načela i principi

24
UVOD Bezbednosna kultura se može posmatrati na globalnom nivou ( kao factor globalnog društva koji vodi brigu o očuvanju svih vrednosti čovečanstva i planete Zemlje), zatim na regionalnom, nacionalnom (državnom), lokalnom i pojedinačnom nivou. Takođe, može se posmatrati i u okviru određenih grupa (porodica, preduzeće ili kroz pojedinačne oblasti ljudske delatnosti kao što su politika, ekonomija, bezbednost, saobraćaj, medicina itd. Kada je u pitanju bezbednosna kultura na globalnom nivou možemo je posmatrati u sferi međunarodnih odnosa, politike, diplomatije, iskorišćavanje prirodnih resursa gde nizak nivo bezbednosne kulture može prouzrokovati posledice opasne po čitavo čovečanstvo. Kao i bezbednost koja je za sada najdelotvornija na nacionalnom nivou i koja treba da bude prilagođena da se uspešno stara o svim nivoima bezbednosti, tako i bezbednosnu kulturu možemo posmatrati u tom konteksu i ona mora biti tako osmišljena da je prihvati svaki član zajednice kako bi sa osnovnog nivoa prešla na neki viši nivo. 1. POJMOVNO ODREĐENJE BEZBEDNOSNE KULTURE Duboke društvene promene tokom poslednjih nekoliko decenija uticale su na nove okolnosti u kojima se odvojaju bezbednosnei događaji. Osećaji nesigurnosti u svim društvima postaje sve jači iako smo svesni činjenice da nikada nije bilo više snaga bezbednosti, nikada nije bilo toliko i takvih sredstava u funkciji zaštite bezbednosti i nikada svet nije brinuo o tome kao danas. Tradicionalno shvatanje da je samo policija odgovorna za bezbednost uveliko se napušta što otvara polje jednoj novoj filozofiji bezbednosti u kojoj bezbednosna kultura ima svoje mesto. Malo je domaćih autora koji su pokušali da daju definiciju bezbednosne kulture. Prema mišljenju Obrena Đorđevića bezbednosna kultura je ’’deo opšte kulture pojedinca, određene sredine ili društva. Skup saznanja iz oblasti bezbednosti ( osnovne vrednosti

Upload: bojana-bojovic-stojkovic

Post on 28-Sep-2015

67 views

Category:

Documents


17 download

TRANSCRIPT

UVOD

Bezbednosna kultura se moe posmatrati na globalnom nivou ( kao factor globalnog drutva koji vodi brigu o ouvanju svih vrednosti oveanstva i planete Zemlje), zatim na regionalnom, nacionalnom (dravnom), lokalnom i pojedinanom nivou. Takoe, moe se posmatrati i u okviru odreenih grupa (porodica, preduzee ili kroz pojedinane oblasti ljudske delatnosti kao to su politika, ekonomija, bezbednost, saobraaj, medicina itd. Kada je u pitanju bezbednosna kultura na globalnom nivou moemo je posmatrati u sferi meunarodnih odnosa, politike, diplomatije, iskoriavanje prirodnih resursa gde nizak nivo bezbednosne kulture moe prouzrokovati posledice opasne po itavo oveanstvo.Kao i bezbednost koja je za sada najdelotvornija na nacionalnom nivou i koja treba da bude prilagoena da se uspeno stara o svim nivoima bezbednosti, tako i bezbednosnu kulturu moemo posmatrati u tom konteksu i ona mora biti tako osmiljena da je prihvati svaki lan zajednice kako bisa osnovnog nivoa prela na neki vii nivo.

1. POJMOVNO ODREENJE BEZBEDNOSNE KULTURE

Duboke drutvene promene tokom poslednjih nekoliko decenija uticale su na nove okolnosti u kojima se odvojaju bezbednosnei dogaaji. Oseaji nesigurnosti u svim drutvima postaje sve jai iako smo svesni injenice da nikada nije bilo vie snaga bezbednosti, nikada nije bilo toliko i takvih sredstava u funkciji zatite bezbednosti i nikada svet nije brinuo o tome kao danas. Tradicionalno shvatanje da je samo policijaodgovorna za bezbednost uveliko se naputa to otvara polje jednoj novoj filozofiji bezbednosti u kojoj bezbednosna kultura ima svoje mesto.Malo je domaih autora koji su pokuali da daju definiciju bezbednosne kulture. Prema miljenju Obrena orevia bezbednosna kultura je deo opte kulture pojedinca, odreene sredine ili drutva. Skup saznanja iz oblasti bezbednosti ( osnovne vrednosti i tekovine koje su objekat napada i zatite, metodi i oblici kao i nosioci ugroavanja) koje ine pojedince, sredine i drutvo sposobnijim da raspoznaju metode, oblike i radnje ugroavanja kao i nosioce tih delatnosti, bez obzira gdese i kako ispoljavaju. Iako pomenutu definiciju smatramo preteom, dananje shvatanje pojma bezbednosti kao i neki meunarodni pokuaji o istoj temi, zahtevaju da se ona nadogradi novim elementima koji blie odreuju savremeno shvatanje sadraja bezbednosne culture.Polazei od te premise, bezbednosnu kulturu moemo definisati kao: skupusvojenih stavova,znanja,vetinaipravilaizoblastibezbednosti,ispoljenihkaoponaanjei proces, opotrebi, nainima isredstvimazatitelinih, drutvenihi meunarodnih vrednosti od svih izvora, oblika i nosilaca ugroavanja bezobzira na mesto ili vreme njihovogispoljavanja.Iz definicije se moe videti da je re o sloenoj kategoriji multidisciplinarnog sadraja pa je potrebno ukazati na njene elemente kako bi se lake i bolje shvatila njena sutina.

1. Prvi element je skup stavova, znanja, vetina i pravila.- Stavovi (pojedinca,drutva,naroda) u sebi sadre svest, moral, obiaje, verovanja, vrednosti za prihvatanje i irenja znanja o oblicima i nosiocima ugroavanja, njihovom intenzitetu, trajanju kao i svest o snazi, moi i potrebi individualne i kolektivne zatite.

- Znanje podrazumeva skup teorijskih, praktinih, profesionalnih i linih znanja (uenja) kojima se pravilno prepoznaju i objanjavaju ugroavajue pojave i procesi kao i ona znanja koja sluenjihovoj eliminaciji ili otklanjanju posledica. Re je ospecifinim znanjima koja se stiu u procesu obrazovanja iz oblasti bezbednosti ali i srugih drutvenih, tehnikih i prirodnih oblasti.

- Vetine podrazumevaju sve promene, tvorevine i sposobnosti koje su nastale kao posledica materijalne i duhovne intervencije pojedinca ili drutva ( u prirodi, tehnici, drutvu ili miljenju ) a radi napretka, razvoja i opstanka ljudskog drutva, odnosno to su one voljne radnje zasnovane na znanju, kojima se suprostavljamo ugroavajuim pojavama u skladu sa naukom bezbednosti.

- Pravila podrazumevaju implicitne i eksplicitne norme (unutranje i meunarodne ) standardizovanog oblika miljenja i ponaanja u odnosu na bezbednosne i nebezbednosne pojave, kojima se obezbeuje pravni poredak nakojima se mogu pozvati svi ( pojedinci, drutvo ilimeunarodna zajednica ).

2. Drugi element da se ispoljava kao ponaanje i proces-time se objanjava da je bezbednosna kultura deo svakodnevnog rada ( pojedinca, profesionalca, slubi ) koji kontinuirano odravaju sistem bezbednosti u optimalno stanje, a radi spreavanja nastanka ili eliminisanja nastalih bezbednosnih pojava.3.Trei element je potreba, nain i sredstvo - zatita beuzbednosti je vitalna potreba bez koje nema opstanka i napretka oveka, drutva ili sveta.- Nain podrazumeva sve one metode, oblike i radnje kojima se system mbezbednosti, uz upotrebu raznih sredstava suprostavlja izvorima, oblicima i nosiocima ugroavanja.- Sredstva su sva pravna, tehnika, duhovna i psihika kojima se ostvaruju metode i aktivnostisuprotstavljanja ugroavajuim pojavama.4. etvrti element definicije su vrednosti.-Vrednost se odreuje kao neto to je vano, vredno, poeljno, dostojno truda ( line, drutvene, dravne, meunarodne ). To su kolektivni ideali koji su propisani i koje mora da usvoji svako drutvo, grupa ilipojedinac.

Na osnovu definicije bezbednosne kulture mogu se izvesti neke njene osnovne karakteristike:

-Da je bezbednosna kultura deo opte kulture (pojedinca....);-Da obuhvata stavove, znanja i vetine iz oblasti bezbednosti u najirem smislu (u sferi drutva, prirode, tehnike);-Da se stavovi odnose na pozitivan pristup potrebi zatite sebe i drugih, drava i meunarodne zajednice.

-Da se znanja odnose na prepoznavanja i objanjavanja svih oblika i nosilaca ugroavanja a da se vetine odnose na metode i aktivnosti ( uz upotrebu tehnikih i drugih sredstava ) prevencije i represije svih oblika ugroavanja.

-Da ima pre svega preventivnu ulogu.

-Da je odlika kao globalnog drutva tako i pojedinca.-Da je cilj bezbednosne kulture da sauva vrednosti jednog drutva, da ih zatiti i umanji posledice svih oblika ugroavanja.

2. OSNOVNA NAELA DETEKTIVSKE DELATNOSTI

Detektivska delatnost, kao poseban vid privatne bezbednosti u funkciji ostvarivanja i zatite pojedinih prava graana, regulisana je posebnim zakonom, ili u okviru zakona koji ureuje organizaciju i delatnost obezbeenja lica i imovine preduzea i drugih pravnih lica. Pravne norme sadrane u tim zakonima predstavljaju osnovu za detektivsko organizovanje i delovanje i uglavnom reguliu celokupnu detektivsku delatnost, s tim to u irem smislu postoje i drugi zakonski propisi koji se mogu dovesti u vezu sa detektivskom delatnou.Detektivska delatnost, iako je kod nas prisutnija u poslednje vreme, nuno je da se rukovodi odreenim naelima koji su bitni u vrenju detektivskih poslova. Sigurno da detektivska delatnost nije jo uvek uspela da u potpunosti izgradi svoja osnovna naela, to je i logino, s obzirom na vremenski period njenog postojanja, ali je isto tako logino i pretpostaviti da e kroz dalju zakonsku regulative, teorijsku obradu i praktinu primenu, detektivska delatnost dopunjavati postojea i izgraivati nova naela koja su nuna za pravilno struno obavljanje detektivskih poslova.Detektivska delatnost ima nekih dodirnih taaka sa kriminalistikom, krivinim pravom, krivino-procesnim pravom i u tom kontekstu moe se govoriti i o nekim istim naelima. Osnovna naela detektivske delatnosti su:

1. Naelo zakonitosti,2. Naelo detektivske etike,3. Naelo objektivnosti,4. Naelo poverenja i korektnosti,5. Naelo saradnje,6. Naelo uvanja poslovne tajne,7. Naelo strunosti i usavravanja,8. Naelo ekonominosti, i9. Naelo humanosti.

2.1. Naelo zakonitosti

Naelo zakonitosti podrazumeva da detektiv u vrenju detektivskih poslova mora potovati ustavne, zakonske i podzakonske propise koji direktno reguliu detektivsku delatnost, kao i one propise koji indirektno mogu nai svoju primenu prilikom vrenja detektivskih poslova. Logino je da se moraju potovati ustavne odredbe, naroito one koje se odnose na zatitu ljudskih prava i sloboda. Naelo zakonitosti ora da nae punu svoju primenu u sprovoenju normi zakona koji regulie detektivsku delatnost, jer svi takvi zakoni preciziraju da je detektiv duan da svoju delatnost obavlja u skladu sa pozitivnim propisima.Pojedine norme materijalnog i procesnog krivinog zakonodavstva, zakona o policiji, odnosno unutranjim posovima, zakona o upravi, mogu se dovesti u vezu sa detektivskom delatnou, paje, kada doe do takve situacije, detektiv duan da postupa u skladu sa takvom pravnom normom koja na indirektan nain nalazi svoju primenu u konkretnom sluaju vrenja detektivskih poslova. Norme ovih zakona, detektiv mora potovati isto kao i one norme koje direktno ureuju detektivsku delatnost i koje predstavljaju okvir njegovog delovanja.Takoe, u svom radu, detektiv mora potovati i podzakonske akte koji se odnose na detektivsku delatnost, a to su, pre svega, pravilnici koje donosi ministar unutranjih poslova na osnovu ovlaenja datih u zakonima koji direktno reguliu problematiku detektivske delatnosti.Prema tome, naelo zakonitosti je vezano za potovanje svih onih propisa koji neposredno reguliu oblast detektivske delatnosti, kao i onih propisa koji su posredno primenljivi na oblast obavljanja detektivskih propisa koji su posredni primenljivi na oblast obavljanja detektivskih poslova i koji kao takvi, predstavljaju pravni osnov za rad i postupanje detektiva u obavljanju njihove detektivske delatnosti. Nepotovanje naela zakonitosti moe da proizvede niz posledica, meu kojima su posebno znaajne one kojima se povreuju i ugroavaju ljudska prava i slobode, koje su zatiene ustavnim i zakonskim normama. Za graanina je veoma bitno da naelo zakonitosti podrazumeva da niko ne moe biti smatran krivim za krivino delo dok to ne bude utvreno pravosnanom sudskom presudom nadlenog suda (presumpcija nevinosti) id a se krivina sankcija uiniocu krivinog dela moe izrei samo od strane nadlenog suda i to u postpupku koji je pokrenut i sproveden po zakonu. Naelo zakonitosti podrazumeva i to da niko nevin ne bude osuen i da okrivljeni moe biti ogranien u svojoj slobodi i drugim pravima samo pod uslovima koje odreuje zakon.

2.2. Naelo detektivske etike

Pored naela zakonitosti, ovo naelo je veoma bitno ii ma izuzetan znaaj za pravilno funkcionisanje detektivske delatnosti. Naime, etika pravila postupanja detektiva nisu regulisana bilo kakvim zakonskim aktom, ve odgovarajuim aktom koji se najee naziva kodeks detektivske etike i kojeg donosi odgovarajua detektivska asocijacija, na osnovu ovlaenja datog u zakonu koji regulie organizaciju i delatnost detektivskog angamana. Kodeks detektivske etike donosi samostalna, poslovna, struna i interesna organizacija detektiva, a u nekim zemljama ovaj akt donosi i Detektivska komora. To znai da kodeks detektivske etike donosi odreena asocijacija detektiva koja se moe nazvati komora, udruenje ili imati neki drugi naziv, a lanovi te asocijacije postaju svi detektivi, odnosno detektivske kancelarije i agencije.[footnoteRef:2] [2: Bokovi M.: Osnovi detektivske delatnosti, Fakultet za pravne i poslovne studije dr Lazar Vrkati, Novi Sad, 2006.]

Kodeks detektivske etike su duni da potuju svi detektivi, bilo da detektivsku delatnost obavljanju samostalno i udrueni u detektivske kancelarije.Kodeks detektivske etike od svih zemalja u okruenju, jedino je donela Republika Slovenija, pa radi upoznavanja sa sadrajem kodeksa, odnosno sa pravilima koja mora da sadri kodeks, kao i radi lakeg shvatanja njegovog znaaja za detektivsku delatnost, moemo rei da kodeks detektivske etike predstvlja vid zakletve koju polae pri stupanju u radni odnos.(primer kodeksa Republike Slovenije).,,Znaku ovog poziva prihvatam kao simboldrutvenog poverenja, koju dobivam od Detektivske komore Republike Slovenije u svoje vlasnitvo. uvau je itavo vreme u svoju ast i u ime etike detektivske delatnosti. Uvek u teiti ka tome, da dostignem te ciljeve i ideale svog izabranog poziva i u ime toga kao detektiv izjavljujem:Da u izvravati sve obaveze dunosti detektiva u skladu s najviim moralnim i etikim naelima i nikada neu uraditi neto,ime bih mogao omalovaavati poziv detektiva i detektivske komore Republike Slovenije, koja mi je ukazala poverenje detektivske licence;Da u se kao detektiv uzdravati davanja bilo kakvih zakljuaka o radu drugih detektiva ili bilo kakvog ponaanja, koje bi tetilo ugledu drugih detektiva ili detektivskoj slubi;Da u stranke pre zakljuivanja ugovora upoznati sa svojim mogunostima rada i ogranienjima u radu i pre zakljuivanja ugovora neu obeavati uspeh, ako budem znao, da je uspeh teko ostvarljiv ili dag a nije mogue ostvariti;Da u izvravati sve provere u granicama mogunosti poziva, zakonitosti, moralnosti i detektivske profesionalne etike;Da u potovati pismene i usmene dogovore kao da su napisani;Da neu strankama savetovati bilo koje protivzakonite ili neetike postupke ili radnje;Da u potovati privatnost stranaka, ted a neu izneveriti njihovo poverenje id a u uvati njihove tajne, kao das u moje line;Da e moja vodilja za ostvarivanje uspeha biti istina, strunost, svesnost i poverenje;Da u dati stranci uvek neki izvetaj o utvrenim podacima, informacijama i rezultatima o preuzetoj obavezi;Da u stranke obavetavati o svim radnjama, do kojih doem u svom radu, bile one ugodne ili ne;Da u strankama omoguiti posedoanje sveih i tanih informacija u najveoj moguoj meri, u okviru mogunosti i vremena, kojeg odredi stranka;Da e moji izvetaji biti poteni, istiniti, tani i, koliko bude mogue, potpuni;Da drugom detektivu neu prosleivati podatke i informacije, koje iz prirode informacija i podataka proizilaze, ako bi njeno prosleivanje moglo tetiti interesu stranke s kojom sam bio ili jesam u poslovnom odnosu;Da u realno oceniti vrednost (koliinu i obim) svog rada i trokove povezane s radom u pojedinanom sluaju, i da zbog loeg poloaja stranke neu ostvariti korist koja bi prevazilazila vrednost rada i (opravdanih) trokova;Da u stalno usavravati svoju strunost, optu kulturu i obrazovanje;Da priznajem sud asti Detektivske komore Republike Slovenije kao sud za reavanje svih gore navedenih radnji i postupaka.[footnoteRef:3] [3: Kodeks detektivske komore Republike Slovenije.]

Odredbe ovog kodeksa odnose se na celokupnu detektivsku delatnost i mnoge od njih imaju dodirnih taaka sa nekim drugim naelima detektivske delatnosti. Ovaj kodeks predvia i detektivsku znaku koju dodeljuje Detektivska komora i koja predstavlja simbol drutvenog priznanja, ali znak da se odreeno lice bavi vrenjem detektivskih poslova. Takoe, bitno je istai i odnos detektiva prema strankama i drugim detektivima, koji se mora zasnivati na poverenju i odgovornom i korektnom postupanju. Veoma je znaajna odredba kodeksa koja predvia nadlenost suda Detektivske komore, to znali da Detektivska komora, pored ostalih organa, formira i sud koji je nadlean da reava sve sporove koji nastanu u vezi sa vrenjem detektivskih poslova, odnosno nepotovanjem Kodeksa detektivske etike. Detektiv sa strankom zakljuuje pismeni ugovor i po tom osnovu preduzima odgovarajue obaveze, pa je u tom kontekstu bitna odredba u kodeksu koja obavezuje detektiva da e potovati usmene dogovore sa strankom na isti nain kao das u konstatovani pismenim putem.

2.3. Naelo objektivnosti

Naelo objektivnosti obavezuje detektiva da objektivno planira i preduzima radnje i mere za koje je zakonom ovlaen, a u cilju ispunjenja preduzetih obaveza iz zahteva stranke, na osnovu zakljuenog pismenog ugovora. Ovo naelo, kako se moe uoiti, ima dodirnih taaka sa naelom zakonitosti i doprinosi utvrivanju istine, to znai da dobijene informacije, podaci i prikpljeni dokazi od strane detektiva treba da budu prikupljeni na objektivan nain, kako bi bili tani i istiniti. To podrazumeva obavezu detektiva, da prvo objektivno i nepristrasno sagleda ta stranka od njega trai, pa ikoliko je to u skladu sa zakonom, potrebno je da sve podatke, injenice i informacije prikuplja objektivno, bez nekog linog interesa i prisutnog subjektivizma, kao id a se na isti nain ponaa i prilikom njihove obrade i dostavljanja stranci.Cilj detektivske delatnosti mora da bude prikupljanje injenica koje su verodostojne i istinite, a do kojih ne moe doi ukoliko tokom rada ispolji neobjektivnost, pristrasnost, sujetu i odreene sopstvene interese. Stoga detektiv ne treba da uri u obavljanju detektivskih poslova, kako bi to pre udovoljio zahtevu stranke, jer brzopleto reavanje sluaja moe imati za posledicu da se ne prikupe neke bitne injenice koje za stranku mogu imati izuzetan znaaj. Detektiv u svom postpanju mora da ispolji realnost, kako u prikupljanju svih potrebnih injenica, tako i prilikom njihove procene i obrade, jer veoma je opasno ako se prema nekim injenicama ponaa potcenjivaki, a druge injenice precenjuje i favorizuje. Detektiv, voen svojom profesionalnou, strunou i detektivskim moralnim normama mora u svom radu da izbaci svaki vid naklonosti prema bilo kojim licima sa kojima dolazi u kontakt, da objektivno posmatra sve injenice bez pristrasnosti ili eventualno koristorublja ili nekih drugih amoralnih motiva. Jedino na takv nain dolazi do pune primene naela objektivnosti u detektivskoj delatnosti, to predstavlja i garanciju da e prikupljene informacije, podaci i dokazi predstavljati realne, objektivne i istinite injenice u svakom konkretnom sluaju.

2.4. Naelo poverenja i korektnosti

Ovo je veoma znaajno naelo, jer detektiv pored zakonitog i objektivnog postupanja, svojim korektnim odnosom prema strankama stie reputaciju, ugled i poverenje, to mu omoguava pridobijanje stranaka, odnosno stvaranje povoljnijih uslova za novu klijantelu. Lako je uoiti da je ovo naelo u odreenoj vezi sa naelima zakonitosti i objektivnosti i da se mnoge odredbe kodeksa detektivske etike odnose na sticanje poverenja i korektno ponaanje detektiva prema strankama. Detektiv mora prvo da radi zakonito i objektivno, pa potom svojom delatnou i rezultatima rada, kao i ljudskim odnosom i dobronamernim ponaanjem prema strankama, stekne njihovo poverenje i proiruje obim svoje delatnosti.Detektiv sam ili sa svojim saradnicima mora da svojim radom odrava svoju reputaciju, odnosno reputaciju detektivske kancelarije, uz ispoljenu profesionanost, odgovornost i korektan odnos prema klijenteli, pri emu do izraaja treba da doe efikasnost u reavanju poverenih poslova, diskrecija, zatita prava i linosti klijenata. Potovanje naela poverenja i korektnosti direktno se odrava na zadovoljstvo stranaka, s jedne, i na stvaranje mogunosti za proirivanje klijantele, s druge strane.U sklopu sticanja poverenja i korektnog ponaanja spada i obaveza detektiva, da stranku upozna sa svojim mogunostima u detektivskom delovanju i da unapred ne obeava uspeh, naroito ako uspeh nije izvestan. U odnosu prema stranci sa kojom zakljuuje ugovor detektiv mora da ispolji korektan odnos i da stranku ne savetuje da ini neke radnje koje nisu u skladu sa zakonom ili su u suprotnosti sa moralnim pravilima kodeksa detektivske etike. Kada se konkretno tie poverenja detektvi ni u jednoj situaciji ne sme da izneveri poverenje stranke, duan je da uva njene tajne i da potuje privatnost svake stranke. Detektivska korektnost se sastoji i u obavezi njegovog izvetavanja stranke o svim prikupljenim injenicama tako to te informacije moraju da budu istinite i porpune, u meri u kojoj je to mogue.Ovo naelo nalazi primenu i u odnosu izmeu dva detektiva, jer je obaveza detektiva da se uzdrava od odavanja zakljuaka o radu drugog detektiva, ili vrenja nekih delatnosti koje bi mogle ii na tetu drugog detektiva, s tim da nee drugom detektivu ustupiti prikupljene injenice koje bi mogle ii na tetu stranke, odnosno tetiti njenim interesima.Takoe, ne moe proizvoljno da procenjuje svoj rad i nastale trokove u vezi sa detektivskom delatnou, ve mora da realno procenjuje obe navedene kategorije i da prilikom naplate svojih usluga zahtevana naknada bude u skladu sa vrednou njegovor rada i nastalih trokova.[footnoteRef:4] [4: Bokovi M.: Osnovi detektivske delatnosti, Fakultet za pravne i poslovne studije dr Lazar Vrkati, Novi Sad, 2006.]

2.5. Naelo saradnje

Poslovi koji su zakonom stavljeni u nadlenost detektivske delatnosti esto ne poznaju prostornu ogranienost niti bilo kakve administrativne granice, tako da je u mnogim situacijama potrebo da detektiv deluje na irem prostoru unutar jedne republike, odnosno drave, a ponekad i van granica drave, kako bi mogao prikupiti releventne podatke, informacije i dokaze. Zbog toga je nuna potreba da se izmeu detektiva odvijaju odreeni vidovi meusobne saradnje i uzajamne pomoi. U nekim situacijama, u zavisnosti od vrste posla i njegove teritorijalne rasprostranjenosti, mogue je da detektivi zajedno rade u organizovanom timskom radu. Uostalom, i samo osnivanje detektivske kancelarije, odnosno agencije, ve predstavlja udruivanje vie detektiva koji u odreenim sluajevima rade pojedinano ili kolektivno, u zavisnosti od teine i sloenosti svakog sluaja posebno. Takoe, detektivske kancelarije mogu da se udruuju u odreene asocijacije, to omoguava unapreivanje delatnosti u organizacijskom i funkcionalnom smislu i stvaranje jo povoljnijih uslova za meusobnu saradnju koja posebno treba da doe do izraaja u radu na konkretnim sluajevima iz detektivske nadlenosti.Saradnja detektiva moe da se odvija u okviru istog mesta, a moe in a irim prostorima, pri emu je osnovni nain saradnje pruanje meusobne detektivske pomoi, u zavisnosti od karaktera svakog sluaja posebno, kao i od mogunosti odreenog detektiva da postupi po zamolnici drugog detektiva. Ova saradnja moe da se odvija in a meunarodnom planu, tako to detektiv moe putem inostranih udruenja i organizacija privatnih detektiva da prikuplja potrebne injenice i u drugim dravama, a nema nikakvih smetnji da detektiv, detektivska kancelarija ili detektivska agencija postanu i lanovi meunarodnog udruenja privatnih detektiva. U tom kontekstu treba istai da je ovakva mogunost predviena u Pravilniku o obavljanju detektivskih poslova koji je doneo ministar unutranjih poslova Republike Hrvatske na osnovu ovlaenja iz Zakona o zatiti osoba i imovine.

2.6. Naelo uvanja poslovne tajne

Ovo naelo se zasniva na zakonskoj odredbi koja posebno regulie ponaanje detektiva kada se radi o poslovnoj tajni. Zakon o detektivktivskoj delatnosti Crne Gore sadri odredbu prema kojoj se podaci koje je detektiv prikupio u vrenju ugovornog posla smatraju poslovnom tajnom i nakon izvrenja posla, s tim da detektiv moe prikupljene podatke i saznanja da koristi samo u svrhu za koju su prikupljeni. Detektiv je duan da nakon izvrenog posla prikupljene podatke preda stranci, osim podataka koji nisu od znaaja za taj posao i koji moraju biti uniteni u roku od osam dana od dana ispunjenja ugovorne obaveze. Detektiv ne sme da objavi niti da omogui drugom licu objavljivanje podataka do kojih je doao u izvrenju ugovornog posla.Zakon o agencijama za obezbeenje lica i imovine i privatnoj detektivskoj delatnosti Republike Srpske takoe predvia da se podaci koje je detektiv prikupio u obavljanju ugovornog posla smatraju poslovnom tajnom i nakon to privatni detektiv prestane da obavlja detektivske poslove, s tim to podatke i saznanja do kojih je doao u obavljanju ugovoreng posla privatni detektiv moe koristiti samo u svrhu radi koje su i prikupljeni. Detektiv je duan da, nakon obavljenog ugovornog posla, sve prikupljene podatke preda stranci, a sve druge podatke koji nisu od znaaja za ugovoreni posao da uniti u roku od osam dana od dana ispunjenja ugovora. Privatni detektiv takoe ne sme da objavi niti da omogui drugom licu objavljivanje podataka do kojih je doao tokom izvrenja ugovornog posla.Analizom zakonskih odredbi iz navedena dva zakona koji reguliu detektivsku delatnost u Crnoj Gori, odnosno u Republici Srpskoj, konstatuje se da, pored odreenih tekstualnih razlika, uopte nema razlike u njihovoj sadrini, to znai da pitanje obaveze uvanja poslovne tajne oba zakona reguliu na identian nain. Iz navedenih zakonskih odredbi proizilazi obaveza detektiva, odnosno da u obaljanju detektivskih poslova uva sve one podatke do kojih je doao upravo tokom vrenja detektivskih poslova, shodno ugovorenim obavezama sa strankom.[footnoteRef:5] [5: Bokovi M.: Isto]

U sklopu uvanja poslovne tajne, detektiv ima obavezu da se pridrava propisa o zatiti podataka o linosti, jer svako fiziko lice treba da ima osigurano ostvarivanje i zatitu prava na privatnost i ostalih prava i slobada, naroito kada se obrauju podaci o linosti, bez obzira na to da li se obrada podataka vri automatski, poluautomatski ili na neki drugi nain. Ukoliko detektiv ima potrebu da koristi odreene podatke o linosti, on se u ulozi korisnika moe pojaviti samo pod uslovima koje odreuju propisi koji reguliu ovu oblast ili po pristanku stranke, ime i dobija ovlaenje za korienje odreenih podataka.Naelo uvanja poslovne tajne je slino naelu uvanja slubene tajne koje se primenjuje u radu dravnih organa, i ono garantuje zakonit i objektivan rad i prua zatitu stranci u odnosu na raspolaganje sa prikupljenim injenicama tokom obavljanja detektivskih poslova i detektiv ima obavezu uvanja poslovne tajne, jer u suprotnom moe da podlegne i krivinoj odgovornosti.

2.7. Naelo strunosti i usavravanja

Ovo je veoma bitno naelo za uspeno i efikasno objavljivanje detektivske delatnosti. Logino je da detektiv mora biti struan za obavljanje detektivskih poslova id a mora da se stalno usavrava, kako bi uspeno moga da obavlja sve sloenije poslove iz delokruga svoje nadlenosti. Detektiv mora da raspolae znanjem koje e mu omoguiti da struno i u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima preduzima radnje i mere za koje je ovlaen. U tom cilju detektiv mora solidno da poznaje korienje pojedinih kriminalistikih metoda, naroito onih radnji i mera za koje je ovlaen da ih preduzima u toku detektivske delatnosti, kao i onih metoda koje primenjuje policija, bez obzira to nije ovlaen za njihovo preduzimanje, jer takva ira znanja omoguavaju potpunije sagledavanje konkretne situacije i izbor najadekvatnijih radnji koje detektiv moe da primeni u svakom pojedinanom sluaju.Lice koje ispunjava uslove i pone da se bavi detektivskom delatnou mora da ima na umu potrebu stalnog usavravanja kroz odgovarajue vidove strunog usavravanja. U tom kontekstu veoma je bitno da odgovarajua detektivska asocijacija ili odgovarajua kolska ustanova preduzima mere za organizovanje potrebnih oblika edukacije detektiva, kroz koje bi se detektivi upoznavali sa novim naunim i tehnikim dostignuima i, u okviru toga, sa mogunostima korienja novih metoda. Takoe, kroz razne oblike edukacije detektivi bi se upoznavali is a stranim iskustivama i detektivskom praksom u okviru svoje drave, proveravali steena znanja i dotadanju praktinu delatnost, to bi doprinelo sticanju novih znanja i veoj strunosti i spremnosti detektiva.

2.8. Naelo ekonominosti

Naelo ekonominosti je prisutno i u oblasti detektivske delatnosti i podrazumeva da detektiv preduzima samo one neophodne radnje i mere koje su potrebne radi obavljanja ugovorenog detektivskog posla, id a ne odugovlai svoju delatnost stvarajui nepotrebne trokove stranci. Meutim, primena ovog naela mora da bude u skladu sa naelima zakonitosti i objektivnosti, to znali da detektiv treba da void rauna da to bude racionalno i efikasno u odnosu na reavanje konkretnog sluaja.Detektiv izbegava da preduzima bilo koju radnju koja nije neophodna, vodei rauna da se ne nanese teta treim licima i da svojim odugovlaenjem i neracionalnim pristupom ne stvara stranci vee trokove od potrebnih. Detektiv koji je sklopio sa strankom ugovor za obavljanje odreenih detektivskih poslova regulie i svoje trokove, tako da ugovor treba da sadri i cenu detektivskih usluga u konkretnom sluaju. U svakom sluaju, detektiv je duan da upozna stranku sa visinom nakanade za ugovorene usluge, nainom plaanja i uslovima za eventualnu imenu navedene cene usluga. Ukliko tokom rada detektiv doe u situaciju da prikupi neke informacije, podatke ili dokaze uz trokove koji prelaze ugovorenu cenu usluga, onda mora naknadno da trai saglasnost stranke, uz objanjenje o kakvom se poslu radi. Tek kada se stranka saglasi sa visinom trokova, to e svakako zavisiti i od kvaliteta i relevantnosti prikupljenih injenica, detektiv moe da nastavi realizaciju konkretnog posla. Saglasnost stranke moe da bude i usmenim putem, ali je bitno da detektiv ne moe da uveava ugovorene trokove bez saglasnosti stranke, jer bi u suprotnom to predstavljalo tropkove koji nisu ugovoreni, a njihovo poveanje bez saglasnosti stranke ne bi bilo u skladu sa naelom ekonominosti.

2.9. Naelo humanosti

Naelo humanosti obavezuje detektiva da u svom delovanju postupa humano, da preduzima dozvoljene radnje i mere u skladu sa zakonom, vodei rauna da ne nastanu neke tetne posledice. Naelo humanosti je takoe u odreenoj vezi sa naelima zakonitosti i objektivnosti, te detektiv mora voditi rauna da ne povlai pogrene poteze koji mogu uticati na to da se ne doe do objektivnog injeninog stanja, do uznemiravanja javnosti i povrede osnovnih prava i sloboda.Detektiv u svom radu ne sme da omalovaava linost oveka, da ugroava njegovu sigurnost ili da ne potuje pripadnost oveka i porodini ivot. Ovo naelo ima odreenih veza sa osnovnim moralnim principima, pa je u njegovoj primeni detektiv duan da se pridrava kodeksa detektivske etike.Naelo humanosti se mora potovati u detektivskoj delatnosti i ono treba da doprinese potpunijoj, odgovornijoj, savesnijoj i objektivnijoj delatnosti detektiva ali se mora voditi rauna o tome da ovo naelo ne postane samo sebi cilj, ve naprotiv mora da bude u funkciji ostvarivanja ugovorenih poslova izmeu detektiva i stranke.

3. PRINCIPI BEZBEDNOSNE KULTURE

Bezbednosna kultura predstavlja svest o neophodnosti neprekidnog, samoinicijativnog i savesnog obavljanja funkcije bezbednosti s ciljem postizanja optimalne zatienosti vrednosti drutva na pravno i moralno prihvatljiv nain. To znai da je concept bezbednosne kulture zasnovan na odreenim principima (principisuskup osnovnihsmernica kojih se treba pridravati u nekom radu).Da bi se sagledala sutina bezbednosne kulture neophodno je indentifikovati te principe.Tu pre svega mislimo na sledee principe: Moralnosti Zakonitosti Doslednosti Odgovornosti Neprekidnosti Pravovremenosti

Realizacijom funkcje bezbednosti tite se vitalne vrednosti drutva, drave i pojedinca u uem smislu imeunarodne zajednice u irem smislu.Pravni poredak titi vrednosti drutva i stim u vezi nalae izvesno ponaanje pojedinca i subjekata bezbednosti. Meutim, ponaanje drutva nije regulisano iskljiivo normom zakona, ve i normom opte kulture, tradicije i obiaja. Navedeni principi definiu nain rada drutva i graanina i prave razliku izmeu dobrog i loeg rada.

3.1. Princip moralnosti

Pod principom moralnosti u bezbednosnoj kulturi podrazumeva serealizovanjefunkcije bezbednosti na moralno prihvatljiv i dozvoljen nain.Osnovu moralno doputenog ponaanja ine moralni standardi drutva i meunarodnezajednice. To podrazumeva da ostvarivanje funkcije bezbednosti za jedne ne sme biti naruavanje iste za druge.Priroda obaveze pojedinca da se stara o bezbednosti bazirana je na savesti i razumu pri emu je ona iznad pravnih normi zakona i prihvata se dobrovoljno.To ne znai da drava svojim aparatom prinude nee sankcionisati pojedinca koji je postupao po moralnim a pri tome krio zakonske norme, i obratno.Postoji dilema oko terminolokog obeleavanja ovog principa: da li princip etinosti ili princip moralnosti. Naime, moral predstavlja sistem normi kojima se regulie i usmerava ljudsko ponaanje u skladu sa potrebama iciljevima drutva. S druge strane, podetikom se podrazumeva nauni ili filozofski tretman moralnosti. Predmet bavljenja etike je voljno, slobodno ponaanje oveka jer se samo na njega mogu odnositi pravila, a ne ipostupke koji nisu slobodni. S obzirom da je moralpraktina kategorija, a etika nauna disciplina koja prouava moral, za potrebe razjanjenja bezbednosne kulture ispravnijim smatramo naziv princip moralnosti.Drutvo od pojedinaca oekuje doprinos stvaranju opte bezbednosti. Ispravnim postupcima doprinosi se realizaciji potrebai ciljeva drutva. Moralna normaje imperative ponaanja pojedinca. Onaj ko prekri moralnu normu izloen je moralnom sudu, a potomiunutranjoj, subjektivnoj sankciji. Ovakav spoj subjektaodgovornostii sankcionisanjau liku jedne osobe nazivase samoodgovornost, a njena osnovna odlika je samosankcionisanje. Pripadnici subjekata bezbednosti su u realizaciji funkcije bezbednosti prvenstveno su ogranieni primenom zakonskih propisa. Samo potovanje zakonskih propisa predstavlja primer pozitivnog morala.

3.2. Princip zakonitosti

Pod principom zakonitosti podrazumevaseupotrebametotologijeouvanja bezbednosti linih i optih vrednosti i dobara koja je unapred predviena iuvaava norme unutranjeg i meunarodnog pravnog poretka.Pravni poredak ima izuzetan znaaj u ostvarivanje funkcije bezbednosti : pravno ureivanje bezbednosti je neophodno prvenstveno zbog prirode dravne idrutvene funkcije ineophodnosti da se bezbednost ostvaruje kroz jedinstveni sistem. Razlog tome je potreba da se kroz pravni sistem deluje na jedinstveni nain u svim oblastima drutvenog ivota, a samim tim i u sferi bezbednosti, odnosno da se ukloni ili svede na minimum arbitrarnost dravnih subjekata kada se radi ouvanja bezbednosti zadire u prava, obaveze i interese graana. Zbog toga je metodologija postupanja sistema bezbednosti unapred definisana pravnim normama.

Pod metodologijom ouvanja bezbednosti linih i optih drutvenih vrednosti podrazumeva se skup pravila iprincipa koji se odnose naangaovanje izvesnih subjekata, snaga i sredstava, kao i primenu odreenih postupaka i tehnika s ciljem spreavanja nastajanja ili otklanjanja posledica ugroavajuih pojava.Obaveza i pravo svakog graanina jeste da se stara o linoj, ali i da uestvuje u o stvarivanju bezbednosti zemlje. Njegove slobode i prava ogranieni su slobodama i pravima drugih, to znai da svojim postupcima ne bi smeo da ugrozi neko lino dobro drugog pojedinca ilivitalnu vrednost celokupnog drutva. On je slobodan na preduzimanje svih postupaka koji nisu unapred zabranjeni pravnim normama (nuna odbrana ).S druge strane delovanje dravnih subjekata bezbednosti unapred je odreeno pravnim poretkom u smislu da drava moe preduzeti samo ono to je unapred propisano.

3.3.Princip doslednosti

Redalizacija funkcije bezbednosti podrazumeva odreen aktivan odnos pojedinca i pripadnika subjekata bezbednosti prema sebi samima, linim dobrima i vitalnim vrednostima drutva i prema okruenju koje podrazumeva sam sistem bezbednosti i ugroavajue pojave sa svim vojim elementima ( izvori, vidovi ioblici, nosioci, posledice ). Princip doslednosti u bezbednosnoj kulturi podrazumeva ( konstantno ) potovanje principa bezbednosne kulture i pravila i principa metodologijeouvanja bezbednosti linih i opte drutvenih vrednosti.Princip doslednosti podrazumeva primenu ovlaenja prema svakom pojedincu jednako i bez izuzetaka: sva lica su jednaka pred zakonom i imaju pravo na jednaku zakonsku zatitu bezikakvog razlikovanja. U tom smislu zakon mora obezbediti stvaranje oseaja sigurnosti u pogledu prava i dunosti, onako kako je izneto u pozitivnom pravu. Suvie kruto potovanje principa doslednosti moe da ima negativne implikacije na zatiene vrednosti drutva. Dosledna primena odreenih metoda kao i dosledno ponavljanje pri mene metoda iz ranijih situacija ( ruti-nsko obavljanje poslova po ablonu), mogu dovesti do sekundarnih neeljenih posledica. Svaka bezbednosna pojava mora se posmatrati nezavisno oddrugih, kroz prizmu tzv. Principa individualnosti bezbednosne pojave. Iskustvo steeno u reavanju odreenih problema vezanih za iste bezbednosne pojave svakako je dragoceno i mora se maksimalno eksploatisati. Zbog toga je i sama metodologija zasnovana na teoriji i praksi ipredstavlja njihov spoj.

3.4. Principodgovornosti

Cilj ostvarenja optimalnog stanja bezbednosti podrazumeva i zahteva tealizaciju funkcijebezbednosti s odreenom izvesnou ija je osnova u odgovornosti njihovog nosioca. Svaki je pojedinac odgovoran za linu i bezbednost drave i obratno.Princip odgovornosti u bezbednosnoj kulturi graana ogleda se u u njihovom ulaganju napora za to savesnijom zatitom line bezbednosti, bezbednosti drugih i drave.Graanin mora biti svestan da je deo jednog velikog sistema koji se stara o bezbednosti. Takoe mora biti svestan da najvie sam doprinosi linoj bezbednosti, odnosno sopstvenom ugroavanju. On mora biti sposoban da sam uoi i indentifikuje ugroavanje ( izvor, oblik,nosioca), da pokua da sprei nastajanje bezbednoso-ugroavajue pojave a ukoliko to nije u njegovoj moi da unajkraem roku obavesti nadlene subjekte bezbednosti.Princip odgovornosti u bezbednosnoj kulturi pripadnika subjekta bezbednosti se u idejnom smislu se ne razlikuje od odgovornosti u bezbednosnoj kulturi ali postoje i izvesne razlike. injenica da je vrenje funkcije bezbednosti profesija i da obaveza i nain vrenja te funkcije kao i odgovornost za propuste imajuuporite u naviim pravnim aktima drave, zahteva mnogo veu odgovornost.Samodisciplina i poverenje unutar subjekta bezbednosti moraju biti vei nego kod graana, s obzirom na odreena ovlaenja i sredstava prinude kojima raspolae.

Pripadnici subjekta bezbednosti ne smeju :-Line, interese svojih prijatelja ili neprijatelja zemlje stavljati iznad slubenih interesa i opte bezbednosti drutva;-Izbegavati reagovanje ili neblagovremeno reagovati napojave ugroavanje bezbednosti;-Slubeno inetrvenisati na nain kojima nepotuju postojee zakonske procedure;-Naputati bezbednosne rejone na kojima rade;- Biti nekorektni i imati neslubeni odnos prema strankama i kolegama;-Zloupotrebljavati ili prekoraiti poverenaovlaenja.

3.5. Principneprekidnosti

S obzirom da jeuspostavljanje stanja idealne bezbednosti ideal icilj kome se tei, a koji se nikada u potpunosti ne moe ostvariti, realno je teiti nekom prosenom koje se moe nazvati eljeno optimalno stanje. eljeno stanje bezbednosti e se postii ukoliko se maksimizira efikasnost realizacije funkcije bezbednosti, i takav nain njene realizacije i postignuto stanje bezbednosti neprekidno odrava, odnosno unapreuje.Neprekidnost se kao princip odgovornosti bezbednosne kulture ogleda se u stalnom angaovanju ljudstva, primeni metoda i sredstava u ouvanju iunapreenju stanja bezbednosti, kao i stalnoj spremnosti sistema bezbednosti da odgovori na neoekivane pojave ugroavanja.Kod pojedinca mora postojati svest o tome da lino dobro ili opta vrednost mogu biti ugroeni u bilo kom trenutku, kao i da oni sami moraju stalno biti spremni da odreaguju na potencijalni ili realni bezbdnosni izazov, rizik ilipretnju. U bezbednosnoj kulturi graana potovanje ovog principa zasniva se prvenstveno na moralnoj, a potom i na optoj zakonskoj obavezi realizacije funkcije bezbenosti ( ostavljanje nezakljuanog automobila se provocira izvrenje krivinog delakrae).Potovanje principa neprekidnosti u realizaciji funkcije bezbednosti kod pripadnika subjekata bezbednosti je prvenstveno zakonska obaveza. Svest o neophodnosti stalnog delovanja na speavanju i suzbijanju bezbednosno- negativnih pojava, kao i samoinicijativno angaovanje u trenucima kada bi usled nepoznavanja njegovog indentiteta i svojstava od strane drugih mogao da izbegne svoju zakonsku obavezu i ugroavanje line sigurnosti, indikator su visoko razvijene bezbednosne kulturepripadnika subjekata bezbednosti.

3.6. Princippravovremenosti

Uspenost sistema bezbednosti u realizaciji funkcije bezbednosti je utoliko vea ukoliko je vitalnim vrednostima drutva i linim vrednostima pojedinaca pruena pravovremena zatita.Pod principom pravovremenosti podrazumeva se preduzimanje ili iniciranje adekvatne akcije uvremenu( utrenutku )u kome jemoguesa maksimalnom efikasnou spreiti nastupanje ili otkloniti nastale tetne posledice ugroavanja.Akcije suprostavljanja pojavama ugroavanja imaju tridimenzije: Preventivnu, koja je usmerena ka spreavanju nastupanja neeljenih posledica oblika ugroavanja; Represivnu, koja je usmerena ka otklanjaju nastalih tetnih posledica i Pruanje pomoi rtvama odnosno ugroenim vrednostima.S obzirom na to da sugraani, odnosno njihove vrednosti i interesi stalno potencijalno ugroeni, ak i onim oblicima ugroavanja koji su usmereni prema dravi, to bi oni sami i morali da pravovremeno preventivno i represivno reaguju. Ako nisu u mogunosti da to uine, onda u najkraem roku moraju o tome obavestiti nadlene subjekte bezbednosti koji e se suprostaviti pojavi ugroavanja.Svest o neophodnosti blagovremenog preduzimanja odreenih mera, radnji i postupaka od strane pripadnika subjekata bezbednosti najee ima presudnu ulogu u zatiti vrednosti drutva. Stalnim prikupljanjem bezbednosnih obavetajnih podataka, njihovom strunom obradom i tumaenjem, te sagledavanjem ocenom celokupnog stanja ili stanja bezbednosti u odreenim oblastima uoavaju se pravilnosti trendovi u kretanjubezbdnosnih pojava. Od pravovremene i adekvatne akcije sistema bezbednosti esto zavisi i sam ishod suprostavljenosti. ak i najrazvijeniji sistemi bezbednosti kojiblagovremeno ne odgovore na pojavu ugoavanja mogu u konkretnom sluaju biti poraeni.

LITERATURA

1. Bokovi M.: Osnovi detektivske delatnosti, Fakultet za pravne i poslovne studije dr Lazar Vrkati, Novi Sad, 2006.2. Staji Lj., Mijalkovi S., Stanarevi S.: Bezbedonosna kultura , Dragani, 2004.