muzej-djakovstine.hrmuzej-djakovstine.hr/wp-content/uploads/2016/11/zbornik-6-web.pdfmuzej-djakovstine.hr...

MUZEJ ÐAKOVŠTINE ÐAKOVO

ZBORNIK

MUZEJA ÐAKOVŠTINE

6

Ðakovo, 2003.

1

UDK 930.85(497.5-37 \AKOVO) (082) ISBN 953-7128-02-4

IZDAVA^Muzej Ðakovštine Ðakovo

ZA IZDAVAÂBranka Uzelac

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKBorislav Bijeli}

UREDNIŠTVOKrunoslav Filipovi}, @eljko Lekši}, Branka Uzelac,Ivo Pavlovi}, Borislav Bijeli}

LEKTURA I KOREKTURAHrvoje Mileti}

PRIJEVOD SA@ETAKASnjeàna Mari}

RAÛNALNA OBRADAHardy, Ðakovo

TISAKTiskara, Budrovci

NAKLADA500 komada

Zbornik je tiskan uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske

2

CIP - Katalogizacija u publikacijiGRADSKA I SVEUÎLI[NA KNJI@NICA OSIJEK

UDK 930.85(497.5-37 \akovo) (082)

\AKOVO i njegova okolica : zbornik Muzeja \akov{tine / glavni i odgovorniurednik Ivica [estan. - \akovo : Muzej \akov{tine, 1978- . - (Biblioteka Muzeja\akov{tine)

6: Zbornik Muzeja \akov{tine / <glavni i odgovorni urednik Borislav Bijeli} ;prijevod saètaka Snjeàna Mari}>. - 2003. - Bibliografske bilje{ke uz tekst. -SummariesISBN 953-7128-02-4

1. [estan, IvanI. \akovo i okolica - Zbornik

430908002

SADR@AJ

^LANCI

Zdenko Radeli}: Kriàrska gerila u Ðakovštini 1945.-1946. - - - - - - - - - 7

Zlata @ivakovi}-Kerè: Povijest nogometnih klubovau Ðakovu (1910.-1941.) - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 29

Borislav Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realiziraniprojekt gradnje vicinalne @eljeznice Našice – Ðakovo- - - - - - 47

Vladimir Geiger: Osnivanje i pravila ìdovskih društava u Ðakovu - - - - - 67

Branko Ostajmer: Saborski izbori u Ðakovu i Ðakovštini 1884. godine- - - - 83

@eljko Lekši}: Strossmayerov trg – stara jezgra Ðakova - - - - - - - - - - 115

GRAÐA

Stjepan Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kimodnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~jusaborskih izbora u Ðakovu (1884.-1885.) - - - - - - - - - - - 137

Danijel Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome: Iz Zbirkediploma Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci - - - - 159

Vesna Boì}-Drlja~a: Kulturno-prosvjetni rad na podru~jugrada Ðakova 1949.-1951. - - - - - - - - - - - - - - - - - - 173

KRITIKE, OCJENE, PRIKAZI, REAGIRANJA

Marin Sraki}: Zabrana školskog vjeronauka u doba komunizma- Kratki prikaz na temelju povijesnih izvora s posebnimosvrtom na Republiku Hrvatsku i na podru~ju Ðakova~kei srijemske biskupije (Mato Artukovi}) - - - - - - - - - - - - 185

Ðakova~ki susreti hrvatskih knjièvnih kriti~ara III. i IV. (Ivan Kunšti}) - - 191

Borislav Bijeli}: Naše teme - ogledi o prošlosti i sadašnjostiÐakova i Ðakovštine (Zlata @ivakovi}-Kerè) - - - - - - - - 193

3

Škola u Strizivojni 1830.-2000. - Prilozi za prou~avanje povijestiStrizivojne (Borislav Bijeli}) - - - - - - - - - - - - - - - - 196

Vladimir Geiger: Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini (Borislav Bijeli})- - - - - 198Zbornik Muzeja Ðakovštine 5 (Milan Vrbanus) - - - - - - - - - - - - - - 200Branka Migotti: Pozla}ena stakla sa Štrbinaca kod Ðakova

(Ljubica Perini}) - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 204Nikola Bi}ani}: Knjige imaju svoju sudbinu (@eljko Vurm) - - - - - - - - 206Mirko ]uri}: Strategije, sje}anja i zaborava (Miro Šola) - - - - - - - - - - 210Zvonko Benaši}: Ðakova~ki spomendani (@eljko Lekši}) - - - - - - - - - 213Vinko Toki}: Monografija - HOŠK (Tomislav Šetka) - - - - - - - - - - - 215Ivan Pavi}: Dobrovoljno vatrogasno društvo Gorjani 1926.-2001.

(Branko Ostajmer) - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 217Andro Mrši}: Nogometni priru~nik 1 (Miro Šola) - - - - - - - - - - - - - 219Miroslav Bauer: Nogomet u Strizivojni 1927.-2002.

(Borislav Bijeli}) - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 221Tomo Šajkunovi}: Pedeseta obljetnica Dobrovoljnog vatrogasnog

društva Drenje, 1951.-2001. (Branko Ostajmer) - - - - - - - - 223Wilhelm Andreas Zimmermann: Dorfchronik Wutschewzi

1850-1945 (Vladimir Geiger) - - - - - - - - - - - - - - - - 225Katalog izlo`be usporednih fotografija - 1948. do 2003.

(Borislav Bijeli}) - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 227Istina o oporuci biskupa Strossmayera (Zvonko Benaši}) - - - - - - - - - 229

IN MEMORIAM

Mile Jurjevi} (Ivo Pavlovi}) - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 233Msgr. ]iril Kos (Luka Marijanovi}) - - - - - - - - - - - - - - - - - - - 235

4

^LANCI

5

UDK 323.26(497.5 \akovo) "1945/1946"

Kriàrska gerila u Ðakovštini1945.-1946.

Zdenko Radeli}Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Autor prikazuje stanje kriàrskog pokreta na podru~ju Ðakovštine1945.-1946. Dosadašnja istraìvanja dopuštaju zaklju~ak da pokušaji orga-niziranja gerilskog otpora protiv komunisti~ke vlasti i Jugoslavije u ciljuobnove NDH ovdje nisu imali ve}e oblike. Zapravo, kriàrski pokret uovom dijelu Hrvatske sveo se na skupine Filipa Tomi}a Slavonca, Draguti-na Homotara, koja je bila dio Slavon~eve skupine, i djelomi~no, skupinuPere He}imovi}a Marice, koja je više djelovala u susjednim kotarima.

Uvod

Istraìvanja o kriàrima u Hrvatskoj nemaju veliku tradiciju. Nakon njihovanestanka prošlo je dugo razdoblje do prvih ve}ih historiografskih koraka prematoj temi.1 Osim izmijenjenih prilika, nestanka jugoslavenske dràve i komunisti~-kog sustava, u kojima su izbor tema i njihove interpretacije pre~esto bile u ovisno-sti od politi~kih potreba, na to su najviše utjecali arhivski dokumenti koji supostali dostupni javnosti. Najvredniji su dokumenti Slu`be dràvne sigurnosti(SDS) Socijalisti~ke Republike Hrvatske, što je od 1966. novo ime reformiranogOdjeljenja za zaštitu naroda (OZN) i Uprave dràvne bezbjednosti (UDB), koji su

7

Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini 1945.-1946. ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. 7-28

1 Vidi: Zdenko RADELI], Kriàri – gerila u Hrvatskoj, Zagreb, Hrvatski institut za povijest - Dom isvijet, 2002.

po~etkom 90-ih godina 20. stolje}a predani Hrvatskom dràvnom arhivu (HDA).Isti je slu~aj i s istraìvanjem kriàra u Ðakovštini. Iako bi bilo nepravedno re}i daje ovaj rad jedini historiografski rad posve}en ovoj temi, ipak samo jedna novin-ska notica dopušta da moj zaklju~ak nije daleko od istine.2

O kriàrima

Kriàri su se borili protiv jugoslavenske komunisti~ke vlasti s ciljem da ob-nove Nezavisnu Dràvu Hrvatsku (NDH), a ve}inom su bili pripadnici poraènihOruànih snaga Nezavisne Dràve Hrvatske (OS NDH). Dva su temeljna razlogaza nastanak kriàra. Jedan je razlog bila borba protiv komunizma i Jugoslavije i zaobnovu NDH. Drugi razlog bila je borba za goli ìvot u suo~avanju s drasti~nimpostupcima pobjednika. Vaàn razlog odmetanja bilo je i dezertiranje i izbjega-vanje mobilizacije u NOV-u (Narodnooslobodila~ku vojsku), a kasnije u Jugosla-vensku armiju (JA) uop}e. Udio dezertera i onih koji su bjeàli od gnjevapobjednika me|u kriàrima nije bio zanemariv. Prvi razlog potvr|uje svjesnoopredjeljenje kriàra za oruàni otpor sa sasvim odre|enim protukomunisti~kim iprotujugoslavenskim programom, a drugi razlog otkriva da su se mnogi odmetalizbog straha za svoj ìvot. Suo~eni s drasti~nim kaznama i odmazdom, bjeàli suiz zarobljeni~kih kolona i logora i odustajali od prijavljivanja vlastima. Pri-druìvali su se onima koji su nastavljali borbu ili su, pak, nastojali odràti se naìvotu bez ikakvih ozbiljnijih namjera da se bore za svoje politi~ke ciljeve. Ipak, ioni su bili dio kriàrskog pokreta. Tako ih je tretirala vlast, a u krajnjem slu~aju,iako to mnogima nije bila po~etna namjera, ustrajali su na protukomunisti~koj iprotujugoslavenskoj strani. Me|utim, unato~ navedenim razli~itim motivima dje-lovanja ili odmetanja od vlasti, kriàre treba ozna~iti kao ustašku gerilu. Ne samoda su mnogi me|u njima bili ustaše, nego su upravo pripadnici ustaškog pokreta iustaške vojnice nametnuli osnovni ton kriàrskom djelovanju.

Naziv kriàri po~eo se upotrebljavati u Slavoniji i to najkasnije u kolovozu1945.3 Do jeseni 1945. mnogi hrvatski gerilci na podru~ju sjeverne Hrvatske nakapama ili odorama nosili su bijele kriève. Kasnije su kri` bijele boje, ponekad

8

ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. 7-28 Z. Radeli}: Kriàrska gerila u \akov{tini 1945.-1946.

2 Vladimir GEIGER, O kriàrima u Ðakovštini 1945. godine, Ðakova~ki vezovi. Jubilarna revija, Ðakovo,1998.

3 Hrvatski dràvni arhiv (dalje: HDA), Republi~ki sekretarijat za unutrašnje poslove (dalje: RSUP)Socijalisti~ka Republika Hrvatska (dalje: SRH), Slu`ba dràvne sigurnosti (dalje: SDS), 015-2, Izvještajo oruànim bandama u Hrvatskoj, 25. 10. 1945.; HDA, Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske(dalje: CK SKH, Vojna komisija (dalje: VK), Izvještaj Odjeljenja za zaštitu naroda (dalje: Ozne) zaHrvatsku, 27. 8. 1945.

unutar ili iznad slova U, a ponekad iznad hrvatskog grba, prišivali na vojni~kekape i u ju`nijim dijelovima Hrvatske. Naziv kriàri je najvjerojatnije izabranspontano kao mogu} simbol protukomunizma, ali i kao najprihvatljiviji simbolotpora za koji se vjerovalo da bi mogao biti op}ehrvatski. Osim imena kriàri uSlavoniji je prisutan i naziv šumnjaci. Me|utim, samo se naziv kriàri proširio ucijeloj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Osim simbolom krià i imenom, kriàri su se predstavljali i pozdravima odkojih su naj~eš}i bili "Za Hrvatsku i Krista - protiv komunista!", "Za Krista - pro-tiv komunista" i "Slava Kristu - smrt komunistu". No, isticanje vjerske opredje-ljenosti imalo je va`niju ulogu u naglašavanju protukomunizma i nacionalneidentifikacije, a manje je imalo stvarno zna~enje u svakidašnjem djelovanjuhrvatskih gerilaca. Naime, kriàri su, uostalom, kao i promid`ba u NDH, inzisti-rali na tezi da je partizanski pokret, pa time i nova vlast, zapravo srpski pokretpredvo|en komunistima. To što su i Hrvati masovno sudjelovali u Narodnooslo-bodila~kom pokretu (NOP) nije ih pokolebala da se pozivaju na krš}anstvo i kato-licizam. Prema njihovom uvjerenju rije~ je o nevjernicima, hrvatskim izdajicima,i Srbima, protivnicima hrvatske samostalnosti. Zato je vjera bila pogodan simbolkako bi se razlikovali od svojeg neprijatelja, opredjeljenog za komunizam.

Iako je vlast inzistirala na povezanosti kriàra i Katoli~ke crkve, nema doka-za koji bi tu suradnju potvr|ivali, osim rijetkih iznimaka. To dokazuju mnogo-brojni dokumenti Udbe, napose njezini, to~nije elaborati SDS-a, iz 60-ih godina20. stolje}a, u kojima se sve}enici ne spominju. No, jugoslavenskoj komunisti-~koj vlasti je diskreditiranje Katoli~ke crkve, uostalom kao i pripadnika Hrvatskeselja~ke stranke (HSS), bio glavni cilj pri suzbijanju kriàra i jedan od temeljnihuvjeta u~vrš}enja svoje vladavine. Dakako, ne moè se negirati da su neki sve}e-nici i haesesovci zaista pomagali kriàrima, ali ta je suradnja jedva spomena vri-jedna.

Politiku suzbijanja stvarnog i potencijalnog suparništva svojoj neograni~e-noj vladavini Komunisti~ka partija Jugoslavije (KPJ) zapo~ela je postupno iustrajno, manje ili više prikriveno, od po~etka rata. U svojoj politici komunisti suse oslanjali na Savez Sovjetskih Socijalisti~kih Republika (SSSR). Okupacija ipodjela Jugoslavije, gubitak velikog dijela hrvatskog teritorija i represija ustaškevlasti, njezini rasisti~ki i šovinisti~ki pogromi vlastitih gra|ana, napose Roma,Srba i @idova, bili su povod za pokretanje oslobodila~kog rata. Istodobno su teškeratne prilike, uostalom kao i njihovi ruski uzori 1917., iskoristili za pokretanje re-volucije. Gra|anskim ratom i neprestanim isticanjem da im je cilj isklju~ivo oslo-bodila~ka borba obnovili su Jugoslaviju, ali pod svojom neograni~enom vlaš}u.U tom cilju obra~unavali su i s Katoli~kom crkvom i s HSS-om. Smaknu}a, insce-nirane sudske procese, zatvore i prijetnje opravdavali su stvarnom ili tobo`njom

9


suradnjom svojih neistomišljenika s reìmom NDH, okupatorom ili, pak, monar-histi~kim snagama predvo|enih ~etni~kim pokretom. Osim toga, sluìli su se imanipulacijama. Nakon vojne pobjede i postupnog u~vrš}ivanja vlasti i me|una-rodnog priznanja postupno je nestala potreba za pretvaranjem da se poštuju de-mokratska pravila igre. U tome su imali potporu ili, barem, pasivno mirenjevelikog dijela stanovništva, a najviše mladih, koji su bili zasi}eni nepravdom,mr`njom i ratom. Kona~no, federalni ustroj i republikanski oblik vladavine teobe}anje da }e uspostaviti pravedno društvo jednakosti i pravde, bilo je primam-ljivo za stanovništvo koje je traìlo bolja rješenja no što su bila loša iskustva sKraljevinom Jugoslavijom ili NDH.

Nastanak kriàra

Nakon sloma NDH u cijeloj Hrvatskoj bilo je na tisu}e pripadnika ustaškogpokreta i OS NDH koji su se sklanjali pred pobjednicima. Za mjesec dana komu-nisti~ke su vlasti vojnim i politi~kim mjerama sveli njihov broj na 2.500-3.000ljudi. Mnogobrojne male skupine, bez vodstva i bez to~no odre|enog podru~jadjelovanja, uglavnom su se zadràvale oko svojih domova, što je jedno od glavnihobilje`ja gerilskih skupina. No, nakon potpune raspršenosti, ve} u ljeto 1945.kriàri su po~eli sre|ivati svoje redove, me|usobno se povezivati i organiziratiuporišta. Osnovne metode djelovanja kriàra bile su ubijanje predstavnika novedràve, du`nosnika Narodne fronte, zapravo ~lanova KP, ~asnika Jugoslavenskearmije, razoruàvanje vojnika, policajaca, plja~kanje pristaša komunisti~ke vla-sti, ali i drugih, provaljivanje u zadruge i uništavanje dràvne imovine i ometanjeprometa.4

Vijesti o aktivnostima hrvatske gerile širile su se me|u ustaškim emigranti-ma u Austriji i Italiji u drugoj polovici 1945. Sukob u protufašisti~koj koaliciji bu-dio je vjeru ustaškog vodstva da Zapad sprema protukomunisti~ku "petu kolonu"u zemljama Isto~ne Europe i da }e poduprijeti ustašku emigraciju. Zapravo, pre-ma njegovu vi|enju, zapadne sile trebale su preuzeti mjesto novog saveznika um-jesto nacisti~ke Njema~ke. Zato je vodstvo NDH odbacilo svoju rasisti~kupolitiku, kao i na~ela kolektivne krivnje i odmazde. Štoviše, pribliàvanje zapad-nim silama urodilo je pozivanjem na demokratska na~ela.

Ustaško vodstvo dràlo je da je NDH samo privremeno okupirana, ali dahrvatska dràva i dalje postoji. Ponavljali su tezu da je NDH izraz volje hrvatskognaroda koji nije htio, niti priznaje Jugoslaviju u bilo kakvu obliku, pa ni "diktator-

10


4 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-2, Izvještaj o oruànim bandama u Hrvatskoj, 25. 10. 1945.

ski totalitaristi~ki boljševizam”. U toj borbi Hrvatski narodni otpor, kako su naz-vali svoj pokret, povezat }e se sa svim protukomunisti~kim snagama kojepriznaju hrvatsku dràvu, kao i s velikim silama. Vodstvo je odbacilo ime ustaša,kao i sve ustaške nazive i simbole. Naglašavalo se da se pozdrav “Za dom -spremni” ne smije više rabiti ni dizati ruku u pozdrav, kao što se to ~inilo u NDHoponašaju}i talijanske fašiste i njema~ke naciste.5 Inzistiralo je na tome da sehrvatska vojska nazove Hrvatske oruàne snage (HOS) kao i za vrijeme NDH, jersu naziv kriàri dràli neprimjernim zbog vjerske podjele hrvatskih boraca na ka-tolike i muslimane. No, s obzirom na to da se naziv kriàri ve} bio proširio, natome se nije inzistiralo.

Vodstvo NDH planiralo je povezati sve kriàrske skupine, nametnuti im voj-no, politi~ko i upravno vodstvo. Zato su organizirali ubacivanje visokih ~asnikaHOS-a. Najambicioznija bila je Akcija 10. travanj. Pretvaranje kriàra u mo}nuvojnu silu na ~elu s dràvnim vodstvom NDH omogu}ili bi da se u pogodno vrije-me, nakon sukoba zapadnih sila sa SSSR-om, pokrene masovni ustanak Hrvataradi rušenja komunisti~ke Jugoslavije i obnove NDH. Me|utim, Udba se od sa-mog po~etka ubacila u tijek akcije. Operacijom Gvardijan, od 20. srpnja 1947. do3. srpnja 1948., uhvatila je ~ak 96 sudionika odmah nakon prelaska granice.6 To jebio kraj bilo kakvog ozbiljnijeg rada na povratku vodstva ustaškoga pokreta iNDH s ciljem organiziranja otpora u Hrvatskoj.

Kriàri u Slavoniji i Ðakovštini

Nakon proboja Srijemskog fronta jedinice Jugoslavenske armije ušle su 12.travnja 1945. u Vukovar. Dne 16. travnja 1945., jedinice 21. udarne i 6. proleter-ske divizije JA Nikola Tesla poslije dvodnevnih borbi protiv 47. i 65. puka nje-ma~ke 22. pješadijske divizije, ušle su u Ðakovo i prinudile protivnika napovla~enje prema Pleternici i Našicama. Jedinice 48. udarne divizije JA, poslijetrodnevne borbe, odbacile su 1232. puk njema~ke 41. pješadijske divizije premaSlavonskom Brodu i zauzele èljezni~ko kriànje Strizivojnu. Do 23. travnja

11


5 Sre}ko ROVER, Svjedo~anstva i sje}anja. Memoari, priredio fra Martin Planini}, Zagreb, Protektor,1995., 232, 333-336; Ivan PRUSAC, Akcija Deseti travanj: u svjetlu svijedoka: dokumentacije, bez. mj.izd., 1989., 77; HDA; HDA, RSUP SRH, SDS, 015-7-8, Glavne upute i smjernice za rad Hrvatskogodpora u domovini; isto, 015-7-8, Na~elna podloga hrvatske narodne borbe, 10. 4. 1947. (navedeni datum10. 4. 1947. ne odgovara vremenu kad je dokument nastao).

6 Goran VUKOVI], Klopka za kolja~e, Spomen podru~je Jasenovac, 1980., 209.; AleksandarVOJINOVI], Kako se razvijala naša Slu`ba sigurnosti, Start, Zagreb, 19. 5. 1984.-14. 7. 1984., 14. 7.1984.; S. ROVER, Svjedo~anstva i sje}anja, 319.; HDA, Optu`nica Milošu i druìni, 17. 6. 1948.; HDA,RSUP SRH, SDS, 015-7-11-51, Optu`nica Kavranu i druìni, 5. 8. 1948.

1945. JAje zauzela Vinkovce, Osijek, Našice, Slavonsku Poègu, Slavonski Brodi Novu Gradišku.7

Pred naletom JA povla~ile su se prema zapadu i Oruàne snage NDH, a man-ji dio njezinih vojnika napustio je svoje jedinice, jer su èljeli ostati u blizini svo-jih krajeva. Od njih, kao i onih koji su kasnije pobjegli iz logora i zarobljeni~kihkolona, regrutirali su se kriàri. Po~etkom ljeta 1945. skrivaju se u blizini svojihsela i ne pokazuju neku organiziranu aktivnost, a osnovni razlog njihova neprijav-ljivanja i odmetanja pred komunisti~kim vlastima strah je od pobjedni~ke odmaz-de. Pojavi kriàra, osim jakog ustaškog pokreta u pojedinim podru~jima,pogodovala je i konfiguracija zemljišta, posebno planine Dilj, Krndija, Papuk,Poèška gora, Psunj i Ravna gora. Podršku u hrani i skloništima pruàla su im selakoja su aktivno sudjelovala u ustaškom pokretu.8

Kao i u ostalim dijelovima Hrvatske, kriàri nisu uspjeli stvoriti organizira-nu vojsku. Stanje je bilo takvo, da je Udba, dakako, ne bez mr`nje prema svomesmrtnom neprijatelju, ocjenjivala da su oni zapravo "razularena banda".Udruìvali su se u manje skupine koje su se tek povremeno me|usobno poveziva-le. Ve}ina je bila slabo organizirana, a samo su neke kriàrske skupine imale orga-nizaciju izgra|enu na vojnim na~elima. Njihove vo|e mijenjale su se "iz dana udan", a svaka skupina imala je svoje podru~je i suradni~ku mreù. Rijetko su seudaljavale od mjesta ro|enja ve}ine pripadnika. Prema nekim procjenama Slavo-nija je uz Liku bila najja~e uporište kriàra, ali to se najviše odnosilo na brdovitopodru~je.9

Malo je dokumenata nastalih u tom razdoblju koji bi govorili o stanju gerileu kotaru Ðakovo. Nešto više, što je, dakako, posljedica tamošnje ve}e prisutnostikriàra, ima dokumenata iz Ðakovštini susjednih podru~ja. U vezi s djelovanjemkriàra posebno je napetost narasla pred izbore za Ustavotvorni sabor NarodneRepublike (NR) Hrvatske, koji su se odràli 10. studenoga 1946. Izvršeno je ne-koliko napada uo~i i na dan izbora. Vlast je u borbi protiv kriàra osim Udbe, voj-ske i policije, angaìrala partijske i skojevske organizacije te aktiviste lokalnih

12


7 Hronologija oslobodila~ke borbe naroda Jugoslavije 1941-1945, Beograd, Vojnoistorijski institut,1964., 1098.

8 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-18, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Našice; isto, 015-29,Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Vinkovci; isto, 015-25, Rekonstrukcija banditizma za bivšikotar Slavonska Poèga.

9 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-24, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonski Brod; isto, 015-25,Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonska Poèga; isto, 015-29, Rekonstrukcija banditizma zabivši kotar Vinkovci; isto, 015-19, Nova Gradiška, 30. 12. 1961; isto, 015-2, Izvještaj o oruànimbandama u Hrvatskoj; HDA, JT SRH, 421, k. 4, 24. 8. 1945.

odbora.10 Kriàri su imali veze u slavonskim gradovima. Poznato je da su vlastizbog suradnje s kriàrima u Ðakovu potkraj 1945. uhitili 10 osoba.11 Iako su po-duzete akcije Ozne dale rezultate, kriàri su u Slavoniji, a osobito u okrugu Sla-vonski Brod, u ljetnjim mjesecima 1946. bili jedan od najteìh problema zakomunisti~ku vlast u Hrvatskoj.12 Svojim djelovanjem utjecali su na normalnoodvijanje svakodnevnog i politi~kog ìvota. Izvješ}a Komunisti~ke partije Hrvat-ske (KPH) iz 1946. i 1947. otkrivaju da je posebno pooštrena borba protiv surad-nika kriàra. To je bila posljedica procjene da je u~inkovitost borbe protiv kriàraizravno ovisna o represivnim postupcima protiv onih koji su ih pomagali. Zanim-ljivo je da se vlast još potkraj 1947. plašila politi~kih posljedica zbog utjecajakriàra jer su se njihovi protivnici tzv. "kula~ko-ma~ekovsko-klerikalni elementi"i dalje nadali promjenama. To je posebice bilo opasno zbog sve ve}eg otpora sel-jaka prisilnom otkupu poljoprivrednih proizvoda.13 U prolje}e 1947., kriàri uSlavoniji najviše su se isticali oko Našica, Orahovice i Poège.14 U jednom dru-gom dokumentu, pak, tvrdi se da su kriàri u 1947. bili najja~i na podru~ju Sla-vonskog Broda.15 To je, dakako, moralo utjecati i na stanje na |akova~kompodru~ju. Me|utim, unato~ njihovom povremenom djelovanju, u jesen 1947. višenije bilo organiziranih gerilskih skupina u Slavoniji, barem ne onih utjecajnijih.16

Kriàrske akcije svele su se na pojedina~ne prepade i ubojstva. Kasnih 40-ih go-dina kriàri nestaju. Umjesto s kriàrima, vlast se sve više suo~ava s seljacimakoji se sna`no protive njenoj agrarnoj politici. Bune se protiv prisilnog otkupapoljoprivrednih proizvoda kao i protiv selja~kih radnih zadruga.17

Kriàrske skupine u Ðakovštini

Mnoge skupine koje su djelovale na podru~ju Našica, Osijeka, SlavonskogBroda, Slavonske Poège, Vinkovaca i @upanje imale su utjecaja i na doga|aje napodru~ju Ðakovštine. Najzna~ajnije me|u onima koje su djelovale na rubnim po-dru~jima |akova~kog kotara bile su skupine Marka âluši}a, Adama Dekanovi}aAce, Marijana Guberca, Pere He}imovi}a Marice, Ivana Mlinarevi}a, Marka

13


10 HDA, JT SRH, 421, k. 6, JT okruga Slavonski Brod, 5. 12. 1946.11 HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT okruga Osijek. Ovo izvješ}e je zaprimljeno u JT Hrvatske 24. 12. 1945.

HDA, RSUP SRH, SDS, 015-2, Izvještaj o oruànim bandama u Hrvatskoj.12 HDA, JT SRH, 421, k. 112., Odjeljenje Udbe, 19. 10. 1946.13 HDA, JT SRH, 421, k. 6, JT okruga Slavonski Brod, 5. 12. 1946.14 HDA, CK SKH, inv. br. 2137a, Izvještaj CK KPH, 1947.15 HDA, Teze za politi~ki referat; HDA, Naoruàne bande i jataci 1948.16 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-24, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonski Brod.17 HDA, JT SRH, 421, k. 5, JT okruga Osijek, 1. 11.-25. 11. 1949.

Obajdina, Nikole Šiki}a Meme, Skupina u Retkovcima i Skupina Stari Mikanov-ci. Od spomenutih, skupina Adama Dekanovi}a Ace uništena je zadnja i to u stu-denom 1949., nedaleko od granice kotara Ðakovo, na podru~ju Andrijaševaca,Cerne i Retkovaca.

Postoje}a dokumentacija, na àlost, ne pruà dovoljno podataka o pojedinimakcijama, pa ih se ne moè pripisati nekoj odre|enoj skupini. Tako je za sukobvladinih jedinica s kriàrima u listopadu 1945. nedaleko od Perkovaca na podru~-ju izme|u Ðakova i Slavonskog Broda, zabiljeèno samo to da je tada poginulo 4kriàra, dok je 1 uspio pobje}i. U oùjku 1946. na podru~ju kotara Ðakovo 1 je"bandit" uhva}en, 1 ubijen i 2 su ranjena. Istodobno je otkriven i jedan bunker shranom i vojnom opremom. U lipnju 1946., to~nije izme|u 9. i 11. lipnja, kriàrisu upali u selo Ratkov Dol, zapadno od Ðakova. Poznato je samo to da je u nekoli-ko dana u nekoliko sela slavonskobrodskog podru~ja, ali i u malom selu RatkovDol na |akova~kom podru~ju, ubijeno 5 ljudi, a u borbi je poginuo i 1 vojnik. I onapadu izvedenom godinu dana kasnije, 9. studenoga 1946., nema mnogo podata-ka. Napad se dogodio u selu Stari Perkovci, izme|u Slavonskog Broda i Ðakova,a 3 su "bandita" napala straù koja je ~uvala izborni materijal za izbore za Usta-votvorni sabor NR Hrvatske 10. studenoga 1946. Ranili su dvojicu straàra, ali bi-ra~ki materijal nisu dirali.18

Me|u navedenim skupinama, koje su djelovale ili su imale utjecaja na |ako-va~ko podru~je, istaknut }u njih nekoliko.

Skupina Nikole Šiki}a Meme, ustaše iz Štikade pokraj Gra~aca, nastala je uoùjku 1946. Imala je oko 13 kriàra, koji su djelovali na podru~ju Osijeka, Vin-kovaca, Vukovara, Slavonskog Broda, ali i Ðakova. Naàlost, postoje}i doku-menti ne govore ništa detaljnije o kretanjima po Ðakovštini ili, ~ak, o mogu}imakcijama.19

Skupina Marka âluši}a, ustaše iz Bosne, "prema nepotpunim podacima"imala je oko 30 kriàra. U svibnju 1946. iz Bosne se prebacila u isto~ni dio sla-vonskobrodskog podru~ja, a djelovali su i na rubnim djelovima uz |akova~ko po-dru~je, napose oko sela Stari Perkovci i Staro Topolje.20

14


18 HDA, CK SKH, VK, Izvještaj MUP-a Narodne Republike Hrvatske (dalje: NRH), 9. 11. 1945.; isto, 18.6. 1946.; isto, 19. 6. 1946.; isto, 15. 11. 1946.; isto, Izvještaj Ozne, 25. 3. 1946.; HDA, RSUP SRH, SDS,015-2, Izvještaj o oruànim bandama u Hrvatskoj; isto, CK SKH, inv. br. 352, Izvještaj OK KPH Brod,10. 6. 1946.; isto, JT SRH, 421, k. 6, JT okruga Slavonski Brod, 5. 12. 1946.

19 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-29, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Vinkovci; Su|enje Lisaku,Stepincu, Šali}u i druìni, ustaško-kriàrskim zlo~incima i njihovim pomaga~ima, urednik i izdava~Milan Stani}, Zagreb, 1946., 122.

20 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-24, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonski Brod.

Skupina Pere He}imovi}a Marice, iz Sibinja pokraj Slavonskog Broda, na-stala je po~etkom 1946. kad se skupina bosanskih kriàra povezala s naši~kim islavonskopoèškim kriàrima. Imala je od 10 do 15 pripadnika. Djelovala na po-dru~ju Ðakova, Našica, Slavonske Poège i Slavonskog Broda. Kretali su se uzzapadne rubne dijelove Ðakovštine, najviše u selima Granice, Ostrošinci i Zden-kovac. Prema navodima Udbe iz 1948., skupina je osim velikog broja provala uzadruge po~inila i više od 30 ubojstava.21 Najvjerojatnije je rije~ o tome da su ak-cije ve}eg broja drugih skupina pripisane upravo skupini Pere He}imovi}a Mari-ce. No, neke od napada ova je skupina izvršila i na |akova~kom podru~ju.Mogu}e je upravo ova skupina izvela napad na policijsku postaju u LevanjskojVaroši 1. sije~nja 1946., kad je poginuo policajac Milan Krajnovi}.22 Gotovo je si-gurno, barem prema tvrdnjama u policijskim izvješ}ima, da je potkraj prosinca1946. u selu Milinac, zapadno od Ðakova, ubila Stevu Mr|enovi}a Zavi~ara, za-povjednika tamošnje policijske postaje. Ubijen je u ku}i u kojoj se odmarao, anjegova su pratioca razoruàli i svukli. Usput spominjem, da je u elaboratu SDS-aSlavonska Poèga, napisanom po~etkom 60-ih godina, pogrešno navedeno da jeMr|enovi} bio zapovjednik policijske postaje Nove Ljeskovice, sela izme|u Na-šica i Slavonske Poège, a ne policijske stanice u selu Milinac, kao što proizlazi izpolicijskog izvješ}a iz 1946.23

Nisu poznati detalji o tome kako je završila skupina, osim da je razbijena na-kon što je upala u zasjedu u selu Ruševu i to potkraj zime 1947. Njezin vo|a PeroHe}imovi} Marica ubijen je nešto kasnije, tako|er iz zasjede.24

Skupina Marka Obajdina, ustaškog poru~nika iz Slunja, osnovana je koncem1945. u Andrijaševcima pokraj Vinkovaca. Imala je oko 35 kriàra. Djelovali suna podru~ju Vinkovaca, Vukovara i @upanje, ali i u blizini isto~nog dijela Ðakov-štine, napose u selu Stari Mikanovci. Izveli su "krupnije i sitnije plja~ke", a, naj-vjerojatnije, su ubili i nekoliko komunisti~kih aktivista. Skupina je po~etkomsvibnja 1946. razbijena u sukobu s jedinicom Korpusa narodne obrane Jugoslavi-je, poznatog po kratici KNOJ, izme|u Privlake i Gradišta, a 12 kriàra na ~elu sObajdinom prebacilo se na podru~je Slavonskog Broda, a zatim Slunja.25

15


21 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-4, Banditizam od 1945.-1948., 17. 7. 1948.22 Pali nepobe|eni 1944-1964, Beograd, Savezni odbor za proslavu dvadesete godišnjice Slu`be unutrašnje

bezbednosti, bez. g. izdanja, 248.23 HDA, CK SKH, VK, Izvještaj MUP-a NRH, 20. 12. 1946.; isto, 015-25, Rekonstrukcija banditizma za

bivši kotar Slavonska Poèga; Pali nepobe|eni, 303.24 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-25, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonska Poèga; isto,

015-18, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Našice.25 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-29, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Vinkovci.

Skupinu Stari Mikanovci osnovali su u ljeto 1947. Jure Cindri} iz Starih Mi-kanovaca i Ivan Smol~i} iz Retkovaca pokraj Vinkovaca, pripadnici "ustaškihvojnih formacija". Zapravo je bila rije~ o 5 kriàra koji su pripadali izdvojenomdijelu skupine ustaškog poru~nika Marka Obajdina. Djelovali su na podru~ju Sla-vonskog Broda, Vinkovaca, a od sela u blizini Ðakovštine upadali su na podru~jesela Gundinci, Retkovci i Stari Mikanovci. Izveli su mnogo manjih prepada. Po~-etkom studenog 1947. ve}ina je uhva}ena i likvidirana. Pripadnika skupine Ada-ma Sajdera, Nijemca i zidara iz Vukovara, koji je došao u skupinu 1. rujna 1947.,uhvatila je upravo Udba za kotar Ðakovo potkraj listopada 1947., pretpostavljam,dakako, na podru~ju Ðakovštine. Nakon saslušanja Udba ga je smaknula.26

Skupina Adama Dekanovi}a Ace, demobiliziranog borca i suradnika Udbeiz Cerne pokraj @upanje, nastala je u srpnju 1949. Imala je 3 ili 4 aktivna kriàra,ali u akcijama je sudjelovalo i do 30 njihovih suradnika. Ni ona, kao ni prethodnenije djelovala na Ðakovštini, ali djeluju}i na podru~ju Vinkovaca i @upanje, a po-sebno u blizini jugoisto~nog podru~ja Ðakovštine, a najbliè selu Prkovci, vjero-jatno su utjecali na tamošnje stanje.27

Najzna~ajnija skupina koja je djelovala na |akova~kom podru~ju bila je sku-pina Filipa Tomi}a Slavonca, u~itelja, ustaškog tabornika i natporu~nika, rodomiz Piškorevaca pokraj Ðakova. Tomi} se povla~io sa jedinicama OS NDH premaSloveniji gdje je zarobljen i upu}en u neki od logora, vjerojatno, u Hrvatskoj. Naputu prema logoru uspio je pobje}i, me|utim, ponovo je uhva}en. Osu|en je na 4godine prisilnog rada i sproveden u logor Krndija. No, u srpnju 1945. uspijeva mupobje}i iz logora sa skupinom zatvorenika, me|u kojima su bili Šimun Gašpar,Stjepan Markovac i Tomo Vragolovi}.

Nakon bijega iz logora u Krndiji u srpnju 1945., Tomi} na podru~ju Ðakov-štine okuplja "ustaške ostatke" radi na osnivanju "kriàrsko teroristi~ke organiza-cije". Najprije se povezao s Ðurom Lon~ari}em iz Strizivojne i ÐuromBoškovi}em iz Hercegovine. Ova su dvojica cijelo vrijeme nakon rata ìvjeli uilegali da ih vlasti ne bi uhitile, ali nije poznat razlog njihova straha od uhi}enja. Upo~etku je organizacija imala 6 do 7 pripadnika, da bi nakon "izvjesnog vremena"Tomi} stvorio "oruànu organizaciju" koja je po njemu dobila ime, kako se to uelaboratu neprecizno navodi "Kriàrsko teroristi~ka organizacija 'Slavonac'".Podijeljena je bila na manje skupine, a brojala je oko 40 kriàra. U stalnom sasta-

16


26 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-29, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Vinkovci.27 HDA, JT SRH, 421, k. 2, JT okruga Osijek, 1. 11.-25. 11. 1949.; 26. 11.-16. 12. 1949.; HDA, RSUP SRH,

SDS, 015-29, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Vinkovci. O Dekanovi}u vidi i: KatarinaSPEHNJAK, Selja~ki otpor politici obveznog otkupa u Hrvatskoj 1949. godine, âsopis za suvremenupovijest, Zagreb, 1995., 2., 209-232.

vu bilo je 16 do 18 osoba, a po svemu sude}i neki su se skrivali ili, pak, legalnoìvjeli u Ðakovu. S tom kasnijom procjenom slaè se i dokument iz toga vremenau kojem se navodi da je u jesen 1945. u kotaru Ðakovo bilo 15 gerilaca.28 Sli~no jei s procjenama o naoruànju Tomi}eve skupine. Raspolagali su sa nekoliko“šmajsera”, oko 14 karabina, nekoliko pištolja i bombi.

Djelovali su na podru~ju Ðakova, Slavonskog Broda i Vinkovaca, naposeoko sela Beravci, Dragotin, Ðakova~ki Selci, Gašinci, Josipovac, Levanjska Va-roš, Majar, Punitovci, Satnica, Stari Perkovci, Strizivojna, Velika Kopanica iVrpolje. U me|uvremenu je na jugoisto~nom podru~ju Ðakovštine, oko sela Dra-gotina i Majara, svoju skupinu, prema navodima SDS-a, osnovao Dragutin Ho-motar, koja se priklju~ila skupini Filipa Tomi}a Slavonca. Me|utim, njenipripadnici su i dalje ostali na svom terenu.29

Dostupni su podaci za najistaknutije pripadnike skupine, iako sama ~injeni-ca da postoje velike razlike u elaboratima SDS-a Osijek i Slavonski Brod iz 60-ihgodina u pocjenama o sastavu, broju pa i o tome i tko su bili zna~ajniji ~lanovi, na-vodi na veliki oprez u procjenjivanju vjerodostojnosti podataka. Najistaknutijipripadnici skupine, osim Tomi}a i Homotara, prema elaboratu Osijeka bili su IlijaÐuriši}, Stjepan Hum, Ilija Ivanovi}, @arko Ivezi}, Luka Marijanovi}, AntunOstajmer i Luka Šalamon. Prema slavonskobrodskom elaboratu pripadnici su biliPavao Barta, Stjepan Boti~ki, Marko Devi}, Ðuro ûki}, Mato Damjan~i}, ŠimaGašpar, Ðuro Kasa, Ivica Kova~evi}, Ilija Ljubi~i}, Vinko Marijanovi}, StjepanMarkovac, Tomo Mesi}, Miroslav Mumi}, Marijan Obad, Pišta Pap, Mata Pavi},Ivica Suševac, Ðuro Šiki}, Šutej-Guber, Ivica Šuvac, Bartol Uremovi} Bariša,Tomo Vragolovi} i Slavko Vrtar. Najistaknutiji su bili, prema istim podacima, Mi-roslav Mumi}, Marijana Obad i Bartol Uremovi} Bariša. Za nekoliko pripadnikasamo su djelomi~no poznata imena.To su bili: Cvejo, Franjo, Gurdan, Ilija, Jan-kovi}, Jere, Kablovi}, Karlo, Mato zvani êtnik, Mija, Nikola i Nikola drugi, teŠima. Zanimljivo je, da se nigdje kao ~lan skupine ne spominje Jozo Livi}, o koje-mu }e još biti rije~i.

Naglašavam i to da je nekolicina bivših pripadnika skupine, nakon od-sluènja zatvorske kazne, prema SDS-u, ìvjela u svojim mjestima ili su bili uemigraciji. To su bili Stjepan Hum, koji je iselio u Njema~ku, @arko Ivezi}, koji jepobjegao u inozemstvo, Stjepan Markovac, Luka Šalamon i Tomo Vragolovi}

17


28 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-2, Izvještaj o oruànim bandama u Hrvatskoj, 25. 10. 1945.29 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-24, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonski Brod; isto, 015-21,

Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek; Dokumenti o protunarodnom radu i zlo~inima jednogdijela katoli~kog klera, ur. Joà Horvat i Zdenko Štambuk, Zagreb, 1946., 471.

Poznato je i nekoliko jataka. Najva`niji jataci, prema osje~kom alaboratu,bili su Pavao Barta, Andrija Bukvi}, Mato Franji}, Stjepan Glavoševi}, Joco Iva-novi}, Ivan Kuku~ka, Stevo Kuku~ka, koji im je popravljao oru`je, Ana Lovri},Ðuro Marijanovi}, Vinko Marijanovi}, Stjepan Sabadoš, Stjepan Sitni i AnicaŠvegl.30 O~ito, postoje razlike izme|u autora osje~kog elaborata i slavonskobrod-skog elaborata i u procjenama tko su bili ~lanovi, a tko jataci, kao npr. kod PavlaBarta i Vinka Marijanovi}a.

Navest }u dostupne podatke o svim ~lanovima skupine, napose o mjestimaro|enja i vrstu kazna. Uz mjesta ro|enja spominjem njihovu pripadnost kotaruprema administrativnoj podjeli 60-ih godina 20. stolje}a, u vrijeme pisanja elabo-rata Slu`be dràvne sigurnosti.

Najviše podataka sa~uvano je o vo|i skupine. Filip Tomi} Slavonac ro|en je2. velja~e 1915. u selu Piškorevci ju`no od Ðakova, kotar Slavonski Brod. Kaošto je spomenuto, bio je u~itelj i to u susjednom selu Strizivojni. Nakon utemel-jenja NDH stupio je u "ustaške vojne formacije", a do 1943. u Strizivojni obavljaoje du`nost ustaškog tabornika. Aktivno je sudjelovao u borbama protiv jedinica-ma NOV-a (Narodnoslobodila~ke vojske), postigavši ~in natporu~nika. DragutinHomotar, predvodnik izdvojene skupine, rodio se 1910. u selu Semeljci, isto~nood Ðakova, kotar Slavonski Brod. U ustaški pokret stupio je nakon osnivanjaNDH, a sudjelovao je u borbama protiv partizana na Bilogori, Papuku i Psunju.Bio je zapovjednik ustaške posade u Gašincima, u neposrednoj blizini Ðakova.Nakon raspada NDH utemeljio je kriàrsku skupinu, da bi se kasnije pridruìoTomi}u. U elaboratu SDS-a Osijek navode se dva razli~ita podatka o tome kako jezavršio Homotar. Prema jednom je uhva}en zajedno s Tomi}em i predan sudu, aprema drugome ubijen je u akciji Ozne potkraj 1945.31

Pavo Barta, iz âjkovaca, kotar Slavonski Brod, nepoznate je sudbine. ZaStjepana Boti~kog, iz Strizivojne kotar Slavonski Brod, navodi se da je nestao.Najmanje je podataka o Cveji, za kojega se zna samo to da je bio teško ranjen iništa više. Ðuro ûki}, iz Struàna, kotar Slavonski Brod, nestao je. Mato Damja-n~i}, iz Donjih Andrijevaca, kotar Slavonski Brod, nestao je nakon uništenja sku-pine. Marko Devi}, ustaški vodnik iz Strizivojne, kotar Slavonski Brod, nestao je,ali o njemu }e biti rije~i na sljede}im stranicama. Nepoznato je i to kako je završioFranjo iz Ðakova. Šimun Gašpar, iz Vrpolja, kotar Slavonski Brod, uhva}en je iosu|en na zatvorsku kaznu. Nakon povratka iz zatvora umro je 1960. Gurdan iz

18


30 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-21, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek.31 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-21, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek. Razlike unutar jednog

elaborata otkrivaju teško}e u utvr|ivanju vjerodostojnosti dokumenata sigurnosno obavještajne slu`bepod razli~itim imenima OZN/UDB/SDS.

Ðakova poginuo je u sukobu s "s organima DB" (dràvne bezbjednosti) kod Veli-ke Kopanice. Ilija Ðuriši} ro|en je 11. velja~e 1923. u Levanskoj Varoši. Bio jebrija~, a u "ustaške vojne formacije" stupio je 1943. Ozna ga je teretila da je na po-dru~ju Ðakova "~inio razna zlodjela" i da je bio kriv za ubojstva "nekolicine sim-patizera NOP-a" (partizanski pokret nastupao je pod nazivomNarodnooslobodila~ki pokret). Za razliku od ostalih, uhva}en je ve} u kolovozu1945. Osu|en je na smrt strijeljanjem. Stjepan Hum ro|en je 4. oùjka 1928. uÐakova~kom Pisku. Kao pripadnik njema~ke nacionalne manjine bio je ~lan Kul-turbunda. Nije bio vojno aktivan, o~ito, zbog svoje mladosti. S obzirom na to,kako je to u elaboratu SDS-a re~eno, da se "nije isticao zlodjelima", nakonuhi}enja "jedno kra}e vrijeme bio je u logoru, a kasnije je iselio u Njema~ku".Poznato je da je zbog toga što je primila Huma na no}enje nakon njegova bijega izlogora, jedna èna iz Piska ka`njena 15-dnevnom kaznom zatvora. O tome je pi-sala "Ðakovština", glasilo Narodne fronte za kotar i grad Ðakovo.32 O nekom Ilijirodom iz Like, koji je ìvio u Strizivojni, ne zna se gotovo ništa: ni prezime ni nje-gova daljnja sudbina. Ilija Ivanovi} ro|en je 15. srpnja 1910. u selu Bra~evci, sje-verozapadno od Ðakova. @ivio je i radio u Ðakovu kao slu`benik. Nakonosnivanja NDH pristupio je ustaškom pokretu i "isticao se po zlodjelima".Uhva}en je po~etkom 1946. i osu|en na smrt strijeljanjem. @arko Ivezi} zvanMato, ro|en je 1919. u Gospi}u. Prije rata ìvio je u Josipovcu i bavio se zemljo-radnjom. Nakon utemeljenja NDH "stupio je u ustaške i gestapovske vojne for-macije", kako se to navodi u elaboratu SDS-a, te se "isticao po svojimzlodjelima". Kao "iskusan policajac gestapoa" odmah se odazvao Tomi}evom po-zivu i pridruìo se skupini. Za razliku od Tomi}a, uspio je, mogu}e u tijeku sameakcije, pobje}i. Pretpostavljalo se da je emigrirao. Nepoznata je sudbina Kablo-vi}a i Karla, obojice iz Ðakova. Jankovi} je iz Forkuševaca, kotar Osijek, bio jeustaški logornik u Ðakovu. Poginuo je u borbi "s organima DB" kod Ðakova. ZaJeru se zna samo to da je bio Hercegovac i da je poginuo u borbi s pripadnicima JAkod Velike Kopanice. Ðuro Kasa, je iz Ðakova, a njegova sudbina je nepoznata.Ivica Kova~evi} Francuz, iz Svilaja, kotar Slavonski Brod, uhva}en je u velja~i1946 i smaknut. Ilija Ljubi~i} je bio iz Hercegovine, a njegova je sudbina nepoz-nata. Luka Marijanovi} ro|en je 1923. u selu Gašinci, zapadno od Ðakova. Bio jetrgova~ki pomo}nik. U NDH bio je "okorjeli pripadnik ustaškog pokreta". "Lik-vidiran" je u akciji na po~etku 1946. Vinko Marijanovi}, iz Donjih Andrijevaca,kotar Slavonski Brod, uhva~en je u velja~i 1946. i smaknut. Stjepan Markovac, izDonjih Andrijevaca, kotar Slavonski Brod, uhva}en je i osu|en na prisilni rad.

19


32 Vladimir GEIGER, Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini, Zagreb, Hrvatski institut za povijest, Dom i svijet,2001., 180.

Mato zvani êtnik, bio je iz Tomašanaca, kotar Osijek, a poginuo je u sukobu spripadnicima JAkod Satnice. Tomo Mesi}, ustaški vodnik iz Donjih Andrijevaca,kotar Slavonski Brod, uhva}en je u velja~i 1946. i smaknut. Nije poznata sudbinaMije iz Ernestinova, kotar Osijek. Miroslava Mumi}a, ustaškog zastavnika izDervente u Bosni i Hercegovini, Tomi} ga je prigodom ~estih razdvajanja postav-ljao za vo|u manjih skupina. Uhva}en je u velja~i 1946. u Bickom Selu i smaknut.Sudbina Nikole iz Nove Gradiške je nepoznata, kao i Nikole iz Ernestinova. Ma-rijan Obad bio je iz Petri- nje. I njega je Tomi}a povremeno postavljao za zapov-jednika manjih skupina. Isticao se pisanjem letaka, ali i po tome da je pripremaoubojstvo sekretara Kotarskog komiteta KPH Ðakovo. Preìvio je razbijanje sku-pine, a prema pretpostavkama Ozne još 1947. skrivao se u Petrinji. Antun Ostaj-mer Ton~a ro|en je 1915. u Ðakovu.33 Bio je ~lan Komunisti~ke partijeJugoslavije, zbog ~ega je i osu|en na kaznu zatvora1937.34 Kao Nijemac pripadaoje Kulturbundu, a Tomi}evoj skupini pridruìo se, o~ito razo~aran nekadašnjimidealima, zajedno s Homotarom. Ton~a je bio tiskar, a pred izbore za Ustavotvor-nu skupštinu izradio je klišeje i tiskao letke "na štaglju kod Aparija". U lecima sepozivalo na bojkot izbora. Pri tome mu je pomogao i njegov brat Franjo Ostajmer.Sa~uvana su dva letka u mnogo primjeraka, koje su skrivali na tavanu grobljanskekapelice u Ðakovu. Njihov sadràj je: "Hrvati! Ne glasati zna}i pobjediti" i"Hrvati-seljaci! Gdje je obe}ana sloboda". Prema izvješ}u Ozne u Ðakovu je pro-na|en i letak s pozivom: "Hrvati ne glasajte prevareni smo. Naše je mjesto kodkriàra!" Ozna nije znala za njegova autora, a mogu}e je da i ovdje rije~ o Ostaj-meru.35 Antun Ostajmer skrivao se u današnjoj ulici Franje Ra~koga, a kasnijekod Karla Homotara. Ipak, uspjeli su ga otkriti, ali je prigodom sprovo|enja nasud u Slavonski Brod isko~io iz vlaka kod Perkovaca i sakrio se u selu Dragotinu.Nakon što ga je odao njegov suradnik, ubijen je u bijegu.36 Nasuprot svjedo~an-stvu njegovih najbliìh, za kojeg vjerujem da je vjerodostojnije, SDS je u svomelaboratu ustvrdio da je potkraj 1945. uhi}en i osu|en na smrt strijeljanjem. PištaPap, iz Viškovaca, kotar Osijek, poginuo je u borbi s pripadnicioma JA kod Satni-ce 1945. Mata Pavi}, iz Svilaja, kotar Slavonski Brod, uhva}en je nakon razbijan-

20


33 U elaboratu osje~kog SDS-a prezime Ostajmer krivo se navodi kao Ostajner. Vidi: HDA, RSUP SRH,SDS, 015-21, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek.

34 Podatke o komunisti~koj prošlosti Antuna Ostajmera u: Stjepan Brloši}, Ðakovština unarodnooslobodila~koj borbi i socijalisti~koj revoluciji 1941-1945., Ðakovo, 1986., 40; V. GEIGER,Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini, 131.

35 HDA, CK SKH, Vojna komisija, Izvještaji Ozne, 9. 9. 1945. Sa~uvani leci objavljeni su u: V. GEIGER, Okriàrima u Ðakovštini 1945. godine i Z. RADELI], Kriàri – gerila u Hrvatskoj, 70.

36 Svjedo~enje Franje Ostajmera zapisao Branko Ostajmer 8. 9. 2002. Njemu i dr. sc. V. Geigeru, koji mi jepredao zapis, zahvaljujem.

ja skupine po~etkom 1946. i smaknut. Ivica Suševac Glavonja ili Abisinac, izBra~evaca, kotar Osijek, za kojeg se tvrdi da se posebno isticao u skupini, nestaoje. Luka Šalamon ro|en je 1910. u selu Dragotin, jugozapadno od Ðakova. Baviose zemljoradnjom. Nije bio u ustaškom pokretu, ali ga je "simpatisao i potpoma-gao”. Na Tomi}ev poziv odazvao se i stupio u njegovu skupinu. Uhi}en je potkraj1945. i osu|en na 4 godišnji prisilni rad. Ðuro Šiki}, iz Ivankova, kotar Vinkovci,nestao je. Sudbina Šime iz Musi}a, kotar Osijek, je nepoznata. Šutej-Guber, bioje iz Ðakova. Poznato je da je u sukobu s pripadnicima JA bio ranjen, ali je njego-va daljnja sudbina nepoznata. Ni sudbina Ivice Šuvca, iz Josipovaca, kotar Osi-jek, nije poznata. Bartol Uremovi} Bariša bio je iz Prnjavora u Bosni, a pripadaoje ustaškom pokretu. Prema slavonskobrodskom elaboratu bio je najaktivniji uskupini i "poznat kao zlo~inac”. I njega je Tomi} kod ~estih razdvajanja postav-ljao za zapovjednika manjih skupina. Nakon razbijanja skupine pokušao je preu-zeti vodstvo, no, na kraju je pobjegao u Bosnu, gdje mu se gubi trag. TomoVragolovi}, iz Strizivojne, kotar Slavonski Brod, uhva}en je i osu|en na zatvor-sku kaznu. Ni za Slavka Vrtara, iz Španovice, kotar Daruvar, nije poznata kako jezavršio.

Pripadnici skupine stvorili su "odli~nu mreù jataka", koji su ih obavještava-li o kretanju vojnih jedinica, ali isto tako tko su bili ~lanovi KP, kao i ostale podat-ke o du`nosnicima nove vlasti. Osim toga, preko razgranate mreè jataka noveosobe su se prebacivale u skupinu. No, njihova najva`nija uloga bila je pomo} usvakodnevnim potrepštinama, osobito u hrani. Jedan od jataka, Andrija Bukvi},ro|en u Trnavi, kotar Osijek, iz Ðakova, nije pomogao samo materijalno i s lije-kovima, nego je tiskao i umnoàvao letke. Zanimljivo je da je uhi}en potkraj1945., osu|en na 3 godine prisilnog rada, ali je uspio pobje}i iz zatovora. Njegovadaljnja sudbina nije poznata.

Skupina se ~esto razdvajala na manje skupine i mijenjala mjesto boravka,odlaze}i i u druge kotareve. Na to su ih prisiljavale mjere opreza, ali i ~este akcijeUdbe, KNOJ-a, jedinice JA i patrole Narodne milicije. Me|utim, ponovo bi sevra}ali na svoje podru~je.

Stega je u skupini, za razliku "od nekih drugih", bila "nešto bolja". U njoj jebilo nekoliko do~asnika. Uvijek su bili spremni na akcije i na neprestane pokrete.Nosili su uniforme, ~esto i titovke sa zvijezdom i predstavljali se kao vojnici Ju-goslavenske armije. Najaktivniji bili su u jesen 1945. Napadali su pripadnike JA i~lanove KP te zastrašivali pristaše komunisti~kih vlasti. U tom cilju pisali su pa-role po zidovima seoskih ku}a, a preko svojih ljudi raspa~avali letke. Upozoravalisu na skori preokret i pozivali u borbu protiv komunista.

Poznato je da je potkraj 1945. neka od skupina s Papuka stupila u vezu s nji-ma i to preko jedne ène iz Zagreba. Ta je èna uspjela razgovarati s Tomi}em re-

21


kavši mu da dolazi sa zada}om da ga poveè s tom neimenovanom skupinom.Nakana se nije ostvarila jer je “nešto kasnije” Tomi}eva skupina bila razbijena, aneki ~lanovi ubijeni.

Poduzete "oštre mjere" pridonijele su da se u Ðakovštini više nije pojavilanijedna kriàrska skupina. Njihov utjecaj se osje}ao preko "djelovanja pojedina-ca", ali oni su "na vrijeme otkrivani i realizirani".37 Rije~ "realizirani" mogla bizna~iti ne samo da su osumnji~eni prošli istragu i da su predani na sud, nego jemogu}e i to da su smaknuti bez su|enja.

Zbog veze sa skupinom Filipa Tomi}a Slavonca optuèni su i ùpnici SlavkoBrajkovi} iz Donjih Andrijevaca pokraj Slavonskog Broda, Vendelin Kristek izVuke, Josip Haubrich iz Punitovaca i Tomo Vini} iz Levanjske Varoši. Vuka, Pu-nitovci i Levanjska Varoš su sela u Ðakovštini.38 U izvješ}u Ozne od 15. prosinca1945., u kojemu Ozna obavještava Centralni komitet Komunisti~ke partije Hrvat-ske (CK KPH) da je Tomi} sa svojim ljudima uhva}en, naglašava se da su "nekipopovi sa našeg terena imali (su) sa njima vezu". "Popovi" nisu imenovani, ali jerukom crvenom olovkom na rubu izvješ}a netko dopisao "hapsiti", što je kasnijeostvareno.39 Brajkovi} i Vini} su, ~ini se, ubijeni bez suda.40 Postoje svjedo~an-stva da su optu`be bile la`ne, što je i na drugim podru~jima, pa i prema samomvrhu Katoli~ke crkve, bio uobi~ajeni na~in obra~una Udbe sa sve}enicima. ^la-novi obitelji sve}enika Vendelina Kristeka tvrde da on nije sura|ivao s kriàrima ida je samo pomagao zato~enicima logora Krndija, kao što je, uostalom, u ratu po-magao i partizanima.41 Zanimljivo je da se u Glasu Slavonije navodi da su se spo-menuti katoli~ki sve}enici ugledali "u svoje visoke pastire" i da su pomagalihranom, drugim materijalom i, ~ak, "s puš}anim nabojima". Osim toga, novine suih optuìvale da je Tomi} preko njih odràvao veze s ostalim kriàrskim skupina-ma.42

22


37 Isto.38 Dokumenti o protunarodnom radu ..., 471; Su|enje Lisaku, Stepincu, Šali}u …, 217, 342; HDA, RSUP

SRH, SDS, 015-21, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek.39 HDA, CK SKH, Vojna komisija, Izvještaji Ozne, 15. 12. 1945.40 Antun JARM, Stradanja sve}enika Ðakova~ke i Srijemske biskupije u vrijeme i neposredno nakon

Drugog svjetskog rata, Ðakova~ki glasnik, 8. 2.-22. 3. 2001.41 Pisma Katice Juriše iz Osijeka, unuke Kristekovog brata, iz 1998. i 1999. O pravim razlozima optu`bi

sve}enika za suradnju s kriàrima vidi: Zdenko RADELI], Kriàri – gerila u Hrvatskoj, 70.; ISTI,Nadbiskup Stepinac i slu~aj kriàrske zastave (1945.-1946.), Croatica Christiana Periodica, Zagreb,Zagreb, 2002., god. XXVI, 49., 175-185.; ISTI, Komunisti, kriàri i Katoli~ka crkva u Hrvatskoj1945.-1946. godine, u: Dijalog povjesni~ara-istori~ara, 2, Pe~uh, 19.-21. studenoga 1999., prirediliHans-Georg Fleck, Igor Graovac, Zagreb, Friedrich Naumann Stiftung, 2000., 583-600.

42 Glas Slavonije, Glasilo Narodne fronte za Slavoniju, Osijek, 25. 1. 1946., Uhva}en je ustaški zlikovac,koji je odràvao veze sa seoskim ùpnicima.

Iako za neke akcije izvršene na podru~ju Ðakovštine nema pouzdanih poda-taka koja ih je skupina zapravo izvršila, ve}ina se mogu pripisati upravo ~lanovi-ma skupine Filipa Tomi}a Slavonca. Me|u onim doga|ajima koji bi se moglipripisati pripadnicima Tomi}eve skupine je i onaj od 8. ili 9. listopada 1945. kadasu 2 kriàra upala u Strizivojnu. Rije~ je o Marku Devi}u i Jozi Livi}u. Ubili sudvojicu bivših suradnika Ozne: Miku Marši}a, pro~elnika Okru`nog narodnogodbora Slavonski Brod, njegova oca Stjepana Stevu, a i lugara Stjepana Marši}a,"pratioca" Ozne @upanja. U okršaju je poginuo i kriàr Jozo Livi}. Sukob je izbiokada je Miko Marši} pokušao legitimirati Marka Devi}a i Jozu Livi}a u mjesnojgostionici. U pucnjavi su poginuli svi osim Marka Devi}a, koji je pobjegao. No,ubijen je, nesretnim slu~ajem, i neki vojnik. Neki pijani ~lan potjere ga je ugušiomisle}i da je taj vojnik zapravo pobjegli kriàr Marko Devi}.

Pretpostavljam, da je taj doga|aj u nekoliko dokumenata prikazan na na~inkao da je rije~ o nekoliko razli~itih, a zapravo je rije~ o jednom i istom doga|aju.Kako su dokumenti i svjedo~enja nastali u razli~itim razdobljima razlike ne ~ude,

23

Leci na|eni u \akovu u kapelici na gradskom groblju


ali navode na oprez s obzirom na njihovu dvojbenu vjerodostojnost. Nekoliko iz-vješ}a, prikaza i priloga u literaturi govore o sukobu s kriàrima u Strizivojni 8. ili9. listopada, pa ~ak i 7. studenoga 1945. Razli~iti datumi (8. listopada, 9. listopadai 7. studeni 1945.), razli~iti broj poginulih (4 i 5), a osim toga i razli~ito odre|i-vanje pripadnosti poginulih (4 ili 5 pristaša vlasti, pripadnika Ozne ili JNA i 1 ili 2kriàra) onemogu}uje vjerodostojnu rekonstrukciju doga|aja.43 U svakom slu~a-ju tek bi sje}anja mogu}ih svjedoka toga vremena bacila više svjetla na taj do-ga|aj ili, mogu}e je, više doga|aja, te popunila praznine i nedore~enostidokumenata Izborne komisije CK KPH, izvješ}a MUP-a NR Hrvatske, elaborataSDS-a Slavonski Brod i knjige Pali neporaèni, ~ije podatke navodim u bilješka-ma.

Još za tri napada Ozna nije znala kojoj kriàrskoj skupini ih treba pripisati.Tako je ostao nerasvijetljen napad od 9. listopada 1945. kada su kriàri napali put-nike na cesti Satnica-Ðakovo, odveli ih u šumu i tamo ih "maltretirali". U borbi sophodnjom policije, koja je baš tada naišla, poginula su dva kriàra, a jedan poli-cajac bio je lakše ranjen. Isto tako i napad 15. listopada 1945. na putu iz Ðakovaza Trnavu, kada je ubijen Savo Lomljenovi}, ~lan Narodnog odbora Kotara Ða-kovo. Sredinom listopada nepoznati kriàri su napali i razoruàli ophodnju poli-cijske postaje Levanjska Varoš, zapadno od Ðakova. Dvojicu od ~etvoro njih, ame|u njima i zapovjednika, koji su bili uniformirani, odveli su sa sobom. Dvojicupolicajaca, obu}enih u gra|ansko odijelo pustili su.44 Mogu}e je da je u sva trislu~aja rije~ o pripadnicima Tomi}eve skupine.

No, sljede}e akcije pripisane su Tomi}u i njegovim kriàrima. U blizini Veli-ke Kopanice, sela u slavonskobrodskom podru~ju, 23. listopada 1945. sa~ekali supolicijsku potjeru i ubili Matu Vu~kovi}a, policajca iz Velike Kopanice, a zapov-jednika policijske postaje u Vrpolju, selu na granici Ðakovštine, i jednog policaj-ca, ~lana potjere, ranili su.45 Vjerojatno im se moè pripisati i sukob s oznašima ipolicajcima 3. listopada 1945. nedaleko od Ðakovštine, kada su u Velikoj Kopa-nici u okršaju ubijeni Šima Vu~kovi} Karaf, straàr u Donjim Andrijevcima, idvojica kriàra.46

24


43 Pišu}i knjigu o kriàrima u Hrvatskoj nisam uo~io da je vjerojatno rije~ o razli~itim prikazima istogadoga|aja. Vidi Z. RADELI], Kriàri – gerila u Hrvatskoj, 242, 258.

44 HDA, CK SKH, Izborna komisija (dalje IK), 12. 10., 15. 10. 1945.; isto, VK, Izvještaj MUP-a NRH, 17.10. 1945.

45 U elaboratu SDS-a Slavonski Brod spominju se Mrši}i, a treba Marši}i. Vidi: HDA, RSUP SRH, SDS,015-24, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonski Brod. Mato Vu~kovi} se u literaturi nazivaMato Vukovi}. Vidi: Pali nepobe|eni, 234, 240; HDA, CK SKH, IK, 13. 10. 1945.

46 Pali nepobe|eni, 231., 234, 240.

Nakon razbijanja skupine njezina dva pripadnika, Ðuro Kasa i Pišta Pap,provaljuju u trgovinu Marije Ilakovac iz Beravaca na slavonskobrodskom po-dru~ju. U Ivankovu, na vinkova~kom podru~ju, u borbi ubili su Peru Gaguli}a,bivšeg tajnika mjesnog odbora u Jarmini, a ranili su Andriju Vargu, zapovjednikapolicijske postaje Jarmina. Poginuo je i jedan pripadnik skupine. Prema nekim iz-vorima, skupina Filipa Tomi}a je za vrijeme svoga ukupnog djelovanja ubila 7 ili8 policajaca, vojnika i civila. U knjizi Ratnici mira spominje se da su "zvjerskiubili" 8 "gra|ana i vojnika".47 Nije poznato u kojoj je od prije spomenutih akcijabio uhva}en zastupnik Narodne skupštine FNRJ Iva Vukašinovi} Ilijašev. Zna seda ga je u listopadu 1945. do~ekalo 14 "bandita" izme|u Andrijevaca i Perkovaca,dakle na rubnom podru~ju izme|u Ðakovštine i kotara Slavonski Brod. Nakonranjavanja Vukašinovi}a su "osudili na smrt", ali je "Iva uspio kao iskusan borac"pobje}i i spasiti se.48

Vlasti su sve poduzele da unište skupinu. Pored pripadnika Ozne i policije,na podru~je kotara Ðakovo smjestili su i 9. krajišku brigadu JA.49 Akcija je pom-no pripremana. Oznini ljudi uspjeli su otkriti kriàrske jatake. Nekoliko njih prisi-lili su na suradnju tako da je stvorena Oznina suradni~ka mreà preko koje jeOzna redovito saznavala smjer kretanja skupine i mjesta gdje borave. Nepoznat jetijek akcije hvatanja, ali je poznato da je skupina razbijena sredinom prosinca1945. Tada je Tomi} uhva}en sa ~etvero svoja suborca. Jedan je pripadnik skupi-ne ubijen. O tome je 15. prosinca 1945. Ozna obavijestila CK KPH.50 Na su|enjuu Osijeku Tomi} je osu|en na smrt, a kazna je izvršena strijeljanjem. Me|utim,skupina je potpuno likvidirana tek potkraj 1946., jer je nekoliko pripadnika pobje-glo i umaklo s podru~ja Ðakovštine. Poznato je da je Bariša Uremovi} pokušaoobnoviti skupinu.51 Kretao se na potezu Andrijevci-Svilaj-Struàni. Nakon neu-

25


47 HDA, CK SKH, VK, Izvještaj MUP-a NRH, 3. 12. 1945.; Dokumenti o protunarodnom radu ..., 471;Dragan MARKOVI], Nikola MILOVANOVI], Ðuro REBI], Ratnici mira, 1.-3., Beograd, Sloboda,1979., 210.

48 HDA, CK SKH, VK, Izvještaj MUP-a NRH, 15. 10. 1945.; Glas Slavonije, Glasilo Narodne fronte zaSlavoniju, Osijek, 25. 1. 1946., Uhva}en je ustaški zlikovac, koji je odràvao veze sa seoskim ùpnicima.O Vukašinovi}u vidi: Zdenko RADELI], Hrvatska selja~ka stranka 1941.-1950., Hrvatski institut zapovijest, Zagreb, 1996., 188-189.

49 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-21, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek.50 HDA, CK SKH, Vojna komisija, Izvještaji Ozne, 15. 12. 1945.51 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-21, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek; isto, 015-24,

Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonski Brod; isto, 015-4, Banditizam od 1945.-1948., 17. 7.1948.; HDA, CK SKH, VK, Izvještaj MUP-a NRH, 15. 12. 1945.; isto, Izvještaj Ozne za Hrvatsku, 15.12. 1945.; Dokumenti o protunarodnom radu ..., 471.

spjeha prebacio se, kao što je spomenuto, u Bosnu i Hercegovinu.52 Ipak, akcija jebila dobro koordinirana, pa je istodobno uhva}en veliki broj jataka.

Da je skupina uhva}ena, javnost je obaviještena 25. sije~nja 1946. No, vlastje obmanula javnost trdnjom da su uhva}eni svi ~lanovi skupine.53 Kao u vezi i smnogim drugim doga|ajima i o datumu uništenja skupine postoje nekoliko poda-taka. Najvjerodostojnije je spomenuto izvješ}e Ozne od 15. prosinca 1945., pa seprema njemu moè Tomi}evo hvatanje datirati sa 12. ili 13. prosincem, kada jecentrala Ozne primila brzojave iz Slavonskog Broda. U elaboratima osje~kog islavonskobrodskog SDS-a iz 60-ih godina navode se pogrešni datumi razbijanjaskupine 16. prosinca 1945. i po~etak 1946.54

Nakon uništenja skupine Filipa Tomi}a Slavonca i "zbog oštrih mjera" vla-sti, na podru~ju Ðakova više se nije pojavila nijedna ja~a kriàrska skupina.55

Zaklju~ak

Pokušaji organiziranja gerilskog otpora protiv komunisti~ke vlasti i Jugosla-vije u cilju obnove NDH na podru~ju Ðakovštine nisu imali ve}e oblike. Zapravo,kriàrski pokret se sveo na skupine Filipa Tomi}a Slavonca, Dragutina Homotara,koja je bila dio Slavon~eve skupine, i djelomi~no, skupinu Pere He}imovi}a Ma-rice, koja je više djelovala u susjednim kotarima. Nakon kratkog razdoblja djelo-vanja kriàra u razdoblju 1945.-1946., na podru~ju Ðakovštine, a napose nakonuništenja skupine Filipa Tomi}a Slavonca, na podru~ju Ðakova nije se više poja-vila nijedna ja~a kriàrska skupina. Njihova djelatnost nije ozbiljnije ugroàvalakomunisti~ku i jugoslavensku vlast na podru~ju Ðakovštine, ali je sprje~avalanjezino sre|ivanje i prelazak na mirnodopski na~in ìvota. Zbog napada na komu-nisti~ke aktiviste i pripadnike vojske i organa sigurnosti te zadruge, ali i zbog pri-rode samoga reìma - komunisti~ka je vlast nastojala izvršiti što brè i drasti~nepromjene na temelju svojih revolucionarnih planova o uvo|enju novog društve-nog sustava - ona u sprje~avanju kriàrskog pokreta nije birala sredstva. U tome

26


52 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-24, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Slavonski Brod.53 Glas Slavonije, Glasilo Narodne fronte za Slavoniju, Osijek, 25. 1. 1946., Uhva}en je ustaški zlikovac,

koji je odràvao veze sa seoskim ùpnicima.54 HDA, CK SKH, Vojna komisija, Izvještaji Ozne, 15. 12. 1945.; HDA, RSUP SRH, SDS, 015-21,

Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek; isto, 015-24, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotarSlavonski Brod. U svojoj sam knjizi pogrešan datum 15. 12. 1945., iz elaborata osje~koga SDS-a, naveokao pravi. Vidi: Z. RADELI], Kriàri – gerila u Hrvatskoj, 259.

55 HDA, RSUP SRH, SDS, 015-21, Rekonstrukcija banditizma za bivši kotar Osijek; isto, 015-4,Banditizam od 1945.-1948., 17. 7. 1948.; Dokumenti o protunarodnom radu ..., 471.

su im, osim pristaša HSS-a, zbog njihovog politi~kog utjecaja i inzistiranja na de-mokratskom ure|enju, i Katoli~ke crkve, zbog nemogu}nosti da je reìm u potpu-nosti kontrolira, najviše smetali kriàri, kao najèš}i predstavniciprotukomunisti~kog i protujugoslavenskog pokreta. Zato je obra~un s kriàrimabio nemilosrdan.

GUERILLA WARFARE OF "CRUSADERS FOR INDEPENDENTCROATIA" IN ÐAKOVO-AREA 1945-1946

SUMMARY

The author shows "the Crusading movement for Independent Croatia" in

Ðakovo and the surrounding area in the period 1945-1945. Results of the re-search so far allow us to conclude that the guerilla warfare against the com-munist regime aiming at destroying Yugoslavia in order to estabilish theformer NDH (The Independent State of Croatia) was not significant in this

area. It could be accounted only for two groups of "Crusaders"- the one of

Filip Tomiæ- Slavonac, and the one of Dragutin Homotar, which was ac-

ctually a subgroup of Tomiæ´s crusaders. There was another querilla grouppartially active in this area under the leadership of Pero Heæimoviæ Marica,

who acted in the neighbouring districts.

27


UDK 796.332(497.5 \akovo) (091)

Povijest nogometnih klubova uÐakovu (1910. – 1941.)

Zlata @ivakovi}-Ker`eHrvatski institut za povijest, Zagreb - Podru`nica za povijest Slavonije,Baranje i Srijema, Slavonski Brod

U radu je autorica nakon kratkog uvoda o po~ecima igranja nogometa uHrvatskoj opisala povijest nogometnih klubova u Ðakovu. Obradila je nji-hove osnutke, djelovanje i aktivnosti. Razdoblje od 1910. do 1941. godinekarakterizira brojnost nogometnih klubova. Ve}ina ih je kratko djelovalaponajvi{e zbog nedostatka nov~anih sredstava i odlazaka, tj. prelazaka, no-gometa{a iz jednog kluba u drugi. Tek osnutkom [K Certissa 1924. godinepo~inje kontinuirano djelovanje jednog nogometnog kluba u \akovu ~ija jemom~ad do 1941. odigrala brojne prvenstvene i prijateljske susrete.

Ukratko o prvim po~ecima igranja nogometa u Hrvatskoj

Pojava nogometa u Hrvatskoj vezana je uz ime dr. Franje Bu~ara.Studiraju}i od 1892. do 1894. na Centralnom gimnasti~kom zavodu uStockholmu upoznao je, pored ostalih sportova, i nogomet. Vrativši se uHrvatsku, za vrijeme semestralnih praznika, donio je 1893. u Zagreb loptu iupoznao svoje prijatelje s novom igrom. Na daljnji razvoj nogometa u nasutjecalo je uvrštenje te vrste sporta u nastavni program te~aja za u~iteljegimnastike, koji su poslije završetka te~aja odlazili u mjesta diljem Hrvatske.

29

Z. @ivakovi}-Ker`e: Povijest nogometnihklubova u Ðakovu (1910. – 1941.) ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. 29-46

Tako se krajem 19. stolje}a nogomet po~eo igrati u gotovo u svim društvimaHrvatskog sokola i u školama u kojima se organiziraju razredne nogometnemom~adi te |a~ki klubovi.

U Hrvatskoj se u prvo vrijeme igrao tzv. mrtvi nogomet u kojem se loptaudarala što dalje, s namjerom da se dosegne ozna~ena grani~na crta. No ubrzo suu~enici i studenti u nogomet unijeli nove tehni~ke elemente. Prvi nogometni išportski klub (PNIŠK) osnovan je u Zagrebu u lipnju 1903. na poticaj ~eškihnogometaša Jana Todla i Polivke koji su te godine slu`beno boravili u Zagrebu.Studenti zagreba~kog Sveu~ilišta osnovali su 6. studenoga te godine Akademskišportski klub, najstarije, najbrojnije i najuspješnije hrvatsko sportsko društvo,koji je nakon odobrenja pravila promijenio ime u Hrvatski akademski športskiklub (HAŠK). U društvu je prvo osnovana nogometna sekcija, a zatim su po~eles radom i ostale sekcije (za ma~evanje, klizanje, skijanje i drugo). U Karlovcu su1903. osnovani i prvi nogometni klubovi – ŠK Trenk i ŠK Panonija; u Splitu jeHŠK Šator po~eo s radom 1904., a prvi klub na Sušaku (JŠK Slavija) utemeljenje 1905. Sljede}e je godine u Zagrebu osnovan srednjoškolski klub ŠKConcordia, u Sisku ŠK Segesta, a u Brodu na Savi ŠK Marsonija. U potonjimgodinama osnivaju se brojni nogometni klubovi i u ostalim hrvatskimgradovima.1

Nogometni klubovi u Ðakovu od 1910. do 1925.

Iako u Ðakovu do prvog desetlje}a 20. stolje}a nema nogometnih klubovanogomet se u tom slavonskom gradi}u igrao od 1908. unutar nogometne sekcijeHrvatskoga sokola, koji je i u Ðakovu, kao i u mjestima diljem Hrvatske, biozna~ajno rasadište sporta.

I u Ðakovu povijest aktivnog igranja nogometa vezujemo uz u~enike istudente zagreba~kog sveu~ilišta. Oni su 1910. osnovali Ða~ki ferijalni klubSlavija. Predsjednik kluba bio je Kraiši}, a tajnik Petar Gazapi. Me|utim, kakoklub nije imao potvr|ena pravila i kako je okupljao ve}inom |akova~kesrednjoškolce njihovim odlaskom na studije klub je prestao djelovati. No, ubrzoje Ðakov~ane na ve}e zanimanje za nogomet potaknulo osnivanje ŠK Orao.2

Utemeljitelji kluba bili su Josip (Joza) Luki}, predsjednik, Josip Baumeister,

30

Z. @ivakovi}-Ker`e: Povijest nogometnihZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. 29-46 klubova u Ðakovu (1910. – 1941.)

1 Zdenko JAJ^EVI], "Zna~ajne športske godišnjice u 1993. godini", Povijest športa, Zagreb, 1993., br.96., 6-7.; Isti, "Zna~ajne športske godišnjice u 1992. godini", Povijest športa, Zagreb, 1992., br. 92., 5.;Sportska publicistika u Hrvatskoj, Zagreb, 1987., 71-73.

2 Ivan FLOD, "Historijat športa u Slavoniji", Slavonski športski list, br. 19, Osijek, 8. svibnja 1924., 2.; br.26., 26. lipnja 1924., 2.

tajnik, Drago Kokot, Ivan i Stjepan Cvingl.3 U svom dvogodišnjem djelovanju(1911. i 1912.) nogometaši ŠK Orao (golman Luci}, Stipa Rakovi}, Vilko Feller,Veljko Štriga, Drago Kokot, Ivan Cvingl, Stjepan Cvingl, Pavao Matajs, StipaBelakovi}, Gustav Benel, Mišo Benel i kao gost Vlado Labas (student mornari~keoficirske škole) odigrali su i nekoliko utakmica.

Igralište u Ðakovu nalazilo se na livadi "Utvaj" izme|u maloga parka ièljezni~ke pruge Osijek-Ðakovo-Vrpolje. Najzapaèniji susret nogometaša ŠKOrao odigran je u Ðakovu u kolovozu 1911. s Hrvatskim |a~kim nogometnimklubom Srijemac iz Vukovara. Završio je pobjedom |akova~kih nogometašarezultatom 9:3. Uzvratni je susret odigran u Vukovaru u prolje}e sljede}e godine.Ponovo su pobijedili nogometaši ŠK Orao rezultatom 5:2. Po~etkom 1913. klubje prestao djelovati. Me|utim, Ðakovo nije dugo bez organiziranog igranjanogometa. Te su godine osnovana dva nogometna kluba – ŠK Slavija i Ferijalni|a~ki šport klub. Djelovanje im je bilo kratkotrajno jer je njihov rad prekinuoPrvi svjetski rat.4

Oìvljavanje interesa za nogomet javilo se u Ðakovu nakon što je minularatna opasnost. Tako su 1919. osnovana dva nogometna kluba – Hrvatskigra|anski športski klub i ŠK Zrinski.

Na konstituiraju}oj sjednici Hrvatskog gra|anskog športskog klubaodrànoj 18. svibnja 1919. za predsjednika je izabran Hugo Fuchs, zapotpredsjednika Marijan Fališevac, za tajnika Stjepan Boda, za rizni~ara StjepanMilkovi} i za pokrovitelja kluba Dragutin Böhm. Kapetan mom~adi bio je OskarNeumann. Odbornici kluba bili su Petar Gazapi, Pavao Šar~evi} i Pi|o Hoder.5

Te je godine Op}ina Ðakovo ustupila Hrvatskom gra|anskom šport klubunogometno igralište Utvaj, koje je prije rata koristio ŠK Orao. To prvo |akova~koigralište bilo je travnato bez ograde. Oko nogometnog igrališta za vrijemeutakmica postavljane su klupe za navija~e koje su donesene prije utakmice izokolnih ku}a ili iz gostionice.6

Tijekom 1919. igra~i Gra|anskog su, osim na svom nogometnom igralištu,odigrali i nekoliko utakmica izvan Ðakova sa slavonskim i srijemskimnogometnim klubovima. Tako su u Osijeku odigrali susrete s istoimenim klubom

31


3 Krešimir PAVI], "Sport u Ðakovu do I. svjetskog rata", Povijest sporta 80, Zagreb, 1989., 317.4 I. FLOD, "Historijat športa…, n. dj., br. 19, Osijek, 8. svibnja 1924., 2.; br. 26., 26. lipnja 1924., 2.; K.

PAVI], "Sport u Ðakovu do..., n. dj., 317.5 Stjepan RECHNER, "U 26 godina 13 klubova", Povijest sporta 80, Zagreb, 1989., 320.6 Isti, "Pregled razvitka nogometnog sporta u Ðakovu", Povijest sporta 13, Zagreb, 1973., 1215.

i ŠK Sloga, u Brodu na Savi sa ŠK Marsonija, a u Vukovaru s nogometašima ŠKSrijemac.7

Kako je Gra|anski koristio nogometno igralište Utvaj ŠK Zrinski dobio jeod Op}ine Ðakovo za odigravanje utakmica zemljište na kojem su se svojedobnoodràvali sto~ni sajmovi. Zbog toga je igralište zvano "Pazarište". Nalazilo sekraj op}inske klaonice. ŠK Zrinski okupljao je |akova~ke obrtnike i trgovce.Osnovan je 19. lipnja 1919. Utemeljitelj kluba bio je Stjepan Vincek, predsjednikAleksandar Pišl, tajnik Antun Kalman, rizni~ar Bogoslav Hager i kapetanmom~adi Franjo Wagner. ^lanovi odbora bili su Ivan Fratri}, Slavko Feist,Dragutin Kova~i} i Viktor Uhl. Prva utakmica nogometaša Zrinskog odigrana jena doma}em terenu u srpnju 1919. s drugom mom~adi Hrvatskog gra|anskogšport kluba iz Osijeka. Susret je završio porazom doma}ih nogometaša 2:6. Ukolovozu te godine susret mjesnih rivala završio je visokom pobjedomGra|anskog 8:0.8

Kako su prihodi od nogometnih ulaznica bili mali odlu~eno je 28. kolovoza1919. na zajedni~koj sjednici Hrvatskog gra|anskog šport kluba i ŠK Zrinskiujedinjenje oba kluba u jedan. Tako je osnovan Ðakova~ki Šport Klub (dalje Ð.Š. K.) koji je preuzeo nogometno igralište na Pazarištu.

Na prvoj redovnoj skupštini 22. velja~e 1920. za predsjednik Ð. Š. K.izabran je Pero Gazapi, za potpredsjednika Jovan Sarkanjac, za tajnika VelimirŠtriga, za zamjenika tajnika Pavao Šar~evi} i za rizni~ara Franjo Milkovi}.Odbornici u klubu bili su Olga Kraus, Bogoslav Hager, Franjo Wagner, DragutinPišl, Julije Bönel, Matija Lovri} i Ivan Japundì}. Te su godine |akova~kinogometaši drugog dana Uskrsa (5. travnja) na svom terenu, prekrivenim vodom,odigrali prijateljsku utakmicu s nogometašima ŠK Sloga iz Osijeka i izgubili 0:6.Tjedan dana kasnije ponovo su na svom terenu poraèni rezultatom 0:2 od ŠKMarsonija iz Broda na Savi. U uzvratnom su susretu |akova~ki nogometašipobijedili 2:0. U prvom prvenstvenom susretu (30. svibnja) Ð. Š. K. pobijedio jeŠK @eljezni~ar iz Vinkovaca s 4:1, da bi 13. lipnja 1920. u Ðakovu za prvenstvoùpe izgubio od vinkova~kog ŠK Cibalija s 1:3 i tako bio eliminiran iz daljnjegprvenstvenog natjecanja.9

Krajem 1920., to~nije 12. prosinca, iz Ð. Š. K. izdvojili su se nogometašibivšeg ŠK Zrinski i osnovali ŠK Hajduk. Predsjednik kluba bio je AntunKalman, potpredsjednik Jozo Frank, tajnik Jozo Carevi}, zamjenik tajnika JosipVertlberg, rizni~ar Slavko Faist, kapetan Petar Merschiltz te odbornici Mijo

32


7 I. FLOD, "Historijat športa u…", n. dj., br. 21., 22. svibnja 1924., 2.8 S. RECHNER, "U 26 godina…", n. dj., 321.9 Isti, 322.

Benke, Hinko Schwartz, Dragutin Pišl, Karla Kova~i}, Pero Mori} i drugi. Uvelja~i 1921. klubu su kao utemeljiteljni ~lanovi prišli dr. Ivan Ribar, LjudevitKohn, Andrija Mori}, Lujo i Josip Frank. Na izvanrednoj skupštini odrànoj 15.kolovoza te godine izabrani su novi ~lanovi, i to predsjednik Ivan Hepp,potpredsjednik Franjo Pavi}, tajnik Antun Kalman, zamjenik tajnika VinkoButkovi} i rizni~ar Tomo Raumberger.10

Po~etkom 1921. (6. velja~e) Ð. Š. K. odrào je drugu redovnu skupštinu nakojoj je za predsjednika izabran dr. Ivo Kenfelj, a za kapetana mom~adi MarijanFališevac. Te godine su u Zagreba~kom nogometnom podsavezu registrirani oviigra~i Ð. Š. K.-a: dr. Ivo Kenfelj, Dragutin, Viktor i Stjepan Zwingel, MarijanCarevi}, Stjepan Mink, Gabrijel Malasz, Josip Kindl, Pavao i Stevo Šar~evi},Albin Koèlj, Franjo Bering, Alois Koni`, Tomo i Josip Rechner, Janko Pozni},Ivo i Anton Gress, Ferdo Keller, Mato Luki}, Ivan Kolar, Antun Šnidari}, GustavBönel, Franjo Brodt, Bogoslav Hager i Anton Jakševac. Uz njih se spominju inekoliko ve} ranije registriranih igra~a (Fališevac, Gazapi, Mirko Brod i drugi).Koncem oùjka te godine odigran je prijateljski susret |akova~kih rivala. Uderbyju je ŠK Hajduk pobijedio nogometaše Ð. Š. K. rezultatom 4:2. Slijedilo je iniz prijateljskih i prvenstvenih utakmica na doma}em terenu, te u Vinkovcima i uBrodu na Savi.11

Krajem 1922. aktivni gimnasti~ari Jugoslavenskog sokola osnovali su uÐakovu ŠK Sokol. Predsjednik kluba bio je |akova~ki odvjetnik dr. AntunNiderle, tajnik Antun Kalman, a rizni~ar Vilko Braun. Iako su u klubu igrali vrlomladi nogometaši ŠK Sokol bio je 1923. godine prvak Ðakova.12 Klub je I.redovitu glavnu skupštinu odrào 27. travnja 1924. Nazo~ilo je 29 ~lanova.Nakon pozdravnog govora predsjednika kluba jednoglasno su prihva}enaizvješ}a tajnika Kalmana i rizni~ara Brauna. Na skupštini je izabran novi odbor usastavu: predsjednik (ponovo izbran) A. Niderle, ~lanovi upravnog odbora P.Gazapi, A. Kalman, M. Fališevac, Ivan Hegeduševi}, Ivo Gress i Ðuka Bassi. Kaozamjenici odbora izabrani su M. Carevi} i Ivan Haner, revizori Josip Baumeister,JosipDjakovi} i Vinko Reiman. Za kapetana ŠK Sokol izabran je V. Braun.13.

Te je godine i Ð. Š. K. odrào IV. glavnu skupštinu. Nakon pozdravnoggovora predsjednika kluba dr. Ive Kenfelja pro~itan je izvještaj o radu u proteklojgodini, koji je bio u svim sportskim granama uspješan. Nakon izvještaja rizni~ara

33


10 I. FLOD, "Historijat športa u…", n. dj., br. 21., 22. svibnja 1924., 2.; S. RECHNER, "U 26 godina…", n.dj., 322, 323.

11 S. RECHNER, "U 26 godina…", n. dj., 323.12 I. FLOD, "Historijat športa u…", n. dj., br. 22, 30. svibnja 1924., 3.13 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 18, Osijek, 2. svibnja 1924., 2.

i revizora jednoglasno je izabran upravni odbor kojeg su ~inili: predsjednik dr.Kenfelj, potpredsjednik Armin Brod, I. tajnik Jovan Sarkanjac, II. tajnik AntunŠmies, rizni~ar Gabriel Halas, te odbornici Matija Beli}, Josip Šipps, Antun Gres,Zlatko Kneì}, Ivan Japundì}, Joà Pavli}, zamjenici odbornika Milivoj Rogoz iMavro Goldberger. U revizioni odbor izabrani su Julije Bönel i KazimirLombarovi}. Na skupštini je Upravni odbor izabrao pro~elnike sekcija, i topro~elnika diletantske sekcije (Sarkanjac), tenis sekcije (Šipps), šah sekcije(Beli}), lako-atletske sekcije (Pavli}), kulturno-prosvjetne sekcije (dr. Kenfelj), iarhivarstvo (Japundì}).14

U 1924. godini nakon verifikacije Osje~kog nogometnog podsaveza za klubsu zaigrali nogometaši Ivo Bali~evi}, Antun Šmis, Franjo Djedovi}, DragutinLang, Otmar Blanda, Ðuro Francen, Josip Rechner, Franjo Vida i DragutinŠestak.15

*Ostvareni rezultati i slaba igra nogometaša |akova~kih nogometnih klubova

ostavili su traga pa je sve manje navija~a dolazilo na utakmice. Kako je djelovanjeklubova ve}im dijelom ovisilo o prodaji ulaznica mnogi su klubovi kratkodjelovali. Na djelovanje |akova~kih, kao i drugih slavonskih i srijemskih,klubova utjecala je i velika mogu}nost prijelaza nogometaša iz kluba u klub jer do1924. nije postojala ~vrsta sportska organizacija koja bi kontrolirala tepotvr|ivala ili odbijala te prijelaze.

Pristupanje |akova~kih klubovaOsje~kom nogometnom podsavezu

U |akova~kom Hotelu Central odràna je 6. sije~nja 1924. godinekonferencija na kojoj se raspravljalo o pristupanju |akova~kih i viroviti~kihšportskih klubova Osje~kom Nogometnom Podsavezu (dalje ONP). Me|unazo~nima bili su predsjednik Ð. Š. K. dr. Ivo Kemfelj i tajnik istoimenog klubaAntun Šmis, pokrovitelj |akova~kog ŠK Hajduk Ratkay i Carevi}, tajnikistoimenog kluba. Na konferenciji su sudjelovali i predstavnici |akova~kog ŠKSokol, i to Pero Gazapi, potpredsjednik, i Antun Kalman, tajnik tog kluba.Osnivanjem ONP-a Ðakovu je pripao jedan Me|uklupski Odbor, kao i svim

34


14 Skupština je odràna 2. velja~e; "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 10, Osijek, 4. oùjka 1924.,4.

15 "Slu`beni glasnik Osje~kog Nogometnog Podsaveza", Slavonski športski list, br. 19, Osijek, 8. svibnja1924., 4.; "Kronika", Slavonski športski list, br. 21, Osijek, 22. svibnja 1924., 4.

ve}im mjestima u tom Podsavezu, i to sa namjenom da se tako "i provincija uvedeu administrativni rad." Istodobno su u Odbore Podsaveza izabrane i osobe "izprovincije" koje su bile voljne dolaziti u Osijek na sjednice Podsaveza.16

Me|uklupski odbor u Osijeku odrào je 17. velja~e 1924. godine svojusjednicu na kojoj je odlu~eno da u ONP u|u i |akova~ki nogometni klubovi – ŠKSokol, ŠK Hajduk i Ð. Š. K. Odluka je ostvarena 16. oùjka te godine kada je uosje~kom Hotelu Central odràna konstitutivna sjednica ONP-a na kojoj su uzostale delegate nazo~ili i delegati |akova~kih klubova Franjo Carevi} i StjepanVuji} (ŠK Hajduk), Antun Šmis i Garijel Halas (Ð. Š. K.) te Antun Kalman i VilkoBraun (ŠK Sokol).

U ONP pripali su uz |akova~ke klubove i svi osje~ki klubovi (HrvatskiGra|anski Šport Klub, jugoslavenski ŠK Slavija, ŠK Hajduk, ŠK Amater,Radni~ki ŠK Sloga, osje~ki ŠK, ìdovski ŠK Makabi), te beliš}anski ŠK izBeliš}a, Naši~ki ŠK iz Našica, klubovi iz Vinkovaca (hrvatski gra|anski ŠKCibalija, ŠK Saveza privatnih namještenika, ŠK Obrtna omladina, ìdovski ŠKHerutz), hrvatski Gra|anski ŠK iz Vukovara, ŠK Taninpila iz Sušine-Ður|enovac, slatinski nogometni ŠK iz Slatine, ŠK Ljeskovica iz istoimenogmjesta te viroviti~ki klubovi ŠK Jadran i Viroviti~ki Gra|anski ŠK.17

Radi lakšeg odigravanja prvenstvenih utakmica svi podsavezi razdjeljeni suu ùpe. Ðakova~ki klubovi pripali su posljednjoj V. ùpi ONP-a. U IV. i V. ùpiigralo se na bodove, a ostale prvenstvene utakmice igrane su po cap-sistemu. Ukona~nici prvenstva prvaci ùpa natjecali su se po cap-sistemu, i to II. ùpa protivV. i III. protiv IV. Pobjednik bi igrao u Osijeku protiv prvaka I. ùpe (~inili su jesvi osje~ki klubovi i BŠK iz Beliš}a.)18

Prvenstveni susreti

Prvenstvene utakmice |akova~kih nogometnih klubova u ONP odigrane suu Ðakovu 6. travnja 1924. izme|u ŠK Sokol i ŠK Hajduk, 27. travnja ŠK Hajduk,Ð. Š. K., 4. svibnja izme|u mom~adi ŠK Sokol i Ð. Š. K. te 11. svibnja odigran je

35


16 "Za osje~ki podsavez. Djakovo je za Podsavez u Osijeku", Slavonski športski list, br. 2, Osijek, 8. sije~nja1924., 2.

17 "Iz Me|uklubskog odbora", Slavonski športski list, br. 8, Osijek, 19. velja~e 1924., 4; "Konstituiraju}askupština Osje~kog Nogometnog Podsaveza", Slavonski športski list, br. 12, Osijek, 18. oùjka 1924., 1,2; "U nedjelju konstituirat }e se Osje~ki Nog. Podsavez", Slavonski športski list, br. 11, Osijek, 11. oùjka1924., 1.

18 "Razdioba Osje~kog Nogometnog Podsaveza", Slavonski športski list, br. 11, Osijek, 11. oùjka 1924., 2.

susret izme|u ŠK Sokol i ŠK Hajduk. 19 Prva utakmica završila je rezultatom 2:2.Golove je za Hajduk dao Flaš, a za Sokol Mihajlovi} .20 Drugi prvenstveni susretizme|u ŠK Hajduk i Ð. Š. K. odigran je tako|er neriješeno 2:2,21 a tre}i izme|uŠK Sokol i Ð. Š. K. završio je rezultatom 4:2. U tom su se susretu posebiceistaknuli igra~i Sokola Gazapi, Oreškovi} i Mihajlovi}, a u redovima Ð. Š. K.Haner.22 U nastavku prvenstva u Ðakovu je 11. svibnja odigran susret izme|u ŠKSokol i ŠK Hajduk koji je završio rezultatom 0:1. Pobjedni~ki gol zabio jeHajdukov igra~ Kova~i}, a za o~uvanje tog rezultata posebice je bio zasluànHajdukov golman Ratin~evi}. Tom je utakmicom završeno nogometno prvenstvou Ðakovu. Nakon te utakmice prvak V. ùpe ONP-a bio je ŠK Hajduk sa 3 boda,drugi ŠK Sokol sa 2 boda i tre}i Ð. Š. K. s jednim bodom.23

No, po zapisu dopisnika Slavonskog športskog lista gotovo na svimprvenstvenim utakmicama bilo je jako malo gledatelja, "pa je deficit |akova~kihklubova bio neizbjeàn".24

U nastavku prvenstva 1. lipnja 1924. odigrana je u Ðakovu finalna utakmicaza prvaka provincije ONP izme|u prvaka V. ùpe |akova~kog ŠK Hajduk iprvaka IV. ùpe ŠK Cibalia iz Vinkovaca. Susret je završio visokim porazomdoma}ih nogometaša od 0:7. Novinar Slavonskog športskog lista zapisao je"…Cibalia koja je došla iz Vinkovaca s autom, nakon ~etiri satne vo`nje ponajve}oj ègi (putem je auto imao defekt) odmah s auta nastupa – predvela jelijepu igru kratkih paseva i kombinacija – jedino im je manjkala brzina – tako dase je na mom~adi opaàla umornost od puta… Teren je dosta nepodesan, aliboljeg u Ðakovu nemamo. Publike je bilo prili~no unato~ dosta visokeulaznine."25 Tim su porazom |akova~ki nogometaši ispali iz daljnjegprvenstvenog natjecanja.

Prijateljske utakmice

Nakon što je ONP dopustio ŠK Sokol u Ðakovu odigravanje prijateljskeutakmice s BŠK Hakoah iz Broda na Savi susret je odigran 20. travnja 1924. na

36


19 "Slu`beni Glasnik Osje~kog Nogometnog Podsaveza", Slavonski športski list, br. 13, Osijek, 27. oùjka1924., 4.

20 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 16, Osijek, 17. travnja 1924., 3.21 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 18, Osijek, 2. svibnja 1924., 2.22 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 19, Osijek, 8. svibnja 1924., 3.23 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 20, Osijek, 15. svibnja 1924., 2.24 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 20, Osijek, 15. svibnja 1924., 2.25 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 23, Osijek, 5. lipnja 1924., 3.

prvi dan Uskrsa. Završio je pobjedom Bro|ana rezultatom od 5:1. U mom~adiÐakov~ana istaknuo se Bi~ko u navali.26 U nastavku odigravanja prijateljskihutakmica Bro|ani su drugog dana Uskrsa odigrali susret s nogometašimadoma}eg HŠK Hajduk. Me|utim, kod rezultata 3:0 u korist gostuju}ihnogometaša došlo je do koškanja izme|u pojedinih igra~a što su iskoristili|akova~ki navija~i, utr~ali na teren i navalili na brodske nogometaše. Na teren su,radi zaštite igra~a, utr~ali policajci i zajedno s nogometašima napustili igralište.Taj je doga|aj nanio štete |akova~kim klubovima jer se radi toga incidenta jednovrijeme nisu odigravale nogometne utakmice na |akova~kom nogometnomigralištu.27

ŠK Sokol gostovao je u Osijeku 8. lipnja 1924., na dan Duhova, i odigraoprijateljski susret s kombiniranom mom~adi doma}eg ŠK Slavija. Utakmica jezavršila porazom |akova~kih nogometaša rezultatom 1:4. Novinar Slavonskogšportskog lista zapisao je kratki komentar o utakmici. "Ðakov~ani su predvelislabu igru, ali su pored toga pru`ili dosta jak otpor Slaviji, koja je i fizi~ki mnogoja~a od Sokola. Ovo je naro~ito vrijedilo za drugo poluvrijeme kada su Ðakov~aniu nekoliko navrata kratkim pasovima ugrozili gol Slavije, a radi nemo}i u pucanjunijesu mogli polu~iti zgoditka. Kombinirana Slavija zadovoljila je u cijelosti ipobijedila sigurno."28

Toga su dana u Ðakovu rezerve mom~adi doma}ih klubova Ð. Š. K. i ŠKHajduka odigrale prijateljsku utakmicu koja je završila neriješeno 3:3. DopisnikSlavonskog športskog lista o utakmici je izme|u ostaloga napisao "… Objemom~adi nastupile s rezervama, igra nikakva."29

Prijateljski susret odigran u Ðakovu 22. lipnja 1924. izme|u nogometaša Ð.Š. K. i ŠK Unitas iz Nove Gradiške završio je porazom |akova~kih nogometašaod 1:4.30

U nizu prijateljskih susreta odigranih na doma}em terenu krajem lipnja tegodine ŠK Hajduk ugostio je nogometaše @ŠK Makabi iz Osijeka. I ovaj puta|akova~ki navija~i bili su razo~arani jer su gosti pobijedili 3:0.31

ŠK Sokol odigrao je u Ðakovu 6. srpnja 1924. prijateljski susret "u 3 sata ponajve}oj `egi i vru}ini – pošto su gosti (rezervna mom~ad osje~kog ŠK Slavija)

37


26 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 17, Osijek, 24. travnja 1924., 3.27 "Slu`beni glasnik Osje~kog nogometnog podsaveza", Slavonski športski list, br. 16, Osijek, 17. travnja

1924., 5.28 "Duhovske utakmice osje~kih klubova", Slavonski športski list, br. 24, Osijek, 12. lipnja 1924., 1.29 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 24, Osijek, 12. lipnja 1924., 3.30 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 26, Osijek, 26. lipnja 1924., 3.31 "Hajduk (Djakovo) - Makabi 0 : 3", Slavonski športski list, br. 27, Osijek, 3. srpnja 1924., 2.

morali isti dan u 5 sati vlakom otputovati u Osijek". Utakmica je završila visokimporazom doma}ina od 0 : 6.32

Osnivanje i djelovanje ŠK Certissa

Budu}i da Op}ina Ðakovo nije mogla dostatno financirati nogometneklubove koji s ulaznicama nisu mogli pokriti troškove djelovanja na izvanrednojskupštini Ð. Š. K. i ŠK Sokol, odrànoj 27. srpnja 1924. u gostionici Šnajder(nalazila se na uglu Preradovi}eve ulice), jednoglasno je zaklju~enoobjedinjavanje ta dva kluba u jedan. Tom je odlukom glavna skupština prerasla ukonstituiraju}u na kojoj je jednoglasno osnovan novi nogometni klub. Nazvan jeŠK Certissa po imenu Ðakova iz anti~kog, rimskog, doba, a po uzoru na brodskuMarsoniju, vinkova~ku Cibaliju i osje~ku Mursu.

Pokrovitelj ŠK Certissa bio je dr. Antun Niderle, predsjednik dr. IvanKenfelj, potpredsjednik Armin Brod, I. tajnik Jovan Sarkanjac, II. tajnik AntunKalman, rizni~ar Gabrijel Halas, kapiten kluba Pero Gazapi, odbornici AntunŠmies, Antun Gress, Gjuro Bassi, Vatroslav Ratkay i Vilko Braun. Pro~elnicisekcija bili su: Josip Šipsi (tenis), dr. Matija Beli} (šah), Joà Pavli} (lakaatletika), Jovan Sarkanjac (diletantska sekcija), dr. Ivan Kenfelj(kulturno-prosvjetna sekcija) i za arhivarstvo Ivan Japundì}. Po zapisu novinaraSlavonskog športskog lista "Ovom fuzijom dobiva Ðakovo jedan dobar klub, koji}e dostojno predstavljati – kako ime svoga kluba tako i ime našega ubavogÐakova – prema vanjskim klubovima, pa mu u budu}nosti èlimo mnogo sre}e.Klub je dobio igralište na "Pazarištu".33 Brigu oko niveliranja terena vodio jeJosip Fratri}, a sredstva za podizanje ograde oko nogometnog igrališta dali suGabrijel Has i Franjo Brod. (Tribine su izgra|ene na lijepo ure|enom iogra|enom igralištu 7. svibnja 1933. godine. Bile su prve takove vrste u pokrajiniOsje~kog nogometnog podsaveza. Sagra|ene su od drveta i pokrivene crijepom.Certissine tribine mogle su primiti oko 200 gledatelja, a izgra|ene su posebnomzaslugom predsjednika kluba Jovana Sarkanjca. Na zapadnoj strani igralištaizgra|en je mali bazen za kupanje na kojem su se Ðakov~ani kupali sve dopo~etka Drugoga svjetskog rata.)34

U prvoj mom~adi Certisse igrali su Adalbert i Viktor Piler, Braun, Antun iMartin Ratin~evi}, Bassi, Kadovi}, Kurti}, Fleš, Vajs i Volner.35

38


32 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 28, Osijek, 10. srpnja 1924., 3.33 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 31, Osijek, 31. srpnja 1924., 3.34 S. RECHNER, "Pregled razvitka nogometnog…", n. dj., 1215.35 Isti, "U 26 godina…", n. dj., 324.

Nogometaši ŠK Certissa odigrali su prvu utakmicu 24. kolovoza 1924. nasvom terenu igrališta Pazarišta. Taj prijateljski susret s nogometašima ŠK Tvankiz Broda na Savi završio je porazom doma}ina od 0:2. Novinar Slavonskogšportskog lista o tom susretu zapisao je izme|u ostaloga sljede}e: "… Tvank jedobra mom~ad, odlikuje se dobrim startom i kratkim pasovima, mnogokombinira i dosta je uigrana… Certissa nastupa prvi puta u Ðakovu i nijezadovoljila… Igra je bila od po~etka do svršetka vrlo napeta i dosta otvorena.Publike je bilo vrlo mnogo…"36

Po~etkom rujna te godine u Ðakovu je na igralištu Utvaj ŠK Hajduk odigraoprijateljsku utakmicu s gostuju}im nogometašima @ŠK Makabi iz Osijeka. Susretje završio pobjedom Osje~ana 3:2.37 Pravo nastupa u prvenstvenim susretimadobili su Hajdukovi igra~i Ivan Ivi}, Anton Herman i Ivan Horvat.38

U dvodnevnom gostovanju osje~kog ŠK Hajduk u Ðakovu odigrane su 8. i 9.rujna 1924. prijateljske utakmice, i to prvoga dana s nogometašima ŠK Certissa(1:1), a drugoga dana s istoimenim |akova~kim klubom. U tom su susretu gostisvladali |akova~ki ŠK Hajduk s vrlo visokim rezultatom od 10:0. Za razliku odranijih utakmica na oba susreta bilo je mnogo ljubitelja nogometa.39

Djelovanje nogometnih klubova od 1925. do 1941.Prvenstveni i prijateljski susreti

Nogometaši ŠK Certissa u proljetnom dijelu prvenstva ONP susreli su se uVirovitici 6. travnja 1925. s doma}im HŠK Gra|anski. Dopisnik Slavonskogšportskog lista o susretu koji je završio pobjedom doma}ina od 1:0 napisao jesljede}e: "Nakon vrlo teške i oštre borbe doma}i u 28. minuti II. poluvremenapolu~uju pobjedonosni gol po lijevoj spojci te se tako kvalificiraše u finale ONPvjerojatno sa ŠK Taninpila iz Ður|enovca… Nadali smo se da }e igra biti mnogobolja i više fair – no usprkos da su gosti fizi~ki bili slabiji na pogled nisu to tokomigre potvrdili, ve} upravo obratno, a izim po`rtvovnosti i elana ništa drugosvojom igrom pokazali nisu. Cijela igra vo|ena je u znaku male premo}idoma}ina, koji nešto zbog peha, a drugo radi dobro disponiranog protivni~koggolmana bolji rezultat nisu polu~ili…"40

39


36 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 35, Osijek, 28. kolovoza 1924., 4.37 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 36, Osijek, 4. rujna 1924., 3.38 "Slu`beni glasnik Osje~kog Nogometnog Podsaveza", Slavonski športski list, br. 37, Osijek, 11. rujna

1924., 4.39 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 37, Osijek, 11. rujna 1924., 3.40 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 15, Osijek, 9. travnja 1925., 3, 4.

Unato~ malom broju gledatelja i visokim troškovima koje su imali klubovipri organizaciji prijateljskih susreta i troškovima njihova gostovanja41 ipak je u1925. u Ðakovu odigran velik broj prijateljskih utakmica. Izdvajamo samo neke.

U sklopu tradicionalnih uskrsnih nogometnih susreta |akova~ki nogometašiugostili su 12. i 13. travnja 1925. igra~e iz Broda na Savi i Vinkovaca. Prvogadana Uskrsa prijateljski susret izme|u ŠK Certissa i ŠK Proleter iz Broda na Savizavršio je pobjedom doma}ina rezultatom 4:1. Utakmica je odigrana "na novoure|enom igralištu na Pazarištu, posjet je bio prili~an. No, uslijed vjetra igra senije mogla razviti." Na drugi dan Uskrsa doma}a mom~ad ŠK Hajduk visoko jeporazila gostuju}u mom~ad ŠK Herut iz Vinkovaca 6:1.42 U svibnju (10. 05.) ŠKHajduk je ugostio nogometaše ŠK Obrtna omladina iz Vinkovaca. Pred malimbrojem navija~a prijateljski susret završio je pobjedom doma}ina 4:2. "Hajduk jeigrao mnogo slabije nego li protiv Heruta. Nikakva skupna igra, tempo prelagan.Uop}e je Hajduk ovaj dan dao vrlo slabu igru…"43

Prijateljski susret izme|u doma}eg ŠK Certissa i prvaka grada VinkovacaŠK Cibalija privukao je na Pazarište 17. svibnja 1925. velik broj gledatelja.Mom~ad Certisse ~inili su golman Kraljevi}, te igra~i Rac, Braun, Šar~evi}, Veiss(I), Haner, Gašparovi}, Veiss (II), Piler, Brod i Kurti}, a ŠK Cibalije Halas,^vorko, @ivkovi}, Sartori, Kista, Matanovac, Ivkovac, Adji}, Andredjev, ^eh iAdji}. Susret je završio pobjedom doma}ih igra~a 4:0. Novinar Slavonskogšportskog lista tom je prigodom zapisao "… Cibalija, koja izlazi na igralište kaofavorit – podcjenjuju}i svoga protivnika – ostavlja igralište pora`ena… Certissaovaj puta igrala je silnim elanom, po`rtvovnoš}u i polu~uje vrlo dobar rezultatprotiv ovakove jake mom~adi…"44

Doma}i klubovi Hajduk i Certissa odigrali su prijateljski susret 24. svibnja1925. Utakmica je pred brojnim gledateljstvom završila neriješenim rezultatom2:2.45

Te je godine ONP verificirao igra~e |akova~kih klubova koji su ve} uljetnim mjesecima po prvi put zaigrali za mati~ne klubove. Tako su StjepanKadovi}, Ðoko Sokolovi}, Stjepan Ratkovi}, Ivo Dostal, Franjo @igri, FranzHermer, Mišo Apari i Ve~eslav Lauda zaigrali za ŠK Certissu, a Pavao Schreiner,Josip Jakovina, Ivan Mogus, Ivan Vesinger, Antun Becker za ŠK Hajduk.46

40


41 Pero GAZAPI, "Gostovanje u provinciji", Slavonski športski list, br. 34, Osijek, 20. kolovoza 1925., 3.42 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 16, Osijek, 16. travnja 1925., 5.43 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 20, Osijek, 14. svibnja 1925., 3.44 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 21, Osijek, 22. svibnja 1925., 3.45 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 22, Osijek, 28. svibnja 1925., 4.46 "Iz poslovnog odbora ONP", Slavonski športski list, br. 24, Osijek, 12. lipnja 1925., 4.; br. 25, Osijek, 18.

lipnja 1925., 4.; br. 26, Osijek, 25. lipnja 1925., 4.; br. 27, Osijek, 2. srpnja 1925., 4.

U nizu prijateljskih susreta posebice je interesantna utakmica odigrana naPazarištu 28. svibnja 1925. izme|u doma}e Certisse i ŠK Krndija iz Našica.Naši~ani su prvi put igrali u Ðakovu i izgubili visokim rezultatom 11:0. Po zapisunovinara Slavonskog športskog lista igrali su "slabi nogomet, bez kakvogsistema, naro~ito se opa`alo pomanjkanje treninga i neuigranost. – Uop}e dali suvrlo slabu igru te protiv tako jakog protivnika nisu mogli da polu~e niti jedanzgoditak. Certissa je nastupila u postavi Kraljevi}, Rac, Ratin~evi}, Šar~evi},Haner, @igri, Gašparovi}, Mihailovi}, Piler, Kadovi} i Apari. Igra~i @igri, Apari ispojka Kadovi} nastupili su prvi put na jednoj utakmici i zadovoljili su… Publikeje bilo vrlo slabo, deficita dosta…"47

41

[port-klub "Hajduk" (\akovo iz 1924. godine (igra~i i dio uprave) s lijeve na

desno, gornji red: Carevi}, Vagner, Raumberger, Mink, Hamburger, F. Kova~i},

Vajler, T. Rechner, Fle{, Matias, srednji red: Rama~, Merschiltz, V. Piller, donji

red: Saboljev, K. Pi{l, Helembart


47 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 27, Osijek, 2. srpnja 1925., 3.

Nakon jednomjese~ne stanke u Ðakovu je 26. srpnja pred malobrojnimnavija~ima odigrana prijateljska utakmica izme|u R. Š. K. Sloga iz Osijeka idoma}e Certisse. Završila je pobjedom Osje~ana 4:2, a po novinarskom izvješ}udoma}i igra~i su "… igrali vrlo loše. Krivnja je le`ala u tome što mom~ad Certissepreko mjesec dana nije igrala… Golove za Ðakov~ane dali su Gazapi i Piler.48

Igra~i ŠK Hajduk ugostili su na igralištu Utvaj Osje~ki športski klub (O. Š.K.). U prijateljskom susretu odigranom 2. kolovoza 1925. pobijedili doma}egHajduka rezultatom 5:2. Pred malobrojnom publikom doma}i igra~i "pokazali suslabu igru…".49

42

[. K. "Certissa" (\akovo) iz 1925. godine: s lijeva na desno gornji red: Stjepan

Kadovi}, Ivan Ga{parovi}, Bicko Weiss, Viktor Piller, Franjo Kurti}, Pero

Gazapi, Antun Kalman, srednji red: Karla Weiss, Mato [ar~evi}, Ivan Hner,

donji red: Martin Ratin~evi}, Pavo Kraljevi}, Stjepan Rac


48 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 31, Osijek, 30. srpnja 1925., 3.49 "Gostovanja osje~kih klubova", Slavonski športski list, br. 32, Osijek, 6. kolovoza 1925., 3.

Da i reprezentativniji protivnici nisu privla~ili gledateljstvo na |akova~kaigrališta potvr|uje podatak od 16.kolovoza kada je Certissa ugostila igra~e ŠKMarsonija iz Broda na Savi. U "najljepšoj prijateljskoj utakmici sezone" predmalobrojnim gledateljstvom doma}ini su izgubili 2:3.50

Sli~no je bilo i 30. kolovoza kada je odigran prijateljski susret Certisse i J. Š.K. Slavija iz Osijeka, prvaka ONP. Utakmica je završila katastrofalnim porazomdoma}ih igra~a 0:11. Po zapisu novinara Slavonskog športskog lista "… igra odstrane Slavije mirišila je previše na prvenstvenu utakmicu i borbu za golove, jer senije pazilo na ljepotu igre i pokazivanje tehnike i kombinirane igre što je gostimabezuvjetno bila du`nost, a mogli su to bez poteško}a izvesti, dok su oni naprotivsilili na što ve}i broj golova tako da je i half-linija i navala bila strpana pred golCertisse."51

Pred malobrojnim gledateljstvom odigran je 18. listopada prijateljski susretizme|u doma}e Certisse i gostuju}eg ŠK Hajduk iz Osijeka. Unato~ dobroj igrinogometaši doma}eg kluba utakmicu su izgubili 1:6.52

I potonje je razdoblje obiljeèno brojnim prvenstvenim i prijateljskimutakmicama. No, biljeìmo samo zna~ajnije. U Ðakovu je 3. travnja 1927.odigrana prvenstvena utakmica izme|u nogometaša doma}e Certisse i ŠK Špartaiz Beloga Manastira. Susret je završio pobjedom doma}ih nogometaša rezultatom5:2.

U Belom Manstiru je 1. svibnja 1927. |akova~ka Certissa odigralaprvenstveni susret s mom~adi doma}e Šparte i izgubila rezultatom 2:3 što jeBelomanastircima osiguralo plasman u daljnjem natjecanju ONP.

Ðakova~ki ljubitelji nogometa pogledali su 12. svibnja 1930. u Ðakovuprvenstvenu utakmicu izme|u nogometaša osje~koga @ŠK Makabi i doma}egaŠK Certissa. Susret je završio neriješenim rezultatom 3:3. No, i te je godineCertissa brzo ispala iz natjecanja ONP.

U Ðakovu je 6. travnja 1931. odigran prijateljski susret izme|u nogometašaŠK Grafi~ar iz Osijeka i doma}eg ŠK Certissa. Utakmica je završila porazom|akova~kih nogometaša 3:5. U nastavku prvenstva ONP Certissa je na doma}emterenu odigrala 2. svibnja 1931. prvenstvenu utakmicu s nogometašima ŠKSlavonac iz êpina. Susret je završio pobjedom |akova~kih nogometaša visokimrezultatom od 13:0. Ðakov~ani su 24. svibnja 1931. mogli pogledati prijateljskuutakmicu izme|u nogometaša doma}eg ŠK Certissa i gostuju}e mom~adi ŠKŠparta iz Beloga Manstira. Susret je završio pobjedom belomanastirskih

43


50 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 34, Osijek, 20. kolovoza 1925., 3.51 "Gostovanja osje~kih klubova", Slavonski športski list, br. 36, Osijek, 3. rujna 1925., 3.52 "Naši dopisnici", Slavonski športski list, br. 43, Osijek, 22. listopad 1925., 3.

nogometaša 5:3. U Ðakovu je odigrana 4. lipnja 1931. prijateljska utakmicaizme|u nogometaša Certisse i ŠK Cibalija iz Vinkovaca. Susret je završiopobjedom doma}ih igra~a 4:2.

U Ðakovu je u jesen 1931. godine na poticaj Bo`idara Brajkovi}a (prvogpredsjednika), Matanovca, Brandekera, Tepfnera, Bekera i Šnajdera osnovannovi nogometni klub H. Š. K. Gra|anski.

Prvi sastav Gra|anskog (Špeht, Wesinger, Majer, Brandeker, Aman, Ðani},Mijo Tetman, Tepfner, Beran, Gašparevi} i Šnajder) odigrao je u Osijeku prvuutakmicu s doma}im ŠK Viktorija. Ðakova~ki nogometaši susret su izgubilirezultatom 1:3.

Gra|anski je kratko vrijeme koristio igralište na ondašnjem sajmištu, kao ina privatnom vlasništvu obitelji @igi}. No, uskoro je došlo do dogovora saCertissom koja je dopustila Gra|anskom korištenje igrališta na Pazarištu.53

Osnutkom ŠK Gra|anski poja~an je interes za nogomet u Ðakovu, ali irivalstvo izme|u Certisse i Gra|anskog.

Osje~ki @ŠK Makabi gostovao je u ljeto 1933. u Ðakovu i odigraoprijateljsku utakmicu s mom~adi HŠK Gra|anski. Susret je završio neriješenimrezultatom 4:4.

Mom~ad ŠK Certissa u dva je navrata došla do samog završnog dijelaprvenstva pokrajine ONP, i to u 1934., za Certissu jubilarnoj godini, |akova~kiklub ne uspijeva u borbi sa ŠK Bata iz Borova, a sljede}e godine sa @AK izBeliš}a.54

Nogometaši ŠK Certissa gostovali su 16. kolovoza 1936. u Osijeku i izgubili1:2 u prijateljskom susretu s osje~kim ŠK Slavija. Te je godine |akova~ki HŠK

44

Zna~ka H.[.K. Gra|anskog


53 S. RECHNER, "Iz povijesti |akova~kog nogometa", Ðakova~ki vezovi, Ðakovo, 1977., 39.54 S. RECHNER, "U 26 godina…", n. dj., 325.

Gra|anski proslavio 5. obljetnicu djelovanja i ugostio ŠK Makabi iz Zagreba (2:1i 1:2), HŠK Li~anin iz Zagreba (3:5 i 2:2) i ŠK Slaviju iz Osijeka (1:4).55

Na poziv Hrvatskog gra|anskog športskog kluba (HGŠK) iz OsijekaCertissa je po~etkom 1939. pristupila u Hrvatsku športsku slogu u Zagrebu. Uvelja~i sljede}e godine na Certissinoj godišnjoj skupštini izabran je novi odbor na~elu s dr. Ivom Kenfeljom.

*

U desetgodišnjem djelovanju (1931. – 1941.) |akova~kih nogometnihklubova Certisse i Gra|anskog vladalo je veliko rivalstvo. Njihovi su susreti,posebice prvenstveni, izazivali veliku pozornost |akova~kih navija~a. Tako jevelik broj ljubitelja nogometa u`ivao i 18. travnja 1939. u izjedna~enoj igridoma}ih rivala. Susret je završio bez pobjednika neriješenim rezultatom 3:3.Golove za Certissu dali su Sijarto dva i Bartolovi} jedan, a za Gra|anski Maras,Markovi} i Aleksander.56

Po~etak Drugoga svjetskoga rata prekinuo je kontinuirano djelovanje ta dva|akova~ka nogometna kluba.

FOOTBALL IN ÐAKOVO (1910-1941)

SUMMARY

The author beginns this article with a short introduction to the history of fo-otball in Croatia. Then she describes development of football clubs in Ða-

kovo- from their estabilishment to their activities and work. In the periodbetween 1910 and 1941 there were numerous football clubs. Most of themwere active for a relatively short time, mainly due to insufficient financialsupport and frequent transfer of players from one club to another. With thefounding of ŠK Certissa in 1924 there beginns a continous development of

football clubs in Ðakovo. The team of ŠK (Sports Club) Certissa played a

lot of championship matches and firendly ones in the period 1924- 1941.

45


55 Isto.56 Isto, 324, 325.

UDK 625.1(497.5) (091)

Od iluzije do zbilje i nazad: Nikadarealizirani projekt gradnje vicinalneèljeznice Našice – Ðakovo1

Borislav Bijeli}Muzej \akov{tine \akovo

Autor je u ovom radu pokušao rekonstruirati genezu ideje gradnje vicinalneèljezni~ke pruge Našice – Ðakovo, od pokretanja inicijative za njenu grad-nju do izbijanja Prvog svjetskog rata kada se iz objektivnih razloga od togprojekta moralo odustati. Pripreme za gradnju pruge otpo~ele su po~etkom20. stolje}a, a bile su sve vrijeme pra}ene sukobljavanjem najrazli~itijih in-teresa, od nacionalnih i dràvnih, do onih izrazito lokalnog zna~aja. Ta ~in-jenica, kao i objektivne financijske poteško}e s kojima se u to vrijemesuo~avala Austro – Ugarska monarhija, bili su glavni razlozi ~estih zastoja,a u kona~nici i odustajanja od cijelog projekta.

47

B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINEprojekt gradnje vicinalne èljeznice Našice – \akovo (2003.) str. 47-66

1 U knjizi Naše teme – ogledi o prošlosti i sadašnjosti Ðakova i Ðakovštine (Muzej Ðakovštine, Ðakovo,2002., 55-97.) objavio sam rad pod naslovom “Ðakovo u projektima èljezni~kih pruga – s posebnimosvrtom na izgradnju pruge Osijek – Ðakovo – Vrpolje” (isti rad, uz stanovite promjene, objavljen je i u~asopisu Scriniae slavonica 2, 2002, 442-468.). Namjera mi je bila dati pregled svih onih projekatavezanih za gradnju èljezni~kih pruga koje su, na bilo koji na~in, doticali grad Ðakovo. Posebnupozornost obratio sam dugo iš~ekivanoj, i sve do danas jedinoj èljezni~koj pruzi koja je Ðakovopovezala s Osijekom i Vrpoljem, a samim tim i s drugim hrvatskim regijama i zemljama u blièmokruènju. U vrijeme završnih radova na spomenutoj pruzi pokrenuta je inicijativa za gradnju još jednepruge koja bi išla do Ðakova, vicinalne pruge Našice Ðakovo. Iz primarno tehni~kih razloga (obim tekstaznatno bi nadilazio uobi~ajenu gornju granicu predvi|enu za takvu vrstu znanstvene prezentacije)spoznaje o planu gradnje ove pruge nije bilo mogu}e inkorporirati u spomenuti tekst, pa ga stoga donosimkao zaseban rad. Zbog korelacije spomenutih tekstova sugeriram ~itanje oba rada, i to, ako je mogu}e,redoslijedom kojim su pisani. Naime, da ne bi došlo do ponavljanja, uvodne napomene o strategijiizgradnje èljezni~kih pruga u Hrvatskoj tijekom 19. stolje}a koje sam izloìo u tekstu “Ðakovo uprojektima èljezni~kih pruga...”, u ovom tekstu su izostavljene, kao, uostalom, i neke druge vezane zaizgradnju pruga u Slavoniji u drugoj polovici 19. i po~etkom 20. stolje}a.

Kada je 1904. godine izgradnja pruge od Osijeka do Vrpolja – nakon gotovodva desetlje}a usaglašavanja svih zainteresiranih po principu "korak naprijed,dva koraka nazad" - kona~no bila riješena stvar, u javnost je odaslana informacijakako je u planu izgradnje još jedna èljezni~ka pruga ~ija bi završna to~ka biloÐakovo. Ili, još to~nije, koja bi povezala Našice s Ðakovom i kao takva bilanastavak pruge St. Lörincz – Slatina – Našice.2

Iz spomenute obavijest nije se moglo ništa više saznati o samoj inicijativi,niti tko ju je pokrenuo, niti koji je od tada dominantnih lobija stajao iza nje. Opojedinostima vizije zamišljenog projekta, ali i nekim drugim momentima,saznajemo sljede}e godine na stranicama Vjesnika ùpanije viroviti~ke gdje jestajalo da je "zajedni~ko kr. ministarstvo trgovine obnašlo (…) naredbom od 8.travnja 1905. broj 17.822.budimpeštanskoj tvrtci E. Gross i drug produljiti najednu godinu dana, ra~unaju} od izminu}a, naredbom od 29. oùjka 1904. br.19.410. izdanu predkoncesiju za normalnu parovoznu vicinalnu èljezni~kuprugu, koja }e voditi izlazom iz postaje Našice pravcem prema Vukojevcima,Stipanovcima, Podgora~u, Razbojištu, Bra~evcima, Potnjanima, Gorjanu iSatnici u Djakovo, postaju projektirane vicinalne èljeznice Osiek – Djakovo –Vrpolje."3

Iz ovog priop}enja, još uvijek šturog, ali ipak informacijama znatnosadràjnijeg od prethodnog, saznajemo da je inicijativa za gradnju prugepokrenuta, ako ne prije, ono najkasnije po~etkom 1904. godine, da ju jenajvjerojatnije pokrenulo ministarstvo trgovine, ime koncesionara i zamišljenutrasu pruge.

Pitanje gradnje pruge aktualizirano je iste godine na jesenskoj skupštiniViroviti~ke ùpanije.4 Aktualizirao ga je dr. Ðuro Horvat, samoborski odvjetnik izastupnik gra|evinskog poduze}a E. Gross i Co, dakle istog onog koje je dobilopredkoncesiju za gradnju pruge Našice – Ðakovo. Doktor Horvat zamolio jeskupštinu da u ime ùpanije Viroviti~ke podrì izgradnju pruge, te kupi temeljnedionice u vrijednosti 100 000 K.

Iako prozvana, skupština se o ovom prijedlogu nije izjasnila jer molba dr.Horvata – po rije~ima podùpana Zvonimira @epi}a – ne samo što nije valjanoobrazloèna, nego je i prekasno poslana. Stoga je podùpan zamolio "da se tajpredmet ustupi ùpanijskoj oblasti na prou~enje, pa da se stavi predlog u sliede}ojùpanijskoj skupštini."

48

ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE B. Bijeli}: Od iluzije do zbilje i nazad: Nikada realizirani(2003.) str. 47-66 projekt gradnje vicinalne èljeznice Našice – \akovo

2 Vjesnik ùpanije viroviti~ke (dalje u tekstu:V@V), 19/1904., 216.3 V@V, 11/1905., 108.4 Narodna obrana, 23.XI.1905., 1-2.

@epi}eva intervencija prihva}ena je uz stanovito negodovanje pojedinihskupštinara. Max Fischer iz Našica zahtijevao je da se molba riješi odmah "jer seje sada jedva našao koncesionar, koji bi tu èljeznicu izgraditi htio." U neštoblaòj formi svoje neslaganje sa podùpanovim prijedlogom izrazili su iskupštinari Frank i Reichsman.

Ovo razmimoilaènje, kako }e se kasnije pokazati, bilo je tek uvod uozbiljnija neslaganja oko gradnje pruge Našice – Ðakovo, kako na nivou najvišihdràvnih organa, tako i na lokalnoj razini.

Kr. ug. zajedni~ko ministarstvo priop}ilo je po~etkom 1906. godine da jeizdalo dr. Josipu Hudomelu iz Budimpe|šte dozvolu za predradnje na gradnjinormalno-tra~ne parovozne vicinalne èljezni~ke pruge koja je trebala, ukona~nici, spojiti Budimpeštu sa Brodom. Dozvola se odnosila na trasu pruge odpostaje Hidegkut – Gyönk do postaje Pécs kr. ug. dràvnih èljeznica, te odpostaje Pécs "preko podru~ja ob}ina Nagy-harsany, Siklos, Harkany, Ipacsfa,Drava szabolcs – Gordisa, Dravaszabolcs – Dravapalkonya te premeštenjemrieke Drave do dolnjeg Miholjca, odnosno preko podru~ja ob}ina Ratkovica,Pore~, Šljivoševci, Beni~anci, Kloko~evci, Pribiševac i Selište do postaje 'Našice'vicinalne èljeznice Szentlörincz – Slatina – Našice, te odavle nastavno prekopodru~ja ob}ina Vukojevci i Stipanovci odgranjenjem kod Podgora~a s jednestrane preko podru~ja ob}ina Razbojište, Bra~evci, Paljevina, Ku~anci,Preslatinci, Kondri}, Trnava, Novotopolje, Starotopolje, Gar~in, Selno, Vrbadolnja, a s druge strane preko podru~ja ob}ina Ostrošinci, Podgorje, Borovik,Pau~je, Breznica Ðakova~ka, Levanjska – Varoš, Slobodnavlast, Korduševci iŠušnjevci do postaje 'Brod' kr. Ug. dràvnih èljeznica te ogrankom iz ovepotonje pruge kod Levanjske – Varoši preko podru~a ob}ine Majar doKondri}a."5

Ovakva inicijativa bila je neo~ekivana, napose što se ti~e trase pruge koja jetrebala spojiti Našice s Brodom. Izgradnja te pruge u~inila bi izlišnim bilo kakvadaljnja nastojanja oko gradnje pruge Našice – Ðakovo. Takav stav zauzela je iùpanija Viroviti~ka i u rezolutnoj formi iskazala ga na stranicama Vjesnikaùpanije viroviti~ke u priop}enju naslovljenom "Projekt èljeznice Budimpešta –Brod".6 U priop}enju se isti~e da se "predkoncesija podieljena Dru. Hodomelu uBudimpešti, u koliko se ti~e ùpanije viroviti~ke, ne moè smatrati ozbiljnom. Nemislimo – isti~e se dalje u priop}enju – da }e kome pasti na um graditi vicinalnuprugu od Podgora~a pravcem na Bra~evce – Preslatince – Kondri} – Trnava –Topolje doti~no od Podgora~a na Podgorje – Borovik – Pau~je – Lev. Varoš –

49


5 V@V, 3/1906., 25.6 V@V, 4/1906., 34.

Brod. U svako }e doba pruga Našice – Djakovo – Vrpolje – Brod biti prikladnijaza promet."7

U me|uvremenu došlo je i do konkretnih pomaka – doduše, ne uvijek uèljenom smjeru – u vezi s gradnjom pruge Našice Ðakovo. Predkoncesija zagradnju pruge, koja je prvotno bila dodijeljena tvrtki E. Gross i dr., prešla je natvrtku Gfrerer, Schooch i Grossman iz Budimpešte. Dakle, istu onu koja jeizgradila prugu Osijek - Ðakovo – Vrpolje. Za 16. oùjak 1906. godine predvi|enje politi~ko – tehni~ki ophod pruge.8 Spomenutog datuma ophod je napravljen uNašicama, a samo dan kasnije i u Ðakovu.9

Po~etkom istog mjeseca zbio se još jedan doga|aj koji }e u budu}nosti, svedo propasti Austro-Ugarske monarhije, predstavljati jednu od ve}ih smetnjiizgradnji pruge. Naime, 8. oùjka deputacija grada Osijeka predala je"preuzvišenom g. banu predstavku u kojoj se nastoji dokazati da bi projektiranapruga Našice – Ðakovo – Vinkovci oštetila va`ne prometne interese gradaOsieka…"10 Grof Teodor Pejacsevich – ban kraljevine Hrvatske, Slavonije iDalmacije - odgovorio im je da se izgradnja pruge ne}e mo}i sprije~iti "jer tuprugu u veliko iš}u interesi onog kraja"11, ali da }e nastojati ispuniti èljudeputacije, tj. grada Osijeka, da pruga ne ide na Ðakovo, ve} na Viškovce.

U redakcijskom komentaru iznijetom na istom mjestu kaè se da je "svijetliban govorio iz duše narodu kad je zagovorio prugu Našice – Djakovo. Doistava`ni prometni i upravni interesi ne samo kotara naši~kog i djakova~kog, ve} icijele ùpanije viroviti~ke govore u prilog izgradnji ove pruge. Dokazuje to ve}jedan pogled na zemljopisnu kartu. Dok uz posavsku i podravsku èljeznicu te~eve} kroz sredinu ùpanije èljeznica od Virovitice na Slatinu i Našice, ostao jesamo još potez Našice – Djakovo (38 km) da se izgradi, pa da budu svi kotartikako medjusobno tako i s gradom Osiekom vezani."

U komentaru se dalje isti~e: "Neposredno je na izgradnji pruge Našice –Djakovo interesirano 8 upravnih op}ina: Našice, Podgora~, Bra~evci, Drenje,Gorjan, Punitovci, Viškovci i Djakovo sa preko 60 sela i pustara, oko 150.000jutara površine i 40.000 stanovnika. Suvišno je izlagati koliko ve} dobra cesta, a

50


7 Projekt èljezni~ke pruge Budimpešta – Brod, kako smo ga ovdje predstavili, nikada nije bio realiziran.Zbog toga, ali i ~injenice da taj projek u ovom radu nije predmet našeg primarnog interesa, mi ga se višene}emo doticati. Posluìo je tek kao ilustracija konfuzije koja je vladala u strukturama koje su bilezaduène za strategiju izgradnje èljzni~kih pruga, ili pak kao potvrda u ovom radu iznesene teze orazli~itim lobijima koji su djelovali isklju~ivo u osobnom interesu.

8 V@V, 4/1906., 34.9 V@V, 7/1906., 56.10 V@V, 4/1906., 34.11 Isto

kamo li èljeznica diè vrijednost nekretnina i olakšava izvoz plodina. Uzprojektiranu prugu leè 23 zemljištne zajednice sa 3877 jutara šume, kojih }rvriednost znatno posko~iti, jer su dosad radi nepovoljnih komunikacija i po tridra`be ve} dozrelih šuma ostale bez uspjeha. K tomu dolaze i vlastelinske šumesa znatnim kompleksima. Ceste se u ovom kraju vrlo skupo grade, kilometar i po12000 K, a sve zbog skupog privoza kamena iz udaljenih kamenika, pa bièljeznica silno pospješila i pojeftinila gradnju zemaljskih i op}inskih cestajeftinim privozom kamena iz kamenika du`lu~kih i mandi~eva}kih. Spojèljeznice na Viškovce opravdana je osnova, jer Djakovo štetovalo ne bi,èljeznica bi bila kra}a i po tom lakše oìvotvorena izgradnja, a uvaèni bi bili iopravdani interesi središta ùpanije, grada Osieka."

Ako se još moè imati razumijevanja za stav predstavnika grada Osijeka dabi izgradnja pruge Našice – Ðakovo – Vinkovci ugrozila vitalne prometne, tj.gospodarske interese Osijeka, inzistiranje na tomu da, ako pruga baš mora bitiizgra|ena, ne spaja izravno Našice i Ðakovo, ve} da bi trebala i}i od Našica doViškovaca, tu se spojiti s prugom Osijek – Ðakovo – Vrpolje, i od Viškovacaproduìti prema Vinkovcima, teško da ima valjano racionalno utemeljenje. Jasnoje, naime, što bi takvim rješenjem trgovište Ðakovo izgubilo, no nije jasno što biOsijek dobio. Inzistiranje predstavnika Osijeka na takvom rješenju dodatnoiznena|uje, jer je baš Osijek od strane proma|arskih krugova dugi niz godina bioprometno izoliran. Ono što su ma|arski politi~ari ~inili Osijeku, sada je Osijekpokušao u~initi Ðakovu, trgovištu koje mu, ni po kojoj osnovi, nije moglo bitidostojan gospodarski takmac.

Iz predstavke deputacije grada Osijeka doznajemo i to da Ðakovo ne bi bilaposljednja to~ka pruge, ve} da se planira produènje iste do Vinkovaca.12 Od togase projekta, kao i od toliko drugih, osmišljenih prije i kasnije, odustalo. Ideja opovezivanju ta dva grada uistinu bi u odre|enoj mjeri narušila dominantni poloàjOsijeka u povezivanju Podravine i Posavine, odnosno Ma|arske i Bosne, no opetne u tolikoj mjeri da bi se inicijativa za gradnju pruge Našice – Ðakovo –Vinkovci mogla stigmatizirati kao projekt koji izravno ugroàva vitalne interesenjihovog grada. Takav kut gledanja na ovu problematiku, ~ini se, imao je i bankoji je odbio temeljni zahtjev deputacije, ali im je zato – baš kako je i obe}ao –

51


12 Inicijativa o povezivanju Vinkovaca i Našica, koliko nam je poznato, poti~e još iz 1894. godine.Naime, teje godine “vis. kr. ug. ministarstvo financija podeijelilo (...) naredbom od 17. lipnja 1894. br. 40045. GjuriDedovi}u i tvrtki Lindhem i dr. predozvolu za parovoznu pobo~nu (vicinalnu) èljezni~ku prugu, i to zaprugu iz postaje Vinkovci, kr. dr`. èljeznice, preko Markušice, Semeljaca, Tomašanaca, Gorjana,Bra~evaca, Podgora~a i Vukojevaca do Našica, zatim od ove pruge s jedne strane od Markušice prekoLaslova, Ernestinova i Antunovca do Osijeka, a s druge strane od Tomašanaca preko Djakova iPiškorevaca do postaje Strizivojna – Vrpolje, kr. ug. dr`. èljeznica.” V@V, 15/1894., 119.

izašao u susret i zauzeo se oko toga da pruga ide do postaje Viškovci, a ne izravnou Ðakovo. Da }e se preferirati spoj pruge u Viškovcima, a ne u Ðakovu, bilo jeo~ito ve} prilikom politi~ko – tehni~kog ophoda pruge. Povjerenstvo ophodasa~injavali su: " od kr. ug. ministarstva trgovine g. ministarski savjetnik VladimirEhrenhöfer i g. nadzornik Novak, od kr. zemaljske vlade g. nadinìnirStanisavljevi}, od c. i kr. ministarstva rata g. satnik pl. Bacor, od glavnognadzorni~tva za èleznice i parobrodarstvo g. nadzornik Hilvert, od kr. ug. dr`.èljeznice nadzornici gg. Heger, Csorba i Fezis te nadinìnir g. Sedressi, odùpanije viroviti~ke g. podùpan @epi} i g. nadinìnir Doljak, zatim zastupnicikotara, upravnih i mjestnih ob}ina, vlastelinstva i drugi interesenti, a odpoduzetni~tva gg. Gfrerer i Schoch.»13

Na istom mjestu kaè se i to da je pruga projektirana sa ishodištem iz staniceNašice, te da }e i}i kroz op}ine Našice, Vukojevci, Stipanovci, Podgora~,Bra~evci, Potnjani, Gorjani, Tomašanci, Ivanovci, Viškovci, do postaje Viškovci.Duìna pruge za gradnju iznosila bi 32, a sveukupna oko 36 kilometara (dioizme|u Viškovaca i Ðakova bio bi zajedni~ki s prugom Osijek – Ðakovo –Vrpolje).

Iz istog ~lanka saznajemo ponešto i o razlozima zamjene predkoncesionara."Prvobitno je predkoncesiju za ovu prugu – kaè se u ~lanku – imala tvrtka E.Gross & Co. u Be~u, koja je namjeravala voditi prugu od Gorjana preko Satnice uÐakovo. Sad je u posjedu predkoncesije tvrtka 'Gfrerer, Schoch i Grossmann' uBudimpešti, koja je trasu pruge preina~ila, te ju vodi od Gorjana izme|uTomašanaca i Ivanovaca do postaje Viškovci. Prometna duljina pruge izmedjuNašica do Djakova pove}ava se time doduše za ciglih dvie sto metara, ali seprištedjue izgradnja od puna tri i pol kilomatra pruge kroz najnezgodniji dio prekouvala i brda te mo~vare Jošave. Prištednja ~ini efektivno preko 180 000 K, aniveleta se dade ispraviti na 5% uzpona, što znatno olakšava promet."14

U raspravi koja je potom uslijedila, bez ve}ih teško}a, pronašao sezajedni~ki interes sa pojedinim op}inama u vezi smještaja planiranih èljezni~kihstanica, ali, o~ito, ne i sa predstavnicima trgovišta Ðakovo koje argumentacija orazlozima promjene trase pruge nije zadovoljila. Disonantne tonove u raspravuprvi je unio dr. Antun Švarcmajer konstatiraju}i da dio trase pruge Gorjani –Satnica – Ðakovo uistinu nije bilo najbolje rješenjenje. Pravac Gorjani – Ivanovci– Tomašanci smatrao je boljim "ali ne sa spojem na Viškovce, ve} izravno u

52


13 “@eljeznice u ùpaniji viroviti~koj”, V@V, 7/1906., 56.14 Isto, 56-57.

Djakovo, jer se (...) boji da bi stanica Viškovci mogla biti budu}im izhodištem zapravac èljeznice na Vinkovce.»15

Na ovu Švarcmajerovu objekciju odgovorio je gospodin Gfrerer, ina~e ~lan"poduzetni~tva". Istakao je kako je "posvema neopravdano traìti od njih daizgrade prugu od Tomašanaca izravno na Djakovo, do~im im je u svakompogledu zgodniji spoj na Viškovce, a prištedit }e kod toga 3,5 klm gradnjenajteèg diela pruge, što }e uvelike olakšati financiranje i izvedenje gradnje. Ipoduzetni~tvu je stalo do toga – rekao je u nastavku svoje diskusije Gfrerer – da seèljeznicom dodje do Djakova, a ne u Viškovce. Ono je ("poduzetni~tvo" - B.B.)pripravno dati svaku garanciju, koja se od njega traì, da interesi Djakova ne }ebiti povriedjeni."16

Sljede}i se u diskusiju uklju~io podùpan @epi}. Nastojao je pojasniti"tehni~ku, prometnu i financijalnu stranu jedne i druge variante, te dokazao, dabojazan zastupnika trgovišta Djakovo nije osnovana. Preuzvišeni g. ban ovlastioga je naro~ito – isti~e se u komentaru - , da kod današnje povjerenstvene razpraveizporu~i, da on (svietli ban) ne }e nikad dozvoliti, da se ma ~iji opravdani interesipovriede, pa tako ne }e u konkretnom slu~aju dozvoliti, da se povriede opravdaniinteresi Djakova. Polaze}i s tog stanovišta, izjavio je bio i jednom odaslanstvu, danjihovu èlju, da se osujeti izgradnja èljeznice Našice – Djakovo ne moèusvojiti i poduprieti. Kako su preuzv. gosp. banu potanko poznate sve okolnosti,to mogu zastupnici Djakova biti tvrdo osvjedo~eni, da svietli ban ne}e nikaddozvoliti, da Djakovo bude izigrano."17

Nakon @epi}a rije~ je dobio Predsjednik povjerenstva Ehrenhöfer. I on je biomišljenja da bojazan predstavnika Ðakova, barem u dogledno vrijeme, nijeopravdana, "jer }e se potrebite ustanove uvrstiti u dozvolbenu izpravu, koja seizdaje na 90 godina, a dràva ne }e dozvoliti, da joj se iz Viškovaca otvorikonkurencijonalna pruga paralelno s njezinim èljeznicama."18

S time je rasprava, uglavnom, bila okon~ana. Predstavnici Ðakova nisukomentirali gore iznesene argumente koje su ponudili ~lanovi Povjerenstva.Donesen je zaklju~ak da se pruga (uz sve garancije za zaštitu interesa trgovištaÐakovo) izgradi sa spojem na prugu Osijek – Ðakovo – Vrpolje u Viškovcima.

Sa takvim zaklju~kom sloìli su se i predstavnici ùpanije Viroviti~ke, ali suinsistirali da se u zapisnik unese i njihova poduà izjava sljede}eg sadràja: "

53


15 Isto, 57.16 Isto17 Isto18 Isto

54

Prikaz trase pruge Na{ice-Toma{anci-Ivanovci-Vi{kovci


55

Prikaz trase pruge Na{ice-\akova~ka Satnica-\akovo


Glede mostova i propusta traè, da se poduzetnik u smislu z. ~l. IV od godine1888. i hrvatskog zakona o vodnom pravu pridrì na to, da iste izvede na svimvodotocima i pobo~nim kanalima, koje projektovana èljeznica sie~e, premaodobrenim a djelomice ve} i izvedenim regulatornim radnjama. Odobreneregulatorne osnove stoje poduzetni~tvu i projektantu na uvid kod ùpanijskeoblasti, a kopije operata predloìt }e se na zahtjev kr. ug. ministarstvu trgovine, ukoliko se odnose na gradnju èljeznice.

Glede naziva utana~enih postaja traè, da se iste izklju~ivo nazivljuuzakonjenim nazivima, koji su uneseni u imenik hrvatsko-slavonskih naselja, i to:Našice, Stipanovci, Podgora~, Bra~evci, Gorjan, Tomašanci – Ivanovci,Viškovci, Djakovo.

S obzirom na ogromne troškove vodoregulatornih radnja od Našica doDjakova zahtievaju, da se kod gradnje èljeznice materijalne grabe tako izvedu,da bude njihova odvodnja podpuno osjegurana, a da bude izklju~enozamo~varivanje materijalnih graba.

Glede naziva èljeznice traè, da se pruga nazove Našice – Djakovo, te da seista utjelovi kojoj od postoje}ih vicinalnih èljeznica, naro~ito onoj Osiek –Djakovo – Vrpolje, a da ne bude smatrana posebnom prugom.

Što se samog prometa ti~e, to traè, da se u dozvolbenu izpravu uvrstiustanova, da se promet udesi tako, da bude posvema obezbiedjen direktni spojNašice – Djakovo i natrag, t. j. da svi vlakovi izravno ob}e izmedju Našica iDjakova i obratno bez obzira na to, što je ulazna, doti~no izlazna to~ka u postajiViškovci postoje}e vicinalne èljeznice Osiek – Djakovo – Vrpolje.

Napokon traè, da si kr. ug. ministar trgovine dozvolbenom izpravomnaro~ito pridrì pravo, da dozvoli kriànje projektovane pruge u naravnomnivea-u po èljeznicama nièga reda (gospodarskim, industrijalnim, šumskim,poljskim itd. èljeznicama) uz uvjete koji }e se od slu~aja do slu~aja naposepropisati."19

Iako su zaklju~ci o gradnjom pruge prihva}eni bez ve}ih polemika, bilo jeo~ito da |akova~ki predstavnici imaju odre|enu rezervu prema ideji da se prugaNašice – Ðakovo izgradi sa spojem na prugu Osijek – Vrpolje u Viškovcima.Sljede}a doga|anja to su i potvrdila. Ve} na proljetnoj skupštini ùpanijeViroviti~ke razmatrala se molba tvrtke Gfrerer i dr. za nabavu temeljnih dionicaprojektirane èljeznice Našice – Ðakovo. Stav "administrativno-financijalnog"odbora ùpanije, kojeg je skupštinarima prenio podùpan Zvonimir @epi}, bio jeda }e "ùpanija viroviti~ka uz uvjet pogodovnog dovoza gradjevnog materijala za

56


19 Isto

javne gradjevine prema tarifi kr. ug. dr`. èljeznica – uz uvjet bezplatnog privozakamena na svojim prugama za izgradnju privoznih cesta na kolodvoru – te uzuvjet, da ima pravo imenovati jednog ~lana u ravnateljstvo dioni~kog društva –voljna je poduprijeti izgradnju normalno tra~ne vicinalne èljeznice Našice –Djakovo nabavom temeljnih dionica od 120.000 K iz svoje ¾ odkupa javnihradnja. Ta subvencija plativa je u deset godišnjim obrocima po 12.000 K nakonotvorenja prometa, nu nikako prije 1. svibnja 1908. @upanija ostaje u obvezi do 1.srpnja 1908. Ako se ta èljeznica do toga vremena ne izgradi i ne preda javnomprometu, gubi nazo~ni zaklju~ak svoju snagu."20

Ðakova~ki zastupnik dr. Švarcmajer nije se sloìo sa prijedlogom"Administrativno-financijalnog odbora". Smatrao ga je preuranjenim, pogotovostoga što je bio mišljenja da se još uvijek nije to~no odredila trasa pruge (Našice –Ðakovo, ili Našice – Viškovci), te predloìo da se ovaj predmet skine s dnevnogreda i uputi na jesensko zasjedanje ùpanijske skupštine.21

Na istim pozicijama kao Švarcmajer bio je i dr. Vladimir Prebeg, drugi|akova~ki predstavnik u ùpanijskoj skupštini. On je izrazio sumnju uveritabilnost podùpanovih rije~i, te subvenciju uvjetovao protokoliranjemèljeznice u Hrvatskoj (Osijek), izravnim pravcem Našice – Ðakovo i hrvatskimkao slu`benim jezikom. Posebice je inzistirao na pravcu Našice – Ðakovo.22

Švarcmajera i Prebega u nastojanjima da zaštite interese Ðakova podrào je iskupštinar Dane Reichman (još jedan Ðakov~anin), dok se Barlovi} zadovoljiotek s djelomi~nom podrškom – naime, da se ova rasprava odloì do sljede}eùpanijske skupštine.23

Za razliku od Ðakov~ana, predstavnici Našica bili su znatno suzdràniji,

57


20 V@V, 13/1906., 118.21 Isto22 Isto23 Tijekom 1906. i 1907. godine, kada su na ùpanijskim skupštinama vo|ene najèš}e diskusije oko

gradnje pruge Našice – Ðakovo, ~lanovi ùpanijske skupštine iz Ðakova bili su: Leopold Kugl (trgovac iposjednik), Adolf Kohn (trgovac), Dane Reichsmann – mla|i (trgovac), dr. Vladimir Prebeg (javnibilje`nik i odvjetnik), Frank Majer (trgovac), Stjepan Barlovi} (posjednik), Josip Hager (trgovac), dr.Antun Švarcmajer (odvjetnik i op}inski na~elnik) i Vladoje â~inovi} (ravnatelj vlastelinstva). Osimnjih, kao izabrani predstavnici kotara |akova~kog, ~lanovi ùpanijske skupštine bili su i: Stipo Blaèvi}(seljak iz Piškorevaca), Antun Novoseli} (posjednik iz Vrpolja), Antun Wink (seljak iz Semeljaca), JakobFriedrich (posjednik iz Satnice), Ivan Bogdanovi} (seljak iz Vrpolja), Josip Šimi} (paroh iz Bra~evaca) iFranjo Freihaut (seljak iz Vu~evaca). Vidi: Izvješ}e Upravnog odbora ùpanije Viroviti~ke za vrieme od1. sie~nja do 31. prosinca 1906., Osijek, 1907., 37-39., i Izvješ}e Upravnog odbora ùpanije Viroviti~keza vrieme od 1. sie~nja do 31. prosinca 1907., Osijek, 1908., 42-44.

zapravo krajnje pragmati~ni.24 Njihov pragmatizam temeljio se na ~injenici štoNašice kao ishodište pruge nitko nije dovodio u pitanje, baš kao i trasu pruge svedo neposredne blizine Ðakova. Da li }e spoj pruge biti u Viškovcima ili u Ðakovunjima je bilo svejedno, baš kao što im je bilo svejedno da li }e pruga prolaziti krozSatnicu ili izme|u Tomašanaca i Ivanovaca. Gospodin Fischer, predstavnikNašica, doduše, podrào je trasu pruge koja bi vodila izravno iz Našica uÐakovo25, ali i povišenje prvotnog prijedloga subvencije od 120 000, na 200 000K – i to stoga "jer se ti~e koristi Našica, ob}e koristi."26

Skupštinar Murat, tako|e Naši~anin, izašao je s prijedlogom da se odobrisubvencija27 od 120 000 K, ako pruga ide na Viškovce, odnosno 200 000 K akoide na Ðakovo.28

Prije no što }e se o spomenutim prijedlozima glasovati, rije~ je uzeopodùpan @epi} i istaknuo da " u borbi za trasu èljeznice Našice Djakovo izbijalokalni patriotizam Djakovaca. Razlika u duljini pruge ~ini ~itavih 300 metara, aprištedi 3,5 klm. novogradnje pruge. Mimoilazi se nezgodno zemljište, prištedimost preko Jošave, a priklju~it se mogu još dva sela Ivanovci i Tomašanci, dadobiju èljezni~ku stanicu."29 Što se pak ti~e uvjeta za gradnju pruge na kojima jeinzistirao skupštinar Prebeg (trasa pruge, hrvatski jezik kao poslovni,protokoliranje u Osijeku), podùpan ih na~elno prihva}a, ali tvrdi da pod takvimuvjetima nije mogu}e na}i predkoncesionara. Drugim rije~ima, on je s pozicijapoliti~kog pragmatizma pokušao sagledati cjelokupnu problematiku vezanu zagradnju pruge, te implicitno iznio stav da su trenuta~ne politi~ke prilike takve daonemogu}avaju opravdane, ali u postoje}oj konstalaciji snaga nerealne zahtjevepredstavnika trgovišta Ðakovo. Napose Prebega. Svima njima spo~itavao jeuskogrudnost. "Tu je po sriedi kraj od Našica do Djakova. Ako Djakov~ani doistanamjeravaju osujetiti izgradnju te pruge, bilo im pošteno, a podùpan èli, da seporadi toga ne bi imali kajati, kako se danas mnogi kaju u sli~nim prilikama."30

Predloèno glasovanje za 4 iznesena prijedloga oko gradnje pruge Našice –Ðakovo (1. Prijedlog Administrativno-financijalnog odbora 2. Prijedlog

58


24 Našice u ùpanijskoj skupštini tijekom 1906. i 1907. godine predstavljali su: dr. Teodor grof Pejacsevich(vlastelin), Makso Fischer (trgovac), Jakob Klein (trgovac), Albert Goldfinger (trgovac), Vilim Schlegel(vlastelinski mjernik), Simo Lucari} (kotarski sudac), Bruno Kova~evi} (gvardijan) i Aleksander Eisler(trgovac). Vidi: Isto

25 Prihvatiti trasu pruge Našice – Viškovci “zna~i ubijati Djakovo. Osiek se centralizira, to ho}e i Djakovo.Za Djakovo bi bilo ruglo kad bi bilo stijecište u Viškovci.” V@V, 13/1906., 119.

26 V@V, 13/1906., 118.27 Isto, 119.28 Isto29 Isto30 Isto

subvencije od 120 000 K uz uvjet da pruga ide pravcem Satnica – Ðakovo, budeprotokolirana u Hrvatskoj, sa hrvatskim kao poslovnim jezikom 3. Pove}anjesubvencije na 200 000 K i pravac Satnica – Ðakovo 4. Skidanje ove problematikes dnevnog reda Skupštine) onemogu}io je predsjednik Skupštine koji je inzistiraona tomu da se ne glasuje o sva ~etiri, ve} samo o prva dva prijedloga. Ve}inaskupštinara, njih devetnaest, podràla je prijedlog Administrativno-financijalnogodbora.31

Kako Ðakov~ani nisu uspjeli u nakani da na ùpanijskoj skupštini dobijudovoljno uvjerljive garancije da }e interesi njihova mjesta biti zašti}eni, op}inaÐakovo32 uputila je ministarstvu trgovine molbu u kojoj su, ~ini se, doneklereducirali zahtjeve koje su iznijeli predstavnici Ðakova na netom završenojùpanijskoj skupštini. Ipak, kao i skupštinari, i op}ina je u jednom bila odlu~na:pruga mora imati spoj s prugom Osijek Ðakovo – Vrpolje u Ðakovu, nikako ne uViškovcima.33

Me|utim, kao i ùpanijska skupština, ni ministarstvo trgovine nije imalorazumijevanja za zahtjeve Ðakov~ana. U odgovoru ministarstva stajalo je "da }ese kao skrajnja prometna to~ka ove pruge ustanoviti 'postaja' Djakovo odnosnoStrizivojna – Vrpolje, te svaki vlak na upitnoj pruzi uvesti u Djakovo..."34 Na tajna~in, smatrali su u ministarstvu, interesi trgovišta Ðakova ne}e, i ne mogu bitiugroèni..

Nakon što je i ministarstvo trgovine odbilo molbu op}ine Ðakovo ~inilo sekako su sva nastojanja Ðakov~ana da izbore èljenu trasu pruge Našice – Ðakovoostala bezuspješna. To bi uistinu tako i bilo da zbog ukupno negativne financijskesituacije u zemlji kr. zemaljska vlada nije odbila zaklju~ke posljednje ùpanijskeskupštine. Na stranicama Vjesnika ùpanije viroviti~ke objavljeno jepodùpanovo izvješ}e "o uskra}enom odobrenju zaklju~aka posljednje ùp.skupštine po kr. zem. vladi za subvencioniranje èljezni~ke pruge Osiek –Vinkovci sa 60.000 K i one Djakovo – Našice sa 120 000 K iz tri ~etvrtine odkupajavnih radnja ùpanije viroviti~ke u pomankanju u tu svrhu raspoloìvih

59


31 Isto32 Te, 1906. godine, na ~elu upravne op}ine Ðakovo bio je Antun Švarcmajer, prvi bilje`nik bio je Sommer

Mišo, a drugi (ujedno i blagajnik) Lombarovi} Lazo, mjesni sudac je Hager Josip, redarstveni povjerenikŠpor~i} Tomo, poslovo|a kod ubiranja potrošarine Lovi} Tomo, ~inovnik kod ubiranja potrošarinaBenaši} Pavo i lje~nik Weiss Miroslav. Imenik dostojanstvenika, ~inovnika i javnih slu`benika kraljevineHrvatske i Slavonije, Zagreb, 1906., 65.

33 V@V, 16/1906, 150.34 Isto

sredstava..."35

Nemogu}nost vlade da financijski podrì izgradnju pruge imala je zaposljedicu, barem nakratko, i stišavanje rasprava oko na~ina njezine gradnje.Gotovo polugodišnje "primirje" ozbiljno je narušeno za vrijeme odràvanjaproljetne skupštine ùpanije Viroviti~ke u svibnju 1907. godine. Na toj Skupštinikoncesionar pruge Našice – Ðakovo G. J. Höcker predloìo je "da se na molbuvic. èljeznice Osiek – Djakovo – Vrpolje d. d. nabave tem. dionice za projekt. mj.èljeznicu Našice – Djakovo prema zaklju~ku adm. financ. odbora, u iznosu od50.000 K iz ¾ odkupa javnih radnja, plativih u deset god. obrocima po otvorenjuprometa, no ne prije 1. I. 1911. uz uvjete pogodnosti: dovoza gradjevnogmaterijala za javne gradjevine, bezplatnog prevoza kamena za privoznekolodvorske ceste i imenovanja 1 ~lana u ravnateljsko vije}e. Ne izgradi li sepruga do 1. VII. 1909. gubi zaklju~ak svoju snagu.»36

Iz citiranog prijedloga vidljivo je da su se u vremenu izme|u odràvanjadvije ùpanijske skupštine pojavili neki novi momenti oko gradnje pruge,ponajprije oni financijske prirode. Nije poznato kada je Administrativnofinancijalni odbor izradio novi prijedlog u vezi s visinom subvencija za pruguNašice - Ðakovo, ali, po svemu sude}i, najvjerojatnije je do toga došlo po~etkom1907. godine. Isto tako, nije jasno zašto je sada ta subvencija znatno nià od onekoju je isto tijelo predloìlo nekoliko mjeseci ranije. Doduše, sude}i premaraspravi koja je uslijedila nakon što je G. J. Höcker iznio svoj prijedlog, to nijebilo jasno ni pojedinim skupštinarima. Na upit naši~kog zastupnika Fishera zaštoje došlo do smanjenja subvencije odgovorio je predsjedavaju}i Skupštine da jepreostala godišnja suma od 10 000 K od pruge Bjelovar – Virovitica – Krièvci, teda je od toga iznosa pola dodijeljeno za prugu Našice – Ðakovo, a pola za pruguOsijek – Vinkovci.37

U kra}oj diskusiji koja je potom uslijedila glavnu rije~ imali su isti oniskupštinari koji su bili glavni protagonisti rasprava o ovoj temi vo|enih i tijekom1906. godine. Problemi su bili isti, isti su bili i zahtjevi – ali i argumentipredstavnika vlasti koji su sve te zahtjeve ponovno odbacili kao neosnovane.

Ovom prilikom Vladimir Prebeg posebice je inzistirao da uredovni jezik napruzi Našice – Ðakovo mora biti hrvatski, a upis tvrtke u nekom od hrvatskih

60


35 V@V, 23/1906., 228. O razlozima gubljenja potpora za gradnju vicinalnih èljeznica u Hrvatskoj togavremena vidi: Zlata @IVAKOVI]-KER@E, Urbanizacija i promet grada Osijeka na prijelazu stolje}a(1868. – 1918.), Društvo za hrvatsku povjesnicu, Osijek, 1996., 120-121.

36 V@V, 11/1907., 121.37 Isto, 122.

61

Kolodvori Na{ice i \akovo dvadesetih godina pro{log stolje}a


gradova. Te zahtjeve u potpunosti je podrào i skupštinar Reichman, ali ne iDeutsch. Ovaj potonji njihove zahtjeve ocijenio je politikanskim, i kao takve upotpunosti neprimjerenim. Smatrao je da je rije~ o problematici koja jedominantno gospodarska, nikako ne politi~ka, pa da su samim tim i njihoviprijedlozi deplasirani. S tim više što bi ~itav projekt mogao do}i u pitanje ako se idalje bude inzistiralo na njegovoj politizaciji.38

Istog mišljenja bio je i ùpan Mihalovich. Posebice se osvrnuo na Prebegovzahtjev da se na pruzi Našice – Ðakovo hrvatski jezik uvede kao uredovni.Smatrao je da to nije mogu}e. Uostalom, istaknuo je, "preuzeti }e dr`. èljezniceupravu (nad spomenutom prugom – B. B.), te povodom toga spada riješenjejezi~nog pitanja na zakonodavstvo. Sl. skupština neka zaklju~i kako ho}e (...), nuako se gradnja ove pruge tim uvjetom sbilja osujeti, ostat }e novac za drugesvrhe."39

Zaklju~ke ove skupštine, koji su za Ðakov~ane ponovno bili nepovoljni, ucijelosti je podràla i zemaljska vlada aktom br. 36 411. U njemu se isti~e davlada dozvoljava nabavu temeljnih dionica za prugu Našice – Ðakovo u iznosu od50 000 K na ra~un ¾ otkupa "j. radnja u 10 god. obrocima, ako d. d. vic.èljeznice Osijek – Djakovo – Vrpolje zadobije dozvolu za gradnju istih i to poduvjetima u zaklju~ku ùp. skupštine navedenim (...) i da se u ravnateljstvoèljeznice ima izabrati 1 ~lan, kojega }e imenovati ban."40

Nakon višegodišnjih diskusija, kada se kona~no ~inilo da su sve pripreme zagradnju pruge privedene kraju, a izgradnja prvih kilometara pruge pitanje dana,do gradnje ipak nije došlo. I ne samo to, cijeloj problematici o kojoj je gra|anstvotijekom proteklih godina bilo u~estalo informirano - kako putem dnevnog tiska,tako i na stranicama Vjesnika ùpanije viroviti~ke - više se nije posve}ivalanikakva pozornost. Tijekom 1908. i 1909. godine izostale su bilo kakveinformacije vezane za prugu Našice – Ðakovo. Tek 1910. godine, na proljetnojskupštini ùpanije Viroviti~ke, pod to~kom XX. dnevnog reda, predloèno je "dase u smislu zaklju~ka fin. adm. odbora molba gradjevnog poduzetni~tva Gfrerer,Schoch i Grossmann u Budimpe{ti za povi|enje dozvoljene jur subvencijenabavkom temeljnih dionica iz ¾ otkupa javnih radnja za izgradnju èljezni~kepruge Na{ice – Djakovo djelomi~no uvaì te u svezi sa skup. zaklju~kom od 26. 6.1906. to~ka XXIII. zap. u svrhu omogu~enja izgradnje ove 32 km. duge pruge iz¾ otkupa javnih radnja za nabavu temeljnih dionica jur dozvoljena subvencija od

62


38 Isto39 Isto40 V@V, 14/1907., 155. O tomu kako su ovu diskusiju vidjeli u Narodnoj obrani vidi: Narodna obrana, 30.

V. 1907., 3.

100 000 K povisi na 120 000 K pod uvjetima u vlad. otpisu od 20. 7. 1909. br.40246 navedenim (otplata ovih 120 000 K u 10 g. obrocima, pogodovna voznatarifa za dobavu materijala za zem. i op}. ceste, imenovanje, odnosno izbor po 1~lana u ravnateljsko vije}e vic. èljeznice Našice – Djakovo i poloènje temeljnihdionica u iznosu od 90 000 K nominalne vrijednosti po dioni~arskom društvu kodkr. zem. blagajne u Zagrebu).»41

Kao što je i u nekoliko prethodnih skupštinskih rasprava unosio disonantnetonove, zastupnik Prebeg u~inio je to i ovoga puta. Predloène uvjete zasubvenciju pruge i ovoga puta drào je neprimjerenim. I dalje je nepokolebljivoinzistirao na potrebi uvo|enja hrvatskog jezika, kao uredovnog, te naprotokoliranju pruge u Hrvatskoj. Za razliku od nekih drugih rasprava vo|enih naovu temu, ovog puta bio je još izravniji: "Budu}i da je ova èljezni~ka prugava`na sa strateškog i trgova~kog gledišta obzirom na Bosnu i Hercegovinu,izgradit }e ju Madàri svakako i bez našeg novca. A ho}e li našu subvenciju, nekatada udovolje gornjim uvjetima."42

Protuargumenti koji su se mogli ~uti nakon što je Prebeg iznio svoje vi|enjepod kojim uvjetima bi trebalo odobriti subvenciju za gradnju pruge bili su isti onikoji su du`nosnici ùpanije iznijeli i u raspravama tijekom 1906. i 1907. godine.Uslijedilo je glasovanje u kojem je, prema o~ekivanju, prijedlog magistratadobio potrebnu ve}inu.

Iste, 1910. godine, informacije o gradnji pruge Našice – Ðakovo donijela je iNarodna obrana.43 Na njenim stranicama, doduše, mogla se pro~itati tek kra}aobavijest o tomu da trvtka Gferer, Schoch i Grossman èli doskora izgraditiprugu, te da je ve} poduzela odre|ene korake za dobivanje predkoncesije. Zašto tatvrtka tada nije dobila predkoncesiju – a ako ju je kojim slu~ajem dobila, zašto senije krenulo s gradnjom – na osnovu gra|e s kojom raspolaèmo nije mogu}e datipouzdani odgovor. Na lokalnoj, ùpanijskoj razini, ~ini se, zapreka više nije bilo.Vrlo je vjerojatno da je inicijativa "zako~ena" na višoj razini, u resornomministarstvu, ili od strane samog bana.

Od spomenutog novinskog ~lanka prošlo je gotovo tri godine do sljede}einformacije o gradnji pruge Našice – Ðakovo, koju je ponovno prenijela Narodnaobrana.44 U kra}em natpisu isti~e se da je "kr. ug. ministar trgovine (…) obnoviotvrtki 'Gfferer, Schoch et Grossman' u Budimpešti predkoncesiju zanormalno-tra~nu paravoznu vicinalnu èljezni~ku prugu, koja }e voditi od postaje

63


41 V@V, 11/1910., 101.42 Isto, 101-102.43 Narodna obrana, 5.XII.1910., 2.44 Isto, 24.VII.1913., 3.

Našice vicinalne èljeznice Szent Lörincz – Slatina – Našice u pravcu premaVukojevcima, Stipanovcima, Podgora~u, Razbojištu, Bra~evcima i Satnici dopostaje Djakovo sjedinjenih podravsko-posavskih vicinalnih èljeznica."

Ako je prenesena informacija to~na, a nema razloga da u to sumnjamo, trebakonstatirati kako je u vezi s gradnjom pruge došlo do odre|enih, za trgovišteÐakovo bitnih promjena. Naime, trasa pruge na kojoj su njegovi predstavnici svevrijeme insistirali, izgleda, kona~no je bila prihva}ena, pa je samim tim i njihovvišegodišnji anga`man dobio svoje puno opravdanje. U jeku najintenzivnijihdiskusija oko gradnje pruge Našice – Ðakovo tijekom 1906. i 1907. godine(posebice njezine trase) ~inilo se da teze Ðakov~ana o nu`nosti spoja te pruge saprugom Osijek – Ðakovo – Vrpolje u Ðakovu, nikako ne u Viškovcima, nisu biledovoljno uvjerljive za sve one instance koje su o tomu trebale donijeti kona~nuodluku. I onda, kada se od toga zahtjeva ve} bilo odustalo, a ~itav projekt gotovopao u zaborav, prihva}ena je za Ðakov~ane èljena trasa pruge.

S tim u vezi otvara se niz pitanja na koje nije mogu}e ponuditi odgovor bezdetaljnog uvida u zapisnike sjednica zajedni~kog Hrvatsko-ugarskog sabora uBudimpešti, Hrvatskog sabora u Zagrebu i sjednica resornog ministarstva. Zapotrebe ovog rada, ipak, najzna~ajnije je to, da je informacija prenesena nastranicama Narodne obrane nesumnjivo to~na. Sli~nu, mo`da tek malo opširnijucrticu o spomenutim korekcijama oko trase pruge, donio je i Vjesnik ùpanijeviroviti~ke45. Osim ve} prenijetog sa stranica Narodne obrane u spomenutomprilogu navodi se da je predkoncesija produljena na daljnju godinu dana, a naosnovu rješenja ministarstva trgovine od 28. lipnja 1913. godine.

Iste godine, tek nekoliko mjeseci kasnije, u Hrvatskim pu~kim novinama46,lokalnom |akova~kom glasilu, objavljena je zbunjuju}a – i po svemu sude}ineto~na informacija – kako se na zajedni~kom Hrvatsko-ugarskom saboru uBudimpešti raspravljalo o vicinalnim èljeznicama u Hrvatskoj, te kako jepretkoncesiju za izgradnju pruge Našice – Ðakovo dobio naši~ki vlastelin grofMarko Pejacsevich.

Kako je uredništvo lista došlo do te informacije nije poznato. Vjerojatno jerije~ o pogreški proizašloj iz nepa`nje i nedovoljno kriti~kog odnosa premaizvorima iz kojih su crpljene informacije. Da je uistinu rije~ o pogrešci svjedo~e iposljednje dvije informacije vezane za izgradnju pruge Našice – Ðakovo. Obje su

64


45 V@V, 15/1913., 146.46 Hrvatske pu~ke novine, 10.X. 1913., 3.

se pojavile na stranicama Djakova~kih hrvatskih pu~kih novina47 tijekom 1914.godine, neposredno prije izbijanja Prvog svjetskog rata.

Prva informacija govori o tomu da }e se još tijekom teku}e godine otpo~etisa gradnjom vicinalne èljeznice Našice – Ðakovo48, a druga da je koncesija zapredradnje produljena na godinu dana tvrtki Gferer, Schoch i Grossmann, da }espoj sa prugom Osijek – Vrpolje biti u Ðakovu, te da }e novoizgra|ena pruga bitispoj podravskih i posavskih èljeznica.49

Obje ove informacije, a naro~ito potonja , ~ini se, prenijete su uz nekolikomjeseci zakašnjenja. Naime, u vrijeme kada je prenesena druga informacija Prvisvjetski rat bio je ve} zapo~eo. Njegovo okon~avanje predstavljalo je ujedno idefinitivan raspad Austro – Ugarske monarhije. Na njezinim ruševinama nastat}e nove dràvne tvorevine s druga~ijim gospodarskim prioritetima i razli~itimprotagonistima koji su imali presudan utjecaj u formuliranju strateških interesanovostvorenih dràva. U njihovim vizijama, pokazalo se, nije bilo mjesta zaprugu Našice – Ðakovo.

Umjesto zaklju~ka

Do pokretanja inicijative za gradnju pruge Našice – Ðakovo došlo jeneo~ekivano, u vrijeme završne faze gradnje pruge Osijek – Ðakovo – Vrpolje,pruge ~ija je izgradnja odlagana dugi niz godina. Njezinim puštanjem u prometzadovoljeni su interesi Osijeka, Ðakova i svih ostalih naselja koji su se našli na, iliu neposrednoj blizini novoizgra|ene pruge. Ništa manje koristi od ove pruge nijeimala ni cijela regija koja je kona~no dobila izravni priklju~ak na prugu Zagreb –Zemun i, što je za njezino gospodarstvo bilo još va`nije - vezu s Bosnom.Izgradnja te pruge, dakako, bila je i u interesu ma|arske gospodarske strategije.Nema sumnje da je upravo ta ~injenica bila presudna što je do izgradnje prugeOsijek – Ðakovo – Vrpolje, pa makar i uz nekoliko desetlje}a zakašnjenja, uop}e idošlo.

Pruga Našice – Ðakovo (s vizijom njenog produljenja prema Vinkovcima)bila bi zasigurno dodatni impuls za gospodarstvo naši~kog i |akova~kog kraja, alii poticaj ma|arskom krupnom kapitalu u osvajanju i eksploataciji novih trìšta. Utrgova~ko-gospodarskoj strategiji Ma|arske vidjeli su je kao produètak pruge

65


47 Djakova~ke hrvatske pu~ke novine lokalno je glasilo koje izlazi u Ðakovu nakon što su Hrvatske pu~kenovine prestale izlaziti. Zapravo, rije~ je o istim novinama koje su samo promjenile ime, ali ne i ideološkepozicije sa kojih su djelovale, a samim tim ni bitniju promjenu ure|iva~ke politike

48 Djakova~ke hrvatske pu~ke novine, 7.III.1914., 3.49 Isto, 25.VII.1914., 2.

St. Lörincz – Slatina – Našice, tj. dodatnu vezu s Bosnom, s jedne strane, te kaopotencijalno sredstvo za ponovnu gospodarsku marginalizaciju Osijeka, s druge.Upravo stoga u Osijeku se nije gledalo blagonaklono na inicijativu o izgradnji tepruge. No, za~udo – ali iz sasvim drugih razloga – ozbiljne objekcije na ideju ogradnji pruge Našice – Ðakovo imali su i predstavnici trgovišta Ðakovo. Za njih,naime, nije bila sporna pruga, ve} njezina trasa. Potpuno neprihvatljivim dràli susvaki pravac pruge koja ne bi imao spoj sa prugom Osijek – Vrpolje u Ðakovu.Nakon prvih prijedloga u kojima je predvi|en za njih prihvatljivi smjer prugedošlo je, na inzistiranja predstavnika Osijeka, do dramati~nih promjena. Prvotnoodre|ena trasa pruge koja je trebala i}i od Našice preko Vukojevaca, Stipanovaca,Podgora~a, Razbojišta, Bra~evaca, Potnjana, Gorjana i Satnice izravno u Ðakovo,zamijenjena je trasom Našice, Vukojevci, Stipanovci, Podgora~, Bra~evci,Potnjani, Gorjani, Tomašanci – Ivanovci, Viškovci. Potonja pravac, unato~èstokih protivljenja op}ine Ðakovo i |akova~kih predstavnika u skupštiniùpanije Viroviti~ke, bio je prihva}en od strane svih relevantnih instanci. Nakonšto |akova~ki predstavnici u ùpanijskoj skupštini (napose Prebeg i Švarcmajer)tijekom 1906. i 1907. godine nisu uspjeli uvjeriti skupštinsku ve}inu uopravdanost svojih zahtjeva, ~inilo se da su sve mogu}nosti bile iscrpljene i da jeskori po~etak gradnje pruge (s trasom za Ðakovo neprihvatljivom) samo pitanjedana. No, zbog financijskog stanja u dràvi od gradnje se tada moralo odustati.Nekoliko narednih godina izgledalo je kao da je cijeli projekt pao u zaborav.Revitaliziran je tek nekoliko godina pred izbijanje Prvog svjetskog rata, i to nana~in koji je u potpunosti kolidirao s primarnim zahtjevom tgovišta Ðakovo daspoj na prugu Osijek – Vrpolje mora biti u Ðakovu. Naàlost, zbog izbijanja rata,od realizacije gradnje pruge Našice – Ðakovo moralo se odustati.

FROM ILLUSION TO REALITY AND BACK: A PROJECT WHICHHAS NEVER BEEN REALIZED-BUILDING OF THE VICINAL

RAILROAD FROM NAŠICE TO ÐAKOVO

SUMMARY

This article is an attempt to reconstruct the genesis of the project of building

a railroad from Ðakovo to Našice- from the very iniciative to the breakoutof the World War I , when the project had to be abandoned due to force ma-jeur. Preparations started at the beginning of the 20th century in the atmo-sphere of continuous conflicts of interests- from public and national to thoseof extremely local importance. Those conflicts along with a dificult finan-cial situatian the monarchy lived in at that time caused numerous and fre-quent standstills which eventually led to the failuere of the whole project.

66


UDK 323.15(497.5 \akovo=924) "17/18"

061.234(497 \akovo=924) "17/18"

Osnivanje i pravila ìdovskihdruštava u \akovu

Vladimir GeigerHrvatski institut za povijest, Zagreb

Sa~uvana, iako ne opširna dokumentacija omogu}ava nam rekonstrukcijuosnutka i djelokruga nekoliko ìdovskih društava u Ðakovu. To su prvo, idugo godina jedino ìdovsko društvo u Ðakovu Chevra Kadischa – društvoza svrhu spasa, osnovano vjerojatno 1861., sa pravilima donesenim 1885.Zatim, pred Prvi svjetski rat, u Ðakovu 1912. osnovano @idovsko gospojin-sko dobrotvorno dru{tvo. U novostvorenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slove-naca, nastavilo je sa djelovanjem Društvo Chevra Kadischa, a nova pravilasu odobrena 1923. Slijedi u vrijeme Kraljevine Jugoslavije u Ðakovu 1932.osnovano Udruènje cionisti~kih èna. Arhivsko gradivo u Hrvatskomdràvnom arhivu (Zagreb) i podaci koje nam donosi o tim društvima, dopri-nosi boljem poznavanju društvenoga ìvota Ðakova i Ðakovštine, kao i po-vijesti @idova u Ðakovu i Ðakovštini potkraj 19. i u prvoj polovici 20.stolje}a.

Tijekom 19. stolje}a naseljavaju se @idovi u Ðakovo i Ðakovštinu, kao idrugdje po Slavoniji, u primjetnijem broju, napose nakon donošenja zakona oslobodnom naseljavanju @idova 1842. Sredinom pedesetih godina 19. stolje}a uÐakovu ve} postoji Sinagoga. @idovska bogoštovna op}ina osnovana je uÐakovu oko 1860. Od sredine 19. stolje}a broj @idova u Ðakovu i Ðakovštini sepove}avao, te s vremenom mala skupina od nekoliko stotina @idova, od kojih se

67

V. Geiger: Osnivanje i pravilaìdovskih društava u \akovu ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. 67-82

ve}ina bavila trgovinom i obrtima, postaje zna~ajan gospodarski i društveni~imbenik.1

Tijekom druge polovice 19. i po~etkom 20. stolje}a, društveni ìvot uÐakovu poprima oblike kakve je imao i u drugim manjim gradovima i trgovištimaAustro-Ugarske Monarhije. Nacionalna / etni~ka šarolikost Ðakova i Ðakovštine,nije bila prepreka suradnji na razli~itim poljima pa tako i društvenom. Me|uosniva~ima i ~lanovima razli~itih |akova~kih društava bili su obrtnici, trgovci,zemljoradnici, ~inovnici i drugi, razli~itih politi~kih usmjerenja i nacionalne /etni~ke pripadnosti, tako i doseljeni @idovi. U ve}ini |akova~kih / |akovštinskihdruštava, od samog po~etka nalazimo i predstavnike ìdovskih obitelji, kaopotporne, odnosno izvršuju}e ~lanove.2

*

Sa~uvana iako ne opširna dokumentacija omogu}ava nam rekonstrukcijuosnutka i djelokruga nekoliko ìdovskih društava u Ðakovu. To su prvo, i dugogodina jedino ìdovsko društvo u Ðakovu Chevra Kadischa – društvo za svrhuspasa, osnovano vjerojatno 1861., sa pravilima donesenim 1885. Zatim, pred Prvisvjetski rat, u Ðakovu 1912. osnovano @idovsko gospojinsko dobrotvornodru`tvo. U novostvorenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, nastavilo je sadjelovanjem Društvo Chevra Kadischa, a nova pravila su odobrena 1923. Slijediu vrijeme Kraljevine Jugoslavije u Ðakovu 1932. osnovano Udruènjecionisti~kih èna.

68

V. Geiger: Osnivanje i pravilaZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. 67-82 ìdovskih društava u \akovu

1 O @idovima u Ðakovu i Ðakovštini, usp. Mirko Markovi}, Ðakovo i Ðakovština. Prilog poznavanjunaselja i naseljavanja, Zbornik Ðakovštine, knj. 1, Centar za znanstveni rad JAZU Vinkovci, Zagreb,1976., str. 176.-346.; Mato Horvat, Gra|a za kulturnu prošlost Ðakova koja se odnosi na |akova~ke@idove i one iz Vrpolja, Vrpolje, 1981. (rukopis); Vilko ûrìk, Sje}anje na |akova~ke @idove, Bilten,br. 43, @idovska op}ina Zagreb, Zagreb, prosinac 1995. / sije~anj 1996., str. 10. (ili Vilko ûrìk,Sje}anje na |akova~ke @idove, Ðakova~ki vezovi. Prigodna revija 1999, Ðakovo, 1999., str. 52.-53.);Melita Švob, Naseljavanje @idova u Slavoniju (prema popisima stanovništva od 1857. do 1991. i drugimdokumentima), Migracije u Hrvatskoj. Regionalni pristup, Institut za migracije i narodnosti, Zagreb,1998., str. 171.-208.; Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske 1880-1991 po naseljima, 2,Republika Hrvatska Dràvni zavod za statistiku, Zagreb, 1998., str. 979.-1008.; @eljko Lekši}, Sinagogau Ðakovu, Novi Omanut, br. 36 / 37, Zagreb, rujan – prosinac 1999., str. 10. (ili @eljko Lekši}, Sinagogau Ðakovu, Ðakova~ki vezovi. Prigodna revija 2001., Ðakovo, 2001, str. 57.-59.); Vladimir Geiger,Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini, Hrvatski institut za povijest / Dom i svijet, Zagreb, 2001.

2 Pravila ve}ine |akova~kih / |akovštinskih društava sa~uvana su u Hrvatskom dràvnom arhivu uZagrebu. Usp. Pravila društava 1845.-1945. Tematski vodi~, Uredila Slavica Pleše, Obavijesna arhivskapomagala, sv. 4, Hrvatski dràvni arhiv, Zagreb, 2000. Samo manji broj društava objavio je svoja pravila,ili su kasnije objavljena.

*

Uz navedena, u Ðakovu su po~etkom 20. stolje}a postojala i sljede}aìdovska društva: Društvo za ìdovsku prosvjetu (postoje podaci o društvu iz1913.), @idovsko kulturno društvo u Ðakovu, odnosno Kulturno i sportskodruštvo ìdovsko u Ðakovu (osnovano 1923.)3, a u sklopu @idovskog kulturnog isportskog društva u Ðakovu osnovana je 1932. ènska hazenska (rukometna)sekcija.4 O njima nemamo sa~uvano (odnosno poznato) arhivsko gradivo, a nitiopširnijih podataka, te bi budu}a istraìvanja povijesti |akova~kih društava ipovijesti @idova u Ðakovu i Ðakovštini mogla doprinijeti i novim podacima odjelatnosti tih društava.

***

Chevra Kadischa – društvo za svrhu spasa (Verein zum Zwecke des Heiles)Sa~uvana dokumentacija o Chevra Kadischa – društvo za svrhu spasa

(Verein zum Zwecke des Heiles) u Ðakovu, prvom ìdovskom društvu u Ðakovu,je necjelovita, ponekad i teško ~itljiva, stoga i donekle nejasna, ali ipaknezamjenjiva iz drugih izvora, i dovoljno opširna i vrijedna, te nam omogu}ujerekonstrukciju nastanka i djelatnosti društva.5

U Ðakovu je Izraeliti~ka bogoštovna op}ina 29. sije~nja 1885. donijelaPravila Chevra Kadischa – društvo za svrhu spasa (Verein zum Zwecke desHeiles), društva osnovanog vjerojatno 1861.6 Osniva~i i potpisnici Praviladruštva, bile su Ðakov~ani, @idovi, Heinrich Bruck, Moritz Guttman, JakobReichsmann, Jakob Fuchs, Adolf Kohn, Leopold Hochwald, Simon Pfeifer, FilipGrünbaum, Herman Sommer (rabin), Moritz Kaiser, Jonas Fuchs i jedan potpisne~itak.

Pravila Chevra Kadischa – društvo za svrhu spasa (Verein zum Zwecke desHeiles) u Ðakovu, uputila je zatim Kraljevska podùpanija u Ðakovu naodobrenje Kraljevskoj hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoj zemaljskoj vladi uZagreb.

69


3 Usp. M. Horvat, Gra|a za kulturnu prošlost Ðakova koja se odnosi na |akova~ke @idove i one iz Vrpolja,str. 1., 6., 7., 8.

4 Usp. Eugen Njirjak, Hazena prete~e rukometa. Prvi koraci hazenskog sporta, Povijest sporta, god. XX,br. 80, Zagreb, 1989., str. 344.

5 Usp. Hrvatski dràvni arhiv, Zagreb (dalje: HDA), Zemaljska vlada – Odjel za unutarnje poslove (dalje:UOZV) XIII 1573/92787/1903.

6 U Jevrejskom istorijskom muzeju u Beogradu, ~uva se rukopisna knjiga Hevra Kadisha Djakovo, 1861.(Folder No. 1743, Plot No. 405, 409/1 & 406/2).

70

Naslovnica objavljenih pravila dru{tva Chevra Kadischa, \akovo

1885.


Pravila Chevra Kadischa – društvo za svrhu spasa (Verein zum Zwecke desHeiles) u Ðakovu, nisu odmah prihva}ena, jer su i nakon vra}anja na doradu,„dostavljena izpravljena i nadopunjena pravila izrael. društva spasenja /ChevraKadische/ u Djakovu (…) u hrvatskom tekstu su još uvjek tako manjkava ipogriešno sastavljena da se njeki §.§. bez njema~kog teksta ni razumiti ne mogu.“

Pravila je, napokon, 28. listopada 1885. odobrila, uz izmjene i jezi~nedorade, Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada Odjel zaunutarnje poslove u Zagrebu. Pravila Chevra Kadischa – društvo za svrhu spasa(Verein zum Zwecke des Heiles) u Ðakovu, potvr|ena su, odnosno ponovnoodobrena 22. kolovoza 1899. od Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinskezemaljske vlade Odjela za unutarnje poslove u Zagrebu.

Pravila Chevra Kadischa – društvo za svrhu spasa (Verein zum Zwecke desHeiles), objavljena su u me|uvremenu u Ðakovu 1885., dvojezi~no, nahrvatskome i njema~kome jeziku pod naslovom Pravila dru`tva ChevraKadischa u Djakovu / Statuten des Chevra-Kadischa-Vereins in Djakovar uvlastitoj nakladi društva.7

Prema objavljenim pravilima, predsjednikom društva imenovan je 15. srpnja1885. H. Bruck, potpredsjednikom M. Guttman, odpravnicima L. Hochwald i F.Grünbaum, blagajnikom Leopold Weiss i nadzornim odborom Jakob Fuchs, J.Reichsmann i S. Pfeifer.

Djelatnost Chevra Kadischa – društvo za svrhu spasa (Verein zum Zweckedes Heiles) u Ðakovu, odre|ena je sa 21 §., koji to~no utana~uju postojanje, svrhui rad društva.

Prema pravilima, Chevra Kadischa – društvo za svrhu spasa (Verein zumZwecke des Heiles), naglašeno je da „humanitarno društvo“ ima cilj, sredstvo iupravu.

Cilj društva bio je (§. 1.): „Daleko od svake politike cilj je dru`tvu ~isto,humanisti~an i religiosan, kao što n. pr. priredjenje pristojnih sprovodah,njegovanje bolestnika i razdieljivanje milostinja medju siromake.“

Kao sredstva društva predvi|eni su (§. 5., §. 9. do §. 12.), upisnina, ~lanarinai razni nov~ani prinosi ~lanova.

Predvi|eno je (§. 13.): „Uprava dru`tva sastoji se iz dru`tvenogpredstojnika, podpredstojnika, dvajuh administratora, blagajnika i 4 odbornikakoji se svi iz sredine dru`tvenih ~lanovah u glavnoj skupštini na tri godine izabiru.

71


7 Pravila dru`tva Chevra Kadischa u Djakovu / Statuten des Chevra-Kadischa-Vereines in Djakovar,Selbstverlag des Chevra Kadischavereines, Biskupijska tiskara u Djakovu, 1885. Primjerak objavljenihPravila nalazi se u biblioteci Muzeja Slavonije u Osijeku. Zahvaljujem Anti Grubiši}u, prof., kustosuMuzeja Slavonije, na mogu}nosti uvida u muzejski primjerak Pravila.

Zatim ima u upravi mjesto i glas doti~ni predstojnik izraelitske ob}ine, kojipako ujedno nemoè biti predstojnikom i ovog dru`tva."

Odre|eno je da se odborska sjednica društva ima odràvati svaka tri mjeseca(§. 15.), te je naglašeno (§. 17.): „Ovo dru`tvo ima se odieljeno i kao samostalnotjelo od izraelit. bogoštovne ob}ine smatrati.“

Pravilima je predvi|eno, prestane li Chevra Kadischa – društvo za svrhuspasa (Verein zum Zwecke des Heiles) u Ðakovu sa radom, (§. 21.): „(…) i u tomslu~aju preostali moèbitni imetak skupa sa obavezami pripada ovdašnjojizraeliti~koj bogoštovnoj op}ini, kojom je to jur utana~eno.“

*

@idovsko gospojinsko dobrotvorno dru`tvo u Djakovu

Sa~uvana dokumentacija o @idovskom gospojinskom dobrotvornom dru`tvuu Ðakovu u Pismohrani Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljskevlade Odjela za unutarnje poslove u Zagrebu je necjelovita, naime sa~uvana susamo pravila i rješenje o odobrenju pravila, ali ipak nam donosi osnovne podatkeo nastanku i djelatnosti društva.8

U Ðakovu je 16. prosinca 1912. osnovano @idovsko gospojinskodobrotvorno dru`tvo. Osniva~ice i potpisnice pravila društva, bile suÐakov~anke, @idovke, Paula Spitzer, Frida Bruck, Malvina Wamoscher, JosefinaBruck i Anna Maßler. Pravila @idovskog gospojinskog dobrotvornog dru`tva uÐakovu, odobrio je uz neznatne izmjene 15. sije~nja 1913. Odjel za unutarnjeposlove Kraljevske hrvatsko-slavonsko-dalmatinske zemaljske vlade u Zagrebu.

Djelatnost @idovskog gospojinskog dobrotvornog dru`tva u Ðakovu,odre|ena je sa 16 §. pravila, koji to~no utana~uju postojanje, svrhu i rad društva.

Svrha društva, prema pravilima, bila je (§. 2.) „materijalno i moralnopodpomaganje sirotinje mjesta i kotara Djakova~kog i to nabavljanjem odiela,obu}e i knjiga siromašnoj, dobroj školskoj ìdovskoj djeci; nov~animpodupiranjem ~estitih siromašnih osoba u svrhu sticanja zarade naro~ito udovicas neobskrbljenom djecom i staranjem za sirotu djecu bez roditelja, da buduvaljano odgojena.“

Kao prihodi društva predvi|eni su (§. 3.), prinosi ~lanova, darovi i zapisi, teprinosi od zabava prire|enih u društvene svrhe. „Prinosi utemeljitelja i zapisi

72


8 Usp. HDA, UOZV Serija pravila 2110/1913.

imaju se kao temeljna glavnica koristnosno uloìti, a samo se kamate mogu udru`tvene svrhe upotriebiti.“

Predvi|eno je (§. 8.), da „Dru`tvene poslove vodi upravni odbor u kojispadaju predsjednica, 2 podpredsjednice, tajnik, blagajkinja i još 12 ~lanicaodbora. Predsjednicu i sve ~lanove upravnog odbora bira glavna skupština, apodpredsjednicu, tajnika i blagajnika bira upravni odbor izmedju sebe.“ Sjedniceupravnog odbora društva odràvaju se prema potrebi, a zaklju~ci odbora stvarajuse ve}inom glasova, „a za valjanost zaklju~aka mora da su u sjednici prisutni osimpredsjednice bar još 6 ~lanova odbora“.

Pravilima je predvi|eno, prestane li @idovsko gospojinsko dobrotvornodru`tvo u Ðakovu sa radom, (§. 16.): „Ako glavna skupština, koja je zaklju~ilaprestanak dru`tva glede preostalog dru`tvenog imetka nikakove raspolo`be neu~ini ili ako dru`tvo po oblasti razpušteno bude, imaju se ponajprije izplatitidugovi dru`tva, a preostali imetak ima se predati na upravu izr. bogoštovnojop}ini u Djakovu koja }e razpolagati prihodima toga imetka (…). Ako se u rokuod 3 godine u mjestu Djakovu osnuje novo dru`tvo sa svrhom nazna~enom u §. 2.imat }e izr. bogoštovna op}ina imetak tomu novom dru`tvu u vlastni~tvo predatiu protivnom slu~aju pripasi }e Chevra Kadischi u Djakovu.“

*

Društvo Chevra Kadischa

Najstarije ìdovsko društvo u Ðakovu Chevra Kadischa – društvo za svrhuspasa (Verein zum Zwecke des Heiles), nastavilo je u vrijeme Kraljevine Srba,Hrvata i Slovenaca / Jugoslavije sa djelovanjem pod imenom Društvo ChevraKadischa.

Sa~uvana dokumentacija Društva Chevra Kadischa u Ðakovu u PismohraniPokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju Odjeljenja za unutarnje poslove uZagrebu nije obimna, štoviše necjelovita je, ponegdje i ne~itka, ali nam ipakdonosi osnovne i vrijedne podatke o djelatnosti društva. 9

U novim i izmijenjenim okolnostima, donesena su i nova društvena pravila1922. (bez nadnevka). Potpisnici novih pravila Društva Chevra Kadischa bili suÐakov~ani, @idovi, predsjednik društva Mayer Frank i odbornici MavroWamoscher (blagajnik), jedan potpis ne~itak, Gašpar Mautner i dr. @iga Spitzer.

73


9 Usp. HDA, UOZV VIII – 10 57368/1921.

74


75


Mi{ljenje Odbora rabinskih pouzdanika Hrvatske i Slavonije

o pravilima Dru{tva Chevra Kadischa u \akovu iz 1822.

Pravila Društva Chevra Kadischa u Ðakovu, uputila je zatim Kraljevskakotarska oblast u Ðakovu na odobrenje Kraljevskoj ùpanijskoj oblasti u Osijeku,odnosno Pokrajinskoj upravi za Hrvatsku i Slavoniju Odjeljenju za unutarnjeposlove u Zagrebu.

Svoje mišljenje o novim pravilima Društva Chevra Kadischa u Ðakovu, natraènje Kraljevskog redarstvenog ravnateljstva u Zagrebu, naveo je 10. listopada1922. uz primjedbe za potrebne sadràjne dopune i jezi~ne dorade i izmjene, iOdbor rabinskih pouzdanika Hrvatske i Slavonije.

Nova društvena pravila odobrena su u lipnju (ili srpnju) 1923. (nadnevaknije jasan) od Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju Odjeljenja za unutarnjeposlove. Prema mišljenju Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju „Pravila sutako preradjena da se imadu novim smatrati“.

Djelatnost Društva Chevra Kadischa u Ðakovu, odre|ena je sa 55 §., kojito~no utana~uju postojanje, svrhu i rad društva.

Svrha društva bila je (§. 1.): „(…) vršiti prema ìdovskoj predaji du`nosti,samilosti nasprama ubogim, potrebnim, bolesnim, umiru}im i mrtvim ìdovima.“Opširno je opisan odnos prema siromašnima, bolesnima i napose pogrebnipostupak i obi~aj (§. 2. do §. 22.).

Prema pravilima (§. 24.), „(…) ~lan društva moè biti svaki ovdašnji ili ukotaru bogoštovne op}ine stanuju}i ìdov (…). Odbiti se smije samo onaj koji jeosudjen radi kakova zlo~instva ili prekršaja iz koristoljublja.“

Naglašeno je (§. 18.), da uz hebrejski na nadgrobnom kamenu ili grobnici,„Ini jezik na nadgrobnoj plo~i jest isklju~ivo hrvatski.“

Kao sredstva društva predvi|eni su (§. 32.), upisnina, ~lanarina i razninov~ani prinosi ~lanova.

Prema pravilima (§. 34.) Društvom Chevra Kadischa upravlja predsjednik,odbor i glavna skupština. Opširno je odre|en (§. 35. do §. 51) sastav, uloga idjelatnost uprave. Naglašeno je (§. 35.) da „Svakolika mjesta u odboru su za~asnai nisu sa nikakvom pla}om skop~ana.“

Odre|eno je (§. 40.)da „Predsjednik zastupa društvo naprama oblasti itre}im osobama.“ Odborska sjednica društva ima se odràvati svaka tri mjeseca(§. 37.), te je naglašeno (§. 39.): „O svakoj se odborskoj sjednici vodi uhrvatskome jeziku zapisnik (…).“

Prema Zakonu o ure|enju ìdovskih bogoštovnih op}ina od 7. velja~e 1906.Društvo Chevra Kadischa u Ðakovu nalazi se pod nadzorom @idovskebogoštovne op}ine u Ðakovu, koja taj nadzor ima preko svoga predstojnika (§.53.).

76


Pravilima je predvi|eno, prestane li Društvo Chevra Kadischa u Ðakovu saradom, (§. 52.): „(…) u tom slu~aju, pripada svaki imetak ovoga društvadjakova~koj bogoštovnoj op}ini koja ima sve svrhe društva izvršiti.“

Udruènje cionisti~kih èna u Djakovu

Sa~uvana dokumentacija o Udruènju cionisti~kih èna u Ðakovu uPismohrani Kraljevske banske uprave Savske banovine u Zagrebu nije obimna,štoviše necjelovita je, ali ipak nezamjenjiva iz drugih izvora i vrijedna, jer namomogu}uje rekonstrukciju nastanka i djelatnosti društva.10

U vije}nici Jevrejske vjeroispovjedne op}ine u Ðakovu, 7. velja~e 1932.,zaklju~eno je jednoglasno, da se osnuje Udruènje cionisti~kih èna (Wizo)podru`nica Ðakovo.

Nazo~ni su bili kao gosti @idovke i @idovi iz Osijeka: Olga Suli}, MartaSpitzer, Zlata Herlinger, Rezika Kohn, Rebeka Švabenic, dr. Ivo Herlinger, te@idovke i @idovi iz Ðakova: Chana Atthias, Leontina Berger, Zorica Fuchs, NellyFrank, Ruà Frank, E. Wolner, F. Loschitz, P. Spitzer, E. Spitzer, M. Herlinger, M.Goldstein, I. Halas, Fanny Bruck, Ida Krakauer, Ruà Bessermann, OlgaNeumann, N. Silberberg, Berta Goldstein, Josefina Langfelder, Jula Weiss,Helena Singer, Gusta Neumann, Zora Frank, Sofija Kraus, Berta Kaiser, RuàHerzler, A. Kohn, Johana Krakauer, Ruà Böhm, N. Weiner.

U ime saziva~a prisutne je pozdravila i objasnila svrhu sastanka ZoricaFuchs, pozdravila je napose goste iz Osijeka, predsjednika Jevrejskevjeroispovjedne op}ine u Ðakovu dr. @igu Neumanna, tajnika Jevrejskevjeroispovjedne op}ine u Ðakovu Josipa Franka, predsjednika Društva ChevraKadischa u Ðakovu Jakova Silberberga i rabina Chaskela Wolf Steckla.

Zatim je predavanje o zna~enju i svrsi Udruènja cionisti~kih èna (Wizo)odràla je Olga Suli}.

U ~elništvo novoosnovanog Udruènja cionisti~kih èna u Ðakovu, na tomsu sastanku izabrane: predsjednica Zorica Fuchs, podpredsjednice LeontinaBerger i Minna Schwartz, tajnica Hami (Channa) Atti(j)as, kulturna referenticaNelly Frank, referentica za narodni fond Ruà Frank, blagajnica Fanny Loschitz,te odbornice Micika (Marija) Herlinger, Angela Kari}, Ida Krakauer, RuàHerzler, Irma Langfelder, Olga Neumann, Zlata Silberberg, Klara Silberberg,Greta Vertlberg, Ernestina Wolner i revizorice Irena Halas, Malvina Goldstein.

77


10 Usp. HDA, Savska banovina – Upravno odjeljenje Pov. II 1615/1932.

78


79

Pravila Udru`enja cionisti~kih `ena u \akovu, 1932.


Pro~itana pravila Udruènja cionisti~kih èna, unificirana za KraljevinuJugoslaviju, primljena su jednoglasno.

Rabina Chaskel Wolf Steckl pozdravio je osnutak Udruènja cionisti~kihèna u Ðakovu, daju}i obe}anje da }e sura|ivati i nastojati da njegov radpomogne razvitku udruènja.

Osniva~ice i potpisnice pravila Udruènja cionisti~kih èna u Ðakovu,donesenih 10. velja~e 1932. bile su Zorica Fuchs, Hami (Channa) Atti(j)as,Leontina Berger i Micika (Marija) Herlinger.

Udruènje cionisti~kih èna u Ðakovu, izvjestilo je 22. velja~e Sresko(Kotarsko) na~elstvo Ðakovo o svojem osnutku, te dostavilo pravila naodobrenje. Na~elstvo Sreza |akova~kog Ðakovo, proslijedilo je istoga danapravila Udruènje cionisti~kih èna u Ðakovu (sa prilozima), Kraljevskoj banskojupravi Savske banovine, Zagreb, na odobrenje. Pravila Udruènja cionisti~kihèna u Ðakovu, odobrila je 5. srpnja 1932., uz neznatne izmjene, Kraljevskabanska uprava Savske banovine.

Djelatnost Udruènje cionisti~kih èna (Wizo) podru`nica Ðakovo,odre|ena je sa 15 §. pravila, koji to~no utana~uju postojanje, svrhu i radudruènja.

Prema pravilima, svrha udruènja, bila je (§. 2.) „a/ medju ìdovskimènama buditi i podràvati svjest o ìdovstvu, b/ da saradjuju uop}e na svimpodru~jima ìdovskog obnovnog rada, a naro~ito u onim granama, koje se odnosena poloàj ène i djeteta u Palestini.“ Prema §. 4. „^lanicom moè postati svakaJevrejka, koja se slaè sa pod §. 2. navedenom svrhom društva.“

Kao prihodi društva predvi|eni su (§. 3.) redovni prinosi ~lanova,dobrovoljni prinosi i prinosi od društvenih priredbi.

Predvi|eno je (§. 10.), da „Društveno vodstvo ~ine: Predsjednica društva ilidvije potpredsjednice, tajnica, blagajnica, kulturna referentica, povjerenica K. K.L. i odbornice, koje se biraju prema potrebi.“ Sjednica Udruènja cionisti~kihèna, „moè da stvara zaklju~ke, ako su prisutne barem dvije tre}ine ~lanicavodstva.“

Udruènje cionisti~kih èna, (§. 14.) „nema društvene zna~ke i odje}e.“Prema §. 14.a. „Štambilj je duga~ak sa naznakom: Udruènje Cion. @ena“.

Pravilima je predvi|eno, prestane li Udruènje cionisti~kih èna u Ðakovu saradom (§. 15.), a/ svojom skupštinskom odlukom, ili b/ ako od nadle`nih vlastibude raspušteno, „prelazi njegova imovina u detenciju Saveza cionisti~kih èna uKraljevini Jugoslaviji“. Ako se u Ðakovu, u roku od tri godine „osnuje društvo saistom ili sli~nom svrhom, predaje Savez imovinu ovakovom novom društvu“, a

80


ako se u tom vremenu „ne osnuje nikakovo društvo ove vrsti, prelazi imovina uvlasništvo Saveza cionisti~kih èna u Kraljevini Jugoslaviji“.

***

Arhivsko gradivo i podaci koje nam donosi o društvima: Chevra Kadischa –društvo za svrhu spasa / Društvo Chevra Kadischa, @idovsko gospojinskodobrotvorno dru`tvo, Udruènje cionisti~kih èna, doprinosi boljem poznavanjudruštvenoga ìvota Ðakova i Ðakovštine, kao i povijesti @idova u Ðakovu iÐakovštini potkraj 19. i u prvoj polovici 20. stolje}a.

FOUNDING AND THE BOOK OF RULES OF JEWISH SOCIETIES INÐAKOVO

SUMMARY

Preserved though not very extensive files enable us to reconstruct estabili-sment and activities of several Jewish societies in Ðakovo. The first and fora long time the only Jewish society in Ðakovo –Chevra kadischa (Societyfor the Purpose of Salvation) was founded probably in 1861. TherrCode/book of rules appeared in 1885. Then before World War I another so-ciety was founded in 1912- @idovsko gospojinsko dobrotvorno društvo (Je-wish gentlemen´s charitable society. After the war the oldest Jewishsociety- Chevra kadischa continued their activities in the new state – theKingdom of Serbs, Croats and Slovens. The new book of rules was valida-ted in 1923. In 1932 another society appeared in Ðakovo- Society of ZionistWomen. The Kingdom had a new name at that time – Kingdom of Yugosla-via. Citied and consulted materials from the State Archives in Zagreb toget-her with the data that the author presents bring about better understanding ofsocial life in Ðakovo and the surrounding area and also help us get an in-sight into the history of Jewish people at the end of the 19th and the begin-ning of 20th century.

81


UDK 324(497.5 \akovo) "1884"

Saborski izbori u \akovu i\akovštini 1884. godine

Branko Ostajmer

Godine 1884. imali su se odràti izbori za Hrvatski sabor, prvi po dolaskugrofa Dragutina Khuen-Héderváryja na bansku du`nost i prvi po reinkorpo-raciji Vojne krajine u sastav Banske Hrvatske. Novi je ban u Saboru izjavioda je vjeran kralju, dràvi, narodu i zakonu, a jasno je davao da znanja da bimogao vladati i bez Sabora, ako ga ve}ina ne bude podupirala.1 Da bi ipakzadrào privid ustavnosti, Khuen odmah po stupanju na bansku ~ast zapo~-inje pretvarati Narodnu stranku (tzv. vladinovci, unionisti, ma|aroni) u svojposlušni instrument.2 Oporbene Neodvisna narodna stranka (tzv. neodviš-njaci, obzoraši) i Stranka prava su krajem 1883. godine povele pregovore osporazumu, ali do suradnje tada ipak nije došlo.3

Izbori su se imali odràti prema Zakonu ob izbornom redu za saborkraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od 15. srpnja 1881. godine4, koji jevrijedio za podru~je Banske Hrvatske, te prema izmjenama donijetim 1883.

83

B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovui \akovštini 1884. godine ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. 83-114

1 Mirjana GROSS, Izvorno pravaštvo, Zagreb, 2000., 414.; Ivo PERI], Hrvatski dràvni sabor1848.-2000., Drugi svezak: 1868.-1918., Zagreb, 2000., 265.-267.

2 Mirjana GROSS, u: Povijest hrvatskog naroda g. 1860.-1914., Zagreb, 1968., 121.3 Vodstvo Stranke prava tada još nije bilo spremno odbaciti bit Star~evi}eva u~enja, tj. bezuvjetno

inzistiranje na samostalnoj hrvatskoj dràvi. Nakon toga, na samom po~etku 1884. godine, Neodvisnanarodna stranka sama izlazi s novim programom o proširenju hrvatske autonomije u pravcu trijalizma.Taj je program imao okupiti sve opozicijske elemente, a po svojim je na~elima prethodnica zajedni~kogprograma Neodvisne narodne stranke i Stranke prava iz 1894. godine. M. GROSS, Izvorno pravaštvo,427.-430.

4 “Zakon od 15. srpnja 1881. ob izbornom redu za sabor kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije”,Narodne novine (dalje: NN), br. 164 i 165, Zagreb, 20. VII. 1881., 1.-2. i 21. VII. 1881., 1.-2.

godine, po reinkorporaciji Vojne krajine. Pravo glasa je bilo ograni~eno na vrlouzak sloj stanovništva, pa su mogle glasati samo muške osobe starije od 24 godinekoje su pla}ale najmanje 15 forinti izravnog poreza, zatim sve}enici svihpriznatih vjeroispovijesti, osobe s višom naobrazbom, umirovljeni ~asnici, i, štoje naro~ito bilo va`no, slu`buju}i, raspoloìvi i umirovljeni kraljevski, zemaljski,gradski i op}inski ~inovnici.5

Zakon iz 1881. godine je dijelio prostor Banske Hrvatske na 77 izbornihkotara, a ova je podjela dijelom po~ivala i na na~elu da gradovi i ve}a trgovištaimaju svog zastupnika.6 Ti gradovi i trgovišta su tako birali 24 zastupnika, aseoske op}ine su birale 53 zastupnika.7

Podru~je Ðakovštine je bilo razdijeljeno na tri izborna kotara. Ðakovo jetada uìvalo status trgovišta i imalo je pravo birati zasebnog zastupnika, apreostali dio upravne |akova~ke op}ine i seoske op}ine |akova~kog upravnogkotara bile su podijeljene na još 2 izborna kotara. Vanjski |akova~ki izborni kotar62. s biralištem u Ðakovu je obuhva}ao vanjsku upravnu op}inu Ðakovo,Semeljce, Levanjsku Varoš i Drenje. Kotar 61. s biralištem u Vuki obuhva}ao jeVuku, Beketince, Punitovce, Široko Polje, Tomašance, Gorjane, Ivanovce,Viškovce, Koritnu i Mrzovi} iz |akova~kog, Bizovac, Martince, Josipovac,Satnicu i Petrijevce iz valpova~kog, te Hrastin, Laslovo, Koprivnu, Dopsin,Ladislavce, Jovanovac, Kravice i Retfalu iz osje~kog upravnog kotara.

Kao upravno središte Ðakovo je dobilo na va`nosti 1875. godine, kada je nasnagu bio stupio Zakon o ustroju politi~ke uprave u kr. Hrvatskoj i Slavoniji.8

Me|u najzna~ajnije novine koje je donio ovaj zakon ubraja se ustrojavanjedvadeset podùpanija, pri ~emu je viroviti~ka ùpanija bila podijeljena na tripodùpanije: viroviti~ku, osje~ku i |akova~ku.9 Ovaj ustroj je opstojao do 1886.godine i do nove reorganizacije politi~ke uprave. U tom razdoblju podùpanijepredstavljaju prvostupanjski upravni organ, a Zemaljska vlada drugostupanjski,tj. bile su neposredno podre|ene Zemaljskoj vladi.10

Godine 1880. upravni kotar Ðakovo imao je 30.796 stanovnika, upravnaop}ina Ðakovo 4996, a sâmo trgovište Ðakovo 3755 stanovnika. Prema istompopisu, u kotaru Ðakovo je bilo 26.541 (86.18%) rimokatolika, 4 grkokatolika

84

B. Ostajmer: Saborski izbori u \akovuZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. 83-114 i \akovštini 1884. godine

5 Isto, br. 164, 20. VII. 1881., 1.6 Rudolf HORVAT, Izborna reforma u Hrvatskoj, Zagreb, [1918.], 3.7 Isto, 4.8 Dragutin PAVLIÊVI], “@upanije u Hrvatskoj i Slavoniji u prijelaznom razdoblju od 1848. do 1881.

godine”, Hrvatske ùpanije kroz stolje}a, Zagreb, 1996., 89.9 Isto; usp. Milan SMREKAR, Priru~nik za politi~ku i upravnu slu`bu u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji,

knjiga I, Zagreb, 1899., 31.-32.10 Ivan BEUC, Povijest institucija dràvne vlasti u Hrvatskoj, Zagreb, 1969., 190.

(0.01%), 3615 (11.74%) gr~ko-isto~nih (pravoslavnih), 55 (0.18%) evangelika(augzburške konfesije i reformiranih) i 581 (1.89%) izraelske vjeroispovijesti. Odtoga je najviše bilo stanovnika hrvatskoga ili srpskoga materinskog jezika 26.547(86.20%), zatim 2311 (ili 7.51%) njema~koga materinskog jezika, 1306 (4.25%)ma|arskog materinskog jezika te mali broj onih kojima su materinski bili ostalijezici.11 Postupkom “kriànja” ovih podataka dobivamo pribli`ne podatke onarodnosnoj strukturi stanovništva: 22.932 (74.46%) Hrvata, 3.615 (11.74%)Srba, 2.311 (7.50%) Nijemaca, 1306 (4.25%) Ma|ara, 581 (1.89%) @idova itd.12

Du`nost |akova~kog podùpana u vrijeme tih izbora obavljao je SlavkoCuvaj13, osoba koja je kroz gotovo tri desetlje}a hrvatske povijesti imalazapaènu ulogu. Njegovom dolasku u Ðakovo su prethodile slu`be u Brodu iSenju, i ve} u to vrijeme je bio ozloglašen me|u slavonskim neodvišnjacima.14

Njegovo imenovanje u Ðakovu je izazvalo strepnju da }e se opozicionalci na}i naudaru sna`nih politi~kih pritisaka.15

Cuvaj je bio svjestan koliko su rezultati nadolaze}ih izbora zna~ili zau~vrš}enje vlasti Khuena-Héderváryja, a tako|er i koliko bi uspješan ishod istihmogao otvoriti put njegovom napredovanju u slu`bi. Stoga je odlu~io uloìti svesvoje ovlasti, koje mu je pruào poloàj upravitelja podùpanije, kako bi|akova~ka podùpanija u novi saziv Sabora odaslala predstavnike vladineNarodne stranke. Upravo }e takav administrativni sustav, koji Khuen izgra|ujeod svog dolaska na mjesto bana, biti jedna od osnova njegove vlasti16, a ~inovnicipoput Cuvaja su paradigma tog sustava.

Ðakovština je slovila kao jedno od najja~ih oporbenih središta, i dok suizbori za banovanja Ivana Maùrani}a provo|eni uglavnom slobodno, ve} 1881.godine, za banovanja Ladislava Peja~evi}a, Neodvisna narodna stranka i Stranka

85


11 Statisti~ki godišnjak Kraljevina Hrvatske i Slavonije, I., 1905., Zagreb, 1913., 4, 7, 26.-27, 38.-39;Vladimir GEIGER, Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini, Zagreb, 2001., 57.-58. Za Austro-Ugarske Monarhijestanovništvo se popisivalo samo na osnovi vjerske pripadnosti i materinskog jezika, ali za trgovište iupravnu op}inu Ðakovo 1880. godine nemamo ~ak ni tu strukturu stanovništva.

12 Broj Nijemaca, Ma|ara i Hrvata iskazan na ovaj na~in je ve}i od njihova stvarnog broja, tj. prvenstvenome|u njih su uvršteni i @idovi koji su u popisu 1880. godine iskazani jedino po vjerskom izjašnjavanju, amaterinski jezik im je tada bio (uglavnom) njema~ki, ali i ma|arski, hrvatski ili neki drugi.

13 Slavko Cuvaj (Bjelovar, 1851. – Be~, 1931.), politi~ar. U upravnu slu`bu stupa kao ra~unarski savjetnik uVojnoj Krajini. Od 1885. do 1905. godine je podùpan u Osijeku i Poègi, 1905-1906. li~ko-krbavskiveliki ùpan, 1908-09. vrhovni na~elnik u Zagrebu, 1909-10. predstojnik odjela za unutrašnje poslove uZagrebu te podban za banovanja P. Raucha. Po~etkom 1912. imenovan je banom, što je u Hrvatskojdo~ekano sa èstokim otporom. Mirjana GROSS, “Slavko Cuvaj”, Hrvatski biografski leksikon (dalje:HBL), 2., Zagreb, 1989., 759.-760. Na navedenom mjestu se ne spominje slu`bovanje u Ðakovu.

14 “Ðakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.15 Isto.16 M. GROSS, u: Povijest hrvatskog naroda, 123.

prava su, pod sna`nim pritiscima, izgubile dva kotara u Ðakovštini, zadràvši teksâmo trgovište Ðakovo.

Poseban zna~aj izboru u trgovištu davala je i ~injenica da je Ðakovo bilosjedište biskupa Josipa Jurja Strossmayera, koji je simbolizirao otpor Nagodbi, i skojim je ~esto identificirana Neodvisna narodna stranka, premda on tih godinaima ve} vrlo malo utjecaja na njezinu politiku. Neodvišnjaci su prema programuiz po~etka 1884. godine umjerena opozicija, ali Khuenu je nepoèljna svakaopozicija, pa tako èli slomiti i utjecaj Strossmayera, te sve}enstva, koje u velikojmjeri slijedi biskupove nazore.

Taj zadatak je preuzeo Slavko Cuvaj17, a veliku pomo} mu je u tome pruàoi Mirko Hrvat18, prijašnji Strossmayerov politi~ki pobornik, a 1884. godine jedanod najistaknutijih ~lanova Khuenove Narodne stranke i prvi potpredsjednikSabora u saborskoj periodi 1881.-1884. Strossmayer je tako petnaest godinavodio pritajeni sukob s Khuenom.19 Za vrijeme Khuenovog banovanja ban ibiskup nikad nisu stupili u otvoreni sukob, unato~ izraènim politi~kimrazmimoilaènjima i netrpeljivostima, a i susreli su se samo jednom, prigodombanova boravka u Ðakovu, 10.-11. listopada 1893. godine.20

Raspisivanje izbora

Banovom naredbom od 31. kolovoza 1884. godine, upu}enom na svagradska poglavarstva, sve podùpanije i sve kotarske oblasti, izbori su raspisaniza 16., 17., 18. i 19. rujna, a istom su naredbom odre|eni i dani izbora za pojedineizborne kotare.21

86


17 Rudolf HORVAT, Slavonija. Povjesne rasprave, crtice i bilješke, knj. I., Zagreb, 1936., 49.18 Mirko Hrvat (Zagreb, 1826. – Ðakovo, 1893.), politi~ar. Nakon završenog studija prava imenovao ga je

J. J. Strossmayer osobnim odvjetnikom te odvjetnikom biskupskog vlastelinstva, a poslije i ravnateljembiskupskih dobara. Od 1861., kada je kao narodnjak jednodušno izabran za zastupnika trgovišta Ðakovo,djelovao je u Hrvatskom saboru Od 1868. po~eo je mijenjati politi~ka shva}anja; u rujnu 1873. glasovaoje za revidiranu Nagodbu te je od tada otvoreno pristajao uz unioniste. Za banovanja K.Khuen-Héderváryja postao je 4. listopada 1884. predsjednikom Hrvatskog sabora. Vladimir GEIGER,“Mirko Hrvat”, HBL, sv. 5., Zagreb, 2002., 724.

19 Josip HORVAT, Politi~ka povijest Hrvatske, Prvi dio, Zagreb, 1990., str. 215.20 Taj susret je protekao u izrazito formalnom tonu. O ovom odnosu i Khuenovom boravku u Ðakovu još

vidi: Krešimir PAVI], “Biskup Strossmayer i ban Khuen-Héderváry”, Ðakova~ki vezovi. Prigodnarevija 1989, Ðakovo, 1989., 27.-28.; “Iz djakova~kog kotara”, Vjesnik ùpanije viroviti~ke, br. 20,(Osijek, 1893), 155.; @eljko LEKŠI], “Ban Dragutin grof Héderváry u Ðakovu”, Slavonski narodnigodišnjak 1993., (Ðakovo, 1993.), 81.; Vladimir GEIGER, “Nijemci Ðakova i Ðakovštine od 1848. do1914. godine (2. dio)”, Scrinia slavonica 2, Godišnjak Podru`nice za povijest Slavonije, Srijema iBaranje Hrvatskog instituta za povijest, Slavonski Brod, 2002., 318.-319.

21 “Slu`beno”, NN, br. 202, Zagreb, 1. IX. 1884., 1.

87

Izvje{}e pod`upana Slavka Cuvaja banu od 31. 8. 1884.


Ova banova odredba je donijeta bez konzultacija s Cuvajem, premda je onnamjeravao utjecati na odre|ivanje datuma izbora u 4 izborna kotara na koje jebila razdijeljena |akova~ka podùpanija. Naime, |akova~ki podùpan je banuposlao “Izvještaj o obstojnostih koje u pogledu politi~kom u podùpaniji|akova~koj vladaju”, u kojem je “smjerno” i ponizno traìo da Zemaljska vladauskladi datume izbora s njegovim ocjenama stanja u podùpaniji, a ~ime bivjerojatnost “dobrog uspieha” bila ve}a.22

Izvještaj puno govori o prilikama u podùpaniji, o sâmom Cuvaju, a dijelomnagoviještava i što }e se zbivati za izbora koje }e podùpan provesti te ga stoganavodim u cijelosti: “Proputovav sada sve ob}ine, ter izpitav vladaju}e okolnostina brzu ruku, ne }u propustiti Vašoj Preuzvišenosti, ako to visoka ista zatraì,povremeno podnieti izvješ}e o obstojnostih, koje u pogledu politi~kom u ovojpodùpaniji vladaju, samo drìm, da ipak trebam još koje pa makar i kratkovrijeme, da se o tih okolnostih posvema dobro uputim, ter da dodjem u poloàj, daVašoj Preuzvišenosti prenesem što temeljitije i na pribavljenom si osviedo}enjuosnivaju}e podpuno izvješ}e u tom pravcu. Za sada pako ne mogu no ino, a daVašu Preuzvišenost prije, nego li visoka kr. zemaljska vlada na temelju §§. 38.zakona od 15. srpnja 1881. ob izbornom redu za sabor kraljevine HrvatskeSlavonije i Dalmacije odredi dane za izbor narodnih zastupnikah u ovdašnja 4izborna kotara ne upozorim u najve}oj pokornosti na to, da bi za slu~aj, akopostoji namjera visoke zemaljske vlade, da se za sve vanjske izborne kotare broj60, 61 i 62. odredi jedan dan, ova odredba s jedne strane po mojem nadosadašnjem izkustvu osnivaju}em se nu svakako nemjerodavnom mnijenju nauspieh izborah veoma štetno uplivala, jer sam si preduzeo, da }u predsjedati svimizbornim odborom glavom, ~im bi svim strankam ve} unapried osigurao podpunizakonski izbor, koji se onda za stalno od nikoje stranke nebi oboriti mogao; sdruge strane primljen sam posvuda pri mojemu prvomu sastanku sa ob}inskimodbori i selskimi knezovi velikim povjerenjem, ter stoga drìm, da bi uz moj trud,koga }u za dobar uspieh za vrieme razpisanih izborah uloìti, ve} mojepredsjedanje pri izborih zamašnom polugom za izborni uspieh biti moglo. Topako ne }e po mnijenju biti, ako se izbori za vanjske kotare na jedan dan odrede,do~im ni dovoljna ~inovništva za to ne imadem. Toga radi u svoj smjernostinemjerodavno predlaèm, da bi Visoka zemaljska vlada izbore u ovdašnja 4kotara za ~etiri dana odrediti blagoizvolila i to za prvi dan za 63. kotar: Djakovo,zatim uzastopce za 62. vanjsko Djakova~ki kotar, 61. Vuka i 60. kotar Našice.Kona~no najpokornije dodajem, da s jedne strane znadem, da }e biti velikih

88


22 Hrvatski dràvni arhiv, fond Predsjedništvo zemaljske vlade, kut. 243., spis 4029 – 1884.

pote`ko}ah u ovoj podùpaniji u pogledu izborah, a da me s druge strane do toganajsmjernijega predloga ne vode obziri napram sebi, nego ho}u da samoj stvarisluìm.”

Me|utim, Cuvaj je ovo izvješ}e uputio u Zagreb tek 31. kolovoza 1884.godine, dakle istog dana kada su banovom odredbom raspisani izbori, pa se ve}time nije mogao ispuniti njegov “nemjerodavni predlog”.

Stjecajem okolnosti ipak ni odre|eni dani izbora nisu previše odudarali odnjegovog prijedloga. Naime, izbori za 60. izborni kotar Našice su raspisani za 16.rujna, za 61. kotar Vuka i 63. kotar Ðakovo trgovište za 17. rujna te za 62. vanjski|akova~ki kotar, u koji su ulazili vanjska |akova~ka upravna op}ina, Semeljci,Levanjska Varoš i Drenje, za 18. rujna.23

U tim je okolnostima Cuvaj mogao “glavom predsjedati” trima izbornimodborima, a bilo je za o~ekivati da }e 17. rujna predsjedati izborom u Ðakovu,poglavito jer je izbor u trgovištu od obje stranke ocjenjivan kao zna~ajniji ineizvjesniji. S druge strane, u kotaru Vuka je i prigodom izbora 1881. godinekandidat Narodne stranke pobijedio kandidata Neodvisne narodne stranke24, te jepodùpan imao razloga vjerovati da }e se taj rezultat ponoviti i na predstoje}emizboru.

Primivši navedenu bansku naredbu, Cuvaj, odnosno kr. podùpanija, je 4.rujna oglasila izbore za naredbom odre|ene dane, a posebnim je dodatkomobznanila i to~no mjesto i vrijeme odràvanja. Izbor za kotar Vuka se je imaoodràti u op}inskom uredu u Vuki, s otvaranjem u 10 i zatvaranjem birališta u 13sati. Izbori za kotar Ðakovo trgovište i vanjski |akova~ki kotar su imali biralište uzgradi podùpanije u Ðakovu, s time da je prvi imao zapo~eti u 9 i završiti u 12, adrugi zapo~eti u 10 i završiti u 13 sati.25

Isticanje kandidata

Ubrzo po raspisivanju izbora, neodvišnjaci i vladinovci su istakli svojekandidate u tri |akovštinska kotara.

U trgovištu su |akova~ki neodvišnjaci, imaju}i “samo narodni interes iponos” na umu, kandidirali dr. Konstantina Vojnovi}a26, prvaka Neodvisne

89


23 “Slu`beno”, NN, br. 202, Zagreb, 1.IX. 1884., 1.24 R. HORVAT, Slavonija, 46.; Stjepan SRŠAN, “Izbori za hrvatski sabor 1848. – 1918. godine”,

Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja, br. 14, Vinkovci, 1997., str. 114.25 “Slu`beno”, NN, br. 206, Zagreb, 5. IX. 1884., 2.26 Konstantin (Kosto, Kosta) Vojnovi} (Herceg Novi, 1832. – Dubrovnik, 1903.), politi~ar, sveu~ilišni

profesor i redovni ~lan JAZU. Potomak stare plemi}ke obitelji, pravo doktorirao 1856. u Padovi.

narodne stranke koji je i u prethodna dva saziva sabora predstavljaoÐakovo.27

Vojnovi} je na izborima 1878. godine istaknut ponajprije kao kandidatpoliti~ki aktivnog |akova~kog sve}enstva, a ono je u narednim godinama ~inilonajagilniju |akova~ku oporbu i najsna`niju Vojnovi}evu uzdanicu.

Za Vojnovi}evog protukandidata vladinovci su u Ðakovu istaknuli HugaSudarevi}a28, tadašnjeg |akova~kog na~elnika i nekadašnjeg ~inovnika nabiskupijskom vlastelinstvu. Sudarevi} je ranije bio blizak politici one struje uNarodnoj stranci koja je 1880. godine istupila iz matice i formirala Neodvisnunarodnu stranku, i, po svemu sude}i, reìmskoj Narodnoj stranci se je prikloniotek nakon umirovljenja29 s mjesta provizora u vlastelinstvu. Zbog toga seneodvišnja~ki Pozor ~udio kandidaturi “neznatnog” Sudarevi}a “koji se dva puta

90


Zastupnik u dalmatinskom saboru 1863.-1875., a po otvorenju sveu~ilišta 1874. godine imenovan jeredovitim profesorom gra|anskog prava i seli u Zagreb. Zastupnik u Hrvatskom saboru u periodama1878.-1881. i 1881.-1884. Jedan od najistaknutijih prvaka i ideologa Neodvisne narodne stranke. OVojnovi}u vidi: Ferdo ŠIŠI], “Dr. Konstantin knez Vojnovi} Uì~ki”, Ljetopis JAZU za godinu 1909.,sv. 24., Zagreb, 1910., 75.-101.; I PERI], Hrvatski dràvni sabor , II, 129.

27 Vojnovi} se u Ðakovu prvi put kandidirao i pobijedio 1878. godine. Protukandidat mu je tada bio MirkoHrvat, iako su obojica bili ~lanovi tada još jedinstvene Narodne stranke. Na izborima 1881. godinepobijedio je vladinog kandidata Franju Jakševca. R. HORVAT, Slavonija, 42., 45-46.

28 Hugo Sudarevi} (Ðakovo, 1831. – Ðakovo, 1888.), politi~ar. Na biskupskom vlastelinstvu slu`bovao od1849. do 1853. kao pisar, od 1853. do 1857. kao šumar (špan) u Semeljcima, a od 1857. do 1883. jeobavljao du`nost provizora vlastelinstva. Nakon toga postaje |akova~ki na~elnik, i tu je du`nost obavljaodo smrti. Kao kandidat Narodne stranke je 1884. godine u trgovištu Ðakovu izabran za zastupnika uHrvatski sabor, a 16. listopada iste godine je u Saboru izabran za zastupnika Hrvatske u Donjoj ku}iUgarskog sabora. U Sabor je, tako|er kao kandidat Narodne stranke, izabran i 1887. godine, taj put kaozastupnik |akova~kog kotara. Bio je i istaknuta osoba |akova~kog kulturnog i društvenog ìvota, pa jetako 1876. godine bio potpredsjednik i tajnik Pjeva~kog društva “Sklad” , a od 1877. do 1879. godine injegov predsjednik. Bio je i predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Ðakovo po njegovu osnutku1872. godine, te du`nosnik |akova~ke podru`nice Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva ipodupiru}i ~lan istog. “Todesfälle”, Die Drau, br. 4, Osijek, 12. I. 1888., 2.; M. HORVAT, Spomenica“Sklad” – “Preradovi}”; Mirko MARKOVI], “Ðakovo i Ðakovština. Prilog poznavanju naselja inaseljavanja”, Zbornik Ðakovštine, knj. 1, Vinkovci, Zagreb, 1976., 205.; Agneza SZABO, “Ðakovo isredišnje institucije Hrvatske u Zagrebu u 19. stolje}u”, Diacovensia, god. 3, Ðakovo, 1995., br. 1, 83.;Matija PAVI] - Milko CEPELI], Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-djakova~ki i sriemski. God.1850.-1900., Zagreb, 1900.-1904., 917.-918.; R. HORVAT, Slavonija, 49.-52., 55.; /Mato HORVAT/,Nekoliko podataka o prošlosti nekih djakova~kih kulturno-prosvjetnih društava, s. l., s. a., (rukopis),23.-25.; Stjepan FINK, Spomenspis 50-godišnjice opstanka i posvete novog spremišta dobr. vatrogasnogdruštva u Ðakovu 1872.-1922., Ðakovo, 1922., 6.

29 Po~etkom osamdesetih godina došlo je do velikih promjena u ~inovništvu vlastelinstva budu}i da jeStrossmayer inzistirao na školovanim osobama, pa je 1883. i Sudarevi} umirovljen. Još u prosincu tegodine Sudarevi} je molio Strossmayera da ga zadrì na mjestu nadzornika ekonomije, navode}i nizposlova koje bi mogao obavljati, i opravdavaju}i se da u vrijeme kad je on po~eo sluìti u Hrvatskoj nijebilo gospodarske škole, ali da je on ~itao djela naprednih ekonoma i osposobio se kroz dugu praksu.Unato~ tome, biskup svoju odluku nije promijenio. H. Sudarevi} – J. J. Strossmayeru, Ðakovo, 30. XII.1883., Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (dalje: AHAZU), XI-A/ Sud. Hu. 10.

i sam za Vojnovi}a borio i njegovoj pobjedi veselio”.30 Khuenov tisak je, dakako,isticao “popularnost te ~estiti karakter Sudarevi}a koji ga ~ini jednim odnajomiljenijih sugra|ana”, izraàvaju}i uvjerenost da te navodne odlike jam~epobjedu njihovom kandidatu.31

Za kandidata Neodvisne narodne stranke u kotaru Vuka istaknut je “poznatirodoljub i nesebi~ni dobrotvor” Boò Topalovi}32, gorjanski ùpnik koji je uperiodi 1878.-1881. ve} bio zastupnik ovog kotara u Saboru, ali na izborima1881. godine nije uspio ponovno pobijediti. Kao kandidat Narodne stranke uovom kotaru se ispo~etka spominjao ~epinski vlastelin Bela Adamovi}.33

91

Hugo Sudarevi}Konstantin Vojnovi}


30 “Izborno gibanje”, Pozor, br. 212, Zagreb, 15. IX. 1884., 2.31 “Zur Wahlbewegung”, Die Drau, br. 72, Osijek, 7. IX. 1884., 1.32 Boò Topalovi} (Zdenci, 1835. – Gorjani, 1895.), sve}enik. Sve}enik od 1859., ùpnik u Gorjanima od

1871. godine. Izabran na listi Narodne stranke 1878. godine u Hrvatski sabor u kotaru Vuka, bio me|uosniva~ima Neodvisne narodne stranke 1880. godine. Kasnije se još nekoliko puta neuspješnokandidirao. Istaknuo se i velikim nov~anim prilozima za osnutak Dje~jeg sjemeništa. Josip JurajSTROSSMAYER, “Okru`nica”, Glasnik Biskupija Bosanske i Sriemske, br. 12, Ðakovo, 30. VI. 1895.,105.; M. PAVI] – M. CEPELI], Josip Juraj Strossmayer, 71., 95.-96.; R. HORVAT, Slavonija, 46.,49.-50., 55.; Jasna TURKALJ, Nosioci pravaške misli 80-ih godina 19. stolje}a, Zagreb, 2002.(neobjavljeni rukopis disertacije), 171., 198.

33 Bela Adamovi} êpinski (êpin, 1856. – Osijek, 1934.), agronom i skladatelj. Studij agronomije završiou Be~u gdje je studirao i glazbu. Bavio se i gospodarstvom na obiteljskom imanju êpin koje je ve} 1883.rasparcelirano te polovica prodana da bi se podmirili dugovi, a ostalo zemljište je zadrào Bela. Neko jevrijeme bio upravitelj pošte u Ðakovu, a od 1897. do 1908. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru. AntunPETRUŠI] - Ante SEKULI], “Bela Adamovi} êpinski”, HBL, 1., Zagreb, 1983., 19.

Oporbenjaci su odmah komentirali da su sve nade da }e Topalovi} pobijediti jer seu okolici “slabo znade za patrioti~na djela njegovog takmaca”, ali su naknadnopriznali da se po najavi njegove kandidature nisu mogli oteti bojazni da bi opetmogli ostati u manjini.34

Me|utim, u reìmskom su tisku uskoro sa àloš}u priop}ili da je Adamovi}odustao od kandidature, a kao jedini razlog je navedena njegova zauzetostgospodarskim poslovima na vlastelinstvu u êpinu. Isklju~en je pritom bilo kojipoliti~ki razlog koji bi upu}ivao na neprihva}anje mandata, i umjesto njega jenajavljena kandidatura Stjepana Barlovi}a35, dotadašnjeg zastupnika |akova~kogkotara. Njegove su izglede, naravno, ocjenjivali najboljima, a neodvišnjaci supisali da se kod Barlovi}a ne moè na}i ništa što bi se ina~e kao preporukaAdamovi}u moglo istaknuti. Ozna~ili su ga kao nepoznatog i neznatnog ~ovjekakoji kroz tri godine u Saboru “nije ni usta otvorio”, ali je glasovao za svakopovišenje poreza. Uspjeh protiv Barlovi}a ~inio im se izglednijim nego protivAdamovi}a, i upravo su neispunjenje tri godine ranije danih obe}enja navodilikao razlog zakašnjelog Barlovi}evog kandidiranja.36

U vanjskom |akova~kom izbornom kotaru je Narodna stranka vrlo brzo zasvog kandidata istaknula posjednika Lavoslava Jai}a37, dok se je kao kandidatNeodvisne narodne stranke u po~etku spominjao Franjo Ra~ki. Ta se jeinformacija, naime, po~etkom rujna pojavila u reìmskom tisku, u kojem je

92


34 Isto, 2.; “Iz Djakovštine”, Sriemski Hrvat, br. 74., Vukovar, 13. IX. 1884., 2.; “Izbori”, Pozor, br. 219.,Zagreb, 23. IX. 1884., 2.; “Izborno kretanje”, Narodne novine, br. 208., Zagreb, 9. IX. 1884., 3.

35 Stjepan Barlovi} (Ðakovo, 1852. – Graz, 1928.), veleposjednik, politi~ar. Bio je narodni zastupnikNarodne stranke u razdoblju od 1884. do 1901. godine. Tijekom više desetlje}a bio je istaknuta osoba|akova~kog društveno-politi~kog ìvota, izme|u ostalog i dugogodišnji zapovjednik i predsjednikDobrovoljnog vatrogasnog društva te na~elnik trgovišta za vrijeme Prvog svjetskog rata. S. FINK,Spomenspis; /M. HORVAT/, Nekoliko podataka, 29.-30.; R. HORVAT: Slavonija; M. MARKOVI],“Ðakovo i Ðakovština”, 199.

36 “Zur Wahlbewegung”, Die Drau, br. 73., Osijek, 11. IX. 1884., 2.; “Izbori”, Pozor, br. 219., Zagreb, 23.IX. 1884., 2.

37 Lavoslav (Leopold) Jai} (Ðakovo, 1839. – Ðakovo, 1886.), posjednik. Vrlo zna~ajna osobagospodarskog i kulturno-prosvjetnog ìvota Ðakova. Bio je predsjednik Pjeva~kog društva “Sklad”,zapovjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva, društva, suvlasnik paromlina “Sloga” i obavljao višeslu`bi na biskupijskom vlastelinstvu u Ðakovu. Na izborima 1884. godine izabran u Hrvatski sabor nalisti Narodne stranke, a 16. listopada iste godine izabran je i za zastupnika u Donju ku}u Ugarskog sabora.Umro je 21. VIII. 1886. godine pa je za vanjski |akova~ki izborni kotar 6. XI. obavljen naknadni izbor nakojem je bez protukandidata izabran Dragutin Böllein, ~lan Narodne stranke. M. HORVAT, Spomenica“Sklad” – “Preradovi}”; ISTI, Nekoliko podataka, 24.-25.; M. PAVI] - M. CEPELI], Josip JurajStrossmayer, 913., 917.; M. MARKOVI], “Ðakovo i Ðakovština”, 237.; @. LEKŠI], “Iz povijesti|akova~kih mlinova”, Zbornik Muzeja Ðakovštine, sv. 4, Ðakovo, 2001., 27.-28.; S. FINK, Spomenspis,6.-7.; Izvješ}e kr. podùpana ùpanije viroviti~ke ob uredovnom djelovanju kr. ùpanijske oblastiviroviti~ke i podru~nih joj kr. kotarskih oblastih, za vrieme od 1. rujna 1886. do 31. prosinca 1886.,Osijek, 1887., 123.

ustvr|eno da oporba vrlo ozbiljno shva}a stvari budu}i da je “narodskom~ovjeku” Jai}u suprotstavila bira~kom tijelu “posvema nepoznatog” zagreba~kogkanonika. Ne dovode}i u sumnju velike zasluge koje je “u~eni gospodin doktor”stekao na znanstvenom polju, navedeno je ~ak da Ra~ki kao zastupnik nije ravanJai}u jer su malobrojni dorasli poznavanju dobra i zla naroda u onoj mjeri kolikoje to Jai}, koji je cijeli svoj ìvot u neprekidnom doticaju sa svim slojevimastanovništva, ispoljavaju}i pritom stalno toplo zanimanje za javne poslove.38

Najave kandidature F. Ra~kog su bile neto~ne, i neodvišnjaci su kaokandidata istaknuli Marijana Deren~ina39, istaknutog pravnika koji je istom 1883.godine pristupio Neodvisnoj narodnoj stranci. Vjerojatni razlog “kašnjenja”Deren~inove kandidature je njegovo dvoumljenje oko kotara u kojem }e sekandidirati. Naime, Deren~in je u zadnji tren odustao od kandidature u III.zagreba~kom kotaru i odlu~io se za |akova~ki.40 Dopisnik Narodnih novina je

93

Marijan Deren~in


38 “Zur Wahlbewegung”, Die Drau, br. 72, Osijek, 7. IX. 1884., 1.-2.39 Marijan Deren~in (Rijeka, 1836. – Zagreb, 1908.), knjièvnik, pravnik i politi~ar. Diplomirao i

doktorirao pravo u Be~u, godine 1865. izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. Od 1876. do 1883.godine predstojnik vladinog odjela za pravosu|e. Godine 1883. istupa iz Narodne stranke i pristupaNeodvisnoj narodnoj stranci. Boris SENKER, “Marijan Deren~in”, HBL, sv. 3., Zagreb, 1993., 305.-307.Kao ~lan Neodvisne narodne stranke se je 1884. godine kandidirao u vanjskom |akova~kom izbornomkotaru i bio poraèn. R. HORVAT, Slavonija, 49.-50.

40 O svojoj je odluci izbornike koji su ga namjeravali kandidirati obavijestio tek sredinom rujna, predodlazak u Ðakovo, izrazivši zahvalnost na ukazanom povjerenju. “Izbori”, Pozor, br. 215, Zagreb, 15.IX. 1884., 2.; Jasna TURKALJ, Nosioci pravaške misli, 334., 337.

kao razlog isticanja Deren~ina naveo “nesigurnost” uspjeha F. Ra~kog,izraàvaju}i uvjerenje da }e ipak i Deren~in “sjajno propasti”. Dodao je da se uÐakovu dobro zna da je oporbeni kandidat “kao ‘uskok’ iznevjerio stiegu‘narodne stranke’, ter bez povoda usko~io u tudji neprijateljski logor”.Zanimljivo je da su vladinovci isticali “zavi~ajnost” svojih kandidata, pa je i takoi u slu~aju Jai}a i Deren~ina izaraèno uvjerenje da }e “sviestni bira~i voljetidoma}eg sina, nego stranoga jim kandidata”41, a Pozor je, reagiraju}i na to“okoriš}ivanje lokalnimi razmiricami”, pisao “kako se u nas još sveudilj krivoshva}a zada}a ~lana sabora, koji je zastupnik cieloga naroda a ne samo svogakotara”.42 Oporba je svoje kandidate istaknula kao prokušane, zna~ajne, sposobnei voljne muève, naglasivši da dalje sve ovisi o svjesnim izbornicima kojizakonom zajam~enim slobodnim izborom imaju ukloniti nesposobnjake,sebi~njake, “koji se i u najboljem narodu kote, kad se nadaju tudjemu okrilju”.43

Predizborne borbe

Odmah po raspisu izbora, Zemaljska vlada i narodnjaci su stupili upredizbornu akciju. Upravni aparat, sudstvo i redarstvene snage su revno radili naizboru vladinih kandidata za saborske zastupnike. Za svoje kandidate narodnja~kisu prvaci govorili da su legalisti, pristaše reda, realisti te radini, stabilni, ozbiljni iodgovorni ljudi. Za kandidate sebi protivni~kih, oporbenih stranaka isticali su dasu to manje ili više veleizdajni~ki raspoloène osobe, koje govore o zakonitosti, arade nezakonito, koje izazivaju nezadovoljstvo u narodu kako bi timnezadovoljstvom bili podràni od naroda, i koje se sluè demagogijom.44

I u Ðakovštini se je odmah po isticanju kandidata razvila burna izbornaagitacija i došlo je do zaoštravanja politi~kih odnosa. Agitacija se je posebicerazvila na novinskim stranicama, pri ~emu nije korišten samo salonski rje~nik.Obje su se strane me|usobno optuìvale za manje-više sli~nih djela: smutnje,ucjene, demagoška obe}anja, drskosti i druga nasilja. Ðakova~ki narodnjaci su seprvenstveno koristili prostorom u Narodnim novinama45 te osje~kom listu DieDrau, a neodvišnjacima je na raspolaganju bio organ Neodvisne narodne stranke

94


41 Isto; “Izborno kretanje”, NN, br. 211, Osijek, 12. IX. 1884., 2.42 “Izborno gibanje”, Pozor, br. 207, Zagreb, 9. IX. 1884., 2.43 “Iz Djakovštine”, Sriemski Hrvat, br. 74, Vukovar, 13. IX. 1884., 2.44 I. PERI], Hrvatski dràvni sabor, II, 255.45 Narodna stranka nije formalno imala svog strana~kog lista, ali je od raskola 1880. godine imala na

raspolaganju vladine Narodne novine. Josip HORVAT, Povijest novinstva Hrvatske 1771-1939., Zagreb,1962., 269.

Pozor te vukovarski Sriemski Hrvat. Pri tome su oporbeni listovi redovito padalipod udar cenzure i bili zapljenjivani.

Najburnija i najoštrija borba je bila i sâmom trgovištu i razmjerno tome jebila popra}ena i u novinskim napisima.

Neodvišnjaci su po samom Cuvajevom postavljanju sudili “da }e borba bitiljuta i krvava”, “na ìvot i smrt”46, a narodnjaci su tako|er najavljivali èstok boju Ðakovu jer se je tu, kako su govorili, nalazio “stalni glavni stoèr oporbe” ~ijuokosnicu ~ini sve}enstvo sa svojim ne}acima i ro|acima te nekim “lajavcima”koji “politi~ko okretanje kaputa vrše sa svojevrsnom virtuoznoš}u”.47 Sve}enstvoje doista bez iznimke podupiralo Vojnovi}ev izbor, ali i izbor druge dvojiceoporbenih kandidata, i mnogi su sve}enici, te osobe iz vlastelinstva imalezapaènu ulogu u agitaciji. Time su borbe u Ðakovu u velikoj mjeri zadobilekarakter sukoba izme|u sve}enstva i podùpanijskog te op}inskog ~inovništva.

Me|u sve}enstvom posebno isticao Milko Cepeli}48, tada biskupski tajnik ibilje`nik konzistorija, a po svojem kasnijem svjedo~enju “generalni staabschefsza cielu djakova~ku biskupiju” nakon 1878. godine.49 Ðakova~ki dopisnikNarodnih novina je Cepeli}a imenovao “meštrom izborne agitacije”, a njegovo jezalaganje ironi~no pripisivao te`nji za “crvenim pojasom”. Pritom ga jeoptuìvao da, kao i tri godine ranije, pokušava izbornike privu}i obe}avaju}i im“bezplatnu ìrovinu i štošta drugo”.50 Sâm Cepeli} je vrlo vjerojatno bio autornepotpisanih predizbornih ~lanaka u Sriemskom Hrvatu.51

Uz Cepeli}a se ~esto spominje i ime Aleksandera Mandta52, tadašnjegravnatelja biskupijskog vlastelinstva. Mandt je pred izbore bio naj~eš}i objekt

95


46 “Djakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.47 “Zur Wahlbewegung”, Die Drau, br. 72, Osijek, 7. IX. 1884., 1.48 Milko (Mihovil) Cepeli} (Vuka, 1853. – Ðakovo, 1920.), etnograf i povjesni~ar. Zare|en 1877. godine,

od 1888. papinski komornik, od 1901. apostolski protonotar a 1910. godine je imenovan kanonikom. Bioje i povjerenik te desna ruka Strossmayerova. Pisao znanstvene radove o narodnim rukotvorinama ibiljkama te više historiografski radova od kojih je najzna~ajnija (u koautorstvu s Matijom Pavi}em)monumentalna biografija Josip Juraj Strossmayer. O Cepeli}u vidi: Marin SRAKI], “Stolni kaptolbosanski ili |akova~ki i srijemski u Ðakovu”, Diacovensia, god. 3, Ðakovo, 1995., br. 1, 282.; MarkoBABI], “Milko Cepeli}”, HBL, sv. 2., Zagreb, 1989., 631.; ISTI, “@ivot i rad Milka Cepeli}a sbibliografijom radova”, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, god 31, br. 3-4, Zagreb, 1982,33.-37., i tamo navedena literatura.

49 Krešimir PAVI], “Autobiografija Milka Cepeli}a”, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 30/1981,br. 3, 23.

50 “Izborno kretanje”, NN, br. 211, Zagreb, 12. IX. 1884., 2.51 Po duhu i rje~niku tekstova se moè zaklju~iti da potje~u od istog autora, a Cepeli} je u svojoj

autobiografiji spomenuo i pisanje u Sriemskom Hrvatu. Ti tekstovi još nisu bili predmet istraìvanja. Usp.Krešimir PAVI], “Autobiografija Milka Cepeli}a”, 23.

52 Aleksander Mandt (Vukovar, 1844. – Osijek, 1892.). Zare|en od biskupa Strossmayera u Ðakovu 28. IX.1866. godine. Profesor vjeronauka na osje~koj gimnaziji, a od 1882. do 1886. godine ravnateljvlastelinstva. M. PAVI] - M. CEPELI], Josip Juraj Strossmayer, 63., 874.-875, 914.-916.

vladinog novinstva koje je putem njegove osobe vršilo napade na vlastelinstvo, aindirektno i na samog biskupa. Me|u skandalima koji su mu se pripisivali bilo je iskidanje i plijenjenje marama te prega~a ènama koje su ranije tog ljeta ubiskupijskim šumama brale jagode.53 I pravaška Sloboda je nakon izbora pisalada Mandt obavlja du`nost ravnatelja “na sramotu biskupiji, na ruglo biskupu” teda je “~ovjek bez znanja, bez vještine, neumoljiv, silnik, spletkar”.54 U pitanju subile i ranije ~esto ponavljane optu`be za neracionalno gospodarenje biskupijskimdobrom kojima se je èljelo diskreditirati biskupa Strossmayera, ali su one gledeMandta u velikoj mjeri bile osnovane. Naime, prema ocjeni Strossmayerovihbiografâ, Mandt doista nije bio dovoljno stru~an niti je imao pravi pregled stanjavlastelinstva pa je 1886. godine morao odstupiti.55 Franjo Ra~ki je još 1882.godine, izme|u ostalog, upozoravao Strossmayera da se o Mandtu u Zagrebu“misli i govori najlošije”56, ali ga je biskup naredne ~etiri godine ipak zadrào namjestu ravnatelja. Za to vrijeme je Mandt provodio opse`ne reforme uvlastelinstvu koje su, po svemu sude}i, naišle na val nezadovoljstva uÐakovštini.57 To su nezadovoljstvo vladinovci iskoristili i usmjerili ga protivStrossmayera i Vojnovi}a.

Narodnjaci su Mandta konkretno optuìvali i da “|akova~ko gra|anstvostranom sam, stranom kroz svoje agente zavadja, obe}avaju} djakova~kimbira~em, da }e jim, budu li glasovali za Vojnovi}a, ustupiti neki pašnjak’Ribnjak’”, te da je dao razglasiti “da su ugovori glede iznajmljenja vlastelinskihkr~amah gotovi, samo da ~ekaju na podpis, i da }e jih dati samo onomu, koji budeglasovao za opozicionalnoga kandidata Vojnovi}a”.58 To su bile samo neke odoptu`bi koje su bile upu}ene prema kaptolu i vlastelinstvu, a Die Drau je tvrdilada bi za “sve makinacije i smutnje s kojima gospoda iz oporbe nastupaju unevjerojatnoj drskosti” i Leporelov59 registar bio premalen.60

96


53 “Zur Wahlbewegung”, Die Drau, br. 74, Osijek, 14. IX. 1884., 2.; “Izbori po Hrvatskoj”, Sloboda, br.219, Zagreb, 26. IX. 1884., 3.

54 “Izbori po Hrvatskoj”, Sloboda, br. 219, Zagreb, 26. IX. 1884., 3.55 M. PAVI] – M. CEPELI], Josip Juraj Strossmayer, 875.56 F. Ra~ki – J. J. Strossmayeru, Zagreb 18. II. 1882. i Zagreb 4. III. 1882., Korespondencija Ra~ki –

Strossmayer, knjiga tre}a, priredio Ferdo Šiši}, Zagreb, 1930., 9-13. (dalje: KRS, III)57 Zabrinut, Ra~ki je šest mjeseci prije izbora obavijestio Strossmayera da “Folnegovi} (Fran Folnegovi},

zastupnik Stranke prava – op. B. O.) širi glas (ne hotice, nego iz brbljavosti), da }e Vojnovi} teško uspjetiu Ðakovu, jer da je sva Ðakovština razjarena proti vlastelinstvu radi direktora i radi drakoni~koga – kakoveli – utjerivanja duga i šumskih odšteta”. F. Ra~ki – J. J. Strossmayeru, Zagreb 16. III. 1884., KRS, III,113.

58 “Izborno kretanje”, NN, br. 211, Zagreb, 12. IX. 1884., 2.59 Po Leporellu, pratiocu Don Juana iz Mozartove opere Don Juan, koji je slagao album o Don Juanovim

ljubavnicama.60 “Zur Wahlbewegung”, Die Drau, br. 72, Osijek, 7. IX. 1884., 1.

Vojnovi}evo bira~ko tijelo, naravno, nije bilo sa~injeno samo iz redovakaptola i vlastelinstva, pa tako posebice treba izdvojiti |akova~kog odvjetnika dr.Ðuru Kova~evi}a.61 Kova~evi} je bio jedan od najèš}ih |akova~kih oporbenjakaza Khuenova banovanja i jedna od najagilnijih osoba |akova~kog politi~kog ikulturno-prosvjetnog ìvota. Vojnovi}ev uspjeh na izboru 1881. se ima zahvalitiponajviše njegovom zalaganju, a nakon toga mu je povjerena i du`nost odvjetnikabiskupijskog vlastelinstva.

Dopisnik Narodnih novina iz Ðakova je, izme|u ostalog, pisao: “Naš kr.javni bilje`nik Gjukica zatvorio je svoju pisarnu na nekoliko danah u o~i izboranarodnog zastupnika, ter natukao na svoju mudru pjesni~ku glavicu ‘neodvisnukapicu’ lika i oblika 'Faustove kapice’, da moè saznati tajne ne samo onih, koji }eglasovati na neodvišnjaka Voju, nego i za kandidata narodne stranke H.Sudarevi}a”.62 Nema sumnje da je svaka od suprotstavljenih strana u danima predizbore “prebrojavala” svoje i protivni~ke glasove, ali na Kova~evi}ev ra~un sunarodnjaci upu}ivali iste uop}ene optu`be o podmi}ivanju, demagogiji teovisnosti o “vlastelinu”, od kojega je, navodno, dobivao i “mastne dnevnice zatrud i muku”.63

Najve}i dio ovih pritu`bi Sudarevi}eve strane moèmo ocijeniti upitnima ire}i da im je svrha bila otkloniti pa`nju s predizbornih aktivnosti onih koji sudoista imali u rukama poluge mo}i, i koji su mogli zna~ajno utjecati naregularnost izbornog ~ina. Tako je, na primjer, vrlo znakovita i neuvjerljivatvrdnja o mra~nim manipulacijama koje su neki (misli se, dakako, na Vojnovi}evepristaše) višestruko izvršili s |akova~kim bira~kim popisom, a isto je takoznakovit i zanimljiv nastavak u kojemu se kaè da je Cuvaj ušao u trag timmanipulacijama te da }e “za vremena provesti odre|ene korekture”.64

Cuvaj je uloìo doista velik trud da za Sudarevi}a pridobije |akova~keizbornike, i pri tom se je, pored ucjena i podmi}ivanja, posluìo i oru`ništvom teùpanijskim, podùpanijskim i op}inskim ~inovništvom. Navodno je ~ak bioizjavio da “on mora izbor u Ðakovu i u kotaru njegovu provesti u korist vladaju}e

97


61 Ðuro (Ðuka) Kova~evi} (Osijek, 1841. – Ðakovo, 1910.), odvjetnik, politi~ar i pjesnik. Ubraja se me|unajvjernije Strossmayerove štovatelje i najistaknutije osobe Ðakova s kraja 19. i po~etka 20 stolje}a. Od1883. do kraja 1888. slu`buje i kao odvjetnik biskupijskog vlastelinstva, a aktivan i u politi~kom ìvotu,pri ~emu treba istaknuti i kandidaturu na listi “zdruène opozicije” na “krvavim bošnja~kim izborima”1897. godine. Bio je dugodišni ~lan |akova~kog Pjeva~kog društva “Sklad” i njegov predsjednik od1882. do raspuštanja društva 1886. godine. 1896. godine je osnovano Hrvatsko pjeva~ko društvo“Preradovi}” kao nastavlja~ “Sklada”, a Kova~evi} mu je bio predsjednik od 1896. do 1902. godine.

62 “Izborno kretanje”, NN, br. 211, Zagreb, 12. IX. 1884., 2.63 Isto.64 “Zur Wahlbewegung”, Die Drau, br. 74, Osijek, 14. IX. 1884., 2.

stranke, ma to njega stajalo glave”.65 Pozor je o Cuvaju pisao: “Od 4. rujna pa svedo dana izbora slao je podùpanijske poslu`nike i ob}inske pandure od ku}e doku}e, da raznose pisane pozivnice, s kojimi jih je k sebi na izborni dogovorpozivao. Išli su izbornici jedan po jedan i riedko je, da su se dvojica trojica prednjim zajedno snašla. Mudra lija nije htjela da ima svjedoka svojim rie~ima. Tuj jena sva usta trubio svietu, kako je štetno po nje, ako sliede ‘popovsku’stranku, akose dadu od biskupa i njegovih komandirati; dokazivao im, kako bi bolje bilo, da sepopovi mjesto politici oltaru posve}uju”. O~ito je kako Cuvaj nije pozornostposve}ivao naglašavanju Sudarevi}evih sposobnosti, ve} je uglavnom teìoVojnovi}a predstaviti kao izrazito “popovskog” zastupnika, a potom okrenutiizbornike protiv sve}enstva i samog Strossmayera. Da je ta agitacija mogla datiploda, svjedo~i i sam autor ~lanka u Pozoru, koji priznaje da Vojnovi}a u Ðakovu“àliboè ve}im dielom sve}eni}kim zastupnikom smatraju, pa to ne tek neukiseljaci, nego i trgovci, te gospoda od podùpanije i suda”.

Još ve}i u~inak je Cuvaj mogao ostvariti prijetnjama i obe}anjima, a nijebilo sumnje da podùpan ima u rukama ovlasti da doti~ne prijetnje i obe}anja iizvrši. Tako je izbornike strašio “da }e im sinove prigodom reklamacije datiunova~iti; da im ne}e ènitbene dozvole u ministarstva izhoditi; da }e imkoncesiju za obrt oduzeti; da pri svih ob}inskih sgrada i svih teà~kih poslovine}e zasluge dobiti” i sli~no, a drugima je obe}avao “da }e zajam pri visokoj vladiuz nizke kamate izposlovati; da }e jim sinovom i k}erim štipendije izhoditi; da }eim ob}insku slu`bu pribaviti; da }e im podùpanijska i ob}inska vlast svagda naruku i}i; da, ako je sada koji potreban, da }e mu rado sa 10, 20, pa~e sa 100 forintiu pomo} prite}i; pa~e da }e pojedincu i samu parnicu, koju doti~nik s kime ima,pospješiti i riešiti”.66 Vojnovi}evim je pristašama agitacija zadnjih nekoliko danapred sam izbor bila onemogu}avana i od strane oru`ništva, koje je Cuvaj u tusvrhu smjestio u grad. Oru`ništvo je ograni~avalo kretanje oporbenjacima, pratiloih te privodilo pred sud i podùpaniju, a istaknutiji me|u njima su bili podposebnom prismotrom.67

Ove pritiske i akcije oru`ništva nije zatajila ni provladina Die Drau, ali jesve to, dakako, opravdavala protuvladinom djelatnoš}u privedenih. Tako je, naprimjer, sa zadovoljstvom konstatirala da je klerik Martin Kirchmayer privedenna policiju i da mu je tamo udijeljena “dostojna lekcija glede njegova ponašanja”,a to se “ponašanje” sastojalo u kolportiranju “draèsnih letaka protiv vlade”, što

98


65 R. HORVAT, Slavonija, 50.66 “Djakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.; o Cuvajevoj agitaciji još vidi: “Poslije boja”,

Pozor, br. 212, Zagreb, 15. IX. 1884., 2.67 Isto; “Sa izbora u Djakovu koncem rujna”, Sriemski Hrvat, br. 79, Vukovar, 1. X. 1884., 2.

je ~inio u dokolici koju su mu ostavljale njegove “bogobojazne studije”. Na istommjestu je najavljeno da to isto navodno ~eka i “glavnog pjetli}a te juna~ne bagre”,upravitelja Mandta. I sam je “energi~ni” Cuvaj tako “jednom od prebo`negospode” bio zaprijetio kolcem, a Die Drau je izrazila nadu da nije i stao samo naprijetnji.68 U Ðakovu je tih dana, pored oru`ništva, boravio i dràvni odvjetnik izOsijeka, kojeg je Cuvaj doveo da mu “bude pri ruci”.

Uz podùpana je “najpogibeljniji i ujedno najbezobzirniji korteš protivaVojnovi}u” bio |akova~ki na~elnik, sâm Sudarevi}. On je posebno uspješnomogao utjecati na volju bira~a, i to ne samo svojim poloàjem ve} i brojnimobiteljskim vezama.

Dopisnik Pozora iz Ðakova je nakon izbora pisao: “I zaista nije bilo ku}e(izborni~ke) u Djakovu, koje Sudarevi} nebi pohodio, te hulio Vojnovi}a injegove prijatelje, uprav molio izbornike, da mu pri izboru svoj glas dadu. Neukeje na podpis silio i izmamiv podpis, zatvorom im se zaprietio, ako za njeganeglasuju. Mnoge i mnoge je pako novcem prikupio i to ne svojim, kako namjednom sgodom sam re~e. Koga nebi našao jednom kod ku}e, toga bi pohodiodrugom, pohodio ga danju, pohodio no}u, u kr~mi, u brdu, u polju, samo da ga zasebe kapariše. I tako je taj ~ovjek radio dneve i no}i i moè se re}i upravo cigan~ioza mandat”.69 Sudarevi}evu je u “cigan~enju” pomo} pruào i njegov sin Josip(Pepša) Sudarevi}70, nekad vatreni pravaš na Sveu~ilištu, kojemu je, premapisanju Pozora, izbor njegova oca u sabor trebao olakšati polaganje dràvnihispita i osigurati mu definitivnu slu`bu.71 I pravaška se je Sloboda nakon izboraosvrnula na tobo`njeg “stekliša”, navode}i kako se je ovaj iz oportunizmaodrekao pravaštva, a zatim se uz pomo} M. Hrvata dokopao vje`beni~kog mjestakod |akova~ke podùpanije.72

I svi drugi op}inski ~inovnici su, izuzev Kova~evi}a, podupirali Sudarevi}a,pa je tako sudbeni kotarski pristav Tatomirovi} “tesao 'otca i mater šoka~kim

99


68 “Zur Wahlbewegung”, Die Drau, br. 74, Osijek, 14. IX. 1884., 2.69 “Djakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.70 Josip Sudarevi} (Ðakovo, 1859. – Ðakovo, 1895.), ~inovnik. Godine 1884. bio je perovodni vje`benik u

Ðakovu, 1886. godine je imenovan kotarskim pristavom za |akova~ki kotar, a kasnije je bio i ùpanijskiperovo|a. Za vrijeme studija prava u Zagrebu nov~ano ga je podupirao i biskup Strossmayer, poduvjetom da ne bude “star~evi}ijanac” i “da se ne zanemari i da dane zaman ne trati po kavanah”.Strossmayer je zamolio Ra~kog “da pazi na tog mladog ~ovjeka”, o~ito u strahu pred sve izraènijimširenjem Star~evi}eve misli na Sveu~ilištu. Ta strahovanja su bila opravdana i mladi je Sudarevi} doistakrajem 1879. godine sudjelovao u izgredima pravaških studenata zbog ~ega je bio osu|en na 3 danazatvora, a Senat Sveu~ilišta mu je izrekao ukor. F. Ra~ki – J. J. Strossmayeru, Zagreb 26. X. 1877., KRS,II, 128.; J. J. Strossmayer – F. Ra~kom, Ðakovo 6. VIII. 1879., KRS, II, 229.; J. TURKALJ, Nosiocipravaške misli, 153.

71 “Djakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.72 “Izbori po Hrvatskoj”, Sloboda, br. 219, Zagreb, 26. IX. 1884., 3.

popovom’ ”, a u agitaciju za Sudarevi}a se bio uklju~io i Dragutin Kršnjavi, bratIzidora Kršnjavog, tada perovo|a pri |akova~koj podùpaniji.73 Izidor Kršnjavije upravo pred ove izbore prišao Khuenu i tako raskinuo veze sa svojimpokroviteljem Strossmayerom.74

Moè se primijetiti kako je i ina~e za izbora 1884. godine na strani“ma|arona”, a protiv Strossmayera, nastupao velik broj nekadašnjih biskupovihštovatelja, pobornika i bliskih suradnika iz |akova~ke sredine (Mirko Hrvat,Hugo Sudarevi}, Vatroslav Ra~ki, Vatroslav Donegani…), pa je Sloboda likuju}iizvjestila kako se je u Ðakovu za izbora moglo opaziti “umiranjeStrossmayerovo”, i u nastavku: “Da, umiranje; jer kad te ostavljaju ne samo stariprijatelji, ve} i vlastiti rodjaci, to zna~i više nego umirati. Pade ugled, pade itobo`nja slava”.75 Definitivnom razlazu Strossmayera i Kršnjavog je, barem štose biskupa ti~e, pridonijelo i djelovanje Izidorovog brata Dragutina, koji se jeprema biskupu i biskupijskoj gospoštiji ponašao “skoro ko razbojnik”76, a i udrugim je pitanjima bio vjerni Cuvajev “poslušnik”.77

Nema sumnje da je i Mirko Hrvat, dugogodišnji |akova~ki zastupnik, u danepred izbor navra}ao u Ðakovo i svojim autoritetom potpredsjednika raspuštenogSabora podupirao Sudarevi}ev izbor, ali dopisnik Pozora je, vjerojatno, u okvirupredizbornih borbi, pretjerivao kad je izvještavao da Hrvat u Ðakovu radi “iz svihsilah” protiv Vojnovi}a, te obilazi “od ku}e do ku}e, upotrebljuju}i kao agitarnosredstvo nezadovoljstvo njekih ljudi s tamošnjom vlastelinskom upravom”.78

Ovu Pozorovu tvrdnju su ubrzo demantirali i |akova~ki narodnjaci, navode}ikako se Hrvat ve} neko vrijeme nalazi u Sotinu79, te tako stoji podalje od|akova~kih izbornih gibanja.80

100


73 “Djakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.74 Ivan KRTALI], “Iso Kršnjavi ili pozicija subjekta u centru”, predgovor u: Iso KRŠNJAVI: Zapisci iza

kulisa hrvatske poliike, knjiga prva, Zagreb, 1986., V-VI.75 “Izbori po Hrvatskoj”, Sloboda, br. 219, Zagreb, 26. IX. 1884., 3.76 J. J. Strossmayer – F. Ra~komu, Ðakovo 5. X. 1884., KRS, III, 145.; usp. I. PERI], Hrvatski dràvni

sabor, II, 263.77 Dragutin Kršnjavi je odigrao najistaknutiju ulogu pri “rastepljanju” Hrvatskog pjeva~kog društva

“Sklad”. M. HORVAT, Spomenica “Sklad” – “Preradovi}”, 90.-102.; J. J. Strossmayer – F. Ra~komu,Ðakovo 24. XII. 1886., KRS, III, 271.-272.

78 “Izborno gibanje”, Pozor, br. 207, Zagreb, 9. IX. 1884., 2.79 Mirko Hrvat se kandidirao u izbornom kotaru Sotin i ondje bio poraèn od prof. Tadije Smi~iklasa,

kandidata Neodvisne narodne stranke. I. PERI], Hrvatski dràvni sabor, II, 258.80 “Zur Wahlbewegung”, Die Drau, br. 74, Osijek, 14. IX. 1884., 2.; I pravaška je Sloboda na sli~an na~in

napala M. Hrvata. Štoviše, pogrešno je navela da je on protukandidat Vojnovi}u u Ðakovu, te da u tusvrhu koristi sva sredstva, uvode}i ~ak razdor u pojedine obitelji. “Izborno gibanje”, Sloboda, br. 206.,Zagreb, 10. IX. 1884., 2.

Budu}i da je bira~ko pravo bilo iznimno restriktivno – bilo je tek 250izbornika - objema suprotstavljenim stranama u Ðakovu nije bilo teško okvirnoizra~unati koliku podršku uìvaju njihovi kandidati. Vojnovi}evi izbornici su takodan prije izbora ra~unali na ve}inu od 15 do 20 glasova, ali Vojnovi}eve prednostije bio svjestan i sam Cuvaj. Da bi promijenio omjer u Sudarevi}evu koristpodùpan je tog dana posje}ivao ku}e izbornika, a uve~er je, uz pratnju svojih~inovnika, obilazio |akova~ke gostionice. Neke izbornike je uspio potkupiti, aneke je, navodno, toliko opio da su se neodvišnjaci sutradan s mukom okupili.Istovremeno su oru`nici proganjali oporbene agitatore i ve} u 21 sat su ih tjerali saulica i branili im ulazak u privatne ku}e. U svakoj su ulici od 20 sati te ve~eri do 8sati idu}eg, izbornog jutra deùrala po 2 oru`nika i mjesto je, po pisanju Pozora,bio “tako reku} u obsadnom stanju”.81

Potrebno je naglasiti da su politi~ka zbivanja u Ðakovu i Ðakovštini uvelikoj mjeri obiljeèna razmjerno heterogenom nacionalnom/etni~komstrukturom stanovništva. Politika i kandidati Narodne stranke su pridobilipotporu ve}ine Ma|ara, Srba i Nijemaca, a politi~ko opredijeljenje Ma|ara iNijemaca je uvelike uvjetovano ~injenicom da se najve}i dio njih doseljava izugarskog dijela Monarhije.82 Kada je, pak, u pitanju |akova~ka ìdovskazajednica, ~ini se da se je ona tako|er u najve}em broju svrstala uz kandidateNarodne stranke. Jedan od onih koji su nedvojbeno podràli oporbu bio je trgovacAdolf Kohn.83 On je, naime, u Narodnim novinama bio napadnut odSudarevi}eve strane kao “zabludjela ov~ica” i “odmetnik” “vriedne izraelitskeop}ine”, budu}i da su, navodno, svi ostali “~estiti sugradjani Izraeli}ani dušom itielom” bili za Sudarevi}a.84

U vanjskom |akova~kom kotaru predizborni dani su protekli znatno mirnije,premda napetosti i objede nisu izostale. To se prvenstveno odnosi na poteško}ekoje su pratile oporbenog kandidata Deren~ina i njegove aktivnosti u kotaru.

Odmah nakon odustajanja od kandidature u Zagrebu, Deren~in je “na pozivprijatelja” otišao u Ðakovo kako bi vidio nailazi li njegova kandidatura na odaziv.Neposredno po dolasku naišao je na pritisak lokalnih vlasti što ga je nagnalo da

101


81 “Djakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.82 V. GEIGER, Nijemci u Ðakovu i Ðakovštini, 83.83 Adolf Kohn (?, 1842. – Ðakovo, 1912.), trgovac. Bio je predstojnik ìdovske bogoštovne op}ine u

Ðakovu od 1876. do smrti 1912. godine i za njegova je predstojništva podignuta sinagoga i stan za rabinas vije}nicom. /M. HORVAT/, Nekoliko podataka, 2.-3.

84 Kohn je u Ðakovu stekao zna~ajan imetak, i autor teksta je naglasio da je poznato kako je u “mali gradi}došao gol kao prst” i “tko ga je podigao do blagostanja i sre}e”. Upravo stoga se dalje izraàva ~u|enjezbog Kohnova “vojevanja” protiv vlade “koja pravedno zašti}uje Izraeli}ane” i njegova iznevjerenjaprijatelja i istovjernika, uz opasku da je sve to registrirano “za budu}e ravnanje”. “Izborno kretanje”,Narodne novine, br. 211, Zagreb, 12. IX. 1884., 2.-3.

istoga dana, 15. rujna, banu uputi brzojav sa zahtjevom da intervenira kod istih. Ubrzojavu je naveo da je upravitelj poùpanije odredio za njim potjeru oru`nika, uznalog da mu se mora smjesta predstaviti pod prijetnjom ozbiljnih posljedica.Cuvaj je, naime tvrdio da kandidat mora osobno prijaviti kandidaturu, dok jeDeren~in taj zahtjev drào protuzakonitim i odbijao mu se pokoriti. U istom jebrzojavu protuzakonitim nazvao i Cuvajevo rastjerivanje izbornika koji su se snjim, Deren~inom, po ku}ama sastajali i dogovarali. Bana je tako|er obavijestioda ga neprestano ~uvaju i prate dva oru`nika, izrazivši nadu da }e ban odvratitioblasti od postupka koji izazivlje izgrede, a koje je, kako kaè, samo trijezninagovor njegov i njegovih prijatelja osujetio. Na kraju brzojava je naveo i kako jeupravo saznao da su dva izbornika zbog izjašnjavanja za njega sprovedena upoùpanijski zatvor.85

O tom Deren~inovom pojavljivanju u kotaru su izvijestile i Narodne novinekratkim i zanimljivim dopisom upitnog sadràja. Njegov dolazak u Ðakova~kuSatnicu je opisan kao “prvi pokus dr. Deren~ina, da odvrati Satni~ane od vladinestranke”, i, kako je re~eno, zlosretno je propao. U Deren~inovoj je pratnji bio iMilko Cepeli}, i navodno bi zlo prošli da nije slu~ajno naišao podùpanijski~inovnik. Zahvaljuju}i ~inovniku uspjeli su na biskupskoj ko~iji pobje}i, pra}enipovicima “prevarili ste nas al’ sad više ne}ete”.86

Iz Zagreba je u Ðakovo došao i, po svemu sude}i, prvenstveno protivDeren~ina agitirao i Vatroslav Ra~ki.87 Franjo Ra~ki je za vrijeme izbora boraviou Rusiji, a po povratku je bio obaviješten o zbivanjima koja su pratila izbore uHrvatskoj, pri ~emu je posebno bio razo~aran ulogom svog brata. Vatroslav Ra~kije gotovo dvadeset godina slu`bovao na biskupijskom vlastelinstvu, ali je 1882.godine na inzistiranje samog Strossmayera, koji nije bio zadovoljan njegovimradom, morao napustiti slu`bu.88 Pozor je kasnije pisao kako Sudarevi}u izborjam~i da }e i svog zeta (misli se upravo na Vatroslava Ra~kog) promaknuti ušumarskoj slu`bi.89 Gotovo ispri~avaju}i se zbog bratovog ponašanja, Ra~ki je

102


85 “Brzojavi 'Pozorovi’”, Pozor, br. 212, Zagreb, 15. IX. 1884., 3.86 “Izborno kretanje”, NN, br. 213, Zagreb, 15. IX. 1884., 3.87 Vatroslav Ra~ki (Fuìne, 1842. – Ðakovo, 1917.), šumarski stru~njak. Šumarstvo u~io na

Gospodarsko-šumarskom u~ilištu u Krièvcima (1862 – 1864), a od 1864. do 1882. godine radi na|akova~kom biskupijskom vlastelinstvu. Nakon toga je kod Zemaljske vlade u Zagrebu. Jedan je odosniva~a Hrvatsko - slavonskog šumarskog društva. “Vatroslav Ra~ki”, Šumarska enciklopedija, sv. 3.,Zagreb, 1987., 117. Vatroslav Ra~ki je velik dio ìvota proveo u Ðakovu, oènio je Hedvigu, k}er HugaSudarevi}a, i bio aktivni ~lan mnogih |akova~kih društava. Kao kandidat Hrvatsko-srpske koalicije je1906. godine na izboru u Ðakovu poraèn od Antuna Švarcmajera, kandidata Narodne stranke. M.MARKOVI], “Ðakovo i Ðakovština”, 195.; S. FINK, Spomenspis, 6.-13.; R. HORVAT, Slavonija, 67.

88 J. J. Strossmayer – F. Ra~komu, Ðakovo 1. III. 1882., KRS, III, 12.89 “Djakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.

biskupu po povratku iz Rusije pisao: “Ako je istina, da se je i moj brat dao za nj(za Sudarevi}a – op. B. O.) u kortešaciju, znat }u i prema njemu svoju patrioti~kudu`nost ispuniti”.90 Strossmayer je prijatelju u odgovoru potvrdio te vijesti: “OVašem bratu mi vele, da je prot Deren~inu, pak bi valjda i prot Vami kano bijesanagitirao. Ve} sam dolazak njegov u ono vrijeme izborno dokaz je da je vladomposlan da agituje”91, a u idu}em mu je pismu još pisao: “Što o vašem bratu ~ujem,tako je grdno, da Vam ne smijem ni pisati. Što }emo? Vaš je, pak mu treba dobarnauk dati ter oprostiti”.92

Sude}i prema novinskim ~lancima, agitacije u kotaru Vuka su tako|er bilemanje oštre od onih u Ðakovu, a ~ini se da je po seoskim op}inama osim samihkandidata malo tko agitirao. Barlovi}evi izbornici su ùpnika Topalovi}a optuìlida radi na sve mogu}e na~ine da bude izabran, konkretiziraju}i tu`bu tektvrdnjom da izbornicima obe}aje isposlovati podjelu novca od prodanihop}inskih šuma.93

Topalovi} i njegovi agitatori, prema pisanju Pozora, nisu imali mogu}nostidjelovati ni silom ni mitom, ali su ipak puno radili “otvorenom, muèvnom iàrkom rie~ju, otvaraju} zasliepljenim o~i tuma~enjem istine te izticanjemzasluga g. Barlovi}a”. Barlovi}a su, navodno, i sâmi ~uli dok je za sebe agitiraorije~ima: “Narode! U vladinih rukuh je novac što si ga dobio za prodane šume.Budeš li birao mene, ti }eš taj novac za kratko vrieme dobiti na ruke. Nebudeš li,mjesto novca do}i }e ti u ku}u ovrhovoditelj, promuntat te i baciti iz ku}e”.94

Izbor u trgovištu Ðakovo

Izbor zastupnika u izbornom kotaru Ðakovo trgovište se je, premaCuvajevoj odredbi, imao odràti u zgradi podùpanije a ne u “varoškoj ku}i”95, ive} u toj odluci su neodvišnjaci prepoznavali podùpanovu namjeru da kontroliratijek izbora. Ve} u zoru na dan izbora, 17. rujna, izbornici obojice kandidata su se,prema ranijem dogovoru, po~eli okupljati i bilo je jasno da }e izborni ~in prote}i uvelikoj neizvjesnosti i napetosti. Prvi su na biralište, “pod Vojnovi}evimstijegom”, došli neodvišnjaci, a prema Pozoru bilo ih je 104, i o~ekivali su da }e

103


90 F. Ra~ki – J. J. Strossmayeru, Zagreb 3. listopada 1884., KRS, III, 144.91 J. J. Strossmayer – F. Ra~komu, Ðakovo 5. X. 1884., KRS, III, 145.92 J. J. Strossmayer – F. Ra~komu, Ðakovo 10. X. 1884., KRS, III, 146.93 “Izborno kretanje”, NN, br. 211, Zagreb, 12. IX. 1884., 2.94 “Izbori”, Pozor, br. 219, Zagreb, 23. IX. 1884., 2.95 “Varoškom ku}om” su Ðakov~ani zvali zgradu op}inskog poglavarstva.

pristi}i još 10 njihovih pristalica.96 Pred biralište su, naravno, došli i sve}enici, alii biskup Strossmayer, koji nikad prije nije glasao. I taj podatak svjedo~i oneizvjesnosti izbora.

Sudarevi}evi izbornici su se okupljali pred na~elnikovom ku}om, gdje im jenu|en “zajutrak i zalogajak”, a po okupljanju su u povorci, pra}eni glazbomvatrogasnog društva, krenuli prema biralištu. Povorka je, uz klicanja pristaša iprovokacije protivnika, prošla Školskom ulicom97 preko Zrinskog trga98 i zatimse du` Kasarni~ke99 ulice uputila prema zgradi podùpanije.100 Na ~elu povorkesu bili sudbeni kotarski pristav Tatomirovi} i perovo|a Kršnjavi, a odmah posusretu dvaju strana izbile su napetosti i Cuvaj je morao smirivati strasti.101 Odtog trenutka pa do svršetka izbora odnosi me|u suprotstavljenim stranama su biliuzavreli, pra}eni stalnim dobacivanjima, provokacijama i vrije|anjima, a fizi~korazra~unavanje su sprje~avali oru`nici koje je Cuvaj postavio na biralište.“Bajonete àndarske” su razdvojile stranke tako da jedna drugoj nije mogla nipri}i.102

Izbor je trebao po~eti u devet sati, ali je Cuvaj, zbog kašnjenja Sudarevi}evihglasa~a, po~etak oglasio pola sata kasnije. Tom prigodom je objasnio kako jeoru`ništvo postavio isklju~ivo radi odràvanja reda, ali nije znao odgovoriti napitanje oporbenjaka po kojem je to paragrafu u~inio.103

Na ~elu izbornog odbora je, kako je i najavio, stajao Slavko Cuvaj, a i drugaje dva ~lana sâm postavio pa tako oporba nije imala predstavnika u odboru. Ti~lanovi su bili Mirko Hrvat i Mijo Geiger104, Nijemac, koji, prema kasnijimpritu`bama oporbe, nije znao hrvatski ni ~itati ni pisati.105 Neznaju}i hrvatski,Geiger je, navodno, samo besposleno sjedio.106 Slu`beni zapisnik je vodioùpanijski pisar Martin Mraz, a glasove su biljeìli i Milko Cepeli} te Ivan Beci},kontrolori postavljeni od strane oporbe.107

104


96 “Djakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.97 Danas Ulica kralja Tomislava.98 Po~etak današnje Ulice bana Jela~i}a.99 Danas Ulica bana Jela~i}a.100 “Iz Djakovštine”, Sriemski Hrvat, br. 74, Vukovar, 1. X. 1884.,2.; “Izbori za sabor”, NN, br. 222, Zagreb,

25. IX. 1884., 2.101 “Iz Djakovštine”, Sriemski Hrvat, br. 74, Vukovar, 1. X. 1884.,2.102 Isto.103 “Djakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.104 Mihael (Mijo) Geiger (Ðakovo, 1845. – Ðakovo, 1894.), ratar i zemljoposjednik.105 R. HORVAT, Slavonija, 51.106 “Hrvatski sabor”, Pozor, br. 226, 1. X. 1884., 2.107 sto; “Djakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.

Prema paragrafu 46. Zakona ob izbornom redu za sabor kraljevinahDalmacije, Hrvatske i Slavonije od 15. srpnja 1881. godine, glasanje je bilojavno, a izvršavalo se tako da su izbornici bili prozivani abecednim redom sizborne liste, s tim da su se prije zaklju~enja izbora još jednom imala pro~itatiimena onih izbornika koji prigodom prvog ~itanja liste nisu bili prisutni.108 Tekšto se je po~elo s prozivanjem izbornika i glasanjem, došlo je do novogneugodnog incidenta. Dan je bio iznimno topao, i biskup Strossmayer je snaslovnim biskupom risanskim Gašparom Radi}em109 i kanonikom JurjemTordincem110 stupio u zgradu podùpanije, kratko pozdravio ~lanove izbornogodbora, a zatim sjeo neposredno uz njihov stol. Ubrzo je reagirao Mirko Hrvat,vjerojatno u bojazni da bi prisutnost trojice visokih crkvenih dostojanstvenika, anaro~ito Strossmayerova, mogla utjecati na izbornike. On je, nakon dogovora spredsjednikom odbora Cuvajem, zatraìo od Strossmayera, Radi}a i Tordinca dase pridruè ostalim izbornicima i vani ~ekaju dok ne budu prozvana njihovaimena. Obrazloìo je zahtjev rekavši da je protivno zakonu da oni borave u blizinistola i da su pritom svi izbornici jednaki. Strossmayer, gotovo devedesetgodišnjiRadi} i Tordinac su ustali i uputili se prema ostalim Vojnovi}evim izbornicima.Ovi su bili ogor~eni, klicali su Strossmayeru i èstoko protestirali protiv Hrvatovapostupka. Vikali su Strossmayeru da }e ga dràti na rukama i zastavom štititi odsunca, a na to se je Cuvaj ponudio donijeti stolice, što je i u~inio.111

Obje strane su mogle pratiti omjer glasova koje su dobivali Sudarevi} iVojnovi}, i kako je izbor odmicao, a nijedan kandidat nije ostvarivao zna~ajnijuprednost, zapo~ela je grozni~ava potraga za izbornicima koji se nisu pojavili nabiralištu. Die Drau je kasnije pisala da su u tom prigodom stradali ~ak ibiskupijski konji kojima se je išlo po Vojnovi}eve izbornike112, a sli~ne optu`be jei Pozor uputio na ra~un Slavka Cuvaja.113

105


108 “Zakon od 15. srpnja 1881. ob izbornom redu za sabor kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije”, NN,br. 165, Zagreb, 21. VII. 1881., 2.

109 Gašpar Radi} (Vukovar, 1796. – Ðakovo, 1885.) Zare|en 1819. a za kanonika-arhi|akona imenovan1860. godine. Bio je odlikovan ~aš}u naslovnog biskupa risanskoga i velikog prepozita. Obnašao i slu`bugeneralnog vikara. M. SRAKI], “Stolni kaptol bosanski ili |akova~ki i srijemski u Ðakovu”, 276.

110 Juraj Tordinac (Ðakovo, 1813. – Ðakovo, 1893.). Zare|en za sve}enika 1836. godine, kanonikomimenovan 1865. godine.Od 1865. do 1872. godine bio rektor sjemeništa u Ðakovu. Aktivni sudionikilirskog pokreta, istaknuo se i kao pjesnik. Isto, 277.-278.

111 Usp. “Local und Provinzial Nachrichten”, Die Drau, br. 77, Osijek, 25. IX. 1884., 2.; “Sa izbora uDjakovu koncem rujna”, Sriemski Hrvat, br. 79, Vukovar, 1. X. 1884., 2.; “Djakova~ki izbori”, Pozor, br.227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.

112 “Local und Provinzial Nachrichten”, Die Drau, br. 77, Osijek, 25. IX. 1884., 2.113 “Djakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.

Dok su još u tijeku bili pokušaji neodvišnjaka da na biralište dovedu jošponekog izbornika, podùpan Cuvaj je prijevremeno zatvorio biralište. Bilo jeoko 11 sati i 30 minuta i prosvjedi neodvišnja~kih kontrolora nisu dali nikakvihrezultata.114 Cuvaj im, navodno, samo lakonski odgovorio: “Ja sam dovršio, namojoj uri je sad dvanaest; a vi si vaše ure uredite”.115 Ovu Cuvajevu odluku jedopisnik Narodnih novina pokušao kasnije zanijekati gotovo nevjerojatnomtvrdnjom: oporbenjaci “poskidaše na stolnoj crkvi kazala uprav sa one strane sata,koja je obrnuta prama kr. podùpaniji, gdje se je izbor obavljao, do~im su kazalana ostalih stranah tornjevah netaknuta ostala, a to samo za to, da se izbor prekoopredieljena vremena zategne, dok se svi vjernici ne sakupe”!116

Cuvaj je ostao odlu~an i odredio prebrojavanje glasova koje se je imaloobaviti u uredskim prostorijama podùpanije. Bio je, naime, u tom trenutkuuvjeren da Sudarevi} ima dva glasa više. Brojenju glasova su nazo~ili i kontrolorineodvišnjaka, Cepeli} i Beci}, te su oni ubrzo ukazali na spornost glasa IvanaKnöbla. Pisar Martin Mraz je Knöblov glas zapisao Sudarevi}u, a Cepeli} i Beci}su ga upisali Vojnovi}u. Cepeli} je inzistirao da se prebrojavanje prekine, da sedovede Ivana Knöbla i da ga se pod zakletvom ispita, ali Cuvaj je odbijao tumogu}nost govore}i da }e se spornost Knöblova glasa ispitati kad završi prebrojeglasovi. Mraz je govorio kako su na izboru bila dva Knöbla, i da su oba glasala zaSudarevi}a, a da je Ivan Knöbl ~ak bio i na doru~ku kod Sudarevi}a prije izbora.Cepeli} je to demantirao tvrde}i da su na izboru bila tri Knöbla i da su dvojicaglasala za Sudarevi}a, a tre}i, Ivan Knöbl, za Vojnovi}a. Tako|er je govorio kakotaj Knöbl nije bio na doru~ku kod Sudarevi}a i da se to moè i pred sudomutvrditi. Kad su glasovi prebrojeni, ispostavilo se da je za Sudarevi}a, uklju~uju}ii glas Ivana Knöbla, glasalo 108, a za Vojnovi}a 107 izbornika. Budu}i da je upitanju bio samo jednan glas, oporbenjaci nisu prestajali s prosvjedima,osporavali su ispravnost Mrazovog zapisnika i dovikivali su Cuvaju da se sluìprevarama.117 Na to im je ovaj, navodno, rekao: “Ma da se nebo i zemlja ruši,Sudarevi} je izabran, jer je za mene samo ovo autenti~no, što je bilje`nik zapisao,a ne što su oni”.118

Dok su trajala još sva sporenja oko zapisnika, u uredsku su sobu stupila joštri izbornika: Šimun Ðuraši}, Franjo Jakševac i Josip Leovi}. Oni su traìli da imse dopusti glasati, budu}i da je bilo još 15 minuta do podneva. Podùpan je rekao:

106


114 Isto; usp. R. Horvat, Slavonija, 51.115 “Poslije boja”, Pozor, br. 217, Zagreb, 20. IX. 1884., 2.116 “Izbori za sabor”, Narodne novine, br. 222, Zagreb, 25. IX. 1884., 2.117 “Djakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.118 “Sa izbora u Djakovu koncem rujna”, Sriemski Hrvat, br. 79, Vukovar, 1. X. 1884., 2.

“marim ja za to, ja sam izbor zaklju~io”; a nakon povika neodvišnjaka da kršizakon, dodao je: “ma da sam i prekršio zakon, ~ega nepriznajem, ja sam zaklju~ioizbor i proglašujem Sudarevi}a za izabranog zastupnika”. Da bi potvrdio kolikoozbiljno misli, naloìo je oru`nicima da “o~iste” sobu, tj. da rastjeraju sveprisutne, a oporbenjacima je nakon toga preostalo samo da izjave kako ulaùprosvjed i napuste biralište.119

Izbor u kotaru Vuka

Istoga je dana, 17. rujna, odràn i izbor u Vuki. Biralište je bilo u op}inskomuredu, a glasanje je po~elo u 10 i zaklju~eno u 13 sati. Budu}i da je Slavko Cuvajtog dana predsjedao izbornim odborom u Ðakovu, izbor u Vuki je proveo vladinpovjerenik Heikelman. Uz nazo~nost jedne ~ete oru`nika, na izbor su izašla 223izbornika i pobijedio je vladin kandidat Stjepan Barlovi}. Barlovi} je dobio 125glasova, a neodvišnjak Topalovi} 98 glasova.120

Unato~ porazu, oporba je priznala da je izborni ~in u Vuki protekao pravilnoi glatko, pohvalivši ~ak zbog toga povjerenika Heikelmana. Naglašeno je da je ta~injenica obradovala sve osim “onu kumpaniju vojnika, koji su u Osieku spremni~ekali, da oruànom rukom ukrote vu~anske buntovne izbornike”. Za razliku odTopalovi}evih, Barlovi}evi su izbornici, navodno, nerijetko bili toliko pijani dasu jedva mogli izustiti ime svog kandidata.

Iako je pohvalila tijek sam izbornog ~ina, oporba Barlovi}ev izbor nijedràla slobodnim. Regularnost su osporavali velikom aktivnoš}u ~inovništva ioru`ništva koje je vršilo snaàn pritisak na izbornike u predizbornim danima. Utim uvjetima oporba je 98 osvojenih glasova smatrala uspjehom, i zbog toga su zasebe “prisvajali” moralnu pobjedu. Glavnim razlogom zbog kojeg nisu i stvarnopobijedili ozna~ili su novac. Barlovi} je, navodno, uspio iskoristiti teškomaterijalno stanje mnogih izbornika i pridobiti ih obe}anjima. Oporbenjaci su iziskustva dvojili da }e ta obe}anja i ispuniti, a ustvrdili su da sigurno ne moè bitinjegova zasluga ako se obe}ano ispuni. Iznimno razo~aranje je prevladavalo uvezi onih koji su “u zadnji ~as rie~ svoju pogazili, nas i svoje suob}inareiznevjerili i na biralištu onako àlostnu ulogu odigrali”, a najavljeno je da }e se tiisti razo~arati i prekasno kajati.

107


119 “Djakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.120 Usp. “Izbori”, Pozor, br. 219, Zagreb, 23. IX. 1884., 2.; “Die Wahlen”, Die Drau, br. 75, Osijek, 18. IX.

1884., 1.; R. HORVAT, Slavonija, 50.

Autor istog ~lanka je rije~ima “Vele njeki: Narod ne}e popove” otvorio ovuza njega vrlo bolnu, a za sva tri |akovštinska kotara karakteristi~nu temu.Ustvrdio je da je àlosna istina da se sve}enstvo, a me|u njime naro~ito katoli~ko,nastoji na sve na~ine pred pukom omraziti, dodavši da to ne ~ine samo politi~kiprotivnici ve} i istomišljenici na ogromnu štetu stranke, a time i samog naroda.Ipak, u slu~aju ovog kotara je odbio te ocjene, navevši da su za sve}enikaTopalovi}a najìvlje radila dva-tri sve}enika, da su se pod teškim pritiskomgoloruki borili protiv bogatstva, svesilja, mo}i i ugleda, te da su usprkos svemutome ostvarili zna~ajan uspjeh, ~ime su pokazali da narod ne zazire odsve}enstva.121

Izbor u vanjskom |akova~kom kotaru

Izbor za vanjski |akova~ki kotar se je odrào 18. rujna, tako|er podCuvajevim predsjedanjem izbornim odborom i tako|er u zgradi podùpanije uÐakovu. Biralište je otvoreno u 10 i zatvoreno u 13 sati, a izbor je, o~ito, protekaoznatno mirnije od izbora za trgovište dan ranije.

Od strane Lavoslava Jai}a je upu}ena tek optu`ba da se je u više naselja,primjerice u Koritni, Mrzovi}u i Semeljcima, s propovjedaonice korteširalo zakandidata Neodvisne narodne stranke Deren~ina. Prema pisanju Die Drau, ve} jepo dolasku izbornika na biralište bila upadljiva prevaga koju je imao vladinkandidat Jai} i ishod nije dolazio u pitanje.122

Deren~inovi su, pak, izbornici, po svemu sude}i, još i prije zatvaranjabirališta Pozoru u Zagreb poslali brzojav kojim su obavijestili da je izbor po~eo ida }e Deren~in pasti, dodavši da ono što se doga|a “prekora~uje granicevjerojatnosti” (spac. Pozor).123

Deren~in je doista relativno velikom ve}inom pao na izboru. Na izboru se jepojavio 321 izbornik, od ~ega je za Jai}a glasalo 214, a za Deren~ina 107izbornika. Ogor~ena poraèna strana je novog zastupnika Jai}a, aludiraju}i naDeren~inovu stru~nost, nazvala “~ovjekom izvanrednih zakonotvornihsposobnosti”.124

108


121 “Izbori”, Pozor, br. 219, Zagreb, 23. IX. 1884., 2.122 “Local und Privinzial Nachrichten”, Die Drau, br. 77, Osijek, 25. IX. 1884., 2.123 “Izbori”, Pozor, br. 215, 18. IX. 1884., 3.124 “Izbori”, Pozor, br. 216, 19. IX. 1884., 1.; R. HORVAT, Slavonija, 50.

Verifikacija Sudarevi}evog mandata

Ðakova~ki su neodvišnjaci 24. rujna doista uputili dug i detaljan prosvjedSaboru i u njemu su naveli sve nepravilnosti i nasilja koja su pratila izbor,naglasivši na po~etku da je Sudarevi}ev izbor rezultat najbrutalnijeg nasilja isamovolje Slavka Cuvaja. U prosvjedu su tvrdili da su ratari Mato Bali~evi} iRoko Carevi}, opan~ar Nikola Kuburi}, ~i`mar Nikola Sar~evi}, kova~i IvanSar~evi} i Luka Mandi}, lon~ar Mato Tomi} i još neki bili od straneSudarevi}evih korteša “no} pred sam izbor i u jutro na dan izbora podmi}eninovcem”, a da je novac nu|en i Stjepanu Teisteru (5 forinti) te Mati Ratin~evi}u(30 forinti), ali da su ovi ipak glasali za Vojnovi}a. Ovi slu~ajevi podmi}ivanjanisu bili najva`niji prigovori ali su, kako se kaè, navedeni da Sabor ipak sazna zanjih i da ne ostanu zaboravljeni.

Posebna je pa`nja u prosvjedu pridana ranijem zatvaranju birališta tespornom glasu Ivana Knöbla, pa je tako prosvjedu priloèna i izjava doti~nog, ukojoj pred tri svjedoka potvr|uje da je glasao za Vojnovi}a, a ne za Sudarevi}a.Knöblovu je izjavu trebalo potkrijepiti i pozivanje na svjedoke, me|u kojima suneki bili i Sudarevi}eve pristalice (Josip Laubner, Mijo Geiger, Josip Priseker).

U prosvjedu je navedeno i niz manjih pritu`bi. Navedeno je da Sudarevi}u,osim Knöblovog, treba oduzeti i glas Stjepana âjkovca, budu}i da je ovaj biopotpuno pijan i nesvjestan, a Cuvaj je iznudio njegov glas. Daljnjom jenekorektnoš}u smatrano to što izbornu listinu nije ~itao predsjednik izbornogodbora, kako je bilo na prijašnjim izborima, ve} podvornik podùpanije FranjoRuszkovsky. Drugi put je, pak, imena izbornika koji pri pravom ~itanju nisuglasali ~itao Cuvaj, ali tako tiho “da od izbornika nitko nije ni ~uo njegova~itanja”.

Smatraju}i da su tim i još nekim podacima i ~injenicama dokazali daSudarevi}ev izbor po~iva na kršenju zakona i prevari u~injenoj od straneizbornog odbora, konkretno bilje`nika Martina Mraza, prosvjednici su od Saborazatraìli da poništi izbor. Naglasili su da }e u suprotnom kod njih “oìvjetiuvjerenje, da je u Hrvatskoj nastalo doba, kad je svakomu slobodno bez kaznekršiti i gaziti zakon na uštrb javnoga morala, na štetu pravnoga reda, na zatorpravne sviesti i pojedinaca i cieloga naroda, te na o~ito poniènje svakogadràvnoga autokriteta”.

Zatraèno je tako|er da Vojnovi} bude proglašen narodnim zastupnikom ilida, u drugom slu~aju, u Ðakovo bude poslano povjerenstvo koje bi proveloistragu i obavilo pripreme za ponavljanje izbora.

Prosvjed je sastavio odvjetnik Ðuro Kova~evi}, a potpisali su ga još JurajTordinac, Gabro Babi}, Juraj Streit, Gašpar Radi}, An|elko Voršak, Josip

109


Kuhner, Antun Brašni}, Matija Pavi}, Milko Cepeli}, Mijo Senc, Stjepan Kelek,Mato Strac, Ivan Laudenbach, Josip Rieger, Miroslav Weiss i drugi, ukupno 62izbornika. U prosvjedu je zatraèno da Sabor Sudarevi}ev izbor proglasi spornimi da u Ðakovo pošalje svoje povjerenstvo koje bi istraìlo tijek izbora.125

Unato~ svim nezakonitostima i nepravilnostima koje su onemogu}ile izbornjihovog kandidata, a koje su naveli u prosvjedu, |akova~ki oporbenjaci nisuimali iluzija da bi njihov prosvjed mogao uspjeti i izglednijom su dràlimogu}nost da Cuvaj bude odlikovan.126

Zasjedanje novog Sabora je zapo~elo sve~anim otvaranjem 30. rujna 1884.godine, i me|u prvim zadacima su bile verifikacije mandata. Na 2. sjednici, 1.listopada, zastupnici su podijeljeni u pet verifikacijskih odsjeka.127 Istog su sedana odsjeci konstituirali i izabrali svoje predsjednike i izvjestitelje, da bisutradan, 2. listopada, razmatrali vjerodajnice.128 O prosvjedu |akova~kihizbornika protiv izbora Huga Sudarevi}a je odlu~ivao III. verifikacijski odsjek, au njegovom su sastavu nadmo}no dominirali zastupnici Narodne stranke.129

Stjecajem okolnosti je prigodom konstituiranja ovog odsjeka za predsjednikaodre|en upravo Mirko Hrvat, a izvjestitelj je bio urednik Narodnih novina MilošZec130, tako|er iz Narodne stranke.131 Svi odsjeci su posao verifikacije i dovršili2. listopada, a III. odsjek je odbacio sva tri prosvjeda koja je razmatrao, pa tako,što se je i o~ekivalo, i prosvjed protiv izbora Sudarevi}a.132 Usprkos tome, ~ak su iNarodne novine prosvjed |akova~kih izbornika ocijenile kao “jedan odnajobse`nijih i najvještije sastavljenih”. Dakako, oko odluke III. odsjeka ipak ninajmanje nisu dvojile, ponajprije zbog kontradiktornosti u o~itovanjima IvanaKnöbla, koji “dopušta mogu}nost da je mjesto Vojnovi}eva izrekao imeSudarevi}evo”.133

Nakon još jednog razo~aranja Sriemski Hrvat je kritizirao postupakverifikacije izbora u Saboru, ocjenjuju}i ga “najprimitivnijim”, ponajviše izrazloga što su odsjeci, pretvoreni u “neku vrst porote”, neprizivno proglašavali

110


125 “Hrvatski sabor”, Pozor, br. 226, 1. X. 1884., 2.-3.; usp. R. HORVAT, Slavonija, 49.-51.126 “Djakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 3.127 I. PERI], Hrvatski dràvni sabor, II, 265.128 “Djakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.129 Sastav ovog odsjeka vidi u: “Iz sabora”, Sloboda, br. 223, Zagreb, 1. X. 1884., 3.130 Miloš Zec (Kukuruzari, 1843. – Zagreb, 1896.), publicist. Završio pravo u Zagrebu, u uredništvo

Narodnih novina stupio 1864. godine, a kasnije im je bio i dugogodišnji odgovorni urednik. Bio jenarodni zastupnik i ~lan srpskog narodno-crkvenog sabora u Srijemskim Karlovcima. Znameniti izaslu`ni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925-1925, Zagreb, 1925., 290.

131 “Verifikacionalni odsjeci”, NN, br. 228, Zagreb, 2. X. 1884., 2.132 “Iz verifikacionalnih odsjekah”, Sloboda, br. 226, Zagreb, 4. X. 1884., 3.133 “Verifikacionalni odsjeci”, NN, br. 228, Zagreb, 2. X. 1884., 2.

izbore prijepornim ili neprijepornim.134 Me|utim, ne smije se propustitiprimijetiti da Vojnovi}evi izbornici ipak za rezultat izbora nisu krivili isklju~ivo“ma|arone”, ve} je na jednom mjestu |akova~ki dopisnik Pozora priznao daVojnovi}ev poraz zbog neorganiziranosti pada na sramotu |akova~ke oporbe.135

S kona~nim se je ishodom najteè pomirivao Ðuro Kova~evi}. On se putemPozora obratio Sudarevi}u jednim “pismom” u kojem je kroz niz “pitanja” jošjednom njega i Cuvaja optuìo za prevaru. U ovom, kako sâm kaè, “nadopunjkuprosvjeda”, Kova~evi} piše kako je nekoliko dana prije ratifikacijeSudarevi}evog mandata sjedio u jednoj |akova~koj gostionici sa zastupnikomVasom Ður|evi}em136, i da mu je ovaj ve} tada objasnio da je njihov prijedlogbezizgledan. Ður|evi} mu je rekao da }e saborska ve}ina, kojoj je i sâm pripadao,naprosto verificirati Sudarevi}ev mandat i tako izbje}i rizik da pri ponovljenomizboru bude izabran oporbenjak. Kova~evi} je konkretno Sudarevi}a i Cuvajaoptuìo da su Ivana Knöbla potkupili zajmom iz zemljišnih zaklada, iskoristivšitako njegovo teško materijalno stanje.137

Krajem listopada je u saborskoj debati sudjelovao i ban Khuen-Héderváry, teu vezi brojnih prigovora na miješanje Vlade u zadnje izbore rekao: “Kod izborarazvijale su stranke, protivne sadašnjem sustavu, silnu agitaciju. I vlada nijemogla u interesu mira i poretka skrštenih ruku stajati… U borbi izme|u strankeone, koja brani zakonito stanovište, i stranaka, koje vojuju proti zakonitom stanjuu zemlji, jasno je ozna~eno mjesto ~inovništvu, a to je isto mjesto ono po du`nostisvojoj zauzelo”.138 Time je ban dao “legitimitet” svim ~inovni~kim pritiscima inasiljima koja su pratila izbore u Hrvatskoj, a dijelom još jednom najavio kakav jesustav vladavine odlu~io izgraditi.

I dok su |akova~ki vladinovci slavili “sviestno djakova~ko gradjanstvo” iizbor “toli uglednog i poštovanog”139 muà, u redovima poraènih je

111


134 “Ovjerovljenje saborskih zastupnika”, Sriemski Hrvat, br. 81, Vukovar, 8. X. 1884., 1.135 “Djakova~ki izbori”, Pozor, br. 227, Zagreb, 2. X. 1884., 2.136 Vasa Ður|evi} (Osijek, 1841. – Be~, 1915.), odvjetnik i politi~ar. U Osijeku se od 1969. po~eo baviti

politi~kom djelatnoš}u kao ~lan srpskog narodno-crkvenog sabora. Za zastupnika u Hrvatskom saboruizabran u Dalju 1875., a kasnije mu je, sve do sloma Khuenove Narodne stranke (1906.), izborna jedinicabio kotar Irig u Srijemu. Od 1884. prvi potpredsjednik Sabora, a predsjednik 1893. i 1899. godine.Zastupao srpske interese u Hrvatskoj i Slavoniji, pobornik srpske narodno-crkvene autonomije, ali je, uskladu s Vladinom politikom, prihva}ao i odluke koje nisu odgovarale opoziciji oko Srpske samostalnestranke i Srbobrana, pa je na stranicama tog lista ~esto bio optuìvan za izdaju srpstva. Damir AGIÎ],“Vasa Ður|evi}”, HBL, 3., Zagreb, 1993., 770.-771.

137 “Priposlano”, Pozor, br. 237, 14. X. 1884., 3.138 I. PERI], Hrvatski dràvni sabor, II, 277. Za svoga je banovanja Khuen ~esto u Saboru na sli~an na~in i

sam izravno reagirao na istupe opozicijskih zastupnika ili na vješt na~in opravdavao svoje poteze, pa jedoista bio prvi ban “vo|a” ve}ine. M. GROSS, Izvorno pravaštvo, 415.

139 “Izbori za sabor”, NN, br. 222, Zagreb, 25. IX. 1884., 2.

prevladavalo razo~arenje i rezigniranost. Kosta Vojnovi} je zapisao: “Vidjevširascjepkanost malo ne neizlje~ivu stranaka i osuje}eno svako moje nastojanje zaslogu raznih frakcija opozicije u o~i pogibli140, koja je prijetila samostalnostiHrvatske, dao sam se samo za nevolju opet kandidirati u Ðakovu, da mi se ne bipredbacilo, da sam ostavio na cjedilu svoj izborni kotar, i da ne bih pravioneprilika ljubljenome svome ocu i biskupu. Bio sam u Dubrovniku, te sam uìvaozemaljski raj u èarobnom Gruù, kad mi do|e vijest, da sam na izbornom poljupropao za jedan glas, samovoljno oduzet meni, a upisan na korist vladinogkandidata po povjerenstvu. Zahvalio sam i zahvaljujem bo`joj Providnosti na tomlijepom daru”.141 Sliènog je tona i pismo koje je Vojnovi} pisao biskupu: “Mojpremili Preuzvišeni! Kad sam obaznao, da sam propao na biralištu u Djakovu (štome, ispovjedam, nije iznenadilo, jer su mi lani u Djakovu sjemeništni profesorikad su me posjetili unapried moj pad proricali) moja supruga i ja pomislismo prijesvega na vašu bol, i na onu dobroga našega Cepeli}a. Ovo nas je tištilo, i tišti. Uostalome, nazrievam, moj Preuzvišeni, u onomu glasu varkom meni oduzetu kodizbora, po komu sam propao kod izbora, vidljivi znak milosrdja boìjega napramumeni, kojemu sam se mirno i zadovoljno pokorio…”142

Još više nemo}i i razo~arenja nalazimo u pismu koje je Franjo Ra~ki, dan popovratku iz Rusije, pisao Strossmayeru: “@ao mi je što je Kosta, prem samouslijed nepodopština, propao. Ogavne su okolnosti, uz koje je izbor u Ðakovuobavljen; znakovi najve}e depravacije i skrajnje nezahvalnosti itd. Znam, da Vasje sve to raàlostilo, ali ne koristi ništa. To pokazuje, da nam društvo, osobitointeligencija, boluje. Treba smišljati na~in, kako da se ova rana izlije~i. Politi~kisustavi jesu od danas do sutra, ali bolest moralna moè opasnija biti”.143

Po naravi nagao i ùstar, biskup je u pismu odgovarao: “Na nijednom ipakovdje mjestu ne bi resursirali, da nisu brutalnim na~inom upravo zakon kršili.Kod Koste Vojnovi}a u~inili su to latrocinalnim upravo na~inom. Vidi se iz svega,da je divlji nerast Hrvat i Cuvaj iste naravi ~ovjek, da su ponijeli iz Zagrebapozitivni nalog, da makar najskrajnijom nepravdom i bezobzirnim kršenjemzakona izbor Vojnovi}ev osujete. To je – mislili su – udarac i za me. Lude!”.144

112


140 Upravo je Vojnovi} krajem 1883. godine u ime Neodvisne narodne stranke a u smislu prijedloga F.Ra~kog – izraènog u novom programu neodvišnjaka – pregovarao o sporazumu sa Strankom prava. Ujednom su trenutku pregovori, u kojima su sudjelovali i Fran Folnegovi} te David Star~evi}, pobudili uVojnovi}a “najtvr|e nade” u uspjeh sporazuma. M. GROSS, Izvorno pravaštvo, 430.-431.

141 F. ŠIŠI], “Dr. Konstantin knez Vojnovi} Uì~ki”, 91.142 K. Vojnovi} – J. J. Strossmayeru, Gru`, 26. IX. 1884., AHAZU, SO, XI-A/Voj. Ko. 133.143 F. Ra~ki – J. J. Strossmayeru, Zagreb 3. X. 1884., KRS, III, 144.; usp. I. PERI], Hrvatski dràvni sabor,

II, 259.144 J. J. Strossmayer – F. Ra~komu, Ðakovo 5. X. 1884., KRS, III, 144.; usp. I. PERI], Hrvatski dràvni

sabor, II, 259.

Desetak dana kasnije Ra~ki je ponovno tješio prijatelja: “Vidi se, da jeneuspjeh izbora |akova~koga, silom i prevarom izveden, na Vas takav utisaku~inio, da sve vidite u crnom. Ako i nije onako, kako bi trebalo da bude i kako bimoglo biti, nije opet tako opako. Kada su protivnici la}ali se onakvih sredstava,tim su posvjedo~ili, da nemaju u zemlji ~vrsta temelja”.145

Zaklju~ak

Premda je ve} na izborima 1881. godine Neodvisna narodna stranka uÐakovštini izgubila dva od tri kotara, izbore 1884. godine su više nego prethodnadva obiljeìle raznovrsne neregularnosti uslijed ~ega je Neodvisna narodnastranka u Saboru izgubila jedinog preostalog zastupnika iz Ðakovštine, a ujedno ijednog od svojih prvaka i najistaknutijih zastupnika.

Sva tri izabrana zastupnika vladaju}e Narodne stranke bila su ro|eniÐakov~ani, a razo~arana |akova~ka oporba ih je okarakterizirala raznimpogrdnim imenima. Pa iako su, s jedne strane, izrazi poput “patuljci naroda”preoštri, neosporno su, s druge strane, barem dva od tri na izborima palakandidata (Vojnovi}, Deren~in) bili istaknute i zaslu`ne osobe znanstvenog ipoliti~kog ìvota ondašnje Hrvatske.

Podùpan, na~elnik i velik dio ~inovništva su iskoristili mo} koji im jepoloàj pruào kako bi utjecali na ishod izbora, ali i |akova~ki oporbenjacinesumnjivo snose dio odgovornosti za ishod izbora. Objašnjenje slomaNeodvisne narodne stranke u navedena tri kotara se krije u brojnim pojedinostima|akovštinskog politi~kog, društvenog, kulturnog i gospodarskog ìvota, anesumnjivo dijelom i u prili~no heterogenom sastavu stanovništva. O~igledan je,naime, sukob podùpanijskog i op}inskog ~inovništva s jedne strane, tesve}enstva i biskupijskog vlastelinstva s druge strane. Pri tome je, po svemusude}i, prvoj strani u velikoj mjeri uspjelo iskoristiti prisutno stanovitonezadovoljstvo vlastelinskom upravom, usmjeriti ga prema oporbenimkandidatima i biskupu Strossmayeru, a ponajviše Vojnovi}a predstaviti kaoisklju~ivo “popovskog”, odnosno Strossmayerovog kandidata. Osim toga, napobjedu |akova~kog na~elnika Sudarevi}a, Jai}a i Barlovi}a na ovim je izborimautjecaja imalo i to što su ih njegovi agitatori isticali kao “doma}e sinove”,odnosno moèmo zaklju~iti da su programi stranaka našli vrlo malo odraza upredizbornoj kampanji.

113


145 F. Ra~ki – J. J. Strossmayeru, Zagreb 15. X. 1884., KRS, III, 146.

Neodvisna narodna stranka je i u cjelini gledano do`ivljela pad na izborima1884. godine. Me|utim, izniman uspon je ostvarila Stranka prava s 24 osvojenamandata pa je tako oporba skupno ostvarila znatan uspjeh. Ðakova~ki izbori1884. godine su nagovijestili u kakvim }e se okolnostima odigravati naredniizbori u Ðakovu i Hrvatskoj uop}e za Khuenovog banovanja. Khuen je, suo~en srelativnim uspjehom oporbe na izborima 1884. godine, odlu~io upravoizgradnjom izbornog sustava i provedbom izbora osigurati “~vrst temelj” svojojvladavini.

PARLIAMENTARY ELECTIONS IN ÐAKOVO AND THESURROUNDING AREA IN 1884

SUMMARY

Starting from the documents and newspaper articles and partially some ar-chivalia, the author tries to analyse the course and the results of the parlia-

mentary elections in Ðakovo constituency in 1884. This was a veryinteresting but inadequately presented episode of the local history- whichwas also a historical episode in the development of Croatian parliamenta-rism at the time of the civil governor – ban Dragutin Khuen-Héderváry. Theauthor pays attention particularly to the biographies of candidates, but alsoof other people involved in the elections- concluding that many of themhave been disregarded in the former articles dealing with that period of thelocal history.

114


UDK 711.61 (497.5 \akovo) (091)

728.81 (497.5 \akovo) (091)

Strossmayerov trg - stara jezgra\akova

@eljko Lekši}

U tekstu se opisuje nastanak stare jezgre Ðakova, koja obuhva}a prostor sa-dašnjeg Strossmayerovog trga. Za svaku zgradu oko trga, koje su neko} sta-jale i koje sada stoje, dat je povijesni prikaz od vremena izgra|ivanja, tebrojne promjene na njima, sve do današnjih dana. ^lanak je utemeljen naznanstvenim radovima, novinskim ~lancima, zemljišnim knjigama i drugimizvorima.

Odmah nakon prelaska iz Bosne, po~eli su bosanski biskupi izgra|ivati novosijelo biskupije. Najva`nije im je bilo u Ðakovu sagraditi stolnu crkvu (katedralu)i biskupsku rezidenciju, što je i u~injeno tijekom dugog vremena, u drugojpolovini 13. i po~etkom 14. stolje}a, zasigurno zbog nedostatka novca, avjerojatno i što su morali potreban kamen dovoziti na kolima izdaleka.1

Poznato je da je 1303. godine biskupski dvor bio dovršen. U isto vrijemevjerojatno je bila dovršena i katedrala, ali se u ispravama spominje tek 1355.,kada je u Ðakovu boravio bosanski ban Tvrtko, te izdao potvrdu Dubrov~anima. Ikatedrala i dvor gra|eni su u goti~kom stilu, što pokazuju malobrojni ostaci.Postoji spomen na zid i tvr|avu Ðakovo u dokumentu iz 1250. godine koji se ~uvau dubrova~kom arhivu.2

115

@. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. 115-134

1 Krešimir Pavi}, Ðakovo u srednjem vijeku, Revija, ~asopis za knji`evnost, kulturu i društvena pitanja, br.12, Osijek, 1989., str. 1080; Ferdo Šiši}, Nešto o bosansko-ðakova~koj biskupiji i |akova~koj katedrali,Godišnjica Nikole ^upi}a, knj. XLIV, Beograd, 1935., str. 60.

2 K. Pavi}, Ðakovo u srednjem vijeku, str. 1080; Rudolf Šverer, Bogate zbirke u dijecezanskom muzeju,“Ðakova~ki vezovi”, Jubilarna revija 1967-1971., Ðakovo, 1971., str. 6.

Biskupski grad okruìvao je i štitio obrambeni zid, tako|er u goti~kom stilu,s ~etiri kule na ~etiri ugla, i petom kroz koju se ulazilo u grad preko pokretnogmosta. Oko grada bio je opkop s vodom. Zid je sagra|en vjerojatno u 14. stolje}u.Za vrijeme turske vlasti zidine su ostale neizmjenjene, što je vidljivo naSparrovom planu iz 1697. godine3, koji je na~injen nekoliko godina poslijeoslobo|enja od turske vlasti. Iz vremena turske vladavine zna~ajan nam je opisputopisca Evlije êlebije. On je opisuju}i Jakovu naveo sljede}e: “Ovaj se gradnalazi u planinskom kraju.4 Sazidan je u obliku petougaonika5 od šeddadovskihcigala, a ogra|en je nabijenim drvenim šarampovom i podzidan podzidom kao štose podzi|uje obala. Ima jednu kapiju. Opkop mu je nepristupa~an. To je ranije biotvrdi bedem (sedd-i sedid) dràve Hrvata i Slovenaca. Ibrahim-pašin dvor (saray)ovdje je tako|er prava tvr|ava.”6 O~ito je da je putopisac opisao samo utvrdu, ane i dio mjesta izvan nje. U opisu utvrde iz 1702. godine u prijevodu biskupaBaki}a stoji: “Ovde jošte grad stoji, od kojega s poja duvarovi jesu za asnu dobri,a unutra u gradu bila je crkva za dosta velika, koje temeji do sada se nahode, ku}au nutri jošte se nahodi ugragjena od drveta, u kojom straà svitlosti cesarovenimaški vojnika s jednim lajtmanom trideset stanu, iz poja okolo sve kolovinegraba od grada i od onoga vrimena, od kada je Tur~in iz ovizi strana odagnat,vazda u gradu svitlosti cesarove straà do današnjega dana stoi.”7

Na spomenutom planu uo~ava se da su na dijelu sadašnjeg Strossmayerovogtrga neko} bile sagra|ene ku}e koje su bile sastavni dio glavne ulice, koja seprotezala sve dotle.

116

ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE (2003.) str. 115-134 @. Lek{i}: Strossmayerov trg - stara jezgra \akova

3 Plan se nalazi u zbirci planova Ratnog arhiva u Be~u, sign. H-III-c-107. Izradio ga je austrijski vojnitopograf Francois Nicolas Sparr de Bensdorf, a uvršten je u njegov rukopisni atlas koji ima naslov“Marchs und Campement der kayserl. Haubt Armee in Hungarn unter Commando Prince Eugenio vonSavoye den 12. July bis den 6. November Anno 1697.” Plan je objavljen u: Hedviga Dekker, Ðakovo injegova okolica kroz kulturno historijske spomenike, br. 1, Muzej Ðakovštine, Ðakovo, 1959., str. 69;Mirko Markovi}, Kako je izgledalo Ðakovo krajem 17. stolje}a?, “Ðakova~ki list” (Ðakovo), god.XXXII, br. 1016, 27. travnja 1985., str. 3.; Isti, Ðakovo, Hrvatski gradovi na starim planovima ivedutama, AGM, Zagreb, 2001., str. 157.; Isti, Slavonija, Povijest naselja i podrijetlo stanovništva,Golden marketing, Zagreb, 2002., str. 221.

4 Zasigurno se radi o pogrešnom prijevodu.5 Utvrda je imala pet kula, na svakom uglu petougaonika.6 E. êlebi, Putopis, str. 240.7 Tade Smi~iklas, Dvjestogodišnjica oslobo|enja Slavonije, dio II, Zagreb, 1891., str. 308; Ive Maùran,

Popis zapadne i srednje Slavonije 1698. i 1702. godine, Historijski arhiv u Osijeku, Osijek, 1966., str. 94.Izvorni tekst na latinskom glasi: “Hic stiam arx extat, cujus exterior murus est sat utilis et bonus. Intusautem in arce fuit antiquitus ecclesia sat ampla, cujus rudera et de praesenti extant. Domus etiam intusdantur aedificatae ex lingo, in quibus praesidium Suae majestatis sacratissimae milites Germani cum unolaitinantio 30 manent. Exterius autem circum circa arx est fossata, et ab illo tempore a quo Turca ex istispartibus pulsus est, semper in arce praesidium Suae majestatis sacratissimae fuit, et huc usque praesensmanet.”

Na podru~ju sadašnjeg parka nalazila se još jedna kula, koja je podzemnimhodnikom bila povezana s utvrdom. Bila je gra|ena od srednjovjekovne opeke teje vjerojatno i ona sagra|ena prije dolaska Turaka, iako su je Ðakov~ani nazivaliturskom kulom. Zanimljivo je da je nema na spomenutom planu unato~ tome štoje ona kao obrambena kula vojnom crta~u trebala biti zanimljiva, a on je ucrtavaoi neke ve}e spaljene gra|evine. Druga je mogu}nost da su to ostaci jedne oddàmija, i to one na lijevoj strani Sparrovog plana, koja je nacrtana bez krova,izgleda Kaston pašina. Okrugla kula je mo`da bila temelj minareta.

U grad se ulazilo preko jednog oto~i}a sa straàrnicom te pokretnog mosta.Nikola Tordinac u svome knjièvnom djelu navodi da je “ispod zidane kapije,kako se ulazilo desne ruke, vodio hodnik, u koji si mogao u}i, a da niesi moraodvorištem pro}i.”8

Sredinom 18. stolje}a srušen je dio zidina da prilikom gradnje novogabiskupskog dvora posluì kao “kamenolom”9

Ju`ni dio zidina sa kulama dao je srušiti biskup Mirko Raffay u prvojpolovini 19. stolje}a, u vrijeme dogradnje ju`nog dijela dvora prema parku, kojeg

117

Utvrda i prostor budu}eg trga na planu iz 1697. godine.


8 Nikola Tordinac, Ðakova~ki spasovdan, Odabrane crtice i pripoviesti, Matica Hrvatska, Zagreb, 1890.,str. 100.

9 K. Pavi}, Ðakovo u srednjem vijeku, str. 1080.

je on dao urediti. Za vrijeme gradnje Strossmayerove katedrale srušen je preostalidio isto~nog zida i sjeverni dio, s dvije kule (okruglom i osmerokutom). Danaspostoji zapadni dio zida u duìni od oko 40 metara. To je najzna~ajniji sa~uvanisrednjevjekovni ostatak u Ðakovu.

Isto~no od utvrde postojale su dàmija i dvor, prema nekim navodima, Hadìpaše.10 Odmah po odlasku Turaka ona je preure|ena u provizornu crkvu. Kasnijeje na tome mjestu sagra|ena zgrada franjeva~kog samostana, koja je kasnijeadaptirana u biskupsko sjemenište.U drugoj polovini 18. stolje}a sjeveroisto~nood utvrde sagra|ene su ~etiri kanoni~ke kurije, koje su zajedno sa samostanom,biskupskim dvorom i ostacima zidina okruìvali prostor koji je kasnije prerastaou glavni |akova~ki trg.

Tijekom 18. stolje}a opkopi su se zatrpavali jer više nisu sluìli svrsi.Poznato nam je da su još postojali za vrijeme biskupa Petra Baki}a u prvojpolovini 18. stolje}a. Naime, postoji zapis iz 1743. godine, odnosno pritu`bamještana, da je biskup u bijesu poubijao 9 komada svinja, koje su zalutale u šanacoko dvora.11

Prostor ispred biskupovog dvora tijekom 18. stolje}a ome|en je sljede}imzgradama: ~etiri kanoni~ke kurije, franjeva~i samostan (kasnije biskupijskosjemenište), biskupski dvor i dio zidina sa kulom (koje su u 19. stolje}u srušene).

Kada je sredinom 19. stolje}a vršeno numeriranje ku}a u Ðakovu, zgrade natrgu dobile su sljede}e ku}ne brojeve:

-kanoni~ke kurije - kbr. 67-70-biskupijsko sjemenište - kbr. 199-biskupski dvor - kbr. 200.12

Na trgu je bila tr`nica do pedesetih godina 20. stolje}a, kada je preseljena namjesto gdje se i sada nalazi.

118


10 Mirko Markovi}, Ðakovo i Ðakovština, Zbornik Ðakovštine br. 1, JAZU, Centar za znanstveni radVinkovci, knj. III, Zagreb, 1976., str. 239; Nikola Tordinac navodi da je to bila Kaston pašina dàmija.Usp. N. Tordinac, Ðakova~ki spasovdan, str. 203. Hedviga Dekker je smatrala da je ùpna crkva bilaHadì pašina dàmija. Usp. H. Dekker, Ðakovo i njegova okolica kroz kulturno historijske spomenike,str. 72. Izgleda da bi trebalo pomno prou~iti Šadeckijev popis iz 1702. godine i preispitati poloàje nakojima su se nalazile dàmije.

11 Josip Bösendorfer, Kako je došlo do slavonskog urbara 1756. godine?, Rad JAZU, knj. 240, Zagreb,1931., str. 251.

12 Usp. @eljko Lekši}, Numeracija ku}a u Ðakovu iz sredine 19. stolje}a, “Ðakova~ki vezovi”, Jubilarnarevija 1967-1991., Ðakovo, 1991., str. 82.

119

Trg i zgrade oko trga na planu na~injenom vjerojatno 1863.

godine

... i na planu iz 1902. godine.


Trg je još krajem 19. stolje}a nosio naziv po biskupu Strossmayeru13, a taj jenaziv zadrào do danas.

Do 1999. godine na trgu je bila bista J. J. Strossmayera, koju je izradio kiparIvan Meštrovi}. Godine 1999. u povodu dana grada i 760. obljetnice gradapodignut je spomenik Strossmayeru visok 2,3 m izra|en u bronci, kojeg je izradioakademski kipar Marijan Sušac iz Osijeka prema maketi kipara RudolfaValdeca14, koju je ovaj na~inio prije 85 godina.15

Sve zgrade koje okruùju trg su vlasništvo biskupije, ali one nisu sluìlesamo biskupiji, kao što }emo saznati iz historijata svake od tih zgrada.

Biskupski dvor

Prvi redoviti biskup iza oslobo|enja Slavonije od Turaka bio je ÐuroPata~i}, koji je 1703. godine uveden u posjed “tvr|e i mjesta Ðakovo sa ostalimselima i dobrima”.16 Došavši u Ðakovo morao si je sagraditi i svoju rezidenciju.Prva biskupska rezidencija bila je drvena zgrada tik isto~nog tvr|avskog zida, abila je sagra|ena 1706. godine. U toj drvenjari bili su stanovali biskupi Pata~i},Baki} i Tauzi.17

Kada je biskup ôlni} došao u Ðakovo, biskupska rezidencija bila je uprili~no jadnom stanju. U svojoj autobiografiji ovako ju je opisao: “Prigodommoga dolaska ~inilo mi se da prije ulazim u pustinju negoli u biskupskurezidenciju. Sa zapadne odnosno sa sjeverne strane našao sam nekoliko sobica oddrveta, skromno namještenih, nagnutih i ruševnih.”18 Stoga je biskup ôlni}odlu~io sagraditi novu rezidenciju. U autobiografiji je naveo: “(Godine) 1753.

120


13 Vidljivo na planu grada iz 1899. godine, kojeg je na~inio ing. Gašhy. Mjerilo 1:1950. Na planu stoji:“Prerisao iz katastra: indikatio: mapah te pove~ano sa mjerila 1 : 1280 na 1 : 1950 mt: U Ðakovu 25.oùjka 1899. Ing. Gašhy”. Plan je, izgleda, neko} stajao uramljen na zidu u zgradi op}inskogpoglavarstva, a sada se nalazi u Muzeju Ðakovštine.

14 Rudolf Valdec (Krapina, 8. 3. 1872.-Zagreb, 1. 2. 1929.), kipar. Školovao se u Zagrebu, Be~u iMünchenu, a studijski je boravio u Italiji, Rusiji, Njema~koj i Francuskoj. Bio je profesor na Umjetni~kojakademiji u Zagrebu. Radio je ornamentalne ukrase, malu plastiku, portrete, spomenike.

15 V. �esna� Kaselj, Otkriven spomenik Strossmayeru, “Ðakova~ki glasnik” (dalje: ÐG) (Ðakovo), god. VI,br. 107, 13. svibnja 1999., str. 13.

16 Josip Bösendorfer, Crtice iz slavonske povijesti s osobitim obzirom na prošlost ùpanija: krièva~ke,viroviti~ke, poèške, cisdravske baranjske, vukovarske i srijemske te kr. i slob. grada Osijeka u srednjemi novom vijeku, Osijek, 1910., str. 356 (dalje: Crtice iz slavonske povijesti).

17 Isto, str. 358.18 Marin Sraki}, Autobiografija Josipa Antuna ôlni}a, biskupa bosanskog ili |akova~kog, Glasnik arhiva

Slavonije i Baranje 1, Historijski arhiv u Osijeku, Osijek, 1991., str. 40.

latio sam se da uz Bo`ju pomo} iz temelja podignem biskupsku rezidenciju, kakoiz povišene cijene ìrovine, tako, njegovim svetim blagoslovom, u vinogradima idesetini, desetini u ìtu.”19 Nadalje, naveo je da su do 1760. godine, kada je pisaoautobiografiju, podignuti gotovo potpuno glavni zidovi s temeljem od 16 stopa,tri sobe iznutra na donjem katu i ~etvrta za pandure pokraj, a isto tako kuhinja sjednom sobom za poslugu, te smo~nica. Izgradio je jedan podrum ispod srednjegdijela zgrade i drugi manji pod kuhinjom, na gornjem katu tri sobe sa stropom uengleskom stilu, kojem je dodana štokatura, ~etvrtu pokraj, petu sobicu za slugeuz spava}u sobu, šestu dvoranu dosta prostranu, sedmu i osmu uz dvoranu.20 Novidvor, naslonjen na stare zidine, gra|en je u razdoblju od 1753. do 1763. godine.21

ôlni} je bio svjestan da je dvor za ono vrijeme bio vrlo prostran te je naveo:“Mo`da }e se tko od gospode nasljednika ~uditi što sam zamislio previšeprostranu zgradu, ali budu}i da }e prvi gospodin nasljednik ovu zgradurinu lakšedovršiti nego što sam je ja podigao, ako je mo`da zatekne nedovršenu, nadam seda }e moje radove zahvalno primiti, jer i vrlo veliku vrijednost imaju vrloneznatni po~eci (...).”22

ôlni} je isto~nu stranu biskupskog starog dvorca, koji je vjerojatno cijelibio od drveta i naslonjen na stari zid, iskoristio za pro~elni zid rezidencije.23

Zgradu je produìo, kako sam kaè, do tornja.24 Mo`da se to odnosilo na toranj naulazu u utvrdu, te je taj ulaz iskorišten kao ulaz u dvor. Zgrada, naime nije bilasagra|ena do okrugle kule na sjeveroisto~nom uglu utvrde.

I biskup Antun Mandi} je, kako saznajemo u jednom izvješ}u, obnoviobiskupsku rezidenciju.25 Obujam te obnove nije nam poznat.

Dio dvora prema parku sagradio je biskup Raffay u razdoblju 1821.-1822.godine.26

Sadašnji biskupski dvor gra|en je, dakle, postupno u nekoliko razdoblja: 1.biskup ôlni} sagradio je isto~ni dio dvora, naslonjen na stare zidine u razdoblju

121


19 Isto, str. 41.20 Isto, str. 42.21 Marin Sraki}, Va`niji datumi iz povijesti Ðakova, Tre}i nastavak, ÐG, god. I, br. 8, 23. prosinca 1994.,

str.19.22 M. Sraki}, Autobiografija Josipa ôlni}a, biskupa bosanskog ili |akova~kog, str. 42.23 Isto.24 Isto, str. 47.25 Antun Devi}, Istra`ni postupak o Emeriku Karlu Raffayu i Ðakova~koj i srijemskoj biskupiji 1816.

godine, Godišnjak za kulturu, umjetnost i društvena pitanja br. 14/1996., Ogranak Matice hrvatske,Vinkovci, 1997., str. 59.

26 R. Šverer, Bogate zbirke u dijecezanskom muzeju, str. 6.

od 1753. do 1763. godine, prije toga srušivši stari drveni dvor, i 2. dio dvoraprema parku sagradio je biskup Raffay u razdoblju 1821.-1822. godine.27

Nekoliko godina nakon svog dolaska u Ðakovo, biskup Josip JurajStrossmayer je dao urediti sobe u dvoru. Tako je 1852. godine za parketiranje,tapetiranje i dekoraciju utrošio oko 15.000 forinti. Sobe je dekorirao prof. Sturmiz Be~a.28

U sna`nom potresu u oùjku 1884. godine, od svih zgrada biskupijski dvor jebio najviše ošte}en, sa štetom procijenjenom na 10.000 forinti.29 Zidovi na katubili su znatno ispucali, ali mnoge pukotine bile su i od ranijeg potresa iz 1880.godine, a i starije. Najviše je stradao jugoisto~ni ugao zgrade. Taj je dio bioispresijecan mreòm ove}ih pukotina. Tek je manji dio dimnjaka ostaonetaknut.30

Dvor je renoviran više puta. Godine 1909. dovršena je adaptacija s troškomod 56.470 kruna.31

Neispravan dimnjak uzrokovao je poàr 18. velja~e 1959. godine. Brzomintervencijom |akova~kih vatrogasaca poàr je ugašen. U spomenici vatrogasnogdruštva stoji da je tada “spašena vrlo vrijedna knji`nica”.32

U rujnu 1991. godine dvor je bio znatno ošte}en krhotinama granata koje supadale uokolo, a i izravnim pogocima po krovu. Stoga je odmah poslije tihdoga|aja dvor renoviran, te u jesen 1994. godine pokriven novim crijepom. Te jegodine Ðakov~anin Ljubomir Buljan (1927.-1999.) poklonio Biskupiji za obnovudvora, kako je rekao autoru, iznos od 97.000 DEM (njema~kih maraka). Tijekom1998. godine bilo je renoviranje salona. U to vrijeme je u no}i izme|u 12. i 13.listopada izvršena provala, te je došlo do poàra koji je uništio tek renoviranedekoracije.33

Pred dolazak svetog oca pape 2003. godine popravljeno je i oli~eno pro~eljena kojem su do tada bili vidljivi tragovi rata.

122


27 R. Šverer navodi tri faze gradnje, sa vremenskim razdobljima gradnje, sa kojim navodima se ne moèmou potpunosti sloìti. Prije svega, od Pata~i}evog dvora nije ostalo ništa, jer je bio od drveta, a dao ga jesrušiti biskup ôlni}. Usp. R. Šverer, Bogate zbirke u dijecezanskom muzeju, str. 6.

28 (Milko Cepeli}-Matija Pavi}), Josip Juraj Strossmayer biskup bosansko-|akova~ki i sriemski god.1850.-1900., Zagreb, 1900-1904., str. 908.

29 Gjuro Pilar, Djakova~ki potres dne 24. oùjka 1884., Pretiskano iz LXXVIII. knjige Rada JAZU, Zagreb,1886., str. 27.

30 Isto, str. 25.-26.31 XXIV. Izvješ}e upravnog odbora ùpanije viroviti~ke, za vrieme od 1. sie~nja do 31. prosinca 1909.

Osijek, 1910., str. 174.32 Branko Špehar st.-Branko Špehar ml.-Ivan Grizak, Spomen knjiga u povodu proslave 125-e obljetnice

DVD Ðakovo, Ðakovo, 1997., str. 84.33 V. �esna� Kaselj, Provalnici zapalili rezidenciju |akova~kih biskupa, ÐG, god. V., br. 93, 15. listopada

1998., str. 3; Mirko ]uri}, Nepoznati provalnik zapalio salon |akova~kog biskupskog dvora, “Slavonskinarodni kalendar 1999", str. 110.

Katedrala

Unutar zidina je neko} krajem srednjeg vijeka stajala stara |akova~kakatedrala sv. Petra. Kada je papa Gregorije IX. potvrdio Kolomanovu darovnicu1239. godine, kojom bosanski biskupi dobivaju razne posjede, izme|u ostalog iposjed Dyaco, naloìo je Dominikancima da predaju bosanskom biskupu savnovac što ga je 1233. ban Ninoslav poklonio za gradnju nove stolne crkve sv.Petra. Taj je novac bio namjenjen gradnji nove stolne crkve sa kaptolom,posve}en sv. Petru u ùpi Vrhbosni u mjestu Brdu (Bla`je).34 Zasigurno je utrošenu gradnju nove crkve sv. Petra u Ðakovu. Ukoliko se odmah prišlo gradnji podolasku bosanskih biskupa, crkva sv. Petra je zasigurno starija negoli nam kazujustare isprave. Naime, u ispravama se spominje tek 1355. godine.35

Oslobo|enje od turske vlasti katedrala je do~ekala bez krova, što je uo~ljivona Sparrovom planu iz 1697. godine. Biskup Nikola Ogrami}, prvi biskup uÐakovu po izgonu Turaka, za katedralu je imao ùpnu crkvu uz franjeva~kisamostan, a stanovao je u jednoj maloj ku}i pokraj crkve.36 Biskup Pata~i}tako|er nije imao svoje katedrale te je tako|er obavljao slu`bu u ùpnoj crkvikoja je sluìla i kao katedrala, kraj koje je i stanovao. Na ruševinamasrednjovjekovne katedrale ubrzo je, prema navodima Bösendorfera, sagradio1708./09. godine novu stolnu crkvu, posve}enu na dan sv. Petra i Pavla.37

Me|utim, vjerojatno je tada samo obnovljena stara katedrala. U razdoblju izme|u1716. i 1725. godine biskup Baki} je produìo stolnu crkvu, nad sakristijomsagradio oratorij, te crkvu opskrbio posu|em.38 Budu}i da je bio zauzet gradnjombiskupske rezidencije, biskup ôlni}, nije mogao, ukrasiti katedralu kao što jeèlio, kako navodi u autobiografiji. Ipak je 1760. godine podigao toranj uz bok,odnosno na uglu biskupskog dvora, kako navodi, “za ovu još uvijek pustoš dostaelegantan”. Iste godine postavio je zvono od 500 kilograma, budu}i da je zatekaosamo tri zvona i to obješena na zid bez ikakvog tornji}a, a sva tri zajedno jedva suprelazila 300 kilograma. Nabavio je razne stvari potrebne katedrali. Naru~io jeveliki oltar od gipsa za 1300 forinti, koji je dovršen 1762. godine. Pobrinuo se dase podigne oratorij, da bude pristupa~an ulaz iz sobe za popodnevni odmor, s dva

123


34 Vjekoslav Klai}, Poviest Bosne, do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882.1, Svjetlost, Sarajevo, 1990.2, str.74.

35 K. Pavi}, Ðakovo u srednjem vijeku, str. 1080.36 Stjepan Bäuerlein, Biskup Nikola Ogrami} Olov~i}, Posebni otisak iz revije “Croatia Sacra”, br. 22,

god.XIII.-XIV., str. 23.37 J. Bösendorfer, Crtice iz slavonske povijesti, str. 356.38 M. Sraki}, Va`niji datumi iz povijesti Ðakova, str. 19.

prozora.39 Ta je stara katedrala srušena u studenom 1880. godine40, nakon gradnjenove katedrale.

Prije gradnje nove katedrale uklonjeni su sjeverozapadni ostaci zidina sadvije kule, te je nova katedrala sagra|ena uz biskupski dvor. Dao ju je sagraditibiskup Josip Juraj Strossmayer. Gra|ena je od 1866. do 1882. godine. Osnovu zanjezinu gradnju izradio je be~ki arhitekta Karlo Roesner, a izvedbom jerukovodio arhitekt Friedrich Schmidt. Unutrašnjost su oslikali freskama otac i sinAleksandar i Ljudevit Seitz, sljedbenici njema~ke slikarske škole tzv.“Nazarenaca”. Stolna crkva je bila sve~ano posve}ena 1. listopada 1882.godine.41

Katedrala je doìvjela više raznih ošte}enja. Ubrzo nakon izgradnje uÐakovu se 24. oùjka 1884. godine osjetio jak potres. Katedrala sre}om tada nijepretrpila znatnija ošte}enja. Jedan od manjih tornji}a izgubio je rozetu, koja jepala na tlo.42 Nastalo je nekoliko malih pukotina. Tada je ustanovljeno da sulukovi oko kupole tako|er pukli, ali to je bilo vjerojatno posljedica sjedanjakupole. Sli~no se usljed sjedanja jednog tornja raspucao zid ju`ne la|e.43

Godine 1933. bio je poàr, u kojem su izgorjele orgulje, te uništene nekefreske i rozeta. Na po~etku Drugog svjetskog rata, u travnju 1941. godine,katedrala je bila ošte}ena granatama, od strane Jugoslavenske kraljevske vojskekoja se povla~ila kroz Ðakovo, a koju su izvjesne skupine nastojale razoruàtipucaju}i sa katedrale.

Prilikom potresa 1964. godine katedrala je pretrpjela lakša ošte}enja.Obnovljena je u razdoblju od 1964. do 1966. godine.

I u rujnu 1991. godine katedrala je bila ošte}ena krhotinama granata odstrane Jugoslavenske narodne armije, koje su bile ispaljene iz vojarne uDra~icama.

124


39 M. Sraki}, Autobiografija Josipa ôlni}a, biskupa bosanskog ili |akova~kog, str. 44.40 Milko Cepeli}, Djakova~ka groblja, Tiskom biskupijske tiskare u Djakovu, Ðakovo, 1916., str. 15.41 M. Markovi}, Ðakovo i Ðakovština, str. 229-230. Zna~ajnija djela o |akova~koj katedrali su: J. J.

Strossmayer, Stolna crkva u Djakovu, Zagreb, 1874.; F. Ra~ki, Stolna crkva u Djakovu, Vienac, te~. VI,Zagreb, 1874.; G. Tondini, La cattedrale di Diakovar, Firenze, 1884.; N. Maši}, Stolna crkva u Djakovu,JAZU, Prag, 1900.; M. Cepeli}, Stolna crkva djakova~ka, Djakovo, 1915.; I. Rogi}, Kroz djakova~kukatedralu, Djakovo, 1915.; I. Rogi}, Katedrala u Djakovu, Osijek, 1932.; R. Šverer, Vodi~ krozkatedralu-baziliku u Ðakovu, Ðakovo, 1970.

42 Gj. Pilar, Djakova~ki potres, str 28.43 Isto, str. 26.

Zgrada biskupijskog sjemeništa

Na ovom mjestu neko} su u vrijeme turske vladavine stajali mošeja i dvorHadì paše. Nakon povla~enja Turaka, po~etkom 18. stolje}a dao je biskupNikola Ogrami} preurediti dàmiju u provizornu crkvu, a uz crkvu je sagradiosvoj dvor.44 Crkvu je kasnije opremio Ivan Grli~i}, prvi |akova~ki ùpnik, uzpomo} biskupa Pata~i}a. Bila je to privremena katedrala bosanskog biskupa.45

Biskup Ðuro Pata~i} (biskup 1703.-1716.) je 1706. godine u Ogrami}evoj crkviposvetio dva oltara.46

Nakon dolaska u Ðakovo 1703. godine, i biskup Ðuro Pata~i} je vršio slu`buu ovoj crkvi, a kraj nje je i stanovao, prije nego li si je sagradio novi dvor ikatedralu. Biskup Pata~i} je franjevcima Bosne Srebrene povjerio ùpu uÐakovu. U tu svrhu izdao je dvije darovnice Provinciji Bosni Srebrenoj 1710.godine.47 Pata~i} je dao srušiti ove objekte, a uz njegovu pomo} je od 1711. do1714. godine ovdje sagra|en franjeva~ki samostan, dovoljno prostran da u njemustanuje ~etrnaest franjevaca.48 Novi samostan bio je ve}a drvena prizemnica,gra|ena u ~etverokutnoj osnovici s karakteristi~nim samostanskim dvorištem ibunarom u sredini. U Ðakovo su tada preselili franjevci iz Kopanice, koji supobjegli iz Modri~a 1684. godine.49 Bio je dovršen do prolje}a 1714. godine.50 Unovi samostan su se uselili 1715. godine.51

Uz taj samostan podigao je biskup Pata~i} i samostansku crkvu BlaèneDjevice Marije.52 Godine 1743. podignut je u toj crkvi veliki oltar.53 Tim jeoltarom zamijenjen onaj iz 1706., a stajao je sve do 1904. godine.54 Crkva jeobnovljena 1763. godine. Tada je dobila novo pro~elje i zidani kor umjestonegdašnjeg drvenoga, novo krovište i krov, te natkriven prolaz od samostanskih

125


44 Matija Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu. 1806.-1906., Tisak bisk. tiskare u Djakovu, Ðakovo,1911., str. 31; S. Bäuerlein, Biskup Nikola Ogrami} Olov~i}, str. 23.

45 M. Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu, str. 31.46 Glavni oltar posve}en je Marijinom Bezgrešnom Za~e}u, a bo~ni oltar sv. Barbari. M. Pavi}, Biskupijsko

sjemenište u Djakovu, str. 31; Emanuel Hoško, Višestoljetno djelovanje franjevaca u Ðakovu(1347.-1806.), Diacovensia, teološki prilozi, god. III., br. 1, Ðakovo, 1995., str. 382.

47 E. Hoško, Višestoljetno djelovanje franjevaca u Ðakovu, str. 382.48 Isto, str. 383.49 J. Bösendorfer, Crtice iz slavonske povijesti, str. 358; M. Markovi}, Ðakovo i Ðakovština, str. 179-180.;

E. Hoško, Višestoljetno djelovanje franjevaca u Ðakovu, str. 384.50 M. Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu, str. 32.51 M. Markovi}, Ðakovo i Ðakovština, str. 180 i 239.52 Isto, str. 180.53 M. Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu, str. 33; M. Sraki}, Va`niji datumi iz povijesti Ðakova, str.

19; E. Hoško, Višestoljetno djelovanje franjevaca u Ðakovu, str. 386.54 M. Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu, str. 33.

vratiju do nove sakristije.55 Biskup ôlni} je darovao 1767. godine novi oltar.56

Bo~ni oltar sv. Krià podignut je 1777. godine, a izradio ga je rezbar Josip Lang.57

Godine 1753. izgra|ena je zgrada novog samostana.58 Godine 1800. i 1805.mijenjan je krov na samostanu iako je ve} tada bilo govora o premještanjufranjevaca iz Ðakova u Brod.59

Ðakova~ki biskup Matej Franjo Krtica (biskup 1774.-1805.) zapo~eo je1804. godine pripreme za gradnju Bogoslovnog sjemeništa u Ðakovu, no umro jeve} idu}e godine. Još za njegova ìvota usprotivio se gradnji |akova~ki Stolnikaptol smatraju}i da su i lokacija i veli~ina zgrade nepogodni i da bi toj svrsi boljeodgovarao, uz neke preinake i dogradnje, franjeva~ki samostan u Ðakovu.60

Kraljevskim nalogom odre|eno je da se franjeva~ki samostan u Ðakovu sasvim njegovim pripadnim imanjima prenamjeni u sjemenište za budu}esve}enike, te ujedno prilagodi za iznemogle sve}enike i ku}no osoblje. Ujedno jeodre|eno da }e franjevcima biti nadokna|ena protuvrijednost svih dobara što suih imali u Ðakovu, dijelom u novcu, a dijelom u gotovu novcu iz crkvenezaklade.61 Od nov~ane naknade odre|eno je 11.500 forinti.62 Zadnji obrok je|akova~ki biskup predao 1808. godine.63

U rujnu 1806. godine franjevci su premješteni u Brod, a odmah nakonnjihovog odlaska zgrada je preure|ena u biskupsko sjemenište. Sjemenište jeotvoreno u studenom 1806. godine, sa 53 |aka.64 Bilo je to u vrijeme kada jebiskup bio Antun Mandi} (biskup 1806.-1815.).

Zgrada sjemeništa sluìla je i u druge svrhe. U ratnoj 1849. godini vojnozapovjedništvo podnijelo je zamolbu da se kleri~ki odjel zgrade ustupi zavojni~ku bolnicu, jer se u hrvatskoj vojsci pojavila kolera i druge bolesti. Tako je

126


55 E. Hoško, Višestoljetno djelovanje franjevaca u Ðakovu, str. 387.56 Isto, str. 388.57 Isto.58 Isto, str. 387; Zapis na lijevoj plo~i povrh ulaznog stepeništa. Prijevod plo~e s latinskog vidi u: I.

Germovšek, Natpisi na spomenicima u Ðakovu, str. 180.59 E. Hoško, Višestoljetno djelovanje franjevaca u Ðakovu, str. 392.60 Marin Sraki}, Antun Mandi}, biskup, realizator školskih reforma u Hrvatskoj, u: Zbornik radova o

Marijanu Lanosovi}u, JAZU, Zavod za znanstveni rad Osijek, Osijek, 1985., str. 91.61 Josip Barbari}, Kronika franjeva~kog samostana u Brodu na Savi II (1806-1833), Slavonski Brod, 1977.,

str. 9.62 Isto, str. 11.63 Isto, str. 53.64 E. Hoško, Višestoljetno djelovanje franjevaca u Ðakovu, str. 392.

te godine pored bolnice u vojarni postojala bolnica i u zgradi sjemeništa.65 Obolnici doznajemo i iz pisma biskupa Strossmayera od 15. kolovoza 1849. godineupu}enog Andriji T. Brli}u66, kojemu je pisao: “Sjemenište |akova~ko za (neko)vrijeme preobrazito je u bolnicu. Dobro bi bilo, da se tako|er i neke ispra`njenekanoni~ke i spahinske ku}e u tu ~ovje~nu svrhu obrate. To smo bra}i našoj, kojakrv svoju na bojištu liju, du`ni.”67 U jesen 1849., još dok je ovdje bila vojni~kabolnica, došlo je do po`ara gospodarskih zgrada, koji je zaprijetio i samoj zgradisjemeništa.68

Nakon što je dovršena gradnja katedrale, 1882. godine prenijeti su iz starekripte u ovoj zgradi posmrtni ostaci biskupa ^olni}a, Krtice, Mandi}a, Rafaja,Su~i}a i Kukovi}a, u novu kriptu u katedrali.69

U sna`nom potresu 1884. godine, zgrada sa crkvom je bila znatno ošte}ena.Zbog pukotina su lukovi u zgradi bili poduprti,70 a valjalo je poduprijeti i ju`ni zidzgrade.71 Poslije potresa zgrada je obnavljana više puta, a naro~ito 1893. i 1903.godine, brigom biskupa Josipa Jurja Strossmayera.72 Godine 1893. nasjemenišnoj zgradi je podignut drugi kat, profesorski dio preure|en je zabogoslove, a za profesore preure|eno je bivše franjeva~ko sjemenište.73 Te jegodine, 11. listopada, sjemenište sa crkvom posjetio tadašnji ban DragutinKhuen-Hedervari.74 Godina 1903.-4. obnovljeno je cijelo zdanje ”iz vana i iznutra”.75 Krajem 1904. godine postavljen je novi oltar.76

Stara zgrada sjemeništa je srušena u prolje}e 1912. godine.77 Nova, koja isada stoji, podignuta je 1913. godine za biskupovanja Ivana Krapca (biskup

127


65 M. Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu, str. 196.66 Andrija Torkvat Brli} (1826.-1868.), bio je odvjetnik i bilje`nik u Osijeku, te neko vrijeme vlastelinski

direktor u Ðakovu.67 Ferdo Šiši}, Josip Juraj Strossmayer, dokumenti i korespondencija, knjiga I, JAZU, Zagreb,1933., str. 56.68 M. Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu, str. 197.69 Isto, str. 312.70 Gj. Pilar, Djakova~ki potres, str. 25.71 Isto, str. 26.72 Zapis na lijevoj plo~i povrh ulaznog stepeništa.73 Marin Sraki}, Stolni kaptol bosanski ili |akova~ki i srijemski u Ðakovu, Diacovensia, Teološki prilozi,

Teologija u Ðakovu, god. III., br. 1, Ðakovo, 1995., str. 280.74 M. Pavi}, Biskupijsko sjemenište u Djakovu, str. 307.75 Isto, str. 308.76 Isto, str. 318.77 Tom je prigodom bilo i nesre}a. Usp. Nesre}a kod rušenja sjemeništa, “Djakovština” (Ðakovo), list za

politiku, trgovinu, obrt i gospodarstvo, god. I., br. 50, 21. travnja 1912. “Prekju~er bili su radnici, kojiruše staru sjemenišnu zgradu, zaposleni skidanjem rogova i greda. Tom prilikom izmaknula se jednagreda, te zahvatila ruku radnika Franje Ratkovi}a. Kako ~ujemo, razmrskala mu je cijelo desno zapješ}e.”

1910.-1916.), koji je znatno pomogao gradnju. Zgrada je krajem 1912. godinebila pod krovom.78

Nacrte je na~inio zagreba~ki arhitekta Dioniz Sunko.79 On je zgraduzamislio kao “dvokatnicu u modernom baroknom slogu, u kojem je sagradjen ibiskupski dvor djakova~ki, te }e obje zgrade biti arhitektonska cjelina”.80 Sunkonavodi da su glavni principi kod projektiranja bili sljede}i: “U zgradi imalo se jesmjestiti pp. 70 klerika i to pp. 40 bogoslovaca i 30 gimnazijalaca VII. i VIII.razreda, nadalje je valjalo smjestiti 7 stanova za profesore, stan za rektora, teprostorije za osoblje ku}anstva, koje se sastoji od 10 koludrica s jednom

128

Nacrt zgrade biskupijskog sjemeništa kojeg je na~inio zagreba~ki arhitekt

Dioniz Sunko.


78 Gradnja sjemeništa, “Djakovština”, god. II., br. 92, 22. prosinca 1912., str. 1.79 Dionis Sunko (Sisak, 1879.-Zagreb, 1935.), arhitekt. Studirao je u Karlsruheu u Njema~koj. Stvaralaštvo

mu je u rasponu od sjevernonjema~kog Jugendstila do ekspresivne art-deco figuracije. Projektirao jeizme|u ostalog hotele Esplanade i Dubrovnik u Zagrebu, kino u Osijeku, sjemenište u Ðakovu, Sokolskidom u Bjelovaru. Osim u Hrvatskoj, projektirao je reprezentativne zgrade banaka i hotela u Sarajevu,Banja Luci i Beogradu.

80 “Djakovština”, god. I, br. 37, 7. prosinca 1912., str. 1-2. Sunkov opis zgrade objavljen je 1914. godine u~asopisu “Inènjer”. Usp. Dioniz Sunko, Biskupsko sjemenište u Ðakovu, “Inènjer”, Vijesti Hrvatskogdruštva inènjera i arhitekta u Zagrebu, Društva inènjerjev v Ljubljani i Društva inènjera i arhitekta uKraljevini Dalmaciji, god. XXXV, br. 4, Zagreb, 1. travnja 1914., str. 51.-56.

glavaricom i od šest sluga. Zgrada imala se je providiti centralnim ogrjevom,vodovodom tople i mrzle vode, te elektri~nom rasvjetom.”81

Sunko navodi da je `eljezni kri` na tornju kapele jedini ostatak starogsjemeništa. To je bogato kovani kri` u baroknom obliku iz 17. stolje}a, novopozla}en kojemu je na~injena nova jabuka od bakrenog lima. Nadalje navodi daje zgrada osnovana u modernom gra|evnom obliku, ali glavnim obilje`jemnaginju oblici na barokni slog, jer je time omogu}eno dovesti zgradu u sklad sbiskupskim dvorom. Cjelokupni troškovi iznosili su 500.000 kruna. Kod gradnjesu bile zaposlene uglavnom zagreba~ke tvrtke. Kalda i Štefan, arhitekti i graditeljiu Zagrebu dostali su na javnoj jeftimbi zidarske i betonske radnje. Kiparskeradnje izveo je kipar J. Sunko u Zagrebu.82

Gledaju}i nacrte zgrade uo~ava se da nije na~injeno sve što je predvi|eno.Naime, nema kipova na stupovima kod ulaznih vrata, kako je to u nacrtu.

Iz |akova~kog tiska “Djakovština” saznajemo da su izvo|a~i radova biliarhitekti Stefan i Kalda, pod upravom ing. Radi~evi}a.83

Nakon Drugog svjetskog rata u zgradi sjemeništa bila je smještena vojnabolnica, a kancelarija bolnice bila je u susjednoj kanoni~koj kuriji.84

Godine 1972. dio zgrade je pretrpio po`ar.Na pro~elju zgrade se nalazi plo~a koja ozna~ava arhitekta, na kojoj stoji

natpis:

ARHITEKTD. SUNKO

Godina 2000. i 2001. izvršeno je renoviranje dijela zgrade.

Kanoni~ke kurije

Strossmajerov trg sa isto~ne strane zatvaraju ~etiri kanoni~ke kurije. Prema

129


81 D. Sunko, Biskupsko sjemenište u Ðakovu, str. 51.82 Isto, str. 56.83 Gradnja sjemeništa, “Djakovština”, n. dj, str. 1.84 M. Sraki}, Stolni kaptol bosanski ili |akova~ki i srijemski u Ðakovu, str. 258.

staroj numeraciji ku}a iz sredine 19. stolje}a imale su brojeve od 67 do 70.85

Najstarija od njih je ona uz sjemenišnu zgradu, koja je gra|ena 1776. godine.Idu}a do nje sagraðena je 1782. godine, a zadnje dvije krajem 18. stolje}a. Poticajza njihovu izgradnju bila je povelja Marije Terezije od 1773. godine izdanapovodom sjedinjenja Bosanske i srijemske biskupije. U povelji se navodi da se uÐakovu osniva stolni kaptol sa ~etiri kanonika i da se za njihovo uzdràvanjepoklanja gospoštija Kaptol kod Poège.86 Još 1725. godine je biskup Baki} traìood cara Karla VI. kaptol sa ~etiri kanoni~ka mjesta.87 Godine 1776. u Ðakovodolaze prvi kanonici, a to su bili Pleše iz Piškorevaca, Korpar iz Sota, Andres izSemeljaca i Roka iz Vaca.88 Biskup Matej Krtica predao je kanonicima prve trikurije 30. lipnja, a ~etvrtu 1. listopada 1777. godine.89 Osim ove ~etiri, postojalesu još tri kanoni~ke kurije, dvije u ðakova~koj glavnoj ulici i jedna u ulici MatijeGupca br. 1., a osmom kanoniku nije bila potrebna kurija jer je kao rektorsjemeništa imao svoj stan.90

Poslije Drugog svjetskog rata, krajem pedesetih godina 20. stolje}a isto~nidijelovi dvorišta kanoni~kih kurija su oduzeti, te iskorišteni za izgradnju tristambene zgrade u ulici Augusta Cesarca.

Od 1987. do 1989. godine sve ~etiri kurije su obnovljene. Voditelj radova naobnovi bio je mons. Antun Jarm.91 Poslije obnove dvije zapadne kurije ugovoromsu predane na upotrebu ùpi Svih Svetih u Ðakovu za ùpni ured i stanoveùpnika i ùpnog vikara.92 Pro~elja su im bile znatno ošte}ene u rujnu 1991.godine od krhotina granata koje su padale po trgu ispaljenih iz vojarne JNA“Dra~ice”.

Biskup J. J. Strossmayer, a poslije njega biskup Ivan Krapac (biskup1910.-1916.), planirali su postoje}e kurije na trgu srušiti, proširiti trg sve do nizaku}a na isto~noj strani Ulice A. Cesarca, te ovdje sagraditi nove kurije. Naime, utom nizu ku}a nalazile su se tri biskupijske ku}e i tri privatnih vlasnika, koje jebiskup namjeravao otkupiti i odmah ih srušiti zajedno s biskupijskim ku}ama i natom mjestu izgraditi tri reprezentativne jednokatne kurije za sve kanonike.Smatralo se da bi tako Ðakovo dobilo lijep i prostran trg pred katedralom, te da bi

130


85 Op}inski sud u Ðakovu, Zemljišno knji`ni odjel (dalje: ZKO), zemljišno knji`ni uloàk (dalje: z. k. ul.)61. Kao vlasnik upisan je “Kaptol u Djakovu”.

86 M. Markovi}, Ðakovo i Ðakovština, str. 239.87 M. Sraki}, Va`niji datumi iz povijesti Ðakova, str. 19.88 Isto.89 M. Sraki}, Stolni kaptol bosanski ili |akova~ki i srijemski u Ðakovu, str. 257.90 Isto.91 Isto, str. 258.92 Isto.

se kaptol riješio starih, dotrajalih, vla`nih kurija.Ve} su bili gotovi i nacrti, koji se~uvaju u Arhivu stolnoga kaptola.93

Ove kanoni~ke kurije su zašti}ene kao spomenik kulture.94

Strossmayerov trg br. 1

Ova je kurija bila predana na upotrebu prvom prepozitu Ðuri Andresu.Nakon smrti kanonika Petra Pejaki}a (1943.) ostala je kurija neko vrijeme prazna,te ju je tijekom Drugog svjetskog rata zauzela vojska. Kada je na zahtjev VladeNarodne Republike Hrvatske biskupijska zgrada u Preradovi}evoj uliciustupljena za smještaj Poljoprivredne škole, preseljena je iz nje Biskupijskatiskara i smještena u lijevo krilo ove kurije.95 Nakon nacionalizacije Biskupijsketiskare, osnovana je gradska tiskara “Tipografija”, koja je zauzela i drugi diokurije i ostale dvorišne zgrade, ali je sklopila ugovor s biskupijom o mjese~nojnajamnini. Ugovor s “Tipografijom” raskinut je 1986. godine, te je ona sljede}egodine napustila ovu zgradu. Na zgradi je bila i spomen-plo~a. Sa preseljenjem“Tipografije” u ulicu A. Star~evi}a, premještena je i ta plo~a.


Ova je kurija bila predana najprije Ðuri Pleše. U 20. stolje}u, poslije smrtikanonika dr. Jakše Pliveri}a, u njoj je ìvio mons. dr. Zvonimir Markovi},kanonik i profesor. Budu}i da je zgrada bila u vrlo trošnom stanju, kanonikMarkovi} ju je uredio uloìvši i mnogo vlastitih sredstava. On je unutrašnjostukrasio stilskim drvenim rezbarijama i lamperijom. Prigodom ure|enja kurija savtaj ukras i rezbarija je odba~ena. I ta je kurija predana na upotrebu ùpi Svih

131


93 Isto, str. 260.94 ZKO, z. k. ul. 61. Upisano je: “Na temelju prav. rješenja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika

kulture u Osijeku od 17. XII 1976. i od 1. VIII 1977. br. Up-I-03-90/3-76 AU/DJ zabiljeùje se, dastambene zgrade (kurije), sagra|ene na k~.br. 697, 698, 701 i 703 imaju svojstvo spomenika kulture, te dasu upisane u reg. spomenika pod br. 557, a granice podru~ja zašti}enih objekata obuhva}a prostorunaokolo spomenika t. j. kat. ~estice na kojima se nalaze zašti. objekti.”; Zbirka isprava br. Z-1553/1977.

95 M. Sraki}, Stolni kaptol bosanski ili |akova~ki i srijemski u Ðakovu, str. 257.

Svetih i u njoj stanuju `upnik i `upni vikar.96


Ova kurija je bila predana najprije Josipu Andresu. U novije vrijeme u njojsu od kanonika stanovali Matija Pavi} (1915.-1929.), zatim dr. Andrija Spiletak(1930.-1941.), potom Ivan Se~kar (1946.-1962.). Nakon toga je kurija predana naupotrebu Sjemeništu, jer su neki kanonici ostali stanovati u sjemenišnoj zgradi.Tu su stanovali ]iril Kos i dr. Ivan Kopi}, a kasnije mons. Gejza Varga. U njojdanas stanuju dr. Nikola Dogan, dr. Slavko Platz i mons. Antun Jarm.97


U kuriji uz Bogoslovno sjemenište, prvi kanonik koji je u njoj stanovao bioje dr. Ivan Roka, a posljednji Mijat Senc, koji je umro 1926. godine. Iako je nakonnjegove smrti ona bila dodjeljena nekim kanonicima, oni nisu u njoj stanovalizbog vrlo lošeg stanja. Da kurija ne ostane prazna i zbog velike nestašice stanova,bila je iznajmljena privatnim strankama, a kratko vrijeme nakon toga za uredskeprostorije poreznog ureda. Nakon Drugog svjetskog rata porezni je ured ukinut, akuriju je okupirala vojska za kancelarijsko uredovanje vojne bolnice koja je bilasmještena u zgradi Bogoslovnog sjemeništa. Nakon prestanka rada vojne bolnicekuriju je bez privole Kaptola Mjesna stambena zajednica dodijelila Zavodu zasocijalno osiguranje. Godine 1965. zgrada je bila ispra`njena i predanaBiskupskom ordinarijatu koji je, sve do ure|enja, u nju smjestio umirovljenesve}enike. Danas u njoj stanuju mons. dr. Andrija Šuljak i mons. Petar Ara~i}.98

132


96 Isto, str. 25897 Isto.98 Isto, str. 258-259.

STROSSMAYER SQUARE – THE OLD CITY NUCLEUS

SUMMARY

This article describes the emergance of the old center of the town of Ðakovoconsisting of the present Strossmayer square. For all the buildings whichexisted inth epast and which sstand on the square today there is a detailed hi-storical development given in the article- from the time of their construc-tion over reconstruction works they have experienced and their historicaldevelopment up to the present days. The article is based on scientific rese-arch, newspaper articles , land register files and other sources..

133


GRA\A134

UDK 352:282 (497.5 \akovo) (093.2) "1889/1885"

324 (497.5 \akovo) (093.2) "1889/1885"

Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim odnosima javne uprave iKatoli~ke crkve te o nali~ju saborskihizbora u Ðakovu (1884.-1885.)

Stjepan Matkovi}Hrvatski institut za povijest, Zagreb

U ovome je ~lanku autor, na temelju arhivskih dokumenata iz Hrvatskogdràvnog arhiva u Zagrebu, opisao i raš~lanio dvije pojave iz javnog ìvotau Ðakovu. Rije~ je o sporu izme|u tijela podùpanijske uprave i Ðako-va~ke biskupije u pogledu pravnokaznene nadle`nosti nad polaznicima|akova~kog sjemeništa. Manjim dijelom autor se tako|er bavi dokumenti-ma lokalne uprave koji izvješ}uju hrvatskog bana o predizbornim kretanji-ma u |akova~kom izbornom kotaru i nastoje utjecati na izborne rezultate.

Dolaskom Dragutina Khuena-Hédervárya na mjesto bana KraljevineHrvatske i Slavonije, krajem 1883. godine, otvorena je nova stranica u hrvatskojpovijesti. Khuenova gotovo dvodesetljetna epoha banovanja ostavila je duboketragove. S jedne strane, zapo~eo je val gospodarskog oporavka, koji je, okon~avšiposljedice teške financijsko-agrarne krize iz prve polovice 1870-ih godina,pripomogao mnogim preobrazbama odnosa u hrvatskome društvu. S drugestrane, zaoštrena su kretanja u politi~kim odnosima, što je pogodovalo sveizraènijem sukobljavanju vlasti i oporbenih skupina, kako onih saborskih tako ionih izvansaborskih. To zaoštravanje bilo je jednim dijelom i odraz sukobljavanjakatoli~ke vjere s liberalnim svjetonazorima. Radilo se o pitanju odvajanja Crkve

137

ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim(2003.) str. 137-158 odnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju

saborskih izbora u Ðakovu (1884.-1885.)

od dràve, koje je utjecalo na lomove tradicionalnog poretka i sna`niji prodorosvjetovljavanja društva.

U ovome tekstu ukazuje se, ve}im dijelom na temelju prvih desetdokumenata, na sukob izme|u zemaljskih vlasti i predstavnika Katoli~ke crkvena |akova~kom podru~ju. To nije bio samo sporedan, marginalni sukob.Zemaljsku vlast, koju je u ovom slu~aju legitimno zastupao |akova~ki podùpanSlavko Cuvaj1, obiljeàva u to vrijeme prijanjanje uz liberalnu ideologiju bezdemokratskih primjesa. Khuenova Narodna stranka u Banskoj Hrvatskoj bila jeusko povezana s vladaju}om Liberalnom strankom u Ugarskoj, na ~ijem ~elu jebio utjecajni Kálmán Tisza (ugarski ministar predsjednik od 1875. do 1890.). Utoj eri zavladala je oštra borba oko tuma~enja crkvenopravnih odnosa, koja }ekulminirati tijekom 1890-ih godina, kada su vladaju}i ugarski liberali uspjelidonijeti zakone o uvo|enju gra|anskog braka, gra|anskih matica i op}oj slobodivjeroispovijesti.2 Na suprotnoj strani nalazila se institucija Ðakova~ke biskupije,u kojoj je glavnu rije~ imao biskup Josip Juraj Strossmayer. Biskup nije bio samocrkveni visokodostojanstvenik, poznat širom svijeta zbog svojih znamenitihteoloških rasprava, nego je bio i jedna od vode}ih figura oporbene Neodvisnenarodne stranke (NNS). Njegov rad u stranci nije bio više o~igledan jer se nakonrevizije Hrvatsko-Ugarske nagodbe (1873.) gotovo posve povukao iz javnogpoliti~ko-strana~kog ìvota. No, i dalje je financijski podupirao NNS i davaoodre|ene savjete koji su usmjeravali pravac djelovanja te stranke. Premda se uhrvatskoj historiografiji ~esto pisalo o liberalnom katolicizmu Strossmayerovogkruga, novija istraìvanja teè redifiniranju te ideološke oznake. Slu~aj sporaizme|u lokalnih, gra|anskih vlasti u Ðakovu i Ðakova~ke biskupije potvr|uje~injenicu da je Strossmayer ~vrsto stajao uz tradicionalna crkvena gledišta, kojisu u mnogim pitanjima bila suprotna liberalnim svjetonazorima o nu`nojsekularizaciji dràve i društva.

U središtu spora izme|u podùpana i Ðakova~ke biskupije našlo se pitanjetuma~enja jurisdikcije nad sporovima u kojima su bili uklju~eni katoli~kisjemeništarci ili sve}enici. Strossmayer se pozivao na odredbe Konkordata iz1855., nastalog u vremenu neoapsolutizma, koji je regulirao odnose izme|uKatoli~ke crkve i Habsburške Monarhije.3 U tom ugovoru izme|u rimskog pape i

138

S. Matkovi}: Dokumentarni prilozi o pravno-politi~kim ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINEodnosima javne uprave i Katoli~ke crkve te o nali~ju (2003.) str. 137-158saborskih izbora u Ðakovu (1884.-1885.)

1 Više pojedinosti o njemu u: Mirjana GROSS, “Slavko Cuvaj”, Hrvatski biografski leksikon, sv. 2.,Zagreb 1989., 759.-760.

2 O odnosu Katoli~ke crkve prema novom na~inu ustrojavanju društva tijekom 19. stolje}a vidi ~lanakJurja Mirka MATAUŠI]A, "Susret Crkve s civilnim društvom u XIX. stolje}u", Hrvatski katoli~kipokret, ur. Zlatko Matijevi}, Zagreb 2002., 33-55.

3 Austrijski konkordat je sklopljen u Be~u 18. kolovoza 1855. po be~kom nadbiskupu, kardinaluRauscheru i papinskom pronunciju, kardinalu Viale Prela. Prema Rauscheru vladar Franjo Josip I. nije

austrijske dràve omogu}eno je samostalnije djelovanje Crkve, što je navelodobar dio javnosti da zaklju~i da je tadašnja Austrija katoli~ka dràva, a to jeizazvalo nezadovoljstvo liberala. Nakon obnove ustavnog ìvota po~etkom1860-ih godina Ugarski parlament je stavio Konkordat izvan snage zakona, dokje u Banskoj Hrvatskoj prevladalo umjerenije rješenje tako da je Konkordat biopostupno derogiran pojedinim zakonima koji su se odnosila na vjerska pitanja.4 Sobzirom na ve} spomenutu tijesnu povezanost Khuena s politi~kim vlastima uUgarskoj nije nimalo ~udno što je hrvatski ban postupno nastojao primjenitiobrazac ugarskog upravnog prava i na podru~ju Banske Hrvatske. Pri tome jenaišao na otpor znatnog dijela višeg hrvatskog sve}enstva, koje se sve aktivnijestavljalo u politi~kom ìvotu na oporbenu stranu – tijekom 1880-ih i 1890-ih nastranu NNS-a, a kasnije sve više i na pravašku stranu.

U ovome tekstu donosimo deset dokumenata vezanih uz spomenuti sporizme|u podùpanije i biskupije, od ~ega se sedam odnosi na izvješ}apodùpanijske uprave i slu`benika. Tri su dokumenta upu}ena iz biskupije, od~ega je dva pisma potpisao biskup Strossmayer, a jedno rektor sjemeništa StjepanBabi}. Dnevnik Pozor objavio je osvrt na |akova~ki slu~aj.5 Taj se list NNS-aprvo pozvao na brzojav, objavljenom 14. sije~nja, br. 11, u istim novinama, ukojemu se kaè da «povodom nedostojnih nasrtaja više magjarskih i semitskihnovina na biskupa Strossmayera predstavilo se danas cielokupno sve}enstvodjakova~ko.» Drugim rije~ima, «neodvišnjaci» su dràli da je |akova~ki slu~ajbio povezan s hajkom koja se povela protiv Strossmayera iz viših središtapoliti~ke mo}i. Pozor je pisao da prema Konkordatu «biskupi imadu vlast posvetih kanonih podpunim i slobodnim pravom vladati i upravljati sjemeništem.»6

Isti je list ukazao na osvrt dopisnika osje~kih novina Die Drau, u kojima jenapisano da se u Ðakovu radilo o harangi protiv podùpana. S obzirom da je DieDrau podràvao ma|aronski reìm bana Khuena, vrlo se jasno ocrtava podjela naoporbeni tisak (Pozor) koji je stao na stranu biskupije, za razliku od liberalnogtiska koji je podrào civilnu upravu. Kona~no, nije naodmet citirati iStrossmayerova gledišta koja su ostala zapisana u njegovoj korespondenciji, a

139



htio rastaviti crkvu od dràve, nije htio iznevjeriti stare tradicije, a i ostalim konfesijama je priznaonjihova prava. Carskim patentom od 5. studenoga konkordat je proglašen dràvnim zakonom. Usp.Carsko-kr. slu`bene Narodne novine, br. 263, 16. studenoga 1855.

4 Ova je ocjena preuzeta iz rukopisa skripte Dalibora ÊPULE, Prava gra|ana i moderne institucije ueuropskoj i hrvatskoj pravnoj tradiciji, Zagreb 2003. bez oznake stranice. Vidi i interpretaciju JureKRIŠTE, Prešu}ena povijest. Katoli~ka crkva u hrvatskoj politici 1850.-1918., Zagreb 1994., 55-56.

5 Pozor, br. 13, Zagreb, 16. sije~nja 1885., "O prieporu medju biskupskim ordinariatom i podùpanijom uDjakovu."

6 Isto,

odnosila su se na istodobni slu~aj sukoba izme|u Khuenove vlade i zagreba~kogOrdinarijata. Za |akova~kog biskupa su slu`bene novine, a napose Pester Lloydkoji su u vlasništvu dràli peštanski @idovi, na «najopakiji i najzlobniji» na~innastupali protiv Katoli~ke crkve, protiv konkordata, protiv Tridentskog koncila,protiv biskupskog i sve}eni~kog dostojanstva.7 Opisuju}i to doba Strossmayer jezapisao da se radilo o vrlo pogibeljnim vremenima jer se u javnim medijimapripremila akcija za uklanjanje crkvenog autoriteta u društvu. O~igledno da seo~ekivao nastavak propagandnog rata u kojemu su novine postale jednim odglavnih nositelja suprotstavljanja svjetonazora.

Ovaj tekst donosi i dva dokumenta (br. 11 i 12) koji se odnose na odvijanje(pred)izbornih kretanja.8 Rije~ je o dva izvješ}a, jednog podùpanijskogupravitelja Cuvaja (br. 11) i drugog kotarskog predstojnika @akule (br. 12). Obaizvješ}a, napisana u duhu «sluènja samoj stvari» uvjerljivo dokazuju na koji suna~in nositelji lokalne uprave nadzirali tijek politi~kih kretanja, napose uvremenu izbora. Naravni je cilj svake stranke da osvoji vlast i tako zadobije mo}koja }e omogu}iti prova|anje strana~kog programa. Me|utim, reìm banaKhuena vješto je razvio sustav nadzora izbora u kojemu su vlasti izravno poticalenadziranje protivni~kih kandidata i onemogu}ivanje njihovog izbora. Izvješ}apokazuju da su lokalna tijela uprave analizirala sva politi~ka gibanja i sugeriralabanu koje je mjere potrebno provesti da bi se ostvario èljeni izborni rezultat.Upravitelj Cuvaj ukazuje središnjoj vlasti u Zagrebu da je nu`no utjecati navremensko rastezanje izbora, tako da se izbori rastegnu na više dana. Naime, banje svojom naredbom o tijeku izbora odlu~ivao kad }e se raspisivati izbori, koliko}e dugo trajati i treba li poja~ati mjere sigurnosti u toj prigodi. Predstojnik @akulapiše kako je «energi~nim mjerama» krenuo u pokušaj pripremanja terena zapobjedu vladaju}e Narodne stranke. Njegovo izvješ}e je va`no jer nam dopuštausporedbu s Cuvajem izvješ}ima i potvr|uje ~injenicu da je cjelokupnosve}enstvo |akova~kog kotara bilo uz oporbu. U pozadni takvog drànja sigurnoje bila i prije toga uo~ena ~injenica da je katoli~ki kler osje}ao sna`ni pritisakcivilne uprave koja je relativizirala poloàj Crkve i nastojala je nadzirati ujavnome ìvotu. Takvo ozra~je ponukalo je sve}enstvo da se sve aktivnijeuklju~uje u politi~ke borbe kako bi uspjelo stvoriti protuteù dominantnojvladavini bana Khuena.

140


7 Korespondencija Josip Juraj Strossmayer-Serafin Vannutelli, pr. J. Balabani} i J. Kolanovi}, Zagreb1999., 393.

8 Ukazujem na vrlo sadràjan rukopis Branka OSTAJMERA, apsolventa povijesti na Filozofskomfakultetu u Zagrebu, pod nazivom Izbor narodnog zastupnika u Ðakovu 1884. godine, u kojemu sepodrobno analiziraju saborski izbori.

PRILOZI

Dokument 1.9

Preuzvišeni gospodine bane!Naknadno k mojemu izvješ}u od 21. o. mj. predsj.broj 65, ~ast mi je Vašoj

Preuzvišenosti izviestiti, da klerik Martin Fišer usprkos pozivnici ove Kr.podùpanije danas na ure~enu kaznenu razpravu došao nije, s razloga, što gaovdašnji Duhovni stol na temelju zaklju~aka njegova ad hoc sazvane sjednice idopisa od 22. o. mj. broj 1422 ne}e da izru~i.

Predlaù} ovaj dopis ovomjestnoga duhovnoga stola Vašoj Preuzvišenostina uvid, podpisani tvrdi, da Duhovni stol, ne izru~uju} klerika Fišera, uvriedjenojdràvnoj i zemaljskoj vladi, stoji na krivom putu, ako se u tom pogledu poziva na~l. XVII. konkordata.

Akoprem se iz toga dopisa vidi, da je moj odlu~an postupak u doti~nompredmetu bio posve opravdan, akoprem sam mojim postupkom dakle ovdašnjiDuhovni stol doveo do onoga stanovišta, gdje sam ga htio imati, da najme isti barza sada uvidi sistemati~nu provokaciju i ostentativno izkazivanje mr`nje teriznašanje dràvo – neprijateljskih tendencijah i da isti pripoznaje supremacijudràvne i zemaljske vlasti, to ja ipak representiraju} ovu vlast ne mogu u mojempostupku postojati, nego moram uvriedjenoj toj vlasti pribaviti na temeljukrieposti stoje}ih zakonah podpunu zadovoljštinu.

Ovu mi zadovoljštinu nudja doduše ovdašnji Duhovni stol, jer se sada nalaziu neprilici i jer se je, poti~u} klerike na provokacije, ter naišav na moju odlu~nuobranu, uhvatio u vlastitih zamkah.

Nu pošto se tuj ne radi o uvriedi nanešenoj mojoj osobi na ulici, nego ouvriedi nanešenoj po meni zastupanoj vlasti i u uredskih prostorijah, to dràvna izemaljska vlast ne}e traìti i ne}e na}i zadovoljštinu kod ovdašnjega Duh. stola.

Istina je, da se rie~i ~l. XVII o konkordatu mogu shva}ati da biskup imadepravo “vladati” “nad sjemeništem”, nu samo u toliko, u koliko se to ti~e internihdisciplinarnih posalah.

Nu vladanje doti~ne mladeì na inih i javnih mjestih imade nadziratisvjetovna oblast, a po~ini li se kakav izgred po toj mladeì na takvomu mjestu,onda ga kazniti imade potonja vlast.

141



9 Hrvatski dràvni arhiv (dalje: HDA), Predsjedništvo zemaljske vlade (dalje: PRZV), kut. 205, sv. 2, br.13, 8434, Ðakovo, Predsj. broj 67.

Da tvrdnja Duhovnoga stola stoji, onda bi dràvna i zemaljska vlast bila ustanovitih slu~ajevih podlo`na crkvenoj vlasti, u predleè}emu slu~aju bi dràvnai zemaljska vlast pred forumom crkvenih vlastih bila ništa, no stranka, mole}a zazadovoljštinu, a na tre}oj strani dopisa Duh. stola veli se: “da je biskupovaslobodna volja vladati” itd, iz ~ega sliedi, da bi ona vlast imala moliti biskupa, dase milostivo odvaì biti sudcem. Na § 9. od 20. travnja 1854. veli, “ces. politi~ke iredarstvene vlasti imadu pravo, pozivati u njihovom uredovnomu okolišunahode}e se osobe”10 itd. To je tako taksativno, da je svaka dvojba isklju~ena.

Nadalje je izgred po~injen u podùpanijskoj sgradi; da mi je nadvorskiposlu`nik demonstrativno vladanje klerika Fišera odmah prijavio, ja sam ga imaopravo i du`nost na temelju § 12. odmah u zatvor staviti, nu prijava mi bje tekkasnije, kad se klerici ve} ukloniše, podnešena.

S razloga dakle, što dràvna i zemaljska vlast duhovnom stolu nikakve“podneske” podnašati ne ima, kako to duhovni stol u “prileè}em” dopisuzahtieva, što duh. stol nije i ne moè biti zvan, da dràvnoj vlasti za na javnihmjestah nanešene joj povrede davati zadovoljštinu, što upravo opet onaj dopisDuh. stola ono potvrdjuje, što nam je uvjek spo~itavati mora, da se smatradràvom u dràvi, ter što mu se danom sgodom, kao što je ova, pokazati mora,supremacija dràvne vlasti, što nadalje dràvna vlast ne moè zadobitizadovoljštinu od Duhovnog stola, kojeg su ~lanovi biskupa u jednomu“Priposlanom” u Nar. Nov. mjeseca listopada u pogledu odkazivanja prigodomsaborskih izborah neistine pozdravili – dokazi o tomu postoje – uslied ~ega semora tvrditi, da isti stoji na nizkom moralnomu stepenu, ter kona~no što klericipo~iniše izgred na javnomu mjestu kao “privatnici” jer su ondje bili sami i nitkood sve}enikah u ime nadzora nije bio prisutan, kao što oni uvjek bez duhovnoganadzora še}u – stoga podpisani drì du`noš}u svojom, potrajati u svojempostupku ter postepeno uporabom § 9 i u njenim ozna~enih sredstvah a ako budepotrebno i sa oru`nici dati ovoj podùpaniji predvesti klerika Fišera na kaznenurazpravu, koju }u ure}i na 29. o. mj. u 3 satah poslie podne, a mogao bi od toga uinteresu uvriedjene dràvne i zemaljske vlasti odustati samo onda, ako VašaPreuzvišenost ne odobri moj postupak, radi ~ega najpokornije molim, da me VašaPreuzvišenost blagoizvoli šifriranom brzojavkom milostivo uputiti, da li se tajpostupak odobrava ili ne.

U Djakovu, dne 22. prosinca 1884.

142


10 Cijeli tekst ~l. 9. Carske naredbe od 20. travnja 1854. vidi: Milan SMREKAR, Priru~nik za politi~kuupravnu slu`bu u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji, knj 2., Zagreb 1900., str. 309-310.

Dokument 2.11

Slavnomu upraviteljstvu ovomjestne Kr. podùpanijeSlavno upraviteljstvo Kr. ovomjestne podùpanije poslalo je duhovnomu

ovdašnjemu stolu àobeni spis pod 18. prosinca t. g. r. 65 Pr., u kome se slavnoisto tuì na razne nepodobštine, koje ovdašnji klerici pri šetnji da ~ine. – Duhovniovaj stol je odmah taj spis priob}io pre~. g. kanoniku i rektoru sjemeništa naloìvmu, da sa ostalim starešinstvom sjemeništa najsvjestniju i najstroìju iztragupovede, koja }še se u svoje vrieme slavnomu tomu upraviteljstvu priob}iti.Medjutim je ova duhovna oblast ve} tom prilikom unapried najstroìju zapoviedizdala i naloìla duhovnoj mladeì, da se na šetnji vazda ~edno, umiljato i pravnasvakomu na svietu uljudno vlada – da ne samo nikada nikoga nikakvim na~inomne uvriedi, nego pa~e da se u tomu obziru svake inajmanje sumnje i sjene, koja bise na nju baciti mogla strogo ~uvaju.

U tom spisu na pre~. g. kanonika i rektora sve su to~ke pojedince navedene,koje spis slavnoga toga upraviteljstva izti~e, i naloèno podjedno mladeìduhovnoj, da sve ono, što slavno tu upraviteljstvo kr. podùpanije primi pravomzahtjeva, najstroìje vrši. Na posljedku, da se lahkomišljenosti moèbit mladeìduhovne u suprot podje, naloèno je, da u budu}e vazda mlade` duhovnu na šetnjiuviek prati jedan sve}enik od sjemeništnoga starešinstva. Tako }e dakle u budu}eimati mlade` duhovna uviek pratioca sve}enika, koji }e za njeno ~edno, umiljato,pristojno i uljudno ponašanje odgovornost na sebe primiti.

Što se pako ti~e uvrjede, koja je moèbit samoj osobi pogl. gosp. upraviteljuonomad nanešena, duhovni ovaj stol molio bi, da se ta uvrjeda potanko ozna~i i ilineposredno pre~. gosp. kanoniku i rektoru ili pako duhovnomu ovomu stolupodnese, pak smo pripravni po našoj savjesti i zadovoljštinu poglav. gosp.upravitelju kr. poùpanije dati.

Jedno je medjutim, što ovaj duhovni stil ili budu} je pod juridi~kim imoralnim vidom Ordinarijat sa duhovnim stolom jedno ter isto – jedno je što ovajOrdinarijat ne moè dopustiti, da klerik Mato Fischer sutra (22. prosinca) sam usvojoj osobi pred slavno upraviteljstvo kr. ovomjestne podùpanije dodje.Konkordat je, kojega je Njegovo Kr. Veli~anstvo, premilostivo vladar naš sa sv.Otcem pokojnim Piom IXtim 18. augusta 1855. sklopio, kod nas je u hrvatskojkraljevini još i dan danas u zakonitoj valjanosti, i svaki njegov ~lanak spada još idan danas na javni zakon i na javno pravo ovih naših zemalja. Taj konkordat u~lanku svom XVIItom ovo ima: Seminaria episcopalia conservabuntur et ubi

143



11 Isto, Br. 1422-1884.

dotatio errum haud plene sufficiat fini, cui ad mentem Concilii Tridentineinservire debent, ipsi augendae congruo moro providebitur. Praesules diocesanieadem juxta ss. canonum normam pleno et libero jure gubernabunt etadministrabunt (pocrtano u originalu, u prijevodu: Biskupi imadu vlast po svetihkanonih potpunim i slobodnim pravom vladati i upravljati sjemeništem., op. a.).12

Ovaj ~lanak doìvio je još više normalnih naredaba, koje medjutim ne trebanavesti, budu} da su gore navedene i podvu~ene rie~i posve jasne i nedvojbene.Biskup dakle ima sveto i nedvojbeno pravo po i u smislu svetih crkvenih zakonapodpunom i slobodnom svojom voljom i vladati i upravljati sa sjemeništem.Sjemeništna mlade` pod strogom je stegom, ima svoje svagdanje zakone ipropise, ima svoje posebne u stanovite ure razdieljene poslove, ima svoje škole,študija, molitve itd. ima svoje neposredno starešinstvo, imanaposljetku u biskupusovga jedinoga i izklju~ivoga vladaoca i upravitelja, a po tom svoga prostoga iizklju~ivoga prorektora i sudca. Kada tako stvar stoji, i kada je Ordinarijat ovajpripravan, ko svakomu drugomu, koji se je uvredjenim našao, tako i g. upraviteljizadovoljštinu dati, onda nikako dopustiti nemoè, da se taj mladi ~ovjek (M.Fischer), koji po javnomu zakonu i pravu svoga izklju~ivoga ravnatelja i sudcaima, pred. sl. upraviteljstvo kr. podùpanije stavlja.

Uslied ~ega svega još jedanput se slavno to upraviteljstvo u~tivosti moli, dasvoju àobu ili biskupskomu ovomu Ordinarijatu ili pako pre~astnomu rektoratupošalju.

U Djakovu dne. 21. prosinca 1884. iz sjednice ad hoc sazvane.

Josip Juraj Strossmayer biskup

144


12 Tekst Konkordata moè se vidjeti i na njema~kom jeziku u pastirskom pismu zagreba~kog nadbiskupaHaulika: «Artikel XVII. heisst es: Die bischöflichen Seminare werden aufrecht erhalten, und wo ihrEinkommen für den Zweck, welchem sie im Sinne desheiligen Konziliums von Trient dienen sollen,nicht vollkommen genügt, wird für dessen Vermehrung in angemessener Weise gesorgt werden. DiBischöfe werden dieselben nach Richtsch nur der heil. Kirchengesetze mit vollem und freiem Rechteleiten und verwalten. /.../» Usp.: Hirtenschreiben Seiner Excellenz des hochwürdigsten HerrnErzbischofs von Agram Georg Haulik an den Klerus der Agramer Erzdiözese, Wien 1856., str. 17-18.

Dokument 3.13

Preuzvišeni gospodine bane!Pozivom na brzojavku od 26. o. mj. predsj. broj 5939 ~ast mi je Vašoj

Preuzvišenosti dojaviti, da sam klerika Matiju Fišera opetovano i to ovaj put podprietnjom globe od jednoga do dvadeset for. i pod prietnjom dovedbene zapovjedina sutra 29. o. mj. u 10 satih prije podne pozvao, ter nadstojni~tvo ovdašnjegbiskupskog sjemeništa umolio, da mu taj poziv uru}i.

Klerik Fišer primio je po priloènoj dostavnici taj poziv, nu on i sutra do}i ne}e, o ~em sam ubaviešten upravo sada dobivenim dopisom pomenutoganadstojni~tva od 28. o. mj. broj 26, koga u prigibu Vašoj Preuzvišenosti uz priepismojega koncepta na dalnju odredbu prilaèm.

Kona~no molim za uputu, da li imam dozvoliti, da eventualnom preslušanjuklerika Fišera nadtajni}tvo sjemeništa prisustvovati moè ili ne.

U Djakovu 28. prosinca 1884.Cuvaj podùp. upravitelj

Dokument 4.14

Preuzvišeni gospodine Bane!Ovovlastni ~inovnici ve} mi se više puta potuìše, da po djacih ovdašnjega

sjemeništa, kad se potonji nalaze na šetnjah, ili kada se pred pojedinimi sgradamiskupljaju u skupove ter ondje stoje, insultirani budu glasnimi podsmjehi, uzklici,hotimi}nim zakr}ivanjem puta itd. a više djakova~kih ìteljah, koji prigodomzadnjih izborah glasovaše za kandidata narodne stranke potuìše se, da im klericiu otvorene prozore svakojaka uvriedljiva imena nabacuju, ter stoje} ondje i puše}na otvorene prozore, zlobno i navlaš zadime sobe njihove.

Podpisani upravitelj umirio je i jedne i druge u nadi, da }e djaci sjeminištni svremenom uvidjeti, da oni stoje}i još pod školskim zaptom, ne imadu pravo

145



13 Isto, Predsj. broj 70.14 Isto, br. 65 –1884.

uticati u javna pitanja ponajmanje pako da ne smiju proti nikomu na javnihmjestih iznašati svoju nenaklonost.

Nu današnji izgred, koga isti u sgradi ove kr. podùpanije po~iniše protipodpisanomu podùp. upravitelju i proti uredskomu poslu`niku ovršuju}emunaloge uredovne dokazuje, da se tuj radi o sistemati~noj i demonstrativnojprovokaciji, o ostentativnom iznašanju nenaklonosti napram javnim organom.

Isti najme sakupišese u jednoj hrpi od njih 13 djakah u zatvorenom hodnikuove kr. podùpanije, koji je odredje za sakupljivanje stranakah pozvanih pred ovuoblast. Podpisani došao u ured ter stupiv sa sokaka u hodnik prodje jedva krajovih na okupu stoje}ih i u uredskoj sgradi puše}ih djakah ter opazi, kako su senjeki stavili u doticaj prizvanimi strankami u pozivnice zagledavali, u strankezadirkivali ter valjda izpitivali zašto su pozvane, jednom rie}i tako se vladaše kaoda su oni ovdje gospodari.

Ovu drzovitost, ter ~injenicu, što oni svakom sgodom osobito predladanjskim ìteljstvom nastoje dokazati da su sve}enici ovlašteni sve okupirati isvuda svoje prste imati, morao sam u interesu autoriteta dràvne i zemaljske vlastiodlu~no odbiti.

Htiju}i zaprie~iti kontakt istih sa prizvanimi strankami ter u svrhu, da se istiodstrane iz uredskoga hodnika, u kojemu posla ne imadu ter u kojemu ne smijupušiti, podpisani naloì uredskomu poslu`niku, da ih ponajprije zapita, imadu likakovu pozivnicu po kojoj bi bili pozvani pred ovu oblasti, a ako ju ne imadu,neka ih pozove, da se smjesta uklone iz uredovskoga hodnika.

Doti~nici se tomu usprkos višekratnih opomena ne htjedoše pokoriti, negovriedjaše poslu`nika rie}imi da on ne ima ništa zapoviedati, da onomu koji ih jeposlao poru~uje, da se ga ne boje i da se baš ukloniti ne}e.

Na to sam poslao još i pomo}noga podvornika sa nalogom, da ih još jednomneka pozove da se uklone, a ako opet to u~initi neki htjeli, da ih neka silom ukloni.

îm su oba poslu`nika izišla pred iste, ukloniše se odanle njih 9 a trojica,~etvorica ostaše još u hodniku prkose} poslu`nikom, to osobito njeki Fišer re~e,da ne ide, da upravitelj ne ima prava njih odande uklanjati, isti re}e još porugljivopred svimi strankami koji bijahu radi neposlušnosti u pogleud odredjene hajkeprizvani, da je to upravitelj samo zato naloìo, jer ga nisu pri dolazku pozdravili,pak nastavi glasno i porugljivo: baš je taj ~ovjek zasluìo da ga djakova~ki klericipozdravljaju.

Da mi je to poslu`nik odmah kazao, ja bi doti~nika odmah poradidisciplinarnoga prekršaja /: § 12. ces. patenta od 20. travnja 1854:/ kaznio, nuposlu`nik mi samo re~e, da doti~nici ne }e da izlaze iz hodnika. Na to je podpisanisam izišao, nu ~uvši me, uklonili su se isti iz hodnika. Tek kasnije mi izviestiposlu`nik o porugljivom na~inu, o demonstrativnom vladanju klerikah a

146


poimence klerika Fišera, uslied ~ega sam istoga pozvao na 22. o. mj. poradikaznene razprave.

Razlog zašto sam ih dao ukloniti ne leì u tom što meni su pozdravili,akoprem je to velika drzovitost u uredu kojem sam ja predstojnikom nepozdravljati me, nu zadirkivanje njihovo u stranke špionaga njihova u ureduprimoraše me, da tako postupam do~im moram uz~uvati autoritet oblasti iintegritet njezinih odredabah; napokon klerici u uredskoj sgradi ne imadu poslaoni su poslani jedino zato, da izpituju stranke, da uredovanje ove oblasti podvrgnukritici, kako se ona sada obi~ava povadjati, u ~emi mi sluì dokazom dopispreuzviš. biskupa od 4. o. mj. upravljen na ovu kr. podùpaniju na koga samodgovorio dopisom od 20. o. mj. predsj. br. 66.

A da se i sada nisam prevario u tomu da su klerici sbilja kao pioniri ljudihdràvo neprijateljskih tendencijah, dokazom mi sluì brzojavka vis. zemaljskevlade od danas broj 52137. po kojoj samse na temelju pritu`be ovdašnjegduhovnog stola, morao opravdati o postupku povedenog proti neposlušnim iodpornim ìteljom semelja~ke ob}ine.

Ja sam doduše, odmah brzo, javno izviestio, da ih bijaše samo 22 odredjenana zatvor od jedne nedjelje, da su odsudom zadovoljni bili i da nijedan nije prizivuloìo, nu ja vis: zem: vladu umoljavam da me na temelju pritu`bah ovdašnjegaduh. stola milostivo više brzojavno na odgovornost ne priteè; ove obtu`beosnovane su na stran~arskoj mr`nji, zlobi i na kontroli, koju si duh. stol prisvajanad ovdašnjim oblastmi.

Podpisani sviestan si je svojega doista veoma te`koga poloàja, on znade, danad svakim korakom bdije ovdje sto i sto o~ijuh, pa prema tomu udešavauredovanje kod ove kr. podùpanije, ter bdije nad tim, da se ondje, samo vršepostoje}i zakoni i propisi.

Ja to molim za to, što su ovdašnja brzojaviteljica stoji u njekom kontaktu sasve}enstvom, koje po njoj usprkos ~uvati se imaju}oj uredovnoj tajni sve znade, atako nemjerodavno drìm, da bi sve}enstvo kaptolsko, ~uvši za to, da me vis.vlada na temelju njegovih neosnovanih stran~arskih pritu`bah na odgovornostpoziva, svoj nepristojni nadzor nastavljalo.

Kona~no u pokornosti prilaèm prepisnu pritu`bu uredovskoga poslu`nikaRuškovskia i prepis dopisa mojega od 18. o. mj. predsj. broj 65. u pogleduredarstvenih mjerah koje sam morao u interesu uzdràvanja javnoga mira i redapoprimiti, do~im provokacija i demonstrativno vladanje doti~nih bez ikakvoganadzora po sokacih šetaju}ih se klerikah proti svakom, koji nije njihovapoliti~koga mnienja, nadilazilo je ve} sve granice.

U Djakovu, 21. prosinca 1884.Slavko Cuvaj, podùpanijski upravitelj

147



Dokument 5.15

Slavna kr. podùpanijo!Uslied moje ustmene prijave da klerici ovdašnjeg siemeništa danas iz jutra

rana po hodniku kr. ove podùpanije še}u sa strankami razgovaraju i njihovepozivnice ~itaju, škandaliziraju, jesam ja po ustmenom nalogu iste klerike jedanput opomenuo i pozvao da se iz hodnika iz pred prostorijah kr. podùpanijeodstrane i stranke nesmetaju i kad se oni ipak odstraniti nehtiedoše i ja usliedmoje prijave ponovni nalog dobio nje iz hodnika odputiti, jesu mi oni na sasvimporugljiv na~in odgovorili da se oni odstraniti iz hodnika ne}eju jer je to jedinozato upravitelj odredio što mu se nismo poklonili i prednjime kapu dole skinuli ato baš uzprkos njemu u~inili nismo jer nije zasluìo druga~ije nego da gapreziremo ove porugljive rie~i izustio je klerik Fišter i kad sam ga ja usliedustmenoga naloga pred poglavitoga gospodina upravitelja pozvao da svojuporugljivost opravda odgovorio mi je on da se nikakvoj odredbi nepokorava jernjega izpred podùpanije i podùp. hodnika nitko na odstranjenje prisilitinemoè.

Ovaj kaznjivi slu~aj slavnoj Kr. podùpaniji javljaju} molim da se protikleriku Fischeru i inim koje }e potonji imena nazna~iti radi nepristojnogponašanja na javnom mjestu i radi preziranja javnih oblasti i javnih organahkazneno postupati izvoli.

U Djakovu, 18 prosinca 1884.Franjo RuskowskiKr. podùp. posluìtelj

Dokument 6. 16

Pre~astnom duhovnom stoluOvooblastni ~inovnici ve} mi se višeputa potuìše, da po djacih ovdašnjega

sjemeništa, kad se potonji nalaze na šetnjah, ili kada se pred pojedinimi sgradamiskupljaju u skupove ter ondje stoje, insultirani budu glasnimi podsmjehi, usklici,hotimi~nim zakr~ivanjem puta itd., a više djakova~kih ìtelja, koji prigodomzadnjih izbora glasovaše za kandidata narodne stranke, potuìše se, da im klerici u

148


15 Ovaj dokument nema oznaku, nego je umetnut u Cuvajeva izvješ}a.16 Isto, Br. 65 – 1884.

otvorene prozore svakojaka uvredljiva imena nabacuju, ter stoje} ondje i puše} naotvorene prozore zlobno i navlaš zadime sobe njihove.

Podpisani upravitelj umirio je i jedne i druge u nadi, da }e djaci sjemeništni svremenom uvidjeti, da oni stoje}i još pod školskim zaptom, neimadu pravo uticatiu javna pitanja a ponajmanje pako, da ne smiju proti nikomu na javnih mjestihiznašati svoju nenaklonost.

Nu današnji izgred, koga isti u zgrdi ove kr. podùpanije po~iniše protipodpisnaom podùp. upravitelju i proti uredskomu poslu`niku ovršuje}emnaloge uredovne, dokazuje, da se tuj radi o sistemati~noj i demonstrativnojprovokaciji, o ostentativnom iznašanju nenaklonosti naprama javnimi organi.

Do~im si dakle oblast ova pridràva proti doti~nim izgrednikom provestizakoniti postupak, obnalazi ona u ugroàvanju javnoga mira i reda i u interesuuz~uvanja autoriteta javnih oblastih i njihovih organah sliede}e:

1. Djakom ovdašnjega sjemeništa bezuvjetno zabranjeno jesakupljivanje u hrpe i stajanje u hrpah ma kojimgod povodom pred javnimi iliprivatnim zgradama u obsegu trgovišta Djakova, izklju~uju} crkve i zgrade stoje}na Strossmayerovom trgu, zatim slu~aje crkvenoga ili svjetovnoga obreda.

2. Djakom toga sjemeništa zabranjuje se šetnja lih na plo~nicih predzgradami u Djakovu smještenih javnih ureda i privatnimi stanovi kod ovih uredasmještenih ~inovnika tako, da se pod tim razumjeva šetnja tih plo~nicih gore idoli.

3. Djaci ovdašnjega sjemeništa, kada se še}u u skupovih imadu kadazato uporabljivaju postoje}e uzke plo~nike, u interesu javnoga prometa ugibati seostalim osobama na pol plo~nika.

4. Djakom ovim bezvujetno se zabranjuje demonstrativno vladanjena sokacih.

Do~im se dakle pre~astni taj duhovni stol umoljava, da potrebita odredi da seova odredba – koja kao redarstvena odredba odmah stupa u kriepost, doti~nimdjakom priob}i, dodaje se, da je ovdašnje ob}insko poglavarstvo ujedno shodnoupu}eno, da nad strogim vršenjem ove odredbe bdije i eventualne prekršiteljeovoj oblasti daljnjega kaznenoga postupka radi prijavi.

Kr. podùpanijaU Djakovu 18. prosinca 1884.Kr. podùpan. upraviteljCuvaj

149



Dokument 7.17

Preuzvišeni gospodine banu!U posluhu visoke odredbe od 2. o. mj. broj 14 praes. ~ast mi je u slu`benoj

pokornosti izviestiti, da sam proti kleriku Mati Fišeru na temelju § 9. ces. naredbeod 20/4 1854 izdao dovedbenu zapovjed, koju je danas u 10 satih prije podneizvršio ovouredski poslu`nik Franjo Ruszkovky tim na~inom, da je dovedbenuzapovjed predo~io nadstojniku sjemeništa ter ga zamolio, da mu izru~ipomenutoga klerika koga poslu`nik mora dopratiti pred kr. ovu podùpaniju.Došavši do klerika Fišera, zahtjevaše nadstojnik, da poslu`nik u simboli~kojformi istoga pozove, da ga sliedi, što poslu`nik u~ini tim na~inom, da se jedotaknuo rukom ramena Fišerova, našto nadstojnik potonjemu naloì, da sepozivu odazove, a on, da }e ga sliediti.

Tako je poslu`nik dopratio i nadstojnika kanonika dra. Babi}a i klerika MatuFišera pred ovu oblast.

Došao ovamo, nadstojnik mi predstavi klerika, te re}e, da se je on na temeljudobivenog naloga duh. stola i preuzvišenog biskupa sili, izvedenoj u simboli~kojformi pokorio zato, jer poštuje dràvnu i zemaljsku vlast, nu da on proti toj silisve~ani prosvjed ulaè na temelju konkordata. Iza toga bje razprava povedena, terklerik Fišer, koji je sve niekao i tajio, na temelju izjave zapriseènog uredskogposlu`nika u smislu § 11. i § 12 na globu od 10 for., a radi nedolaka uslied pozivaod 27/12 pr. god. broj 68 preds. na daljnju globu od 2 for odsudjen, koje se globeza slu~aj neutjerivosti imadu pretvoriti u kazan zatvora od 2 dana i 6 satih.

Primje}uju}, da je klerik Fišer odmah proti tomu uloìo priziv, kog }epismeno izvesti. Dodajem, da }u odnosni utok po vremenu visokoj Kr.zemaljskog vladi na riešenje predloìti.

U Djakovu, 5. sie~nja 1885.

Cuvaj, pod`. upravitelj

150


17 Isto, br. 150 – 1885.

Dokument 8.18

Preuzviešni gospodine bane!Naknadno k mojem izvješ}u od 6. o. mj. predsj. broj 3 usudjujem se u

slu`benoj pokornosti Vašoj Preuzvišenosti izviestiti, da je danas – dakle poizmaku prizivnoga roka – priloènim dopisom nadstojni~tva ovdašnjegabiskupskoga sjemeništa kod ove oblasti poloèna globa od 12 for., na koju jesuoblasnom odsudom od 5. o. mj. kr. upr. broj 1 klerik Mate Fišer poradidisciplinarnog prekršaja i poradi neposluha u pogledu dolazka pred ovu oblastodsudjen, radi ~ega se je dakle isti odrekao prava priziva proti toj odsudi.

Do~im primje}ujem, da na prileè}i dopis re~enoga nadtajni~tva ne nalazimza potrebno išta odvratiti, pošto isti sadràva neistinite i izkrivljene navode, izakojih je jedino uzmak ovdašnjega duhovnog stola u poznatoj strani, dodajem, dase globa podjendo šalje ovomjestnoj ubo`koj blagajni.

U Djakovu dne 9. sie~nja 1885.Cuvaj pod`. upravitelj

Dokument 9. 19

Poglaviti gospodine upravitelju!Odsuda, koju je Poglavitost Vaša dne 5. sie~nja o. g. protiva kleriku Mateju

Fišeru izre}i izvoljela, izvršena je po mnienju ovoga starešinstva mnogim i totemeljitim prigovorom:

Prvo: obtuènik je svagda pripravan zakletvom potvrditi, da on onih rie~i,koje mu podvornik kr. podùpanije podmi}e i radi kojih je upravo odsudjen, ni uovome nit u ikakvom smislu nije izrekao. Uz obtuènika pripravna su i drugadvojica klerika, koji su se ondje desili, prisegom potvrdti, da Fišer toga izrekaonije.

Drugo: podvornik kr. podùpanije po ovostranom osvjedo~enju nije imapprava goniti klerike iz hodnika osobito u vrieme takve nepogode, kakva je to tadafakti~no nenadano nahrupila, iz hodnika naime u kojem su se klerici i dosada

151



18 Isto, predsj. broj 6, 184 – 885.19 Isto, br. 184 – 1885.

uviek, kad bi kiša nahrupila, sastajali. To je mjesto i praksom same sl. kr.podùpanije postalo posve otvoreno i svemu svietu pristupno tiem, što tamo svojeoglase affichira. Ta praksa pretvorila je taj hodnik u otvoreno pro~elje, pred kojimje pravo imao svatko sustaviti se i oglase ~itati. Da se nije mlade` odtale tjerala,cielomu tomu neugodnom dogodjaju nebi bilo ni povoda. Istina je, da mlade`moèbit nije dosta vanjske uljudnosti zvani~nim osobam izkazivala, ali to se ukoliko je starešinstvu ovomu poznato, nigdje zakonom nepropisuje. Sbog toga sedakle nitko na sud prizivati i odsudjivati nemoè. Vanjski znaci štovanja svuda uizobraènom svietu ostavljaju se sviesti i slobodnoj volji pojedinoga. Prem jepako tako, to je klericima ipak naloèno od strane ovoga starešinstva, da se premasvakomu u~tivi i umiljati ukazuju. Budi medjutim dopušteno ovdje starešinstvuovomu donjekle u obranu sjemeništne svoje mladeì opaziti i to: da je tasjemeništna mlade` posve naravno obazirala na nesretni slu~aj kada se je zaminulih praznika vrhovnomu našemu pastiru pak i pre~astnoj gospodi kanonikomi med njima starcu od 90 godina sa stanovite njeke strane vrlo malo poštovanjaizkazalo, pa~e moè se re}i uvrieda naniela. To naravno zanielo je i mladena~kosrdce sjemeništne mladeì, pak je zaostala moèbit u vanjskih znacih poštovanja,što ina~e nebi bilo, i što starešinstvo ovo nikako nemoè odobriti, šcega ju nauljudnost i upu}uje.

Iz svih ovih dakle razloga bilo bi ovo starešinstvo svjetovalo doti~nomukleriku, da proti odsudi sl. kr. podùpanije u apelaciji na viši sud lieka traì, alibudu}i da se u nazo~nom slu~aju neradi samo o privatnopravnoj, nego ijavnopravnoj stvari, to po višjem nalogu odustaje doti~ni klerik od daljneapelacije, a to iz razloga: što bi time makar i indirektnim na~inom priznao, da jesud na koji je klerik pozvan kompetentan i da odsuda legitimna.

Zato se ~asti oviem podpisano starešinstvo slu`benom uljudnosti sl. kr.podùpaniji priposlati 12 for. i to: 10 for. kao kaznu a 2 for. kao globarinu izaodsude klerika Mate Fišera; do~im ostavlja višoj svojoj oblasti brigu i skrb daproti uvredi javnoga zakona i javnoga prava i proti cielomu tomu postupku lieksvoj ondje traì, gdje se nada da }e ga i dobiti.

U Djakovu dne 8 sie~nja 1885.Ravnateljstvo sjemeništa:Dr. Stjepan Babi}kanonik rektor

152


Dokument 10. 20

Preuzvišeni Gospodine Bane!Biskupski se je ovaj Ordinarijat i duhovni ovaj stol nadao da }e

Preuzvišenost Vaša pri~ekati spise odavle odaslane, prije nego kona~nu svojuodluku izrekne, da li je konkordat temeljni zakon naše zemlje, kojim se kod nasjavno-pravni odnošaji izmedju dràve i crkve stalno uredjuju i da li su rie~i ~lankaXVII. toga: Presules diocesani seminaria episcopalia… pleno et libero juregubernabunt et administrabunt, dovoljna zaštita, da se klerik pred policajni sudnepoziva i neodsudjuje. Biskupski se je ovaj ordinarijat i duhovni ovaj stol nadao,da }e Preuzvišenost Vaša uvidiv doti~ne spise uvjeriti se, da je duhovna ova oblastposve spremna bila poprimiti sve mjere, pa~e da je jurve poprimila, da se ubudu}e svakoj lahkoumnosti od strane duhovne mladeì predusretne i da seuvriedjeniku primjerena zadovoljština dade.

Biskupski ovaj Ordinarijat i duhovni ovaj stol mislio je, da ne samo obziripositivnoga javnoga prava, nego takodjer i obziri konveniencije zahtjevaju, da senedira u ugled, ~ast i slobodu crkve, koja je ìvot tielo Isusovo, u komu sam Isusìvi i djeluje, po komu i same temelje dràvne sgrade podupire i svaki ugled naovom svietu posve}uje. Preuzvišenost je Vaša druga~ije odredila i postupak jeovomjestne politi~ke oblasti proti sjemeništu i doti~nomu kleriku posve odobrila,pozivaju} ujedno ovaj Ordinarijat, da se pod osobitom svojom odgovornosti tomuneprotivi. Ovomu je biskupskomu Ordinarijatu i duhovnom stolu izkreno re}i, daove opomene nerazumije.

Evo kako je stvar stajala. Ovomjestna kr. politi~ka oblast pozvala je klerkikapred svoj policajni sud; duhovna oblast mislila je i misli i sada, da po Bogu isvetomu zvanju svomu, da po duši i po sviesti svojoj toga dobrohotno dopustitinemoè, jer se u toj stvari drì konkordata i njegovoga ~lanka XVII. toga. Kada jeduhovna oblast ovo u~inila, htjela je samo svoje pravo i svoju svetu du`nostspasiti; nipošto pako nije htjela ma u i~em javnoj dràvnoj oblasti na put stati.Biskupski ovaj Ordinarijat i duhovni ovaj stol dobro znade, da jeinhaerentniattribut dràvne oblasti sila, kojoj se svatko na svietu pokoriti ima, košto joj se je u Jerusolimu pokorio po~etnik svete vjer, Isus Bog naš i spas naš, kôšto joj se i danas pokori u Rimu namjestnik Isusov sveti otac i vrhovni pastir naš.Što je u ovih tu`nih i te`kih okolnostih biskupski ovaj Ordinarijat i duhovni ovajstol za umirenje svoje sviesti zahtjevao i zahtjevati morao, jest: da se ma kojim,makar i najmanjim vanjskim i simboli~kim znakom sila ozna~i. Ovo se je doista i

153



20 Isto, br. 1524-1885.

dogodilo, kada je danas ovomjestna kr. politi~ka oblast kano vanjski znak sile usjemenište poslala poslušnika svoga, da ako ne milom a ono silom klerika predpolicajni sud dovede.

Ovo je te~aj stvari, pak i pet nevidi biskupski ovaj Ordinarijat i duhovni ovajstol, koja bi osobita odgovornost pasti mogla na duhovnu ovu oblast stoga, što jepravo svoje i du}nost svoju po sviesti i duši svojoj vršila; pa~e biskupski ovajOrdinarijat i duhovni ovaj stol Bogom samim i zvanjem svojim obveznimi seosje}a proti odluki gore navedenoj Preuzvišenosti Vaše od dana 2. sie~nja t. g. br.13 pr. prosvjedovati. Ta odluka veli, da konkordat nije zakon i da on nespada unašoj kraljevini na javno pravo, kojim se odnošaj crkve prama dràvi i dràveprema crkvi opredjeljuje. Ovaj je pako Ordinarijat i duhovni ovaj stol skroz naskroz uvjeren, da konkordat još i dan danas na temeljni zakon i na javno pravo ovezemlje spada, i da je taj zakon i to pravo odlukom Preuzvišenosti Vaše ipostupkom ovomjestne kr. politi~ke oblasti povriedjeno. Biskupski }e ovajOrdinarijat i duhovni ovaj stol ovaj slu~aj podastrieti vrhovnoj oblasti u crkvikatoli~koj, kojoj pravo i du`nost pripada kô svud na ostalom svietu, tako i kod nascrkvu bo`ju, njezino pravo, slobodu i ~ast braniti. Vaša }e pako Preuzvišenostsvoj korak jama~no odobriti, jerbo se tim sveta du`nost vrši; a Vaša jePreuzvišenost uvjerena, da crkva bo`ja samo onda neumrlomu zvanju svomupodpuno odgovara gdje se ~vrto i nepomi~no one sve du`nosti drì, koju joj Bogsam po zvanju i sviesti njezinoj nalaè.

Dopustiti }e medjutim Preuzvišenost Vaša, da biskupski ovaj Ordinarijat iduhovni ovaj stol svemu ovome još jednu opasku nadometne.

Podigle su se u novije doba tu`be proti crkvi i sve}enstvu katoli~komu, daradi proti dràvi i dràvnoj vlasti. Biskupski ovaj Ordinarijat i duhovni ovaj stoltakovu osvadu odlu~no odbiti mora. Crkva i sve}enstvo znaju dobro, da je dràvaod Boga i da joj se svatko u ime Boga pokoriti mora. To u~i i u~iti }e do viekacrkva i katoli~ko sve}enstvo i kod nas; pa~e crkva i katoli~ko sve}enstvo stojidaleko uzvišeno viš svake politi~ke struje, koja danas je ovakva a sutra onakva.Crkva katoli~ka i sve}enstvo katoli~ko samo na to ide, da apostolskim radom ineumrlim zvanjem svojim svaki politi~ki sustav posveti i od zabluda koje semedeju svietom uviek dogoditi mogu, sa~uva. Ovo je drànje crkve katoli~ke ikatoli~koga sve}enstva kô svuda po svietu, tako i ovdje kod nas. Poleg ovogasvega medjutim nemoè biskupski ovaj Ordinarijat i duhovni ovaj stol zatajati, dakao što se svuda po ostalom svietu, tako se ponješto i ovdje kod nas opaàju danastakve manifestacije i takovi plodovi duha, koji javnim ìvotom vlada, da crkvi ikatoli~komu sve}enstvu svetu du`nost nalaù, da bdije i na oprezu bude. U ovemanifestacije spada i ovaj slu~aj, o komu je govor, ter nam je izkreno izpoviediti,

154


da on nimalo podoban nije svetu crkvu umiriti i u sve}enstvu osobito povjerenjepobuditi.

U ostalom sa veleštovanjem Preuzvišenosti Vašoj prepokorniU Djakovu dne 5. sie~nja 1885.

Josip Juraj Strossmayerbiskup

Dokument 11.21

Preuzvišeni gospodine Bane!Proputovao sada sve ob}ine, ter izpitav vladaju}e okolnosti na brzu ruku, ne

}u propustiti Vašoj Preuzvišenosti, ako to Visoka ista zatraì, povremeno podnietiizvješ}e o obstojnostih, koje u pogledu politi~kom u ovoj podùpaniji vladaju,samo drìm da ipak trebam još koje pa makar i kratko vrieme, da se o tihokolnostih posve dobro uputim, ter da dodjem u poloàj, da Vašoj Preuzvišenostipodnesem što temeljitije i na pribaljenom si osviedo}enju osnivaju}e podpunoizvješ}e u tom pravcu.

Za sada pako ne mogu na ino, da Vašu Preuzvišenost prije, nego li visoku kr.zemaljsku vladu na temelju §. 38. zakona od 15. sprnja 1881. ob izbornom redu zasabor kraljevini Hrvatske Slavonije i Dalmacije odredi dane za izbor narodnihzastupnikah u ovdašnja 4 izborna kotara ne upozorim u najve}oj pokornosti na to,da bi za slu~aj, ako postoji namjera visoke zemaljske vlade, da se za sve vanjskeizborne kotare broj 60, 61 i 62 odredi jedan dan ova uredba s jedne strane pomojem na dosadašnjem izkustvu osnivaju}em se nu svakako nemjerodavnommnienju na uspieh izborah veoma štetno uplivala, jer sam si preduzeo da }upredsjedati svim izbornim odborom glavom, ~im bi svim strankam ve} unapriedosigurao podpuni zakoniti izbor, koji se onda za stalno od nikoje stranke nebioboriti mogao, s druge strane primljen sam posvuda pri mojemu prvomu sastankusa ob}inskimi odbori i selskim knezovi velikim povjerenjem, ter stoga drìm, dabi uz moj trud koga }u za dobar uspieh za vrieme razpisanih izborah uloìti, ve}moje predsjedanje pri izborih zamašnom polugom za izborni uspieh biti moglo.

155



21 HDA, PRZV, kut. 243, br. 4029-1884.

To pako ne }e po mojem mnienju biti, ako se izbori za vanjske kotare, do~imni dovoljna ~inovni~tva za to ne imadem. Toga radi u svoj smjernostinemjerodavno predlaèm, da bi Visoka zemaljska vlada izbore u ovdašnja 4kotara za ~etiri dana odrediti blagoizvolila i to za prvi dan za 63. kotar: Djakovozatim uzastopce za 62 vanjsko Djakova~ki kotar, 61. Vuka i 60. kotar Našice.

Kona~no najpokornije dodajem, da s jedne strane znadem, da }e biti velikihpote`ko}ah u ovoj podùpaniji u pogledu izborah, a da me s druge strane do toganajsmjernijega predloga ne vode obziri napram sebi, nego ho}u da samoj stvarisluìm.

U Djakovu 31. kolovoza 1884.kralj. podùp. upravitelj Cuvaj

Dokument 12.22

Njegovoj Preuzvišenosti gospodinu Dragutinu grofu Khuen Hedervary=u,Banu Kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u Zagrebu

Kao što sam Preuzvišenosti Vašoj sa podneskom od 21. rujna 1884. broj 32.izviestio je sveštenstvo u ovomu kotaru bez razlike opozicionalno i ravna se poupu}enju iz Djakova.

Ve} ima tomu dva mjeseca kako sveštenstvo pod izlikom korone iliimendana sad kod jednog, sad kod drugog ùpnika na dogovor se sakuplja teneprekidnos s tom radi, da pri budu}em izboru narodnog zastupnika u Bošnjaci,opozicionalac, odvjetnik Mato Ivi} pobjedi.

Mato Ivi} je sam li~no u ovom kotaru poznat; on ima osobito u Gradišturodjakah, i kumovah, a pošto mu je otac za postojavše brodske pukovnije višegodinah u Vinkovci kao pukovnijski pobo~nik slu`bovao, poznade ga ve}inaovdašnjega naroda još iz mladih godina, te je sveštenstvu lahko za njega pristašahna}i.

Za uztuk ozna~ene sveštenske opozicionalne agitacije, poprimio sam i jaobse`ne, no i energi~ne mjere, pak prem uz mene izim ~inovnikah i ob}inskihorgana, samo nekoji trgovci ~vrsto stoje, nije nada za pobjedjenje izgubljena, ali

156


22 HDA, PRZV, kut. 245, 1884-1886, VI. 1884., broj 1249.

svakako bi èljeti bilo, da ve} sada saznadem kandidata narodno, odnosne vladinestranke.

Doti~ni kandidat trebao bi da prije izbora ovamo dodje, i sa menom izbornikotar prodje, te se tom prilikom sa izbornicih unapried upoznade, ne manje biti }epotrebno, da on i na dan izbora dodje i na biralište sakupljenim izbornikom stanjestvari razloì jer se je kod zadnjeg izbora ~ulo glasovah sa opozicionalne strane:“a gdje Vam je kandidat Vaš, za koga glasujete”, a to ote`~ava jako pobjedu. Da biconte Vojnovi} za poslanika narodu ovdašnjem od stranke skroz opozicionalnogsveštenstva preporu~ivan bio, niesam dosada saznati mogao.

Conte Vojnovi} je u ovom izbornom kotaru skroz nepoznat, pak je mogu}eda je u zadnjem vriemenu u Djakovu kod biskupa Strossmayera dogovoreno, daodvjetnik Ivi} svoje pristaše Vojnovi}u ustupi, no ako bi oba kandidata, to bimogla sigurnija pobjeda za zastupnika narodn stranke biti.

Podnašaju} ovaj smierni izvieštaj uslijed brzojava od 18 ovog mjeseca broj1151 usudjujem se Vašu Preuzvišenost ponizno moliti, da bi Vašu Preuzvišenostshodnu odredbu izdati blagoizvoljela da mi se kandidat narodne stranke što prijesaob}i.

U @upanji, 20. oùjka 1885.Kr. kotarski predstojnik @akula

DOCUMENTS AND FILES ON LEGAL AND POLITICAL RELATIONBETWEEN PUBLIC ADMINISTRATION AND THEROMAN-CATHOLIC CHURCH, REVEALING THE SEAMY SIDE OFTHE PARLIAMENTARY ELECTIONS IN ÐAKOVO OF 1884-1855

SUMMARY

This article is based on files from the State Archives in Zagreb. It describesand articulates two phenomena from the public life of Ðakovo.The first is aconflict between institutions of public administration and the Ðakovo dio-cese concerning penal and legal jurisdiction over the Roman-Catholic semi-narists in Ðakovo . Smaller part of the article deals with some documents ofthe local administration which inform the civil governor of Croatia aboutpre-electory situation in their constituency revealing the tendency of influ-encing the election results.

157



UDK 334.722 (497.5 \akovo) "17"

Ðakova~ke cehovske diplome izZbirke diploma Povijesnog odjelaGradskog muzeja Vinkovci

Danijel Petkovi}Gradski muzej Vinkovci

Ovim ~lankom predstavljamo ~etiri |akova~ke (3 |akova~ke i 1 gorjansku)cehovske diplome iz 1838., 1841., 1849. i 1828. godine. Kataloški iizlo`beno one su, uz ostalih 30 cehovskih diploma koje posjeduje Gradskimuzej Vinkovci, prezentirane u istom muzeju u Vinkovcima tijekom mjese-ca oùjka i travnja ove godine.

Najop}enitije o cehovima

Ceh u hrvatskom jeziku dolazi od srednjovisokonjema~ke rije~i Zeh(e) uzna~enju druìna, a ozna~avala je srednjovjekovne obrtni~ke udruge koje suimale zadatak da unapre|uju i štite interese obrtnika odre|enih obrta. S procesomrazvoja srednjovjekovnih gradova i gra|anskog staleà uop}e, gradsko obrtništvozauzimalo je u gospodarstvu i u cijelome društvu poseban poloàj, a ~esto ga jeugroàvalo gradsko plemstvo i neobrtni~ki slojevi, pa i trgovci. Po~etak cehovapada u XII. I XIII. st., u doba razvoja i procvata gradova. Gradovi su nastojali daza potrebe gra|anstva upotpune svoj obrt pa su povlasticama privla~ili stranceobrtnike, kao i slobodne i poluslobodne ljude s posjeda svjetovnih i duhovnihvelikaša. Oni su u gradu stjecali pogodnosti kakve nisu imali na izvangradskimposjedima, u prvom redu izjedna~enje s ostalim gra|anima. Iste zadatke i sli~nu

159

D. Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome iz Zbirke diploma ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINEPovijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci (2003.) str. 159-172

organizaciju imale su u ~esto crkvene bratovštine (osobito razvijene u mjestimajadranskog primorskog i oto~nog dijela Hrvatske). Nad cehovima su postojalenadzorne vlasti, redovito gradska vije}nica (u autonomnim komunama), a gdjenjih nije bilo, nadzor su obavljali svjetovni ili crkveni gospodari grada ili kako jeslu~aj kod ve}ine diploma iz zbirke (12 vinkova~kih i 4 iz ostalih središtaslavonske Vojne krajine) vojne vlasti. Katkad su cehovi ~inili saveze i zajedni~kiistupali u najva`nijim pitanjima.

Obrtnici su udruìvanjem u cehove stjecali sigurnije ìvotne uvjete ìvota iopstanka. Ostarjelim, bolesnim i siromašnim ~lanovima pruàla se pomo}, aumrlima se prire|ivao dostojan ukop. Cehovi su odlu~ivali o primanju novih~lanova. Svaki ceh imao je svoje povlastice, statute, koje im je dodjeljivalagradska uprava ili vladar. Cehom je upravljao starješina odabran na godinu dana.Izbor se obavljao na cehovskoj skupštini, kojoj su morali prisustvovati svi ~lanoviceha. Osim starješine, birao se otac meštar, koji je nadzirao kalfe, bijarmeštar, kojije pozivao na sastanke, i mladi cehmeštar, koji je nadzirao ~lanove ceha. Uzstatute, najva`niji cehovski predmet bila je škrinja u kojoj su se ~uvale isprave,cehovske knjige, novac, pe~atnjak i cehovska tablica.

^lanovi ceha imali su obveze i prema Crkvi. Svaki je ceh imao svecazaštitnika, ~iji je oltar u crkvi morao odràvati, a na sve~ev blagdan ceh se imaookupiti na sve~anoj misi. Na tijelovskim, ili kojom drugom zgodom, cehovi sunastupali u sve~anoj povorci pod svojom zastavom.

Unutar ceha odvijala se stru~na izobrazba budu}eg majstora. Šegrt se primaona nauk na tri do pet godina. Nakon dovršenog naukovanja postao bi ~lanom kalfii odlazio bi na trogodišnje putovanje radi stru~nog usavršavanja: Po povratku jemogao biti primljen u ceh, ali se morao dokazati izradbom majstorskog rada.

Kalfe; (djeti}i, mladenci) imali su unutar cehovske organizacije svojadruštva. Izme|u sebe birali su na godinu dana dekana, koji je bio posrednikizme|u djeti}a i cehovskih starješina. Nadzirao ih je otacmeštar, a u njegovoj sukuæi odsjedali djeti}i na putovanju. Kod njega se ~uvala djeti~ka škrinja spravilima, popisima djeti}a i novcima od raznih djeti~kih priloga. Pravilima jebila propisana tjedna pla}a, a radili su 17 do 18 sati dnevno. Proizvedenu robuprodavali su na sajmovima, podu~avali su šegrte i brinuli se za bolesne ~lanove.

Raspadanje cehova po~inje s razvojem tvorni~ke proizvodnje, napose u 19.stolje}u, ali ve} i prije, jer su cehovi po~eli ko~iti napredniju i jeftinijuproizvodnju i postali smetnjom gospodarskom razvoju, pa su ih pojedine dràvepo~ele ukidati.

Tijekom XVII. i XVIII. stolje}a hrvatsko-ugarski Sabor donio je niz propisaprotiv zloporabe cehova: Naime, cehovi su po~eli podizati cijenu svojoj robi,velikim su globama ka`njavali obrtnike koji su prodavali robu po niìm cijenama,

160

ZBORNIK MUZEJA\AKOV[TINE D. Petkovi}: Ðakova~ke cehovske diplome iz Zbirke diploma(2003.) str. 159-172 Povijesnog odjela Gradskog muzeja Vinkovci

ograni~avali su broj obrtnika u cehu i pove}avali iznos prijamne takse. Za kraljiceMarije Terezije nastojalo se cehove staviti pod dràvni nadzor: To se 1813.godine postiglo Op}im cehovskim redom, koji je administrativno povezaocehove, ali nije pomogao njihovu napretku. Cehovski proizvodi jeftinijoj robimanufakturne ili tvorni~ke proizvodnje nisu mogli uspješno konkurirati. Zatocehovi ponovno pribjegavaju starim metodama i zatvaraju svoja vrata novimmajstorima i pomo}nicima. Tako se stvorilo mnoštvo putuju}ih obrtnika koji suìvjeli u oskudici, traè}i posao i pomo}. Dràvna vlast uo~ila je opasnost odmogu}ih buntovnika pa ih je 1816. uvo|enjem putnih knjiìca stavila podkontrolu.

Cehovi u hrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini formalno su ukinuti navodnojoš 1848. godine, ali to nije bio njihov kona~ni kraj.1

Godine 1851. obrti su regulirani Privremenim naputkom o ure|enjutrgova~kih i obrtni~kih poslovah u krunovini Hrvatskoj i Slavoniji. Cehovi nisubili ukinuti, ali su bila propisana sva cehovska nov~ana davanja.

U civilnim dijelovima Hrvatske i Slavonije cehovi su navodno bili ukinutive} 1859. godine.2

Novi Cehovski red, koji je stupio na snagu 1860. carskom odlukom(patentom), proglasio je slobodu obrta i ukinuo cehovsku organizaciju. Me|utim,ona nije provedena u svim zemljama austrijskog carstva, pa ni u Hrvatskoj.Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. poslove obrta preuzelo je ugarskoministarstvo za poljoprivredu, obrt i trgovinu: Ono je pripremilo i podnijelokralju na odobrenje Obrtni zakon, koji je stupio na snagu 16. oùjka 1872. Njimesu definitivno ukinuti cehovi i osnovane obrtne zadruge. 3

Ðakova~ki i gorjanski cehovi, njihove diplome te pe~ati

Ovdje nam nije namjera rekonstruirati gospodarsku i društvenu povijestÐakova i Gorjana sredinom i krajem prve polovice 19. stolje}a (od kada i datirajudiplome). Za to nemamo niti snaga niti potrebnog predznanja, a nisu namdostupni drugi izvori te referentna literatura koji bi pomogli u ostvarenju takvogcilja. Stoga }emo se ovdje baviti podacima koje donose sljede}e ~etiri |akova~ke

161


1 Prema: "Cehovi", Enciklopedija Leksikografskog zavoda, sv. 1, Zagreb 1966., str. 5802 Isto.3 Preuzezo iz:

1. "Cehovi", Hrvatska enciklopedija, sv. 2, Zagreb 2000., str. 478. – 479.

i gorjanske diplome, iako i njihov broj ne dopušta donošenje nekakvih kona~nihzaklju~aka. Tako|er, iste diplome donijeti }emo samo u prijepisu bez potpunihprijevoda jer je naše znanje njema~kog ili latinskog jezika tako|er nedostatno.

Prvo što treba primijetiti kod |akova~kih i gorjanskih diploma da one stilom,izgledom i sadràjem ne odstupaju od ostalih diploma iz Zbirke.4 Op}imizgledom one su najsli~nije diplomama s prostora slavonske Vojne krajine (12vinkova~kih5 i 4 diplome iz drugih središta slavonske Vojne krajine – Brod, Šid,Mitrovica, Petrovaradin) jer nemaju vedute mjesta poput osje~kih i"ju`nougarskih" diploma. îni se kako je razlog izostanka vedute kod"vojnokrajiških" diploma prije svega vojne prirode iako ne treba odbaciti nitiekonomske razloge (osim mo`da za Petrovaradin). Ekonomski razlozi izostankavedute na gorjanskoj diplomi tako|er su vjerovatniji nego kod onih |akova~kih.Kona~no i "PEÂT GORIANSKOG CEHA" na gorjanskoj diplomi podbrojem 4. datira iz 1826. godine što nas dovodi do pretpostavke kako isti ceh nijeznatno stariji od iste godine, a sama zajednica obrtnika u "Privilegiranomtrgovištu Gorjani" u godini izdavanja diplome (1828.) vjerojatno nije bila brojna.Sam izgled, sadràj, struktura, te rje~nik gorjanske diplome iz 1828. godine vrloje sli~an prije svega |akova~koj diplomi pod brojem 1., ali i onoj u hrvatskomjeziku pod brojem 3. Isti slu~aj je i sa pe~atima. Moèmo stoga tako|erpretpostaviti kako je tiskani obrazac gorjanske diplome i "gorjanski pe~at" nastaoprema uzoru |akova~kih diploma iako su ove posljednje po datumu izdavanjamla|e od gorjanske. Zajedni~ka nepoznanica tiskanih obrazaca |akova~kih (broj1. i 3.) i gorjanske diplome (broj 4.) je to što nam ostaje skriveno vrijeme kada tiobrasci nastaju, te tko ih tiska.

Izuzetak od ove skupine |akova~ko-gorjanskih diploma u zbirci ~inidiploma pod rednim brojem 2. iz 1841. godine. Ona je pisana rukom i u latinskomjeziku (pe~at je identi~an ostalim pe~atima na |akova~kim diplomama), ali onane sadrì podatak kojem je konkretnom zanatu pripadao imenovani Stjepanûškovi} iz Bra~evaca. Zapravo, ona tek potvr|uje kako je re~eni javno biopriznat pred ..brojnim našim… (Numerum nostrum…) i … ispred otvorenecehovske škrinje …(aperta Ladula…) za ravnopravnog obrtnika …privilegiranog skupa ilirskih zanatlija u Biskupskom gradu Ðakovu…(privilegatiCoetus unitorum Ilyricorum in Episcopali Oppido Diakovar…).

162


4 Vidi: Katelog izlo`be, D. Petkovi}, Cehovske diplome iz Zbirke diploma Povijesnog odjela Gradskogmuzeja Vinkovci, Vinkovci, 2003.

5 Od svih 24 "hrvatskih" diploma ~ini se kako je 7 najranijih vinkova~kih diploma iz Zbirke postankomnajstarije jer su ove izdane na standardnim blanketama crta~a bakroreza Leonarda Hussa iz 1787.naglašene kasnobarokne forme.

Diploma dakle donosi podatke kako je postojala cehovska škrinja (kao što seo~ekuje za svaki ceh), ali i da je u Ðakovu1841. godine postojala zajednicailirskih zanatlija (u smislu jezika) što pretpostavlja kako je postojala i skupinaneilirskih zanatlija (najvjerojatnije njema~kih). Ipak, ovaj podatak nu`no nepotvr|uje formalno postojanje dva odijeljena ceha u Ðakovu iako su i pe~ati nasve tri diplome u tekstualnom dijelu razli~iti. Grb sa štitom (koji je tako|er"ne~itljiv"), sa dva uspravljena lava na stranama, peterokrakom krunom u vrhu isa dva sveca ispod krune zajedni~ka su zna~ajka svih pe~ata na |akova~kimdiplomama. Pe~ati su jako ošte}eni tako da je na pe~atu diplome pod brojem bilomogu}e pro~itati samo: "DIAKOVARER. VEREINIGTE(S)….."; na pe~atudiplome pod brojem 2. ništa; a na pe~atu diplome samo kraj teksta"…CEHOVSKI". Prema podatku s pe~ata diplome pod redim bojem 1. uÐakovu bi 1838. godine postojao svega jedan ceh jer na pe~atu stoji:"DIAKOVARER. VEREINIGTE(S)….." što bi zna~ilo "Ðakova~kisjedinjeni… (dodajte još ceh)".

Kao zaklju~ak name}e nam se tvrdnja kako su u tadašnjim Ðakovu postojalijedan ili dva ceha a u Gorjanima vjerojatno svega jedan jer je tamošnja obrtni~kazajednica bila vjerovatno malena.

U nastavku donosimo opise i prijepise diploma prenešene iz Kataloga6 uzodre|ene ispravke:

1. Majstorska diploma iz 1838. izdana u Ðakovu da je Martin

Csuâkowics von Podvin stekao zvanje opan~ara.Gore je slo`eni grb Ugarske na kojem su uklopljeni grbovi povijesnih

ugarskih zemalja s krunom sv. Stjepana iznad.Papir; 490 : 385 mm., tiskani obrazac bez vedute grada. U sredini dolje je

pe~at s njema~kim tekstom po rubu.

Tekst diplome u njema~kom jeziku:Wir N. N Ober=und Unter=Vorsteher und gesamtes handwerk deren

bürgl. Opankamacher Meistern, in dem bischoflichen Markte Djakovar im

Königreich Slavonien, urkunden und bekenen hiemit, wie dass der

ehrengeachte Gesell ?Martin ?Csuâkowics von Podvin aus GränzRg gebürtig,

vor uns erschienen und vorgebrach, daâ er seine Lehrjahre nunmehro

vollenbet habe, bitend, um ihm dieserwegen seinen Lehrbrief nach

163


6 N. dj.

handverksgebrauch mittheilen zu wollen; wie nun ein gerechtsmes Begeheren

keinen zu versagen anbei uns ohnedem solches zu thun von handwerks wegwn

obleget, so haben wir ihm sein Begehren um desto willfähriger einstimmen

wollen und sollen: Gagen demnach, daâ obgedachter Gesell Martin

Csuâkowics im Jahr 1832. den 29. Juny mit seinen Bürgen. hrn. Jakob

Csaikovatz und hrn. Gasho Ribich bei unsern bürgrl. Opankamacher meister

hrn. Nikola Terkovich das ehrsame handwerk auf 3 Jahre zu erlernen vor

offener Lade aufgedungen, und da er seine ersagten 3 Lehrjahren erstreckte,

wie es einem erlibenden Lehrjungen wohl anstehet, so ist selbiger im Jahr

1835. den 21. =ten Juny seiner Lehrjahren halber, vor offener Lad frey und

ledig gesprochen worden. Gelanget demnach an alle und jede wessen Stand

oder Würden sie sind, besonders aber an unsere ehrsamen

handwerksgenossenen unser dienstfreundliches Ersuchen, selbe wollen

oftgedachten ?Martin ?Csuâkowics ?Opankamacher, seines Wohlverhaltens

wegen, allen guten Willen erweisen; welches wir in dergleichen Fällen zu

erwiedern beflissen seyn werden. Urkund dessen haben ihm gegenwärtigen

Lehrbrief mit unserm beigedruckten handwerks=Insiegel ausgefertiget und

ertheilt. So geschehen in dem bischoflichen Markte Djakovar im Königreich

Slavonien, den 15. July 1838.

Stephan Verhon?? Ne~itljivo, Ivo Stankovich Cehmajstor. Ne~itljiva još 3potpisa me|u kojima je i Vidi ?ne~itljivo ime Maurovits ???? ???? ???????Caha Comisarius.

Na pole|ini su brojevi: V8279/3945 838 i V no3. 2866/1475 841. i stariinventarni broj GMV. 38

2. Majstorska diploma (ili prijepis diplome) iz 1841. izdana u Ðakovu daje Stephanus Csushkovich iz Bra~evaca stekao zvanje ????.

Diploma je pisana u potpunosti rukom i u latinskom jeziku. U dnu je pe~atkoji je jako ošte}en i ne~itljiv.

Tekst diplome:Nos superior et inferior Caha caterique privilegiati Coetus unitorum

Opificium Illyricorum in Episcopali Oppido Diakovar constituti Magistri,presentium per vigorem fidem facimus et attestamur, quod hoc nestus StephanusCsushkovich Udomarius in Ep(isco)pali Possesione Braczevcze degens,postquam idem fidedignis coram nobis reproductis Testimoniis legitimaset, quodidem Altissimis, tum in respectu elibertationis quum et in respecti Normalis

164


peregrinationis sua subsistentibus ordinationibus regiis, debite satisfecerit,postquam ve in Consequentiam horum paradigma per nos eidem assignatumconfecsset, hocque per nos qualificatum et acceptabile adinventum fuifset, - noseidem pranominatum Stephanus Csushkovich Ano Domini 1840 die vero 28Junii coram aperta Ladula nostra in Numerum nostri, qua tamen ruralemMagistrum cooptaverimus, adlegerimus que idemque nunc inde, a die premisoCooptantis et respective incorporationis suo, pleno ruralis Magistri jure gaudeat,fruaturgue. Super quibus eidem supranominats Commagistro nostro StephanoCsushovich erga interpositum decens ejusdem petitum, prasentes propriissubscriplionibus Nostris et Sigillo Cahali munitas extradendas esse duximusLiteras Testimoniales, prout et extradedimus.

Sigl: Diakovarini die 26. Mensis februarii 1841.Vidi Paulus Benjich Rad. Exactor dualis qua Coetus Commissarius. Ivo

Lenjich Privilegiratog Ciha Cih Mestar. Martin Bartolovich Vice Csimester.Na pole|ini je broj no.2. V2866/1475 1841. i stari inventarni broj GMV 37.

3. Majstorska diploma iz 1849. izdana u Ðakovu da je Mato Smiljanichiz Mikanovaca stekao zvanje opan~ara.

Papir; 500 : 390 mm, tiskani obrazac, nema vedute gradaGore je slo`eni grb Ugarske na kojem su uklopljeni grbovi povijesnih

ugarskih zemalja s krunom sv. Stjepana iznad. U dnu je cehovski pe~at shrvatskim tekstom po rubu.

Tekst diplome u hrvatskom jeziku:MI N. N. NACSELNIK, I DONACSELNIK, KAO I CILI SKUP

PURGARSKIH i sviu MAISTRORAH, U BISKUPSKOM VAROSHU

DJAKOVARU KRALJEVSTVA SLAVONIE, Svidocsimo, i Potvrdjujemo, da

poshteni Kalfa Mato Smiljanich od zanata opancsarskog iz Mikanovaca

Brodske Regemte rodom, k-nami priveden, i prikazan jest, da je on svojeg

ucsenja vrime vech doversio, prosechi, da bi mu njegovu ucsnu knjigu po

obicsaju nasheg’ Skupa izdati hotili. Kako se jedna pravedna molba nikom

ukratiti ne more, tako po isti nacsin mi njemu u njegovu molbu sluxbeno

privolit imali smo; i u tom velimo, da gor recseni Kalfa Stipa Csajkovatz u God:

1849. dan i Miseca Listopada sa svojima Porucih Gospodarom Augustin

Novakovich i Gospodarom Cimestra i sviu kod nasheg purgarskog Cia

oslobodit Majstora gospodara Petar Miksich i poshteni Opancsarski Zanat na 3

½ God: ne prid Skupom nashim za izucsiti pogodjen, i u buduch recsene

svojeg ucsenja godine, kako se jednom poshtenom novaku pristoji, podpunnio

165


jest, tako isti u God: 1844 dana 10 Miseca Listopada svojih ucsenih godinah

radi, prid Skupom izgovoren, i oslobodjen biashe. Molimo dakle sve, kakvamu

drago oni Stanja, i dostojanstva bili, da bi vishe put spomenutog Vrimena koje

zarad njegovog dobrog vladanja, i derxanja primiti izvolili, shto isto i mi u

spodobnima dogadjajih ucsiniti nastojat hochemo. Za potverdu ovog mi njemu

ovu ucsnu knjigu s-nashim utishtenim Zanata pecsatom izdali-jesmo.

Potverdjujemo.

Dato u Biskupskom Varoshu Djakovaru Kraljevstva Slavonie, dana 31.

Miseca Augusta God: hiljada osamsto 49.

Matho Pavich Cimestar Mato Ashperger Achamestar. Vidio ne~itljivoMaurovi} veliki sudac sl. @upanie Viroviti~ke – ne~itljivo Cihovski Komisar

Na pole|ini je stari inventarni broj GMV 36.

4. Majstorska diploma iz 1828. izdana u Gorjanima da je Jakop

Xivkovics rechius Merics von Cernaez7 iz Ver(ovi)ticer Comitatt stekao zvanjekova~a.

Gore je slo`eni grb Ugarske na kojem su uklopljeni grbovi povijesnihugarskih zemalja s krunom sv. Stjepana iznad.

Pe~at:Kraj grba koji je ošte}en stoje dva lava. Okolo je dijelom ~itljiv natpis:PEC dalje ne~itljivo do GORIANSKOG i na kraju godina 1826.

Tekst diplome u njema~kom jeziku:Wir N. N. Ober = und Unter = Vorsteher, und gesammtes handwerk deren

priv. vereinigten Meistern, in dem priv. Marktslechten GORJAN in

KönigreicheSlavonien urkunden und bekennen hiemit, wie daâ der

ehregeachte Gesel Jakop Xivkovics rechius Merics von Cernaez aus

Ver(ovi)ticer Comitatt gebürtig, vor uns erschienen und vorgebracht, daâ er

seine Lehrjahre nunmehro vollendet habe, bittend, um ihm dieserwegen seinen

Lehrbrief nach handwerksgebrauch mittheilen zu wollen; Wie nun ein

gerechtsames Begehren keine zu versagen anbei uns ohne dem solches zu thun

von handwerks wegen oblieget, so haben wir ihm sein Begehren um desto

willfähriger einstimmen wollen und sollen: Sagen demnach, dass obgedachter

Gesell Jakop Xivkovics ne~itljivo im Jahre 1832. den 4ten Majjii mit seinen

zweien Bürgen hrn. Ivo Sameszitcs und hrn. Andria Pokopatcz bei unsern

Schmied Meister hrn. Ivo Kollarovits das ehrsame ne~itljivo handwerk auf 3

166


7 Selo Crnac u orahovi~kom dijelu Podravine.

Jahre zu erlernen vor offener Lade aufgebungen, und da er seine ersagten

Lehrjahren erstrickte, wie es einem ehrlibenden Lehrjungen wohl anstehet, so

ist selbiger im Jahre 1826. den 30 ten Apriill seiner Lehrjahren halber, vor

offener Lade frey und ledig gesprochen worden. Gelanget demnach an alle

und jede wessen Stand und Würden sie sind, besonders aber an unsere

ehrsamen handwerksgenossen unser dienstfreundliches Ersuchen, selbe

wollen oftgedachten ne~itljive tri rije~i seines Wohlverhaltens wegen, allen

guten Willen erweisen; welches wir in dergleichen Fällen zu erwidern beflissen

seyn werden. Urkund dessen haben wir ihm gegenwärtigen Lehrbrief mit

unserem beigedruckten handwerks = Insigel ausgefertig und ertheilt.

So geschehen in dem priv. Marktfleckten Gorjan in Königreiche Slavonien,den 5 Majjii 1828.

Ober Cseh Meister Andrija Russisch, ne~itljivo. Vidi Paulus Benjics

Ep(isco)palis Domini Diakovar Rationis Exactor, & Caharum Comissarius.

Achamestar Ivo Tomesich Opanchr.

Na pole|ini je stari inventarni broj GMV 46.

167


Diploma pod rednim brojem 1.


168




169


Pe~ati na diplomama

Pe~ati na diplomama pod rednim brojem 1. i 2.

Pe~ati na diplomama pod rednim brojem 3. i 4.

170


GUILD CERTIFICATES OF ÐAKOVO FROM THE COLLECTION OFCERTIFICATES- HISTORICAL DEPARTMENT OF THE CITYMUSEUM IN VINKOVCI

SUMMARY

The article presents 4 certificates (3 from Ðakovo, 1 from Gorjani) dating

1838, 1841, 1849 and 1828 which could be seen together with 30 other cer-

tificates in catalogues and exhibitions of the city museum in Vinkovci inMarch and April this year.

171


muzej-djakovstine.hrmuzej-djakovstine.hr/wp-content/uploads/2016/11/zbornik-6-web.pdfmuzej-djakovstine.hr...

Documents