na vjeru pozvani

7/28/2019 Na vjeru pozvani

1/8

Konferencija viih redovnikih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine

S. Kata Karada: Na vjeru pozvani

Duhovna obnova, Franjevaki samostan Gorica (Livno), 2. veljae 2012.

S. Kata Karada, kolska sestra franjevka

Razmiljanje o vanosti vjere uz Dan posveenog ivota. Na vjeru pozvani!

Dok sam razmiljala o emu bi danas, na Dan posveenog ivota mogli promiljati,uinilo mi se veoma prikladnim progovoriti o onome na to je itavu Crkvu prijenekoliko mjeseci pozvao papa Benedikt XVI. najavljujui godinu vjere a to je ovjeri! Za svakog vjernika, a za nas redovnike/ce jo i vie, ovo je vana tema jersnano zahvaa na svakodnevni ivot i ini ga iznutra smislenim. Naa vjera,

osobna ili ona koju ivimo u okrugu zajednice, prepoznatljiva je i uoljiva ljudima skojima ivimo i koji nas okruuju. Pitanje vjere spada meu one stvarnosti o kojimanije lako govoriti. Upravo vjera povezuje, objedinjava na zemaljski i duhovni ivot.Nae zajedniko promiljanje zapoet u svjedoanstvima nekih osoba po pitanjuvjere, po pitanju kako se danas ivi vjera i to ona za njih osobno znai?

Tako jedna udovica/starica kae: U ivotu sam bila sama, ali samo mi je vjerapomogla da rijeim sve probleme. Vjera mi je pomogla da odgojim sina i da ivim bezmua, pomogla mi je da prihvatim ivot. Jednostavno vjera mi je sve i kada bi svimedokazali da Bog ne postoji ja bi i dalje vjerovala jer sam vjeru doivjela. Vjeru nepokuavam shvatiti nego ivjeti.

Jedan sveenik je rekao: Kako izrei ono to se moe samo ivjeti? O vjeri se nepria, nego vjeruje, o ljubavi se ne pria, nego ljubi. Kao to ivot mora ivjeti da biivio. To je ono to je potrebno dananjim ljudima. Ono to je najvanije jest vie uivotu ne govoriti o onom to ivotom ne potvrujemo. Vjera je Isus, ivi, uskrsli.Vjera je baciti se u naruje ivome Bogu, Ocu.

Izjava jedne redovnice/sestre: Vjera je moj odnos s Bogom. Vjeru produbljujeminjenjem dobra. to mi je kri bivao tei to je moja vjera bila sve vea. Kriem sevjera ispituje i raste.

Jedna studentica kae: Ni jedna tekoa, neuspjeh i bol ne mogu ovjeka ubiti dokraja. Jer je Bog upravo na strani takvih. A oni koji pate i trpe znaju da ih to ne moeubiti jer vjeruju u Njegovu prisutnost. Vjera je ljubav i dobrota u srcu ovjeka koji nasvodi prema Svemoguoj ljubavi. Vjera je sve ono u to smo toliko sigurni, bez obzirato drugi misle. Ima puno toga, teko se izjasniti a kamo li napisati.

Vjerouenica treeg razreda osnovne kole je rekla: Vjera mi je potrebna da vjerujemu ono to elim. Vjera mi je potrebna jer bez nje ne mogu ostvariti ono to elim.Vjera mi je potrebna u ivotu. Vjera mi puno znai i ona je kao dio mog ivota.

Ve ovih nekoliko izjava otvara nam itavu lepezu osobnih i razliitih doivljavanjavjere. Zar nam to ne govori da svatko na svoj, originalni nain, ivi vjeru! Svako jeivljenje vjere jedno osebujno, vlastito iskustvo.


2/8

No ipak, postavljamo si uvijek iznova pitanje: to to znai vjerovati? Vjeruje li svakiovjek ili samo onaj koji je religiozan? Moemo li o njoj govoriti kao antropolokojdatosti, neemu to je ovjeku svojstveno. Je li mogue govoriti o rastu djeteta,djeaka, mladog ovjeka bez dimenzije povjerenja? Vjerovati drugome, roditeljima,brai, sestrama, prijateljima je neto to na svoj nain prethodi vjerovanju u

vjerskom, religioznom smislu. I sam papa Benedikt XVI. govori o raznim situacijamau kojima doivljavamo da "vjerovati" je sastavni dio naeg svakodnevnog ivota: odranog jutra do veeri svi rabimo tehnike proizvode ije znanstvene uzroke nepoznajemo: tko moe proraunati statiku visokogradnje i osobno se u nju osvjedoiti?U itavo podruje elektrike s kojima se svakodnevno susreemo? Ili u pouzdanostsastava nekoga lijeka? ivimo u mrei onoga to ne znamo, ali se u to pouzdajemoporadi opih pozitivnih iskustava. Kao to je ovjek siguran u ljubav drugoga, nepodvrgavajui je metodama prirodoznanstvenoga ispitivanja, tako i u doticaju Boga iovjeka postoji sigurnost koja je posve drukije naravi od izvjesnosti matematikidokazivog miljenja. Mi ne ivimo vjeru kao hipotezu, nego kao sigurnost koja nosina ivot. Ako dvoje ljudi svoju ljubav promatra samo kao hipotezu koju uvijek iznova

treba verificirati, oni je na taj nain razaraju. Tada je ona ve unitena. Moda danastolike veze ne uspijevaju upravo stoga to poznaju jo samo izvjesnost pretpostavke.I, zato, onomu to nije prirodoznanstveno zajameno ne pridajemo nikakvu konanuvaljanost.

Po emu se odlikuje vjera vjernika kranina? Koje su njene bitne karakteristike? Uodgovoru na ovo pitanje najispravnije je posegnuti za Bojom Rijeju. Ograniila samse na nekoliko naglasaka iz Biblije, odnosno biblijskih likova. U Starom zavjetu odnosovjeka s Bogom - koji se izraava kroz pojam vjerovanje - oznaava neto tozahvaa cjelovitog ovjeka u njegovoj nutrini ali i vanjskom djelovanju. Biti vjeran,ivjeti vjernost je bitno te e zato za Izraelca posebno teki grijeh biti ne ateizam veidolopoklonstvo. Moda je dobro naglasiti i neke pojmove koji se u Starom zavjetuupotrebljavaju za vjeru. Pred Bogom ovjek je pozvan na povjerenje, pristanak iposlunost. Drugim rijeima vjerovati u Starom zavjetu znai prepustiti se spovjerenjem Bogu saveza, prepoznati njegovo djelovanje u povijesti, iskusiti istinitostnjegovih rijei te ostvarivati pravednost. Izmeu Boga i ovjeka uspostavlja se osobniodnos. Bog poziva, izabire, obeava dok ovjek kroz vjeru slua i izvrava njegovuRije. Samo u povjerenju u Boga ovjek nalazi svoje usidrenje. "U savrenompovjerenju bit e vaa snaga (Iz 30,15)".

Za Izraelca vjerovati nije samo neko djelovanje ve prvenstveno ekskluzivni odnos s

Bogom. Kao primjer poznat nam je Abraham kojega i nazivamo praocem nae vjereili ocem svih vjerujuih! Abraham uje Boju rije, obeanje, iako mu nije potpunojasno to bi ono bilo ili to bi ono znailo. Moda nije ni slutio da e ta njegovaposlunost uroditi plodom, da je odlazak u nepoznato poetak svih njegovihpotomaka. Povjerenje u Boga za njega znai ne raunati toliko na sebe, nego naBoga se oslanjati i onda kada nije vidio dosege takvoga vjerovanja. Takva vjerapretpostavlja ponizno srce koje e se u Boga pouzdavati. Zbog svoga ivotnogpovjerenja i pouzdanja u Boga on ostaje stalni primjer vjerovanja za Izraelski narodkroz povijest.

U Novom zavjetu vjerovati znai prije svega prihvatiti navjetaj Kristova kraljevstva,

Kristove svemoi, a vjerovati znai ne raunati na sebe ve jedino na Boga! Zauenike vjerovati postavlja zahtjev nasljedovanja, privrenosti osobi Isusa Krista. Ako


3/8

promatramo samoga Isusa, vjerovati za njega znai biti posluan nalogu svoga Oca ito sve do smrti: "Moja je hrana vriti volju Boju i dovriti djelo koje mi je dao izvriti(Iv 4,34)". U Novom zavjetu Crkva e na osobit nain u Mariji prepoznati najvjernijuvjernicu stavljajui je za uzor vjere. Djevica Marija ostvaruje na najsavreniji nainvjeru kroz poslunost koja joj se u tom trenutku prihvaanja Bojega plana ini

nejasnom. Ona vjeruje da "Bogu nita nije nemogue" (Lk 1,37). Taj "Evo slubeniceGospodnje, neka mi bude po tvojoj rijei!" (Lk 1,38), to vjerovanje da e se - kakokasnije kae Elizabeta - "ispuniti to je reeno od Gospodina! (Lk 1,45)" postajerazlogom da je svi narataji zovu blaenom. Marija nije prestala vjerovati "da e seispuniti" Boja rije.

I kod Marije kao i kod Abrahama vrijedno je zapaziti stav nerazumijevanja Bojevolje, obeanja i poziva. Zapravo, Boja rije upuena i Mariji i Abrahamu "Ne boj seMarijo!" i "Ne boj se Abrame ja sam ti zatita; a nagrada tvoja bit e vrlo velika!" (Post15,1) govori o njihovoj zbunjenosti ali i obeanju blizine koju im Bog garantira.Imajui pred oima ove velike likove jasnije su nam rijei francuskog pisca Varonea

zapisane u knjizi Nevolje s odsutnim Bogom: "Ni vjera takoer nije u sebi nekookamenjeno stanje. Ona poznaje sigurnost, ali ne bezbrinost. Ona je strujanje,kretanje, ulaganje ivota s njegovom tajnom i njegovom stvarnou. Ona jeneiscrpno vrelo i beskonana avantura. Ona je sredite i obzor, ali i hod u nesigurnojravnotei. Ona je snaga i sigurnost, ali i krhkost i ranjivost. Ona je ivo iskustvo oivotu, o kruenju ivota koji je biblijska povijest... Za vjernika ovaj as nema drugogportreta, osim lica Zakejeva koji silazi sa svoje smokve"[1].

Papin poziv na razmiljanje o vjeri

Papa, govorei o vjeri, upotrebljava jednostavnu sliku: Vjera je nastojanje dadananji ovjek otkrije pravo Boje lice. Stoga ne udi da e upravo ovaj papa svojuprvu encikliku posvetiti Bogu - Deus caritas est!- Bog je ljubav. K tome - u kontekstuove teme - moemo pribrojiti i dvije knjige Isus iz Nazareta koje su takoerusmjerene prema "otkrivanju" Boga. Papa uoava potrebu dananjeg ovjeka da nanovi nain otkriva autentinost vjere, da dopire do Boga. Objavljujui apostolskopismo Vrata vjere, Papa je najavio Godinu vjere, koja e trajati od 11. listopada 2012.do 24. studenoga 2013., upravo kao vrijeme istinskog obraenje Gospodinu. U pismuupozorava na potrebu "ponovnog otkrivanja hoda vjere, da se otkrije dra Bojerijei". Vrata su vjere uvijek otvorena. Mogue je prekoraiti taj prag kada senavijeta Boja rije a srce se prepusti da ga oblikuje milost koja preobraava.

Oito imajui u vidu razliita povijesna razdoblja u kojima se ponekad vie isticalavanost poznavanja sadraja vjere a u drugima naglasak stavljao na samovjerovanje, papa Benedikt XVI. poziva na sintezu: istie duboko jedinstvo izmeuina vjere i sadraja vjere. Vjera je prihvaanje Gospodina i ivot s njim. To se trebaoitovati u svjedoenju i u javnom zauzimanju. Bitno je poznavati vjerske sadraje aonda umom i voljom prihvati nauk Crkve. Da se stekne sustavno poznavanjesadraja vjere - poziva na novo prouavanje Katekizma Katolike crkve. Katekizam uovoj godini moe biti istinska potpora vjeri. Da bi se raslo i sazrijevalo u vjeri, vjeru jepotrebno poznavati. S Godinom vjere papa Benedikt XVI. eli da u sreditu crkvenepozornosti bude "susret s Isusom Kristom i ljepota kranske vjere".
http://ckeditor/#_ftn1http://ckeditor/#_ftn1


4/8

Prije manje od mjesec dana, 7. sijenja 2012., objavljena je pastoralna smjernicaZbora za nauk vjere za Godinu vjere. U dokumentu se istie da se poetak Godinevjere poklapa s dvije vane obljetnice: pedeset godina od otvaranja II. vatikanskogsabora i dvadeset godina od objavljivanja Katekizma Katolike crkve. Godinom sevjere eli potaknuti obnovljeno obraenje Gospodinu i ponovno otkrivanje bogatstva

vjere, da svi lanovi Crkve u dananjem svijetu budu vjerodostojni i radosni svjedociuskrsloga Gospodina, da su sposobni drugima pokazati vrata vjere. Smjernice zaGodinu vjere ele potaknuti susret s Kristom preko istinskih svjedoka vjere i njezinaprodubljivanja. Rije je o prijedlozima iji je cilj odgovoriti na poziv Svetoga Oca dase posvema ivi Godina vjere, ije e produbljivanje pridonijeti uvrivanju jedinstvai zajednitva izmeu raznih sastavnica velike obitelji Crkve.

Pozorna na znakove vremena, vjera obvezuje svakoga da u svijetu bude ivi znakprisutnosti uskrsloga Krista. Vjera je osobni i zajedniki in, dar je Boji koji se ivi uzajednitvu Crkve a ima se navijetati svijetu. Nakana je smjernica potaknuti svelanove Crkve da im Godina vjere bude povlatena okolnost da s drugima dijele ono

to im je najsvetije: Isusa Krista, ovjekova Otkupitelja, Kralja svemira, tvorca iusavritelja vjere - istaknuto je u zakljuku dokumenta. Na prvu nedjelju doaa, 27.studenoga 2011. nadbiskup metropolit vrhbosanski Vinko kardinal Pulji obznanio jeda je zapoela Godina vjere u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Kardinal tom prigodomistie da bi Godina vjere trebala pomoi "vraanju povjerenja u ovjeka, upoznavanjui jaanju svoje vjere u Boga i Njegovo Kraljevstvo, koje je osnovni cilj naih ivota".On poziva sveenike, redovnike i redovnice, katehete i katehistice, i obitelji - svelanove svoje Crkve da uloe sve napore i ljubav prema svojoj vjeri te da je istinskiupoznaju, produbljuju, svjedoe i od nje ive.

Franjina vjera i vjera naih utemeljitelja

to vjera stvara u ovjekovu ivotu? to je ovjek, vjerom proet kadar ostvariti?Pokuajmo vidjeti djelotvornost vjere kod Sv. Franje, a samin tim i Sv. Klare - jer ovadva imena je teko razdvojiti. U sreditu Franjinoga i Klarinoga ivota jest iskustvoBoga i to u osobnom susretu s Kristom. Vanost ove tvrdnje nije u tome da se kaekako su Franjo i Klara bili samo ljudi vjere, nego da je vjera temelj na emu sezasnivaju njihovi ivoti.

a) Moda zvui gotovo stereotipno ali Krist je doista u sreditu Franjina ivota.Njegova je vjera kristocentrina. Franji je najvea briga (najvanije) kako to vie

sliiti Kristu, kako mu biti blie, kako ga to bolje nasljedovati. Vrhunac njegoveslinosti i suoblienja s Kristom bile su stigme, rane koje je primio 1224. na brdu LaVerni.

e za duhovnou koja se primijeti u naem narodu i drutvu u kojem ivimo jestpredivna prilika za redovnike i redovnice dananjice. U naim ivotima Krist bi trebaobiti sredite. Moda nismo ni svjesni dara kako mi preko naeg poziva ljudepodsjeamo da Bog hoe i eli da ljudi budu ispunjeni ivotom. tovie mi smo Bojiposrednici na zemlji. Kada nas ljudi vide ostvarenima i zadovoljnima to u njima budielju da i oni vide to je to to nas dri, motivira, i daje snagu da djelujemo na ovakavnain. Za nas redovnike/ce vano je imati na umu da pazimo na osobni duhovni rast,

na odnos s Bogom. Franjo, Klara i nai utemeljitelji (ovdje mislim na utemeljiteljenaih redovniih zajednica) su u tome uspjeli. Ono to se protivi toj stalnoj


5/8

usmjerenosti prema Bogu je rutina. Ne smijemo pasti u rutinu. Naa molitva treba bitiizvor vlastitog ivota da ivot bude vidljiv u ipo molitvi, doputajui da nas molitvapreoblikuje i mijenja. Redovnici/ce preko razliitih svojih karizmi daju mogunostrazliitosti iskustava i znaenja koje je vano usaditi u narod gdje ivimo. Mnogi ljudidanas prakticiraju razne seminare, duhovne vjebe, ine djela milosra, teajeve

molitve eajui za duhovnou a to ele uiti upravo od nas.

b) Franjina/Klarina je vjera osobna i nasljedovateljska - Njih zanima osoba, ovjek,Krist. Franjo s Bogom razgovara - rekli bi danas - face to face (lice u lice)! Franju nepokree ideja, nego primjer Sina Bojega. Pokree ga konkretni Isusov ivot: njegovegeste, njegovi koraci, njegova poniznost, njegovo siromatvo, njegova poslunost,njegova sudbina. itav je Franjin ivot usmjeren ovome: preslikati, ponoviti Isusovegeste, slijediti njegove stope, sve do cilja do kojeg je on stigao: muenitva.

Moda nismo ni svjesni koliko redovnik/ca mogu biti dobri suputnici mnogim ljudimana njihovom ivotnom hodu. Vjerujem da u komunikaciji i pribliavanju ljudima danas

najvanije jest vrijeme i sve vie otkrivamo da je vano moi posvetiti drugomevrijeme. Usred stalne trke pokuavamo raditi vie stvari u isto vrijeme. Rezultat takvaivota je potpuna iscrpljenost. Ako nam je vrijeme darovano, koliko vremenaposveujemo Bogu? Imamo li uope vremena za Boga, odnosno ima li Boga u naimivotima? Imamo li mi vremena za ovjeka pored mene? Franjo je bio sav zaDrugoga - Krista i ovjeka.

c) Franjina vjera je djelotvorna, zauzeta, raspoloiva. On je bio neumoljiv uusklaivanju ivota s vjerom. Nije mogao smisliti vjeru koja ne bi bila izraenadjelima.

Mi se danas nalazimo u dobu novih tehnologija komunikacije i usprkos toga imamoveliku potekou u meusobnoj ljudskoj komunikaciji, istinskoj, dubokoj komunikacijikako bi uvrstili odnose i da bi se iskreno otvorili jedni prema drugima. Vrijemekomunikacije u obiteljima ili naim zajednicama zamijenjeni su drugimglasovima izvana koji zauzimaju puno naega svakodnevnog ivota (televizija,internet, itd.).

ini se da dananje vrijeme od nas oekuje da budemo iskusni u ovjenosti,ljudskost, da smo kadri uti i prepoznati vrijednost svakoga ovjeka i njegova ivota izbog toga sluati, prihvatiti i dopustiti sebi da mi drugi pomogne. Ili drugim rijeima,

veliki izazov za nae drutvo jest hitnost da se nadoknadi ono to smo zanemarili ato je staviti osobu u sredite, humanizirati/oovjeit, kako bi mogli biti i djelovatiprofesionalno, drutveno, politiki, religiozno...

Papa Benedikt u knjizi O vjeri, nadi i ljubavispominje kako cilj svakog ivota jestuvjebavanje u kranskom ivotu, u egzistenciji u vjeri. Svatko je pozvan, aposveene osobe posebno na jedan intenzivniji nain promiljanja o svomkranskom ivotu. Pod tim se misli jednostavno pravilno ivljena ovjenost ili moglibismo rei elimo uvjebavatiumijee ispravna ivota - "elimo bolje izuiti umijeenad umijeima - kako biti ovjek"[2] .

d) Franjina vjera je bila njena vjera. U skladu s time oituje se njenost s kojomprepoznaje boanske osobe i njihovo djelovanje. To uzbuenje titra u svim njegovim


6/8

spisima "O, kako je slavno i sveto i veliko imati Oca na nebesima! O, kako je sveto,utjeno, lijepo i divno imati takva Zarunika! O, kako je sveto i drago, ugodno, milo,smirujue, slatko i umiljato i iznad svega poeljno imati takva brata i sina, koji je ivotsvoj poloio za ovce (2P 9,54-55)". Franjina vjera je divljenje, tiina, klanjanje, radost,kliktanje, njenost. Odakle dolazi to uzbuenje? Prije svega od zahvalnosti koja

preplavljuje njegove osjeanje, poevi od vienja Boga kao najvieg Dobra inositelja svakog dobra (usp. OP 17,1; 19,1; NPr 27,6).

Odgojem, formacijom i posveenjem svoje karizme posveene osobe mogu biti divnisuputnici na ivotnom putu mnogih ivei u perspektivi gostoljubivosti, prijema,sluanja, njenosti, povjerenja i vjere u drugog pribliavajui se osobi u konkretnojsituaciji u kojoj se ta osoba nalazi a ne u prilici u kojoj bi se nama svidjelo da bude.Ne radi se o tome da preuzmemo ulogu profesionalnog psihologa nego da budemosuputnici na putu hoda koji pomau ivjeti. Nita drugo ne oivljava i pokree ovjekakao osjetiti se ljubljen i cijenjen od druge osobe. Sestra, sveenik to moesvakodnevno vjebati bilo u vlastitoj zajednici bilo vani gdje djeluje. Mnogi

redovnici/ce su na raspolaganju drugima i to bezuvjetno a s druge strane kod nekihse primijeti individualizam, onaj koji je prisutan i u drutvu. Nemaju zajednitva sadrutvom niti sa zajednicom a niti sa drugima. Ovo nije pitanje dobi i godina nego jepitanje koliko hou i koliko elim biti za druge, predati se i podijeliti sa drugima onoto ja jesam. Benedikt XVI. u enciklici Deus Caritas est naglaava vanost odgojasrca iznad profesionale pripreme kada se odnosi na one koji moraju brinuti o ljudima.Svatko od nas treba brinuti o sebi i o drugima (usp. br. 31).

e) Franjina vjera je dinamina vjera. Dinamizam je konstanta Franjina temperamentai na podruju vjere. Franjin ivotopisac Toma elanski pie: "Najradoznalije jeistraivao i najpobonije elio znati na koji nain, kojim putem i kakvom eljom bimogao biti savrenije s Gospodinom Bogom povezan (1el 91)".

Franjo je veseli vjernik! Svoju vjeru ivi radosno. Vjerovati za njega znai doivljavaticjelinu stvorenoga, radost darovanoga i zajednitvo ne samo s drugim ljudima ve istvorenim svijetom. Redovnici/ce pozvane su biti radosni proroci. Oni su znaci nadekoji vode radosnijem evaneoskom svjedoenju posveenog ivota. Prije svegatrebamo biti svjesni da je na ivot kao i nae zvanje neizrecivi Boji dar. Pozvanismo podijeliti i priopiti ivotom i djelima ove boanske darove koji svoj temelj imaju usigurnosti nade u Krista Uskrsloga.

Da bi se to ostvarilo nuno je ivjeti u jedinstvu s Bogom te s pouzdanjem u Boga -Nadu. Ljudi s kojima ivimo i radimo - u upama, bolnicama, raznim drugimapostolatima - u nama gledaju osobu vjere, nade i ljubavi. Kad nas ljudi vide sretne,prijateljske i suutne, tada smo znaci nade. Znak je nade i naa pozitivna prisutnostposredstvom djelatnosti koje obavljamo i svjedoenje vjere meu ljudima. Klice nadeukorijenjene u Kristu - naoj Nadi, kadre su mijenjati sadanjost po karizmi kojojGospodin obogauje Crkvu i po naim redovnikim obiteljima.

Zakljuak

Privodei koncu, elim ukazati na dvije biblijske "ikone" uzete kao slike - Samaritanke

i Samaritanca - primjere za dananje redovnitvo na poetku 21. stoljea kako jeistaknuto na Prvom kongresu posveenog ivota u Rimu 2004. na temu ar za


7/8

Krista, ar za ovjekoljublje. Naime, Samaritanac susree na putu polumrtvogovjeka te potaknut suuti prema njemu, stavlja na stranu svoje obveze i brine se zanjega velikoduno. ena Samaritanka susree Isusa na zdencu, u njoj se raa arkaljubav za Gospodina i, obraena, postaje svjedok i apostol evanelja.

Jo od vjeronaunih dana znamo da je vjera nezaslueni dar koji nam Bog nudi, kao ito da ona ukljuuje na odgovor Bogu. Taj dar mi slobodno prihvaamo ili s drugestrane odbijamo. Toma Akvinski e to jednostavno izrei: "Sve drugo ovjek moeiniti i protiv volje, vjerovati moe samo dobro-voljno". Vjera doista zahtjeva ipretpostavlja ovjekovu spremnost, odaziv i njegovo djelovanje. Bog, jednostavnoreeno, rauna na ovjekov udio, na njegovu i otvorenost i suradnju. Sastavni je diovjere raspoloivost za traenje. Upravo poput Marije Magdalene koja je traila svogUitelja, posveeni ivot trai susret s Isusom. Pretpostavlja jedna novi susret jasan isuosjeajan sa ljudskom, kulturnom i religioznom stvarnou konkretnoga trenutka.Posveeni ivot ima potrebu mistike, ara i prorotva. Krist je na suvremenik. On nepripada prolosti kao to ni posveeni ivot nije neto iz drugih, davnih stoljea.

Da bi se to dogaalo moramo raunati na neprestanu komunikaciju s Bogom kojegasusreemo u Rijei Bojoj. Vjera se hrani Bojom Rijeju! Na meunarodnomKongresu posveenog ivota odranog u Rimu od 23.-27. studenoga 2004.naglaava se: "Rije Boja je izvor posveenog ivota! Rasti u ivotu vjere i stvaratizajednicu plod je sluanja Rijei. Hranjeni rijeju preobraavamo se u posluiteljeRijei koje ele evangelizirati. ar prema Rijei dovodi nas do ara premaovjeanstvu. Sluanje Rijei hrani ozraje meusobnih odnosa." U mjeri u kojoj sepribliavamo rijei i pretvaramo je u ivot, naa razliita vienja stvarnost smjerat eprema istoj toki sve dok se ne susretnu u dubokom zajednitvu. Generalni ministarReda Manje brae Fr. Jos Rodrguez Carballo u svom pismu Prosjaci smisla,voeni Rijeju kae: "Krajnji razlog naega stila ivota nazvanog posveenje nijedrugo doli sluanje rijei na jedan ili drugi nain. Svi utemeljitelji, a s pravom tomoemo rei za Franju i Klaru, bili su straari Rijei, neumorni sluatelji Rijei, i odsvoga su ivota uinili vrst i proroki odgovor Rijei. Dananji posveeni ivot i snjim onaj franjevaki trebaju se ogledati u Rije i uresiti se njom. Samo e se iz rijeimoi nanovo roditi(Iv 3,3) i dobiti na znaajnosti, koraati s jasnoom i odvanouoiju uprtih prema budunosti (usp. VC 110) i, na taj nain, biti ne samo sjeanje,nego i prorotvo budunosti (usp. NMI 3), ivjeti sadanjost sa arom i prigrlitibudunost s nadom (usp. NMI 1)".

Zato se franjevaki ivot, kao i posveeni ivot openito, treba staviti u oslukivanjeRijei. U naem svijetu je previe rijei a malo utnje da bi se Rije mogla jasno uti.Rije nalazi svoj potpuni odjek tek u utnji a utnja postaje plodno tlo za rije koja teku njoj donosi svoj plod. Dadne li se na ivot od Rijei dotaknuti, bez sumnje e sepreobraziti: uhodanost e prepustiti mjesto evaneoskoj novosti, umor hrabrosti,malodunost jasnoi odvanosti, strahovi slobodi. Ako na ivot postane oslukivanjeRijei te se od te Rijei prepusti voditi, otvorit e se nove staze na kojima e ovaj hodbiti podnoljiviji i radosniji. Nuno je otvoriti Rijei osobne i zajednike prostore. Naabudunost, kao i budunost svega posveenog ivota, je u tome da dopustimo danas Rije preobraava.[3]

Ostanimo na putu, na putu koji elimo da nas dovede do bitnoga naeg iskustvavjere, koji bi od nas udaljio napast da krivotvorimo proroke rijei Evanelja da ih


8/8

prilagodimo udobnom stilu ivota. Dopustimo da nas pomiluje lahor Rijei, da doistau Bogu posveenom ivotu stalno i sve vie otkrivamo pravo lice Boje!

Neka na svakodnevni odgovor Bojem glasu bude: Govori, sluga tvoj slua!

I sveti Franjo je rastao u vjeri. i on je molio da mu Gospodin umnoi vjeru. O tomenam govori i njegova poznata molitva koju donosim na kraju izlaganja.

Molitva Sv. Franje pred Raspelom u crkvi Svetoga Damjana

O uzvieni i slavni Boe,

rasvijetli moje srce!

Daj mi pravu vjeru, sigurnu nadu,

savrenu ljubav, duboku poniznost,

osjet i spoznaju,

da opsluujem tvoje zapovijedi.

Amen.

[1]Varone F., Nevolje s odsutnim Bogom, Kranska sadanjost, Zagreb 1998, str. 53.

[2]Ratzinger J., O vjeri, nadi i ljubavi, Verbum, Split 207, str. 12.

[3]Usp. Carballo J. R., Prosjaci smisla, voeni Rijeju, Molitveno itanje Boje rijei, Zagreb 2008, str. 22.

Konferencija viih redovnikih poglavara i poglavarica Bosne i HercegovineKaptol 3271000 SarajevoTel: +387 33 259 005E-mail: [email protected]
http://ckeditor/#_ftnref1http://ckeditor/#_ftnref1http://ckeditor/#_ftnref2http://ckeditor/#_ftnref2http://ckeditor/#_ftnref3http://ckeditor/#_ftnref3http://ckeditor/#_ftnref1http://ckeditor/#_ftnref2http://ckeditor/#_ftnref3

na vjeru pozvani

Documents