nacrt studije elektroenergetskog i termoenergetskog ... studije energetika bpk.pdf · među...

Nacrt Studije elektroenergetskog i termoenergetskog sistema Bosansko-podrinjskog kantona Goražde za period 2008 – 2028. godina

KONZORCIJ: CETEOR, HEIS, IPSA

strana 1 od 79

.

Nacrt Studije elektroenergetskog i termoenergetskog

sistema Bosansko-podrinjskog kantona Goražde za period 2008 – 2028. godina

Decembar 2008.



strana 2 od 79

Naziv:

NACRT STUDIJE ELEKTROENERGETSKOG I TERMOENERGETSKOG SISTEMA BOSANSKO-PODRINJSKOG KANTONA GORAŽDE ZA PERIOD 2008 – 2028. GODINA

Investitor: Vlada BPK Goražde

Jezik: Bosanski

Izvršioci: CETEOR doo Sarajevo Centar za ekonomski, tehnološki i okolinski razvoj Put života bb BA, 71000 Sarajevo Tel: + 387 33 563 580 Fax: +387 33 205 725 E-mail: [email protected]

IPSA Institut d.o.o. Put života bb 71 000 Sarajevo Tel:033 276 340; 276 320 Fax: 033 276 355 E-mail: [email protected]

HEIS - Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu Stjepana Tomića 1, 71000 Sarajevo Tel: 21 24 66/67 Fax: 20 79 49 E-mail: [email protected]

Obrađivač:

Prof. dr. Aleksandar Knežević

Mr. Nijaz Lukovac

Azrudin Husika, dipl.ing.maš.

Ismar Jamaković, dipl.ing.maš.

Merima Karabegović, dipl.ing.maš.

Dalila Jabučar, dipl.ing.građ.

Pašalić Fuad, dipl.ing.el.

Lihić Hamid, dipl.ing.el.

Sanjin Avdić, teh. saradnik

Vrijeme izrade: Decembar 2008.



strana 3 od 79

SADRŽAJ

1. Uvod

2. Geografske karakteristike Bosanko – podrinjskog kantona Goražde

2.1. Stanovništvo

2.2. Geografski položaj i reljef

2.3. Klimatske karakteritsike

2.4. Privredne aktivnosti

3. Energijski potencijali (termo i hidro energija)

3.1. Ugalj

3.2. Nafta

3.3. Prirodni gas

3.4. Hidropotencijali

3.5. Ostali obnovljivi izvori (sunce, vjetar, biomasa....)

3.6. Projekcija strukture proizvedene energije po vrstama

3.7. Kvantitativno dugoročna usklađenost potreba i korištenja energije

3.8. Kombinacija najracionalnije mogućnosti u aktiviranju i korištenju raspoloživih energijskih izvora

4. Razvoj proizvodnje i potrošnje energije

4.1. Analiza osnovnih kvantifikacija

4.2. Energijske rezerve

4.3. Izgrađeni energetski kapaciteti

4.4. Proizvodnja primarne i sekundarne energije

4.5. Struktura potrošnje energije

4.6. Bilans izvoza i uvoza energije



strana 4 od 79

4.7. Zaposlenost

4.8. Dostignuti tehnološki nivo

4.9. Ekonomska efikasnost

4.10. Uticaj na okolinu

5. Energetska infrastruktura kantona i izlazni parametri za potrebe prostornog planiranja (način proizvodnje energije, kapaciteti, proizvodnja i potrošnja energije)

6. Energetika i okolina (održivo planiranje i korištenje energetskih resursa, uvođenje sistema okolinskog upravljanja)

6.1. Osnovni ciljevi u očuvanju okoline

6.2. Održivo planiranje i korištenje energijskih resursa

6.3. Izlazni parametri uticaja energetike na okolinu i usaglašavanje zahtjeva za korištenje prostora

6.4. Mjere i aktivnosti u realizaciji definisanih ciljeva

7. Pravci razvoja u eksploataciji i korištenju energetskog potencijala (trendovi u korištenju termo i hidro energije, usaglašavanje zahtjeva za korištenje prostora, uvođenje sistema za okolinsko upravljanje)

7.1. Prognoze potrošnje energije do 2028. godine

7.2. Potrošnja energije po sektorima korištenja

7.3. Potrošnja energije po oblicima energije

7.4. Ciljevi razvoja energetike u Bosansko-podrinjskom kantonu i strateška opredjeljenja



strana 5 od 79

1. UVOD

Energija je jedan od osnovnih pokretača razvoja. Ovo se manifestuje kroz dva osnovna vida:

1. Poizvodnja energije - pretvaranje primarnih (prirodnih) oblika energije u sekundarne, standardizirane oblike koji se iznose na tržište (energetika) i

2. Korištenje energije u industriji, poljoprivredi i drugim djelatnostima, uključujući i u cilju stvaranja konfora života i uslova rada.

U oba ova vida energija stvara dodatnu vrijednost. Energetska postrojenja, bilo na proizvodnoj, bilo na strani korištenja (potrošnje) su postrojenja čija izgradnja zahtjeva visoke investicije i dug period povrata uloženih sredstava. Stoga razvoj energetike mora da bude odgovarajuće usmjeren i dimenzioniran. S druge strane, klasični izvori električne energije (termo i hidroelektrane) mogu imati veliki i nepovoljan uticaj na okolinu. Ovo zahtjeva dodatnu pažnju kod određivanja načina snabdjevanja energijom, određivanja lokacije energetskih postrojenja, kao i njihovih kapaciteta i uslova rada. Uticaji na okolinu moraju biti: (i) ograničeni i (ii) društveno-ekonomski benefit mora da bude veći od gubitka prirodnih resursa. U stvari energija nije nikome potrebna, potrebni su učinci energije (rad, osvjetljenje, ugodnost...), a isti učinci se mogu postiči sa različitim utroškom energije. Stoga danas energetska efikasnost, posebno na strani potrošnje, dobiva sve više na značaju. Industrija i poljoprivreda mogu biti rentabilni samo ako se efikasno koriste. A efikasnost korištenja nije moguća bez adekvatne infrastrukture za podršku uvođenja energetske efikasnosti.

Kod snabdjevanja energijom, po kvalitetu se izdvaja električna energija, jer postoje potrošači koji mogu da koriste samo električnu energiju (motori, rasvjeta itd.). S druge strane toplotnu energiju mogu dati svi izvori energije, uključujući i električna energija.

Nadležnost u vezi snabjevanja energijom, kao i uslovima korištenja, u Bosni i Hercegovini je u nadležnosti njenih entiteta. U Federaciji BiH ova nadležnost je podjeljena sa kantonima.

Osnovni zahtjevi kod planiranja razvoja energetike i korištenja energije su:

1. ekonomičnost proizvodnje i korištenja energije,



strana 6 od 79

2. sigurnost u snabdjevanju i

3. zaštita okoline.

Neophodno je utvrditi određena dugoročna opredjeljenja za razvoj energetike u kantonu, a tu je osnovni instrument izrada energetskih bilansa. Dugoročni energetski bilansi omogućavaju da se strateški planira supstitucija uvoznih i skupih goriva s lokalnim i bliskim energetskim izvorima, uz optimiranje potrebnih investicija, planova razvoja i zaštite okoliša, čak i uz uslov da današnji odnos cijena energije ne omogućava odmah ekonomske efekte. To ima poseban značaj, jer svi elementi razvoja energetike u kantonima moraju da imaju dugoročan karakter. To prije što planiranje razvoja kantona mora da obuhvati 21. stoljeće, jer se danas nalazimo u “prelaznom periodu” energetike, na prelazu iz doba konvencionalnih u doba alternativnih i novih izvora energije.

Izradom energetskih bilansa obezbjeđuje se praćenje potrošnje i usmjeravanje strukture potrošnje u raspoložive okvire, uz najmanje posljedice na normalno odvijanje svih funkcija u kantonu, kao i sigurnije planiranje i obezbjeđivanje potrebnih količina goriva i energije. Pri tome se moraju uzeti u obzir i raspoloživi izvori na području kantona, kako konvencionalni tako posebno novi izvori energije.

Specifičnost planiranja energije proizilazi iz specifičnosti energetike i energetske privrede. Energetika obuhvata kompleks proizvodnje, transporta i potrošnje primarne i transformisane energije. Kao jedna od najvažnijih odlika energetike koja se nikako ne smije zaboraviti prilikom planiranja, jeste univerzalni međusektorski značaj energetike. Nema sfere života i rada, proizvodnje i usluga gdje energija nema svoj udio. Dok se u pojedinim granama u proizvodu, pa i cijeni, nalazi ograničen broj sirovina, a ograničen je broj grana sa zajedničkim sirovinama, dotle nema grane u kojoj energija nije sastavni dio proizvoda i cijene tog proizvoda ili usluge.



strana 7 od 79

2. GEOGRAFSKE KARAKTERISTIKE BOSANSKO – PODRINJSKOG KANTONA GORAŽDE

2.1. Geografski položaj i reljef

Bosanko-podrinski kanton Goražde (BPK) obuhvata površinu od 504,6 km2 i sastoji se od općina:

• Goražde

• Foča - Ustikolina

• Pale - Prača

BPK se nalazi u istočnoj Bosni, u Podrinju. Nadmorska visina u cijelom kantonu je iznad 300 metara. Rijeka Drina protiče kroz općine Foča-Ustikolina i Goražde. Teritorija BPK je uglavnom prekrivena šumom i preovladavaju brdsko-planinski predjeli.

Najvisočiji planinski vrhovi u BPK su Borovac s nadmorskom visinom od 1750 m, Kacelj sa 1674 m i Mliječnik sa 1637 m nadmorske visine (planina Jahorini). Na slici 1 je prikazana reljefna karta Bosansko-podrinjskog kantona Goražde.

Slika 1. Reljefna karta Bosansko-podrinjskog kantona Goražde



strana 8 od 79

2.2. Klimatske karakteristike

Šira oblast grada Goražda i najveći dio Bosansko-podrinjskog kantona Goražde pripada pojasu pretplaninske umjereno kontinentalne klime, dok se dolinom rijeke Drine osjeti snažan uticaj umjereno kontinentalne klime sa sjevera. Zapadni dio kantona pripada planinskoj klimi (dio općine Foča-Ustikolina). Na Slika 2. su prikazani pojasi klimatskih karakteristika u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde1.

Slika 2. Klimatske karakteristike u BPK Goražde

U BPK postoji meteorološka stanica u Goraždu i padavinska stanica u Ustikolini2 (Tabela 1.).

Tabela 1. Položaj meteoroloških stanica u BPK Goražde2

Meteorološka stanica

Koordinate Nadmorska visina (m) N E

Goražde 43º 40' 18º 59' 345

Ustikolina 43º 35' 18º 48' 384

U tabeli 2.Tabela 2 su date prosječne vrijednosti temperature sa mjerne stanice u Goraždu2 u razdoblju od 1961. do 1990. godine.

1 Izvor: Studija ranjivosti prostora FBiH, 2008. 2 Izvor: Klimatološke karakteristike BPK Goražde, novembar 2008.



strana 9 od 79

Tabela 2. Prosječne vrijednosti temperature2 na meteorloškoj stanici Goražde u periodu 1961 do 1990. godine

Prosječna godišnja

temperatura (ºC)

Srednja temperatura u januaru (ºC)

Srednja temperatura u

julu (ºC)

Apsolutna minimalna

temperatura (ºC)

Apsolutna maksimalna temperatura

(ºC)

9,8 -1,2 19 -23,5 38,2

Prosječna godišnja vrijednost temperature, idući uz padine okolnih planina, opada za 0,6 ºC na svakih 100 metara nadmorske visine2. Zavisnost pada temperature od nadmorske visine je prikazana na slici 3.

300

500

700

900

1100

1300

1500

2 3 4 5 6 7 8 9 10

Srednja godišnja temperatura (ºC)

Nad

mor

ska

visi

na (m

)

Slika 3. Vrijednost prosječne godišnje temperature u zavisnosti od nadmorske visine u BPK Goražde

Na slici 4. je prikazana prosječna godišnja temperatura u BPK Goražde3.

3 Izvor: Studija ranjivosti prostora FBiH, 2008.



strana 10 od 79

Slika 4. Prosječne godišnje temperature u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde

Prosječne godišnje sume padavina u Bosansko-podrinjskom Kantonu Goražde4 su među najnižim u BiH, oko 800 l/m2. Na slici 5 . su prikazane prosječne sume padavina za BPK Goražde5.

Slika 5. Prosječne sume padavina za BPK Goražde

4 Izvor: Klimatološke karakteristike BPK Goražde, novembar 2008. 5 Izvor: Studija ranjivosti prostora FBiH, 2008.



strana 11 od 79

2.3. Stanovništvo

Glavna naseljena mjesta u Bosansko-podrinjskom kantonu su Goražde, Prača, Ustikolina, Vitkovići, Ilovača, Jabuka, Zupčići i Cvilin. U tabeli 3. je dat pregled broja stanovnika i površina općina koje pripadaju Bosansko – podrinjskom kantonu Goražde. Najveća općina je općina Goražde u kojoj živi 91 % (2007. godine) od ukupnog broja stanovništva kantona.

Tabela 3. Broj stanovnika i površine općina u Bosansko – podrinjskom kantonu Goražde

Općina Površina (km2)

Broj stanovnika

19916 20016 20057 20067 20077

Goražde 248,8 32.676 31.534 31.563 30.789 30.743

Pale-Prača 86,4 2.293 1.381 1.097 1.091 1.088

Foča-Ustikolina 169,4 4.982 2.320 1.848 1.837 1.831

Ukupno BPK 504,6 39.951 35.235 34.508 33.717 33.662

Utabeli 4. je prikazana gustina naseljenosti po općinama BPK Goražde.

Tabela 4. Gustina naseljenosti po općinama BPK Goražde

Općina Gustina naseljenosti (st/km2)

1991 2001 2005 2006 2007

Goražde 131,3 126,7 126,9 123,8 123,6

Pale-Prača 26,5 16,0 12,7 12,6 12,6

Foča-Ustikolina 29,4 13,7 10,9 10,8 10,8

Ukupno BPK 79,2 69,8 68,4 66,8 66,7

Iz tabela 3. I 4. je evidentan pad broja stanovništva u Bosansko-podrinjskom kantonu Goražde. To je prvenstveno rezultat ratnih dešavanja od 1992-1995. godine i nepovoljno geografsko-političko okruženje, kao i nizak procenat zaposlenosti radno sposobnog stanovništva što je vidljivo iz tabele 5.

6 Izvor: Studija ranjivosti prostora FBiH, 2008. 7 Izvor: Bosansko-podrinjski Kanton u brojkama-Federalni zavod za statistiku, 2008.



strana 12 od 79

Tabela 5. Broj zaposlenih u odnosu na ukupan broj stanovnika u BPK

Godina

2005 2006 2007

Broj zaposlenih u BPK 4.275 4.192 4.568

Udio zaposlenih u odnosu na ukupan broj stanovnika BPK

12,4 % 12,4 % 13,6 %

Broj zaposlenih u FBiH8 388.416 389.601 413.676

Udio zaposlenih u odnosu na ukupan broj stanovnika FBiH 16,7 % 16,8 % 17,8 %

Iz tabele 5. se vidi da je ukupan broj zaposlenih u BPK u odnosu na broj stanovnika mnogo manji nego što je to slučaj u Federaciji BiH. Iz ovog se može zaključiti da BPK spada u nerazvijenije kantone u FBiH.

2.4. Privredne aktivnosti

Osnovu privredne aktivnosti Bosansko-podrinjskog kantona čine prerađivačka industrija i građevinarstvo. Najviše je zastupljena proizvodnja alata od plastike i obojenih metala, proizvodnja odjeće te proizvodnja hemikalija i hemijskih proizvoda i municije. U tabeli 6.

su dati veći privredni subjekti na području BPK Goražde.

8 Izvor: Federacija u brojkama 2008, 2008.



strana 13 od 79

Tabela 6. Veći privredni subjekti na području BPK Goražde

Naziv privrednog subjekta Djelatnost

GINEX d.d. Proizvodnja i promet hemikalija, pripalnih sredstava

POBJEDA RUDET d.d. Proizvodnja rudarskih kapisli, elektrodetonatora i usporača

POBJEDA SPORT d.d. Proizvodnja sportske, lovačke i privredne municije

TVORNICA ALATA d.d. Proizvodnja mašina, alata i spojnih elemenata

PREVENT SAFETY Vitkovići Proizvodnja zaštitne opreme, čamaca i njihovih dijelova

ZLATNA NIT d.o.o. Goražde Proizvodnja odjeće

BEKTO–PRECIZA d.o.o. Goražde

Proizvodnja alata i dijelova od obojenih metala i plastike

EMKA–BOSNIA d.o.o. Goražde Proizvodnja alata od plastike i obojenih metala i dijelova od obojenih metala i plastike

MLIN d.d. Ustikolina Proizvodnja brašna i pekarskih proizvoda

IN-ŠEH Vitkovići Proizvodnja odjeće i zaštitne opreme

DRINA d.d. Goražde Građevinska djelatnost

OKAC d.o.o. Goražde Građevinska djelatnost

KAJA KOMPANY d.o.o.Goražde

Građevinska djelatnost

GORAŽDEPUTEVI d.d. Goražde

Građevinska djelatnost

FEKRY d.o.o. Ustikolina Prerada drveta

Djelatnost prerađivačke industrije zapošljava najveći broj radnika. Bosansko-podrinjski kanton (BPK) je jedan od najmanjih kantona kako površinski, tako i po broju stanovnika, što rezultira značajnim udjelom radnika zaposlenih u javnom sektoru. Najmanje 34 % od svih zaposlenih na području općine Goražde i BPK je zaposleno u javnoj administraciji. Veliko učešće broja zaposlenih u javnoj administraciji ukazuje na nedovoljnu razvijenost privatnog sektora i odsustvo mogućnosti zapošljavanja u privatnom sektoru.

Razvoj privatnog sektora i malih i srednjih preduzeća nije uspio kompenzirati drastično smanjenje proizvodnje u velikim preduzećima koja su bila nosioci privrednog razvoja u



strana 14 od 79

prijeratnom periodu. To se ogleda i u nekim od glavnih makroekonomskih indikatora kao što su bruto-nacionalni dohodak (GDP) i zaposlenost. Dok je GDP po glavi stanovnika u 1990. godini iznosio oko 7.520 KM, 2004. godine je iznosio 2.598 KM. U istom periodu zaposlenost je smanjena za više od 50%. U privrednim i društvenim djelatnostima je 1990. godine bilo zaposleno oko 10.000 radnika, a danas je na području Bosansko-podrinjskog kantona broj zaposlenih nešto više od 4.500 radnika. U tabeli 7. i na Slikama 6. i 7. je dat pregled zaposlenih i plaća po djelatnostima u BPK.

Tabela 7. Pregled zaposlenih i prosječne neto plate u BPK

Broj zaposlenih Prosječna neto plaća (KM)

Godina 2004 2005 2006 2007 2004 2005 2006 2007

Poljoprivreda, lov i šumarstvo 51 48 43 65 420 438 478 496

Ribarstvo - - - - - - - -

Rudarstvo - - 4 4 - - 292 348

Prerađivačka industrija 1.296 1.319 1.289 1.508 410 450 476 507

Snabdijevanje električnom energijom, gasom i vodom 150 142 140 140 555 626 703 792

Građevinarstvo 229 225 231 214 392 384 415 465

Trgovina; popravak motornih vozila 491 487 471 533 350 359 385 412

Ugostiteljstvo 199 184 147 178 280 273 297 338

Prijevoz, skladištenje i veze 218 214 221 239 859 877 871 919

Finansijsko/Financijsko posredovanje 58 58 62 62 958 968 955 1009

Poslovanje nekretninama, iznajmljivanje i poslovne usluge 61 55 62 69 399 413 429 484

Javna uprava i odbrana; obavezno soc. osiguranje 694 686 682 693 513 529 591 758

Obrazovanje 393 389 375 384 411 419 487 641

Zdravstvena zaštita i socijalna skrb 353 352 349 355 554 546 570 692

Ostale javne, društvene, socijalne i vlastite uslužne djelatnosti 116 116 116 124 383 368 416 488

UKUPNO 4.309 4.275 4.192 4.568 465 484 523 598



strana 15 od 79

Slika 6. Zaposlenost po sektorima u BPK – Goražde za 2007. godinu

Slika 7. Prosječna neto plaća (KM) u BPK 2007. godine po sektorima



strana 16 od 79

Za bolji pregled stanja privrednog razvoja na području Bosansko–podrinjskog kantona Goražde, napravljeno je poređenje GDP (bruto nacionalni dohodak BND) po glavi stanovnika BPK u 2004. godini sa GDP po glavi stanovnika u FBiH. Iako GDP po glavi stanovnika na području kantona kontinuirano raste, još uvijek je značajno ispod prosječnog GDP-a po glavi stanovnika FBiH.

Tabela 8. Bruto nacionalni dohodak u BPK i FBiH

GDP za 2004. godinu

FBIH BPK

GDP (KM/st) 3.6259 2.59810

Iz tabele 8. je vidljivo da je veličina GDP u BPK oko 71 % veličine GDP u FBiH.

9 Izvor: Federacija u brojkama 2008.god 10 Izvor: Općina Goražde -Strategija razvoja zasnovana na poštivanju ljudskih prava 2008 -2014



strana 17 od 79

3. ENERGIJSKI POTENCIJALI

U BOSANSKO-PODRINJSKOM KANTONU GORAŽDE

3.1. Ugalj

Na području BPK nisu utvrđena ležišta uglja, stoga se cjelokupna količina uglja koja se troši u industriji i za grijanje uvozi uglavnom iz rudnika Kakanj, Banovići i Zenica.

3.2. Nafta

Na području BPK nisu utvrđena ležišta nafte i ne postoji rafinerija sirove nafte. Cjelokupna količina naftnih derivata se uvozi i distribuira preko pet benzinskih pumpi.

3.3. Prirodni gas

Na području BPK nisu utvrđena ležišta prirodnog gasa, niti postoji snabdjevanje BPK prirodnim gasom. Prema Strateškom planu i programu razvoja energetike u FBiH postoji plan za dovođenje prirodnog gasa u BPK iz pravca Kantona Sarajevo.

U 2007. godini je izrađena Studija gasifikacije Gornjeg Podrinja od strane Sarajevske regionalne razvojne agencije (SERDA), općinskih vlasti 10 općina Regije i općine Pale i preduzeća BH-Gas d.o.o. Sarajevo i Sarajevogas a.d. Lukavica. Studijom gasifikacije obuhvaceno je ukupno 10 općina regije Gornjeg Podrinja i općina Pale, odnosno tri općine u Federaciji BiH i osam općina u Republici Srpskoj. To su općine: Pale, Pale/Prača, Goražde, Novo Goražde, Rogatica, Višegrad, Rudo, Čajniče, Foča/Ustikolina, Foča i Kalinovik.

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine na području ovih 11 općina zivjelo je ukupno cca 163.000 stanovnika. Bazirano na raspoloživim statističkim podacima kombiniranim sa podacima sa terena i procjenama na lokalnom nivou, 2002. godine na ovom podučju živjelo je cca 148.500 stanovnika. Ukupno procijenjeno trzište prirodnog gasa za regiju iznosi 70 miliona m3/god.

Na Slici 8. je prikazano procijenjeno tržište potrošnje gasa po sektorima i općinama.



strana 18 od 79

Slika 8. Prikazano procijenjeno tržište potrošnje gasa po sektorima i općinama

Ekonomsko – finansijska analiza projekta gasifikacije regije Gornje Podrinje rezultirala je zaključkom da se ovaj projekat u postojećim okolnostima razvoja tržišta ne može ocijeniti kao ekonomski opravdan. Situacija se može bitno promijeniti razvojem industrijskog sektora odnosno povećanjem potrošnje prirodnog gasa u industriji čime se ne povećava samo ukupan obim potrošnje gasa, nego se bitno poboljšava i struktura iste. U segmentima javne potrošnje i stanovanja ne očekuje se značajniji rast potreba za prirodnim gasom od predviđenih u ovoj Studiji.

3.4. Hidropotencijali

3.4.1. Osnovne energetske pretpostavke

Kao osnova za preliminarne energijske proračune korišteni su podaci o srednjem protoku, te raspoložive linija trajanja protoka (za određivanje „iskoristivog“ protoka). Srednji protok Qsr određen je na bazi obrasca:

Qsr = qsp⋅Fsl

Gdje je:

qsp- specifično otjecanje

Fsl -e površina sliva (površina sa koje se oborine slijevaju prema rijeci do nekog profila od interesa)



strana 19 od 79

Dalje je na osnovu površine sliva do nekog profila i gornje ovisnosti određivan srednji višegodišnji protok koji je poslužio za utvrđivanje teorijskog bruto hidroenergijskog potencijala dijela rijeke Drine kao i njenih (energijski) važnijih pritoka.

Kao kriterij za određivanje nivoa „energijske važnosti“ neke pritoke (vodotoka drugog i trećeg ranga u odnosu na Drinu), odnosno određivanja da li je neki vodotok „zavrijedio“ daljnje hidroenergijske analize ili ne, usvojena je granica od cca. 100 kW. Naime, ovdje se ne misli na bruto potencijal toka od 100 kW već da li je (na bazi realne preliminarne analize) na nekom vodotoku barem teorijski moguće očekivati postavljanje hidroelektrane koja bi imala (srednju) snagu od 100 kW i više. Uz ove pretpostavke izvedena je slijedeća zavisnost (koja se može koristiti za manje pritoke u slivu rijeke Drine):

ΔH > 3000 / Fsl

Prema tome, ako je raspoloživi pad vodnog toka (ΔH) u metrima (razlika najviše i najniže tačke sa uzdužnog profila) veći od 3000/Fsl (u km2) tada bi na vodotoku, barem teorijski, trebalo biti moguće postavljanje najmanje jedne hidroelektrane snage veće od 100 kW. Za vodotoke gdje ovaj kriterij nije zadovoljen šanse za planiranje značajnije hidroelektrane znatno su smanjene pa se smatralo da je izučavanje njihovih pojedinačnih bruto energijskih potencijala nepotrebno.

Po određivanju bruto hidroenergetskog potencijala i rasporeda specifičnog potencijala duž toka, uz analize na geodetskim podlogama te konsultiranje dostupnih projekata (1-4) moguće je bilo dati relativno realnu procjenu moguće tehničke iskoristivosti hidropotencijala vodotoka u BPK. Da bi se mogao izračunati tehnički iskoristiv energijski potencijal po odabranim tokovima, neophodno je što realnije procijeniti koliki je udio protoka koji će buduće (planirane) hidroelektrane moći iskoristiti u odnosu na teoretski raspoloživi protok. Naime, dio protekle zapremine vode izgubit će se zbog prelijevanja (moć gutanja svih turbina postrojenja bit će uvijek manja od velikih voda profila), dio će se izgubiti zbog potrebe ispuštanja „ekološki prihvatljivog protoka“ ili „vodoprivrednog minimuma“ (koji turbine neće moći koristiti zato što je premalen za pokretanje turbine – pribranska postrojenja, ili zato što uopće nije dostupan na turbinama – derivacije) i najzad dio vode „izgubit“ će se zbog nefleksibilnosti tj. „nesavršenstva“ turbina koje obično rade u rasponu od cca. 40% do 100% nazivnog (ili instaliranog) protoka.



strana 20 od 79

Slika 8. Linija trajanja – analiza iskoristivog proticaja

Gornja linija trajanja data je samo kao ilustracija (slika 9). Osjenčani dio slike predstavlja iskoristive vode pa je jasno vidljivo da je uvijek Qisk<Qsr.

Količina koja će se izgubiti na prelijevanje ovisit će o instaliranom protoku (zbiru nazivnih protoka svih turbina jednog postrojenja) i da li postrojenje ima akumulaciju (te u slučaju da ima, na kojoj koti je akumulacija kod nadolaska vala velikih voda). Obično se za preliminarne analize cijela količina vode protoka većih od instaliranog smatra izgubljenom za energetiku (površina gornjeg dijagrama iznad Qinst predstavlja zapreminu preljevnog „gubitka“ u prosječnoj hidrološkoj godini).

Što se tiče ispuštanja ekološkog protoka (nekadašnjeg vodoprivrednog minimuma) u novom Zakonu o vodama predviđa se određivanje potrebnih količina za svaki vodotok, ali do takvog određivanja koristio bi se protok male vode 95-postotnog trajanja (što odgovara ranijim inženjerskim praksama u BiH). Na ovu količinu (koja bi trebala predstavljati „biološki“ minimum) bi se morale dodati i druge količine koje se pokažu neophodnim (npr. nizvodni korisnici na bazi običajnog prava, količine potrebne za održavanje neke zaštićene vrste ili sedrotvoraca itd). Svjetski trend je, u svakom slučaju, u smjeru povećanja obaveznih ispuštanja. Ispuštanje vodoprivrednog minimuma je, kod „zatvorenih“ derivacije (npr. cjevovod ili tunel), potpun energijski gubitak, dok kod drugih tipova postrojenja može biti iskorišten uz instaliranje posebne „male“ turbine kojom bi se koristio (rijetko ekonomski opravdano za manje vodotoke). Za potrebe preliminarnih analiza zapremina vode ispuštena kao vodoprivredni minimum (površina dijagrama

0

2

4

6

8

10

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100%

Qinst

Qisk

Qmin

Qsr



strana 21 od 79

ispod Qmin) ne bi trebala ući u energijski bilans. Za sliv Drine, prema literaturi11, ova količina iznosi oko 14% od srednjeg protoka.

Ovisno o tipu, turbine rade sa opterećenjima od 25 % (češće 40 %) do 100 % pa ne mogu raditi za protoke manje od 25-40 % nazivnog čime se gubi dodatna količina vode.

Naravno, u slučaju većih akumulacija, dio gore pobrojanih „izgubljenih“ voda može se sačuvati za energijsko korištenje u vještačkom jezeru, kod pribranskih postrojenja ispuštanje minimuma nije gubitak količine, već kvalitete energije, dok kod kaskadnih postrojenja nema ispuštanja minimuma.

Za potrebe procjene tehnički iskoristivog potencijala tokova u slivu rijeke Drine korišteni su podaci o iskoristivosti iz literature12, ali za dijelove koji su tom literaturom obuhvaćeni. Za ostatak potencijala usvojen je iskoristivi proticaj kao 84 % srednjeg odnosno:

Qisk = 0,84Qsr

Za potrebe procjene moguće instalirane snage korišten je koeficijent instalacije 2,0 u odnosu na srednji proticaj (Qi = 2Qsr). Ovo je više nego u ostalim referencama, ali je na tragu modernih trendova u svijetu. Naravno, za neka postrojenja kasnije studije će se pokazati opravdanost većeg (ili manjeg) stepena instalacije, ali se smatralo da je u cilju dobivanja realne procjene ovaj odnos zadovoljavajući.

Za potrebe proračuna snage i proizvodnje energije predviđenih postrojenja potrebno je bilo usvojiti razumne pretpostavke (ali na strani sigurnosti) u pogledu nazivnog i raspoloživog pada postrojenja. Zavisno od tipa postrojenja i da li se računa snaga ili energija uobičajene su različite pretpostavke. Uglavnom, pad se gubi na gubicima trenja u dovodnim i odvodnim organima elektrane, zbog osciliranja vode u akumulaciji i/ili uslijed uspora u koritu ili jezeru. Za potrebe ove Studije usvojena je vrijednost od:

Hn = 0,833 Hbr.

Za proračun neto snage korišten je relativno visok ukupni kombinovani koeficijent efikasnosti 0,86 što je na granici ali, s obzirom na stepen pouzdanosti ulaznih podataka (veliki dio postrojenja ranije je analiziran), potpuno opravdano. Drugim riječima za proračuna snage postrojenja korištena je formula:

P ≈ 8,5 QiHn (kW)

a za energiju:

11 Okvirna vodoprivredna osnova Drine i Hercegovine – Zavod za Vodoprivredu, Sarajevo 1994. (OVOBiH) 12 Razne Studije hidroenergetskih rješenja Prače, Osanice i Kolune sa pritokama – Energoinvest – Higra (1985-2007.) Okvirna vodoprivredna osnova Drine i Hercegovine – Zavod za Vodoprivredu, Sarajevo 1994. (OVOBiH) Regionalni prostorni plan Gornja Drina, Studija energetike BPK Goražde, Strategija općinskog razvoja 2008-2013. i drugi dokumenti dobiveni od Naručitelja



strana 22 od 79

E ≈ 74,5 QiskHn (MWh)

Za bruto energijski potencijal korištene su formule:

P = 9,81 QiHbr (kW)

E = 85,9 QsrHbr (MWh)

Kako je već ranije rečeno, gornje pretpostavke približne ali realne vrijednosti koje neće lažno obećavati nepostojeće potencijale.

Odnos bruto i neto potencijala:

HbrQsr ⋅⋅⋅⋅

=81,9

HnQisk 8,5η = 0,606 = 60,6%

Kod velikih pribranskih postrojenja ovaj odnos može se povećati i na 80% (zbog iskorištavanja ekološkog protoka i boljeg iskorištenja raspoloživog pada).

3.4.2. Procjena bruto hidroenergetskog potencijala

Na bazi gornjih pretpostavki, te spomenutih hidroloških i geodetskih podloga izvršena je analiza promjene i rasporeda pada, protoka, snage i energije duž vodotoka probranih na bazi kriterija ΔH>3000/Fsl. Razmotreni su brojni vodotoci ali su detaljnije razrađeni samo oni koji su „obećavali“ što znači da su, pored Drine, izabrane još i pritoke:

Kolunska r. o Mazlinska r. o Korijen o Ljaljićki p.

Kosovska r. Osanica

o Bahovski p. o Raškovića p.

Starac Oglečevska r. Rusanjski p. Odska r. Podhranjenski p. Spile Prača

o Dragosin o Vinčica o Čemernica

Podebljani („boldirani“) vodotoci zadovoljavaju kriterij, dok oni čija su imena ispisana kosim slovima ne ispunjavaju kriterije. S obzirom na mali broj „zadovoljavajućih vodotoka



strana 23 od 79

u konačne analize uvršteni su i oni čiji su parametri bili tek nešto niži od usvojenog kriterija, tako da su obuhvaćeni i:

- Bahovski potok

- Raškovića potok

- Dragosin potok

Za proračun hidroenergijskog potencijala najprije su određene stacionaže svih izabranih vodotoka i napravljeni uzdužni profili. Zatim su određena karakteristična mjesta značajnije promjene protoka (npr. ušća značajnijih pritoka).

Za odabrane vodotoke u Prilogu 1. dat je i grafički prikaz rasporeda najvažnijih energijskih parametara duž toka. Za svaki vodotok na trećem dijagramu dat je i specifični energijski potencijal (MWh/km) dok je na sličan način mogla biti prikazana i specifična snaga toka (dijagram kW/km koji bi izgledao razmjerno isto). Upravo je ovaj dijagram najvažniji da skrene pozornost projektanta na energijski najatraktivnije dionice vodotoka. Ostala dva dijagrama (promjena pada toka i promjena protoka) pomažu pri odluci da li je (teorijski) povoljnije derivaciono postrojenje (ako snazi više doprinosi pad) ili pribransko (ako je doprinos protoka značajniji). Naravno, sve ovo je samo osnovni pokazatelj koji će u skladu sa ostalima (kao što je stepen izgrađenosti na terenu, mogućnost postavljanja brane i sl.) pomoći pri prvoj procjeni mogućih postrojenja. U ovoj fazi bilo je prerano uzimati u obzir geološka i hidrogeološka ograničenja i pretpostavke i to će svakako biti segment za obradu u narednim projektnim fazama za određene vodotoke ili njihove dionice.

BPK se prostire na površini nešto većoj od 500 km2. Najniža kota je 342 m.n.m. Na osnovu topografskih i hidroloških podloga ocijenjen je godišnji bruto energijski potencijal cijelog BPK (sa pripadajućim vodama bez dotoka iz uzvodnih područja) uključujući i najmanje vodotoke i on približno iznosi oko:

285 GWh

u srednjoj hidrološkoj godini.

Kada se uključe dotoci sa uzvodnih područja potencijal samog toka rijeke Drine u BPK iznosi oko 894 GWh godišnje dok se ta vrijednost povećava kada se uključe samo značajnije, gore pobrojane pritoke (za 146 GWh), tako da bruto energijski potencijal toka rijeke Drine i njenih najznačajnijih pritoka u BPK iznosi:

1040 GWh

Ovo znači da je najznačajniji doprinos hidroenergetskom potencijalu u BPK od prispjelih voda Drine (kao što je i očekivano). Drugim riječima BPK je u izvjesnom smislu „hidroenergetski dobitnik“ Doprinos glavnih pritoka iznosi oko 146 GWh što znači da na „beznačajne“ potočiće otpada ukupno oko 50% direktnog potencijala BPK. Glavni tok Drine, prema tome „nosi“ 86% potencijala glavnih vodotoka. Od ostalih vodotoka u



strana 24 od 79

kantonu, najznačajnije su Koluna, Osanica i Prača koje sa 117 GWh pokrivaju 80% preostalog bruto potencijala ili 11,25% ukupnog. Odavde slijedi da na preostale „glavne“ vodotoke „otpada“ ispod 3% preostalog bruto potencijala (ne računajući, već ranije isključene „mikro“ vodotoke, na kojima se, barem na današnjem nivou, ne isplati planirati izgradnja hidroelektrana). Raspored hidroenergije po vodotocima je dat u tabeli 9.

Tabela 9. Teoretski bruto hidroenergijski potencijal u BPK

U kantonu Napomena

Snaga Energija MW GWh

Drina 102.08 894.19

Ukupno Kolunska*Kolunska rijeka 2.06 18.08 6.33 55.45Mazalinska rijeka 0.24 2.12 0.24 2.12Korijen 0.42 3.67 0.42 3.67Ljaljićki potok 0.35 3.06 0.35 3.06Ukupno Kolunska 3.07 26.93 7.34 64.30

Kosovska rijeka 0.92 8.07

Osanica 4.01 35.09

Bahovski potok 0.20 1.74 ispod kriterija Raškovića potok 0.39 3.45 ispod kriterija Ukupno Osanica 4.60 40.28

Odeska 1.13 9.90

Pothranjenski potok 1.12 9.78

Spile 0.23 2.05

Prača 4.44 38.91

Čemernica 1.10 9.66

Dragosin potok 0.15 1.30 ispod kriterija Ukupno Prača 5.69 49.88

Sveukupno 118.85 1041.08

* Ukupan tok rijeke Kolunske



strana 25 od 79

3.4.3. Proračuni teorijskog bruto potencijala

U Prilogu 1. su date tabele sa proračunima teorijskog bruto hidropotencijala koji je poslužio kao osnova za podatke u Tabeli 9.

U dijagramima 1-14 u Prilogu 1. su date energijske karakteristike vodenih tokova u BPK iz kojih se jasno vide hidroenergijski najatraktivnije dionice pojedinih vodotoka. Može se zaključiti slijedeće:

Drina – atraktivan je cijeli raspoloživi potez (uz vođenje računa o ograničenjima uslijed izgrađenosti prostora i sl.). Ipak, najznačajnija je dionica uzvodno od Goražda (cca. 12-26 km uzvodno od granice Kantona)

Prača – cijeli potez je povoljan, ali maksimalna koncentracija hidropotencijala je u najnizvodnijih 10 km toka

- Čemernica (pritoka Prače) ima koncentraciju potencijala na nizvodnih 3-4 km što i odgovara potezu koji bi se koristio planiranom MHE Čemernica

- Dragosin potok , kako se moglo pretpostaviti i na osnovu prethodnog kriterija (ΔH >3000/ Fsl) koji nije bio zadovoljen, izračunati bruto potencijal praktički je bez značaja na cijelom toku potoka. To ne znači da u nekoj (daljoj) budućnosti, s porastom cijena energenata, ne bi mogao postati zanimljiv

Kolunska rijeka je zanimljiva na cijelom, 30 km dugom, potezu kroz Kanton

- Mazlinska r. mogla bi biti zanimljiva na potezu 750 m od ušća, ali je upitno kolika bi bila isplativost takvog pothvata u današnje vrijeme

- Korijen ¤ ima energetski zanimljiv tok u nizvodnih 1,5 km

- Ljaljićki p. ¤ zanimljiv je na nizvodnoj dionici od cca. 3,5 km

Osanica je zanimljiva na toku od preko 16 km od ušća u Drinu, što potvrđuje i stupanj njene dosadašnje istraženosti i izgrađenosti

- Bahovski p. ima koncentraciju potencijala na potezu od 1,5 km od ušća u Osanicu, ali (kao što se na bazi kriterija moglo i pretpostaviti) taj potencijal nije pretjerano atraktivan za „urgentno“ korištenje

- Raškovića p. ¤ zanimljiv je za korištenje u svom nizvodnom toku od cca. 1 km

Kosovska r. je zanimljiva na nizvodnih 5 km u kome se „krije“ bruto potencijal od preko 7,5 GWh na godinu



strana 26 od 79

Odska ima bruto potencijal od cca 10 GWh od čega je najveći dio u nizvodnih 7,5 km

Podhranjenski p. također ima bruto potencijal od cca 10 GWh od čega je najveći dio u nizvodnih 5 km, pa je zbog koncentracije snage još zanimljiviji od Odske

Spile ¤ sa potencijalom manjim od 2 GWh ne predstavljaju jako energetski zanimljiv vodotok, ali je pažnje vrijedan potez od cca 1800 m mjereno od izlaza iz Kantona prema uzvodno.

Legenda:

Energetski značajni vodotoci

„Beznačajni“ vodotoci

¤ Ostali vodotoci (koji mogu biti atraktivni za hidroenergetsko korištenje)

3.4.3. Procjena tehnički iskoristivog potencijala

Za procjenu tehnički iskoristivog potencijala razmotrene su od ranije dostupne varijante mogućih rasporeda hidroelektrana duž glavnih tokova. Iz ovoga su povučene paralele sa vodotocima koji nisu detaljnije obrađeni, da bi se na bazi njihovog bruto potencijala i realno očekivanih parametara iskoristivosti, utvrdio i njihov tehnički iskoristiv hidropotencijal.



strana 27 od 79

Slika 10. Šematski prikaz BPK sa planiranim HE i MHE

Prema ranijim studijama predviđena su slijedeća postrojenja (u tabeli su dati nazivi s planiranom instaliranom snagom u MW i planiranom godišnjom proizvodnjom struje u GWh:



strana 28 od 79

Tabela 10. Pregled planiranih HE i MHE

Instalirana snaga (MW) Proizvodnja (GWh/godišnje)Vodotok raspoloživo Energoinvest OVO94 Elektroprivreda BiH raspoloživo Energoinvest OVO94 Elektroprivreda BiH bruto var. 1 var. 2 bruto bruto var. 1 var. 2 Drina 102.08 MW 894.19 GWhUstikolina 103 379.5 Goražde 81 301.4 Ukupno 184 680.9

iskoristivo 180% 76.1% Prača 5.69 MW 49.88 GWhPrača 0.626 0.626 - 0.568 2.92 2.92 - - Kaljani 1.677 1.677 - 1.212 7.73 7.73 - - Banja stijena 1.293 2.844 6 1.3 5.9 11.67 40 - Vražalica 0.396 0.396 - 0.4 1.32 1.32 - - Čemernica 0.71 0.809 - 0.5 3.45 3.97 - - Ukupno 4.702 6.352 6 3.98 21.32 27.61 40 - iskoristivo 82.6% 111.6% 105.4% 69.9% 42.7% 55.4% 80.2% Osanica 4.6 MW 40.28 GWh

1 0.994 -

4 M

HE

0.512 4.75 -

4 M

HE

- 2 0.743 - 0.742 2.26 - - 3 0.65 - 0.65 2.34 - - 4 0.488 - 0.488 2.39 - - 5 - - - 0.254 - -

Ukupno 2.875 2.14 2.646 11.74 8.23 - iskoristivo 62.5% 46.5% 57.5% 29.1% 20.4% Koluna 3.07 MW 26.93 GWh

1 Tahuljići 0.133

5 M

HE

1.248 0.43

5 M

HE

- 2 Račići 0.125 1.624 0.59 - 3 Modro polje 0.330 0.612 1.54 - 4 Jabuka 0.540 0.519 2.63 - 5 Kiseljak "A" 0.434 0.196 2.15 - 6 Ustikolina 0.609 2.85 -

Korijen 0.113 0.30 - Miloševićev p. 0.205 0.67 - Mazlinska rijeka 0.171 0.54 - Ljaljačka rijeka 0.235 0.80 - Ukupno 2.895 4.12 4.199 12.50 16.29 - iskoristivo 94.3% 134.2% 136.8% 46.4% 60.5%


Prema tome, iskorištenost po razmotrenim slivovima bila bi od 20,4% za Osanicu po OVO94 do 80,2% za Praču po istom rješenju. Uzimajući u obzir podatke iz gornje tabele može se potvrditi već ranije utvrđeni „realni“ odnos iskoristivosti od 60,6% kao (ipak) optimistična pretpostavka. Za vodotoke na kojima nisu rađene detaljne studije korištenja vodnih snaga, uputnije bi bilo pretpostaviti tehničku iskoristivost od 30-50% bruto potencijala.

Tabela 11. Tehnički iskoristiv hidropotencijal – procjena

Vodotok

Bruto stepen Tehnički Energija iskoristivosti Energija

GWh % GWh

Drina 894.19 76 679.58

Kolunska 18.08 57.5 10.39 Mazlinska 2.12 35 0.74 Korijen 3.67 20 0.73 Ljaljićki 3.06 30 0.92 Ukupno Kolunska 26.93 47% 12.79

Kosovska 8.07 30 2.42

Osanica 35.09 30 10.53

Bahovski 1.74 30 0.52 Raškovića 3.45 30 1.04 Ukupno Osanica 40.28 30% 12.09

Odska 9.90 30 2.97

Pothranjenski p. 9.78 30 2.93

Spile 2.05 30 0.62

Prača 38.91 45 17.51 Čemernica 9.66 40 3.87 Dragosin p. 1.30 30 0.39 Ukupno Prača 49.88 44% 21.77

Sveukupno 1041.08 71% 735.17

Prema tome, tehnički je, u prosječnoj hidrološkoj godini, iskoristivo:

735 do 1040 GWh

ili

71%

od bruto energijskog godišnjeg potencijala, prvenstveno zahvaljujući dvije „velike’’ elektrane na rijeci Drini. Prevedeno u snagu ovo iznosi 84 MW ili u vidu instalirane snage povremeno dostupne elektroenergetskom sistemu (uz prosječnu veličinu izgradnje od cca 2, tj. Qi = 2Qsr):

do max. 168 MW

Ovisno o željenom stepenu iskorištenja snaga bi mogla biti od 85-170 MW.

Nacrt Studije elektroenergetskog i termoenergetskog sistema Bosansko-podrinjskog kantona Goražde za

period 2008 – 2028. godina


strana 30 od 79

3.5. Obnovljivi izvori energije

Obnovljivim izvorima energije se smatraju oni izvori energije koji se samoobnavljaju u relativno kratkom vremenskom intervalu. Obnovljivim izvorima energije se smatraju:

• Biomasa

• Energija vodnih tokova

• Solarna energija

• Energija vjetra

Energija vodnih tokova, zbog svog značaja u BPK, opisana je u prethodnom poglavlju posebno. Potencijal ostalih obnvovljivih izvora energije je dat u nastavku. Osnovni vidovi korištenja obnovljivih izvora energije su dobijanje toplotne i električne energije.

3.5.1. Biomasa

Biomasa se smatra obnovljivim izvorom energije. Njen izvor su otpad u:

• šumartsvu i

• poljoprivredi.

Pored toga može nastajati i kao namjenski uzgojena biomasa.

Otpad iz šumarstva se odnosi na određeni procenat granja koje ostaje u šumi nakon sječe, te otpad koji nastaje u toku obrade: okorci, sječka i piljevina. Otpad iz poljoprivrede se odnosi na:

• ostatke iz poljoprivredne proizvodnje kao što je slama i kukuruzovina,

• ostaci od rezidbe vočnjaka i

• biogas iz stočnog izmeta.

Prema Strateškom planu i programu razvoja energetskog sektora FBiH, septembar 2008. gustina potencijala biomase Bosansko podrinjskog kantona iznosi 0,68 TJ/km2, odnosno potencijal biomase iznosi 343 TJ i odnosi se energijski potencijal od ostataka biomase iz poljoprivrede i šumarstva, što iznosi cca 2 % potencijala biomase FBiH. U tabeli 12. je data gustina i količina energije iz biomase iz šumarstva i poljoprivrede.

Tabela 12. Gustina potencijala i količina energije iz biomase u BPK za 2007. godinu

Gustina potencijala biomase (TJ/km2)

Površina kantona (km2)

Energija biomase

(GWh) (TJ) (toe)

0,68 504,60 95,2 343 8.186




strana 31 od 79

Energijski potencijal biogasa iz stočarstva u BPK procjenjen je na osnovu podataka iz Statističkog godišnjaka za BPK o broju grla pojedinih vrsta stoke. Struktura stočnog fonda u BPK i energijski potencijali biogasa koji se emituje iz životinjskog izmeta data je u Tabela 13.

Tabela 13. Struktura stočnog fonda u i energijski potencijal biogasa iz stočarstva u BPK

2002 2003 2004 2005 2006 2007

Goveda 698 664 672 663 673 458

Ovce 471 488 522 521 503 544

Svinje 0 0 1 1 10 11

Konji 60 59 56 54 55 53

Perad 35 43 50 43 41 39

Koze 28 33 31 32 29 31

Energijski potencijal

(GWh/a) 11,32 11,27 11,66 11,51 11,48 9,96

(TJ/a) 40,76 40,59 41,99 41,44 41,31 35,85

(toe/a) 972,74 968,66 1002,04 988,97 986,01 855,50

3.5.2. Komunalni otpad

Komunalni otpad obuhvata otpad čije je porijeklo iz domaćinstava, privrede, ureda i javnih institucija, a kojeg prikuplja općina odnosno neko preduzeće u njezino ime. Stvaranje komunalnog otpada po stanovniku je u zemljama zapadne Evrope u porastu, dok je u Istočnoj i Centralnoj Evropi u stagnaciji.

Prema Strategiji okoline FBiH procjena stvaranja komunalnog otpada bazirana je produkciji po stanovniku u ruralnim i urbanim područjima i za Bosansko - podrinjski kanton je data u tabeli 14.

.

Tabela 14. Količine komunalnog otpada u BPK i FBiH13

Ukupna godišnja produkcija

komunalnog otpada (t/a)

Broj stanovnika

Godišnja produkcija po

stanovniku (kg/st)

Dnevna produkcija po

stanovniku (kg/st)

BPK 7.440 33.662 221 0,60

FBiH 625.534 2.327.466 269 0,74

Prema ovoj procjeni prosječna godišnja produkcija komunalnog otpada u FBiH iznosi 269 kg po stanovniku, a u Bosansko-podrinjskom kantonu 221 kg po stanovniku. Ukupna godišnja produkcija u BPK Goražde je 1,2 % u odnosu na ukupnu produkciju otpada u Federaciji BiH.

13 Izvor: Strategija okoliša FBiH, 2008.




strana 32 od 79

Energijski ekvivalent količine otpada u BPK iz Tabele 15. izračunat je pod pretpostavkom da se vrši deponovanje komunalnog otpada i korištenje deponijskog gasa koji nastaje na tim deponijama. Razlog za ovakav pristup je strateška odluka na nivou BiH da se ne vrši spaljivanje komunalnog otpada već njegovo odlaganje na regionalne sanitarne deponije. U tabeli 15.. dat je energijski potencijal komunalnog otpada u BPK.

Tabela 15. Potencijalna proizvodnja energije iz komunalnog otpada u BPK

Produkcija otpada

(t/a)

Proizvodnja deponijskog gasa

koji može biti iskorišten

(mN3/a)

Potencijalna proizvodnja toplotne energije

Potencijalna proizvodnja električne energije

(GWh/a) (TJ/a) (toe/a) (GWh/a) (TJ/a) (toe/a)

7.440 297.572 619 2.228 53.183 434 1.562 37.288

Pouzdanost podataka o količinama nastalog komunalnog otpada treba uzeti sa rezervom, jer se evidencija nastanka otpada u FBiH ne vodi. Sva dosadašnja istraživanja bazirana su na podacima iz komunalnih poduzeća koja raspolažu jedino sa podatkom o broju prijevoza kamiona na odlagalište, njihovoj zapremini, te procjeni obuhvaćenosti korisnika njihovom uslugom. Prema izvještaju pripremljenom za Evropsku agenciju za okolinu, a baziranom na podacima iz izvještaja projekta «Strategija za upravljanje otpadom», EU PHARE, procjena godišnje produkcije u FBiH iznosi 450 kg/st. Međutim, oba pokazatelja svrstavaju FBiH u rang zemalja Istočne Evrope čiji je prosjek 336 kg/st za 2005. godinu. Poljska izvještava o godišnjoj produkciji od 260 kg/st, Češka republika 280 kg/st, Slovačka 319 kg/st, a Slovenija 458 kg/st. To je znatno ispod produkcije zemalja Zapadne Evrope koja iznosi 580 kg/st. Nizak stepen produkcije otpada povezan je sa standardom stanovništva i niskim stepenom potrošnje.

Na slici 11. data je procentualna zastupljenost pojednih oblika bioenergije u BPK. Kao što se i moglo očekivati najveći potencijal ima energija iz biogasa iz stočarstva. S obzirom da je BPK voćarski kraj značajan potencijal postoji i u šumarstvu.

Slika 11. Procentualna zastupljenost potencijala energije iz biomase, biogasa i deponijskog gasa u BPK




strana 33 od 79

3.5.3. Solarna energija

Prema Strateškom planu i programu razvoja energetskog sektora Federacije BiH (SPP), FBiH ima u prosjeku godišnje 1.840 sunčanih sati godišnje, dok taj broj na jugu zemlje dostiže vrijednost i do 2.350. Prikaz prosječne godišnje sume zračenja na horizontalnu površinu u BiH dat je na Slika 12.

Teoretski potencijal solarne energije u BiH iznosi 67,2 PWh, što znači da svakog dana u godini na svaki kvadratni metar horizontalne površine u prosjeku “padne” energija zračenja od 3,6 kWh14. Ova vrijednost višestruko premašuje ukupnu potrošnju energije u BiH. No, prema sadašnjem stanju u BiH, od ukupno raspoložive energije sunčevog zračenje preuzima se 3,3 GWh (12 TJ) godišnje i to uglavnom za zagrijavanje sanitarne vode.

Teoretski potencijal sunčeve energije u BPK Goražde izračunat je na osnovu godišnje količine sunčevog zračenja koje iznosi 1200 – 1250 kWh/m2 (vidi kartu sunčevog zračenja za BiH). Godišnja količina energije sunčevog zračenja koje padne na površinu BiH i BPK data je u tabeli 16.

Tabela 16. Teoretski potencijal energije sunčevog zračenja u BiH i BPK

Solarni potencijal BIH Solarni potencijal BPK

(PWh/a) (TJ/a) (PWh/a) (TJ/a)

67,20 241,92 0,63 2,268

Slika 12. Prosječna godišnja suma zračenja na horizontalnu površinu u Bosni i Hercegovini (kWh/m2a)

14 Izvor: Studija energetike BiH




strana 34 od 79

3.5.4. Vjetar

Ne postoje mjerenja potencijala vjetroenergije na području BPK. U periodu 1999. - 2001., napravljena je preliminarna selekcija potencijalnih lokacija za gradnju vjetroelektrana u BiH. Sve ove lokacije se nalaze u južnom i jugozapadnom dijelu BiH (izuzev Bjelašnice), i dakle niti jedna lokacije se ne nalazi na području BPK. Da bi se mogao ocijeniti potencijal vjetroenergije na području BPK trebala bi se prethodno izvršiti mjerenja potencijala što bi mogao biti jedan od ciljeva razvoja energetike u BPK u narednom periodu.

3.6. Projekcija strukture proizvodnje energije po vrstama

U prethodnom poglavlju dat je pregled potencijala svih izvora energije u BPK. S obzirom da BPK ne raspolaže sa rezervama fosilnih goriva, u projekcijama strukture proizvodnje energije, kao domaćeg resursa, može se govoriti isključivo o obnovljivim izvorima energije.

S obzirom na potencijale za izgradnju malih hidrocentrala i njihovu ekonimičnost, realno je očekivati da će udio hidroenergije u proizvodnji električne energije rasti u narednom periodu. Na taj način će se smanjivati debalans u proizvodnji i potrošnji električne energije.

Ne postoje planovi o izgradnji sistema daljinskog grijanja. Stoga se može očekivati da će struktura energije za grijanje ostati u narednom periodu ista.

Može se očekivati korištenje sunčeve energije za pripremu tople potrošne vode. Na taj način se može donekle usporiti rast potrošnje električne energije. Pored primjene toplotne energije, dobijene solarnim kolektorima, za grijanje i pripremu sanitarne vode u zgradarstvu, ovaj vid energije je također primjenjiv i za hlađenje, procesnu industrijsku toplotu i sl.

Svaka od navedenih primjena je izvjesna, pogotovo priprema za grijanje i pripremu sanitarne vode, u domaćinstvima BPK Goražde. Intezitet te primjene je direktno zavisan od Vladine politike podsticajnih mjera te od parametara vezanih za projektovanje solanih kolektora (broj članova domaćinstva, potreba za toplom potrošnom vodom, broj sunčanih dana itd.). Realno je očekivati da u BPK Goražde, kao i u FBiH, u periodu do 2028. godine neće biti značajnije primjene solarne energije za proizvodnju elektricne energije, izuzev eventualne pojedinačne gradnje PV sistema male snage koje su zanemarive za energetski bilans BPK. Postoji više ograničenja za to, a osnovni su: nekonkurentnost takvih postrojenja, i potrebna površina (prostor) za njihovu gradnju. Dakle, ne očekuje se značajnija gradnja objekata za proizvodnju električne energije iz solarne, izuzev pojedinačnih PV sistema (nebitnih za energijski bilans BPK Goražde i FBiH). Prema Strateškom planu i programu razvoja energetskog sektora Federacije BiH, sugerisano je postavljanje cilja za ugradnju cca. 100.000 m2 solarnih kolektora do 2020. godine. Eventualna primjena ovog prijedloga neće uticati na energijski bilans BPK Goražde jer bi se ista sprovela u regijama sa većim godišnjim zračenjem.

Nije realno očekivati značajnije korištenje biogasa iz stočarstva, s obzirom da su stočarske farme usitnjene. Regionalna deponija otpada je planirana van BPK, stoga se nemože računati ni sa korištenjem deponijski gasa. S obzirom da je u BPK razvijeno stočarstvo moguće je korištenje ostataka biomase od rezodbe vočnjaka.




strana 35 od 79

3.7. Kvantitativno dugoročna usklađenost potreba i korištenja energije

3.8. Kombinacija najracionalnije mogućnosti u aktiviranju i korištenju raspoloživih energijskih izvora

S obzirom na prirodne potencijale pojedinih energijskih izvora i tehno-ekonomsku izvodljivost njihovog korištenja, realna je pretpostavka da će najintenzivnije se iskorištavati hidropotencijal.




strana 36 od 79

4. RAZVOJ PROIZVODNJE I POTROŠNJE ENERGIJE

4.1. ANALIZA OSNOVNIH KVANTIFIKACIJA

4.1.1. DRVO

Osnovni energent za grijanje u BPK je drvo. Nema pouzdanih podataka o potrošnji energenata za grijanje, ali je procjena da se 70% stanovništva grije na drvo. Jedan dio potreba za ogrjevnim drvetom se zadovoljava iz sječe na području BPK, dok se veći dio uvozi. U tabeli 17. je data struktura i količine godišnje sječe na području BPK15.

Tabela 17. Struktura i količine godišnje sječe na području Bosansko-podrsinjskog kantona za 2007.

Proizvodnja (m3) Prodaja (m3)

2003 2004 2005 2006 2007 2003 2004 2005 2006 2007

Trupci četinara 84 195 642 898 17 84 195 642 898 17

Jamsko drvo četinara 142 144 71 112 12 142 144 71 112 12

Ostalo dugo drvo četinara 2 232 4 50 18 2 232 4 50 18

Prostorno drvo četinara - - - 14 184 - - - 14 184

Trupci lisičara 3173 5.359 3.954 11.137 8.877 3.173 5.359 3.954 11.137 8.877

Jamsko drvo lisičara 12 - 1 2 2 12 - 1 2 2

Ostalo dugo drvo lisičara 3 3 - 3 2 3 3 - 3 2

Prostorno drvo lisičara 417 - - - 572 417 - - - 572

Ogrjevno drvo lisičara 3 - - - 156 3 - - - 156

Ogrjevno drvo četinara 17.352 17.563 11.442 18.893 19.409 17.352 17.563 11.442 18.893 19.409

Ostalo grubo obrađeno drvo1) - - - - - - - - - -

UKUPNO 21.188 23.496 16.114 31.109 29.249 21.188 23.496 16.114 31.109 29.249

1) Uključuje sitno tehničko drvo, cijepane drvene motke i kolje

Potrošnja drveta za grijanje je procjenje na osnovu prosječne godišnje potrebne količine za grijanje jednog domaćinstva. Pretpostavljeno je da jedno domaćinstvo troši 10 m3 drveta godišnje. Prema procjenama, od ukupno 10.410 domaćinstava 70 % koristi ogrjevno drvo kao gorivo za grijanje stambenih površina.

Prema Tabeli 17. godišnja sječa ogrjevnog drveta na području BPK iznosi oko 20.000 m3/a, što predstavlja energijski ekvivalent od 240 TJ/a. 15 Izvor: Bosansko-podrinjski kanton u brojkama 2008.




strana 37 od 79

Za zadovoljavanje 70% potreba za grijanjem potrebna količina ogrjevnog drveta je 77.000 m3. Treba naglasiti da se jedan dio ovih količina odnosi i na potrebe za spremanjem hrane tokom čitave godine, ne samo tokom sezone grijanja. S obzirom na sječu u 2007, može se zaključiti da se oko 75 % (energijski ekvivalent 960 TJ) ogrjevnog drveta uvozi iz Republike Srpske i iz ostalih kantona FBiH.

4.1.2. UGALJ

Ugalj se u BPK koristi:

1. za grijanje u domaćinstvima

2. kao izvor energije u industriji.

Ugalj se uvozi uglavnom iz rudnika Kakanj, Zenica i Banovići. Procjenjena je potrošnja uglja za grijanje na osnovu pretpostavke da se 30% stambenog fonda grije na ugalj, dok se ostatak grije na biomasu. Pretpostavljeno je da je potrošnja uglja za grijanje po domaćinstvu 5 tona godišnje. Za grijanje oko 3.300 domaćinstava potrebno je 16.500 tona godišnje. Prosječna toplotna vrijednost ugljeva iz navedenih rudnika je cca. 15.000 kJ/kg. Dakle, enegijski ekvivalent uvezenog uglja iznosi 247,5 TJ.

Podaci o potrošnji uglja u industriji nisu dostupni.

4.1.3. TEČNA GORIVA

Tečno gorivo u BPK se koristi u:

o saobraćaju, o kotlovnicama za zagrijavanje javnih ustanova, o poljoprivredi i o industriji.

Broj registrovanih automobila po opštinama u BPK je prikazan u Tabeli 18.




strana 38 od 79

Tabela 18. Broj registrovanih automobila po opštinama u BPK

Opština Broj registrovanih automobila Broj registrovanih automobila (%)

2005 2006 2007 2005 2006 2007

Goražde 4.459 5.217 4.840 97,08 93,33 91,96

Foča - Ustikolina 30 265 288 0,65 4,74 5,47

Pale - Prača 104 108 135 2,26 1,93 2,57

BPK ukupno 4.593 5.590 5.263 100 100 100

U 2007. godini broj stanovnika po broju registrovanih vozila je iznosio 6,39 dok je ovaj broj u FBiH 5,00.

Potrošnja tečnih goriva u saobraćaju i poljoprivredi je procjenjena na osnovu broja benzinskih pumpi na području BPK i prosječne prodaje naftnih derivata na benzisnkim pumpama u FBiH, koja prema SPP-u iznosi 1.300 tona godišnje. Na području BPK postoji 5 benziskih pumpi. Količina prodanih naftnih derivata iznosi 6.500 t/a uzimajući u obzir prosječnu vrijednost u FBiH, te procjenjujući da je ista potrošena u ovom kantonu.

Tabela 19. Broj pumpi, prodaja i potrošnja tečnog goriva u BPK za 2007. godinu

Broj pumpi 5

Prodaja goriva [t/a] 6.500

Potrošnja goriva [TJ/a] 242

[GWh/a] 67

Dio tečnih goriva se potroši u poljoprivredi. Na osnovu podataka iz „BPK u brojkama“ za 2008. godinu, o zasijanim površinama, procjenjena je potrošnja tečnog goriva u poljoprivredi na osnovu tabele 20.

Tabela 20. Zasijane površine u BPK za 2007. godinu

Zasijanja površina 2007. (ha)

Pšenica 42 Raž 5 Ječam 24 Zob 4 Kukuruz - zrno 37




strana 39 od 79

Prema podacima iz litetarature16 potrošnja goriva za oranje jednog hektara iznosi oko 30 litara goriva. Pošto se podaci odnose na Slavoniju pretpostavljeno je da je ta potrošnja za 20 – 30 % veća u uslovima u BPK. Dodatnih 10 litara po hektaru je potrebno za žetvu. Dakle, procjenjena potrošnja goriva po obrađenom hektaru iznosi 50 litara. Procjenjena potrošnja tečnih goriva u poljoprivredi iznosi oko 710 t/a.

Podaci o potrošnji tečnog goriva u industriji nisu bili na raspolaganju.

Tečno gorivo (lož ulje) se koristi u 14 kotlovnica za zagrijavanje prostora javnih ustanova. Potrošnja lož ulja je data u tabeli 21.

Tabela 21. Potrošnja lož ulja za grijanje javnih ustanova u BPK

Naziv kotlovnice Površina koja

se grije (m2)

Potrošnja (l/a)

Energija (GWh/a)

Spec. potrošnja energije

(KWh/m2a)

JU „Centar za kulturu“ Goražde 7.540 100.000 0,91 120,74

O.Š. „Husein ef. Đozo“ Goražde 5.270 65.000 0,59 112,29

Upravna zgrada BPK-a 1.960 22.000 0,2 102,19

JU „Kantonalna služba za zapošljavanje“ 1.742 18.000 0,16 94,07

Ministarstvo za finansije BPK-a 1.800 13.000 0,12 65,75

STŠ „Hasib Hadžović“ Goražde 3.140 21.000 0,2 60,89

MUP BPK 2.400 20.000 0,2 75,87

SSŠ „Džemal Bijedić“ Goražde 1.546 14.000 0,13 82,44

O.Š. „Mehmedalija Mak Dizdar“ Sadba 800 7.000 0,06 79,66

O.Š.“Ustikolina“ Ustikolina 1.700 14.000 0,13 74,97

O.Š. „Mehmedalija Mak Dizdar“ Vitkovići 2.700 16.000 0,14 53,95

Policijska stanica Ustikolina 380 3.500 0,03 83,85

O.Š. „Fadil Fako Đozo“ Prača 1.579 14.000 0,13 80,72

Policijska stanica Prača 1.702 16.000 0,14 85,58

UKUPNO 34.259 343.500 3,13 91,28

Pregled potrošnje tečnih goriva po sektorima dat je u tabeli 22.

.

16 Usporedba oranja standardnim i navarenim lemešima na pjeskovito -glinastom tlu, časopis Agronomski glasnik




strana 40 od 79

Tabela 22. Potrošnja tečnih goriva u BPK po sektorima za 2007. godinu

Sektor Količina (t/a)

Energija (TJ/a)

Procentualno učešće

(%)

Saobraćaj 5.790 212 84

Poljoprivreda 710 30,2 12

Grijanje 275 11 4

Industrija 01 - -

Ukupno 6.775 253,2 100 1podaci nedostupni

4.1.4. ELEKTRIČNA ENERGIJA

Izvor električne energije na području BPK je MHE Osanica 1, snage 2x640 kVA, uz izlazni napon 0,4 kV. MHE Osanica je projektovana za rad bez posade i potpuno je automatizirana. Proizvedena električna energija se predaje u 10 kV mrežu. Krajem 2007. u pogon je puštena i MHE Osanica 4.

Tabela 23. . Proizvodnja MHE Osanica 1 u periodu 2003-2007. godine

Period

Proizvodnja (GWh) 2003 2004 2005 2006 2007

Januar 656,27 349,73 385,35 537,25 529,87 Februar 553,44 389,61 262,59 387,50 414,92 Mart 625,17 390,71 442,49 551,81 578,47 April 446,67 578,35 658,49 651,12 451,09 Maj 218,69 643,24 707,78 414,22 245,10 Juni 125,36 391,63 322,18 294,52 126,63 Juli 5,67 164,22 109,58 104,29 0 August 0 96,96 98,62 17,65 0 Septembar 0 23,63 184,32 112,59 0 Oktobar 56,19 100,21 305,77 21,64 84,63 Novembar 172,83 312,84 212,20 57,29 417,18 Decembar 183,62 578,84 544,04 210,09 519,79 Ukupno 3.043,96 4.020,01 4.233,46 3.360,01 3.367,71

Elektrodistribucija Sarajevo – PJ Goražde obuhvata površinu od 620 km2 sa 34.865 stanovnika 1999. godine. Broj elektrificiranih domaćinstava krajem 2007. godine je 10.410. Vršna snaga cijelog konzuma tokom 1990. i 1991. godine iznosila je cca 15 MW. Instalisana snaga u u TS 110/35 kV „Goražde 1“ je bila 2x20 MVA, a u TS 110/35/20 kV „Goražde 2“ je bila 1x20 MVA.

Područje BPK se trenutno napaja po 35 kV i 10 kV mreže iz 110/35/10(20) kV Goražde 1. Napajanje BPK po 10 kV dalekovodu Goražde – Grebak – Bjelašnica u dužini od 76 km ima značaj samo za slučaj kada nije raspoloživo napajanje iz 110 kV prenosne mreže, zbog vrlo niske




strana 41 od 79

prenosne moći ovog dalekovoda. Aktuelni način napajanja konzuma BPK (šema distributivne mreže naponskog nivoa 10 i 35 kV) je prikazan na Slici 13.

Slika 13. Šema napajanja Bosansko podrinjskog kantona

Potrošnja električne energije u periodu 2000-2007. Potrošnja električne energije po strukturi u periodu 1990., 2000 – 2007. na području BPK (Elektrodistribucija Sarajevo PJ Goražde) je data u Tabeli 24.




strana 42 od 79

Tabela 24. Potrošnja električne energije po strukturi na području BPK

Kategorija potrošnje Jedinica 1990 2000 2001 2002 2003 2004 2005 2006 2007

35 kV GWh - 3,33 3,25 1,067 0,18 - - - -

Učešće u neto distr. potr. % 9,7 9,3 3,1 0,5 0 0 0 0

Industrija (10 kV) GWh 8,03 2,35 2,91 3,07 3,87 3,02 6,06 7,03 7,93

Učešće industrije (10 kV) u neto distr.potr. % % 15,4 6,9 8,4 8,6 10,5 8,4 15,43 17,04 18,27

Domaćinstva GWh 35,03 19,63 19,75 20,52 20,90 21,60 22,84 22,53 23,51

Učešće domaćinstava u neto distr. potr. % 67,1 57,2 56,6 58,5 56,6 60,01 58,15 54,64 54,15

Ostala potrošnja (manji privredni subjekti i javna potrošnja)

GWh

8,73 8,54 8,45 9,97 11,31 10,58 9,59 10,80 10,98

Učešće ostale potrošnja u neto distr.potr.

%

16,7 24,9 24,2 28,4 30,6 29,39 24,41 26,19 25,30

Javna rasvjeta GWh 0,424 0,446 0,527 0,508 0,669 0,790 0,786 0,870 0,986

Učešće u neto distr. potr. % % 0,8 1,3 1,5 1,4 1,8 2,19 2 2,1 2,27

Ukupna distributivna neto potrošnja GWh 52,22 34,30 34,89 35,10 36,94 35,99 39,29 41,24 43,42

Iz Tabele 24. se vidi da je najveći udio u ukupnoj potrošnji imaju domaćinstava i on se u cijelom periodu 2000 – 2007 kretao iznad 50 %. Učešće na 35 kV opada od 9,7 % u 2000 godini, 0,5 % u 2003 godine, pa do 0 % od 2004. godine. Udio kupaca na 10 kV je 8-9 %, da bi u 2007. godini dostigao iznos od 18,27 % (od 2005. god. 35 kV kupac Bazna hemija ima status kupca na 10 kV), dok je učešće ostale potrošnje znatno veće (iznad 25 %). Najmanji je udio javne rasvjete oko 2%. Ostala potrošnja i javna rasvjeta su jedine dvije kategorije u kojima je premašena prijertna potrošnja.




strana 43 od 79

Slika 14. Potrošnja električne energije po strukturi na području BPK

U tabelama 25. do 27. je prikazana distributivna potrošnja električne energije BPK po opštinama za godine 1990., 2001. i 2007. godinu. U tabeli 28. je prikazan procentualni porast potrošnje električne energije po godinama

Tabela 25. Distributivna potrošnje električne energije BPK 1990. godine (MWh)

Općina 110 kV 35 kV Industrija (10 kV)

VN ukupno

Doma ćinstva

Ostala potroš.

Javna rasvj.

Distributivna potrošnja

neto

Goražde - - 8.034 8.034 28.658 7.140 347 44.179

Pale - Prača

- - - - 2.011 501 24 2.536

Foča -Ustikolina

- - - - 4.369 1.089 53 5.511

UKUPNO - - - 8.034 35.038 8.730 424 52.226




strana 44 od 79



VN ukupno

Doma ćinstva

Ostala potroš.

Javna rasvj.


neto

Goražde - 3.252 2.910 6.162 17.679 7.564 472 31.877

Pale - Prača

- - - - 774 331 21 1.126

Foča -Ustikolina

- - - - 1.301 557 35 1.892

UKUPNO - 3.252 2.910 6.162 19.754 8.452 527 34.895



VN ukupno

Doma ćinstva

Ostala potroš.

Javna rasvj.


neto

Goražde - - 7.934 7.934 21.477 10.034 900 40.346

Pale - Prača

- - - - 760 355 32 1.147

Foča -Ustikolina

- - - - 1.279 598 54 1.930

UKUPNO - - 7.934 7.934 23.516 10.987 986 43.423

Tabela 28. Procentualni porast potrošnje električne energije po godinama u BPK

Kategorija potrošnje

Δ% 2001/2000

Δ% 2002/2001

Δ% 2003/2002

Δ% 2004/2003

Δ% 2005/2004

Δ% 2006/2005

Δ% 2007/2006

35 kV -2,4% -67,2% -82,6% - - - -

10 kV 23,8% 4% 27,9% -22% 100,6% 15,9% 12,8%

Domaćinstva 0,6% 3,9% 1,8% 3,3% 5,7% -1,4% 4,3%

Ostala potrošnja -1% 18% 13,4% -6,5% -9,3% 12,6% 1,7%

Javna rasvjeta 18,2% -3,6% 31,7% 18% -0,5% 10,7% 13,3%

UKUPNO 1,7% 0,6% 5,2% -2,6% 9,2% 4,9% 5,3%

Iz tabele 28. se vidi da potrošnja električne energije u svim kategorijama varira, kod kupca iz kategorije domaćinstva bilježen je porast sve do 2006. godine, kada je zabilježen blago smanjenje je ostvaren u kategoriji kupca 10 kV.

Analiza potrošnje električne energije po strukturi u 2007. godini data je u tabeli 29.




strana 45 od 79

Tabela 29. Struktura neto distributivne potrošnje električne energije u 2007. godini

Kategorija potrošnje 35 KV 10 KV Domaćinstva Ostala

potrošnja Javna

rasvjeta Ukupno

7.934 23.516 10.987 986 43.423

Učešće u neto distr.

potr. % 0 18,27 54,15 25,3 2,27 100

Porast (%) 2007/2006 0 12,85 4,34 1,7 13,3 5,29

Omjer (%) 2007/1990 0 98,75 67,11 125,85 232,54 83,14

U 2007. god. Došlo je do porasta neto distributivne potrošnje u odnosu na 2006. god. Za 5,299 %. Ukupna distributivna neto potrošnja iznosi 83,14 % potrošnje 1990. god. na istom području. Kupci na 35 kV od 2004. god. imaju status kupca na 10 kV. Porast potrošnje u odnosu na 2006. god. je zabilježen u svim kategorijama. Najveći porast potrošnje u odnosu na 2006. god. ostvaren je u kategoriji javne rasvjete u iznosu od 13,3% te u kategoriji kupca na 10 kV naponskom nivou u iznosu od 12,85 %.

VN kupci (10 kV) su u 2007. god. učestvovali u neto distributivnoj potrošnji sa 18,27 % što nije zanemarljiv procenat. Potrošnja kupca 10 kV iznosi 98,75 % potrošnje iz 1990. god. U1990. god. Fabrika azotnih jedinjenja je imala status direktnog potrošača sa 34,2 GWh, od 2004. god. ima status kupca na 10 kV koji je registrovan kao Fabrika vode, Unis Ginex dd Goražde, JP BH Telecom Direkcija Goražde, te od 2006. god. i Bekto – Precisa.

NN potrošnja: Domaćinstva imaju učešće 54,15 % u neto distributivnoj potrošnji. Potrošnja u domaćinstvima iznosi 67,11 % potrošnje iz 1990. god. Javna rasvjeta ima učešće 2,27%, a ostala potrošnja 25,3%.

Ostala potrošnja i javna rasvjeta su jedine kategorije u kojima je premašena prijeratna potrošnja.

Pregled broja kupaca električne energije na području BPK po kategorijama potrošnje na dan 31.12. 2005., 2006. i 2007. god. kao i procentualno povećanje su dati u tabeli 30.




strana 46 od 79

Tabela 30. Pregled broja kupaca električne enrgije u protekle tri godine

Potrošnja Broj kupaca (31.12.2005.)

Broj kupaca (31.12.2006.)

Broj kupaca (31.12.2007.)

Δ% 2006/2005

Δ% 2007/2006

Na 35 kV 0 0 0 0 0 Na 10 kV 3 4 4 33,3 0

Visoki napon 3 4 4 33,3 0 Domaćinstva 10.061 10.214 10.410 1,5 1,91

Dom. I grupa 5.496 5.555 5.645 1,07 1,62 Dom. II grupa 4.565 4.659 4.765 2,05 2,27 Jav. rasvjeta 75 82 90 9,33 9,75 Ost.0,4 kV 609 579 771 -4,92 33,16 Ost. 0,4 kV- I gr. 10 7 7 - 30 0 Ost. 0,4 kV- II gr. 599 572 764 -4,5 33,5 N.N 0,4 kV 10.745 10.875 11.271 1,2 3,64 UKUPNO 10.748 10.879 11.275 1,2 3,64

Iz tabele 30. očito je da je najveći broj kupaca, u kategoriji domaćinstava (preko 90%), dok broj kupaca u ostalima kategorijama čini ispod 10 % ukupnog broja.

U 2006. god. broj kupaca na visokom naponu je povećan za jednog kupca (Bekto – Precisa), a na niskom naponu broj kupaca konstantno raste. Ako se posmatra procentualno povećanje, onda je najveći rast broja kupaca u kategoriji javna rasvjeta i kategoriji ostala potrošnja (Iitarifna grupa). Ako se posmatra povećanje u apsolutnom broju, onda je porast najveći u kategoriji domaćinstava. (za tri godine povećanje od 349 kupca).

Grafički pregled broja kupaca u kategoriji domaćinstava i ostalim kategorijama za godine 2005., 2006. i 2007. dat je na Slici 15.

Slika 15. Broj kupaca električne energije na području BPK




strana 47 od 79

Gubici električne energije

Prema Operativnom planu za smanjenje gubitaka poduzet je niz mjera i aktivnosti u Poslovnoj jedinici Goražde te je došlo do smanjenja gubitaka i oni su svedeni u okvire svjetske prakse. Podaci o gubicima, odnosno preuzetoj i fakturisanoj električnoj energiji na području Bosansko-podrinjskog kantona u periodu 1999 – 2007. su dati u tabeli 31. I na slici 16.

Tabela 31. Pregled gubitaka električene energije u BPK

Godina Preuzeta energija (kWh)

Fakturisana energija (kWh)

Gubici (kWh)

Procenat gubitaka

(%) 1999 37.245.460 33.130.437 4.115.023 11,05 2000 37.796.161 34.302.474 3.493.687 9,24 2001 38.082.353 34.895.571 3.186.782 8,37 2002 38.147.768 35.043.233 3.104.535 8,14 2003 40.296.150 36.970.621 3.325.529 8,25 2004 39.329.868 36.031.535 3.298.333 8,39 2005 42.272.307 38.774.926 3.497.381 8,27 2006 44.752.819 41.271.306 3.481.513 7,78 2007 46.900.963 43.271.813 3.435.150 7,32

Slika 16. Gubici (kWh) u Elektrodisribuciji Goražde u periodu 1999-2007.




strana 48 od 79

4.1.5. UKUPNA POTROŠNJA ENERGIJE U BPK

Potrošnja energije po stanovniku u BPK za 2007. i poređenje sa BiH data je u tabeli 32.

Tabela 32. Potrošnja energije po stanovniku u BPK za 2007. i poređenje sa BiH

. BiH (2004) BPK (2007) odstupanje %

GDP [,000 USD$] 3,2 2,3 28

Proizvodnja energije [Mtoe] 3,25 0,0335 -*

Potrošnja energije [Mtoe] 4,7 0,0370 -*

Potrošnja energije po stanovniku [toe/stan.] 1,24 1,16 6

Potrošnja električne energije [TWh] 8,52 0,0433 -*

Potrošnja el energije po stanovniku [kWh/stan.] 2.180 1.352 38

Emisija CO2 [Mt] 16,28 0,0876 -*

[tCO2/toe] 3,46 2,37 32

[tCO2/stan.] 4,17 2,74 34

*Nije relevantno porediti

4.2. ENERGIJSKE REZERVE

Na području BPK ne postoje utvrđene rezerve fosilnih goriva. Najznačajni potencijal predstavlja hidroenergija sa potencijalom od 1040 GWh godišnje (vidi poglavlje 2). Pored toga, dio godišnjeg prirodnog prirasta šume na području BPK predstavlja energijsku rezervu. Površina BPK koja je pokrivena šumom iznosi 24.974 ha. Po jednom hektaru ima oko 200 do 300 m3 (BiH standard) drveta, što znači da ukupna količina šume u BPK iznosi oko 6.250.000 m3 drveta. Prosječan godišnji prirast šuma u BiH iznosi oko 6 %. Od godišnjeg prirasta treba planirati maksimalno 80 % sječe šume, što znači da su energijske rezerve u obliku drveta 312.500 m3/a ili oko 1000 GWh/a. Iz ovog se zaključuje da BPK ima ukupnu godišnju energijsku rezervu (hidro i drvo) od oko:

2000 GWh/a




strana 49 od 79

4.3. IZGRAĐENI ENERGETSKI KAPACITETI

Od izgrađenih kapaciteta za proizvodnju električne energije na području BPK postoje dvije male hidroelektrane na rijeci Osanici koje su prikazane u tabeli 33.

Tabela 33. Karakteristike izgrađenih HE u BPK

HE Vrsta HE Koordinate Instalisana

snaga (MW)

Godišnja proizvodnja

(GWh) x y

Osanica 1 Derivaciona 6569881 4830065 0,512 3,4

Osanica 4* Derivaciona 6563197 4838078 0,488 -

Ukupno 1 3,4*

*HE Osanica 4 tek je puštena u probni rad 2007. godine

Na slici 17. su prikazane izgrađene dvije HE na karti.

Slika 17. Položaji dvije izgrađene HE na rijeci Osanici

U sistemu distribucije električne energije na području BPK se nalaze visoko naponske trafostanice:

• TS 110/35 kV Goražde 1

• TS 35/6 kV Azot

• TS 35/10 kV Pobjeda




strana 50 od 79

i preko 140 ''malih'' trafostanica namijenjenih napajanju domaćinstava na području BPK. Ovi kapaciteti, kao i dalekovodi kojima se BPK napaja električnom energijom su prikazani na Slici 18.

Slika 18. Elektroenergetski kapaciteti u BPK

Drugu grupu izgrađenih energetskih kapaciteta predstavlja 14 kotlovnica za grijanje javnih ustanova u BPK ukupne instalisane toplotne snage ___ i godišnje potrošnje od preko 3 GWh/a. Domaćinstva se griju na pojedinačne kotlovnice i sobne peći. U ovom kontekstu treba napomenuti da u večini slučajeva gorivo ne odgovara ovim pećima.

Podaci o izgrađenim energetskim kapacitetima u industriji nisu bili dostupni autorima Studije.

Distribucija naftnih derivata za potrebe saobraćaja i poljoprivrede se odvija preko pet benzinskih pumpi.

4.4. Proizvodnja primarne i sekundarne energije

Na Slici 19. je prikazana potrošnja primarne i sekundarne energije u BPK za 2007. godinu.




strana 51 od 79

Slika 19. Potrošnja primarne i sekundarne energije u BPK za 2007. godinu

4.5. Struktura potrošnje energije

Na osnovu prethodnih kvantifikacija moguće je dati pregled strukture izvora energije kao i potrošnju energije po sektorima. Podaci o potrošnji energije u industriji se odnose samo na električnu energiju, zbog toga je učešće industrije u potrošnji energije svega 3 %. Potrošnja drugih energenata nije bila dostupna. U Tabeli 34. je prikazana potrošnje energije u BPK po energentima u 2007. godini, dok je na slici 18. prikazano procentualno energenata učešće u potrošnji energije.

Tabela 35. Potrošnja energije u BPK po energentima u 2007. godini

Vrsta energenta Potrošnja energije

[TJ] [GWh] [toe]

el. energija 155,7 43 3.716

ugalj 340 94 8.115

drvo 800 222 19.093

tečna goriva 253,2 70 6.043

UKUPNO 1.549 430 36.967




strana 52 od 79

Slika 20. Procentualno učešće po energentima u potrošnji energije u BPK

U tabeli 36.je prikazana potrošnja energije po sektorima za 2007. godinu dok je na Slici 21. prikazano procentualno učešće sektora u potrošnji energenata.

Tabela 36. Potrošnje energije po sektorima u BPK

Potrošnja energije

[TJ] [GWh] [toe] saobraćaj 212 59 5.060

domaćinstvo 1224 340 29.212

industrija 28,6 8 683 poljoprivreda i šumarstvo 30,2 8 721

javna pšotrošnja 54,1 15 1.291

UKUPNO 1.549 430 36.967

Slika 21. Potrošnja energije po sektorima u BPK




strana 53 od 79

4.6. Bilans izvoza i uvoza energije

Bilans uvoza i izvoza energije u tonama ekvivalentne nafte u BPK za 2007. godinu dat je u tabeli 37. Iz tabele je vidljivo da je BPK neto uvoznik energije. BPK uvozi sve vrste energenata. Najveći procenat domaće energije je u energiji drveta, oko 30%, dok proizvodnja električne energije pokriva oko 10 % ukupne potrošnje. Iz tabele 37. na kojoj je prikazan bilans izvoz i uvoza energije se može zaključiti da je BPK veoma zavisan od uvoza energije.

Tabela 37. Energijski bilans BPK za 2007. godinu

[toe] ugalj tečna goriva drvo el. energija UKUPNO

Uvoz 8.115 6.043 13.747 3.427 31.332

Vlastita proizvodnja 0 0 5.346 289 5.635

UKUPNO 8.115 6.043 19.093 3.716 36.967

Potrošnja po sektorima

industrija 0 0 0 683 683

poljoprivreda 0 30 0 0 30

domaćinstva 8.115 0 19.093 2.005 29.212

ostalo 0 6.043 0 1.029 7.072

Izvoz 0 0 0 0 0

UKUPNO 8.115 6.073 19.093 3.716 36.997

Razlika izvoz - uvoz -8.115 -6.043 -13.747 -3.427 -31.332

Na slici 22. je grafički predstavljen uvoz i izvoz energenata.

Slika 22. Grafički prikaz bilansa uvoza i izvoza energije za 2007. godinu




strana 54 od 79

4.7. Zaposlenost

Broj zaposlenih vezanih za proizvodnju, snabdjevanje energijom u BPK, prema podacima iz Statističkog godišnjaka u 2007. godini iznosi 140. U odnosu na ukupan broj zaposlenih to iznos oko 3,5 %.

4.8. Dostignuti tehnološki nivo

Izgrađeni energetski kapaciteti za proizvodnju i distribuciju električne energije predstavljaju savremena postrojenja, s obzirom da se radi o postrojenjima novijeg datuma. Gubici električne energije u mreži od 7,32 % svrstavaju Elektrodistribuciju Goražde u jednu od efikasnijih u FBiH.

Iz indikatora o potrošnji lož ulja u kotlovnicama javnih zgrada može se zaključiti da su kotlovi i oprema u tim kotlovnicama u relativno dobrom stanju, jer specifična potrošnja toplotne energije nije velika, npr. manja je nego u Kantonu Sarajevo. Ovakav zaključak treba provjeriti praćenjem unutrašnje temperature u grijanim zgradama.

Ne postoje pouzdani podaci o tehnološkom nivou malih kotlova za individualno grijanje i sobne peći. Međutim, glavni problem u tom kontekstu je ne prilagođenost tih kotlova i peći domaćim gorivima. Posljedica je to nepostojanja kontrole uvoza ovakvih koltova i peći u BiH.

Podaci o tehnološkim karakteristikama kotlova u industriji nisu bili dostupni autorima Studije.

4.9. Ekonomska efikasnost

Ključni indikatori efekata korištenja energije u nekoj zemlji su:

(i) potrošnja energije po stanovniku, kao mjera razvijenosti nekog područja ili države,

(ii) potrošnja električne energije po stanovniku i

(iii) potrošnja energije za hiljadu US$ ili EUR, proizvedenog bruto društvenog proizvoda (GDP) – energetski intenzitet, kao mjera organizovanosti društva.

Kako na nivou BiH, tako ni statistika FBiH ne prati osnovne indikatore korištenja energije, date u tabeli 38.

Tabela 38. Indikatori efekata korištenja energije

. EU 25 Svijet BiH BPK

(2007)

Potrošnja energije po stanovniku [toe/stan.] 3,96 1,76 1,24 1,16

Potrošnja el energije po stanovniku [kWh/stan.] 5.500 3.100 2.180 1.352

Energijska intenzivnost -Potrošnja energije po GDP [toe/GDP ,000 USD$]

0,18 0,32 0,39 0,5




strana 55 od 79

Iz podataka se vidi da:

(i) BPK troši 3,5 puta manje energije od prosjeka 25 država Evropske unije i skoro 50 % manje od svjetskog prosjeka;

(ii) BPK koristi 40 % manje električne energije od prosjeka BH, dva i po puta manje od prosjeka 25 država EU i za 30% manje od svjetskog prosjeka i

(iii) BPK, kao i BiH troši mnogo energije po jedinici društvenog proizvoda, gotovo tri puta više od 25 država Evropske unije i skoro 60 % više od svjetskog prosjeka.

4.9. Uticaj na okolinu

Uticaj energetike na okolinu se ogleda kroz:

• Zauzimanje prostora,

• Emisija u zrak i vodu

• Uticaj na mikroklimatske parametre

• Emisija buke

• Stvaranje otpada.

U prilogu je data karta uticaja na zauzimanje prostora (vidi Prilog 2).

Nakon uticaja koji se ogleda kroz zauzimanje prostora, najznačajniji uticaj energetike u BPK su emisije u zrak. Generalno, najznačajnije zagađujuće materije su SO2, čvrste čestice i NOx. Na globalnom nivou proizvodnja energije u BPK ima uticaj na klimatske promjene preko emisije CO2. Izvori emisije SO2 su:

• Kotlovnice javnih institucija

• Kotlovnice za domaćinstva i sobne peći.

Godišnja emisije SO2 iz kotlovnica javnih institucija procjenjena je na osnovu potrošnje lož ulja u tim kotlovnicama i dozvoljenog sadržaja sumpora u tečnim gorivima i iznosi.

Godišnja emisija SO2 iz kotlovnica za domaćinstva i sobne peći je procjenjena na osnovu prosječnog sadržaja sumpora u ugljevima iz rudnika Kakanj, Zenica i Banovići (2% maseni udio), procjenjenom potrošnjom uglja u BPK i koeficijentom emisije (30%).

Emisija CO2 usljed potrošnje električne energije je izračunata na osnovu emisionog faktora električne mreže u BiH koji iznosi 0,8. To znači da proizvodnja/potrošnja svakog MWh ima za posljedicu emisiju od 0,8 tCO2.

U tabeli 39. data je procjena emisija SO2 i CO2 kao dvije dominantne zagađujuće materije koje se emituju u zrak iz energetike u BPK. Emisija NOx je zanemariva, s obzirom da ne postoje veći tačkasti izvori emisije, a mala ložišta ne emituju značajne količine ove zagađujuće materije. Emisiju čvrstih čestica nije moguće procjeniti sa raspoloživim podacima, s obzirom da emisija čvrstih čestica zavisi od niza faktora kao što su: vrsta goriva, tip ložišta/peći, parametri dimnjaka, način vođenja procesa sagorijevanja i održavanja.




strana 56 od 79

Tabela 39. Emisije zagađujućih materija u zrak iz BPK

Sektor Gorivo CO2 (t/a) SO2 (t/a)

Grijanje domaćinstava Drvo - -

Ugalj 34.000 200,00

Potrošnja el. energije* 34.600 -

Grijanje javnih objekata Lož ulje 825 1,65

Saobraćaj Tečno gorivo 18.165 -

Ukupno 87.590 202

*Odnosi se na emisiju CO2 u mjestu na kojem se proizvodi




strana 57 od 79

5. ENERGETSKA INFRASTRUKTURA KANTONA I IZLAZNI PARAMETRI ZA POTREBE PROSTORNOG PLANIRANJA

Osnovni izvor napajanja električnom energijom Bosansko – podrinjskog kantona (BPK) je TS 110/35/10 (20) kV, 2x20 MVA „Goražde 1“ koja je povezana na elektroenergetski sistem JP EP BiH i napajanja se dvostrano, prenosnom mrežom 110 kV:

• DV 110 kV HE Višegrad –TS Goražde 2 – TS Goražde 1 (AlFe 240 mm2)

• DV 110 kV Kv Sarajevo 5 –Pale- TS Goražde 1 (Al Fe 120 mm2)

Prenosne mogućnosti DV 110 Kv su 120 MVA a transformatorske stanice 110/35/10 (20) kV Goražde 1 je 20 MVA (drugi transformator iste snage nije u pogonu i trenutno služi kao hladna rezerva).

5.1. Lokalni izvor napajanja

Lokalni izvori na području Bosansko- podrinjskog kantona su MHE Osanica 2x 640 kVA, izlazni napon 0,4 kV cos φ =0,8.

MHE Osanica je projektovana za rad bez posade i potpuno je automatizirana. Pošto je MHE Osanica praktično bez akumulacije, osnovni način upravljanja u toku eksploatacija je automatsko upravljanje sa regulacijom gornjeg nivoa vode. Proizvedena energija predaje se u mrežu 10 (20) Kv preko učinskih blok transformatora 0,4/10(20) kV; 630 kVA. Projektovana srednja godišnja proizvodnja je 4,75 GWh. Proizvodnja hidroelektrane, za posljenjih pet godina, je prikazana u ranije u Tabela 23.

5.2. Elektroenergetski kapaciteti „Elektrodistribucije“ Sarajevo- PJ Goražde

U nastavku je dat je kratak pregled elektroenergetskih kapaciteta „Elektrodistribucije“ Sarajevo – PJ Goražde, sa posebnim osvrtom na pogonsku spremnost važnijih objekata i sa nazakom koji su pripremljeni za 20 kV naponski nivo. U tabelama 40., 41., 42. i 43. su date karakteristike dalekovoda, 10 (20) kV mreže i niskonaponske mreže.




strana 58 od 79

Tabela 40. DV 35 kV TS 110/35 kV Goražde 1 – TS 35/6 kV Azot

Nazivni napon 35 KV Početna tačka dalekovoda TS 110/35 kV Goražde Krajnja tačka dalekovoda TS 35/6 kV Azot Dužina trase dalekovoda 2,6 km (2,2 km- zračni dio, 0,4 km - kablovski dio) Provodnici – materijal presjek AlFe 2x (3x129) mm i NKBA 2x (3x95) mm2 , Cu Stubovi materijal tip Armirano betonski sa dva sistema Izolatori K-3

Tabela 41. DV 35 kV TS 110/35 kV Goražde 1 – TS 35/10 kV Pobjeda

Nazivni napon 35 KV Početna tačka dalekovoda TS 110/35 kV Goražde Krajnja tačka dalekovoda TS 35/6 kV Azot Dužina trase dalekovoda 3,5 km Provodnici – materijal presjek AlFe 2x (3x129) mm2 Stubovi materijal tip čelik – rešetkasti sa dva sistema Izolatori K-3

Tabela 42. 10(20) kV mreža i postrojenja

VRSTA 10(20) KV OBJEKTA IZNOS 10 KV 20 KV 20 KV (%)

Slobodno stojeći TS 46/23,63 (kom/MVA) 20/11,72 28/11,91 58,33 Stubne 104/8,98 (kom/MVA) 37/3,08 65/5,9 64,42 Dalekovodi 174,62 km 63,23 111,69 63,85 Kablovi 23,20 km 6,7 16,50 71,12 Tabela 43. Niskonaponska mreža

VRSTA NN MREŽE IZNOS Nadzemna NN mreža izvedena SKS -om 306 km Nadzemna NN mreža izvedenaAl/Fe užetom 298 km Podzemna NN mreža 327 km Ukupna dužina NN mreže 931 km

U Prilogu 2 je data karta mreže napajanja električnom energijom BPK-a, te karta postojećih hidroelektrana.

5.3. Moguće akumulacije

Značajnije, ranije predviđene akumulacije (PHRB i OHER-B) na području BPK su date u Tabeli 44. i na Slici 21.




strana 59 od 79

Tabela 44. Planirane akumulacije na području BPK

Hidroakumulacija Ukupna zapremina (106m3)

Korisna zapremina (106m3)

HE Ustikolina 50 26

HE Goražde 24 9,5

Prača – „Banja stijena“* >60 60

* Ranije planirana HE Banja stijena imala bi korisnu zapreminu od (značajnih) 60 106m3, ali je prema novijim rješenjima ona zamijenjena s 4 nove MHE (Prača, Kaljani, Banja stijena i Vražalica), praktički bez značajnog akumulacionog prostora.

Slika 23. Prikaz planiranih akumulacija na području BPK

Na ostalim vodotocima (Koluna, Osanica, Odaska, Podhranjenski p. i Kosovska r.) moglo bi se, eventualno izgraditi još oko 10-20 106m3 akumulacijskog prostora.

Ovo znači da bi godišnje izravnanje protoka u akumulacijskim jezerima moglo iznositi od 12-37% za vode koje nastaju u BPK (cca. 10 m3/s). Veća vrijednost odnosi se na izgrđenost akumulacijskih prostora na svim vodotocima uključujući „veliku“ Banja stijena na Prači (ukupno 115,5 106m3), dok niža cifra odražava samo jezera na Drini i manja jezera na Osanici i Prači (36-40 106m3).

Naravno, sa stanovišta izravnanja svih voda (i onih koje ulaze u Kanton (Drina sa preko 200 m3/s, Prača i sl.), stupanj izravnanja postaje gotovo zanemariv (0,5-1,5%), tako da se akumulacijski prostor za izravnanje voda sa uzvodnih područja treba tražiti u tim uzvodnim prostorima. BPK nije prostor na kome treba tražiti akumulacijsko rješenje vodoprivrednih problema sliva Drina. Ipak,




strana 60 od 79

valja napomenuti da bi maksimalno izravnanje „vlastitih“ voda sa stupnjem od cca 35% bilo više nego dobrodošlo sa stanovišta globalnih vodoprivrednih potreba. U tom smislu, mišljenje je obrađivača da bi bilo uputno ponovno razmotriti „veliku“ HE Banja stijena, s pregradnim profilom u kanjonu Prače blizu izlaza iz Kantona.




strana 61 od 79

6. ENERGETIKA I OKOLINA (ODRŽIVO PLANIRANJE I KORIŠTENJE ENERGIJSKIH RESURSA, UVOĐENJE

SISTEMA OKOLINSKOG UPRAVLJANJA)

U daljem tekstu je dat pregled osnovnih indikatora koji se koriste za ocjenu uticaja proizvodnje i potrošnje energije na okolinu na jednom području. Navedeni indikatori spadaju u tzv. osnovne indikatore Evropske agencije za okolinu.

Tabela 45. Indikatori proizvodnje i potrošnje energije

Energija [Tip indikatora]

Ukupna (domaća) proizvodnja energije [S]

Finalna potrošnja energije po sektorima CSI 027 [P]

Ukupna energijska intenzivnost CSI 028 [R]

Ukupna potrošnja primarne energije po vrsti energenta CSI 029 [D]

Potrošnja obnovljive energije CSI 030 [R]

Električna energija iz obnovljivih izvora CSI 031 [R]

U energetskoj bilansi BPK proizvodnja se prvenstveno odnosi na domaće energetske resurse – drvo i hidro energiju. Drvo se najvećim dijelom koristi za proizvodnju toplotne energije potrebnu za grijanje u domaćinstvima.

Električna energija se proizvodi u malim hidrocentralama Osanica 1 i 4, dok se oko 90% energije uvozi.

Tečna goriva se uvoze iz inostranstva. Tečna goriva najveću primjenu imaju u saobraćaju.

Energija iz obnovljivih izvora, izuzimajući hidroenergiju, još uvijek nisu zastupljeni u energijskom bilansu BPK jer objektivno i ne učestvuju u značajnijoj mjeri u energetici FBiH. Po pitanju podataka o ogrjevnom drvetu, ne raspolaže se sa dovoljno pouzdanim podacima

Finalna potrošnja energije po sektorima CSI 027 [P]

Finalna potrošnja energije obuhvata energiju isporučenu potrošačima za sve energijske potrebe i svim sektorima izuzev sektora energetike.

Ukupna energijska intenzivnost CSI 028 [R]

Ukupna energijska intenzivnost je određena kao odnos ukupne potrošnje primarne energije i GDP-a za određenu kalendarsku godinu.




strana 62 od 79

Ukupna potrošnja primarne energije po vrsti energenta CSI 029 - BiH

Ukupna potrošnja energije računa se kao suma ukupne potrošnje energije iz čvrstog, tečnog i gasovitog goriva kao i obnovljivih izvora energije. Relativni udio pojedine vrste goriva određen je kao odnos ukupne potrošnje specifičnog energenta i ukupne potrošnje energije, za određenu godinu.

Potrošnja obnovljive energije - CSI 030 [R]

Potrošnja obnovljive energije je odnos između potrošnje one energije koja se dobiva iz obnovljivih izvora i ukupne potrošnje energije za određenu godinu i predstavlja učešće obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji. Prikaz je dat na donjoj ilustraciji.

Električna energija iz obnovljivih izvora CSI 031 [R]

Indikator “obnovljiva el. energija” je odnos između električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i ukupne potrošnje električne energije.

Tabela 46. Pregled indikatora u BPK

INDIKATORI [S]- inidikator

stanja Ukupna (domaća) prioizvodnja energije u BPK Goražde [TJ]:

drvo 224 hidroenergija 12,1 ukupno: 236,1

CSI 027 [P] Finalna potrošnja energije po sektorima [TJ]: SAOBRAĆAJ 212 DOMAĆINSTVO 212 INDUSTRIJA 28,6 POLJOPRIVREDA i ŠUMARSTVO 30,2 JAVNA POTROŠNJA 58,8

CSI 028 [R] Ukupna energijska intenzivnost u BKP Goražde: ukupna potrošnja energije po stanovniku [toe] 1,133781 GDP ,000 USD$ 2,3 0,492948

CSI 029 [D] Ukupna potrošnja primarne energije po vrsti energenta u BPK Goražde [TJ]:

OIE (MHE) 12,1 čvrsta goriva (drvo i ugalj) 1140 tečna goriva 253,2 uzov elek energije u BPK Goražde 143,6 gasovita goriva 0 ukupno: 1548,9

CSI 030 [R] Potrošnja obnovljive energije u BKP Goražde [%]: drvo 800 hidroenergija 12,1 ukupno: 812,1 52,43%




strana 63 od 79

6.1. Osnovni ciljevi u očuvanju okoline

Prema Strategiji zaštite okoline prioriteti u očuvanju okoline su:

(i) izbjegavanje uticaja na zdravlje stanovništva (u blizini energetskih postrojenja),

(ii) uticaj na floru i faunu (eko-sisteme), onoliko koliko se odredi studijom uticaja na okolinu

(iii) smanjenje regionalnih i prekogranicnih uticaja (uz međunarodnu pomoć) i

(iv) globalni uticaji - klimatske promjene (uz međunarodnu pomoć).

Najznacajniji okolinski uticaj velikih ložišta (industrijskih i komunalnih energana) se odnosi na moguce zagadivanje zraka – troposfersko (emisija cvrstih cestica (leteceg pepela), sumpordioksida, azotnih oksida i drugih polutanata)) i globalno (emisija ugljendioksida, izazivaca efekta staklene bašte).

Zagadivanje vodotokova može biti hemijsko i toplotno. Na kraju, velika ložišta proizvode i velike kolicine pepela koga treba odložiti, što pored zauzimanja prostora i narušavanja pejzaža, kao posljedicu može imati zagadivanje i zraka i vode. Zagadujuce materije koje su emitovane u zrak, nakon hemijskih transformacija u atmosferi, napuštaju atmosferu padajuci na tlo i zagadujuci ga (kisela depozicija i eutrofikacija tla), što može da umanji kvalitet tla što opet utice na poljoprivredne procese i šteti šumama. Svi gore nabrojani vidovi zagadivanja zraka, mogu se svesti pod kategoriju troposfersko zagadivanje, a ono se može podijeliti na nacionalno i prekogranicno zagadivanje (sumporni i azotni oksidi prevaljuju put i preko hiljadu kilometara prije nego što napuste atmosferu).

Toplotna energija se u procesu konverzije energije oslobada oksidacijom ugljika (karbona) njegovim prelazom u ugljendioksid (CO2). Ugljen dioksid se ne smatra zagadujucom materijom. On predstavlja hranu za biljke i reguliše klimu. Bez njegovog prisustva prosjecna temperatura atmosfere na Zemlji bi bila za 33 stepena niža nego što je to danas. Medutim, povecavanjem potrošnje fosilnih goriva na planeti i smanjivanjem površina pod šumama (šume su rezervoar ugljika uzetog iz atmosfere) došlo je do narušavanja ravnoteže emisije i absorpcije ugljika što izaziva – kroz efekat staklenika – globalno otopljavanje i klimatske promjene.

Obzirom da u BPK nema velikih termoenergetskih postrojenja, uticaji na okoliš se odnose na industriju, individualna ložišta i kotlovnice u javnim ustanovama i saobraćaj.

6.2. Održivo planiranje i korištenje energetskih resursa

Sekundarni oblici energije su nezamjenjiva roba na tržištu, potrebna svakom domacinstvu i

svakoj privrednoj organizaciji. A proizvodnja sekundarnih obilka energije iz primarnih (prirodnih) obilika je znacajan privredni sektor. Kljucni indikatori efekata korištenja energije u nekoj su: (i) potrošnja energije po stanovniku, kao mjera razvijenosti kantona, (ii) potrošnja elektricne energije po stanovniku, kao mjera (ne)siromaštva i (iii) potrošnja energije za hiljadu US$ proizvedenog društvenog proizvoda – energijska intenzivnost, kao mjera organizovanosti društva.

BiH troši gotovo 40% manje energije od prosjeka zemalja Jugoistocne Evrope, tri puta

manje od prosjeka 25 država Evropske unije i gotovo 40% manje od svjetskog prosjeka. Isto tako BiH koristi 25% manje elektricne energije od prosjeka zemalja Jugoistocne Evrope, 2 i po puta manje od prosjeka 25 država EU i za 30% manje od svjetskog prosjeka. BiH, kao i ostale zemlje




strana 64 od 79

Jugoistocne Evrope troši veliku kolicinu energije po jedinici društvenog proizvoda, gotovo 5 puta više od 25 država Evropske unije i 2 i po puta više od prosjeka svijeta.

Prema potrošnji električne energije po stanovniku BiH nerazvijena država, siromašna država i država sa neefikasnim sistemom konverzije i primarne i sekundarne energije u dobrobit stanovništva.

Noviizvori energije doprinjeli bi ekonomskom razvoju i bijegu iz siromaštva, ali – navedeni indikatoripokazuju - to ne bi imalo nikakvog smisla bez paralelnog poduzimanja mjera za povecanje tehnicke i društvene efikasnosti na strani korištenja energije.

Postoji mnogo razloga zbog kojih treba ulagati u povecanje efikasnosti korištenja energije, a ne samo u nove izvore energije. Sektor potrošnje energije nece moci da placa sve skuplju i skuplju energiju i to ce se odraziti na privredivanje energetskog sektora, odnosno dovelo bi do

usporavanja razvoja cijele države. Energetski sektor mora biti svjestan da može opstati na tržištu samo ukoliko on, pomognut državnom administracijom, vodi racuna da se u sektoru potrošnje smanji specificna potrošnja energije kroz povecanje efikasnosti njenog korištenja.

Adekvatna prodajna cijena energije ce biti prihvacena od strane potrošaca energije, samo ukoliko on racionalno troši energiju. U zemljama sa znacajnim domacim energijskim resursima, energijska efikasnost povecava izvozne mogucnosti i prihod po tom osnovu. U zemljama koje uvoze energiju, u slucaju podsticanja energijske efikasnosti, bilans uvoza ce se smanjiti, a poboljšati ce se sigurnost energijskog snabdjevanja. Kao rezultat može se dobiti ukupna ekonomska ušteda za potrošace, industriju, kao i državu u cjelini, te zaokret u investiranju od snabdjevanja ka potražnji. Politika energijske efikasnosti može stvoriti “win-win (dvostruki dobitak)” situaciju, u kojoj se ostvaruju ekonomski potencijali, a istovremeno se postiže smanjenje okolinskih uticaja i doprinosi štednji svjetskih resursa. Aktivnosti na implementaciji ove politike se u mnogim slucajevima moraju posebno organizovati. Ovo zahtjeva nove posebne napore na nivou države, a danas imaju uporište u međunarodnoj saradnji i podršci. Mada niko ne osporava znacaj promocije energijske efikasnosti postoji mnogo razloga zašto se potencijal za unapredenje energijske efikasnosti u potpunosti ne ostvaruje u mnogim zemljama u tranziciji. Postoje mnoge barijere na energijskom tržištu koje ometaju realizaciju potencijala energijske efikasnosti. Stoga je zadatak vlade države da identifikuje te prepreke i da projektuje i primjenjuje pravni okvir politike i programe za energijsku efikasnost. Privatni sektor i akteri na lokalnom i decentralizovanom nivou takoder imaju zadatak da identifikuju i prevazidu prepreke na putu ka vecoj energijskoj efikasnosti. Obaveze aktera da sprovode politiku energijske efikasnosti navedene su u Povelji o energiji i njenim protokolima o energijskoj efikasnosti i odgovarajucim aspektima okoline. Prema Protokolu iz Kjota i Konvenciji o prekograničnom zagađivanju vazduha na velike udaljenosti EEK UN i njenim protokolima, potpisnice ovih sporazuma su dužne da iskoriste politiku energijske efikasnosti, kao mjeru za ostvarivanje njihovih medunarodnih okolinskih obaveza.

Smjernice za poboljšanje energijske efikasnosti se mogu podijeliti u pet kategorija: (i) strateške;(ii) organizacione; (iii) ekonomske; (iv) pravne i (v) tehnološke, ali osnov za njihovo sprovodenje je djelovanje kroz uredeno tržište, odnosno primjenom ekonomskih podsticaja. Ekonomski podsticaji su instrumenti kojima država, djelovanjem kroz tržište, podstice željeni pravac i intenzitet razvoja. Oni mogu biti javni i skriveni. U okviru implementacije prakse održivog razvoja država podstice održiv nacin življenja, razvoj i primjenu tehnologija kojima se smanjuju utrošci sirovina i energije, snižavanje zagadivanja okoline, vrši se zamjena u korištenim resursima itd.

Kako vlade moraju da ubrzaju stvaranje zakonodavstva za održivi razvoj utemeljenog na




strana 65 od 79

ispravnim ekonomskim, društvenim i ekološkim principima i odgovarajucoj procijeni rizika, te

potkrepljenog mehanizma sprovodenja, mora se prekinuti tendencija odnosa prema okolini kao prema "slobodnoj robi" po kojoj se troškovi šteta nanesenih okolini prenose na druge dijelove države, druge zemlje ili buduce generacije. Ekološki troškovi moraju biti jasno vidljivi i

proizvodacima i potrošacima, a cijene energije treba da odražavaju rijetkost, odnosno pomanjkanje, i ukupnu vrijednost resursa i dobara (princip zagadivac placa). Stoga je kljucno da

vlade tih država ukinu ili bar smanje novcane podsticaje potrošacima energije, koji ne odgovaraju ciljevima održivog razvoja, te da svoje aktivnosti usmjere prema politikama cijena

koje su u skladu sa tim ciljevima. Finansijskim instrumentima se ne smije podsticati neracionalna potrošnja energije; naprotiv, treba istovremeno podsticati i usmjeravati tehnološki i sveukupni društveni razvoj na bazi racionalizacije potrošnje energije. Stoga i proizvodaci i potrošaci energije moraju biti upoznati sa dugorocnom poreskom, kaznenom politikom, kao i politikom podsticajnih mjera, kako bi je ugradili u svoje razvojne programe. Tu se, prije svega, misli na takse na energente (ukljucujuci eko naknade), koji moraju stalno da rastu i koji stimulišu racionalizaciju potrošnje energije, substituciju energije i modernizaciju tehnologija energetske konverzije. Isto se odnosi na naknade za zagadivanje kao i podsticaje za uvodenje malo- i bezotpadnih tehnologija, cime malo- i bezotpadne tehnologije postaju ekonomicnije, a zagadujuce tehnologije manje ekonomicne. Pri tom treba uvesti finansijske olakšice, kao što su smanjenje ili ukinuce poreza na okolinski prihvatljive proizvode, proizvode dobijene reciklažom i sl.

Proizvod i tehnologija njegove proizvodnje se ne posmatraju odvojeno, nego se posmatra

integralni tok (životni ciklus proizvoda) od dobivanja sirovine iz prirodnih izvora, preko tehnologije prerade i korištenja proizvoda, do tretmana proizvoda nakon korištenja i njegovog

vracanja u prirodu, ukljucujuci sve relevantne privredne grane. Integralnost podrazumijeva i

posmatranje uticaja tehnologje i proizvoda na sve medije: vodu, vazduh, tlo, živi svijet - prate se tehnologija i proizvod od kolijevke do groba. Postoje tu i drugi, kod nas još potpuno nepoznati tržišni mehanizmi u oblasti zaštite okoline, kao što je trgovina emisionim kvotama (trgovina pravima zagadivanja u okviru dozvoljene kvote, kao i preuzimanje tudih obaveza u pogledu sniženja emisije) i dr.

6.3. Izlazni parametri uticaja energetike na okolinu i usaglašavanje zahtjeva za korištenje prostora

Zaposjedanje prostora ima više okolinskih aspekata, među ostalim: uništavanje ili značajno oštećenje zatečenih, ali i drugih, s njima povezanih eko-sistema i gubitak tla za druge privredne namjene (u prvom redu zemljoradnju). Konflikt u pogledu zahtjeva za korištenjem prostora, započinje se razrješavati na relaciji država –regija, a radi se o tome da država:

• Odredi prostor za koga vrijede pravila zaštita prirode, te da

• Preostane prostor namjenjen urbanizaciji, industrijalizaciji, poljoprivredi ili šumarstvu za koga vrijede pravila zaštite okoline.

Obično država propisuje zaštitu prirode na 10 do 20 % njene teritorije, kroz određivanje zaštićenih područja, sa različitim režimima zaštite, zavisno od ciljeva zaštite. U preostalim područjima se




strana 66 od 79

može vršiti prenamjena prostora, uz poštivanje određenih pravila zaštite okoline. Odavde slijedi zaključak da pretendenti na prostor ne mogu zahtjevati dozvolu za korištenje prostora koji je pod režimom zaštite prirode ali, isto tako, da država ne može spriječavati aplikaciju za korištenje prostora koji nije pod režimom zaštite prirode (nego je pod režimom zaštite okoline).

Na nivoima tehničke zaštite okoline, sve je jasnije, ne može se mnogo postići, te stoga (makro) lokacija energetskog postrojenja igra ključnu ulogu. Konflikt oko namjene prostora je sve veći i u okviru OECD-a razrađena je posebna metodologija osiguranja okolinskog učina novog postrojenja kroz usaglašavanje zahtjeva za korištenje prostora. Postupak je prikazan u tabeli 47.

Učesnici u rješavanju konflikata u prostoru, na primjeru energetskog objekta, su podjeljeni u četiri grupe:

• Oni koji se bave društveno-ekonomskim razvojem datog područja

• Oni koji se bave razvojem energetike

• Ekolozi (biolozi, specijalisti za ekologiju) i

• Građani (stanovnici datog područja).




strana 67 od 79

Tabela 47. Postupak usklađivanja interesa kod donošenja odluka o većim zahvatima u prostoru (procedura OECD-a)

Cijeli posao usaglašavanja konflikta podijeljen je u tri faze. U prvoj fazi se:

definiše cilj, odnosno potrebe koje treba zadovoljiti (povećanje proizvodnje energije, povećanje sigurnosti u snabdjevanju, ili razvoj datog područja na bazi korištenja energetskih resursa). Zatim se

Faza rada Ekonomski i društveni

razvoj

Razvoj energetike

Ekološko vrednovanje građani

PRVA FAZA

1. definisanje ciljeva/potreba

2. definisanje područja posmatranja

3. prikupljanje raspoloživih podataka

4. evaluacija podataka

5. rezime – situacija status quo

6. izrada Mape osjetljivosti prostora

DRUGA FAZA

7. Definisanje varijantnih rješenja

8. Efekti planiranog projekta

9. Minimiziranje okolinskog impakta

10. vrednovanje varijanti rješenja

11. Izrada mape varijanti

TREĆA FAZA

12. Usvajanje rješenja – relevantna ministarstva

13. Izrada Studije uticaja na okolinu




strana 68 od 79

definiše područje razmatranja (država ili određena oblast koja se prostire na pddručju jedne ili više zajednica građana) Slijedeće je

prikupljanje potrebnih, a raspoloživih podataka o datom području (klimatološki, pedološki), nakon čega se

vrši ocjenu upotrebljivosti ovih podataka I

rezimira stanje područja.

Ovdje valja napomenuti da samo u prvom koraku – definisanju ciljeva – sudjeluju svi pretendenti na prostor (prenamjenu ili zadržavanje postojećeg stanja), dok u narednim koracima svaki od pretendenata prostora radi za sebe, sa svakog aspekta ili svog interesa. Tek u šestom koraku svi zajednički rade na

izradi Mape osjetljivosti područja.

Ovo je kraj prve faze čime se dobivaju područja (zone) isključenja mogućnosti novih zahvata iz bilo kog razloga) postoji druga namjena prostora koja se ne može promjeniti, postoje biološki sadržaji koji ne smiju biti ugroženi, vodozaštitna područja, područja eksploatacije drugih resursa I sl.). Ova mapa se dobiva kao unija, a ne kao presjek zahtjeva svih reflektanata datog prostora.

U drugoj fazi, opet relektanti bez velike saradnje,

utvrđuju nekoliko (obično tri) varijantnih rješenja, te svaki za sebe izvodi

analizu (studij izvodivosti) željenog projekta (iz(1) ), kao I analizu

mogućnosti smanjivanja impakta (okolinskog učina).

Rezultat ovog rada svih grupa (ili barem prve tri) je više rješenja zadovoljavanja ovog cilja.Na ovaj način se

dobije obrađeno više varijanti rješenja koje svaki reflektant rangira – utvrđuje redosljed rješenja (npr. Energetičar lokaciju B stavlja na prvo mjesto, A na drugo, a C na treće, dok ekolog varijantu C na prvo mjesto, itd….), nakon čega se izrađuje:

mapa varijantnih rješenja (lokacije I performance).

U tećoj fazi, na bazi stavova relevntnih ministarstava (za prostorno uređenje I okolinu, za vodoprivredu, za industriju I energetiku), a na osnovu stručnih mišljenja iz (11)

Vlada donosi odluku o tome koji će se objekat graditi, odnosno na kojoj lokaciji. Tek po izboru lokacije

Pravi se klasična studija uticaja na okolinu.

Konstatacija da se studija na okolinu izvodi tek na kraju, kada je odluka donesena, može da zbuni na prvi pogled. Međutim, valja imati na umu da se ekološka razmatranja protežu od samog početka, te je stoga i moguće da se okolinska razmatranja uključuju na kraju, u formi rezimea obaveze prema okolini novog korisnika prostora. Građani primaju cijelo vrijeme relevantne informacije, posebno pripremljene da bi mogli da razumiju bitne činjenice o državnom i lokalnom i ličnom značaju postavljenihg ciljeva svake od varijanti projekta, kao i njihove okolinske uticaje. Građani imaju pravo na informacije u određenom obimu i u određenom vremenskom periodu i velika je odgovornost pretendenata na prostor u pogledu potrebnog obima i odgovarajućeg vremena pružanja informacija.




strana 69 od 79

Sama procedura odobravanja lokacije i gradnje hidroelektrana u FBiH jasno je zakonodavstveno uređena Zakonom o prostornom planiranju i korištenju zemljišta, Zakonom o zaštiti okoline sa pratećim pravilnicima, kao i Zakonom o vodama. Ukratko, pristup je slijedeci:

(a) na nivou lokalnog područja (treba da) postoji Dokument društveno-ekonomskog razvoja, i (b) Strategija razvoja energetike u državi sa popisom potencijalnih hidroelektrana, ocjenom njihovih ekonomskih i okolinskih performansi, najbolje poredanih po znacaju ovih parametara. Kako na datom, zapravo svakom, podrucju postoji konflikt oko namjene prostora (pojedine grupe gradana i pojedine grupe strucnjaka imaju razlicite želje i ideje oko namjene prostora – turizam, poljoprivreda, industrija, hidroelektrane, zaštita bio ili geo raznolikosti), zadatak vlasti je da usaglasi stavove i mišljenja tih grupa. Postignuti koncenzus se iskazuje kroz prostorni plan koji u sebi obuhvata društvene, ekonomske, ekološke i institucionalne aspekte. U konkretnom slucaju, kada se pojavi investitor za gradnju hidroelektrane, on je dužan da kod zahtjeva za Urbanisticku saglasnost priloži Okolinsku dozvolu dobijenu na osnovu Studije uticaja na okolinu.

Posebno je znacajno imati na umu da li u trenutku predlaganja izgradnje HE vec postoji prijedlog za drugu namjenu tog prostora, pocev od zašticenog podrucja (nacionalni park, park prirode), pa do neke privredne aktivnosti (poljoprivreda, turizam, ...). Prioritet je djelatnost od znacaja za lokalnu zajednicu, mada je najbolje potražiti rješenje u multifunkcionalnoj namjeni prostora.

Kod planiranja troškova za gradnju hidroelektrana, pored direktnih troškova gradnje, postoje dodatni troškovi za javni interes (kompenzacija gubitaka koje ima lokalna zajednica zbog prenamjene prostora, ukljucujuci kompenzaciju za pretrpljenu štetu – izgubljeni posjed ili izmakla svakodnevna korist pojedinim gradanima), te i takve troškove treba ukljuciti u investiciju, odnosno, lokalna zajednica treba sa investitorom da pregovara i o ovom aspektu.

U praksi se cesto nedovoljno poznaje ili održava ova procedura, ili nedostaje neki od kljucnih

dokumenata. U tom slučaju se konflikt u pogledu zahtjeva za korištenje prostora teško rješava, najčešće se ne prepoznaje, te se krivo imenuje. Najcešce se problem iskazuje kao problem zaštite okoline, a ne problem konflikta u pogledu namjene prostora, što zapravo jeste. Cilj studije uticaja na okolinu nije dokazivanje da se data hidroelektrana može graditi na datom podrucju.

Njen cilj je minimiziranje okolinskih uticaja na nivou zakonskih zahtjeva i najboljih raspoloživih

znanja, a ne dokazivanje da se hidroelektrana može ili ne može graditi. Vec prije izrade studij uticaja na okolinu, treba da postoji koncenzus za gradnju hidroelektrane. Ovdje se susrece u svijetu poznati sindrom NIMBY (Not In My BackYard – Ne u mom dvorištu). Svi se slažu da treba graditi neke nove objekte, ali negdje drugdje u državi. Da bi se odgovorilo na ovaj sindrom, potrebno je imati program gradnje na nivou države (u slucaju BiH: entiteta) svih potencijalnih hidroelektrana, po mogucnosti sa redosljedom korisnosti gradnje (uzimajuci u obzir i okolinski aspekt). U tom slucaju se ne postavlja pitanje da li graditi ili ne, nego gdje; gdje je to najmanje štetno, odnosno najbolje, gdje je to najkorisnije. Isto tako, na pojedinom podrucju treba imati ponudu više varijanti razvoja podrucja (turizam, industrija, hidroelektrana ....). I opet se tada ne postavlja pitanje da li ili ne graditi hidroelektranu, nego šta je to najpovoljnije za datu lokalnu zajednicu.




strana 70 od 79

Slika 24. Algoritam donošenja odluke o izgradnji energetskih postrojenja

Procedura dobijanja dozvole za građenje Hidroelektrana u BiH obuhvaća sljedeće korake:




strana 71 od 79

Korak 1:

Na osnovu usvojenog programa razvoja energetike države i poštujući redosljed prioriteta definišu se parametri Hidroelektrane i prostor kojeg će ona obuhvatiti. Utvrđuje se da li postoje drugi pretedenti (zainteresirane strane) za dati prostor.

Korak 2:

Ukoliko se utvrdi da nema drugih pretedenata za dati prostor onda se prelazi na Korak 3. Ukoliko se pak, utvrdi da postoje i druge zainteresirane strane za dati prostor vrši se analiza optimalnosti gradnje HE. Ukoliko analiza pokaže da nema opravdanosti za izgradnju HE onda se odustaje od njene izgradnje. Ukoliko analiza pokaže optimalnost gradnje HE onda se prelazi na Korak 3.

Korak 3:

U ovom koraku se vrši procjena ekonomskih pokazatelja isplativosti gradnje Hidroelektrane. Analiziraju se i dogovaraju sljedeći pokazatelji:

- Godišnji prihodi općine i kantona zbog izgradnje i rada HE

- Koncesija

- Prinos u toku eksploatacije

- Doprinos fondovima (zapošljavanje, penzioni fond, zdravstveni itd.)

- Prinos u toku gradnje

- Prinos od drugih aktivnosti (npr. turizam, ribolov itd.)

Na osnovu ovih pokazatelja utvrđuje se da li su povoljni ekonomski efekti za izgradnju HE.

Korak 4:

Ukoliko se utvrde povoljni ekonomski efekti onda se radi Studija uticaja na okolinu date HE. Ukoliko se ustanovi da nije ekonomski opravdano graditi HE provode se moguće dodatne mjere kako bi se povećala ekonomičnost izgradnje HE. Ukoliko se i te mjere pokažu nedovoljnim onda se odustaje od gradnje. Ukoliko se pak, rezultati preduzetih mjera pokažu ekonomsku isplativost gradnje HE onda se i u ovom slučaju radi Studija uticaja na okolinu.

Korak 5:

Ukoliko studija uticaja na okolinu pokaže da izgradnjom HE neće biti zadovoljeni okolinski zahtjevi obustavljaju se postupci na dobijanju dozvole za izgradnju HE. Ukoliko pak, studija uticaja pokaže da će biti zadovoljeni okolinski zahtjevi onda se vrši definisanje okolinskih zahtjeva od strane nadležnog ministarstva i analiza da li je eventualno potrebno ponovo vršiti analizu.

Korak 6:

Ukoliko se utvrdi da nije potrebno vršiti ponovnu analizu za dobijanje dozvole za izgradnju HE onda se vrši unošenje hidroelektrane u prostorni plan. Nakon unošenja u prostorni plan ‘’rezerviše’’ se prostor za hidroelektranu. Ukoliko analiza nadležnog ministarstva utvrdi da je u proceduri dobijanja dozvole za gradnju HE bilo propusta onda se cijeli postupak vraća na početak.




strana 72 od 79

6.4. Mjere i aktivnosti u realizaciji definisanih ciljeva

Država i kanton upravljaju energetikom na isti način, propisuje pravila ponašanja učesnika u sferi energetike, koristeći dva postulata:

• cijene energenata treba stalno da rastu, kako bi se iskazali pravi troškovi korištenja energije; kupci energije treba da su upoznati sa perspektivom rasta cijena energenata, kako bi to uzeli u obzir kod planiranja svog ponašanja na tržištu i

• troškovi korištenja energije ne smiju da rastu, kako povećane cijene energenata ne bi izazvale inflatorno kretanje.

Ova dva postulata su samo na prvi pogled kontradiktorna. Prvi postulat je lako ostvariti. Njega naročito vole kratkovidi proizvođači finalnih energenata. Drugi postulat se ostvaruje povećanjem energetske efikasnosti. Država podupire oba postulata - uvođenjem poreza na energente i podsticajnim mjerama za sprovođenje mjera za povećanje energetske efikasnosti (olakšice, povoljni krediti i sl.).

Država istovremeno u ime budućih generacija upravlja uticajem na okolinu privrednih subjekata, tako i energetičara, propisujući tempo i nivo iscrpljivanja prirodnih resursa i dozvoljeno zagađivanje i dozvoljenu zagađenost vode, vazduha i tla, kao i dozvoljeni atak na biodiverzitet.

Država, entiteti i kantoni upravljaju energijom u cilju podsticanja povećanja energetske efikasnosti. Oni to rade širenjem znanja, propagandom, programima, ali je najznačajnije kroz tržište energije. Cijena energije mora da iskaže ekološku istinu, tj. cijene energije treba da odražavaju pune troškove snabdijevanja individualnim grupama potrošača, uzimajući u obzir specifično korištenje i zahtijeve za infrastrukturom snabdijevanja. Ovo znači da cijene električne energije i plina za domaćinstva treba da budu veće od cijena za industrijske potrošače (što kod nas nije slučaj) za koje su distributivni troškovi niži (privredi smanjiti troškove, a domaćinstva neka racionalno koriste energiju). Osim toga, domaćinstva u zemljama Centralne i Istočne Evrope uglavnom plaćaju manje za električnu energiju od industrije, što znači da industrijski potrošači subvencioniraju stambenu potrošnju. U zapadnoj Evropi mali stambeni potrošači obično plaćaju oko 75% više od industrije.

U većini zemalja Centralne i Istočne Evrope cijene energije, naročito električne energije, gasa i gradskog grijanja za domaćinstva još uvijek ostaju ispod nivoa stvarnih troškova. Ove izvitopirene cijene ne samo da smanjuju stimulanse za energetsku efikasnost, one takođe uzrokuju potrošnje energije koja se ne bi dogodila kad bi cijene slijedile tržišne principe. Kao posljedica, energetske kompanije investiraju u kapacitete koji bi inače mogli biti izbjegnuti.

Potrebne modifikacije prema cijeni energije bi trebale biti napravljene transparentnima, i po mogućnosti uvođene korak-po-korak. Ovo bi omogućilo kupcima i investitorima da racionališu svoje investicione odluke, uzimajući u obzir dugoročna očekivanja cijena. Takav pristup bi povećao povjerenje tržišta. Otvaranje domaćeg energetskog tržišta konkurentnosti i strano risustvo bi takođe pomoglo povećanju cjenovne discipline i obezbijedilo privatni kapital za hitno potrebno investiranje, uključujući mjere na strani potražnje. Ako bi se razmatrala pomoć za domaćinstva sa niskim primanjima neophodna zbog socijalnih razloga, takvu pomoć bi trebalo provoditi prije iz državnog budžeta nego indirektno preko komunalnih preduzeća.

Povećavanje efikasnosti snabdijevanja energijom, osiguravanje finansijskog zdravlja kompanija za snabdijevanje i zaštita onih koji sebi ne mogu priuštiti plaćanje pune cijene snabdijevanja, zahtijeva da vlade ukažu na različita kompeksna pitanja. Subvencije će se morati smanjiti i cijene za krajnje




strana 73 od 79

korisnike će morati slijediti čvrste ekonomske principe. Ovo treba da bude urađeno usklađeno sa prilikom za vlasnike stambenih zgrada da modernizuju toplotni distributivni sistem (naročito za vrijeme glavne obnove zgrada) i omogućiti zakupcima/vlasnicima da regulišu svoje zahtjeve za toplotnom energijom prema svojim potrebama i finansijskim mogućnostima. Ovo će, na primjer, zahtijevati instalaciju mjerača toplote (na ulazu zgrade ili za individualne stanove), instalaciju termostatskih ventila, i uvođenje sistema naplate koji se odnosi na troškove grijanja prema stvarnoj potrošnji. Gradovi bi trebali imati poticaje za modernizaciju sistema snabdijevanja. U mnogim prilikama, gradske vlasti takođe posjeduju komunalno preduzeće gradskog grijanja. Poticaji se takođe mogu obezbijediti dodjeljivanjem ove usluge specijalizovanim kompanijama, kao što su kompanije za pružanje energetskih usluga (ESCO). Ove kompanije obezbjeđuju kapital i tehničke ekspertize koje su potrebne za rad modernog sistema gradskog grijanja. ESCO kompanije se pojavljuju u nekim zemljama kao efikasan instrument za efikasno i pouzdano obezbjeđivanje gradskog grijanja sa minimumom pritiska na državne finansije.

Zdrava ekonomska politika, otvorena ekonomija, niska inflacija i stabilan kurs su važni uslovi za privlačenje investicija koje mogu povećati poboljšanja energetske efikasnoste i ekonomski rast. Makro-ekonomska stabilnost, reforma cijena energije, ukidanje subvencija i otvaranje tržišta su presudni. One zemlje koje su uspjele u stabilisanju svojih ekonomija i koje su ubrzale reformu energetskog sektora pomoću takvih mjera kao što su uvođenje tržišno orjentisane cijene energije i postepeno izbacivanje subvencija, su uspjele u privlačenju investicija za povećanje efikasnosti u proizvodnji i potrošnji energije.

Progres u postizanju stabilnosti može se ilustrovati obimom direktnih stranih investicija koje su države sposobne privući. Strano ulaganje je neophodno da se obezbjedi kapital, da se smanji teret na budžetske troškove, i da ubrza obrt akcionarskog kapitala. Osim toga, to snabdijeva državu sa novim tehnologijama, saznanjima i modernom menadžment praksom, i na taj način poboljšavajući djelovanje energetskog sektora, postizanje efikasnosti i omogućavanje energetskoj industriji da investira u mjere za smanjenje emisije SO2 i čvrstih čestica.

Međunarodne finansijske institucije (International financial institutions - IFI) koje obezbjeđuju zajmove za energetske kompanije u zemljama CIE obično traže da su primaoci sposobni da poštuju svoje finansijske obaveze. Ovi zajmovni uslovi generalno traže da cijena pokriva troškove snabdijevanja, pruža finansijsko sposobnu energetsku industriju i podržavaju reformu energetskog sektora. Neke vlade su usvojile zakonodavstvo, u tom smislu Mađarska ima zakon koji kaže da će cijene električne energije i gasa počevši od 1997 omogućiti industriji da postane i ostane profitabilna. Bez takvog obavezivanja, Mađarska ne bi bila privukla strano investiranje za svoju gasnu i elektro industriju.

U slučaju električne energije, grijanja i usluga prirodnim gasom, faktori koji određuju efikasnost krajnjeg korištenja mogu se modifikovati regulativnim okvirom i nizom okolinskih, fiskalnih i drugih vladinih politika. U kreiranju politike za ohrabrivanje veće efikasnosti krajnje potrošnje, vlada države i kantona treba da:

• osigura da se kupcima daju ispravni cjenovni signali;

• osigurava da kupci imaju pristup odgovarajućim informacijama i savjetima;

• neutralizira finansijske barijere prema investiranju u energetsku efikasnost odabranim finansijskim podsticajima;

• pažljivo kreira standarde efikasnosti i




strana 74 od 79

• podstiče dobrovoljne akcije u poslovanju i industriji koje vode do troškovno efikasnih napredaka efikasnosti.

Historijski mrežni sistemi (električna energija i prirodni gas) obezbjeđuju i transport i distribuciju robe. U namjeri da se izbjegnu unakrsne subvencije, funkcija transporta bi trebala biti odvojena od funkcije distribucije energije. Trenutno restruktuiranje takvog poslovanja širom svijeta pokazuje da se postiže bolja ekonomska efikasnost kada se obezbjeđivanje dobara odvoji od njihovog transporta.

Takođe, treba ohrabrivati konkurenciju u obezbjeđivanju energije. Konkurentna energetska tržišta obavljaju neke stvari veoma dobro. Ona stimulišu inovacije koje vode do povećane produktivnosti i nižih cijena. Ona obezbjeđuju efikasniju raspodjelu resursa, povećanu trgovinu i više izbora za kupce. Konkurencija takođe prisiljava snabdijevače energije da budu efikasniji u svom korištenju resursa.

Subvencije i direktna državna pomoć

Subvencionisane cijene energije generalno ne uspijevaju pokriti pune troškove snabdijevanja i smanjuju poticaje za kupce da investiraju u energetsku efikasnost.

Subvencionisane cijene energije ozbiljno narušavaju ekonomske prednosti projekata energetske efikasnosti i odvraćaju krajnjeg korisnika od investiranja u efikasniju tehnologiju. Reforma subvencija može zahtijevati određeni period cjenovne tranzicije. Tamo gdje se subvencije koriste za plaćanje potrošnje energije bilo bi mudrije preusmjeriti ove izdatke na investiranje u energetsku efikasnost.

Osim onemogućavanja koristi od energetske efikasnosti, subvencije na cijenu energije izobličavaju konkurentnost među energentima, na primjer između lakog ulja i prirodnog gasa i električne energije na tržištu grijanja stanova. Kao posljedica, odluke za investiranje strane snabdijevanja kao i strane potražnje mogu slijediti signale krivih cijena i dovesti do pogrešne podjele ekonomskih resursa.

Porezi i nameti

Porezi su važno oruđe vlade. Oni utiču na to kako se energija proizvodi i koristi. Oni se često plaćaju za usluge; porezi na benzin se koriste za gradnju cesta i biciklističkih staza. Oni se takođe koriste za davanje ekonomskih signala; veći porezi se nameću na veća vozila. U nekim zemljama, mali namet na potrošnju finalne energije se koristi za finansiranje informisanosti o energetskoj efikasnosti, tehničku pomoć i implementaciju. U drugima, poreski stimulansi promovišu investiranje u poboljšavanje energetske efikasnosti. Neki poreski kodeksi međutim, mogu odvratiti od investiranja u energetsku efikasnost, na primjer povećavanje poreza na vlasništvo zasnovanih na dodatoj vrijednosti mjera efikasnosti. Poreski režimi moraju se ispitati i donijeti u liniji sa političkim ciljevima za povećanje energetske efikasnosti.

Osigurati jasno vlasništvo

Vlasništvo infrastrukture, zgrada, i energetskog sistema mora biti jasno. Jasno vlasništvo ima dvojnu ulogu identifikovanja ko će pokrenuti promjene s jedne, i dati sigurnost pozajmljivačima s druge strane. Ovo zahtijeva reforme za razjašnjavanje vlasništva i da se omogući vlasnicima da




strana 75 od 79

svoje vlasništvo koriste kao kolateralno jamstvo kada su potrebni zajmovi za investiranje u njegovo poboljšanje.

Fiskalna politika

U obliku poreza i nameta, ove mjere uzimaju mnogo različitih oblike u pojedinim zemljama: troškovni i porezi na promet, CO2, SO2 i drugi energetski i okolinski porezi. Fiskalni instrumenti mogu takođe uzeti oblik investicionih kredita i odgođenog vraćanja. Vlada primjenjuje poreze i namete prije svaga iz razloga povećanja prihoda, ali takođe nastoji da utiče na ponašanje potrošača prema principu "zagađivač plaća", kao u porezima na gorivo koji se razlikuju na bazi sadržaja sumpora.

Drugi oblik fiskalnog instrumenta postavlja namet na određenu prodaju energije i upućuje prihod na podršku energetske efikasnosti ili programe obnovljivih izvora energije. Na primjer, u Velikoj Britaniji, namet na fosilno gorivo (2,2%) plaćen od strane svih potrošača preko njihovih računa za energiju se koristi za pomoć nabavke električne energije zasnovane na obnovljivim izvorima. Ovo omogućava da tržište postigne iskustvo i izgradi povjerenje u tehnologiju obnovljivih izvora koja se, na duže staze, može takmičiti bez finansijske pomoći.

Podsticanje racionalne upotrebe energije

Često se pojam racionalnog korištenja energije upotrebljava neodređeno ili uopšteno, tako da nisu jasne racionalne osnove za analizu, postavljanje ciljeva i dejstvo. U raščlanjivanju pojmova, najprije je potrebno čvrsto opredijeliti energetiku kao privrednu aktivnost i primjeniti na nju kriterije privredne uspješnosti.

Daljnji razvoj kantona u velikoj će mjeri zavisiti od njihovog prilagođavanja novonastaloj situaciji u oblasti energetike, i to u svim sektorima potrošnje. U tom pogledu podizanje efikasnosti korištenja energije, njeno racionalno korištenje i štednja, predstavljaju ključni dio tog prilagođavanja.

U BPK, vodeći računa o utrošenoj energiji u njima, stambene i ostale zgrade mogu najviše doprinijeti racionalnom korištenju, supstituciji i štednji energije. Uštede energije moguće je ostvariti primjenom poznatih i provjerenih tehnoloških postupaka, a to su: poboljšanje toplotnih karakteristika postojećih objekata, projektovanje i izgradnja novih zgrada s poboljšanim toplotnim karakteristikama, s optimalnim oblikom i orijentacijom primjenom “solarne“ arhitekture. Sve nove zgrade se mogu projektovati i graditi tako da budu energetski mnogo efikasnije od postojećih. Princip štednje energije trebalo bi da bude primjenjivan kao normalan postupak pri izgradnji novih zgrada, odnosno kada se stare zgrade zamjenjuju novim. Ukoliko se pri projektovanju bude vodilo računa o pasivnom korištenju sunčeve energije, o pogodnoj orjentaciji zgrade, o osvjetljenju itd., biće moguće ostvariti uštede od 30% u poređenju sa postojećim zgradama odgovarajuće veličine, oblika i termičkih karakteristika. Ipak, najveći dio ušteda mora da se postigne u već postojećim objektima, koji će se i dalje koristiti, a građeni su u doba jeftine energije. To ima posebnu važnost u našim gradovima, jer su naši propisi specifičnih potreba znatno viši nego u mnogim zemljama sa sličnim klimatskim uslovima, a stvarne vrijednosti u izvedenim objektima zbog lošeg građenja i slabog nadzora su još više.

U BiH se do sada pridavalo relativno malo značenje toplotnoj izolaciji zgrada, tako da je tek 1980. godine, sedam godina nakon “energetske krize”, usvojen standard kojim su u odnosu na raniji standard iz 1970. godine znatno pooštreni uslovi toplotne zaštite objekata. Mada su znatno




strana 76 od 79

smanjeni koeficijenti provođenja toplote (u prosjeku oko 40%) još su uvijek znatno viši u odnosu na vrijednosti zemalja ECE regiona. Međutim, da bi se i oni mogli da ostvare i da se smanje specifični gubici, gradovi su dužni da oforme stalne revizione komisije koje bi vršile kontrolu, kako projektne dokumentacije, tako i izvođačkih radova, jer se jedino na taj način mogu postići uštede u potrošnji energije za grijanje.

Pored već navedenih mjera, veliko značenje za štednju i racionalno korištenje energije u sektoru lične i opšte potrošnje mogu da imaju kombinovana proizvodnja toplotne i električne energije, primjena toplotnih pumpi, korišćenje obnovljivih izvora energije, otpadne toplote i gradskih otpadaka, mjerenje, kontrola i regulacija toplotne energije, itd.

U sektoru industrije i saobraćaja postoje značajne mjere i aktivnosti koje mogu da doprinesu smanjenju potrošnje energije kao što su korištenje otpadne toplote, regulacija i kontrola tehnoloških procesa, bolja izolacija zgrada i svih energetskih uređaja, cjevovoda i instalacija, primjena procesnih računara, veća primjena masovnog transporta putnika i roba, veća primjena električne energije, itd.

U kantonima su veoma značajne i organizacione mjere: organizovanje posebnih službi za energetiku kantona, uvođenje radnog mjesta kompleksnog energetičara kod svakog većeg industrijskog potrošača, stvaranje interesne zajednice energetike Kantona i drugo. Ne manje važno je i stalno informisanje javnosti o mogućnostima racionalnog korištenja i štednje energije na radnom mjestu i u stanu.

Najveće promjene, a i najteže ostvarive, potrebne su u privredi. Osnova za tu tvrdnju je zapažanje da se naša privreda ne odaziva, ili slabo odaziva, na ekonomske signale (promjena cjenovnih odnosa). To zapažanje ne znači da je i uzrok takvog ponašanja unutar privrede. Svakako će kvalitetna predodžba privrede tražiti više od deklaracije, propagandne akcije, pa čak i od obezbjeđenja određenih sredstava. Potrebne su dublje promjene, ali je njihovo provođenje još uvijek pod znakom pitanja. Umjesto ekstenzivnog modela razvoja potrebno je usvojiti načelo da je prihvatljiv samo razvoj povećanjem kvaliteta privređivanja.

Preduslov za efikasnost ekonomskih mjera usmjeravanja privrede je povećanje odaziva organizacija na elemente troškova. Potrebno je zaoštravati konkurenciju na tržištu i smanjivati ulogu drugih, neprivrednih faktora među pokazateljima privređivanja pojedinih organizacija. (Socijalni problemi mogu se u našem društvu riješiti drugim mehanizmima, koji ne ugrožavaju čiste račune na području privređivanja).

Danas se većina organizacija ne odaziva na ekonomske mjere, jer mogu prekomjerne troškove proizvodnje prenijeti na prodajne cijene ili kompenzirati na drugi način. Potrebno je postepeno sužavati broj takvih organizacija, a povećavati krug organizacija koje će biti u položaju da moraju stalno potvrđivati kvalitet rada i privređivanja u međusobnoj i međunarodnoj konkurenciji. Svakako će uvijek postojati društveni subjekti, kod kojih ekonomske pobude neće biti dovoljne. Za te subjekte potrebno je predvidjeti prinudne mjere, koje će se provoditi pod kontrolom odgovarajućih organa, na primjer energetske inspekcije.

Motivacija subjekata privređivanja, uključujući i stanovništvo, bitni je član arsenala sredstava za postizanje racionalne potrošnje energije. Drugi član su materijalna sredstva za prilagođavanje i rekonstrukciju proizvodnih procesa odnosno drugih mjesta potrošnje energije.

Treća bitna komponenta, pored motivacije i materijalnih mogućnosti, jesu informacije. Ni jedna od te tri komponente nije dovoljna, optimalno dejstvo postiže se tek energičnim djelovanjem sve tri komponente. Informacije su potrebne u različitim oblicima, na primjer od propagandnih akcija,




strana 77 od 79

stručnih i upravljačkih informacija do školovanja kadrova, gdje se čovjek pojavljuje kao nosilac informacije. Za program informiranja, u svim vidovima, potrebno je obezbjediti dovoljna sredstava, a jedan od značajnih vidova informisanja su demonstracioni projekti. Iako može biti srazmjerno skupa, informacija koja se na taj način lansira potkrepljena je opipljivim dokazom, pa ima mnogo veću vrijednost od informacije u nekom čistom obliku (npr. pisane informacije).

Program za racionalizaciju korištenja energije mora sadržavati konkretno razrađene elemente:

o motivaciju subjekta za provođenje mjera za racionalniju potrošnju energije; o ekonomsku motivaciju, uzimajući u obzir ekonomsku odzivnost subjekata, i o prinudne mjere kao dopunu ekonomske motivacije gdje ona nije dovoljna; o sredstva potrebna za provođenje mjera racionalizacije korištenja energije, uzimajući u obzir u

što većoj mjeri aktiviranje vlastitih sredstava pojedinih subjekata; o program informisanja, uključujući sve vidove informacije, a naročito informaciju potkrepljenu

konkretnim primjerima (demonstracioni projekti).




strana 78 od 79

7. PRAVCI RAZVOJA U EKSPLOATACIJI I KORIŠTENJU ENERGETSKOG POTENCIJALA (TRENDOVI U

KORIŠTENJU TERMO I HIDRO ENERGIJE, USAGLAŠAVANJE ZAHTJEVA ZA KORIŠTENJE

PROSTORA, UVOĐENJE SISTEMA ZA OKOLINSKO UPRAVLJANJE)

7.1. Prognoze potrošnje energije za period 2008 - 2028. godine

7.2. Potrošnja energije po sektorima korištenja

7.3. Potrošnja energije po oblicima energije

7.4. Ciljevi razvoja energetike u Bosansko-podrinjskom kantonu i strateška opredjeljenja

Ciljevi razvoja Osnovni postulati u planiranju razvoja energetike BPK treba da su:

1. ekonomska efikasnost: na obje strane - u sferi energetske transformacije (snabdjevanja) i u sferi korištenja energije (potrošnje).

2. zahtjevi bezbjednosti, kako u pogledu bezbjednog rada sa uređajima za energetsku konverziju, tako i u pogledu sigurnosti u snabdjevanju energijom, što se postize raznovrsnošću energetske ponude i kvalitetom i fleksibilnošću uređaja za energetsku konverziju, prenos i distribuciju;

3. imperativi zaštite okoline

o smanjenje zagađivanja produktima nepotpunog sagorijevanja na lokalnom nivou - mala ložišta i motorna vozila),

o smanjenje zagađivanja kiselim produktima koji utiču na prekogranično zagađivanje vazduha na velike udaljenosti (sumpordioksid i azotni oksidi) iz velikih ložišta i

o smanjenje zagađivanja vazduha sa CO2 produktom koji utiče na zagrijavanje atmosfere kroz povećanje energetske efikasnosti i korištenjem alternativnih energenata.

Po sektorima:

U oblasti urbanizma organizacijom BPK i formiranjem slike o ciljevima razvoja:

o smanjiti potrebe za saobraćajem, odnosno povećati efikasnost korištenja saobraćajnih sredstava (namjena prostora, informatizacija gradskog života),

o smanjiti potrebe za grijanjem (saniranje toplotne zaštite, podsticanje solarne arhitekture, kvalitet novog projektovanja i nove gradnje, kultura stanovanja i grijanja, štednja i racionalizacija politikom cijena) i

o smanjiti potrebe za energijom za industrijsku preradu (racionalizacija potrošnje energije kod postojećih postrojenja, uvođenje energetski manje zahtjevnih tehnologija u privredu grada).




strana 79 od 79

U oblasti građevinarstva: o smanjivati potrošnju energije na gradilištima, o koristiti građevinske materijale pri čijoj proizvodnji se troši manje energije, o podsticati proizvodnju i korištenje građevinskih materijala koji imaju manji koeficijent prolaza

toplote i o podsticati proizvodnju i korištenje građevinskih materijala koji povećavaju efikasnost pasivnog

korištenja sunčeve energije, o koristiti lokalne sirovine za građevinske materijale kako bi se povećala zaposlenost,. U oblasti industrije: o tamo gdje postoji potreba za toplotnom i električnom energijom tokom cijele godine, uvesti

sisteme male kogeneracije (CHP postrojenja) jer se time istovremeno postižu povoljni ekonomski i okolinski efekti

o integrisati komunalne (i neke industrijske) kotlovnice u jedno preduzeće da bi se objedinili znanje, kapital i menadžerske sposobnosti i time povećala njihova ekonomičnost; izvršiti privatizaciju ovih kotlovnica putem tenderske prodaje nekoj stranoj ESCO kompaniji ,

o optimizirati i pratiti potrošnju energije u postojećim industrijskim kapacitetima, o koristiti otpadnu toplotu (toplotnu energiju niskog nivoa za nus proizvodnju, uključujući i na

području poljoprivrede i akvakulture), o razviti i proizvoditi uređaje koji omogućuju racionalnu potrošnju energiju (uređaji za povrat

energije u procesu ventilacije ili iz tehnoloških procesa, izmjenjivači toplote i dr.).

U oblasti saobraćaja:

o povećati racionalnost u saobraćaju podsticanjem javnog prevoza, o osiguranjem odgovarajućih saobraćajnih uslova smanjiti utrošak goriva, o voditi brigu o energetskoj efikasnosti rada prevoznih sredstava iz sistema javnog porevoza, o kontrolisati održavanja putničkih vozila kroz tehničke preglede vozila.

U oblasti tehnologija: o pratiti utrošak energije u tehnološkim postupcima u odnosu na normative; raditi na postroženju

normativa, o istraživati mogućnosti korištenja rezidiuma tehnoloških postupaka kao energenta, o istraživati mogućnost korišćenja energije egzotermnih tehnoloških procesa u korisne svrhe.

U oblasti šumarstva i poljoprivrede: o u funkciji njege šume (sanitarna sječa) obezbjeđivati značajne količine energenata za široku

potrošnju (sobne peći), kao i za industrijske kotlove, o koristiti otpad iz poljoprivredne proizvodnje kao energent, o koristiti otpadnu toplotu (toplotu niskog energetskog nivoa) u poljoprivredi o (zatvoreni i otvoreni prostor) i za uzgoj akvakultura.

nacrt studije elektroenergetskog i termoenergetskog ... studije energetika bpk.pdf · među...

Documents