muslihudin uzicanin

5/26/2018 Muslihudin Uzicanin

1/19

The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service

ULEMANSKA I EJHOVSKA PORODICA MUSLIHUDINA UIANINA IZ XVIIVIJEKA

Muslihudin Uianin Family of Ulama and Sheikh from the XVII century

by Osman Lavi

Source:

Annals of the Gazi Husrev-bey Library (Anali Gazi Husrev-begove biblioteke), issue: 25-26 / 2006/2007,pages: 111-128, on www.ceeol.com.
http://www.ceeol.com/http://www.ceeol.com/


2/19

111

Osman Lavi

ULEMANSKA I EJHOVSKA PORODICA MUSLIHUDINAUIANINA IZ XVII VIJEKA

Uice je palo pod osmansku upravu najkasnije 1459. godine. Imaloje status sela, sa 67 domainstva i pripadalo Smederevskom sandaku. Ve1516. godine Uice se spominje u statusu kasabe kao centar istoimene nahi-

je. Ovako brz razvoj i rast ima zahvaliti injenici da se nalazilo na raskrsnici

vanih trgovakih puteva i da je osmanskoj upravi bilo stalo da izraste uznaajan administrativni i trgovaki centar.1

Poetkom XVI vijeka Uice je postalo stjecitem uenih ljudi, mistikai dervia. Lijep i autentian opis Uica dao je, u svojoj Sejahatnami, putopi-sac Evlija elebi, koji je u ovom gradu boravio 1664. godine. Ovdje donosi-mo dijelove njegovog, inae, detaljnog opisa ovoga grada.

On je po kanunu Sulejman-hana domen (hass) pae smederevskogsandaka, koji spada u budimski ejalet. Upravnik mu je vojvodaga s tri stoti-ne vojnika. To je ugledan kadiluk s rangom kadiluka od sto pedeset aki, u

njegovoj nahiji ima sto pedeset naprednih i bogatih sela. Ima svoga muftiju,predstavnika erifa i vrlo mnogo ajana i istaknutih ljudi.2Sam grad je imao4800 kua isprepletenih baama, vinogradima i ruinjacima te 34 damijei mesdida. Od njih ljepotom i prostranou isticala se Alajbegova damija,koja je pokrivena olovom, te Hasan-efendijina, Ceribaina i Namidia da-mija. Ostalo su bili mahalski mesdidi. Na obali etinje nalazila se velikazidom ograena musala. Na tri mjesta u gradu predavalo se pravilno uenjeKurana, a na dva mjesta hadis. Grad ima 11 mekteba i devet tekija, dvijebanje i jedan karavan-saraj, 1140 duana, bezistan i pet kafana. Obale rijeke

povezuju tri kamene i tri drvene uprije. Najljepa je Mehmed-agina uprijakoja je sagraena 1037/1627-28. godine. Na rijeci radi oko 100 mlinova.Stanovnici govore bosanski, vole strance i gotovo su svi trgovci. Za putnike ugradu postoje dva imareta: tekija ejh Hasan-efendije i koda Mustafa-pain

1 Ema Miljkovi Bojani, Smederevski sandak 1476-1560: zemlja naselja stano-vnitvo, Istorijski institut, Beograd 2004., str. 150.

2 Evlija elebi,Putopis: odlomci o jugoslovenskim zemljama, prevod: Hazim abanovi,Svjetlost, Sarajevo, 1967., str. 384.


3/19

112

imaret kraj njegova hana. Grad ima vrlo vjetih knjigovezaca i majstorekoji izrauju divne tintarnice koje alju u Stanbul.3Vie podataka o Uicumogue je dobiti i uvidom u osmanske izvore za ovo podruje.4

U XVII vijeku Uice je postalo sreditem halvetijskog reda5 sa ten-dencijom kasnijeg irenja u gradove Srbije, prema Maarskoj i Vojvodinia donekle i Bosni.6Ovaj period obiljeili su svojim djelovanjem i uenjemmnoge linosti i porodice od kojih su se istakli ejh Muslihudin Uianinsa sinovima Hasanom, Isaom i Ibrahimom, zatim Sabit Uianin, ejhMuhamed, Mustafa Zari, Dari elebi, Vusleti, Zikri i drugi.

Iako se o ovim linostima do sada pisalo, u prilici smo, na osnovu rele-vantnih izvora, ponuditi nekoliko novih podataka iz biografije ulemanske,

ali i ejhovske porodice Muslihudina Uianina i njegovih sinova, kao i pri-kazati njihova djela za koja se, koliko je nama poznato, do sada nije znalo.7

3 Ibid, str. 386-388. O Uicu su jo, izmeu ostalih, pisali: Mehmed Handi,Miradijja Sabita Uianina u:Izabrana djela, Sarajevo, 1999., knj. I, str. 651-659;Alija Nametak, Folklor uikih muslimana u Bosanskoj posavini, Rad VIII kongre-sa saveza folklorista Jugoslavije u Titovom Uicu, od 6. do 10. septembra 1961. godine,str. 144-148; Hifzija Suljki, Prilog prouavanju prolosti Uica iz osmanskog doba(1463-1862.), Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u SFRJ, Sarajevo, 1991., br. 1,str. 35-53; Hifzija Suljki, Iseljavanje Muslimana iz Uica u Bosnu 1862. godine,Glasnik Rijaseta, op. cit. br. 2, str. 161-179.

4 Turski katastarski popis nekih podruja zapadne Srbije XV i XVI vijeka . Prevod i obra-da: Ahmed Alii, aak, 1984. Interesantno je da Evlija elebi kao ni drugi autorine spominju medresu u Uicu, koja je, bez sumnje, postojala. Naime, na kraju rukopi-saMinh al-bidnnalazi se biljeka da je ovo djelo prepisao Fard b. al-haafar b. Fard u medresi u Uicu, u srijedu 2. dumadel-evvela 1259/ 31. maja1843. godine (Gazi Husrev-begova biblioteka / dalje: GHB/, R- 3250, l. 121b):

5 Osniva ovoga reda je ay Ab Abdullh Siruddn Umar alwat (umro 1397.

godine). Razvio se kao ogranak suhraverdij u zasebno sujsko bratstvo koje karakte-riu asketske tendencije, melamelijska tradicija i multipliciranje ovoga reda u brojneogranke i podogranke. Bio je meu najrairenijim dervikim redovima u Anadoliji iRumeliji. Usljed svoje sunnijske orijentacije imao je veliku podrku sultana i predsta-vnika osmanske vlasti (v. Demal ehaji,Derviki redovi, op. cit. str. 79).

6 Demal ejahi,Derviki redovi, op. cit. str. 103.

7 O ejhu Muslihudinu Uianinu do sada su, izmeu ostalih, pisali: Sureyya Mehmed,Sicilli Osmani(SO), IV, Istanbul, 1311/1893-94., 496; Safvet-beg Baagi,ZnamenitiHrvati Bonjaci i Hercegovci u Turskoj carevini, Zagreb, 1931., str.53; Evlija elebija,Putopis, op. cit. str. 388 i 289; Mehmed Handi, Rad bosanskohercegovakih

AccessviaCEEOL NL Germany


4/19

113

ejh Muslihudin Uianin

Muslihudin je roen u Uicu, po emu je i dobio nadimak Uianin,Uievi, Uieli. Mi smo se opredijelili za oblik Uianin, koji je najei unaoj literaturi, mada u rukopisima preovladava oblik Uievi (Uiaw).Ocu mu je bilo ime Byazd al-Harsakl, koji je, takoer, bio ejh.8Idazetza tarikat dobio je od halvetijskog ejha Bali-efendije u Sofiji, gdje je inaeboravio due vrijeme i postao zamjenikom (alfa) ovoga sufije.9

Silsila ejha Muslihudina Uianina prema jednom rukopisu10izgle-da ovako:

muslimana na knjievnom polju u: Izabrana djela, op. cit. knj. I. str. 344; Hazimabanovi, Knjievnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973.,247-248; Demal ehaji,Derviki redovi op. cit.str. 106.

8 Ime oca, Byazd al-Harsakl, do sada nije bilo poznato. Spominje ga Muslihudinovsin Ibrahim kao prepisiva djela Mabriq al-Azhr f ar Mariq al-anwrkoje seuva u GHB; R-8497, list 349a: ... ...

te njegovi unuci kao vlasnici rukopisaaqiq ad-Daqiq(Nacionalna i univerzitet-

ska biblioteka Bosne i Hercegovine; Rs 196, list 1a): 1102

Unuk Muslihudina Uianina, prepisavi djeloKf f al-maniqu Bursi, u kolofonurukopisa naveo je punu lozu porodice Uianin:

A ja, siromani rob Boiji, Ibrhm b. Ibrhm a-ay al-Bosnaw b. Byazd b.a-ay Muliuddn b. Muammad al-orasn (...) u etvrtak, 1. muharrema1115/17. maja 1703. godine (GHB, R-5170, l. 61b; Zejnil Faji, Katalog arapskih,turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, LondonSarajevo, 1999., sv. V, 3333): ...

... Handi na jednom mjestu pogreno navodi ime oca Nuruddin (Mehmed Handi,Izabrana djela, op. cit. sv. I, str. 234.)

9 ay Bl, mistik, plodan pisac i glasovit uenjak svoga vremena. Obrazovanje jestekao u Istanbulu i rodnom gradu Soji, gdje je i umro 959/1552. godine. Izmeuostalog napisao je: ar fu al-ikam,Risla-i qa wa qadar, Mama an-nai,Manma-i vridt, i druga (vidi: Demal ehaji, Derviki redovi, op. cit. str. 104).

10 Silsile-nme mayi ramatullh alayhim aman, (GHB; R-6647, 2; MustafaJahi, Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, Sarajevo-London,2003., sv. XII, 7484,2).


5/19

114

1. arati Al (umro 661.), 2. asan al-Bar (umro 728.), 3.abb Aam (umro 768.), 4. ay Dvd (umro 800.), 5. MarfKarh (umro 815.), 6. Sar Saqa (umro 855.), 7. unayd Bagdd (b.Muammad b. unayd, Ab Qsim, al-Qawrr, umro 910.), 8. HamdDinwar (Amad b. Muammad, Eb al-Abbs, umro 951.), 9. ayMuammad Bakr, 10. Q Umar Bakr, 11. Ab Nab Suhraward (umro1168.), 12. Qubuddn Abhar (Ab Rid, umro 1177.), 13. RuknuddnMuammad Nai, 14. ihbuddn Maqtl (Yay b. aba b. Amrikas-Suhraward, umro 1191.), 15. Sayyid amluddn, 16. ay Ibrhm,17. ay Zhid ln, 18. A Muammad Azz (umro 1378.), 19. ayUmar alwat (hiruddn, umro 1397. u Cezariji - Sirija), 20. Ai

Miram Azzuddn (umro 1409.), 21. adruddn (iyr, umro 1455.), 22.Sayyid Yay (irwn, umro 1463.), 23. ay Pr (Mamad BahuddnArzann, 1474.), 24. amluddn alab (ay aml alwat, umro1494.), 25. Qsim alab, 26. ay Bl-efend (ofyal, umro 1552.), 27.ay Kurd-efend Tatrbazrakl (umro 1587.), 28. ay MuliuddnUiaw (umro 1642.).11

U Uicu je bio oko pedeset godina ejh, vaiz i predava hadisa i tef-sira.

Umro je 1052/1642. godine i pokopan u Uicu u posebnom tur-

betu.12

Bio je istaknuti pobornik halvetijskog tarikata, demalijskog(amliyya) ogranka i osniva tekije u Uicu.13Znameniti ejhovi iz naihkrajeva kao to su: ejh Ahmed b. Mustafa el-Mostari,14 ejh IbrahimBistigi15 iz Sarajeva i ejh Hasan Kaimi16 iz Sarajeva bili su njegovi

11 Postoji vie verzija ovih silsila halvetijskog reda. (Kasim Dobraa, Katalog arapskih,turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, 1979., II, 896,13; Ismet Kasumovi, Ali-dedeBonjak i njegova lozofsko-sujska misao, Sarajevo, 1994., str. 55; Demal ehaji,Derviki redovi, op. cit. str. 106).

12 Evlija elebi spominje da je zijaretio njegov mezar kada je boravio u Uicu (Putopis,

op. cit. str. 389).13 Demal ehaji,Derviki redovi, op. cit. str. 104.

14 Amad b. Muaf Muain-zde al-Mostr, umro poslije 1686. godine (vidi: H.abanovi,Knjievnost, op. cit. str. 349-350).

15 ay Ibrhm Bistrg, sarajevski muftija, osniva tekije halvetijskog reda u Sarajevu iprvi njen ejh, roen oko 1599., a umro u Sarajevu 1665. godine. (Demal ehaji,Derviki redovi, op. cit. str. 89.)

16 asan Kim, pjesnik, mistik, ejh Sinanove tekije, roen u Sarajevu, umro uZvorniku 1691. godine (Demal ehaji,Derviki redovi, op. cit. str. 140-141).


6/19

115

uenici ili pak muridi njegovih sinova Hasana i Isaa.17 Tako je Ahmadb. Mustafa al-Mostari na kraju djela Ensul-wn zapisao: Zavrio je

pisanje i sastavljanje ovog djela, najponizniji Boiji rob, Mostarac Ahmed,sin Mustafin, pristaa svoga ejha i vodia Hasan-efendije i Isa-efendije injihova oca Muslihudin-efendije Uianina u mjesecu abanu 1089/1678.godine.18

U narodu je uivao veliki ugled i mnogi su ga smatrali evlijom. Maloje sauvano njegovih djela. Naime, u literaturi se navodi da je napisao jedantraktat o ispravnosti glasnog zikra i zajednikog obreda (sama) kod sufija(Risla f taqq a-ikr al-ahr wa sama a-fiyya).19 Do danas nije

pronaeno ovo njegovo djelo.

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u kodeksu oznaenom kao R-4719,na treem mjestu, nalazi se prijevod ili komentar djela iz islamskog vjero-vanja pod naslovom Tarama risla ul ad-dn20,koje je, sa perzijskog naturski jezik preveo ejh Muslihudin Uianin.21 Djelo nema uobiajenuhamdeluni uvodni dio na osnovu kojeg bi ga mogli identifikovati dok je nakraju, takoer, nepotpuno. Govori o osnovama vjere (uluddn), Boijimsvojstvima (iftullh) i lijepim imenima (asmul-usn).

Djelo se nalazi na listovima 88b-95b, veliina rukopisa 195 mm x145 mm, 19 redaka na jednoj stranici, pisano nastalq pismom, crnim

17 D. ehaji, op. cit. str. 106.

18 GHB, R- 590. Zejnil Faji, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo,1991., sv. III, 2262, str. 226.

19 Mehmed Handi,Knjievni rad, op. cit. str. 32; Hazim abanovi,Knjievnost, op.cit. str. 248.

20 Djelo je kataloki obraeno u VIII svesku Kataloga rukopisa GHB: Mustafa Jahi,Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa; Sarajevo-London, 2000., sv.

VIII, 5127, 3 str. 395. Pored toga, ejha Muslihudina nalazimo kao vakifa rukopisaiz tesavufa na perzijskom jeziku: Haso Popara, Katalog arapskih turskih, perzijskih ibosanskih rukopisa; Sarajevo-London, 2004., sv. XIII, 7780, str. 547.). Ovo ukazujeda je posjedovao vlastitu biblioteku koju je uinio vakufom.

21 Na l. 88a nalazi se biljeka slijedee sadrine: Ovu risalu, u vezi sa osnovama vjere,preveo je ejh Muslihudin nastanjen u kasabi Uice, neka se na njega i na sve nas izlijeBoija milost:


7/19

116

mastilom slabijeg kvaliteta koje je, na mnogim mjestima, u dodiru savlagom, razljeveno. Papir je tamnobijel, deblji, glat, sa vodenim znakom,

evropskog porijekla.ejh Hasan b. Muslihudin Uianin

Poslije smrti oca, mjesto ejha u halvetijskoj tekiji u Uicu preuzeoje njegov najstariji sin ejh Hasan. Prije preuzimanja dunosti ejha tekije,Hasan je slubovao u Poegi (potpisan kao al-Poaaw), gdje je, 1048/1638.godine prepisao djelo Kitb al-awhir. U kolofonu ovoga rukopisa zapi-sano je: Prijepis ove knjige zavren rukom slabanog roba Boijeg Hasana,

sina Muslihudinovog, iz Poege, 1. dumadel-evvela 1048/1638. godine.22

Evlija elebi ga je 1074/1664. godine zatekao na poloaju ejha halvetijsketekije u Uicu. Bio je, kao i otac, veoma uen, ugledan i cijenjen u svojojsredini i ire. On je prvak reda (piuvay-i tarik) i jedan je od onih kogasmatraju posveenim (awliy) i jednim od uenih ljudi svoga doba. Svugdje

je uven, a meu muridima optepoznat kao ejh.23ejh Hasan je, poredtekije, izgradio damiju i imarethanu gdje se ujutro i uvee daje jelo bespla-tno imunim i sirotinji.24elebi navodi da je imao 40 000 murida i da jeu svojoj tekiji predavao pravilno uenje Kurana (tawd) i islamsku tradi-

ciju (ilm al-ad). Hasan-efendi je, prema tarihu koji je, povodom njegovesmrti, spjevao Mustafa Zari Uianin, umro 1078/1668. godine25 (MilliKtphane, Ankara, FB 302).

Poput mnogih mislilaca svoga vremena, ejh Hasan je naao zapotrebno da, u formi jedne kratke risale na arapskom i pisma koje je uputioIbrahimu Roznamediju26 na turskom jeziku, razmatra pitanje konzumi-

22 Kasim Dobraa,Katalog arapskih..., op. cit. sv. II, 1248, str. 375: ...

23 Evlija elebi, op. cit. str. 386.

24 Ibid; str. 388.

25 (Milli Ktphane, Ankara, FB 302, l. 126b).

26 Risalu, slinog sadraja, ejh Hasan-efendi je poslao u vidu pisma IbrahimuRoznamediji. Ovu risalu smo pronali u medmu-i rukopisa koji se uva u Istanbulu(Istanbul buyukehir belediyesi Ataturk Kitaplii; 795/15). Ispisana je na l. 124b-125b. Naslov risale glasi:


8/19

117

ranja kahve i duhana, iznosei argumente o njihovoj tetnosti.27

Risala na arapskom jeziku se nalazi u kodeksu rukopisa R-9697, u

rukopisnoj zbirci Gazi Husrev-begove biblioteke, pisana na margini dje-la na istu temu, od nama nepoznatog autora. Na listovima je, naknadno,gratnom olovkom, stavljena folijacija l. 111a-112b. Veliina kodeksa je210 x 145 mm a samog teksta risale 165 x 50 mm. Papir je tanak, glat, sa

vodenim znakom, evropskog porijekla. Tekst je ispisan nasipismom, cr-nim mastilom, slabijeg kvaliteta, koje je, na mnogim mjestima, u dodiru sa

vlagom, razljeveno. Listovi imaju kustode. Nema podataka o prepisivau,godini ni mjestu prijepisa. Naslov risale napisan na poetku:

Prijevod sa arapskog jezika smo uradili prema navedenom kodeksukoji je bio u vlasnitvu muftije u Tenju Al Ri-a, 1285/1870. godine.28

Tema je ista, mada je ova risala koncipirana drugaije u odnosu na onu na arapskomjeziku. Naime, ejh Hasan-efendi dokaze o zabrani kahve potkrepljuje drugim ajetimai hadisima te se odlunije i kritinije suprotstavlja konzumiranju kahve i duhana.Ibrahim Roznamedi je porijeklom iz Nevesinja. Odgojen je na carskom dvoru, gdjeje radio na poslovima sreivanja carske blagajne. Kasnije je sluio u spahijskoj kan-celariji a 1621. godine postao je mukabeledija a kasnije prvi roznamedija. Umro je1047/1637. godine. Bio je obrazovan i cijenjen od sultana Murada IV (vidi: Evlijaelebi,Putopis..., op. cit. str. 415, biljeka 78.)

27 Inae, kahva se prvi put u Osmanskom carstvu javlja za vrijeme sultana Selima I(1512-1520.) a njena masovnija primjena biljei se u periodu vladavine sultana

Sulejmana Velianstvenog (1520-1566). Prva kafana u Istanbulu spominje se 1554.godine. Sultan Murat IV je, poslije jednog poara 1633. godine, od koga je izgorjelajedna petina Istanbula, izdao ferman kojim se zabranjuje pijenje kahve i puenjeduhana, prijetei onome ko prekri ovu naredbu, ak i ubistvom. Vie o ovome vidje-ti: Nevena Krsti, Mustafa Ibn Muhammad al-Aqhisari (Pruanin): Rasprava oka, duvanu i piima,Prilozi za orijentalnu lologiju(dalje: POF), Sarajevo, 1974.,vol. 20-21/1970-71., str. 71-74.

28 Al-ef. Ri, bio je muftija u Tenju. Na poetku 1287/1870. godine imaoje dva sina: Mesuda i Sakif.-ef. Smailbegovia, koji su, takoer, bili muftije u istomgradu. (Vidi:Bonjak, XIV, 1904., br. 13, str. 2.


9/19

118

TRAKTAT EJHAHASAN-EF. UIANINA

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Gospodaru na, oprosti nama i brai naoj koja sunas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima naimbude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaruna, Ti si, zaista, dobar i milostiv! (59: 10)29

Zatim, poto sam uvidio da se veina dana-njeg svijeta povodi za prohtjevima i novotarijama

u vjeri, da je ogrezla u grijesima i porocima, da suljudi - u zavisnosti od stepena naruenosti uroeneim zdrave naravi i otuenosti duhovnih vrijedno-sti od vieg svijeta - skloni onome to je zabra-njeno, a zabranjeno je samo zato da bi to boljeoistili duu i pribliili se Uzvienom Allahu, jergrijesima i strastima oneienom duom - kada seotrgne od svoga (duhovnog) svijeta i padne nisko- zavladaju naela poputanja, tako da im postane,ne samo sklona nego i blagonaklona, duboko

vjerujui da je to jedino pravo uivanje za koje sevrijedi boriti i zbog koga treba mrziti svakoga koga zabranjuje te da ih se veina ne samo upustila ukonzumiranje frango30kahve i duhana nego i unjihovo odobravanje do te mjere da tvrde da ni uKuranu ni u bilo kom drugom izvoru, nema nika-kva dokaza o njihovoj zabranjenosti, latio sam se

posla na detaljnoj obradi31

ove teme i navoenjanekih dokaza koji nedvosmisleno govore da su oni(kahva i duhan) strogo zabranjeni (haram).

29 Prijevode ajeta uzeli smo prema:Kuran s prevodom, preveo Besim Korkut, Sarajevo,1989.

30 Pod ovim pojmom se, uglavnom, podrazumijevalo sve to dolazi sa zapada, iz Evrope(voe, povre, stvar, predmet, i sl., vidi vie: Olga Zirojevi, Oko naziva frenk i latin.POF, Sarajevo, 1978-79., vol. 28-29; str. 375-385).

31 Umjesto izraza u originalu pogreno stoji izraz .


10/19

119

Iako skromnog znanja, uz Allahovu pomo iuputu, a On mi je, kao divan zatitnik, dovoljan.

Prvo u, kao dokaz o zabrani kahve, navesti ajetu kome Uzvieni Allah veli: Onoga ko se suprostavi

Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji poe putemkoji nije put vjernika, pustiemo da ini ta hoe, i bacie-mo ga u Dehennem - a uasno je on boravite!(1:115)

Komentariui ovaj ajet, veliki islamski uenjakimam al-Baydawi32 tvrdi da on nedvosmisleno upu-uje na to da je neslaganje sa jednoglasnim miljenjemislamskih uenjaka strogo zabranjeno, budui da je

Uzvieni zaprijetio estokom kaznom svakome ko sesuprotstavlja Poslaniku i slijedi put drugih, a ne putvjernika. Dakle, zabrana se odnosi i na puenje i nakonzumiranje kahve, pojedinano ili oboje zajedno.

Drugo: Argumentacija onih koji odobravaju33kahvu nije tana, jer se za onoga ko pije vino i jede34,slobodno moe rei da zasluuje propisanu kaznu (al-add).35

Tree: Neslaganje sa jednoglasnim miljenjem

islamskih uenjaka je strogo zabranjeno, bez obzira nato da li ono za sobom povlai ili ne povlai i neke drugezabrane. Dakle, ako je mimo njihovog puta slijeenjetueg zabranjeno, onda je slijeenje njihova puta oba-

vezno (wib). Drugim rijeima, neslijeenje njihovaputa onome ko za njega zna je strogo zabranjeno, a akoje tako, onda je i neslaganje sa njihovim jednoglasnimmiljenjem (mulafa al-im) zabranjeno. Prematome, ovo je dokaz da je i kahva zabranjena, budui da

32 Komentator Qurana Abdullh b. Umar b. Muammad b. Al a-rz al-Bayw,umro u Tibrizu, 685/1286. ili 692/1292. godine.

33 U originalu rije .se ne moe uklopiti u kontekst. Vjerovatno bi trebalo da stoji34 Nejasno, vjerovatno grekom prepisivaa napisana rije koja se znaenjem ne

moe uklopiti u kontekst teksta.

35 add (add m. udd) doslovno znai granica, prepreka. U ovom sluaju oznaavaerijatsku kaznu za uinjene prekraje kao to su: preljuba, klevetanje ene, konzumi-ranje alkohola, razbojnitvo i kraa.


11/19

120

je nije bilo, kako u doba Poslanika, a. s., tako ni udoba njegovih drugova (zamn a-aba), tabii-

na i tabi tabiina r. a.,

36

kao ni u generacijamaposlije njih, sve do kraja devetog stoljea (poHidri), kada se prvi put pojavila37 i kada suimami toga vremena izdali odgovarajue fetve ozabrani njene upotrebe.

Znaj da konzumiranje kahve predstavljaslijeenje puta onih koji nisu vjernici i da je sli-

jeenje puta onih koji nisu vjernici zabranjeno.Na osnovu gore navedenih dokaza o zabrani

samog neslaganja s jednoglasnim miljenjemislamskih uenjaka, da se zakljuiti da je konzu-miranje kahve zabranjeno. Dakle, ona je zabra-njena jer njeno konzumiranje podrazumijevaslijeenje puta onih koji nisu vjernici i, kako

je utvreno, disharmoniju s miljenjem veineislamskih uenjaka. Ona je, takoer, potencijal-na snaga grijeha, budui da, bez ikakva razloga inune potrebe, dovodi do neslaganja sa prvim

generacijama muslimana (as-salaf ). Zato je lakesuprotstavljati se njima (zagovornicima kahve)nego prvim generacijama muslimana, a i kako bise, ne daj Boe, Njegovim robovima koji su namdonijeli uputu i na njenom putu tako snanoinsistirali, i moglo suprotstavljati.

Meutim, u ovo nesretno vrijeme, vrijemepokvarenih ljudi (zamn fasd an-ns), pojave

novotarija u vjeri (uhr al-bid`a) i svakoja-kih grijeha i nevaljalih djela, o ovome malo kovodi rauna. U tom smislu su i rijei Uzvienog

Allaha: Ako bi se ti pokoravao38veini onih koji ive na Zemlji; oni bi te odAllahova puta odvratili.(6:16)

36 Druga i trea generacija poslije smrti poslanika Muhammeda, a.s.

37 O pojavi kahve vidi biljeku br. 27.

38 U originalu je isputena rije .iz kuranskog ajeta


12/19

121

Iako se prvenstveno odnosi na nevjernike,ovaj ajet moe se odnositi i na grjenike (ahl al-

ma), budui da se iz konteksta rasprave o ovojtemi razumije da je motiv zabrane opepoznatonaelo o nagraivanju i kanjavanju.

(etvrto): Pored iznesenog, postoje nepo-bitni dokazi da kahva, bez ikakve sumnje, spada utetne, a ne korisne stvari, kako tvrde spomenutibolesnici koji su imali nesreu da njome buduiskuani. Dakle, ona je u osnovi tetna samimtim to je za nju (u izvorima erijata) reeno da

je zabranjena.to se tie tetnosti kahve po mentalno i

ziko zdravlje ovjeka, ona se ogleda u tome toonoga ko se na nju navikne - u sluaju da je ne

popije u uobiajeno vrijeme - redovno spopada-ju glavobolja, nervoza, od ejtana izazvan nagonzijevanja i pomuenost zdravog rasuivanja. U tosmo se uvjerili bezbroj puta, promatrajui mnogeosobe koje su se odale konzumiraju kahve, zbogkoje njihov ziki izgled, utilo i blijedilo licaodaju bolest, umjesto da zrae zdravljem i vital-nou.

(Peto): Ovdje treba napomenuti i to daodavanje kahvi razara ovjekove moralne vrije-dnosti i u njima sije klicu licemjerstva, iz kojegse izraa nemar u obavljanju strogih vjerskihdunosti (farzova i vadiba), koji, opet, vreme-

nom dovodi do njihovog izostavljanja i konanodo darmara i anarhije u poretku svijeta.(esto): Pored navedenog, konzumiranje

kahve izaziva izobliavanje izgleda ovjekove glave i lica; dviju najprepo-znatljivijih stvari, na kojima najbolje dolaze do izraaja njegove osobine iBogom mu dana ljepota. Izobliavanje izgleda bilo koje od ove dvije stvari

predstavlja povredu Boije svetosti i poricanje Njegovih blagodati, a to je,bez sumnje, strogo zabranjeno.


13/19

122

Sve to vodi u haram, samo je po sebi zabranjeno (arm). Prematome, zabrana duhana je dokazana. to se, pak, tie zabrane poricanja

Boije blagodati, o tome Uzvieni veli: budete li nezahvalni, kazna Mojadoista e stroga biti. (14 : 7)Dakle, za grijeh poricanja, kao zabrani o kojoj je gore bilo vie rijei,

zaprijeeno je estokom kaznom.(Sedmo): to se tie zabrane izobliavanja lica, ay Ab Bakr b.

Isq - Allah mu se smilovao - u jednoj predaji navodi da je Vjerovjesnik,s. a. v. s., rekao: Ne preinaujte (svoja) lica, jer je ovjek stvoren na slikuMilostivog!39 U vjerodostojnoj predaji (a) stoji da je Vjerovjesnik, s.a. v. s., savjetujui jednog ashaba o tome kako e se ponaati, rekao: Kad

kolje, kolji lijepo i uljudno, a kad ubija, ubijaj ljudski i izbjegavaj lice, jer jeAllah stvorio ovjeka na sliku Svoju,40tj. na sliku Svojih imena i atributa,kao to su ivot (al-ayt), znanje (al-ilm), volja (al-irda), mo (al-qudra)itd.41

ejh Isa b. Muslihudin Uianin

Isa je bio drugi sin Muslihudinov. Naslijedio je starijeg brata ejhaHasana u halvetijskoj tekiji i nastavio sve njegove aktivnosti. Ahmad b. Mu-stafa al-Mostari na kraju jednog rukopisa kae da ga je prepisao u kasabiUice u tekiji ejha ejhova Isaa 1097/1686. godine.42Nakon imenovanjamuderisom 1087/1676. godine predavao je na vie uglednih medresa do

39 Prenosi Tabarani od Ibn Omara: Mama az-Zawid, 12330.

40 Prenosi Ab Hurayra: Musnad Amad b. anbal.

41 U rukopisu GHB, R-3462 na l. 53b-57b nalaze se razne biljeke, izmeu ostalogi hadisi koji govore o zabrani konzumiranja duhana i drugih opojnih sredstava. U

jednoj od tih biljeki se kae da ih je sakupio ejh Hasan b. Muslihudin Uianin( ). Inae, rukopis je prepisan rukom drugogprepisivaa 10811671/. godine (Haso Popara i Zejnil Faji,Katalog arapskih, turskih,perzijskih i bosanskih rukopisa, London-Sarajevo, 2000., sv. VII, 4227,3, str. 23.). Onje, takoer, bio i vlasnik rukopisa al-Fawid a-iyiyya (Mustafa Jahi, Katalogarapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, London-Sarajevo, 1999., sv. VI,4007, str. 328).

42 Mehmed Handi, Nekoliko dragocjenih rukopisa u Kraozbegovoj biblioteci uMostaru, Glasnik Vrhovnog starjeinstva Islamske vjerske zajednice, II, Sarajevo,1934., br. 12, str. 639.


14/19

123

1102/1690. godine kada je preuzeo dunost munle u Bosni.43 ejh Isa jeumro 1105/1693. godine u Sarajevu.44Na margini jedne molbe (vidi prilog

br. 1) za pomo koju je bosanski valija 1103/1691. godine uputio Porti na-lazi se biljeka (za vrijeme Isa-efendije, Uianina, kadije Sarajeva).45Premaovom dokumentu, navod Demala ehajia, koju donosi na osnovu drugogizvora, da se Isa Uianin, nakon upada austrijske vojske i estih ratova de-

43 Safvet-beg Baagi,Znameniti Hrvati Bonjaci... , op. cit. str. 35.

44 I Mehmed Surayya navodi Isa-a Bosnevija kao munlu Bosne koji je umro 1105/1693.godine; SO III, 611-612. Sejfullah Kemura u vakufnami Sahtijandi HadiMahmudova mesdida u Sarajevu spominje Isaa kao sarajevskog kadiju pred kojimje, na zahtjev stranke, izvreno oitovanje i zabiljeeno u sidil 1103/1691. godine.(Sefuddin Kemura, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, Sarajevo,1913., str. 284-285).

45 Sadraj molbe glasi: Ulema, dobri ljudi, sirotinja i nejaki iz grada Sarajeva su uputilimahzar kako slijedi: Prije sedam-osam godina, na kraju borbe sa prokletim neprijate-ljem, neke su tvrave, kasabe i sela pale u nevjernike ruke, a one koji su ostali, plja-kaju na neuven nain. Mi smo do sada, u borbi sa neprijateljem, potroili (rtvova-li) sve to smo imali. Ima nekoliko godina kako svake godine vlada sua i nerodica, pasmo, zbog toga, jako osiromaili i onesposobljeni.Meutim samo iz gore spomenutog grada treba da se digne hiljadu i pet stotina neferastrijelaca i da se rasporede na mjestu gdje je potrebno obezbijeenje, tako je narediobosanski valija predoivi carski ferman, po kome se ima toliko uputiti nefera.Kada je, nedavno zamoljeno arzom da, iz samilosti prema ovoj beznaajnoj pokrajini,prui pomo u ratnoj opremi, a da nas se oslobodi da sabiremo toliko nefera jer ihne moemo toliko sabrati, mi smo te obaveze osloboeni, s tim da se sami borimo saneprijateljem u sluaju napada, sa svim sposobnim suvarijama i pirade neferima, panas se na to (sakupljanje) ne moe prisiliti prema muafnami koju prilaemo. Ovumuafnamu nama je dao Muhamed-han iz obzira prema ovoj sirotinji i ona je ostalana snazi.Ove godine je zatraano iz ovog vilajeta dvije-tri hiljade janjiara i segbana za Beograd,a ova poruena pokrajina ne moe to da dadne, jer je postala neopoziva vojna dunost

da se tite i uvaju preostale ruevine naseljenih tvrava i gradova, jer prijeti opasnostda ih neprijatelj pregazi. Ova dunost pada na nas nejake - i to kao dug prema vjeri idravi.Stoga se moli Porta da blagovremeno poalje gore spomenutom valiji sve to jepotrebno za obezbijeenje i za ratovanje u novcu i askerima. Ujedno se moli da ih seoslobodi od davanja segbana kao to je to i prije bilo. U tom smislu se dostavlja ovajarz-i ilam, a Porta e donijeti daljnja nareenja.Napisano 1003. godine (bez potpisa). (Orijentalni institut u Sarajevu: Zbirka ANUBiH, 121, 88 prijevod: Abdulah Polimac; GHB: Turski dokumenti /arhiva/; sv. II,200-201).


15/19

124

vedesetih godina 17. vijeka, odselio u Bursu, gdje je drao predavanja sve dosmrti 1712.,46teko je odriva.

ejh Isa Uianin je priredio krau risalu na arapskom jeziku iz obla-sti tesavvufa. Prepisiva je na poetku risale crvenim mastilom ispisao: Risala Isa-efendije, sina ejha Muslihudin-efendije, neka im se Allah

smiluje obojici.Autor se obraa sufijama upuujui ih na potrebu obrazovanja u vjeri

i striktnog primjenjivanja erijata (l yadu al-iq wa al-maabba ill f a-ara wa bi a-ara, list 39b).

Risala se nalazi u rukopisnoj zbirci GHB u kodeksu br. R-8984 na

l. 39b-49b. Ispisana je taliq pismom, sitnim slovima, lijepim rukopisom.Papir tanak, glat, tamnobijele boje, sa vodenim znakom, evropskog pori-

jekla. Tekst je uokviren debljom zlatnom i dvjema tankim crnim linijama.Na kraju risale autor kae: Ispisao sam ove listove oslanjajui se na Allaha,citirajui relevantna djela kao to su Ihja47, al-Maarif48, Mawiza al-Waizin49i druga, uz dodavanje onoga to mi je u tom trenutku palo na um, kako bi setime mogli koristiti bogobojazni, uz dovu Allahu da mi se smiluje i oprostimi grijehe. Risalu, a vjerovatno i cijelu medmuu vjetom rukom i lijepimrukopisom prepisao neki Sulaymn, bez navoenja godine i mjesta prijepisa(l. 49b):

ejh Ibrahim b. Muslihudin Uianin

Treem sinu ejha Muslihudina bilo je ime Ibrahim. Sreemo ga kaoprepisivaa vie djela. Na osnovu mjesta u kojima je prepisivao rukopise zna-

46 Ismail Belig, Gldeste-i-riyaz-i urefa ve vefeyat-i-daniveran, No-264 (prema: Demalehaji,Derviki redovi, op. cit. str. 107).

47 Iy al-ulm ad-dn (Oivljavanje vjerskih znanosti). Kapitalno djelo iz oblastitesavvufa. Napisao Muammad b. Muammad b. Amad a-s, a- al-azl,umro 505/1111. godine.

48 al-Awrif al-Marif. Jedno od temeljnih djela iz oblasti islamskog misticizma.Napisao na arapskom jeziku Umar b. Muammad b. Abdullh b. Muammad b.Abdullh b. Ammawayh al-Qr, at-Taym al-Bakr as-Suhraward ihbuddn,Ab Hafs, roen 539/1144. a umro 632/1234. godine. Djelo je prvi put tampano uEgiptu 1293/1876. godine na margini Gazalijina Ihyaa.

49 Mawia al-Win. Napisao Waliyyuddn al-Liq (. . II, 1909.)


16/19

125

mo da je boravio, vjerovatno u cilju kolovanja, u Kairu i Istanbulu i da jeslubovao kao imam Sinan-begove damije u ajniu. Po mjestu slubo-

vanja poznat je i kao Ibrahim ajnianin.

50

Imao je tri sina: Abdulbakija,Muhammada i Ibrahima, koji su se potpisali kao vlasnici jednog rukopisakoji im je ostao iza oca u naslijee.51Na osnovu naprijed citirane biljekenjegovog sina Ibrahima na kraju rukopisa R-5170 (GHB, V, 3333, v. ovdjebiljeku br. 8) zakljuujemo da je nastavio porodinu tradiciju i bio ejh hal-

vetijskog tarikata.Ibrahim se istakao kao prepisiva nekoliko djela iz raznih oblasti:

Ovdje ih navodimo hronolokim redom:- ad-Durar al-Muafawiyya f ar al-Awmil an-nawiyya

Komentar djela iz sintakse arapskog jezika, prepisano u Azharu (Kairo)1050/1640. godine;

- Risla f a-awm rasprava o postu, prepisana 1067. godine;- iya al ar mutaar f fann al-man glosa na komentardjela Tal al-mifth, iz stilistike, prepisano u medresi Sulejmaniji uIstanbulu 1070/1659. godine;- Muaddil a-al djelo o namazu, prepisano u ajniu 1070/1659.godine;- Mabriq al-azhr f ar mariq al-anwr, komentar djela iz ha-disa Mariq al-anwr, prepisao kao imam Sinan-begove damije uajniu, 1080/1670. godine;- iya al ar risla as-samarqandiyya glosa na komentar risaleas-samarqandiyye;

- iya al ar mift al-ulm glosa na komentar tree knjigeMift al-ulmiz stilistike;- rasprava o tome da li je muslimanima doputeno da se zovu milletIbrahimov;

- Nisab al-itib djelo o opoj dravnoj kontroli;

50 Muhamed dralovi, Ibrahim ajnianin, Behar, asopis za kulturu i drutvenapitanja, Zagreb, XIV/2005., br. 71-72, str. 63.

51 Ovo je djeloHaqiq daqiq. Njegovi vlasnici (!) su Abdulbq, Ibrhm i Muammad,sinovi (!) Ibrhm-efendije, sina Muliuddna, sina Byazda, dok su bili u kasabiajnie mjeseca rebiul-evvela 1102. godine (originalni tekst u biljeci br.8).


17/19

126

- iya al dba al-mutaar f fann al-man glosa na uvodnidio komentara djela Tal al-mifth iz stilistike.52

Tradiciju prepisivanja djela nastavio je i njegov sin Ibrahim. Prepisav-i jedan rukopis (GHB, R-5170, sv. V, 3333) u Bursi potpisao se navodei

punu svoju lozu: Ibrhm b. Ibrhm a-ay al-Bosnaw b. Byazd b. a-ay Muliuddn b. Muammad al-orasn, 1115/1703. godine (v. bi-ljeku br. 8).

U XVIII vijeku dolo je do pogoranja stanja muslimana u Srbiji.Poarevakim mirom iz 1718. godine dio Srbije pripao je Austriji i musli-mani su se iz tih dijelova morali iseliti. Poslije toga veliki progon muslimana

iz Srbije desio se za vrijeme austro-turskog rata 1788-1791. godine i za vri-jeme Karaoreva ustanka 1804-1813. godine. To iseljavanje je trajalo svedo ezdesetih godina XIX vijeka kada su 1862. godine muslimani napustili

posljednja etiri grada u Srbiji meu kojima je bio i Uice.53Za iseljenikeiz Srbije osmanska vlast je podigla u Bosni dva potpuno nova grada koji su

po sultanu Abdulazizu nazvani Azizijje-i bala i Azizijje-i zira, tj. Gornja iDonja Azizija. Za kratko vrijeme ovi gradovi su prozvani amac (GornjaAzizija), odnosno Oraje (Donja Azizija). Doseljenicima je dodijeljenazemlja i bili su osloboeni narednih dvadeset godina svih poreza s ciljemda uvaju granicu od austrougarske vojske. Interesantno da je ovu odlukuispotovala i Austro-Ugarska monarhija i nije stanovnike ova dva gradaoptereivala sa porezima dok nije istekao taj rok.54

Zakljuak

Ulemanska i ejhovska porodica Muslihudina Uianina i njegovatri sina, Hasana, Isaa i Ibrahima, svojim djelima i radom obiljeila je skoro

52 Svi rukopisi osim djela Mabriq al-azhr f ar mariq al-anwr i ad-Duraral-Muafawiyya f ar al-Awmil an-nawiyya nalaze se u Orijentalnoj zbirciHrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu a navedeni su prema: draloviMuhamed, Bosansko-hercegovaki prepisivai djela u arabikim rukopisima, Sarajevo,1988., sv. II, str. 59-60. DjeloMabriq al-azhr ar mariq al-anwrnalazi se urukopisnoj zbirci GHB, R-8497, a ad-Durar al-Muafawiyya f ar al-Awmil an-nawiyyanalazio se u zbirci rukopisa Orijentalnog instituta u Sarajevu br. 1880/2.

53 Mehmed Handi, op. cit. str. 657-659.

54 Alija Nametak,Folklor uikih muslimana u Bosanskoj posavini, op. cit. str. 143-144.


18/19

127

jedno stoljee u tadanjem Uicu. Obrazovani u najveim centrima, Kairui Istanbulu, i produhovljeni tarikatskim djelovanjem uivali su veliki ugled

u svojoj sredini, pa i ire. Pripadnost i propagiranje halvetijskog reda nijeim smetalo da se ukljue u sve segmente tadanjeg drutva i da, kao kadije,ejhovi, vaizi, imami, pisci, prevodioci, komentatori i prepisivai djela nasvim orijentalnim jezicima, reaguju na devijacije drutva u kojem su ivjeli.Svojim ukupnim radom i djelom potvrdili su sunijsku orijentaciju halvetij-skog reda i aktivan odnos prema ivotnim izazovima te temeljnu postavkuda pripadati dervikom redu znai dobro poznavanje eriata, njegovu pri-mjenu u praksi i njegovu nadogradnju sa pojaanim zikrom i povremenimosamljivanjem radi duhovnog jaanja. Utrli su put kasnijim misliocima koji

su potekli iz ovoga grada, kao to su ejh Muhyuddin, Sabit Uianin, Ibra-him Zikri i drugi.

Kljune rijei:Uice, Halvetije, Derviki redovi

Summary

Muslihudin UianinFamily of Ulama and Sheikh from the XVII century

The Ulamas and Sheik family of Muslihudin Uianin and his threesons, Hasan, Isa, and Ibrahim, with their deeds and work marked almostone century in then Uice. Educated in the biggest centers Cairo andIstanbul, and through taricatinfluence, they enjoyed great respect in theirregion and elsewhere. Belonging and propagating the halvetic order didnot prevent them from participating in all segments of that society, and as

a kadi,sheyk, vaiz, imamas, writers, translators, commentators and copy-ists of works on all oriental languages, they reacted on deviation in societyin which they lived. With their complete work and deeds they confirmedtheir Sunni orientation of the halvetic order. With their active relationtoward challenges of time in which they lived in and belonging to a dervishorder meant good knowledge of Shariatand its use in everyday life. Theymade a path for others thinkers from this town like shayk Muhyuddin,Sabit Uianin, Ibrahim Zikri and others.


19/19

128

Prilog br. 1Molba koju je bosanski valija 1103/1691. godine uputio Porti.

Na margini nalazi se biljeka za vrijeme Isa-efendije,Uianina, kadije Sarajeva.

muslihudin uzicanin

Documents