multinacionalne kompanije u međunarodnom poslovanjuoliver.efri.hr/zavrsni/175.b.pdf · sveu...
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Milan Samac
MULTINACIONALNE KOMPANIJE U ME ĐUNARODNOM
POSLOVANJU
Diplomski rad
RIJEKA, 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
MULTINACIONALNE KOMPANIJE U ME ĐUNARODNOM
POSLOVANJU
Diplomski rad
Kolegij: Međunarodno poslovanje 2
Mentor: Prof. dr. sc. Heri Bezić
Student: Milan Samac
JMBAG: 0081094522
Smjer: Gospodarstvo EU
Rijeka, srpanj 2013.
SADRŽAJ
1. UVOD................................................................................................................................. 2
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja ........................................................................ 2
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze ............................................................................ 2
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja ........................................................................................... 3
1.4. Znanstvene metode ...................................................................................................... 3
1.5. Struktura rada .............................................................................................................. 4
2. OSNOVNE ZNAČAJKE MULTINACIONALNIH KOMPANIJA .................... ........ 5
2.1. Pojam multinacionalnih kompanija ............................................................................. 5
2.2. Razvoj i nastanak multinacionalnih kompanija........................................................... 6
2.3. Vrste multinacionalnih kompanija............................................................................... 9
2.4. Uloga multinacionalnih kompanija u procesu globalizacije...................................... 12
3. ANALIZA POSTOJE ĆEGA STANJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA ... 16
3.1. Pokazatelji poslovanja multinacionalnih kompanija ................................................. 16
3.2. Vodeće multinacionalne kompanije i rezultati njihova poslovanja........................... 17
4. MULTINACIONALNE KOMPANIJE KAO SUDIONICI ME ĐUNARODNOGA
POSLOVANJA....................................................................................................................... 21
4.1. Uloga multinacionalnih kompanija u internacionalizaciji poslovanja ...................... 21
4.2. Multinacionalne kompanije i međunarodna konkurentnost ...................................... 24
4.3. Primjer uspješne međunarodne suradnje u području multinacionalnih kompanija... 28
5. PERSPEKTIVE RAZVOJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA U SV JETLU
POTICANJA ME ĐUNARODNOGA POSLOVANJA....................................................... 31
5.1. Multinacionalne kompanije i globalni rast i razvoj ................................................... 31
5.2. Prepreke i izazovi u poslovanju multinacionalnih kompanija................................... 38
5.3. Budućnost multinacionalnih kompanija u Hrvatskoj ................................................ 39
6. ZAKLJU ČAK ................................................................................................................. 42
LITERATURA ....................................................................................................................... 44
POPIS TABLICA................................................................................................................... 47
2
1. UVOD
Suvremene poslovne uvjete karakterizira otvorenost tržišta i internacionalno poslovanje. Više
od polovice poslovnih transakcija koje se svakodnveno obave u svijetu obavljaju se na
međunarodnim razinama. U takvim poslovnim uvjetima, koje je nametnula globalizacija,
multinacionalne kompanije su doživjele uspon i danas su sudionici gotovo 80% ukupnih
gospodarskih tijekova. Jačina multinacionalnih kompanija je najočitije prikazana njihovim
prihodima, koji kod onih najjačih prelaze bruto domaće proizvode pojedinih zemalja.
Multinacionalne kompanije definiraju obilježja poslovanja na međunarodnoj razini te utječu
na međunarodnu konkurentnost uvelike je potičući. Danas im se predviđa svijetla budućnost,
s obzirom da se globalizacijski trendovi, koji su je od početka poticali u budućnosti
intenziviraju i pojačavaju, te se uz jačanje postojećih, očekuje i uspon novih giganta, kako u
cijelom svijetu, tako i u Hrvatskoj, koja postaje sve prisutniji sudionik međunarodnih
poslovnih procesa.
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Problem istraživanja ovoga diplomskoga rada je utvrditi specifičnosti poslovanja
multinacionalnih kompanija u uvjetima globalizacije i internacionalizacije poslovanja.
Poseban je naglasak jednako tako stavljen na problematiku vezanu za značaj i ulogu
multinacionalnih kompanija u stvaranju međunarodne konkurentnosti. Predmet istraživanja
u ovome radu je istražiti, analizirati i definirati pojam i osnovne značajke multinacionalnih
kompanija te utvrditi osnovna obilježja njihova poslovanja u uvjetima globalizacije. Objekt
istraživanja su multinacionalne kompanije.
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
Radna hipoteza ovoga diplomskoga rada glasi: na temelju konzistentnih spoznaja o
osnovnim značajkama multinacionalnih kompanija te sustavnom analizom njihove pozicije u
procesu globalizacije i internacionalizacije, moguće je pobliže definirati osnovne
determinante poslovanja multinacionalnih kompanija u globalizacijskim uvjetima poslovanja.
Uz radnu hipotezu u radu se koriste i pomoćne hipoteze koje služe u svrhu potvrđivanja radne
hipoteze:
• PH1: konzistentnim spoznajama o multinacionalnim kompanijama moguće je utvrditi
njihove osnovne značajke
3
• PH2: znanstvenim spoznajama o osobitostima globalizacije i internacionalizacije
moguće je definirati specifičnosti multinacionalnih kompanija prilikom poslovanja u
uvjetima globalizacije.
• PH3: sustavnom analizom moguće je pretpostaviti o budućnosti multinacionalnih
kompanija kako na globalnim nivoima tako i u Hrvatskoj.
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja
Svrha istraživanja provedenoga u ovome diplomskome radu je utvrditi učinkovitost
globalnih multinacionalnih kompanija u poslovanju koje nadilazi nekadašnje granice
poslovnih sustava. Stoga je provedeno istraživanje osnovnih značajki globalizacijskoga
procesa, za koji se usko vezuju multinacionalne kompanije, te sukladno tome izmjenjenih
uvjeta poslovanja.
Cilj ovoga istraživanja je definirati pojam multinacionalnih kompanija, osnovna obilježja
globalizacije i internacionalnizacije i poslovanje multinacionalnih kompanija u suvremenim
globalnim poslovnim sustavima. Stoga je potrebno odgovoriti na nekoliko pitanja:
1. Što su multinacionalne kompanije?
2. Koje su njihove osnovne značajke?
3. Što je globalizacija?
4. Što je internacionalizacija?
5. Koji su osnovni globalizacijski trendovi?
6. Kakva je veza multinacionalnih kompanija i globalizacijskoga procesa?
7. Koje su osnovne značajke poslovanja u globalnim multinacionalnim kompanijama?
8. Kakva je budućnost multinacionalnih kompanija? Ž
1.4. Znanstvene metode
U ovome radu je korišten niz znanstvenih metoda za obrađivanje prikupljene materije.
Osnovne znanstvene metode korištene u radu su metoda analize i sinteze, metoda indukcije i
dedukcije, metoda generalizacije i specijalizacije, metoda komparacije i metoda deskripcije.
4
1.5. Struktura rada
Rad je sastavljen od šest tematski povezanih cijelina. Počinje UVODOM u kojemu je
definiran problem, predmet i objekt istraživanja, radna hipoteza i pomoćne hipoteze, svrha i
ciljevi istraživanja, znanstvene metode i struktura rada. U drugome dijelu rada, OSNOVNE
ZNAČAJKE MULTINACIONALNIH KOMPANIJA , definiran je pojam multinacionalnih
kompanija, nastanak i razvoj te vrste istih, te je analizirana uloga istih u procesu globalizacije.
U trećem dijelu rada, ANALIZA POSTOJE ĆEGA STANJA MULTINACIONALNIH
KOMPANIJA , provedena je analiza osnovnih pokazatelja vezanih za poslovanje
multinacionalih kompanija u svijetu. Četvrti dio rada, MULTINACIONALNE
KOMPANIJE KAO SUDIONICI ME ĐUNARODNOGA POSLOVANJA, donosi pregled
značaja multinacionalnih kompanija u internacionalizaciji poslovanja te u ostvarivanju
međunarodne konkurentnosti, te je analizirana uspješna međunarodna suradnja
multinacionalne kompanije. Peti dio rada, PERSPEKTIVE RAZVOJA
MULTINACIONALNIH KOMPANIJA U SVJETLU POTICANJA
MEĐUNARODNOGA POSLOVANJA , se odnosi na proučavanje utjecaja koji
multinacionalne kompanije imaju na rast i razvoj gospodarstava i poslovnih subjekata, te
poteškoće sa kojima se suočavaju kao i perspektive multinacionalnih kompanija u hrvatskom
gospodarstvu. Rad završava ZAKLJU ČKOM koji donosi kratku sintezu cjelokupnoga rada.
5
2. OSNOVNE ZNAČAJKE MULTINACIONALNIH KOMPANIJA
Multinacionalne kompanije se smatraju najznačajnijim plodom globalizacije. Toliko
promicana liberalizacija granica i integracija tržišta potaknula je širenje tokova kapitala,
novca, ljudi i usluga preko granica. Ondašnji pioniri u takvom obliku međunarodnoga posla
bile su danas najveće multinacionalne kompanije. Iako ih i sam naziv definira, u ovome je
poglavlju rada provedena interpretacija osnovnih teoretskih značajki multinacionalnih
kompanija. Poglavlje čine: 1) Pojam multinacionalnih kompanija, 2) Nastanak i razvoj
multinacionalnih kompanija, 3) Vrste multinacionalnih kompanija i 4) Uloga
multinacionalnih kompanija u procesu globalizacije.
2.1. Pojam multinacionalnih kompanija
Iako je po samome nazivu moguće definirati multinacionalne kompanije, često se događa da
upravo termin „multinacionalno“ dovede do iskrivljenoga značenja pojma. Poduzeća mogu
preko granica poslovati na niz načina, a svi ti nazivi nisu obuhvaćeni pojmom
multinacionalna kompanija. Također, pojam multinacionalno uključuje niz sinonimnih riječi
kojima bi se mogao zamijeniti, ali koji dovode do drugačije definicije multinacionalnih
kompanija, pa se kod definiranja pojma multinacionalnih kompanija susreće niz naziva:
internacionalna, supranacionalna ili transnacionalna. Koji od ovih pojmova koristiti ovisi o
strukturi same kompanije.
Upotreba pojma multinacionalne kompanije javlja se prvotno sredinom 50-ih godina 20.
stoljeća, kada je francuski ekonomist Maurice Bye prvi u svijetu pišući svoju knjigu
upotrijebio pojam multiteritorijalna firma. Nakon njega se pojam multinacionalne kompanije
u svome sadašnjem obliku javlja u studiji o problemima američkih poduzeća s inozemnim
poslovnim aktivnostima, kojoj je autor David E. Liliendhal (Jones, 2005., p.4). Od tih
početaka pa sve do danas, pojam multinacionalnih kompanija javlja se u sve većem broju
literatura, te sve učestalije postaje predmet istraživanja. Zanimljivo je spomenuti da su
definirajući multinacionalne kompanije, određeni autori kao primjere navodili IBM, Intel,
General Motors i Nike, kao kompanije koje posjeduju 50% ili više dionica drugoga poduzeća
smještenoga u drugoj zemlji, a upravo su te kompanije danas među vodećim
„multinacionalkama“.
6
Multinacionalne kompanije djeluju u raznim oblicima, strukturama, prema raznim
strategijama, načinima ulaska na tržište te političkim, ekonomskim i socijalnim uvjetima u
kojima posluju. Kako bi se definirala pojava ovih kompanija, potrebno je razmotriti razna
stajališta.
Prema UNCTAD-u, multinacionalnu kompaniju čini grupa ekonomskih jedinki koje neovisno
o pravnom obliku ili sektoru poslovanja djeluju u dvije ili više zemalja, i to u sustavu
odlučivanja koji omogućava da se uz pomoć jednoga ili više centara odlučivanja vodi
konkretna politika i zajednička strategija. Te su jedinke povezane vlasničkim vezama ili na
neki drugi način, tako da jedna ili više njih mogu imati znatni utjecaj na poslovanje ostalih,
osobito kada je riječ o raspodjeli znanja, resursa i odgovornosti (UNCTAD, Comission on
Transnational Corporations, 2013.).
Multinacionalna kompanija je poduzeće ili grupa poduzeća s poslovnim subjektima u dvije ili
više država, dakle struktura kompanije nadilazi nacionalne granice jedne države (moj-
bankar.hr, 2013.). Teoretski, to su više nacionalna poduzeća koja ujedinjuju proizvodnju i
ponudu velikih količina roba u više država te na taj način predstavljaju vrlo važne činitelje
svjetskoga gospodarstva. U njima je koncentriran kapital, znanje i veliki broj zaposlenih, a
razlog njihovog nastanka treba tražiti u zakonitostima tržišnog gospodarstva. Općenito bi se
mogle definirati kao poduzeća koja posjeduju, kontroliraju ili upravljaju proizvodnim
pogonima u nekoliko zemalja svijeta, te su obično ali ne i neophodno krupnih dimenzija i
djeluju u više od jedne zemlje pod jedinstvenom korporacijskom upravom (Salvatore, 1993.,
p.361.).
Multinacionalne kompanije sudjeluju u međunarodnoj trgovini više od tristo godina. Počeci
tih operacija mogu se pronaći kod britanskih i nizozemskih trgovačkih trvtki koje su se bavile
eksploatacijom prirodnih bogatstava kolonija, a poslije njihovog propadanja kod europskih
međunarodnih ulaganja.
2.2. Razvoj i nastanak multinacionalnih kompanija
Interes za multinacionalne kompanije je naglo porastao koncem 20. stoljeća, te se 25% udjela
koje su multinacionalne kompanije imale u ukupnim svjetskim transakcijama 80-ih godina,
ulaskom u novo tisućljeće povećao na 40% sa tendecijama stalnoga rasta. Prva nastojanja da
se udruživanjem kapitala i radne snage stvore što veće kompanije javljaju se u 19. stoljeću,
potkraj prve industrijske revolucije. Prve prave multinacionalne kompanije, kao velika
poduzeća s međunarodnim kapitalom nastaju između dva svjetska rata, a ubrzano se razvijaju
7
tek nakon Drugog svjetskog rata (50-ih godina 20. stoljeća). Nastale su u SAD-u i
Ujedinjenom Kraljevstvu i postupno se širile po industrijskim zemljama Zapadne Europe,
Japanu, zemljama rastuće industrijalizacije, a u novije vrijeme i tranzicijskim zemljama
(Dabić, 2007., p.30). Nastanak multinacionalnih kompanija se preciznije rečeno povezuje sa
osnivanjem većega broja engleskih poduzeća u Indiji nakon što su 1834. godine ukinute
trgovačke privilegije. Neki smatraju da se te trgovačke kompanije ne mogu smatrati
prethodnicima jer nisu formirale proizvodne kapacitete u inozemstvu, nego im je glavna
aktivnost bila trgovina. Međutim, ta poduzeća uistinu jesu preteća multinacionalnih
kompanija, iako se ove današnje od njih prilično razlikuju.
Koncem 19. i početkom 20. stoljeća, multinacionalne kompanije postaju dominantni čimbenik
u mnogim djelatnostima, od trgovine, preko eksploatacije ruda do proizvodnje u
farmaceutskoj, kemijskoj, strojarskoj i drugim industrijama. Poduzeća u svom razvoju od
nacionalnog do multinacionalnoga prolaze kroz nekoliko faza. Počinje opskrbljivanjem
domaćega tržišta, a potom širi aktivnosti na inozemna tržišta, najprije putem prodaje svojih
proizvoda posredstvom stranoga predstavnika pa direktnim trgovačkim prisutstvom, a potom i
proizvodnim prisutstvom na stranim tržištima (Dicken, 2007., p.116).
Među prvim osnovnim poduzećima u inozemstvu bilo je ono koje je osnovao Fridrich Bayer,
vlasnik tvornice kemijskih proizvoda, pokrenuvši 1865. godine pogon u Albanyu, te nakon
njega i u Brazilu. Poslije njega dislociranu proizvodnju na teritoriju druge zemlje napravio je i
Nobel, te poduzeće Singer, koje je ujedno i prvo poduzeće koje je imalo i proizvodnju i
trgovinu uspostavljenu na internacionalnoj razini. U tom periodu sa ciljem rasta i razvoja
poslovanja, širenjem na internacionalne teritorije predvode industrijska poduzeća, koja
dominiraju kolonijama, sirovinama najbogatijim dijelovima svijeta. Najveća prepreka bila je
nemogućnost komunikacije na daljinu i otežan transport. Kada je koncem 19. stoljeća došlo
do razvoja informatizacije i komunikacijskih tehnologija te unaprijeđivanja transportnoga
sustava, multinacionalne kompanije počinju bujati. Krajem 19. stoljeća i početkom 20.
stoljeća niknulo je više od 100 podružnica u inozemstvima, od kojih su se mnoga i danas
zadržala. Ubrzan razvoj doživljavaju tek nakon Drugog svjetskog rata, kada dolazi do
velikoga rasta internacionalizacije i centralizacije kapitala te nastaje novi oblik međunarodne
ekonomske aktivnosti, a to je razvoj proizvodnje izvan nacionalnih granica na osnovi
poticanja izravnih stranih investicija. Danas ih ima više od 2000, a neke od njih ostvaruju
prihod veći od BDP-a razvijenih zemalja. Najviše multinacionalnih kompanija tradicionalno
8
imaju najrazvijenija gospodarstva SAD, Kanada, Japan i ostali „azijski tigrovi“ te razvijene
zemlje Zapadne i Sjeverne Europe (Vojnović, 1977., p.47).
Razvoj multinacionalnih kompanija od njihova početaka pa do danas bi se mogao podijeliti na
četiri faze: (Previši i Ozretić-Došen, 1999., p.447)
• I. faza obuhvaća razdoblje od početka osnivanja nacionalnih i međunarodnih
kartela i trustova do velike krize. Nastanak i okrupnjavanje međunarodnih
poduzeća i konkurentska borba za inozemna tržišta karakteriziraju ovu fazu.
• II. faza obuhvaća razdoblje od tridesetih do pedesetih godina prošloga stoljeća. To
je vrijeme nastanka velikih i divovskih korporacija u koje prerastaju trustovi i
karteli. Glavno je obilježje ove faze odvajanje funkcije vlasništva od funkcije
upravljanja i rukovođenja.
• III. faza obuhvaća razdoblje od 50-ih godina do polovice 70-ih godina. Utjecaj
multinacionalnih kompanija na svjetsko gospodarstvo je veoma snažan,
multinacionalne kompanije nastoje podčiniti svojoj kontroli i zemlje u razvoju. U
ovome razdoblju naglo se razvija zaštita domaćega gospodarstva, te raste otpor
prema multinacionalnim kompanijama, što ih prisiljava na promjenu koncepciju i
strategije u poslovanju, prednost se daje suradnji sa lokalnim poduzećima.
• IV. faza počinje krajem sedamdesetih i traje do danas. Sve veći broj međunarodnih
poduzeća dobiva sve više globalnih obilježja i pojavljuju se nova poduzeća kao
posljedica strahovito brzog razvoja znanosti, tehnologije te sustava komunikacija i
transporta.
Porijeklo suvremenih multinacionalnih kompanija vezano je uz proces koncentracije i
centralizacije kapitala u kapitalizmu. Koncentracija kapitala predstavlja povećanje
individualnog i društveog kapitala pretvaranjem jednog dijela dohotka u kapital i njegovim
dodavanjem kapitala u funkciju. Centralizacije je s druge strane dobrovoljno ili pak nasilno
spajanje postojećih kapitala u jedinstveni veći kapital. Motivi širenja multinacionalnih
kompanija, točnije cilj osnivanja podružnica, bio je u samom početku postojanja istih
stjecanje monopolskih prava nad resursima. Moderne multinacionalne kompanije imaju više
razloga za osnivanje podružnica koje donose jeftiniju radnu snagu, uštedu od transporta,
porezne pogodnosti te proboj na nova tržišta.
Broj multinacionalnih kompanija i njihov značaj nastavit će rasti i u idućim godinama. Naime
globalizacija i otvorenost tržišta koja je s njom povezana, dodatno će jačati konkurentski
pritisak na poduzeća, te će multinacionalne kompanije pod tim pritiskom preseliti dio svoje
9
proizvodnje u zemlje u kojima su faktori proizvodnje dostupniji ili jeftiniji. Pod utjecajem
postojećih multinacionalnih kompanija, točnije rečeno poučeni njihovim iskustvima, druga
dotada nacionalna poduzeća sele svoja postrojenja preko granica. O važnosti multinacionalnih
kompanija govore brojke da multinacionalne kompanije ostvaruju prihode u visini 30% bruto
domaćeg proizvoda svijeta, realiziraju preko 75% svjetske razmjene roba i usluga te oko 80%
razmjene tehnologija i managerskih umijeća, te da je unutar razvijenih zemalja smješteno
preko 90% ukupnog broja multinacionalnih kompanija (Crkvenac, 1995., p.41).
2.3. Vrste multinacionalnih kompanija
Jednako kao što postoji i cijeli niz raznih naziva koje se koriste u svrhu definiranja
multinacionalnih kompanija, postoji i niz obilježja istih prema kojima ih je moguće
razvrstavati. Prije same analize vrsti multinacionalnih kompanija, spomenut će se distinkcija
između dva zasigurno najčešće poistovjećivana pojma u ovoj domeni: multinacionalne
kompanije i transnacionalne kompanije.
Naime, dok su multinacionalne kompanije imale statične podružnice, takozvane afilijale i
poduzeća u raznim zemljama, transnacionalne kompanije preskaču granice, prepreke, izdižu
se izvan njih i žive u svjetskim razmjerima. Također, dok se u multinacionalnim kompanijama
upravlja iz središnjice, a afilijacije djeluju po naputcima središnjice, u transnacionalnim
kompanijama se jedino iz središnjice koristi nacrt i program rada točnije strategija, dok se sve
drugo radi „abroad“, te poduzeća imaju visoku stopu samostalnosti, vlastitu odgovornu
upravu i snose svoj rizik (Crkvenac, 1995., p.127).
Međutim, potrebno je naglasiti kako je sve većim utjecajem globalizacije razlikovanje ova
dva pojma sve manje, te se nerijetko događa da se poistovjećuju, ne zbog ljudske greške i
pogrešne interpetacije, nego isključivo zbog izmijenjenih obilježja i jedne i druge. Ekonomski
interesi multinacionalnih kompanija isprepleteni su raznim ekonomskim i političkim
interesima zemlje u kojoj djeluju, kako na unutarnjoj, tako i na vanjskoj razini. Kako vanjska i
unutarnja okolina djeluje na multinacionalne kompanije, tako i multinacionalne kompanije
djeluje na okolinu. Multinacionalna kompanija ima jedno jedinstveno obilježje:
multinacionalnost.
10
Međutim, između niza multinacionalnih kompanija postoje i značajne razlike: (Dabić, 2007.,
p.36)
• U organizacijskim modelima razlikuju se multinacionalne kompanije prema središtu
upravljanja i prema organizacijskoj strukturi (centralizirano-decentralizirano,
funkcijsko-predmetno)
• U broju akcijskih centara (jedan ili više)
• U pripadnosti jednoj ili više ekonomskih grana
• U oblicima vlasništva, koje može biti državno, jednoznačno većinsko vlasništvo,
većinsko vlasništvo grupe te široko vlasništvo malih dioničara
• U stupnju samostalnosti poduzeća unutar multinacionalnih kompanija, pa tako mogu
djelovati nacionalno i multinacionalno
• U spremnosti na izoženost javnosti, koja ovisi o sjedištu, pravnom obliku
multinacionalne kompanije te zakonodavstvu,
• U ovisnosti o prometu, kapitalu, upravljačkim kadrovima, lokaciji pogona i
istraživačkim centrima.
Uz navedene razlikovne kriterije, niz je drugih, po kojima se multinacionalne kompanije
međusobno razlikuju. U praksi je uobičajeno razlikovanje prema tri kriterija, koja su
navedena u nastavku.
Multinacionalne kompanije se mogu podijeliti u tri skupine s obzirom na kriterij
centraliziranosti odlučivanja: (Mrkušić, Petrić-Mrkušić, 1988., p.166)
• Ekocentrične multinacionalne kompanije kod kojih je sjedište u jednoj zemlji, a
podružnice nemaju nikakvu samostalnost,
• Policentrične multinacionalne kompanije koje imaju sjedište u jednoj zemlji, razne
aktivnosti u više zemalja s tim da podružnice u inozemstvu imaju izvjesnu
samostalnost,
• Geocentrične multinacionalne kompanije koje imaju više samostalnih međusobno
povezanih kompanija širom svijeta.
11
Na temelju razlika u ekonomskom okruženju i različitih uvjeta privređivanja, multinacionalne
kompanije se dijele na dva tipa: (Mrkušić, Petrić-Mrkušić, 1988., p.166)
• Troškovno orijentirani tip multinacionalnih kompanija čija su osnovna motivacija što
manji troškovi. Orijentirane su jeftinijim izvorima sirovina i energije, jeftinijom
radnom snagom i blažim oporezivanjem.
• Plasmansko orijentirani tip multinacionalne kompanije, kojima je cilj proširenje tržišta
formiranjem afilijacija na drugim tržištima i organiziranjem proizvodnje na tim
tržištima. Proizvodnjom tih proizvoda u drugoj zemlji oni postaju domaći na tom
terenu, te tako izbjegavaju carinjenja i druge uvozne pristrojbe.
Multinacionalne kompanije je moguće razlikovati i sa gledišta organizacije proizvodnoga
procesa. U tome se slučaju razlikuju: (Mrkušić, Petrić-Mrkušić, 1988., p.167)
• Vertikalno integrirane multinacionalne kompanije, kod kojih kompanija uspostavlja
afilijaciju koja matičnu kompaniju opskrbljuje sirovinama ili dijelovima. Vertikalno
organizirane multinacionalne kompanije organiziraju proizvodni proces tako da se u
jednoj zemlji proizvodi jedan dio proizvoda, a u drugoj zemlji drugi dio. Vertikalno
povezivanje podrazumijeva širenje kompanije u širinu i dubinu.
• Horizontalno integrirane multinacionalne kompanije su kompanije koje imaju istu
vrstu pogona u raznim zemljama, koji proizvode iste grupe poizvoda, zasnovane na
istoj tehnologiji i namijenjene istim potrošačkim grupama. Horizontalne
multinacionalne kompanije organiziraju cjelokupni proizvodni process u svakoj
zemlji.
• Konglomeratski (kružno) integrirane multinacionalne kompanije jesu kompanije koje
osnivaju afilijacije koje spadaju u drugi sektor i nemaju veze sa matičnim jedinicama
zajedničkih obilježja u pogledu proizvodnje, tehnologije, potrošača ili pak marketinga.
Kapital se investira u različite djelatnosti za koje se procjenjuje da će u pojedinim
zemljama ovisno o njihovim komparativnim prednostima dati najveći povrat na
uloženi kapital.
Neovisno o obliku multinacionalne kompanije, njihova jačina je neupitna. Faktor koji je
ponajviše utjecao na uspon multinacionalnih kompanija na svjetskoj gospdarskoj sceni je
svakako globalizacija i svi njome popraćeni procesi.
12
2.4. Uloga multinacionalnih kompanija u procesu globalizacije
Globalizacija je svjetski fenomen, proces koji je do 80-ih godina XX. stoljeća bio potpuno
nepoznat, a danas se smatra ključnim uzrokom svih promjena koje se događaju u svijetu.
Prema brojnim ekonomistima i znanstvenicima globalizacija postoji još od kraja 19. stoljeća,
ali ju je društvo počelo otkrivati, proučavati i poticati tek 80-ih godina. Naime, osamdesetih
godina započela je skupina procesa koji će bitno izmijeniti sliku svijeta kakav je nekad bio. U
tom kontekstu sve se češće spominju multinacionalne kompanije nazivajući ih najvažijim
plodovima globalizacije. Da bi se shvatio učinak koji multinacionalne kompanije imaju na
globalizacijski proces potrebno je taj proces prvo definirati. U tome pogledu stručnjaci i
znanstvenici diljem svijeta nailaze na problem. Zbog multidimenzionalnosti globalizacije ne
postoji jedna jedinstvena definicija. Globalizacija je dinamičan proces koji se intenzivno
događa i ona je na neki način neizbježna, s obzirom na napredak tehnologije. Globalizacijski
su procesi veoma snažni te se javljaju u cijelom svijetu, iako ne s jednakim posljedicama za
sve zemlje. Sukladno globalizacijskim trendovima i perspektivi, očekuje se još veće
intenziviranje globalizacije (Franjić, 2000., p.112).
Ne postoji jedna jedinstvena definicija globalizacije, upravo zbog njene složenosti i
višedimenzionalnosti, pa ju je moguće tumačiti kroz prizmu politike, sociologije, ekonomije i
drugih nauka. Pojednostavljeno se može definirati kao skup prekograničnih procesa,
pokrenutih nezapamćenim razvojem moderne tehnologije. Razvoj moderne tehnologije je
doveo do ubrzanja ekonomskih procesa, a odražava se u socijalnoj, političkoj, kulturnoj i
svim drugim područjima sveukupnog života, odnosno globalnog je značenja. Dvije temeljne
pokretačke snage globalizacije su bile: napredak u telekomunikacijskoj infrastukturi i razvoj
interneta. Stoga, globalizaciju prije svega odlikuje nezapamćen i ubrzan razvoj moderne
tehnologije, zbog čega se njeno značenje uspoređuje sa značenjem industrijske revolucije iz
19. stoljeća, te se i naziva nova informacijska revolucija. Razvoj tehnologije, prije svega izum
interneta, koji je doveo do ubrzanoga razvoja informacijsko-komunikacijske tehnologije,
stvorio je uvjete povećane povezanosti i ubrzane komunikacije, neovisno o prostornoj
udaljenosti. Ovi uvjeti olakšane komunikacije omogućili su ubrzanje i povećanje ekonomskih
aktivnosti između država, koje su sada mogle poslovati sasvim normalno, neovisno o
prostornoj udaljenosti i državnim granicama. Ubrzan protok informacija, kapitala, usluga,
proizvoda i ljudi, u svijetu u kojem je promijenjen značaj međudržavnih granica, stvorio je
nove društvene, političke, ekonomske i kulturne odnose i svijet potpuno drugačiji od onog
kakav je bio prije tih presudnih 1980-ih godina.
13
Globalizacija, kao što je navedeno je multidimenzionalni proces, koji ima nekoliko dimenzija,
područja u kojima se odvijaju i na koje utječu globalizacijski procesi. Bitno je naglasiti da te
dimenzije nisu odvojene jedna od druge, nego je globalizacija sveukupnost njihove
međupovezanosti i isprepletenosti. Osnovne globalizacijske dimenzije jesu: (Mešić, 2007., p.
5-6)
• Ekonomska dimenzija koja se odnosi na ogroman porast trgovine, investiranja,
pojačane i povećane financijske tokove, stvaranje globalnog, jedinstvenog svjetskog
tržišta, transnacionalno integriranu prozvodnju, kraj nacionalnih ekonomija, prostorno
i vremenski neograničene puteve biznisa, gospodarske zakone koji su globalni,
svjetski. Pojačane ekonomske i trgovinske aktivnosti.
• Društvena dimenzija globalizacije odnosi se na svijet u globalu, koji sve više postaje,
kako je McLuhan predvidio, 'globalno selo'. Tehnološki napredak, promijenjeni
ekonomski poredak i ostale dimezije, utječu također na društvenu sliku svijeta i
omogućuju formiranje novog, drugačijeg, globalnog društva. Nova vrsta komunikacije
omogućuje stvaranje 'društva na daljinu', što je u potpunosti različito od tradicionalnog
društva i druženja kakvo poznajemo. No, to ne znači i nestajanje tih tradicionalnih
oblika. Društvena globalizacija su i povećane migracije ljudi preko granica, te nove
društvene veze i smjernice.
• Politička dimenzija globalizacije obilježena je i dalje teritorijalnošću, državnim
uređenjem i razgraničenjem svijeta, no međudržavni i politički odnosi promijenjeni su
u proteklih dvadeset i pet godina. Politika je sve više globalna, ona nije predmet
isključivo jedne države, a njene posljedice imaju globalno značenje. Politička pitanja
više nisu predmet isključivo jedne države, nego su one predmet globalnog značenja i
zahtijevaju takav pristup. Države više nisu u mogućnosti postupati samo u odnosu na
sebe i svoje interese, nego globalno, planetarno, u odnosu prema čitavom svijetu.
Zahvaljujući internetu kao tehnološkom sredstvu ubrzanog poslovanja i transakcija,
državne granice i zakoni imaju smanjen, promijenjen značaj, jer sada poslovi i
komunikacije nisu toliko ograničeni njima.
• Kulturna dimenzija globalizacije odražava se kroz otvorenost kulture i međusobnu
komunikaciju, koju omogućava informatizacija. Pojačana trgovina i trgovinski tokovi
također idu u prilog tome. Svijet globaliziran u jednu zajednicu znači i ispreplitanje
različitih svjetskih kultura. Međutim, nisu rijetke kritike na račun globalizacije u
području kulture – zbog dominantnog svjetskog položaja SAD-a - da je ona zapravo
14
put ka uniformnosti svijeta, zahvaljujući istoj takvoj dominaciji američke kulture i
jezika u odnosu na druge kulture. Mnogi se pribojavaju da je globalizacija zapravo
'amerikanizacija' ili pozapadnjenje svijeta.
• Ekološka dimenzija globalizacije upućuje na povećane ekološke probleme,
uzrokovane između ostalog i pojačanom modernizacijom i industrijalizacijom.
Razmjeri ekološke globalizacije, točnije ekoloških problema, povećali su se usporedno
s povećanjem opsega i intenziteta ostalih globalizacijskih dimenzija.
Dva temeljna poticaja za razvoj multinacionalnih kompanija kao vodećih nositelja
globalizacije jesu razvoj informacijsko komunikacijskih tehnologija i integracija tržišta,
odnosno liberalizacija. Ta dva procesa omogućila su brisanje nekadašnjih fizičkih granica i
prepreka kretanju, napose trgovini. Globalizacija je proces koji je donio multinacionalne
kompanije na scenu kao nove vodeće globalne igrače. Slobodan protok kapitala i roba,
maksimizacija profita kao poticaj i cilj poslovanja multinacionalnih kompanija, zaštićeni su i
ohrabreni zakonskim okvirima i mjerama koje donose organizacije kao što su Svjetska
trgovinska organizacija (WTO), Svjetska banka (WB) i Međunarodni monetarni fond (MMF),
u pravilu sve međunarodne institucije, a djelovanje i odredbe istih podržavaju i provode
nacionalna nadležna tijela. Pravila i zakoni slobodnog tržišta daju korporacijama slobodu i
dovoljno širok prostor djelovanja na globalnoj razini.
Posebice je značajno naglasiti ekonomsku notu globalizacije, koja je kao trend ubrzanog
razvoja masovnih komunikacija, informacijskih tehnologija i brisanja granica vremena i
prostora utjecala na smanjivanje vremenske distance, približavanje dalekih zemalja i početak
stvaranja globalne kulture. Na drugoj strani, uklanjanje granica utjecalo je na formiranje
globalnih financijskih tržišta i omogućavanje ekonomskog djelovanja u globalnim
razmjerima. Globalizacija gospodarstva kao temelj procesa koji za sobom povlači sve ostale
oblike globalizacije snažno utječe na nezaustavljiv porast trgovine i investiranja, pojačane i
povećane financijske tokove, stvaranje globalnog, jedinstvenog svjetskog tržišta,
transnacionalno integriranu proizvodnju i slabljenje nacionalnih ekonomija.
Iako je niz literatura koje navode multinacionalne kompanije kao produkte globalizacije,
navedeno nije točna pretpostavka. Naime, multinacionalne kompanije nisu nova pojava, stoga
se njihovo značenje ne vezuje isključivo za procese globalizacije, međutim proces
globalizacije, sa svim svojim osobitostima, predstavlja razdoblje preokreta za kompanije, dok
je sama pojava kompanija usko vezana uz prvu industrijsku revoluciju kada su stvorene
15
okolnosti za početak i šire djelovanje kompanija. Prema definiciji globalizacije, moguće je
opisati ju kao rezultat djelovanja triju komponenata: (Bedeković, Golub, 2011., p.58)
• suvremene tehnologije,
• ekonomije obujma i
• multinacionalnih kompanija.
Suvremeni razvoj transporta i tadašnje tehnologije, koji je potaknula globalizacija omogućuje
poslovanje kompanijama na međudržavnoj i međukontinentalnoj razini.
Samom procesu globalizacije prethodile su značajne reforme u postojećim zakonodavstvima,
te uvođenje neoliberalizma, doktrine koja je promicala slobode kretanja i otvorenost tržišta. U
takvom okruženju, gotovo su sve zemlje na sebi svojevrsne načine privlačile prijekopotreban
kapital iz inozemstva, najčešće razvijenih zemalja, te taj isti usmjeravale u razvoj, poticanje
proizvodnje, tehnologiju te društveni napredak prouzrokovan time. Upravo se multinacionalne
kompanije, kojima je sjedište u razvijenim zemljama, smatraju savršenim izvorom kapitala i
inozemnim investitorom. Ove kompanije omogućavaju transfer tehnologije po najmanjim
troškovima te dovode do razvoja i unaprijeđenja zemalja, koje se razvijaju a koje potražuju
kapital za razvoj. Multinacionalne kompanije se u svjetlu globalizacije, vide kao izvor novih
radnih mjesta u zemljama u koje se „useljavaju“, izvor najnovijih tehnologija i znanja, …
Međutim, ne ostaje sve na pozitivnim efektima globalizacije i multinacionalnih kompanija.
Ove kompanije se u određenim dijelovima svijeta pokazuju u potpuno suprotnom svijetlu, te
svojim poslovanjem i funkcioniranjem dovode do iskorištavanja postojećih zemljinih resursa,
produbljujući na taj način jaz između siromašnih i bogatih i odlijevajući stvorenu novu
vrijednost u razvijene zemlje. Multinacionalne kompanije temelje svoju proizvodnju, pa i
sami uspjeh, na primjeni visoke tehnologije i relativno jeftinoj radnoj snazi. Razvoj tehnike i
tehnologije omogućava im da dijelove nekog konačnog proizvoda proizvode na raznim
stranama svijeta odnosno u zemljama u kojima je to najjeftinije. Za proizvodnju konačnoga
proizvoda također se odabire zemlja koja ima najpovoljniju lokaciju odnosno gdje je to
najučinkovitije. Podvojenost mišljenja o „dobronamjernosti“ globalizacije, povlačit će kako
danas, tako i u budućnosti mnogobrojne rasprave o ispravnosti i učinkovitosti definicija
multinacionalnih kompanija. Kakogod, multinacionalne kompanije se svrstavaju među
najuspješnije kompanije suvremenoga doba, te koliko god negativnih učinaka implicirale, oni
pozitivni, u pogledu doprinosa istraživanja i razvoja, novih znanja, inovacija, te broja
zaposlenih osoba i profita koji stvaraju, zasjenjuju te negativne i označavaju grupacije
multinacionalne kompanije kao vodeće globalne ekonomske subjekte.
16
3. ANALIZA POSTOJE ĆEGA STANJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA
Multinacionalne kompanije ostvaruju najveće prihode ukoliko se promatra gospodarstvo na
globalnoj razini. Poslovanje multinacionalnih kompanija se mjeri ostvarenim učincima,
točnije ostvarenim prihodima. U nastavku ovoga rada prikazano je poslovanje kompanija.
Ovo se poglavlje sastoji od dva dijela: 1) Pokazatelji poslovanja multinacionalnih
kompanija i 2) Vodeće multinacionalne kompanije i rezultati njihova poslovanja.
3.1. Pokazatelji poslovanja multinacionalnih kompanija
Broj multinacionalnih kompanija i njihova ekonomska snaga svakodnevno se povećavaju.
Njihova se moć temelji na njihovim globalnim dimenzijama, kao i tehnologijom, znanjima i
financijskim sredstvima koje one posjeduju. Rastuća moć omogućava im značajan utjecaj na
cjelokupno gospodarstvo a i cjelokupnu sferu društvenoga života. Ekspanziji i jačanju
multinacionalnih kompanija na svjetskoj gospodarskoj sceni pogoduje zakonodavstvo i
regulativa koja je po njih sve pogodnija i fleksibilnija. Danas se multinacionalne kompanije
javljaju kao vodeće kompanije uz one koje su isključivo u državnom vlasništvu. Mišljenje je
sve većega broja stručnjaka kako su multinacionalne kompanije snažnije od suverenih država
te kako su upravo one subjekti koji mogu olako zlouporabiti moć, koja im se zakonom
dodjeljuje. Od sto vodećih svjetskih ekonomija na svijetu, 51 je multinacionalna kompanija,
dok su njih 49 državne ekonomije. O jačini multinacionalnih kompanija govori i pokazatelj,
koji uzima u obzir BDP svih država svijeta izuzev devet najbogatijih zemalja. U usporedbi sa
ukupnim svjetskim BDP-om, dvjesto najbogatijih multinacionalnih kompanija ostvaruje veći
BDP, po čemu su ekonomski moćnije. Multinacionalne kompanije drže čak 90% tehnologije i
patenata, dok 500 najvećih svjetskih multinacionalnih kompanija drži čak 70% od ukupne
svjetske trgovine. U nastavku ovoga poglavlja obavljena je analiza pokazatelja poslovanja i
ekonomske moći vodećih svjetskih multinacionalnih kompanija (Anderson, Cavanagh, 2000.,
p.3). Slijedeća tablica pokazuje kretanje osnovnih pokazatelja poslovanja multinacionalnih
kompanija u svijetu.
17
Tablica 1. Pokazatelji poslovanja najvećih 2000 multinacionalnih kompanija, 2004.-
2010.godine
2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010
Prihodi (milijarda $) 19.39 21.93 24.13 26.58 29.78 32.04 30.00
Profit (milijarda $) 0,76 1,30 1,71 2,18 2,36 1,63 1,41
Broj zaposlenih (milijuni) 64.11 66.26 67.53 69.94 72.38 75.13 76.23
Broj zemalja 51 52 55 57 60 62 62
Izvor: Samostalna izrada studenta prema Forbes.com, Global High Performers, online:
http://www.forbes.com/lists/global-high-performers-full-list.html (pregledano 24.04.2013.)
Pokazatelji prikazani u tablici ukazuju na rastuću ulogu i značaj multinacionalnih kompanija
na globalnoj sceni. Podaci su odraz poslovanja vodećih 2000 kompanija na svijetu, od kojih
su na prvim mjestima svrstane vodeće multinacionalne kompanije. Moguće je zamjetiti kako
se u periodu od 2004.-2010.godine profit multinacionalnih kompanija povećavao sve do
prekretnice, nazvane vrhuncom globalne krize, koji je 2008. godine bacio sva gospodarstva na
koljena, a samim time i multinacionalne kompanije. Njihovi profiti se smanjuju, nakon čega
je uslijedio lagani oporavak od 2009. godine do danas, koji još uvijek traje. Usporavanje
gospodarske aktivnosti se nije odrazilo na zapošljavanje kompanija, također ni na zatvaranje
pogona, na što ukazuje kontinuirani trend rasta broja zaposlenih.
Iako je gospodarska kriza i s njom povezano usporavanje poslovne aktivnosti utjecalo na
poslovanje poduzeća, nije utjecalo na smjenu onih najjačih. Već duži niz godina u samome
vrhu vodećih multinacionalnih kompanija u svijetu, sukladno ostvarenim prihodima, nalazi se
nekoliko svjetskih poznatih kompanija. U nastavku ovoga poglavlja analizirana je ekonomska
moć vodećih kompanija u svijetu.
3.2. Vodeće multinacionalne kompanije i rezultati njihova poslovanja
Rastuća moć multinacionalnih kompanija dovodi do lagane brige zbog sve većega utjecaja
kojega kompanije imaju, što se u pojedinim gospodarskim granama odražava na monopol u
rukama multinacionalnih kompanija. Naime, u pojedinim gospodarskim granama, dolazi do
stanja u kojemu sve manje multinacionalne kompanije kontrolira sve više tržišta. U nastavku
je analiziran udio i obujam poslovanja vodećih multinacionalnih kompanija u svijetu.
18
Tablica 2. Najveće multinacionalne kompanije u 2012. godini prema kriteriju ukupnoga
ostvarenoga prihoda
Država Sektor djelatnosti
Prihod (milijuni
$)
Profit (milijarde
$)
Wal-Mart Stores SAD Maloprodaja 421.849 16.389
Royal Dutch Shell Nizozemska Naftna industrija 378.152 20.127
Exxon Mobil SAD Naftna industrija 354.674 30.460
BP UK Naftna industrija 308.928 -3.719
Sinopec Group Kina Naftna industrija 273.422 7.629
China National
Petroleum KIna Naftna industrija 240.192 14.367
State Grid Kina Električna energija 226.294 4.556
Toyota Motor Japan Automobilska industrija 221.760 4.766
Japan Post Holdings Japan Konglomerat 203.958 4.891
Chevron SAD Naftna industrija 196.337 19.024
Total Francuska Naftna industrija 186.055 14.001
ConocoPhilips SAD Naftna industrija 184.966 11.358
Volkswagen Njemačka Automobilska industrija 168.041 9.053
AXA Francuska Osiguravajuća industrija 162.236 3.641
Fannie Mae SAD Financijska industrija 153.825 -14.014
General Electric SAD Elektronska industrija 151.628 11.644
ING Group Nizozemska Osiguravajuća industrija 147.052 3.678
Glencore International Švicarska Metalo rudarska industrija 144.978 1.291
Berkshire Hathaway SAD Konglomerat 136.185 12.967
General Motors SAD Elektronska industrija 135.592 6.172
Izvor: Samostalna izrada studenta prema Forbes.com, The Global 2000., online:
http://www.forbes.com/lists/2010/18/global-2000-10_The-Global-2000_Rank.html
(pregledano 24.04.2013.)
Tablica pokazuje vodećih 20 multinacionalnih kompanija prema Forebsovoj listi The Global
2000. Prema podacima iz tablice moguće je zaključiti kako su vodeće multinacionalne
kompanije locirane u narazvijenijim zemljama svijeta te Kini kao jednom od modernih
najbrže rastućih gospodarstava. U pogledu industrijskih sektora u kojima posluju vodeće
multinacionalne kompanije najznačajnije je spomenuti naftnu industriju, koja je velikim
dijelom u rukama globalnih multinacionalnih kompanija. Uz naftnu industriju
multinacionalne kompanije se sa sve većim tržišnim vrijednostima nalazi i u elektronskoj
industriji, proizvodnji električne energije, automobilskoj industriji, osiguravajućoj industriji,
konglomeratima, industriji financijskih usluga,...
19
Najznačajnija a ujedno i najstarija multinacionalna kompanija je Wal-Mart Stores,
multinacionalna kompanija koja se već godinama nalazi na samom vrhu ljestvica prema
pokazateljima o poslovanju. Ovo je jedna od rijetkih multinacionalnih kompanija koje posluju
u sektoru maloprodaje istovremeno ostvarujući značajan rast i najveće prihode od obavljanja
djelatnosti. Sukladno tome, Wal-Mart Stores se nalazi i među vodećim kompanijama prema
tržišnoj vrijednosti kompanije, što prikazuje slijedeća tablica.
Tablica 3. Najveće multinacionalne kompanije u 2012.godini prema tržišnom udjelu, izraženo
u milijardama $
Kompanija
Tržišna
vrijednost
(milijarda $)
Apple 416,6
Exxon Mobil 400,4
Google 268,4
PetroChina 261,2
Berkshire Hathaway 252,8
General Electrics 243,7
Wal-Mart Stores 242,5
IBM 239,5
ICBC 237,3
Microsoft 234,8
Izvor: Samostalna izrada studenta prema Forbes.com, The World's Biggest Public Companies,
online:
http://www.forbes.com/global2000/#page:1_sort:6_direction:desc_search:_filter:All%20indus
tries_filter:All%20countries_filter:All%20states (pregledano 24.04.2013.)
Kako bi se shvatila vrijednost ovoga pokazatelja potrebno je u prvome redu definirati sam
pojam tržišne vrijednosti nekoga poduzeća. Tržišna vrijednost je vrijednost poduzeća
ostvarena u trenutku njegove kupoprodaje, rezultat je pregovora i postizanja dogovora među
zainteresiranim stranama (Limun.hr, 2013.). Stoga je moguće zaključiti kako je Apple
zasigurno jedna od vodećih kompanija u svijetu, sa tržišnom vrijednosti od čak 416,6 milijardi
američkih dolara. Uvjerljivo je slijedi kompanija Exxon Mobil, dok se tek sa kojih 100
milijardi manjom tržišnom vrijednosti nalaze Google, Petrochina, Berkshire Hateway, …
20
Značajan doprinos povećanju ili barem održavanju tržišne vrijednosti donosi prihod od
prodaje koji ostvaruje kompanija, odnosno njegov rast. Poželjno je ostvarivanje čim veće
stope rasta, što upućuje na razvoj poslovanja, te bi se u kontekstu multinacionalnih kompanija
to moglo razumjeti kao širenje poslovanja na multinacionalnom nivou. Slijedeća tablica
pokazuje prosječne stope rasta prihoda od prodaje multinacionalnih kompanija.
Tablica 4. Prosječne petogodišnje stope rasta prihoda od prodaje (%)
Kompanija
Prosječan
rast (%)
Apple 39.6
Tata Motors 39.2
Celgene 38.7
BRF-Brasil Foods 37.6
Vmware 36.0
Las Vegas Sands 32.1
Intercontinental Exchange 31,30
Priceline.com 30,60
Agrium 27,70
Google 26,30
Izvor: Samostalna izrada studenta prema Forbes.com, Global High Performers, online:
http://www.forbes.com/lists/global-high-performers-full-list.html (pogledano 24.04.2013.)
Apple, osim najvećega tržišnoga udjela ostvaruje i najveće prosječne stope rasta prihoda u
petogodišnjem razdoblju. Uz Apple, kao vodeću multinacionalnu kompaniju, na listi
poduzeća koja ostvaruju najveće stope rasta nalaze se i druge značajnije multinacionalne
kompanije, među kojima je zasigurno Google. Ovime je nemoguće demantirati pretpostavku
da je upravo ICT doprinio poticanju globalizacije te da je ICT sektor jedan od
najrasprostranjenijih sektora globalne ekonomije, čiji subjekti nadilaze sve granice i prepreke.
Multinacionalne kompanije, kako zasebno, tako i ukupno ostvaruju rast prosječnih stopa
povećanja prihoda. Jednako tako porast se stalno odvija i u kategorijama profita, broja
zaposlenika, ukupnog broja zemalja u kojima se posluje,… Sve veća otvorenost zemalja,
liberalizacija tržišta i sve veće kretanje ljudi, kapitala i poslovnih subjekata omogućit će
kontinuirani porast udjela multinacionalnih kompanija na globalnim tržištima te dovesti do
novih multinacionalnih kompanija koje će imati perspektivu rasta i razvoja.
21
4. MULTINACIONALNE KOMPANIJE KAO SUDIONICI ME ĐUNARODNOGA
POSLOVANJA
Razvoj multinacionalnih kompanija doveo je do detaljnjijeg proučavanja međunarodnoga
poslovanja, koje postaje samostalna znanstvena disciplina. Međunarodno se poslovanje može
definirati kao znanstvena disciplina koja izučava pravila kojima se reguliraju međunarodni
gospodarsko-ekonomski odnosi. Među najznačajnijim sudionicima međunarodnoga
poslovanja javljaju se multinacionalne kompanije na koje otpada više od polovine ukupne
prekogranične trgovine. Sudeći prema postojećem stanju i budućim predviđanjima za
poslovanje multinacionalnih kompanija, multinacionalne kompanije će odigrati značajnu
ulogu u kreiranju trendova međunarodnoga poslovanja. U ovome je poglavlju analizirana
pozicija multinacionalnih kompanija kao vodećeg aktera u međunarodnom poslovanju, kroz
tri potpoglavlja: 1) Uloga multinacionalnih kompanija u internacionalizaciji poslovanja,
2) Multinacionalne kompanije i međunarodna konkurentnost i 3) Primjeri najuspješnije
međunarodne suradnje u području multinacionalnih kompanija.
4.1. Uloga multinacionalnih kompanija u internacionalizaciji poslovanja
Internacionalizacija je čin prelaska međunarodnih granica s određenim poslovnim interesom.
Pojam obuhvaća različite pojave od internacionalizacije poslovnih grana i tržišta pa sve do
internacionalizacije pojedinih poslovnih aktivnosti poduzeća, te se odnosi na ulazak stranih
poduzeća na domaće tržište ali i izlazak domaćih poduzeća na inozemna tržišta. Osnovni
ciljevi internacionalizacije jesu ekonomski rast i povećanje troškovne učinkovitosti, dok se
pod motivima navode zasićenost domaćega tržišta i tržišni potencijal ciljanoga tržišta
(Ozimec, Knežević, 2007.). Internacionalizacija poslovanja sve više postaje uvjet opstanka
poduzeća, neovisno o veličini i obujmu aktivnosti. Posljedica je ta da internacionalizacija i
globalizacija stvaraju temeljne značajke početka stoljeća, pa i tisućljeća. Internacionalizacija
poslovnih transakcija, shvaćena kao težnja takvih aktivnosti preko nacionalnih granica nije
novi fenomen globalne ekonomije, tijekom poslijeratnoga razdoblja ostvarilo je nezapamćene
promjene pod utjecajem nekoliko faktora, kao što su: proces poslijeratne rekonstrukcije,
institucionalizacija međunarodnih ekonomskih odnosa, progresivno smanjenje prepreka
trgovinskim tijekovima i međunarodnih financija, troškova transporta i komunikacija,
tehničke aranžmane transporta, ekspanziju transnacionalnih poslova. Neovisno o veličini ili
obujmu subjekata koji posluju, poslovni razvoj diljem svijeta pokušava postati uvjet
postojanja za poduzeća i poslovne strategije moraju odgovarati na zahtjeve globalizacije.
22
Aktivno sudjelovanje u internacionalizacionalnoj podjeli poslova osjetljiva je komponenta
razvojnoga procesa svake pojedine zemlje. Izražavajući veze koje su utemeljene između
zemalja u procesu razvoja proizvodnje i međunarodne trgovine, međunarodna podjela rada je
globalni fenomen koji se javlja u globalnim ekonomijama povećavajući povezanost.
Ekonomski napredak zemlje zavisi, između ostaloga, o stupnju mobilizacije i intenzivno
koristi vlastite ljudske resurse (ljudski, materijalni i financijski) kao i trud svake pojedine
nacije koja ne može biti izolirana iz svjetskoga ekonomskoga kruga.
Sudjelovanje u međunarodnoj podjeli rada i posredno u svjetskom ekonomskom krugu će
vjerovatno povećati trud svake zemlje i ubrzati ekonomski napredak svih država. Kao
rezultat, opći ekonomski napredak čovječanstva je rezultat ekonomskog napretka pojedinih
zemalja i razmjene vrijednosti materijalnoga i nematerijalnoga među njima. Svjetska
ekonomija danas nije samo jednostavni zbroj nacionalnih ekonomija i povezanih nacionalnih
tržišta nego globalno univerzalni sustav, jedinstvo kroz veze između podsustava, komponenti,
i kroz njegovu strukturu je značajno heterogeno i kontradiktorno. Razina ekonomskoga
razvoja mnogih zemalja, kao i stupanj diverzifikacije i specijalizacije svjetske proizvodnje,
određuje stupanj integracije nacionalnih ekonomija u svjetsku ekonomiju, koja se razlikuje od
nacionalne ekonomije i ekonomije grupe zemalja. Integracijski proces ekonomskih
međudržavnih odnosa i konačno, globalizacija, uključuje ukidanje zabrana, harmonizaciju
regulativa kako bi se olakšao razvoj trgovine, ekspanziju multinacionalnih suradnji,
tehnološki transfer, poboljšanje pristupačnosti međunarodnih financijskih tečajeva (Ozimec,
Knežević, 2007.).
Globalizacija i otvorenost tržišta, koja je sa njom povezana, pojačavaju konkurentski pritisak i
na mala i na velika poduzeća. Pod tim pritiskom multinacionalne kompanije su preselile i
preseljavaju dio svoje proizvodnje u zemlje u kojima su faktori proizvodnje jeftiniji i
dostupniji. Uočavajući prednosti što ih multinacionalne kompanije uživaju zbog toga i mnoga
multinacionalna poduzeća nastoje učiniti isto. Tako internacionalizacija proizvodnje pojačava
konkurentnski pritisak na internacionalizaciju proizvodnje.
23
Internacionalizacija proizvodnje uzrokovana je kombinacijom čimbenika koji su različiti za
različite djelatnosti i zemlje no najznačajniji su slijedeći: (Brooks, p.28)
• Politika liberalizacije, odnosno politika otvaranja nacionalnih tržišta kako robama,
tako i inozemnim investicijama te raznim oblicima nevlasničkih poslovnih veza,
• Brze tehnološke promjene, s rastućim troškovima i rizicima, učinile su nužnim da
poduzeća posluju na svjetskom tržištu i kroz to dijele troškove i rizike. Pad cijena
transporta i komunikacija (kao posljedica teholoških promjena) omogućio je
ekonomski racionalnu integraciju proizvodnih aktivnosti lociranih u udaljenim
krajevima i transportiranje poluproizvoda i dijelova na različite lokacije radi sklapanja
finalnoga proizvoda ili radi prodaje.
• Navedeno je uzrokovalo porast konkurencije, te je prisililo nova poduzća da traže nove
putove porasta efikasnosti uključujući prisutstvo na stranim tržištima, kako radi
snabdijevanja, tako i radi premještanja određenih proizvodnih aktivnosti zbog
smanjenja troškova. To je dovelo do novih vlasničkih i ugovornih odnosa i do
premještanja sve većega broja, ranije isključivo internih poslovnih operacija na nove
inozemne lokacije.
Proces internacionalizacije poslovanja je provođen kroz nekoliko faza, s time da je svaka faza
povezana sa oblicima transakcija i specifičnim konceptima: (Paliu-Popa, 2008.)
• Prva faza razvoja međunarodnoga poslovanja je internacionalizacija procesa trgovine
dobrima. Ovoj fazi odgovaraju poslovne transakcije u oblicima međunarodnih
transakcija.
• Druga faza razvoja međunarodnoga poslovanja je internacionalizacija proizvodnje,
koja može biti obavljena kroz razne oblike udruživanja i ciljane međunarodne suradnje
u pogledu: transfera tehnologije, djelomične ili ukupne alokacije proizvodnoga
kapaciteta i integraciju dobara u domaćim i međunarodnom distribucijskom sustavu
• Treća faza razvoja međunarodnoga poslovanja je internacionalizacija poduzeća, u
slučaju koje je vodeći način ostvarivanja procesa internacionalizacije, obično moguće
svrstati u neku od razvojnih faza krenuvši od utemeljenja inozemnih podružnica i sve
do postizanja skupine dostatne za ostvarivanje potpune industrijske i trgovinske
implemetacije.
24
Svaka pojedina faza internacionalizacije ima za posljedicu stvaranje oblika
internacionalizacijskih oblika i internacionalizacijkih transakcija, što je prikazano slijedećom
tablicom:
Tablica 5. Faze internacionalizacije i oblici internacionalizacijskih transakcija
Faza internacionalizacije Internacionalizacijski oblik
Internacionalizacija marketinga Internacionalne komercijalne operacije
(uvoz/izvoz dobara)
Internacionalizacija proizvodnje Alijanse i internacionalne suradnje
(licenciranje, podproizvodnja, udružena
društva)
Internacionalizacija poduzeća Prekogranična implementacija (direktna
ulaganja u proizvodnju i marketing)
Izvor: Samostalna izrada studenta prema Paliu-Popa, L., 2008., Economy Globalization and
Internationalization of Business, Munich Personal RePEc Archive, online: http://mpra.ub.uni-
muenchen.de/18568/1/MPRA_paper_18568.pdf (pogledano 24.04.2013)
Sve više i više poduzeća usvaja aktualne poslovne strategije direktno ciljane na cjelokupno
svjetsko tržište, svjetski poslovni razvoj je postao imperativ napretka i evolucije
ekonomskoga okruženja. U konačnici je moguće zaključiti kako internacionalizacija
poslovanja i globalizacija ekonomije utječu na širenje subjekata isključivo sa dva razloga:
• Prvo, zbog performansi poduzeća, fenomen internacionalizacije i globalizacije otvara
izazov pristupa vanjskim tržištima kroz kapitalizaciju komparativnih prednosti
• Drugo, kroz konkurentnost ostvarenu uvozom ili ulaskom multinacionalnih kompanija
na lokalne razine, fenomen koji za mnoga poduzća može biti prijetnja.
Internacionalizacija je dakle proces koji se povezuje u direktnu vezu sa globalizacijom, te je
samim time i za očekivati kako multinacionalne kompanije sudjeluju kao vodeći akteri u
procesu internacionalizacije.
4.2. Multinacionalne kompanije i međunarodna konkurentnost
Kako se poslovanje sa nacionalnih nivoa širi na internacionalne, dolazi do promjene
promatranja konkurentnosti, te se kao jedan od najznačajnijih učinaka na poslovanje poduzeća
25
više ne promatra konkurentnost isključivo nacionalnih poduzeća, nego i onih koja
međunarodno posluju. U suvremenoj, sve više otvorenoj i integiranoj svjetskoj ekonomiji,
zauzima središnje mjesto u ekonomskim razmišljanjima kako razvijenih zemalja, koje su
izvorišta multinacionalnih kompanija, tako i zemalja u razvoju, koje te multinacionalne
kompanije primaju. Nacionalno vijeće za konkurentnost, uzorom na OECD, navodi da je
konkurentnost sposobnost poduzeća ili zemlje da u slobodnim i ravnopravnim tržišnim
uvjetima proizvede robe i usluge koje prolaze test tržišta, uz istovremeno zadržavanje i
dugoročno povećanje realnog dohotka stanovništva (Nacionalno vijeće za konkurentnost,
2013.).
Velika je razlika između nacionalne konkurentnosti i međunarodne konkurentnosti, pa tako
konkurentnost na međunarodnoj razini označava međunarodne subjekte koji se nalaze u
tokovima međunarodnih tržišta. Tradicionalno, međunarodna konkurentnost država
objašnjavala se teorijama međunarodne razmjene koje potječu još od vremena Adama Smitha.
No, današnja globalna ekonomija je prekomplicirana i presložena da bi se objasnila
tradicionalnim teorijama (Nacionalno vijeće za konkurentnost, 2013.). Kao ishod takve
kompliciranosti javlja se Porterov model konkurentnosti, u kojem je predložena nova teorija
konkurentnosti, prema kojoj nacionalno blagostanje nije naslijeđeno, već stvoreno strateškim
izborima. Dok se u prošlosti razvitak zemlje zasnivao na komparativnim prednostima, poput
jeftine radne snage i prirodnih resursa, danas se osnovom za ekonomski razvitak smatraju
napredni faktorski uvjeti zasnovani na znanju i razvijenoj infrastrukturi, visokoj tehnologiji te
inovacijama. Za Portera nije važno koje proizvode subjekt proizvodi, nego kako ih proizvodi.
Pojmovno određenje međunarodne konkurentnosti je problem sa kojim se suočavaju brojni
znanstvenici. U najširem smislu, međunarodna konkurentnost nacionalnog gospodarstva
temelji se na mjerenju i usporedbi makroekonomskih pokazatelja i životnoga standarda pri
čemu je u središtu pozornosti produktivnost, dok se u užem smislu određuje kao sposobnost
zemlje da izvozi svoje proizvode na svjetsko tržište (Bezić, 2008., p.27). Prema Porterovoj
teoriji, koja je jedna od najprihvaćenijih teorija, stoji da se međunarodna konkurentnost može
ocijeniti na temelju dvije skupine indikatora: (Dabić, 2007., p.32)
• Postojanje značajnoga i trajnoga izvoza u veliki broj različiti zemalja,
• Značajnih ulaganja u druga tržišta zasnovana na sposobnostima i resursima stvorenima
u vlastitoj zemlji.
26
Međunarodna konkurentnost nacionalnoga gospodarstva je sposobnost zemlje za izvoz,
njezina uspješnost u iskorištavanju prirodnih, materijalnih i ljudskih resursa u proizvodnji i u
nastupu na tržištu, produktivnost, životni standard, ali čine je i međunarodni ugovori i
sporazumi kojih je zemlja potpisnik, članstvo zemlje u raznim međunarodnim organizacijama
i slično. Međutim, najvažnije je razlučiti kako je međunarodna konkurentnost zemlje samo
odraz sposobnosti njezinih gospodarskih subjekata da se uspješno uključe u spomenute
međunarodne procese (Bezić, 2008., p.28).
S obzirom da je strategija uspješnoga konkuriranja u modernim globaliziranim uvjetima
poslovanja, utemeljena na, kako je prethodno prikazano, izlasku na inozemna tržišta te
primjenom znanja i inovacija te tehnologiji, a multinacionalne kompanije se javljaju kao
nositelji svih navedenih karakteristika, moguće je zaključiti kako je njihova uloga u stvaranju
i poticanju međunarodne konkurentnosti važna, ako ne i najvažnija.
Uloga multinacionalnih kompanija u kreiranju i poticanju međunarodne konkurentnosti
drugih gospodarstva jasno je vidljiva u spillover efektima, odnosno efektima prelijevanja,
koji dovode do prijenosa učinaka koje sama multinacionalna kompanija ima na poduzeća koja
multinacionalna kompanija akvizira ili sebi pripaja, ali i ostala poduzeća koja djeluju u branši,
ustupajući im korištenje ili barem uvid u nova znanja, tehnologije i inovacije. Navedeno
omogućava prijenos pozitivnih učinaka međunarodnoga poslovanja na druga poduzeća, koja
posluju u grani ali nisu dio niti jedne multinacionalne kompanije. Takvim putem dolazi do
unaprijeđenja konkurentnosti svih poduzeća koja se javljaju u zemlji domaćinu, u koju je
multinacionalna kompanija prenijela svoje poslovanje. Poduzeća koja nisu uključena u
strukturu multinacionalne kompanije mogu se ili prepustiti te na taj način kao slabiji
konkurenti postupno izlaziti iz grane, s obzirom da će ih snažnija, točnije multinacionalna
kompanija, nadjačati i postupno ograničiti udio koji imaju na tržištima, ili prihvaćati promjene
i boriti za za što veću konkurentnost na tržištu.
Konkurentnost je višedimenzionalni fenomen – nužno prisutan na razini poduzeća, sektora i
nacije u cjelini. Stoga se podrazumijeva da uz multinacionalnu kompaniju međunarodnu
konkurentnost treba promatrati i kao konkurentnost koja nastaje integriranjem svih elemenata
koji čine gospodarski sustav neke zemlje, odnosno zemalja koje su uključene u međunarodne
trgovinske tijekove. Međutim, zbog jačanja multinacionalnih kompanija na globalnoj sceni,
mijenjaju se granice odnosa između multinacionalne kompanije i nacionalne države gdje
multinacionalne kompanije, prema opsegu ekonomske aktivnosti, postaju značajnije od
nacionalnih ekonomija. Značenje i rast multinacionalnih kompanija, kao jednoga od glavnih
27
činitelja u suvremenom globalnom gospodarskom poretku, dobro je osiguran njegovom
ulogom osiguravatelja tehnologije. Tehnologija i znanje te inovacije kao rezultat tih dvaju
elementa postaju ključni nositelji suvremene konkurentnost, a prenose se putem
multinacionalnih kompanija iz razvijenih u manje razvijene zemlje. Transferirana tehnologija
superiornija je u odnosu na lokalnu, a efikasnost liberalizacije zajedno sa stabilizacijom cijena
i naglim rastom domaće ekonomije presudni su čimbenici koji zemlju čine konkurentnijom na
međunarodnoj sceni, samim time privlačnijom inozemnim investitorima. Tehnologija i znanje
upravljanja istom prenose se na zaposlenike u zemlji u koju multinacionalna kompanija
prenosi tehnologiju, viši stupanj radnih sposobnosti, što se odražava na konkurentnost. Svaka
zemlja pomoću multinacionalnih kompanija unosi niz različitih i prepoznatljivih tehnologija i
podtehnologija. Sa strateškog gledišta, sve tehnologije su jednako važne i imaju različit
utjecaj na konkurentne prednosti poduzeća, a samim time i na konkurentske prednosti
multinacionalnih kompanija.
Globalno širenje tržišta izvan nacionalnih granica radi poslovanja na najprofitabilnijim,
najkonkurentnijim i najperspektivnijim svjetskim tržištima, multinacionalnim kompanijama
pruža mogućnost bavljenja onim poslovima koji im osiguravaju konkurentsku prednost, što
povećava njihovu konkurentnost te posrednim putem i konkurentnost područja u kojem
posluju. Razvoj suvremenih tehnologija i komunikacija omogućava uspostavljanje pojedinih
dijelova organizacija na poslovno najpovoljnije lokacije koje, zahvaljujući razvijenom ICT-u i
virtualnim vezama, postaju dostupne u kratkom vremenu bez obzira na prostornu udaljenost.
Komunikacija među ljudima koji rade i posluju u raznim dijelovima svijeta omogućava
učinkovitije obavljanje međunarodnih poslova, uz nužan zahtjev razumijevanja složenosti
međunarodnoga okruženja te razumijevanja specifičnosti koje proizlaze iz nacionalnih
ekonomskih, zakonodavnih, političkih i društveno–kulturalnih sustava. Poslovanje
multinacionalnih kompanija u međunarodnom poslovnom okruženju zahtijeva kvalitetan i
učinkovit menadžment utemeljen na poznavanju međudjelovanja različitih kulturnih
elemenata u izgradnji uspješnih poslovnih odnosa. Širenje poslovanja na globalnom tržištu,
ubrzani razvoj novih tehnologija, transporta i komunikacijskih medija te interakcija,
međuovisnost i potreba suradnje između različitih kultura radi ostvarivanja uspješnih
poslovnih odnosa utječu na postizanje visokoga stupnja međunarodne konkurentnosti.
Multinacionalne kompanije kao predvodnici globalnog međunarodnog poslovanja, postaju
glavni sudionici na globalnom međunarodnom tržištu, te pokazuju svoje konkurentske
prednosti, koje im omogućuju čim bolji plasman. S obzirom da druga poduzeća, manje
28
razvijena uzorom na najbolju praksu, mijenjaju svoje poslovanje, sa ciljem poboljšanja kako
nacionalne tako i međunarodne konkurentnosti, stupanj konkurentnosti cjelokupne globalne
ekonomije se povećava.
4.3. Primjer uspješne međunarodne suradnje u području multinacionalnih
kompanija
Kompanija General Electric ili GE je multinacionalni američki tehnološki i servisni
konglomerat, čije je sjedište u saveznoj američkoj državi New York. Procjenjuje se da je to
druga kompanija po veličini u svijetu. Sama kompanija je nastala spajanjem Edison General
Electric Company i rivalske kompanije Thomson-Houston Electric Company. Obje
kompanije su posjedovale važna patentna prava iz područja elektro industrije, što im je
omogućavalo dominantan položaj na tržištu, međutim kako se posao širio kompanije su
uvidjele da se sve manje isplati da svaka od njih posebno ima kompletan proizvodni program
elektro instalacija i uređaja. Spoznanjem o tome je 1892. godine došlo do spajanja iniciranog
od strane investitora J. P. Morgana u General Electric Company.
Danas kompaniju GE čini niz različitih poslova: (Lovrinović, 2013.)
• GE Plastics
• GE Medical System
• GE Commercial Finance
• NBC
• GE Aircraft Engines
GE gradi svoj imidž i važnost u svijetu pružajući kapital, stručnjake i infrastrukturu potrebnu
za razvoj globalne ekonomije. GE je osigurao milijarde dolara za financiranje, kako bi se
moglo izgraditi današnji oblik poslovanja i operacija.
Danas GE ima udio u brojnim drugim tvrtkama tako da područje njegova djelovanja obuhvaća
proizvodnju raznih motora za zrakoplove, kućne uređaje, bave se leasingom zrakoplova,
savjetovanjem, kreditiranjem, rasvjetnim proizvodima. Kao vodeći cilj koji GE navodi u
svojem poslovanju je da ponude svojim potrošačima u pravo vrijeme na pravom mjestu svoj
proizvod ili uslugu, neovisno o području gdje ista treba biti ili vremenu u kojem je potrebna.
Kao nit vodilja međunarodnoga poslovanja u GE navodi se „GE radi na bitnim stvarima.
Najbolji ljudi i najbolje tehnologije su najveći izazovi za GE. Pronalaženje rješenja u energiji,
29
zdravlju i kućanstvu, transportu i financijama. Izgradnja, energija, premještanje i liječenje
svijeta. Ne samo zamišljanje. Rad. GE radi.“ (GE imagination at work, 2013.). GE kao
multinacionalna kompanija djeluje u velikom broju zemalja. GE u svojem godišnjem izvješću
navodi strategiju rasta i širenja poslovanja prema kojoj su se preorijentirali u infrastrukturnog
lidera sa malom divizijom financijskih usluga. Sklonost prema infrastrukturnim tržištima
opravdavaju njihovim rastom i korištenjem GE-ovih mogućnosti u tehnologiji, globalizaciji,
financiranju i odnosima sa javnošću. GE u posljednjih nekoliko godina, sa unaprijeđivanjem
globalizacije doživljava značajan napredak, koji je vidljiv prema pokazateljima poslovanja,
što je prikazano u slijedećoj tablici.
Tablica 6. Pokazatelji poslovanja GE u 2012. godini
Pokazatelji 2012
Stopa rasta profita 10%
Profit od industrijskog segemnta kao udio u ukupnom profitu 55%
Gotovina od strane GE Capital $6.4
milijardi
Rast prihoda industrijskog sektora (u odnosu na 2011. godinu) 8%
Rast granice +30 bps,
15.1%
Povrat investitorima $12.4
milijardi
Povrat na kapital 11.7%
Izvor: Izrada studenta prema Godišnjem izvješću GE 2012., 2013., online:
http://www.ge.com/ar2012/#!report=2012-financials (pogledano 24.04.2013.)
Oko 60 trilijuna $ infrastrukturnih ulaganja je potrebno do 2030. godine kako bi se podržalo
pristupanje nove milijarde potrošača u središnji razred rastućeg svijeta i poduprlo
produktivnost razvijenih tržišta. Global Consumer Finance je vodeći opskrbljivač usluga
kredita trgovcima na malo i potrošačima u 29 zemalja širom svijeta. Mortgage Insurance
Corporation je vodeći opskrbljivač osobnih hipotekarnih osiguranja, koja omogućavaju
zajmoprimcima da ostvare financiranje sa niskim kamatama od samo 3%, umjesto
uobičajenih 20%. Commercial Finance je vodeći globalni opskrbljivač inovativnih
financijskih rješenja prvenstveno za neinvesticijske kompanije. GE kao multinacionalna
kompanija pokazuje povećanje prodaje izvan SAD-a na više od 40% kao posljedicu
globalizacije. GE ostvaruje prihode koji su veći od BDP-a Bangladeša. U suvremeni uvjetima
30
poslovanja sa aspekta GE fokus je na tehnologiji, uslugama, kupcima i globalizaciji. GE je
jedna od kompanija koja svoj uspjeh u međunarodnim poslovima zahvaljuje odgovarajućim
resursima, ali i dobroj strategiji, koja počiva na zadovoljavanju potreba svih ljudi diljem
svijeta, što upućuje na otklanjanje granica i integraciju poslovanja na globalnom nivou.
31
5. PERSPEKTIVE RAZVOJA MULTINACIONALNIH KOMPANIJA U
SVJETLU POTICANJA ME ĐUNARODNOGA POSLOVANJA
U budućnosti se očekuje da će se proces globalizacije još značajnije intenzivirati, te da će kao
i dosad ostaviti značajne posljedice u obliku promjena gospodarskoga i društvenoga života.
Globalizacijski su procesi danas izrazito snažni i odražavaju se u cijelom svijetu, iako ne sa
jednakim posljedicama za sve zemlje svijeta. Jedna od najznačajnijh promjena koja je utjecale
na intenziviranje globalizacijskog procesa je nastup multinacionalnih kompanija, što će se i u
budućnosti nastaviti s obzirom da se očekuje sve veći broj i sve značajnije jačanje
multinacionalnih kompanija. Jačanje njihova nastupa uzrokovao je sve prisutniji trend
internacionalizacije multinacionalnih kompanija kojega prati preuzimanje poduzeća,
osnivanje zajedničkih poduzeća, zajedničko investiranje,… Osnovno je obilježje
multinacionalnih kompanija da teže okrupnjavanju povezujući trgovinu, industriju i financije,
na temelju čega postaju snažnije, a njihovi godišnji prihodi se povećavaju. Sudeći po tome,
multinacionalnim se kompanijama smiješi svijetla budućnost, kojom će uvelike pridonijeti
globalnom gospodarskom napretku. U ovome je poglavlju predstavljena perspektiva
multinacionalnih kompanija kroz tri poglavlja: 1) Multinacionalne kompanije i globalni
rast i razvoj, 2) Prepreke i izazovi u poslovanju multinacionalnih kompanija i 3)
Budućnost multinacionalnih kompanija u Hrvatskoj.
5.1. Multinacionalne kompanije i globalni rast i razvoj
U prethodnim poglavljima multinacionalne kompanije su navedene kao glavni mehanizmi
stvaranja inovacija, novih znanja i tehnologija. Ove kompanije značajna sredstva ulažu u
vlastiti napredak ali i u razvoj proizvoda i usluga koje će unaprijediti svijet. Izlazeći iz
nacionalnih granica na međunarodne teritorije, ove su kompanije uvelike pridonijele rastu i
razvoju, kako na nacionalnim razinama tako i globalno. Od posebnoga je značaja naglasiti
ulogu multinacionalnih kompanija u transferu tehnologije i znanja te poticanju direktnih
inozemnih investicija, u kojima su kompanije investitori. Multinacionalne kompanije su
posljednjih desetljeća u mnogome zaslužne za rast svjetskoga BDP-a i ogromnoga povećanja
stranih direktnih investicija. Pomogle su uključivanju zemalja u razvoju na globalno tržište, a
svojim domaćim nacionalnim ekonomijama omogućile su dostizanje visoke razine
ekonomskoga blagostanja.
32
Kao permanentni cilj multinacionalnih kompanija navodi se ekspanzija i ekonomski rast.
Ekspanzija djelovanja multinacionalnih kompanija temelji se na: (Dabić, 2007., p.32)
• Bogatstvu kapitalom s naglašenim samofinanciranjem,
• Tehnološkoj nadmoćnosti,
• Marketinškoj nadmoćnosti,
• Spremnosti na rizične i nesigurne poslove
• Adaptabilnosti na političke, ekonomske i tehnološke promjene.
Multinacionalne kompanije svoj rast zasnivaju na mogućnosti da situiraju proizvodnju u
povoljnim uvjetima, gdje su nadnice niske, sindikati slabi, fiskalni zakoni povoljni, da
osiguravaju unosne eksploatacije sirovina te da iskorištavaju sve prednosti poreznih olakšica i
mogućnosti da dobiju zajmove sa niskom kamatnom stopom za financiranje operacija tamo
gdje je kamatna stopa viša.
Sve veća aktivnost multinacionalnih kompanija usmjerena je i na zemlje u razvoju u kojima
se osniva sve veći broj podružnica i pogona. Na taj način multinacionalne kompanije direktno
pomažu tim zemljama prenoseći im svoja organizacijska, tehnička i poslovna znanja i
iskustva, dovodeći ih na taj način na više stupnjeve gospodarskoga rasta i razvoja, te ih potiču
na uključivanje u globalne gospodarske tijekove. Brojni autori tvrde kako multinacionalne
kompanije nastaju u područjima gdje nacionalne organizacije izražavaju tendenciju ka
gubicima i propadanju, a to se događa u slučajevima:
• Kada proizvodnja u nacionalnim okvirima postane neefikasna (industrije koje traže
veliko tržište i neposredna prisutnost na njemu putem filijala).
• U područjima proizvodnje gdje je međunarodna konkurencija najveća (industrije s
velikom hiperprodukcijom).
Pet je glavnih učinaka pomoću kojih multinacionalne kompanije doprinose gospodarskom
rastu:
1. Multinacionalne kompanije daju prihodne obveznice vladi koje naizmjence koriste za
subvencioniranje i raspoređivanje budžeta različitim agencijama i institucijama kako
bi sproveli svoje programe i usluge. Na temelju vladinih ekonomskih regulativa i
politika, svaka osnovana tvrtka se mora pridržavati odgovornosti u plaćanju poreza.
Osim toga pošto multinacionalne kompanije djeluju na međunarodnoj razini, moraju
33
plaćati puno veće poreze u usporedbi sa lokalnim poslovnim prodavaonicama i
trgovinama.
2. Multinacionalne kompanije pružaju radna mjesta državljanima. Zbog mnogobrojnih
poslova u različitim multinacionalnim kompanijama; građani određene regije zemlje
imaju mogućnost zaposlenja gdje mogu napredovati i pronaći svoj put ka
samodostatnosti. Manji broj nezaposlenih rezultira sa višim stupnjem gospodarstva i
stabilnošću zemlje. Jedan značajan čimbenik u stabiliziranju gospodarstva i
ostvarivanju većih prihoda je otvaranje zemalja ili drugih regija prema poslovnim
pothvatima multinacionalnih kompanija.
3. Multinacionalne kompanije igraju ključnu ulogu u vladinim gospodarskim
programima. Multinacionalne kompanije su uvijek angažirane u raznim projektima po
čijoj će osnovi ojačati gospodarstvo. Primjerice multinacionalne kompanije su podrška
mnogim zemljama u razvoju, one daju dobre mogućnosti građanima, daju posao
primjeren njihovoj stručnosti, sposobnosti i vještinama. Osim toga, druge mogućnosti
kao primjerice pružanje financijske pomoći te poslovni program namijenjeni lokalnim
zainteresiranim strankama koje planiraju osnivanje lokalnih ustanova samo su neke od
ekonomskih pomoći multinacionalnim kompanijama čime utječu na regionalni ili
državni gospodarski status.
4. Multinacionalne kompanije su glavni igrači u većini svjetskih dinamičkih industrija i
vodeća sila iznad globalnoga gospodarstva. Kao dinamične i vrlo konkurentne
industrije vode gospodarstvo zemlje u oba smjera. Iako multinacionalne kompanije
gledaju prema napretku globalnoga gospodarstva, postupno se dostižu vršne točke
takvog statusa. U skladu s tim da globalno gospodarstvo može povećati snagu i
stabilnost, multinacionalne kompanije trebaju sagledati manje dijelove koji tvore
globalno gospodarstvo.
5. Multinacionalne kompanije potiskuju lokalne tvrtke i trgovine. Premda su
multinacionalne kompanije dovele značajan efekt gospodarstvu zemlje, ne može se
osporiti činjenica da se krug i obujam lokalne trgovine sve više smanjuje stvarajući
tako prostor dominirajućim multinacionalnim kompanijama. Multinacionalne
kompanije nisu u potpunosti okrutne i egoistične što se tiče dostizanja profita, ustvari,
one pomažu lokalnim i malim poduzećima dostizanje veće razine znanja i stručnosti u
menadžmentu kako bi napredovale.
34
Na nacionalnim se razinama sve više potiče uključivanje poduzeća u međunarodne
gospodarske tijekove te otvaranje gospodarstava kako za nove gospodarske subjekte tako i za
nove investitore. Doprinosi i efekti međunarodnog poslovanja domaćih subjekata su višestruki
i višeslojni a moguće ih je klasificirati u četiri grupe: (Đogić, Čengić, 2013. )
• Politički efekti. Međunarodno poslovanje je vrlo značajan faktor u kreiranju i
uspostavljanju ukupnih međudržavnih odnosa, privrženosti, međuzavisnosti, pa i
konkrentnih sfera utjecaja. Politička snaga i politički utjecaj pojedinih zemalja je
najčešće u direktnoj vezi s nivoem međunarodne afirmacije konkrentne zemlje kao
ekonomske i tržišne sile. Same države i državne institucije se često direktno uključuju
u tokove međunarodnog menadžmenta, i to ne samo iz ekonomskih nego i političkih
razloga.
• Gospodarski efekti. Iako postoje velike razlike u gospodarskoj snazi i potencijalima
pojedinih zemalja, generalno se može reći da ni jedna zemlja u svijetu ne živi u
uvjetima potpune ekonomske i tržišne samodostatnosti. Uključivanje u tokove
međunarodnog poslovanja za mnoge države predstavlja pitanje opstanka i
pretpostavku funkcioniranja vlastitog gospodarskog sustava. Međunarodno poslovanje
najneposrednije doprinosi povezivanju različitih potencijala i interesa u najširim
svjetskim razmjerama, uspješnom nadilaženju prostornih, vremenskih, kulturnih i
komunikativnih barijera na međunarodnom tržištu.
• Socijalni efekti. Međunarodno poslovanje doprinosi značajnim progresivnim
promjenama kroz transfer znanja, robe i usluga između zemalja koje se nalaze na
različitom nivou razvoja, zemalja sa različitim kulturama, različitim gospodarskim
strukturama i sl. Dinamičan razvoj i adekvatno korištenje međunarodnog poslovanja
značajno doprinosi potpunijem zadovoljavanju općedruštvenih potreba, bilo na
direktan ili pak indirektan način.
• Poslovni efekti. Poduzeće i gospodarski subjekti predstavljaju osnovne nositelje i
glavne realizatore međunarodnih poslovnih poduhvata i poslovnih aktivnosti. Svaki
razlog uključivanja u tokove međunarodnog poslovanjase može se promatrati kao
podloga i okvir za ostvarivanje istovjetnih poslovnih efekata za određeno poduzeće.
Poslovnim efektima u međunarodnom poslovanju pripada dominantno i opredjeljujuće
mjesto. Sve je veći broj poduzeća za koje poslovanje na međunarodnom tržištu
predstavlja uvjet opstanka i razvoja.
35
Multinacionalne kompanije kao najznačajniji sudionici međunarodnog poslovanja poznaju te
efekte koje nosi uključivanje u međunarodne poslovne tijekove. Iskorištavajući sve prednosti
poslovanja na međunarodnim razinama, ostvaruju niz pozitivnih efekata, koji s obzirom na
performanse koje ostvaruju, uvelike nadilaze potencijalne i postojeće poteškoće sa kojima se
multinacionalne kompanije suočava prilikom izlaska na međunarodno tržište. Pozitivni efekti
poslovanja multinacionalnih kompanija su: (Vedriš, 2013.)
• investicije i povećani izvozni prihodi koji poboljšavaju državnu bilancu plaćanja,
• uvoz nedostupnih dobara i usluga koja su neophodna za proširenje asortimana
proizvodnje,
• povećana produktivnost rada snabdijevanjem inozemne tehnologije i obučavanjem
stručne radne snage,
• plaćanje nadnica koje su često veće nego one zarađene tradicionalnim poslovima,
• poticanje lokalnoga poduzetništva podugovaranjem sa lokalnim industrijama i
povećavanjem konkurentnosti,
• omogućavanje transfer tehnologije koji vodi ka novim domaćim industrijama,
• izvor su poreznih prihoda za domaću vladu,
• omogućavaju specijalizaciju proizvodnje koja stvara ekonomiju razmjera, čime
stvaraju izvoz profitabilnijim i konkurentnijim, što povećava državni prihod.
Na bazi visokoga stupnja razvoja proizvodnih snaga u vodećim kapitalističkim zemljama,
multinacionalne kompanije posjeduju i kontroliraju vitalne čimbenike gospodarskoga rasta:
kapital, tehnologiju, vještinu upravljanja i znanje o marketingu. Sva tajna uspjeha
multinacionalnih kompanija je da ona prenoseći ove vitalne čimbenike u zemlje u razvoju, ne
samo da zadržava kontrolu nad njima, nego oni postaju baza za kontrolu ekonomskih procesa
koji se odvijaju u zemlji u razvoju. Tako kombinacija vitalnih čimbenika postaje instrument
koji omogućava multinacionalnoj kompaniji da zahvati akumulaciju u zemljama domaćinima
i da njom financira investicije, da preuzme mnoga domaća poduzeća te da zauzme
dominantnu poziciju na tržištu (Vojnović, 1979., p.69).
Multinacionalne kompanije nastoje očuvati i ojačati svoj tehnološki monopol, koji im
osigurava dominantan položaj u raspodjeli svjetske akumulacije i vodeću ulogu u svjetskom
gospodarstvu. Nesumnjiv je porast značaja plasmana tehnologije u ekspanziji multinacionalih
kompanija iako izvoz tehnologije nije nadomjestio izvore kapitala. Karakteristična je
tendencija da prihodi od prodaje tehnologije, tehničkih usluga, itd. čine sve veći udio u
36
ukupnim dobicima koje ostvaruje multinacionalne kompanije. Povećana je uloga tehnološke
prednosti kao baze monopolske moći multinacionalne kompanije u kontroli proizvodnje,
osvajanju tržišta i kontroli sirovinske baze u zemljama u razvoju. Ali uloga tehnologije je
primarno vezana za inozemne direktne investicije, koje povezuju izvoz kapitala, izvoz
tehnologije i know-how.
Prednosti multinacionalnih kompanija zasnovane na velikoj tržišnoj moći izuzetno su
značajne. Zaštićeno tržište, manipuliranje potražnjom i agresivni marketing, restriktivne
poslovne prakse, sve su to moćna monopolistička oružja za konsolidiranje pozicija
multinacionalnih kompanija u eksploataciji radnika u zemljama u razvoju. Neposredna
kontrola procesa stvaranja vrijednosti i viška vrijednosti, zasnovanoga na kapitalističkoj
proizvodnji u zemljama u razvoju, je temelj moći i izvor profita financijskih kapitalista.
Transnacionalni monopoli ostvaruju velike dobiti i na razne posrednije načine, kroz
komercijalizaciju tehnologije, ugovore o prijenosu vlasništva upravljanja, aranžmanima o
marketingu, … Mada se ovi aranžmani sve više primjenjuju, inozemne direktne investicije,
kapitalistička proizvodnja su glavni vid prodora multinacionalnih kompanija u zemljama u
razvoju.
U posljednja dva desetljeća inozemna izravna ulaganja imaju sve veći utjecaj na razvitak
zemalja u razvoju. Društvene koristi ili dobici od inozemnih izravnih ulaganja očituju se kroz
razne pozitivne utjecaje. Tako stvaranje dobiti od strane multinacionalnih kompanija, koja se
potom oporezuje, osigurava značajne priljeve sredstava državnom proračunu. S druge strane,
jedna od uobičajenih fiskalnih mjera za privlačenje inozemnih investitora je upravo
oslobađanje od plaćanja poreza u duljem periodu. Nadalje postoji mogućnost otvaranja novih
radnih mjesta i u vezi s tim i prijenosa znanja, tehnologije i upravljačkih vještina. Motivi
zemalja primateljica inozemnih izravnih ulaganja su društvene koristi koje će se u njima
ostvariti, a ogledaju se u transferu tehnologije, znanja i vještina te njihova prelijevanja te u
pozitivnom utjecaju istih na gospodarski rast, zaposlenost, vanjsku trgovinu investicije i
zaštitu okoliša u zemlji domaćinu (Bilas, Franc, 2006., p.14).
Utjecaj inozemnih izravnih ulaganja i njihovih najčešćih nositelja, multinacionalnih
kompanija, na zemlje primatelje su mnogobrojni. Multinacionalne kompanije posjeduju
brojne resurse koji pomažu rastu i razvoju određene zemlje. Neki od tih resursa su
tehnologija, menadžment, know-how, kvalificirana radna snaga, međunarodne proizvodne
mreže, pristup tržištima i poznatim brandovima. Multinacionalne kompanije također potiču
37
razvitak i s tradicionalnog gledišta, povećavajući razinu investicija i zalihe kapitala u zemlji
domaćinu.
Zemlje u razvoju proizvode iste robe kao i razvijene zemlje, ali uz zastarjelu tehnologiju, a
neke se robe uopće ne proizvode zbog nedostupnosti tehnološkoga znanja u zemljama u
razvoju. Čak i kada se koriste slične tehnologije, zemlje u razvoju ih koriste manje efikasno
jer nemaju potrebne vještine i sposobnosti. Inozemna izravna ulaganja nisu samo običan
međunarodni transfer financijskog kapitala već mogu uključivati i transfer moderne
tehnologije i druge neopipljive imovine. Na taj način inozemne tvrtke mogu znatno utjecati na
rast produktivnosti i dugoročni gospodarski rast u zemljama primateljima. Stoga se inozemna
izravna ulaganja multinacionalnih kompanija smatraju jednim od osnovnih kanala kojim
zemlje u razvoju dobivaju pristup najmodernijim tehnologijama čija difuzija ima važnu ulogu
u objašnjavanju gospodarskoga rasta.
Utjecaj ulaznih stranih investicija na vanjsku trgovinu i zaposlenost ovisi o tome prevladava li
komplementarnost ili supstitutivnost inozemnih izravnih ulaganja i izvoza, odnosno
inozemnih izravnih ulaganja i uvoza. Ukoliko prevladava komplementarnost inozemnih
izravnih ulaganja i izvoza tada će se zbog inozemnih izravnih ulaganja povećati i izvoz, što će
povećati domaću zaposlenost, što je povoljna situacija za zemlju. Obrnuta situacija je kod
supstitutivnosti inozemnih izravnih ulaganja i izvoza pri čemu zaposlenost u izvoznom
sektoru ustupa mjesto zaposlenosti u sektoru gospodarstva primatelju inozemnih izravnih
ulaganja. Ukoliko pak prevladava supstitutivnost inozemnih izravnih ulaganja i uvoza,
također se može povećati zaposlenost jer poduzeće nastalo stranom investicijom može
opskrbiti domaće tržište proizvodima koji su se prije uvozili.
Multinacionalne kompanije su instrument eksploatacije nerazvijenih zemalja, one dovode do
koncentracije kapitala i profita u nekoliko vodećih industrijskih zemalja, prvenstveno SAD-a,
odnosno do gomilanja profita u rukama glavnih financijskih grupa u ovim zemljama.
Zemlje u razvoju se bore za ekonomsku i političku nezavisnost od metropola, one se zalažu da
se promijeni postojeći međunarodni ekonomski poredak koji je nastao radi održavanja i
jačanja dominantnih pozicija multinacionalnih kompanija i općenito razvijenih kapitalističkih
zemalja. U tome je najvažnije da zemlje u razvoju ostvare suverenitet nad svojim prirodnim i
gospodarskim resursima, tj. da ostvare slobodan nacionalni razvoj i samostalno raspolaganje
svojom materijalnom bazom. Time bi se otvorile i perspektive za autonomni i samodinamični
razvoj i demokratsku integraciju svjetskoga gosodarstva kroz suradnju i ekonomsko
povezivanje suverenih država.
38
5.2. Prepreke i izazovi u poslovanju multinacionalnih kompanija
Multinacionalne kompanije su kroz povijest često imale s jedne strane protivnike i s druge
one koji su ih veličali. Optuživali su ih zbog širenja neprihvatljivoga kapitalizma,
uniformiranja svijeta s nametanjem jedinstvenih proizvoda širom svijeta. Njihove protivnike
mogli bi svrstati u tri grupe. Prvu čine oni čije ekonomske interese ugrožava rast
multinacionalnih kompanija. To su prvenstveno radnici, koji internacionalizacijom proizvdnje
i preseljenjem pogona gube radna mjesta. To što se na drugim mjestima otvaraju nova radna
mjesta za njih nije velika utjeha. Drugu grupu čine stanovnici, pogotovo zemalja u razvoju,
koje osim ekonomskih razloga vode i politički razlozi. Kod njih postoji određena doza straha
da su velike kompanije u mogućnosti zapovijedati vladama, izbacivati iz ravnoteže nacionalne
ekonomije i remetiti svjetske troškove nnovca. Mladi čine treću grupu. Njihovi stavovi su da
su multinacionalne kompanije strukture kojima je glavni razlog postojanja stvaranje profita
proizvodnjom raznih proizvoda uz ulaganje što je moguće manje sredstava i prodavanje tih
proizvoda po najvišim mogućim cijenama (Barnett, Muller, 1979., p.22).
Položaj zemalja u razvoju još se više pogoršao kada je interkompanijski model podjele rada
zamijenio prijašnji međunacionalni. One su prije proizvodile primarne proizvode i
isporučivale ih razvijenim zemljama koje su od njih proizvodile sekundarne proizvode.
Otvaranjem afilijacija kojima matična kompanija povjerava primarnu proizvodnju zemlje u
razvoju postaju samo tržište za multinacionalni proizvodni lanac. U boljem slučaju matična
tvrtka multinacionalnih kompanija prepušta zemlji domaćinu proizvodnju nekih drugih
proizvoda koje ona ne proizvodi nego proizvodi neka druga kompanija, ali nakon nekog
vremena dolazi do sporazuma o interkompanijskoj podjeli rada s tom drugom kompanijom.
Multinacionalne kompanije otvaraju često i ekološka pitanja. Bilo je slučajeva kad su one
transferirale takvu tehnologiju, koja se u razvijenim zemljama nije mogla koristiti, u zemlje u
razvoju koje nisu ekološki preosjetljive. To često dovodi do velikih ekoloških katastrofa.
Multinacionalne kompanije su u stanju da svojim elastičnim prilagođavanjem lokacije svojih
afilijacija u pojedinim zemljama koriste u svakoj od njih ono što im se isplati, a izbjegavaju
ono što im se ne isplati. Međutim, poslovanje kompanija izvan nacionalnih granica
kompleksnije je od poslovanja koje se odvija na domaćem tržištu, što znači da postoji veći
rizik.
39
5.3. Budućnost multinacionalnih kompanija u Hrvatskoj
Hrvatsko gospodarstvo je u poziciji kada je potrebno sve snage usmjeriti na izlazak iz
tranzicijskog perioda i hvatati korak sa europskim i svjetskim gospodarskim tokovima, s
obzirom da se Hrvatska u narednim mjesecima integrira u europsko tržište kao punopravna
članica zajednice naroda. U okvirima osnovnih smjernica gospodarskoga i socijalnoga
razvitka, razvojna politika Hrvatske temelji se na izgradnji sustava tržišne ekonomije koji je
kompatibilan sa sustavima razvijenih zemalja. Temeljna strategija je razvoj otvorene tržišne
privrede, a cilj je te strategije uključivanje u međunarodnu podjelu rada i usvajanje svjetskih
mjerila u organizaciji i poslovanju ukupnoga gospodarstva. To znači izlaganje svih
gospodarskih subjekata konkurenciji na domaćem i inozemnom tržištu (Franjić, 2000., p.36).
Hrvatska kao zemlja koja se nalazi u tranzicijskom periodu, svim naporima pokušava privući
inozemna ulaganja. Cilj svih inicijativa i aktivnih institucija je izgradnja pozitivne slike
Hrvatske kao potencijalnog ulagačkog odredišta u zemlji i inozemstvu, predstavljanje raznih
mogućnosti za ulaganja, pružanje usluga potencijalnim investitorima pri realizaciji ulagačkih
projekata i slično. U tom svjetlu Hrvatska pokušava privući čim više inozemnih ulagača,
redom multinacionalnih kompanija, koje svoje afilijacije prenose na teritorij hrvatskoga
gospodarstva. Smisao privlačenja multinacionalnih kompanija na hrvatski teritorij je u
dostupnosti novih tehnologija i znanja, i poticanju napretka domaćega gospodarstva te
stvaranju novih radnih mjesta, odnosno poticanje rasta i razvoja gospodarstva. Kako bi
kompanijama sa globalnih razina bilo profitabilno poslovati na hrvatskom tržištu, pokušava
im se olakšati poslovanje brojnim poticajnim mjerama i olakšicama.
Poticajne mjere u Hrvatskoj čine fiskalni poticaji točnije povlastice koje su uređene Zakonom
o poticanju ulaganja. Potiču se ulaganja u gospodarske djelatnosti ako se time osigurava
ekološki sigurna djelatnost i jedan ili više od slijedećih ciljeva: (Bilas, Franc, 2006., p.14)
• unos nove opreme i suvremenih tehnologija,
• uvođenje novih proizvodnih postupaka i novih proizvoda,
• veća zaposlenost i izobrazba zaposlenika,
• modernizacija i unaprjeđenje poslovanja,
• razvoj proizvodnji s višim stupnjem prerade,
• povećanje izvoza,
• povećanje gospodarske aktivnosti u dijelovima Hrvatske u kojima gospodarski rast i
zaposlenost zaostaju za državnim prosjekom,
40
• razvoj nove ponude usluga,
• ušteda energije,
• jačanje informatičke djelatnosti,
• suradnja s financijskim institucijama izvan zemlje, prilagodba hrvatskog gospodarstva
europskim standardima.
Poticajne mjere čine davanje u zakup, davanje prava građenja, prodaja ili davanje na
korištenje nekretnina ili drugih infrastrukturnih objekata pod komercijalnim ili pogodovanim
uvjetima, uključivo i bez naknade, pomoć za otvaranje novih radnih mjesta i pomoć za
stručnu izobrazbu ili prekvalifikaciju. Također u cilju poticanja ulaganja, kao i zapošljavanja,
uvođenja novih tehnologija i opreme, modernizacije i industrijskog povezivanja, donesen je
Zakon o slobodnim zonama u kojima se gospodarske aktivnosti obavljaju uz posebne uvjete.
Zastupljene djelatnosti u slobodnim zonama mogu biti proizvodnja, skladištenje i
oplemenjivanje robe, lučke djelatnosti, trgovina na veliko i posredovanje u trgovini,
bankarske i druge financijske usluge te poslovi osiguranja i reosiguranja. U posebne uvjete
poslovanja unutar slobodnih zona spada u prvom redu činjenica da korisnici u zoni plaćaju
50% propisane stope poreza na dobit te da su oslobođeni plaćanja poreza na dobit prvih pet
godina poslovanja u zoni ako su u gradnju objekata u zoni uložili iznos veći od milijun kuna,
ali najviše do visine uloženih sredstava.
Hrvatska je relativno mladi član u međunarodnim kapitalnim tijekovima, točnije izravnim
stranim ulaganjima. Kako su nosioci tih ulaganja u pravilu multinacionalne kompanije, može
se zaključiti da je hrvatsko gospodarstvo djelomice uključeno, sa tendencijama porasta, u
međunarodno poslovanje. U pogledu izravnih stranih ulaganja gotovo 80% izravnih stranih
investicija u hrvatsko gospodarstvo jesu brownfield investicije, dok je svega 20% greenfield
investicija, odnosno otvaranja novih radnih pogona i novih radnih mjesta. U skladu s tim,
razumljivo je da u hrvatskoj javnosti i nije iskazan toliki interes za privlačenje inozemnih
sredstava za koja se prema većini Hrvata smatra da su neprofitabilna. U Republici Hrvatskoj
već godinama posluju neke multinacionalne kompanije, kao što su primjerice Coca Cola,
Nestle i McDonald’s. Neke multinacionalne kompanije tek pokušavaju ući na hrvatsko tržište,
dok u budućnosti, posebice nakon omogućavanja potpuno slobodoga kretanja kapitala, usluga
i roba preko granica, treba očekivati prodor još većega broja multinacionalnih kompanija.
Načini ulaska multinacionalnih kompanija na hrvatsko tržište su raznovrsni. Najveći broj
kompanija je na hrvatsko tržište pokušao doprijeti svojim proizvodima. Druga skupina je na
tržište Hrvatske došla otvaranjem predstavništva ili prodajnih odnosno servisnih pogona
41
(Benetton, Fiat, Samsung, Opel). Treća skupina multinacionalnih kompanija je ulazak na
tržište i blisku suradnju sa domaćim poduzećima osigurala putem licenci i kredita (Ericsson-
Nikola Tesla, Levi’s-Varteks, Zanussi-Končar).
U suvremenim uvjetima poslovanja, ulazak multinacionalnih kompanija na hrvatsko tržište
daleko je lakši, s obzirom da će postojati mogućnost otvaranja vlastitih poduzeća i pogona, ali
i mogućnost vlasničkog sudjelovanja u domaćim poduzećima. Posebnu skupinu
multinacionalnih kompanija čine one kompanije koje velikom snagom kreću u osvajanje
novih tržišta i zemalja plasirajući tamo visoku tehnologiju. Upravo zbog sve manje barijera
ulasku na tržište, ulazak direktnih inozemnih investicija u Hrvatsku je sve veći.
U budućnosti se nazire daljnji razvoj globalizacije i svih procesa koji su vezani za
globalizaciju. U skladu s tim i multinacionalnim kompanijama se smiješi novi uspon kako
postojećih tako i novih kompanija. Hrvatska se otvaranjem prema najrazvijenijim
zapadnjačkim gospodarstvima uključuje u međunarodne gospodarske tijekove, te u skladu sa
tim prilagođava regulativu i okruženje kako bi pogodovalo multiplikaciji multinacionalnih
kompanija koje ordiniraju na domaćim područjima, s obzirom da su iste izvor rasta, razvoja i
napretka.
42
6. ZAKLJU ČAK
Globalizacija je obilježila kraj dvadesetoga i početak 21. stoljeća., zahvativši cijeli svijet
uvelike je izmijenila osnovne dotadašnje značajke društva i gospodarstva. Potaknula je proces
internacionalizacije koji je donio otvaranje granica i brisanje nekadašnjih fizičkih prepreka
kretanju kako ljudi, tako i roba i usluga. Otvaranje zemalja, dodatno je potaknuo i enormni
razvoj informacijsko-komunikacijske tehnologije, koja je dodatno potaknula spajanje nekada
nespojivih dijelova svijeta. Smanjuje se polarizacija između nekada izostavljenih dijelova
svijeta i onih “središnjih” ujedno i najrazvijenijih. Posebice značajnu ulogu u tome odigrale su
multinacionalne kompanije. Javljaju se kao glavni nositelji tehnologije i znanja, a zbog
svojega kapitala i moći te iznimno dobrih poslovnih rezultata postaju prihvaćene u svim
dijelovima svijeta.
Sam pojam multinacionalne kompanije označava širenje poslovanja izvan granica dotadašnjeg
poslovnog sustava, nacionalnoga sustava. Sav se posao odvija prekogranica, čemu pridnosi
razvoj društva i tehnologije. S obzirom da multinacionalne kompanije teže za novim profitima
i širenjem, dok s druge strane manje razvijene zemlje to isto žele ostvariti, na razne se načine
privlači multinacionalne kompanije u zemlju. Tako multinacionalne kompanije otvaraju svoje
pogone u manje razvijenim zemljama, pružajući im nova radna mjesta, nove tehnologije i
znanja, te porast standarda, te se sve to odražava na rast blagostanja. Multinacionalne
kompanije jednako tako bivaju i glavni akteri u stvaranju međunarodne konkurentnosti, koja
se stvara isključivo na multinacionalnim nivoima, izlaskom zemljama izvan granica i
uključivanjem u globalne gospodarske tijekove.
Tako je globalizacija potaknula i ojačala multinacionalne kompanije, kojima se zbog
daljnjega intenziviranja globalizacije smiješi svijetla budućnost. Međutim, potrebno je
spomenuti i niz nepogodnosti i negativnih efekata koje je uzrokovala globalizacija, odnosno
multinacionalne kompanije kao instrument globalizacije, a odnose se u prvome redu na
iskorištavanje inputa zemlje u koju multinacionalne kompanije useljava svoje pogone.
Multinacionalne kompanije predstavljaju najznačajniji izvor inozemnih izravnih ulaganja,
koje zemlje domaćini privlače sa ciljem poticanja rasta i razvoja. Multinacionalne kompanije
svojim ulaskom na domaće tržište donosi vlastiti kapital, kojim omogućava pokretanje
poslovanja i u skoroj budućnost rast i napredak. Multinacionalne kompanije u pravilu ulažu u
obliku brownfield investicija, koje označava ulaganje u već postojeća postrojanja, subjekte i
43
slično, dok su greenfield investicije poželjnije ali znatno rjeđe, napose od strane
multinacionalne kompanije. Poslovanju multinacionalnih kompanija na globalnoj razini sve
više pogoduje izmjena regulative i zakonodavstva te stvaranje pogodne poslovne klime, i
olakšavanje prekogranične suradnje, koju je donijela globalizacija. Na taj način omogućen je
razvoj međunarodnoga poslovanja, što je urodilo uspjehom multinacionalnih kompanija, i
njihovim naglim usponom.
Uspješnost multinacionalnih kompanija u globaliziranom poslovnom svijetu zahtjeva nužnu
prilagodbu poslovanja multikulturalnom i multidimnezionalnom okruženju koje je podložno
brzim i naglim promjenama. Dosadašnji rezultati poslovanja multinacionalnih kompanija su
pokazali značajan uspjeh istih te ukazuju na važnost multinacionalnih kompanija kao jednoga
od vodećih globalnih poslovnih subjekata, koji svojim poslovanjem donose blagodati cijelome
svijetu, kako u vidu najnovijih otkrića, tako i u vidu rasta i razvoja. Hrvatsko gospodarstvo
postaje svojim integriranjem u globalne gospodarske tokove također jedno od poželjnijih
destinacija, međutim potrebno je još mnogo truda i promjena sa ciljem olakšavanja poslovanja
multinacionalnih kompanija na domaćem terenu.
44
LITERATURA
1) Knjige
1. Jones, G., 2005., Multinationals and Global Capitalism From the Nineteent to the
Twenty-first Century, Oxford University Press, Oxford
2. Salvatore, D., 1993., Protectionism and World Welfare, Cambridge University Press
3. Dicken, P., Global Shift: Reshaping the Global Economic Map in the 21.st century,
sage Publication, London, 2007.
4. Vojnović, M., 1977., Transnacionalne korporacije, Institut za međunarodnu politiku i
privredu, NIGP, Privredni pregled, Beograd
5. Previšić J., Ozretić Došen, Đ.,: 1999., Međunarodni marketing. Masmedia, Zagreb
6. Mrkušić, Ž., Petrić-Mrkušić, A., 1988., DOMINACIJA MULTIKOMPANIJA -
nevojno osvajanje svijeta, Otokar Keršovani, Opatija
7. Mešić, 2007., Multinacionalne korporacije u procesu globalizacije, Diplomski rad,
Hrvatski studiji, Svučilište u Zagrebu, Zagreb
8. Brooks, S.G., 2005., Producing Security, Princeton University Press, Princeton
9. Barnet, R., Muller, R., 1974., Global Reach: The power of Multinational
Corporations, Simon & Schuster, New York
10. Bezić, H., 2008., Tehnološka politika i konkurentnost, Ekonomski fakultet u Rijeci,
Rijeka
2) Članci:
11. Dabić, M, 2007., Uloga multinacionalnih kompanija u promicanju tehnološkoga
razvoja zemalja u tranziciji, Zbornik Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu, zagreb, Vol.5,
No.1, p.30
12. Crkvenac, M., 1995., Uspon i uloga transnacionalnih kompanija i iskustva za
Hrvatsku, Računovodstvo i financije, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih
djelatnika, Zagreb, god.41, No.1
13. Anderson, S., Cavanagh, J., 2000., The rise of corporate global power, Institute of
policy studies, p.3
45
14. Bedeković, V., Golub, D., 2011., Suvremeni menadžment u uvjetima globalnog
poslovanja, Praktični menadžment, stručni časopis za teoriju i praksu menadžmenta,
Vol. 2. No. 3., 2011
15. Bilas, V., Franc,S., 2006., Uloga inozemnih izravnih ulaganja i načini poticanja,
online: http://web.efzg.hr/RePEc/pdf/Clanak%2006-13.pdf
16. Franjić, Z. 2000., Proces globalizacije i značaj stranih direktnih ulaganja za hrvatski
turizam, Tržište, CROMAR- Hrvatska zajednica udruga za marketing, Vol.10, br.1/2,
Zagreb
3) Internet izvori:
17. UNCTAD, Commission on Transnational Corporations, online:
http://unctc.unctad.org/aspx/commissionTitle.aspx , 24.04.2013.
18. Moj-bankar.hr, Multinacionalne kompanije, online: http://www.moj-
bankar.hr/Kazalo/M/Multinacionalna-kompanija (24.04.2013.)
19. Međunarodna ekonomija, Globalizacija, održivi razvoj i ekonomski rast, online:
http://web.efzg.hr/dok/MED/sfranc//Vje%C5%BEbe%2012.pdf
20. Forbes.com, Global High Performers, online: http://www.forbes.com/lists/global-high-
performers-full-list.html
21. Forbes.com, The Global 2000., online: http://www.forbes.com/lists/2010/18/global-
2000-10_The-Global-2000_Rank.html
22. Forbes.com, The World's Biggest Public Companies, online:
http://www.forbes.com/global2000/#page:1_sort:6_direction:desc_search:_filter:All%
20industries_filter:All%20countries_filter:All%20states
23. Ozimec, Knežević, 2007.,Internacionalnizacija trgovine,
http://bknezevic.awardspace.com/ttp_seminari_nastavnici/internacionalizacija.PDF
24. Paliu-Popa, L., Economy Globalization and Internationalization of Business, Munich
Personal RePEc Archive, online: http://mpra.ub.uni-
muenchen.de/18568/1/MPRA_paper_18568.pdf
25. Nacionalno vijeće za konkurentnost, O konkurentnosti, 2013., online:
http://www.konkurentnost.hr/Default.aspx?sec=77
26. Lovrinović, I. , Analiza multinacionalnih kompanija, Ekonomski fakultet Zagreb,
online:
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=1&cad=rja&ved
=0CC4QFjAA&url=http%3A%2F%2Fweb.efzg.hr%2Fdok%2FFIN%2Fmnakic%2FA
46
NALIZA%2520MNK.ppt&ei=SuWAUbqpA4X74QTxz4GgAw&usg=AFQjCNEtPd
Ge3734AYAf9G91kk_Lbi5o3Q&sig2=FfY25RKgEoqBWszs-
KAxOg&bvm=bv.45921128,d.bGE , 25.04.2013.
27. GE imagination at work, http://www.ge.com/company/leadership/business-executives
28. Đogić, R, Čengić, S., Mužnost orijentacije domaćih poduzeća na međuanrodni biznis,
Pregledni naučni rad, online:
https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=3&cad=rja&ved
=0CDcQFjAC&url=http%3A%2F%2Fhrcak.srce.hr%2Ffile%2F55888&ei=ccp_Ua7w
GMmM4gTtjIG4Cw&usg=AFQjCNGAZOrh8T26a8dLqxC7kf0iVyrb0A&sig2=swp
TS5cIlCdEG1o0rq3M7A&bvm=bv.45645796,d.bGE
29. Vedriš, M., Globalne kompanije i nacionalni partneri, online:
http://liderpress.hr/static/media/attached_files/attachedfileitem/Uvodna_prezentacija_
Mladena_Vedrisa_za_panel_Globalne_kompanije_i_nacionalni_partneri/Lider_konfer
encija_Globalno_Lokalno.pdf (pogledano 26.04.2014.)
47
POPIS TABLICA
Redni broj Naslov tablice Stranica
1 Pokazatelji poslovanja najvećih 2000 multinacionalnih
kompanija, 2004. - 2010. godine
17
2 Najveće multinacionalne kompanije u 2012. godini prema
kriteriju ukupnoga ostvarenoga prihoda
18
3 Najveće multinacionalne kompanije u 2012. godini prema
tržišnom udjelu, izraženo u bilijunima $
19
4 Prosječne petogodišnje stope rasta prihoda od prodaje (%) 20
5 Faze internacionalizacije i oblici internacionalizacijskih
transakcija
24
6 Pokazatelji poslovanja GE u 2012.godini 29