniavale na p odruju knjiga. U Cambridgeu se borio za boje King Collegea, a hrvanje je bio spor t bez pravila, osim za upotrebu ubojitog oru ja, koje nije bilo prihvaeno s naklono u. Na sajmu u Exnouthu, pro log proljea, Tom je vidio Williama sru iti i prikovati na z emlju mjesnog prvaka, diva volovske grade, nakon to ga je doveo u jadno stanje si lom udaraca i aka. Pomislio je da mu okrene lea i da se u bijeg, ali je znao da bi ga William, s tim dugim nogama i usprkos jahakim izmama, stigao za manje od pedes et koraka. Bje anjem ne bi ni ta dobio. Zbog toga je ostao mirno, dignuv i ake, onako k ao to ga je bio nauio Big Daniel. William mu se nasmijao u lice. "Za Svetog Petra i sve svece, pjetli eli borbu po svim pravilima", ree. Pustio je bi da padne, ali su mu ruke ostale visjeti, pa se pribli i bez urbe. Zatim je, odjednom, nasrnuo desno m akom. Tom je poskoio unazad, u poku aju da ga izbjegne, meutim aka ga je okrznula po usni koja je odmah otekla, a on osjeti u ustima slani i ljepljivi okus krvi. Dj eak je imao crvene zube, kao da je pojeo zdjelu malina. "Evo, potekla je prva kap crvenog vina. Potei e ga jo , budi siguran. cijela bava, prije nego to se ova stvar z avr i." William je opet zamahnuo desnicom; Tom je izbjegao udarac i nije vidio lij evu aku koja je i la prema njemu, no, ipak se uspio obraniti, kao to ga je nauio Big Daniel. William ree: "Majmune je nauilo poneki trik." I za miri; nije se tome nadao. Istom akom zamahnuo je za udarac i Tom se sagnuo da ga izbjegne; zatim je zgrabio bratovu ruku u visini lakta, i to zahvatom s obje ruke. Instinktivno, William j e odstupio i Tom je, umjesto da pru i otpor, iskoristio inercijsku silu koja gaje privukla k njemu, istodobno udarajui nogama svom snagom. I ovaj je put iznenadio Williama, jer ga je jedan od njegovih udaraca pogodio usred prepona. William ost ade bez daha zbog boli, sagnu se i stavi ruke na ranjeno mjesto. Tom se udaljio kolutom i pobjegao stazom prema kui. Vidjev i da se mladi brat udaljava, William se uspravio, iako ga je boljelo, i bacio se u potjeru, poku avajui zanemariti bol. I usprkos svemu, ubrzo je smanjio udaljenost koja ga je dijelila od djeaka u bijegu . Kad je Tom uo korake koji se pribli avaju, pogledao je iza sebe, izgubiv i tako bar em jedan jard prednosti. uo je bratovo brundanje i uinilo mu se da osjea njegov dah na vratu. Nije imao izlaza, ne bi mu uspio pobjei; stoga se bacio na zemlju i ot kotrljao se. William je bio jako blizu i trao je tako brzo da se nije uspio zaust aviti. Jedino ga je skokom mogao izbjei. Pre ao ga je lako, no, Tom se leima otkotrl jao usred blatne staze, dignuo se i zgrabio Williama za gle anj dok je ovaj jo uvij ek bio u zraku. Dr ao ga je vrsto, snagom koju je imao od straha, i brat padne na s tazu, licem u blato. Tom se dignuo, iskoristiv i taj trenutak, spreman da nastavi s bijegom, ali se njegov um zamraio maglom bijesa i mr nje. Vidio je Black Billvja ispru enog u blatu, koliko je dug i irok. Nije se mogao oduprijeti takvom isku enju: prvi put u ivotu brat je bio u njegovoj milosti. Zamahnuo je desnom nogom i udari o ga svom snagom koju je imao, pogodiv i ga u sljepoonicu vrhom izme. Meutim, nije oek ivao takav rezultat. Umjesto da se sru io na tlo, William je bijesno viknuo, epao To movu nogu s obje ruke i silnim je naporom bacio djeaka u paprat koja je rasla na rubu staze. Zatim se dignuo i nasrnuo na njega. Sjeo je opkorake na prsa mlaeg bra ta, ispru io se i pribio mu zape a za tlo. Tom se nije mogao micati, tovi e, jedva je di sao jer su mu rebra bila prignjeena Williamovom te inom. On je jo te ko i piskutavo di sao, ali se polako smirio, pa se opet nasmijao. Bio je to sadistiki i usiljen smi je ak. "Skupo e platiti svoju zabavu, psiu. Ovo e jako skupo platiti, uvjeravam te. Pus ti me da doem do daha, pa emo zakljuiti stvar." Znoj mu je curio s brade po Tomovom licu. "Mrzim te!", pisnuo je djeak. "Mrzimo te svi. Moja braa, svi koji ovdje rad e, svi koji te poznaju. Mrzimo te svi!" Odjednom, William je pustio jedno Tomovo zape e i udario ga u lice okrutnom kontrom. "Ve te godinama uim lijepom pona anju", ree tihim glasom, "ali ti nikako da naui ." Tomove su se oi, od boli, napunile suzama, ali je mladi ipak uspio napuniti usta slinom i pijunu u tamno lice iznad sebe. On ne obrati pa nju na to. "Platit e mi, Black Bili", obeao je Tom, s bolnim jecajem. " Platit e mi kad-tad." "Ne", William je odmahnuo glavom. "Mislim ba da ne. Nisi nikad uo za zakon o prvorodstvu?" Udario ga je jo jednom otvorenom rukom po licu. Djeak ove su se oi zamaglile i krv mu potee iz jedne nosnice. "Odgovori, brate." William je nastavio drugom rukom, u suprotnom smjeru, okrenuv i Tomovu glavu na drugu str anu. "Zna li to to znai?" Opet ga je udario desnicom. "Odgovori mi, du ice." Sljedei j e udarac dobio ljevicom, pa opet desnicom, i od tada su se kontre nizale u nepre kinutom ritmu: prvo desno, pa lijevo, dok se Tomova glava okretala s jedne na dr ugu stranu. Ubrzano je gubio svijest, a slijed udaraca nije popu tao. "Prvorodstvo ." - tres! - ".je pravo." - tres! - ".prvo-rodenoga." - tres! Sljedei udarac do ao je Black Bilhju s leda. Dorian, koji ih je slijedio po stazi, vidio je to se dogaa lo najdra em bratu. Udarci, koje je dobivao Tom, boljeli su Doriana na gotovo isto vjetan nain. Oajniki je bio pogledao oko sebe, u potrazi za oru jem. Po rubovima staz e bile su se skupile neke odlomljene grane; on je bio odabrao suhi tap promjera n jegovog zape a, dug kao njegova ruka, prije nego to se kriomice pribli io Williamovim leima. Bar j e imao zdrav razum da ga ne obavijesti o svojoj namjeri, ve samo tiho digne granu iznad njegove glave, s obje ruke. Bio se zaustavio samo dok je naci ljao i skupio snagu, pa je spustio granu na Black Billvjevu glavu tako jako da s e grana slomila na dva dijela u njegovim akama. William je odjednom digao ruke na glavu i otkotrljao se s Tomovih prsa. Kada je, dignuv i pogled, vidio Doriana, po bjeglo mu je nekakvo rikanje. "Evo prljavog legla na broju!" Ustao je, teturajui. "ak i najmlai mladunac." "Pusti mog brata!", zaprijetio je Dorian, blijed od stra ha. "Bje i, Dorry!", zakre tao je Tom, jo uvijek o amuen i bez snage da se digne. "Ubit e te! Bje i!" Ali se Dorian nije maknuo. "Pusti ga na miru", ponovi. William je nap ravio korak prema njemu. "Zna , Dorry, tvoja je majka bila drolja", ree s osmijehom na licu, i pribli i mu se jo jednim korakom, pustiv i ruke s glave. "To znai da si ku rvin sin." Dorian nije tono znao to je to kurva, no, ipak je bijesno odgovorio: "N e smije tako priati o mojoj mami." Protiv volje, napravio je korak unazad. "Mamina mazo", narugao mu se William, pribli avajui se i dalje prijeteim pogledom. "No, ona kurva od tvoje mame je mrtva, malecki." Dorianove su se oi napunile suzama. "Nem oj to govoriti! Mrzim te, Williame Courteney!" "Onda se i ti mora nauiti lijepom p ona anju, mali Doriane!" Williamove ruke su poletjele naprijed i uhvatile djeaka za vrat. Potom gaje s lakoom dignuo sa zemlje, ne marei za to to se Dorian ritao i po ku avao ga ogrepsti. "Lijepo pona anje je va no", ree William, pritisnuv i ga o deblo crv ene bukve ispod koje su se nalazili. "Mora to nauiti, Dorry." vrsto je stisnuo palev e na djeakovoj traheji, fiksirajui ga u lice i gledajui ga dok je postajao ljubiast. Dorian se nemono ritao uz deblo i ogrebao Williamove ruke, ostaviv i mu crvene crt e na ko i, ali nije uspio ispustiti nikakav zvuk. "Leglo zmija", primijeti William . "Eto to ste, guje otrovnice i zmije. Morat u to lijepo poistiti." Tom se jedva di gnuo iz paprati, puzei prema mjestu gdje je bio stariji brat kako bi se uhvatio z a njegove noge. "Molim te, Billy, oprosti mi! Udari mene, ali pusti Dorryja na m iru. Preklinjem te, nemoj mu nauditi. Nije to ozbiljno mislio." William ga je od gurnuo udarcem, nastavljajui dr ati djeaka ^prikovanog za deblo. Dorrvjeve noge ljul jale su se u prazno, dva pedlja od tla. "Po tovanje, Dorry! Mora se nauiti kako ima ti po tovanja.! Opustio je pritisak paleva, dopustiv i mu da samo jednom udahne pa je opet stisnuo. Dorianova tiha borba postala je mahnitom. "Iskali se na meni!", p reklinjao ga je Tom. "Pusti Dorrvja. Dobio je on svoje." Uspio se dignuti na nog e nasloniv i se na deblo, pa povue Williama za rukav. "Pljunuo si me u lice", ree br at okrutnim pogledom, "i ova mala zmija poku ala mi je razbiti glavu. Sada mo e ostat i gledati kako se gu i." "Williame!" Drugi glas, promukao od ogorenja, uo se malo da lje od njega. "Za ime Bo je, kojeg vraga poku ava uiniti?!" Te ak udarac padne na Willia move napete ruke, koje popuste i djeak padne na blatno tlo, okrenuv i se naglo da s e suoi s ocem. Hal Courtenev je koricama maa udario starijeg sina i natjerao ga da pusti djeaka, a sada se inilo da ih eli upotrijebiti da ga sru i na tlo. "Jesi li po ludio? to to radi Dorianu?!", viknuo je ovjek glasom drhtavim od bijesa. "Morao je. Bila je to samo igra, oe. Samo smo se alili." Williamov je bijes udom ispario. Mom ak je izgledao iskreno skru en. "Nije mu ni ta. Samo smo se pretvarali. "Zamalo ga n isi ubio", prigovorio je Hal bijesnim rezanjem, prije nego to se sagnuo da uzme m leeg sina iz blata. Nje no ga je stisnuo na prsa i Dorian zabije lice u oev vrat, je cajui, ka ljui i da ui, u poku aju da doe do zraka. Na nje noj ko i vrata isticale su se masnice i lice je bilo obliveno suzama. Hal Courtenev je pogledao Williama ljuti m izrazom. "Nije prvi put da o tome priamo, o zlostavljanjima koja prireuje tvojojmladoj brai. Zaboga, Williame, jo emo popriati, poslije veere, u knji nici. A sada, mii mi se s oiju prije nego to izgubim kontrolu." "Da, gospodine", odgovorio je ponizn o William, vrativ i se na stazu prema kapelici. Udaljavajui se, meutim, bacio je Tom u pogled koji je nesumnjivo govorio da stvar jo nije zakljuena. " to ti se dogodilo, Tome?", upitao je Hal. "Ni ta, oe", odgovori on stoiki. "Nije to ni ta." Rukavom si o bri e krvavi nos. Cinkanje bi bilo kr enje osobnog kodeksa, ak i protiv omra enog supar nika kao to je bio Black Billy. " to se onda dogodilo da ti je nos krvav i crven ka o zrela jabuka?", Halov ton je bio otresit, ali ljubazan; isku avao je djeaka. "Pao sam." "Znam da si nekad nespretan, no, jesi li siguran da te nitko nije gurnuo? " "ak da je netko to i uinio, stvar e ostati izmeu mene i njega, gospodine." Tom se uspravio cijelim svojim stasom kako bi prikrio utrnulost i rane. Hal mu je pre ao rukom preko ramena, a drugom je privijao Doriana na prsa. "Hajde, momci, vraajmo se kui." Doveo je dvojicu do mjesta gdje je ostavio konja, na rubu ume, i dignuo m laeg sina na vrat ivotinje, ispred sedla, prije nego to je uzjahao iza njega. Uvuka v i noge u stremen, sagnuo se da podigne Toma, dr ei ga za ruku i smje tajui ga iza sebe . Tom obuhvati rukama oev struk, nasloniv i na njegova leda oteeno i ozlijeeno lice. Volio je toplinu i miris oevog tijela, njegovu vrstinu i njegovu snagu. Po elio je z aplakati, ali suzdr ao se od suza. "Nisi vi e djeak", ree si. "Dorry mo e plakati, ali t i ne mo e ." "Gdje je Guy?", upitao je otac, ne okrenuv i se. Tom se spremao da odgovo ri pobjegao je, ali je na vrijeme zadr ao te nelojalne rijei. "Mislim da se vratio kui." Hal je produ io u ti ini, u ivajui u toplini dvaju tijela stisnutih uz njegovo i s uosjeajui u njihovoj patnji. I svejedno je osjeao bijesnu nemo. Nije to bio prvi put da je bio upleten u sukob polubrae, medu sinovima svojih triju ena. Znao je daje to natjecanje u kojem su mogunosti zasigurno bile nepovoljne za mladu brau i krajn ji rezultat mogao je biti samo jedan. Namr tio se, ogoren. Hal Courtenev nije jo ima o 42 godine, budui da je William roen kada je imao manje od 20, pa ipak, kad je mi slio na neslogu izmeu svoja etiri sina, osjeao se starim i muenim strepnjom. Problem je bio u tome to je volio Williama bkrem koliko i malog Doriana, ako ne i vi e. , William je bio njegov prvoroeni, sin Judite, ponosne i lijepe djevice, ratnice ko ja je bila do la iz Afrike i koju je on volio strastveno i s dubokim po tovanjem. Ka da je umrla, poga ena kopitima njegovoga divljeg pastuha, u njegovom se ivotu otvor ila bolna praznina, koja ja ostala takvom mnogo godina. osim divnog djeaka kojeg mu je ona ostavila. Hal je bio odgojio Williama, nauio ga je da bude ponosan i up oran, pametan i snala ljiv. Sin je bio postao sve to i mnogo vi e; ali u njemu je bi lo neeg od divlje i surove prirode onoga mranog i tajanstvenog kontinenta koji nit ko nije mogao pripitomiti. Hal se bojao one strane djeakove naravi, pa ipak, iskr eno, nije htio da bude drukije. I sam je bio o tar i nemilosrdan ovjek, za to se onda trebao srditi vidjev i te iste osobine kod svog prvorodenog sina? "Oe, to znai pravo prvog rodstva?", odjednom je upitao Tom, prigu enim glasom zbog ogrtaa na koji je n aslanjao glavu. Fraza je bila toliko u skladu s Halovim mislima, da se ovaj trgn uo. "Gdje si uo taj izraz?" "uo sam. od.", promuca Tom. "Zaboravio sam gdje." Hal je mogao dobro zamisliti od koga je uo, ali nije navalio na djeaka, koji je bio do voljno ranjen toga dana. Poku ao je, naprotiv, iskreno odgovoriti, jer je Tom ve bi o dovoljno velik. Bilo je vrijeme da pone razumjeti koje ga surovosti oekuju u ivot u, budui da je bio sin kadet. "Misli prvorodstva, Tome? Znai pravo prvoga sina." "B illvjevo pravo", odgovori Tom. "Da, Billvjevo", prizna Hal. "Po engleskom zakonu , naslijedit e me po direktnoj liniji, s predno u pred mladom braom." "To jest, pred nama." "Da, pred vama. Kad me ne bude, sve e biti njegovo." " elite rei, kada budete umrli", umije a se Dorian nepobitnom logikom. "Ba tako, Dorry, kada budem umro." " Ne elim da umrete", zavapi djeak, glasom koji mu je bio jo promukao zbog ozljeda na grlu. "Oe, obeajte mi da neete umrijeti." "Volio bih da to mogu, maleni, ali nije mogue. Svi emo umrijeti, kad-tad." Dorian je ostao u ti ini jedan trenutak. "Ali ne sutra?", ree potom. Halu pobjegne tihi smije ak. "Ne, sutra ne i niti sljedeih dana, ako to mogu izbjei. No, jednoga e se dana dogoditi, kao to se uvijek dogaa." I osta de u oekivanju sljedeeg pitanja, koje je odmah do lo. "I kada se to bude dogodilo, B illy e postati Sir William", ree Tom. "Da li nam to poku avate rei? "Da. Ali to nije sve. Njemu e sve pripasti." "Sve? Ne razumijem", ree Tom, miui glavu s oevih leda. "M islite na High Weald? Na kuu i zemlju?" "Da, sve e pripasti Billvju. Imanje, zemlj a, kua i novac." "Nije pravedno", prigovorio je Dorian. "Za to Tom i Guy ne mogu do biti dio? Simpatiniji su od Billvja." "Mo da nije pravedno, ali to je engleski zakon." "Nije pravedno", bio je uporan Dorian. "Billv je u asan." "Ako oekuje daje ivot p ravedan, onda e ti prirediti mnoga razoaranja, djeae moj", apnu Hal, privinuv i k sebi djeaka. "Volio bih da mogu uiniti ne to za tebe", pomisli. "Kada Vas vi e nee biti, Bil lv nas nee pustiti da ostanemo u High Wealdu. Otjerat e nas." "Ne mo e biti siguran", protestirao je Hal. "Naprotiv, mogu", uvjereno odgovori Tom. "On mi je to rekao , i mislio je ozbiljno." "Sam e si prokriti put, Tome. Zato mora biti bistar i upora n. Eto za to sam ponekad strog prema tebi, vi e nego to sam ikada bio s Williamom. Ka da me ne bude, morat e nauiti paziti na sebe." Napravio je pauzu. Da li im je smio objasniti sada, dok su tako mladi? Morao je poku ati: bio im je bar to du an. "Zakon o prvorodstvu trebao je Engleskoj da postane velika. Da je zemlja podijeljena s vim sinovima svaki put kad bi netko umro, ubrzo bi cijela zemlja bila rascjepkan a u mnogo siu nih imanja, nedovoljnima da prehrane ak i jednu obitelj i postala bi n acija seljaka i siroma nih." "I to emo onda uiniti?", upitao je Tom. "Mislim na nas ^ emo biti potjerani." "Ostaje vam vojska, mornarica i Crkva. Mogli biste putovati i postati trgovci ili kolonizatori i vratiti se onda s drugog kraja svijeta, s one strane oceana, nosei sa sobom blaga i bogatstva jo vea od onih koja e William na slijediti poslije moje smrti." Dvojica djeaka razmi lja e dugo, u ti ini. "Onda u postat i moreplovac kao i Vi, oe. Plovit u do kraja oceana, ba kao to ste i Vi to radili", ree na kraju Tom. "A ja u poi s tobom", dodao je Dorian. Sjedei u prvoj klupi obitel jske kapelice, Hal Courtenev je imao sve razloge da se osjea zadovoljnim samim so bom i svijetom koji ga okru uje. Pogledao je najstarijeg sina u i ekivanju ispred olt ara, dok je glazba s orgulja preplavila mali brod. William je bio nevjerojatno l ijep i privlaan u odijelu odabranom za vjenanje. Bio je stavio sa strane, samo ova j put, uobiajeno crno odijelo: ovratnik, od najfinije flandrijske ipke, padao je n a prsluk od zelenog samta na kojem su bili izvezeni zlatni jeleni, dok su u dr ak maa bili umetnuti crveni kalcedoni i lazurni kameni. Gledale su ga gotovo sve pri sutne ene, a najmlae su se smje kale, meusobno potiho brbljajui. "Od sina ne bih mogao vi e tra iti", pomislio je Hal. Profesor koji ga je bio pratio na Cambridgeu na iroko je hvalio njegovu marljivost i sposobnosti usvajanja; William se isticao na ist i nain u borbi, u jahanju i u lovu sa sokolom. Poslije studija, kada se vratio u High Weald, pokazao se i kao odlian upravitelj i poduzetnik. Malo po malo, Hal mu je prepustio rukovoenje imanjem i rudnicima kositra, tako da je ve bio gotovo nap ustio kontrolu dnevnih djelatnosti u obiteljskim imanjima. Ako je ne to stavljalo Hala u neugodni polo aj, bila je injenica da se William esto pokazivao previ e upornim u pregovaranjima i previ e nemilosrdnim prema ljudima koji su radili za njega. Vi e puta, u galerijama rudnika, bili su umrli ljudi koji su se mogli spasiti, da se vodilo vi e pa nje o njihovoj sigurnosti i da se malo vi e potro ilo u pobolj avanju uvje ta okna i prijevoza na povr inu. Ipak, zarade rudnika i imanja bile su se gotovo u dvostruile u zadnje tri godine i to je bio valjani dokaz njegove sposobnosti. I s ad je William bio do ao do tog velianstvenog vjenanja. Naravno, Hal ga je bio usmjer io k Lady Alke Grenville, meutim William joj se bio udvarao i, u kratkom roku, us pio ju je oarati. I na kraju bila je ba ona nagovorila oca, koji se isprva kolebao , o prigodi te veze. Ipak, William Courtenev nije imao plemiki naslov. Hal je pog ledao grofa, koji je sjedio u prvoj klupi s druge strane broda. John Grenville i mao je deset godina vi e od njega i bio je vitak ovjek, jednostavno odjeven, iako j e bio jedan od najveih zemljoposjednika u Engleskoj. Tamne oi bile su pokrivene te k im vjeama, koje su se isticale na nezdravom bljedilu lica; odmah je primijetio Ha lov pogled i klimnuo glavom, s izrazom koji nije bio ni ljubazan ni neprijateljs ki, iako su medu njima bile potekle te ke rijei kada su ugovarali Alicin miraz. Na kraju su se slo ili da e ona donijeti prava na farme u Gainseburvju, s tisuu jutara zemlji ta, osim rudnika kositra koji su jo aktivni u East i South Rushvroldu. Potra n ja za kositrom bila je u ono vrijeme nezasitna i Rustrvvold se trebao pridru iti r udnicima Courtenev kojima je William efikasno upravljao. Njihovim zajednikim upra vljanjem mogla se poveati proizvodnja i smanjiti tro kovi za prijevoz dragocjenog m inerala na povr inu. Osim toga, nije to bio sav Alicin miraz. U Halovim oima, poslj ednja stavka koju je uspio iznuditi od grofa vrijedila je koliko sve ovo zajedno : paket Engleske istonoindijske kompanije, dvanaest tisua obinih dionica s punim pr avom glasa. Hal je ve bio veinski dioniar, osim to je bio lan Vijea kompanije, ali te nove dionice uveale bi njegovu mo, postajui jednim od najutjecajnijih ljudi u Vijeu, odmah poslije predsjednika, Nicholasa Childsa. Da, imao je sve razloge da budesretan. Meutim, kakav je to udan osjeaj umio uz njegovo zadovoljstvo, neugodan kao i zrno pijeska u oku? Ponekad, dok je jahao du hridi, gledajui hladno i sivo more, prisjeao se toplih i plavih voda Indijskog oceana. esto, kad je pu tao sokola i gled ao njegovo hitro mahanje krilima na nebeskom svodu, sjeao se afrikog neba, dubljeg i intenzivnijeg. Ponekad, naveer je skidao nautike karte s polica knji nice, satima meditirajui nad njima, itajui bilje ke koje je bio napisao prije dvadeset godina i s anjajui crvenkaste afrike bre uljke, njene bijele .obale i modre rijeke. Nedavno se bio probudio poslije nekog sna, obliven znojem i zbunjen. Sve je bilo tako ivopis no da mu se uinilo da opet pro ivljava te tragine trenutke. Uz njega bila je opet on a, obo avana djevojka zlatne kose koja je bila njegova prva prava ljubav. Jo jednom bila je vrsto u njegovom zagrljaju, umirui. "Sukeena, ljubavi moja, umrijet u s to bom." Hal je bio osjetio da se njegovo srce opet lomi; dok je ponavljao te rijei. "Ne", njen se blagi glas gasio. "Ti mora nastaviti ivjeti. Slijedila sam te tvoji m putem koliko mi je bilo dozvoljeno, ali tebi je odreena posebna sudbina. Nastav it e ivjeti, imat e mnogo sna ne mu ke djece i njihovi e potomci napredovati u ovoj zem , u Africi, i postat e njihova domovina." Hal si rukom pokrije oi, spu tajui glavu ka o u molitvi, izbjegnuv i da netko od nazonih vjernika primijeti kako se suza sjaji u njegovim oima. Ubrzo ih je otvorio i pogledao sinove koje je Sukeena bila spomi njala prije puno godina. Tom je bio njemu bli i po duhu i tijelu: imao je te ke i ja ke kosti za njegove godine i posjedovao je oko i ruku ratnika. Bio je nemiran: b ilo koja zadaa, koja je zahtijevala dugu i napornu pa nju, ubrzo bi mu dosadila. Ni je bio revan u uenju, iako mu nisu nedostajali pamet i o troumlje. Imao je lice sna n ih i odrje itih crta, s odlunom vilicom i prevelikim ustima i nosom: nije imao lije p, nego ugodan izgled. Bio je impulzivan, katkad nepromi ljen, gotovo presmion, est o previ e drzak. Sada su mu modrice na licu bile ve izblijedjele, postav i ukaste i lju biaste boje, ali bilo je svojstveno Tomu boriti se protiv protivnika puno veeg od njega i dvaput jaeg, ne mislei na posljedice. Hal je bio doznao istinu o sukobu u blizini kapelice; William mu je bio priao o Mary, djevojci iz kuhinje, a ona mu j e bila dala gotovo nesuvislo priznanje, plaui bez prestanka: "Ja sam dobra djevojk a, gospodine, kunem se Bogom. Ni ta nisam ukrala, kao to on ka e. Htjela sam se samo malo provesti, ni ta vi e. Onda je gospodini William u ao u kapelicu, rekao mi je ru ne st vari i tukao me." Lijui rijeku suza, bila je dignula suknje da mu poka e ispupene cr vene znakove koji su joj izbrazdali bedra. Hal joj je u urbano rekao: "Pokrij se, djevojko." Dobro je znao koliko je nevina, jer ju je ve bio opazio. Iako nije ba o braao pa nju na dva tuceta ena koje su radile u vlastelinskoj kui, bilo je te ko ignori rati Mary, s tim izazovnim pogledom i toliko putenim oblinama. "Gospodini Tom poku a o ga je sprijeiti, inae bi me ubio. Dobar je to momak, gospodini Tom. On nije ni ta uin io." "I tako, Tom je bio zagrizao u taj dobar komad mekanog mesa", pomislio je H al. Sigurno mu ne bi na kodilo. Vjerojatno mu je djevojka dala dobre poduke o toj drevnoj igri i kad ih je William zatekao, Tom se zauzeo u njenu obranu. Bio je t o pohvalan poriv, meutim, inicijativa je bila nesmotrena; objekt njegovog kavalir skog juna tva nije bio vrijedan tolike odanosti. Hal je bio poslao djevojku u kuhi nju, prije nego to je rekao dvije rijei upravitelju imanja. U roku od dva dana bio joj je na ao mjesto konobarice u Royal Oaku u Plymouthu i ona je bila potajno nes tala iz High Wealda. Hal nije elio da se pojavi kucajui na vrata kuhinje, nakon de vet mjeseci, s novoroenem u zagrljaju. Pobjegne mu uzdah. Ubrzo bi trebao nai zanim anje za Toma. Nije mogao tamo ostati jo dugo; bio je gotovo odrastao mu karac. Abol i mu je nedavno poeo davati poduke iz maevanja; Hal je po elio da sinove ruke budu d ovoljno jake, budui da je prisustvovao neuspjehu mnogih djeaka koji su previ e brzo poeli s maevanjem. Odjednom ga je stresla jeza pri pomisli da Tom, u nekom napadaj u bijesa, poziva na dvoboj starijega brata: William je bio veoma vrijedan maevala c. Bio je te ko ranio kolegu sa studija, u Oxfordu, pogodiv i ga niskim udarcem u tr buh. Bilo je to pitanje asti, meutim bio je potreban sav Halov utjecaj, te vreica z latnih gvineja, da zata ka stvar. Dvoboj je bio zakonom dozvoljen, ali nije bio od obravan: da je suparnik umro, mo da ak ni Hal ne bi uspio pri tedjeti posljedice sinu . Nepodno ljiva mu je bila pomisao da se dvoje njegovih sinova tuku u dvoboju s mae m, no, mogla je postati vi e od same mogunosti ako ih ne bude ubrzo razdvojio. Treb ao je nai Tomu zaposlenje na jednom od brodova John Company, koji je bio nadimak odmilja za Englesku istonoindijsku kompaniju. U tom trenutku, osjetiv i na sebi te in u oevog pogleda, Tom se okrenuo i nasmijao mu se tako prostodu no i nevino da je Hal odvratiti pogled. Tik do brata sjedio je Guy. "On je takoer predstavljao proble m ", pomislio je Hal, "iako sasvim druge prirode." Iako su blizanci bili uestali u obitelji Courteney i obino je bio bar jedan par u svakom koljenu, Tom i Guy nis u bili isti. Naprotiv, bili su drukiji gotovo u svemu, barem koliko je on znao. G uy je bio mnogo zgodniji od njih dvojice, s nje nim crtama) lica, gotovo enstvenim i privlanim tijelom, ali li enim fizike snage i energije koje je Tom posjedovao. Po prirodi je bio toliko oprezan da je to graniilo sa srame ljivo u, ali je isto bio dosj etljiv i pametan, sposoban da posveti svu svoju pa nju i najdosadnijim poslovima. Hal nije dijelio prijezir, ra iren medu aristokratima, prema trgovcima i bankarima i nije se premi ljao da uputi jednog od svojih sinova prema karijeri u tom podruju . Priznao si je da je Guy mogao biti stvoren za takav ivot; bilo je, naime, te ko g a zamisliti u ulozi ratnika ili moreplovca. Hal se namr ti. U John Company bilo je nebrojenih mogunosti zaposlenja za inovnike i slu benike, sigurna mjesta koja su mo gla otvarati perspektive brzog napredovanja, osobito za budnog i poduzetnog mlad ia, iji je otac bio lan Vijea kompanije. Popriat e o tome s Childsom sljedei tjedan, k da se budu susreli. Imao je namjeru otputovati iz Londona rano sljedeeg dana, odm ah nakon to bi vidio Williama ustolienog u kui s Lady Alice i pobrinuo se za prijen os njenog miraza u vlasni tvo Courtenevjevih. Konji su bili spremni: Big Daniel i Aboli mogli su ih privezati za koiju i krenuti na put u roku od sat vremena od nj egove zapovijedi. Meutim, putujui ak najveom brzinom trebalo bi im bar pet dana da s tignu u London, a tromjeseni sastanak Vijea kompanije morao se odr ati prvog sljedeeg mjeseca. "Morat u uzeti djeake sa sobom", pomislio je odjednom i ta iznenadna pom isao ga je zabrinula. Pustiti ih u High Wealdu s Williamom kao upraviteljem iman ja, bez njega da posreduje i brani ih, znailo je izazivati sudbinu. Nje no je spust io pogled na najmlaeg sina, koji je sjedio blizu njega na klupi, i u zamjenu dobi je vedri osmijeh, pun obo avanja. Dorian se pomaknuo na hrastovoj klupi kako bi mu se jo malo pribli io. Neobino ganut dodirom s tim malim tijelom, Hal je stavio ruku na djeakovo rame, naoko sluajnim pokretom. "Previ e je rano za saznati kakav e posta ti", pomislio je, "ali mogao bi imati sve pozitivne strane drugih i koju njihovu slabost manje. Ipak, previ e je rano za rei." U tom trenutku pozornost mu skrenu g lazba s orgulja koja je poinjala svadbeni mar . Potom se zaulo u kanje i amor dok su se prisutni okretali na klupama, iste ui vratove kako bi vidjeli nevjestu. Iako sunce nije jo bilo pre lo vrh stabala i samo je nekoliko zraka dodirivalo visoke dimnjake i kule vlastelinske kue, svi ukuani izio e pozdraviti ih: odWilliama sa enom, Ben Gre ena, upravitelja imanja, sve do najskromnije ene iz kuhinje i zadnjeg poslu itelja. Bili su poredani po godinama na stubama vlastelinske kue koje su se spu tale do ka pije, dok su sluge ni eg ranga bili postrojeni u redovima svrstanim na tratini isp red ulaza. Big Daniel i Aboli bili su na koija evom sjedalu i konji su ispu tali obla ke pare iz nozdrva u hladnoi zore. Hal je zagrlio Williama, dok se Alice, ru iasta i ozarena sreom i ljubavlju, hvatala za suprugovu ruku pogledom punim obo avanja. Na kon oeve naredbe, djeaci su stali u vrstu iza njega, bez osmijeha, kako bi stisnul i ruku starijem bratu, a potom su potrali kao strijele prema koiji u i ekivanju, trei j edan za drugim i odu evljeno urliui. "Smijem li putovati na koija evu sjedalu s Abolije m i Big Danielom?", zamolio je Tom i otac popustljivo odobri. "A ja?", Dorian je skakutao pored njega. "Ti e putovati u koiji sa mnom i gospodinom VValshem." Gospo din Walsh bio je njihov uitelj i Dorian je imao pred sobom etiri dana zatvora s nj im i njegovim knjigama iz latinskog, francuskog i aritmetike. "Molim Vas oe, za to ne?", upitao je Dorian, pa je sam sebi odgovorio: "Znam, jer sam najmlai!" "Hajde , Dorry", Guy ga uze za ruku, popev i se na koiju. "Pomoi u ti s lekcijama." ^ Mladen ake tete i nepravde ubrzo su zaboravljene kada je Aboli zapucketao biem i kada je k oija krenula s trzajem, sa kripom ljunka ispod kotaa okovanim eljezom. Guy i Dorian n agnu e se kroz prozor kako bi pozdravili, ma ui rukama i viui, dok ne skrenu e na kri anju i High VVeald nestade iz njihova pogleda. Tom je bio ushien na koija evu sjedalu, iz meu dvoje ljudi koje je najvi e po tovao. Big Daniel bio je div, s grivom srebrenkast e kose koja je virila iz trorogog e ira. Nije imao nijedan zub u ustima, tako da bi se, kad je vakao, njegovo lice oznaeno ivotom na svje em zraku naboralo poput mijeha . Svi su znali, usprkos godina, da je najjai ovjek u Devonshireu. Tom ga je vidio kako podi e konja koji i se ritao i spu ta ga na zemlju sa sve etiri noge u zraku, dr ei ga mirnog bez po muke, dok mu je kova mijenjao potkove. Bio je voda palube Sira Francisa Courtenevja i otkad su Tomovog djeda ubili Nizozemci, Big Daniel je pre ao u sinovu slu bu, plovei po ju nim oceanima s Halom Courtnevjem i borei se uz njega p rotiv pogana i Nizozemaca, protiv gusara i odmetnika i protiv tuceta drugih nepr ijatelja. Bio je dadilja Williamu i blizancima, nosei ih etverono ke i vodei ih u prv im koracima s njegovim dragim i velikim rukama. Znao je ispriati najneobinije prie koje bi djeak mogao sanjati i izraivao je makete brodova tako izvanredno realistine da su davale osjeaj da se mo e svakog asa otploviti prema obzoru i suoiti se s uzbud ljivim pustolovinama, nosei Toma na zapovjednikom mostu broda. Poznavao je dojmlji v popis kletvi i starih uzreica, koje se Tom usuivao ponavljati samo ispred Dorian a i Guyja, jer njihovim izgovaranjem u Williamovoj ili oevoj prisutnosti, ili bil o koje druge odrasle osobe, bio bi smjesta ka njen. Tom je obo avao Big Daniela. Osi m najbli e rodbine, bila je jo jedna osoba koju je djeak najvi e volio: Aboli, koji je sjedio na drugom kraju, s uzdama vrsto stisnutim u njegovim velikim crnim rukama . "Ti dr i pu ku." Znajui koliko e mu zadovoljstva pru iti, Aboli pru i Tomu to opasno oru e, koje je moglo ispljunuti iz otvora u obliku prevrnutog sto ca dvostruku razaraj uu paljbu same, iako je imalo krau cijev od njegove ruke. "Ako nas ulini razbojnik p oku a zaustaviti, zasviraj mu pjesmicu, Klebe." Tom se uspravio na sjedalu, gotovo svladan od asti koja mu je namijenjena, molei u ti ini da dobije priliku da upotrij ebi to te ko oru je koje je dr ao na koljenima. Aboli ga je bio nazvao njegovim nadimk om, Klebe, koji je znaio sokol na jeziku afrikih pra uma. Taj je nadimak Toma ispunj avao veseljem. Aboli ga je nauio jezik pra uma, jer, objasnio mu je: "Tamo e te odve sti sudbina. Prorekla je to, prije mnogo vremena, jedna prekrasna i mudra ena. Af rika te eka. Ja, Aboli, moram te pripremiti za taj dan, kada e prvi put stupiti nog om na njeno tlo." Aboli je bio princ u njegovom plemenu. Crte i obrednih o iljaka ko ji su pokrivali njegovo crno lice, stvarajui ispupene spirale i brazde, bili su do kaz njegove kraljevske krvi. Bio je strunjak u upotrebi bilo kojeg oru ja se dotaka o, od afrike palice za borbu do najo trije toledske sabljetine. Sada kad su blizani ci imali odgovarajue godine, Hal Courtenev je povjerio Aboliju zadau da ih naui maev anju. Aboli je bio njega obuavao kad je imao iste njihove godine i poslije Hala i Williama, stvoriv i od njih dva vje ta maevaoca. Tom se maevao s istim priroenim talen tom oca i polubrata, dok je Aboli alio zato to Guy nije pokazivao isto toliko odu ev ljenja i sklonosti. "Koliko godina misli da ima Aboli?", jednom je pitao Dorian. I Tom mu odgovori sa svom mudro u starijega brata: "Stariji je od na eg oa. Mora imati barem sto godina!" Aboli nije imao nijednu vlas, nijednu sijedu dlaku koja bi o tkrila njegove godine i, premda su se na njegovom licu bore i plemenski o iljci to liko kri ali da su stvarali nerazmrsiv splet, njegovo tijelo bilo je vitko i mi iavo, s glatkom i sjajnom ko om kao bru eno vulkansko staklo. Nitko, ak ni Aboli, nije zna o koliko ima godina. Prie koje je pripovijedao bile su jo privlanije od najboljih B ig Danielovih pripovijedaka. Priao je o divovima i pigmejcima, o pra umama u kojima su ivjele udesne ivotinje, o velikim majmunima koji su mogli izvaditi utrobu ovjeka kao da je skakavac, o stvorenjima koja su imala tako dugi vrat da su mogla brst iti li e na vrhu najvi ih stabala, o pustinjama u kojima je bilo more dijamanta velik ih kao jabuke koji su blistali na suncu, i o planinama od masivnog zlata. "Otii u tamo jednog dana!", uzviknuo je Tom na kraju jedne od tih arobnih pria. "Hoe li doi s a mnom, Aboli?" "Da, Klebe. Otii emo zajedno jednog dana", obeao mu je. Koija se tre sla i ljuljala na o teenoj cesti, prskajui blato iz lokava. Tom se bio ugnijezdio iz meu ta dva ovjeka, poku avajui svladati uzbuenje i nestrpljivost. Kad su stigli do ras kri ja prije Plvmoutha, vidjeli su ko atu spodobu u lancima, obje enu na vje ala, jo u prs luku, hlaama i izmama. "Idue subote bit e mjesec dana da je obje en." Big Daniel je po dignuo trorogi e ir u zank pozdrava, upuenom kosturu smrknutog razbojnika, kojemu su vrane bile izgrizle gotovo sve meso. "Neka te Bog uva, John VVarking. Ka i Starom Nicku koju dobru rije o meni!", povikao je, upotrebljavajui tradicionalni nadimak za vraga. Umjesto da proslijede kroz Plvmouth, Aboli je uputio konje kroz iroki i prometni kolosijek koji je vodio na istok, prema Southamptonu i Londonu. London , najvei grad na svijetu. Poslije pet dana, kada su bili udaljeni jo dvadeset milj a, primijetili su dim koji se dizao iz grada i lebdio na obzoru. Ostajao je lebd jeti u zraku i inilo se da se mije a s oblacima, kao i veliki oblak ukaste pra ine koji lebdi nad bojnim poljem. Cesta ih je vodila du obale Temze, prostrana i pretrpan a, na kojoj su vrvjele beskrajne povorke malih plovila, teglenice, lepovi i teret na plovila, natrpani do ruba drvom i kamenjem za gradnju, vreama ita i stokom koja je mukala, sanducima, svinjama i bavama: svom robom jedne nacije. Rijeni promet postajao je sve gu i kako su se vi e pribli avali londonskom mostu, gdje su bili usidren i brodovi, i prolazili pokraj prvih zgrada, koje su sve bile okru ene poljima i vr tovima. Ve su uspijevali osjetiti miris grada, a dim je postajao gu i, zatvarajui se iznad njih dok nije prekrio sunce. Svaki je dimnjak izbacivao tamni oblak, koji je pridonosio zamraenju zraka. Miris grada postao je te i. Bio je to smrad neu tavlje ne ko e i novih tkanina, I namotane u balama, miris trulog mesa, ljudi i konja, tak ora i koko i, pomije ani sa sumpornim mirisom ugljena koji je gorio i otvorenim odvo dnim kanalima. Rijene vode postale su tamnosmee, dok je cesta ve bila zakrena kolima i dvokolicama, koijama i te kim kolima bez stranica. Polja su ustupila mjesto besk rajnim zgradama od kamena i opeke, s krovovima koji su izgledali uureni jedan iza d rugog; poprenice koje su ih razdvajale bile su tako uske da se dvije koije nisu mo gle mimoii. I rijeka je bila polupokrivena skladi tima etverokutnog oblika koja su n icala na suprotnoj strani. Aboli je vje to vodio koiju kroz gu vu, brbljajui i psujui s ostalim vozaima. Tom, blizu njega, bio je nezasitan u upijanju svega to je vidio i uo. Njegove su oi stalno kru ile, dok je okretao glavu amo-tamo, ivahan kao uzbuena vjeverica. Hal Courtenev je bio popustio Dorianovim navaljivanjima, dopustiv i mu da se popne na krov koije, gdje je sjedio iza Tomovih leda, mije ajui povike i smija nje s onima starijeg brata. Na koncu su pre li rijeku prolazei kroz strmi kameni mo st, tako impozantan da se rijena plima penjala medu njegove stupove stvarajui tamn e vrtloge za koje se inilo da napadaju nosae mosta. Du sredi njeg otvora luke bili su tandovi gdje su odrpani ulini prodavai veliali prolaznicima svoju robu, viui krije tav m glasovima. "Svje i jastozi, ljudi moji! Ostrige! ive ostrige!" "Pivo! Slatko i ja ko! Pijani za jedan penny, mrtvi pijani za dva!" Tom je vidio ovjeka koji je na s ilu povraao preko ograde mosta, dok je pijana prostitutka dizala poderane suknje, unuv i se kako bi mokrila u kanali. Oficiri koji su nosili prekrasne odore stra e kral ja Williama, u povratku iz rata, epirili su se medu svjetinom, dr ei pod ruku ljupke djevojke s kapicama. Ratni brodovi bili su usidreni u rijeci. Tom ih je odu evlje no pokazao Big Danielu, a on je, ispljunuv i duhanski sok peko boka koije, poeo kome ntirati: "Ona je stara Dreadnought, ima sedamdeset i etiri topa. Sudjelovala je u bitci kod Meadwaya. Ono dolje je Cambridge." Brbljao je o tim slavnim imenima, a Tom se odu evljavao samim slu anjem njihova izgovora. "Pogledaj tamo", uzviknuo je zatim djeak. "Ono mora biti atedrala Svetog Pavla!" Bio ju je prepoznao iz crte a prenijetih u kolskim knjigama. Katedrala je bila jo nedovr ena, bez krova, okrivena mre om skela. Guy je provirio kroz prozor koije. "Ona nova", ispravi ga. "Stara ka tedrala potpuno je uni tena u velikom londonskom po aru. Arhitekt je majstor Wren i kupola e biti visoka gotovo tristo ezdeset pet stopa." Meutim, pa nja dvojice djeaka n a koija evu sjedalu bila je ve zaokupljena nekim novim prizorom. " to se dogodilo onim zgradama?" Dorian je pokazao na ru evine, crne od dima, koje su se vidjele medu n ovijim graevinama, na obali rijeke. "Po ar ih je uni tio", odgovorio je Tom. "Vidi li kako rade drvodjelci?" Pre av i most, na li su se u gu vi gradskih ulica. Tamo je navala vozila i svjetine bila jo vea. "Ja sam bio ovdje prije po ara", ree im Big Daniel, " dok vas dvojica niste jo bili niti zaeti. Ulice su bile iroke tek polovicu od dana nj ih, a ljudi su praznili none posude u kanalicama na cesti.", rekao je, uei djeake o drugim pojedinostima koje su otkrivale uvjete to su vladali gradom tek dvadeset g odina ranije. U nekim otvorenim koijama to su pretjecali, sjedila gospoda dostojan stvenog izgleda, odjevena po zadnjoj modi i u pratnji gospoda s predivnim svilen im i satenskim haljinama, tako lijepim da ih je Tom prepla eno gledao, kao da nisu obine smrtnice, nego aneli s neba. Neke ene koje su se pojavljivale na prozorima i gledale na cestu, naprotiv, nisu izgledale tako andelski. Jedna je primijetila Abolija i poslala mu poziv. "Sto eli pokazati Aboliju?", upitao je Dorian zvonkim glasom, irom otvarajui oi. Big Daniel promrsio mu je kosu boje crvenog zlata. "Bol je da nikada ne sazna , gospodiniu Dorrv, jer kada e saznati, nee vi e nai svoj mir." ncu stigo e u Plough i koija proe tropotom po ljunanom kolniku, dok je Aboli i ao prema lazu svrati ta. Vlasnik je izjurio van kako bi ih primio, klanjajui se i odu evljeno trljajui ruke. "Dobro do li, Sir Hal! Nismo vas oekivali prije jutra." "Cesta je bil a bolja od predvienog i zato smo uranili." Hal side s koije s ukoenim zglobovima zb og dugog puta. "Donesite nam kriglu laganog piva da si isperemo usta od pra ine", rekao je, ulazei u svratiste, prije nego to se sru io na jedan od stolaca u malom sa lonu blizu ulaza. "Imam uobiajenu sobu spremnu za vas, Sir Hal, i sobu za va e djeak e." "Dobro, recite konju arima da se pobrinu oko konja i naite sobu za moju poslugu." "Imam poruku za Vas od Lorda Childsa, Sir Hal. Nalo io mi je da ga odmah obavij estim im budete stigli." "I, jeste li to uinili?", Hal ga je o tro pogledao. Nichola s Childs je bio predsjednik Upravnog vijea Istonoindijske kompanije, ali je upravl jao njome kao da je njegovo osobno feudalno dobro. Bio je neizmjerno bogat i ima o je gotovo neogranien utjecaj u gradu i na dvoru. Kruna je bila jedan od glavnih dioniara Kompanije i Childs je u ivao povjerenje i naklonost samog vladara; nije b io ovjek kojeg se olako moglo. "Ba sam mu sada poslao poruku", odgovorio je gostio niar. Hal je popio nadu ak gutljaj iz krigle piva i staviv i ruku na usta, uljudno po drigne. "Sada mi mo ete pokazati moje prostorije", ree. Dignuo se, a vlasnik svrati t a gaje preduhitrio po stubama, i ao je ispred njega, hodajui unazad i klanjajui mu s e svake dvije stube. Hal je bio zadovoljan smje tajem. Njegov je apartman imao pri vatan dnevni boravak i blagovaonicu, dok su djeaci bili smje teni u sobi preko puta , a Walsh, njihov uitelj, u susjednoj. Poslu ili bi se tim lokalom i za satove uenja , jer je Hal bio odluio da ne izgube ni jedan dan. "Molim Vas, oe, smijemo li izii da pogledamo grad?", zamoli ga Tom. Hal pogleda Walsha. "Jesu li zavr ili lekcije koje ste im danas dodijelili?" "Gospodini Guy jest, ali ostali.", ozbiljno je odgo vorio Walsh. "Zavr ite zadau koju vam je gospodin Walsh dodijelio", ree Hal, gledajui ljutito sinove, "i morat e biti zadovoljan s vama, prije nego to budete mogli stu piti nogom izvan sobe." Dok se udaljavao, Tom je napravio u asnu grimasu Walshu iz a leda. Kurir Nicholasa Childsa je stigao prije nego to su Aboli i Big Daniel odn ijeli na prvi kat te ke ko ne kovege koji su bili privr eni na krovu koije. Poslu itelj u ori se poklonio, pru ajui Halu list od pergamenta s peatom. On mu je dao novi, te odlo mi s noktom od palca vo tani peat Engleske istonoindijske kompanije. Pismo je bio na pisao tajnik: "Lord Childs Vas s zadovoljstvom oekuje na veeri, u osam naveer, u Bo mbav House." Na dnu se isticala Childsova bilje ka napisana vlastoruno, ispisanim r ukopisom: "Preostali gost bit e Osvvald Hyde". Hal je tiho zazvi dao: privatna veera sa starim i s kancelarom Njegova Velianstva Williama III. "Iza toga nju im ne to zan imljivo", promrmljao je. Nasmijao se, osjeajui val uzbuenja koji se irio njegovim ve nama. Aboli i Big Daniel bili su ula tili koiju, istrljav i blato koje su pokupili na cesti i istimarili konje dok nije njihov pla t postao sjajan kao polirani metal. Osim toga, prije nego to je do lo vrijeme za sastanak sa Childsom, Hal je imao dovo ljno vremena da se okupa i osvje i odjeu kod sobarice. Bombav House bila je opasana visokim zidinama, okru ena velikim parkom koji se nalazio tik do Inns of Court i stoga je takoer bila u blizini glavnog sto era Engleske istonoindijske kompanije koj a se nalazila u Leadenhall Streetu. Ispred velianstvenog ulaza od kovanog eljeza n alazila se nekolicina stra ara, koji su, ipak, irom otvorili vrata im je Aboli najav io svog gospodara. Tri su poslu itelja oekivala Hala na ulaznim vratima da ga ispra te i uzmu mu ogrta i e ir. Potom ga je kuni upravitelj predvodio kroz niz salona sa z idovima prekrivenim ogledalima i velikim uljanim slikama s motivima brodova, bor be i egzotinih krajolika, osvijetljenih umom svijea rasporeenih na kristalnim luster ima i zlatnim uljnim svjetiljkama kojima su kipovi nimfa i crnaca slu ili kao oslo nac. to su se vi e pribli avali, veliki reprezentativni saloni ustupi e mjesto skromnij im prostorima i Hal shvati da su u li u privatne prostorije velike rezidencije, bi li e kuhinjama i prostorijama za poslugu. Na koncu su stigli ispred tako malenih i beznaajnih vratiju koja bi se slobodno mogla zanemariti; ipak, upravitelj kue se zaustavi i pokuca jednom s dr kom tapa. "Naprijed!", zagrmio je poznati glas s drug e strane i Hal, sagnuv i se kako bi pro ao kroz nadvratnik, zatekne se u malom, ali rasko no ureenom studiju. Zidovi pokriveni drvenim ploama bili su ukra eni arapskom i indijskom tapiserijom, a bio je prostran tek toliko da primi veliki stol na koje m su bili postavljeni srebreni grijai za jela i zlatne zdjele za juhe, koje su iri le slasne mirise i primamljive parne oblaie. "Toan kao i uvijek", estita mu Lord Chi lds. Sjedio je na elu stola i njegovo golemo tijelo gotovo daje prelazilo preko r ubova velianstvenog tapeciranog stolca. "Oprostite mi ako se ne di em da Vas dostoj anstveno pozdravim, Courtenev. Opet ova prokleta kostobolja." Pokazao je nogu, o motanu zavojima i polo enu na stolac. "Ve ste upoznali Oswalda, naravno." "Imao sam tu ast", odgovorio je Hal, klanjajui se kancelaru. "Dobra veer, milorde. Sreli smo se u kui gospodina Samuelsa Pepvsa, pro log kolovoza." "Dobra veer, Sir Henry. Dobr o se sjeam na eg susreta." Lord Hyde se nasmijao, dignuv i se. "Niste tip ovjeka kojeg se brzo zaboravlja." Bio je to poetak koji je obeavao dobar slijed veeri, primijet i Hal. Srdanom gestom li enom formalnosti, Childs mu je pokazao stolac pokraj njega. "Sjednite ovdje, tako da mo emo priati. Skinite jaknu i periku, prijatelju moj. R askomotimo se." Potom je pogledao Halovu gustu i crnu kosu, tek poprskanu srebro m i promrmlja: "Naravno, Vi ne nosite periku, razborit ste Vi ovjek. Meutim, mi ja dnici koji ivimo u gradu svi smo robovi mode." Druga dvojica su imala obrijanu gl avu i bili su samo u ko ulji s otkopanim ovratnikom. Childs je imao zavezani ubrus oko vrata i bilo je oigledno da nisu ekali Hala kako bi poeli s jelom. Sudei po nizu praznih lju tura od ostriga, Childs ih je bio pro derao ve vi e tuceta. Hal je skinuo jaknu, predav i ju poslu itelju, a zatim je zauzeo mjesto na stolcu koji su mu pokaz ali. " to biste radije, Courtenev, bijelo vino s Rajne ili maderu?" Childs pokaza gestom jednome od poslu itelja da natoi Halovu a u, koji je odabrao bijelo vino. Znao je iz iskustva da e veer biti duga i da je madera, osim to je zavaravajue slatko, bi lo i veoma jako vino. Kad su mu napunili a u i stavili ispred tanjur s golemim ostr igama iz Colchestera, Childs je otpustio poslugu, kako bi mogli slobodno popriati . Zapoe e gotovo odmah s munim pitanjem o ratu u Irskoj. Jakov, svrgnuti kralj, bio je odjedrio iz Francuske prema Irskoj kako bi mobilizirao vojsku medu katolikim p rista ama koje je imao tamo, i napadao je trupe vjerne kralju Williamu. Oswald Hyd e alio se na cijenu ratne kampanje, meutim Childs se veselio uspjehu snaga Njegovo g Velianstva postignutom u obrani Londonderrvja i Enniskillena. "Mo ete biti sigurn i da, im budu sredili Irce, kralj e opet posvetiti svu pa nju Francuskoj." Oswald Hy de je posisao jo jednu ostrigu iz lju ture prije nego to je poprimio nesretni izraz koji se inio sasvim prirodnim na njegovom licu. "Morat u se vratiti u Dom da glasa m za jo jedno odobravanje." Iako je ivio na selu, Hal se dr ao dobro informiranim o dnevnim dogaanjima: imao je mnogo dobrih prijatelja u Londonu, s kojima se redovn o dopisivao. Stoga je bio u stanju pratiti razgovor u tanine i ak sudjelovati s iz javama dostojnim svake pa nje. "Nemamo ba mnogo izbora", primijetio je. "Otkad je L uj osvojio Pflaz, primorani smo djelovati protiv njega u skladu sa zakonima Bekog traktata." Bio je izrekao mi ljenje oko kojeg su se ostali slagali i Hal nasluti njihovo odobravanje, iako je Hyde nastavljao aliti zbog tro kova koje je nametao su kob na kontinentu. "Sla em se daje rat s Francuskom neizbje an, ali, za ime Boga, ni smo jo platili izdatke rata u Nizozemskoj i tro kove po ara. Crni Momak i Jainie su n as ostavili u dugovima sa svim evropskim bankama." Crni Momak bio je nadimak Kar la II, veselog monarha, dok je Jainie bio Jakov II, koji ga je naslijedio na tro nu, vladajui samo tri mjeseca prije nego to ga je njegov deklarirani katolicizam n atjerao na bijeg u Francusku. William, stadholder Ujedinjenih pokrajina Nizozems ke i etvrti na liniji za nasljedstvo trona, bio je pozvan na prijestolje Engleske krune, zajedno sa enom Marijom.f Osim toga, Marija je bila Jakova ki i to je inilo jo vi e valjanim njihova prava na tron, ne ubrojiv i injenicu da su obojica bili rigo rozni protestanti. Kad su pojeli ostrige, Childs je pozvao poslugu da donese na stol ostala jela. Bacio se na listove iz Dovera kao da su neprijatelj koji se mo ra poraziti; potom su na red do li janjetina i govedina, uz tri razliita aromatina u maka, poslu eni u dubokim zdjelama od pozlaenog srebra, koji su slu ili da se meso la k e proguta. Dobro crveno vino zamijenilo je vino s Rajne, koje je bilo prilino bez ukusno. Hal je umjereno pio, jer je razgovor bio zanimljiv i dopu tao mu je da naz ire nove vijesti iz zamr ene svjetske politike strukture, a takva mu se pogodnost r ijetko pru ala. Nije htio da mu vino zamagli um, makar to bilo i najbolje vino koj e je ikad pio. Razgovor se irio od krunidbe Petra kao cara cijele Rusije do nepri jateljskog upada Francuza u Kanadu, od masakra njihovih kolona u Lachini od ruku indijanaca irokeza, do pobune maratha protiv vlade mogulskog cara Aurangzeba u I ndiji. Ta zadnja vijest vrati razgovor na pravi razlog tog sastanka, to jest pos lovi i imovina Engleske istonoindijske kompanije. Hal primijeti promjenu raspolo en ja kod drugova koji su sjedili za istim stolom po nainu na koji su ga gledali: nj ihov pogled postao je o tar i ispitivaki. "Ako se ne varam, Vi ste va an dioniar Kompa nije, zar ne?", upitao je Lord Hyde nevinim tonom. "Imao sam sreu to sam mogao kup iti malen paket dionica Kompanije pri povratku s Bliskog Istoka, sedamdesetih go dina", skromno je priznao Hal, "i od tada, svako toliko, kada mi je sudbina bila naklonjena, nastavljao sam ga umno avati." Childs je jednom gestom pre ao preko te la ne skromnosti. "Obavije teni smo o iznenaujuim pothvatima, va im i va eg oca, tijekom r ata s Nizozemcima i nakon toga, i upoznati smo sa zama nim dodacima va oj osobnoj im ovini koje ste stekli zahvaljujui ratnom plijenu i znamo za prihode trgovakih puto vanja na Otoke mirodija i s istonih obala afrikog kontinenta." Obrati se kancelaru: "Sir Henry ; upravlja sa etiri i pol posto dionica Kompanije, ne ubrojiv i miraz S Alke Grenville, koja se nedavno udala za najstarijeg sina", zavr i suhim I tonom . i Hyde je bio zadivljen, dok je u sebi raunao novanu Vrijednost tih dionica. "Za ista ste se pokazali kao hrabar i domi ljat kapetan", promrmljao je, "osim to ste m udar ulaga. Zbilja ste zaslu ili te nagrade." Promatrao ga je pronicavim pogledom. Hal shvati da su dolazili do pravog razloga tog sastanka. " tovi e, Va i osobni intere si usko su povezani s na ima", nastavi kancelar tihim) glasom, trljajui si obrijanu glavu. "Svi smo dioniari, kruna na prvom mjestu. Zato, nove vijesti koje dolaze iz Istone Indije sve nas veoma jako pogaaju." Hal je osjetio iznenadno i bolno ste zanje u prsnom ko u, ali se uspravio na stolcu, i njegov je glas bio vrst kad je pr o aptao: "Oprostite mi, milorde, ali tek ujutro sam stigao u London i nisam doznao novosti." "Onda ste sretnik, zato to nisu dobre", odgovori Childs gunajui, prinosei ustima komad krvave govedine. Pro vakao je i progutao, prije nego to je popio a u crv enog vina. "Prije dva tjedna, brod Kompanije Yeoman of York stigao je u pristani t e Engleske istonoindijske kompanije. Bio je krenuo prije ezdeset i dva dana iz Bom bava s teretom pamuka i ko enila, zajedno s depe ama koje je poslao Gerald Aungier, namjesnik kolonije." Childs se namr ti, vrtei glavom, kao da se protivi nastavljanj u prie. "Izgubili smo dva broda, Minotaura i Albion Springa." Hal se pomaknuo una zad na stolcu kao da je dobio udarac u glavu. "Ta dva broda su ponos flote!", uz viknuo je. Bilo je gotovo nemogue povjerovati. East indiaman, velianstveni i rasko n i brodovi, bili su vladari oceana, koji nisu bili sagraeni samo za prijenos robe, nego takoer zbog ugleda velike i uspje ne Kompanije koja je bila njihov vlasnik i engleske krune, od koje su imali ovla tenje za plovidbu. "Brodolom?", usudio se Ha l. ak i velika mo Kompanije nije mogla pretrpjeti posljedice takvog gubitka. Poton ue jednog jedinog broda takve zapremine bio je u asan udarac; potapanje dva bila je prava katastrofa. Moglo je odgovarati gubitku od sto tisua libra tereta. "Jesu l i do ivjeli brodolom?", ponovio je. "Ima li to veze s Agulhasovim osekama? Ili s k oraljnim grebenom Mascarena?" "Nisu do ivjeli brodolom", tu no je odgovorio Childs. " to se onda dogodilo?" "Bili su to gusari", odgovori Childs. "Jeste li sigurni? K ako mo emo znati?" East indiaman bili su sagraeni za brzu plovidbu i bili su opskrb ljeni te kim naoru anjem upravo kako bi sprijeili tu mogunost. Bila je potrebna cijela flota linijskih brodova da zaplijeni jednog. im bi se pro irila vijest, vrijednost dionica Kompanije pretrpjela bi pad. Njegova osobna ulaganja pretrpjela bi tetu od tisua, ne, od desetaka tisua funta. !"Dva broda ve su mjesecima kasnila. Nismo i mali vi e novosti ni od jednog od njih. Meutim, izgleda da se sada pojavio pre ivjeli mornar s Minotaura. Ostao je u moru gotovo etrdeset dana, dr ei se za olupinu, pijui koju kap ki e i jedui sirovu ribu koju je uspijevao uloviti, dok ga valovi nisu ba cili na divlju obalu Afrike. Hodao je tjednima du obale, dok nije stigao do Lobit a, portugalske naseobine. Tamo je uspio nai zaposlenje na brodu za Bombav. Ispriao je svoju priu namjesniku Aungieru, koji nam je poslao moreplovca, zajedno s depe a ma, na brodu Yeoman ofYork." "A gdje je sada taj moreplovac?", upitao je Hal. "J este li priali s njim? Je li ovjek od povjerenja?" Childs je podignuo ruku kako bi zaustavio tu bujicu pitanja. "Nalazi se na sigurnom mjestu, dobro uvan, jer ne el imo da pria svoju priu po ulicama Londona, ili u nekoj birtiji." Hal se slo io; bio je to pametan potez. "Kako god, priao sam dugo s njim. ini se daje momak na mjestu , tvrdoko ac i snala ljiv, ako je njegova pria istinita, kao to mislim." " to se dogodil o, po njemu?" "Ukratko, Minotaurje presreo mali dhow u neprilici na puini kod oto ka Madagaskar i pokupio je njegovu posadu, tucet ljudi, prije nego to je brod pot onuo. Meutim, te iste noi pre ivjeli su se domogli palube tijekom druge smjene stra e. Imali su skrivena oru ja na sebi i prerezali su grlo zapovjednicima stra e. Podrazu mijeva se da posada Minotaura ne bi imala pote koa u ponovnom osvajanju broda, zbog maju nosti gusarske bande. Meutim, flota malih plovila pojavila se iz tame, oito ka o odgovor na neki znak i ljudi koji su ve bili na brodu uspjeli su sprijeiti morna re u upotrebi topova, ili tuglavnom u obrani, sve dok nije bilo prekasno." "A ka ko je taj ovjek uspio pobjei? "Poklali su gotovo sve ljude s Minotaura, ali taj, z ove se Wil-son, uvjerio je vodu gusara da e se pridru iti njegovoj bandi i voditi i h prema drugom plijenu. Potom je iskoristio prvu priliku za bijeg i spustio se s broda preko okna, s drvenom bavicom koju je upotrijebio kao plovak." Childs je o