nakladnik: hrvatska vatrogasna zajednica - joiff.com · zaštitom na radu, te studentima i budućim...

Vatrogasni vjesnik | studeni 2007

Nakladnik: Hrvatska vatrogasna zajednica

Za nakladnika: mr. Željko Popović

Ova publikacija je službeni priručnik Hrvatske vatrogasne zajednice.

Ova publikacija je udžbenik Veleučilišta u Rijeci, Odjel Zaštita na radu.

Prijevod i obrada prvog hrvatskog izdanja:mr. sc. Aleksandar Regent, dipl. ing.Rujan, 2007.

Urednik: mr. sc. Miroslav Kirinčić

Recenzenti: Red. prof. dr. sc. Bernard Franković, dipl. ing. stroj. – Tehnički fakultet u Rijeci Doc. dr. sc. Nedjeljko Škifi ć, dipl. ing. stroj. – Veleučilište u Rijeci

Lektorica: Sanja Grakalić-Plenković, prof.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalnei sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 649705

ISBN 978-953-6385-19-5

Podaci za izvorno izdanje:

JOIFF Sekretariat:FULCRUM CONSULTANT, P.O. Box 10346,Dublin 14, Ireland.Tel: +353 87 242 9675.E-mail: [email protected]: www.fulcrum-consultants.com

Za JOIFF sastavio Fulcrum Consultants.Prvo izdanje objavljeno u siječnju 2007.

c 2007 JOIFF Ltd.Sva prava pridržana. Nijedan dio ove publikacije ne smije se reproducirati, pohraniti u sustav za pronalaženje informacija, niti prenositi u bilo kakvom obliku i bilo kakvim sredstvima bez pismene dozvole.ISBN 978-3-8334-8207-6Tisak i izdavač: Books on Demand GmbH, Norderstedt

Pravo objave prvog hrvatskog izdanja: Hrvatska vatrogasna zajednica

Vvjesnik 11-07-umetak 1 kol.indd 2 Vvjesnik 11-07-umetak 1 kol.indd 2 11/7/07 2:09:46 AM11/7/07 2:09:46 AM

studeni 2007 | Vatrogasni vjesnik

SADRŽAJ RIJEČ NAKLADNIKA .......................................................................................................4RIJEČ AUTORA ................................................................................................................5UVODNE NAPOMENE PREVODITELJA .............................................................................6

POGLAVLJE 1 .................................................................................................................. 7

1.1 UPUTE ZA IZBOR OZO: ........................................................................................... 71.2 UPUTE ZA UPORABU OZO: ..................................................................................161.3 UPUTE ZA NJEGU OZO: .......................................................................................181.4 UPUTE ZA ODRŽAVANJE OZO: ............................................................................. 21

POGLAVLJE 2: DETALJNA RAZRADA ..............................................................................23

2.1 PROCJENA RIZIKA: UPUTE ZA PROCJENU RIZIKA ..................................................232.2 OPEKLINE ............................................................................................................292.3 CERTIFIKACIJA OZO U EUROPSKOJ UNIJI (EU) ...................................................... 312.4 ODJEĆA ZA ZAŠTITU OD TOPLINE I PLAMENA .....................................................342.5 UDOBNOST, ZNOJENJE I DIŠLJIVOST ...................................................................402.6 UOČLJIVOST ........................................................................................................422.7 OPASNOSTI OD ELEKTRIČNE STRUJE I I ZAŠTITNA RADNA ODJEĆA .....................442.8 RUKAVICE ZA ZAŠTITU OD TOPLINE I PLAMENA ...................................................462.9 TOPLINSKI STRES ................................................................................................. 472.10 TESTIRANJE NA „LUTKI“ .....................................................................................482.11 OSOBNA SIGURNOST .......................................................................................532.12 PRAKTIČNO TESTIRANJE PERFORMANCI ............................................................542.13 DIMENZIONIRANJE OZO ZA ZAŠTITU OD TOPLINE I PLAMENA ..........................562.14. NORME ............................................................................................................58

DODATCI ......................................................................................................................60

DODATAK 1: NEKE PREDLOŽENE DEFINICIJE RELEVANTNE ZA OZO KOJA ŠTITI OD TOPLINE I PLAMENA ..................................................................................................60DODATAK 1.A: HRVATSKI DODATAK POJMOVNIKU ................................................... 67DODATAK 2: SADRŽAJ ..............................................................................................69DODATAK 3: O JOIFF-u.............................................................................................. 71DODATAK 4: PRIMJEDBE PREVODITELJA (A – F) ..........................................................72



RIJEČ NAKLADNIKARIJEČ NAKLADNIKA

Literatura iz područja osobne zaštitne opreme, ne samo u Hrvatskoj, već i u svjetskim razmjerima, vrlo je

oskudna, dobrim dijelom manjkava i mahom zastarjela. Sadržaj što pripada osobnoj zaštitnoj opremi uglavnom

se može preuzimati iz uputa proizvođača i tehničkih opisa osobne zaštitne opreme, te stručnih članaka i normi

koji pripadaju tom području.

Osobna zaštitna oprema od posebnog je značaja za vatrogasce jer mora omogućiti obaviti vatrogasnu in-

tervenciju i time ublažiti posljedice požara ili nekog drugog događaja, ali mora vatrogascima pružiti dovoljnu

zaštitu i spriječiti zadobivanje neprihvatljivih ozljeda.

Sve smo svjesniji koliko vatrogascima znači primjerena osobna zaštitna oprema. Stoga je od izuzetne važnosti

za unapređenje aktivnosti u području osobne zaštitne opreme upotpuniti i strukturirati znanja i praksu u

području osobne zaštitne opreme.

Uz pomoć JOFF-ovog standardnog priručnika o osobnoj zaštitinoj opremi ( OZO ) i u Hrvatskoj će

strukovna javnost u zaštiti od požara i vatrogastvu, ali i u zaštiti na radu, moći upoznati najnovija praktična

dostignuća u osobnoj zaštiti od topline i plamena.Budući da će se i u Hrvatskoj uskoro početi primjenjivati

europska tehnička legislativa i norme Priručnik će biti od znatne koristi svima koji se bave zaštitom od požara

i vatrogastvom, ponajviše vatrogascima i njihovim zapovjednicima, ali i djelatnicima i stručnjacima koji se bave

zaštitom na radu, te studentima i budućim stručnjacima zaštite od požara i zaštite na radu.

Hrvatska vatrogasna zajednica zahvaljuje se JOFF-u i g. Alecu Feldmanu, koji su sačinili Priručnik, te mr. sc.

Aleksandru Regentu, koji je preveo i prilagodio Priručnik, na trudu i otvorenosti da se, netom nakon objavljivanja

originala, pojavi i prvo hrvatsko izdanje Priručnika.

Zaklada Kornati i Hrvatska vatrogasna zajednica posebno se zahvaljuju mr.sc. Aleksandru Regentu što

se svog autorskog honorara odrekao u korist Zaklade iz koje će se fi nancirati pomoć obiteljima stradalih vatro-

gasaca pri gašenju požara na otoku Kornat i pomoć za eventualno stradale vatrogasce u budućim vatrogasnim

intervencijama.

mr. Željko Popović

NAPOMENA IZDAVAČA:Čitateljima skrećemo pažnju na Dodatak 1, u kojem je dat veći broj prijedloga defi nicija, što će čitatelju pomoći pri razumijevanju tema koje se obrađuju u ovom Priručniku.



RIJEČ AUTORA RIJEČ AUTORA

JOIFF-ov priručnikJOIFF-ov priručnikOvaj Priručnik priređen je s ciljem da članovima JOIFF-a pruži informacije i potporu u detaljima koji će im

omogućiti da dođu do informiranih odluka glede najpogodnije vrste OZO za njihovo osoblje. Radi što bolje

informiranosti kupaca i korisnika OZO te radi razumijevanja razloga za uporabu OZO, uključena su i neka

dodatna pitanja koja se odnose na OZO napose na OZO za zaštitu od topline i plamena, čime se željelo istaknuti

važnost odabira ispravne vrste OZO temeljenog na rezultatima procjene rizika.

Svrha OZOSvrha OZOSvrha je osobne zaštitne opreme (OZO) omogućiti zaposlenicima rad u okolišu u kojem oni, bez zaštite

koju pruža OZO normalno ne bi mogli raditi. OZO također ima svrhu zaštite zaposlenika od slučajnog ili

neočekivanog izlaganja opasnostima pri incidentnim situacijama. Toplinska zaštitna OZO je takva vrsta OZO

koja se koristi u situacijama u kojima postoji izvjesna vjerojatnost da bi osoblje moglo biti izloženo toplini i/

ili plamenu. Ova vrsta OZO, koja uključuje i OZO za vatrogasce, ne bi smjela gorjeti, taliti se niti raspasti

pri izlaganju plamenu tijekom čitavog uporabnog vijeka, a morala bi pružiti traženu razinu toplinske zaštite,

usklađenu s potencijalnim rizicima kojima nositelj može biti izložen.

OZO za vatrogasce ima dvostruku funkciju. Mora vatrogascu omogućiti da obavi rad koji se od njega traži

i time ublaži posljedice incidenta. No u situacijama kada vatrogasac ne može doseći ciljeve svoje prisutnosti i

dovesti incident pod kontrolu, OZO mu mora pružiti dovoljnu zaštitu i omogućiti da pobjegne bez zadobivanja

neprihvatljivih ozljeda.

Najveći dio OZO, posebno OZO koja štiti od smrtnih opasnosti, ima razinu otkazivanja daleko iznad granice

izlaganja ljudskih bića. Na mjestima incidenata gdje se koristi OZO, posebno na mjestima s visokom razinom

rizika, bitno je osigurati da se poštuju odgovarajuće i pogodne sigurnosne procedure, da su pri svakome incidentu

primijenjene učinkovite mjere upravljanja, zapovijedanja i kontrole i da je lako i brzo dostupna medicinska

pomoć, jer postoji vjerojatnost da bi mogla biti potrebna.

Odgovornost za dobavu i uporabu OZOOdgovornost za dobavu i uporabu OZOPrema europskim propisima, poslodavci koji propuste na raspolaganje staviti odgovarajuću OZO čine kažnjivo

djelo. Osim toga, ako kao rezultat propusta da se predvidi odgovarajuća OZO neki zaposlenik pretrpi predvidivu

ozljedu i/ili oboli, takav će poslodavac biti odgovoran da zaposleniku nadoknadi štetu zbog nehaja.

S druge strane, ako nakon dobivenih uputa i potrebne obuke neki zaposlenik propusti ili odbije nositi i

održavati odgovarajuću OZO, može očekivati tužbu i/ili otkaz, a ako zbog toga pretrpi ozljede ili se razboli,

vjerojatno će izgubiti čitavu ili barem dio odštete koju bi inače dobio.

U JOIFF-u vjeruju da pritom treba primjenjivati najbolju praksu za očuvanje zdravlja i sigurnosti, zato što

je to ispravan pristup, a ne zato što to nalaže zakon.

ODRICANJE: Informacije u ovom Priručniku namijenjene su i služe kao upute. Sadržaj Priručnika nije sve-

obuhvatan niti je njegova nakana da podupre poglede ili navode bilo koje osobe ili organizacije. Ni JOIFF Ltd. ni

tajništvo Fulcrum Consultants ne preuzimaju nikakvu odgovornost za posljedice koje bi proizašle iz uporabe bilo koje

informacije u ovom Priručniku.

Vvjesnik 11-07-umetak 1 kol.indd Sec1:5 Vvjesnik 11-07-umetak 1 kol.indd Sec1:5 11/7/07 2:09:46 AM11/7/07 2:09:46 AM


Uvodne napomene prevoditeljaKao direktor tvrtke Teh-projekt Inženjering d.o.o. Rijeka, koja je dugogodišnji zastupnik poznatog proizvođača zaštitne

vatrogasne odjeće Bristol Uniforms i proizvođača aluminizirane toplinske zaštitne odjeće Tempex, a sama je proizvođač

jednoslojne negorive zaštitne i radne odjeće u okviru programa Pyro-manR, imao sam priliku detaljno upoznati

problematiku toplinske zaštitne odjeće, napose one za vatrogasce. Pri primjeni najnovijih saznanja i uspostavljanju

veze između teorije i prakse, pomogli su mi mnogobrojni hrvatski, slovenski i engleski vatrogasci i vatrogasni časnici,

te sudjelovanje na seminarima i brojni kontakti s tvrtkama kao što su Bristol Uniforms, Du Pont, W. L. Gore, Resource

Protection lnt., A. W. Hainsworth, Celanese itd.

U svojstvu člana HZN/T094/PO6 Osobna zaštitna oprema - zaštitna odjeća i predsjednika HZN/TO21 Protu-

požarna i vatrogasna oprema, bio sam u prilici steći znanja iz područja zaštite od požara i OZO za zaštitu od topline i

plamena, sakupljena u mnogim europskim normama koje smo prihvaćali unutar HZN-a. Tako sam također upoznao

postupke donošenja, revizije, primjene i kontrole europskih normi (EN) i europskih direktiva koje se odnose na

OZO.

Od šk. god. 2006./2007. predajem na Veleučilištu u Rijeci redovitim i izvanrednim studentima II. godine studija

smjera Sigurnost na radu predmet Osobna zaštitna sredstva i oprema. Kao što je to slučaj uvijek prije nego što se znanje

počne (formalno) prenositi drugim osobama, nužno je prije toga i u svojem znanju raščistiti niz dilema i popuniti

praznine kojih nikad ne nedostaje.

Činjenica je da je literatura iz područja OZO ne samo u hrvatskim, nego i u svjetskim razmjerima vrlo oskudna,

dobrim dijelom manjkava i mahom zastarjela. Znanje koje je “svježe”, koje je rezultat najnovijih istraživanja i razvoja

materijala, uglavnom je “porazbacano” po uputama proizvođača, tehničkim opisima OZO, člancima u stručnoj periodici,

normama (napose EN i NFPA preporukama), a velik dio je nedostupan, jer predstavlja poslovnu tajnu proizvođača

OZO i materijala za njihovu izradu. Smatrajući svojom dužnošću visokoškolskog nastavnika da sva ta znanja sakupim i

dam ih na raspolaganje i uporabu prije svega svojim studentima, ali i široj stručnoj, napose vatrogasnoj javnosti Hrvatske,

počeo sam pripremati knjigu o toplinskoj zaštitnoj odjeći i drugoj opremi za zaštitu od topline.

Početkom ove godine došao sam u kontakt s britanskom organizacijom Joint Oil and Industry Fire Forum – JOIFF

i g. Alecom Feldmanom koji su upravo sačinili Priručnik o OZO za zaštitu od topline i vatre. Kvaliteta, sadržaj i način

izlaganja oduševili su me, pa sam odustao od pisanja vlastitog teksta i zatražio odobrenje za prevođenje i tiskanje.

Ljubaznošću g. Feldmana uskoro sam ga i dobio, na čemu se JOIFF-u i g. Feldmanu najtoplije zahvaljujem. Jedini

uvjet koji mi je bio postavljen je da se jasno naznače izvor i autor Priručnika i da se u tekst ne unose nikakve izmjene,

odnosno da se eventualne razlike jasno odvoje od originalnog teksta, što je i učinjeno. Primjedbe prevoditelja date su

u Dodatku 4 i označene u tekstu Priručnika indeksima A – F.

Prema informacijama dobivenim od autora, ovaj je Priručnik jedinstven tekst ove vrste u svijetu, što znači da će

sada i naša stručna javnost imati priliku upoznati najnovija praktična dostignuća iz ove oblasti osobne zaštite.

Prijevod stručnih termina i ispravnog smisla teksta stručne knjige poseban je izazov. Smatrao sam svojom dužnošću

i potrebom struke da pri prevođenju u najvećoj mogućoj mjeri koristim termine preuzete iz dva relevantna hrvatska

tehnička dokumenta i to:

– HRN CEN ISO/TR 11610:2005 Zaštitna odjeća – Rječnik, koji je već objavio HZN i

– ISO 8421 Zaštita od požara – Rječnik, 1987-1990, koji je još uvijek u pripremnoj fazi unutar HZN/T021.

Nadam se da će ovaj Priručnik pomoći studentima – budućim stručnjacima zaštite na radu i zaštite od požara u

njihovom obrazovanju, jer će se u Hrvatskoj uskoro početi primjenjivati sva europska tehnička legislativa i norme

(EN). Isto tako vjerujem da će korisno poslužiti svima onima koji se profesionalno u praksi bave zaštitom na radu i

zaštitom od požara, a (vjerojatno) najviše vatrogascima i njihovim zapovjednicima.

Recenzentima, red. prof. dr. sc. Bernardu Frankoviću, dipl. ing. s Tehničkog fakulteta u Rijeci i doc. dr. sc. Nedjeljku

Škifi ću, dipl. ing. s Veleučilišta u Rijeci te lektorici, Sanji Grakalić-Plenković, prof., posebno zahvaljujem na trudu koji

su uložili s ciljem da ovaj priručnik bude što bolji.

Kao autor prijevoda i nekih novih stručnih termina preuzimam svu odgovornost za moguće greške i/ili nejasnoće

u hrvatskom tekstu i molim čitatelje da me na njih upozore na e-mail: [email protected].

O v a j P r i r u č n i k p o s v e ć e n j e v a t r o g a s c i m a H r v a t s k e .O v a j P r i r u č n i k p o s v e ć e n j e v a t r o g a s c i m a H r v a t s k e .

Vvjesnik 11-07-umetak 1 kol.indd Sec1:6 Vvjesnik 11-07-umetak 1 kol.indd Sec1:6 11/7/07 2:09:46 AM11/7/07 2:09:46 AM


POGLAVLJE 1Uvodne napomene:

U ovom prvom izdanju JOIFF-ova Priručnika o OZO, u Poglavlju 1, koje obuhvaća izbor, njegu i održavanje

OZO, obrađene su u prvom redu zaštitna odjeća i rukavice, što čini samo jedan dio kompleta OZO. Ovisno o procjeni

rizika, u nekim slučajevima mogu biti potrebni i drugi elementi OZO za zaštitu glave, zaštitu stopala i respiratornu

zaštitu. Najveći dio informacija o zaštitnoj odjeći i rukavicama koji je dat u Poglavlju 1 jednako se tako odnosi i na

druge predmete OZO. Ako se unutar JOIFF-a utvrdi potreba, u budućim će se izdanjima proširiti neki detalji ovoga

priručnika i obuhvatiti i ostale vrste OZO .

Za bilo koji element OZO treba od proizvođača/dobavljača tražiti potpune informacije o svim aspektima OZO

koja je u pitanju.

1.1 UPUTE ZA IZBOR OZO: 1.1 UPUTE ZA IZBOR OZO:

Osoba koja donosi odluku o nabavi OZO unutar neke organizacije ujedno je i osoba koja određuje parametre

zaštite osobama koje opremu moraju nositi. Stoga bi osoba koja donosi odluku trebala poznavati rizike od kojih bi

određena OZO trebala štititi, pa je poželjno da oni koji donose odluke o nabavi prije kretanja u postupak nabave budu

adekvatno obučeni, čime će se osigurati da se o nabavci donese informirana odluka.

Prije odabira OZO potrebno je izraditi procjenu rizika za određeno radno mjesto kako bi se:

identifi cirale opasnosti•

procijenio rizik•

eliminirale, uklonile ili smanjile opasnosti.•

Tamo gdje se opasnost ne može eliminirati, ukloniti ili smanjiti na prihvatljivu razinu, potrebno je uvesti kontrolne

mehanizme radi osiguranja sigurnosti osoblja. Ako se unatoč svemu poduzetom još uvijek ne može osigurati dovoljna

sigurnost osoblja, tek je tada potrebno uvesti OZO.

Poslodavac ima krajnju odgovornost da osigura OZO koja je podobna za namjeravanu svrhu i koja će štititi osoblje

i istodobno mu omogućiti da obavlja rad na svojim radnim mjestima, a da takvo korištenje OZO nepotrebno ne poveća

rizik. Poslodavac mora uravnotežiti pitanja kao što su sigurnost, pogodnost, trošak, kvaliteta i servis koji se očekuju od

dobavljača takve OZO, kao i sve druge relevantne faktore, prije nego što odluči koja je OZO pogodna za određenu

namjenu. Pritom nikada ne smije zaboraviti da odluka koju je donio mora osigurati adekvatnu i prikladnu zaštitu

njegovim zaposlenicima tijekom obavljanja dužnosti na njihovim radnim mjestima.

Kada se govori o OZO za vatrogasce koja pripada u kategoriju OZO koja štiti od smrtnih opasnosti, važno je

naglasiti da procjena rizika treba osigurati da je odabrana OZO usklađena s taktikom koja se koristi. To je naročito

važno kada nastupi promjena u stilu i dizajnu OZO, što se događa kad se npr. nabavi nova oprema. Vatrogasci mogu

vjerovati da će nova OZO djelovati na isti način kao i OZO koju je nadomjestila. Imajući u vidu stalni razvoj razine

performanci materijala i tehnika dizajna i izvedbe OZO na tržištu, to ne mora biti slučaj. OZO mora uvijek biti u

skladu s vrstom taktike koju vatrogasci koriste, kao i s procedurom zapovijedanja i kontrole.

Ako neka organizacija želi izvršiti općenite promjene u svojoj taktici, npr. usvojiti agresivniju vatrogasnu strategiju,

tada je od bitne važnosti da ona uvijek utvrdi promjene u rizicima koji mogu dovesti do ozljede, a također i njihov utjecaj

na zaštitu koju pruža OZO dotične organizacije. Ovo bi trebalo provesti kroz reviziju procjene rizika takve organizacije

i kroz izmjene u procedurama treninga, taktike, zapovijedanja i upravljanja i kontrole, već prema potrebi.



Primjeri pitanja za proces izbora Primjeri pitanja za proces izbora

U tablicama na sljedećim stranicama ovog poglavlja promotrili smo neka od pitanja koja bi kupac trebao uzeti

u obzir prije donošenja odluke o nabavci OZO. Na stranicama koje slijede iza tablica date su razjašnjavajuće

napomene. Da bi se potpuno razumjeli odgovori na postavljena pitanja, potrebno je navedene napomene čitati

skupa s odgovarajućim pitanjima.

Pitanja u tablicama ne obuhvaćaju sve ono što bi trebalo pitati. Ostala pitanja trebao bi dodati sam kupac, na

bazi lokalnih uvjeta i zahtjeva. Kupci ne bi smjeli oklijevati da dobavljačima postave bilo kakva pitanja za koja

smatraju da mogu raščistiti nedoumice u procesu donošenja konačne odluke o izboru OZO. Sposobnost nekog

dobavljača da odgovori na ta pitanja može imati određeni utjecaj na konačnu odluku o nabavci.

Ne postoje univerzalni ispravni i neispravni odgovori na pitanja postavljena na sljedećim stranicama. Rele-

vantne kriterije PRIHVATLJIVO/NEPRIHVATLJIVO za bilo koji od odgovora mora postaviti sam kupac,

budući da bi kupci trebali imati vrlo velik utjecaj na konačnu odluku o nabavci.

PITANJE DA NE

TABLICA 1.1: PROCJENA RIZIKA

1.1.1 Jeste li identifi cirali aktivnosti koje će obavljati osoba(e) koja nosi OZO, vjerojatno trajanje svake od aktivnosti, te radne okoliše kojima će ona biti izložena?

1.1.2 Jeste li identifi cirali listu prisutnih opasnosti?

1.1.3 Jeste li kvantifi cirali rizike koji će nastati kao posljedica izlaganja tim opasnostima?

1.1.4 Jeste li razmotrili zaštitu koju mogu pružiti druge mjere upravljanja rizicima prije nego što primijenite OZO?

1.1.5 Jeste li odredili razinu i stupanj zaštite koja se traži od OZO?

1.1.6 Jeste li usporedili moguće izlaganje opasnostima osoba koje će nositi OZO s radnom praksom, taktikom, radnim i sigurnosnim procedurama vaše organizacije?

1.1.7 Jeste li razmotrili frekvenciju uporabe OZO koju kanite odabrati?

1.1.8 Jeste li razmotrili broj kompleta OZO koji je potreban za svaku osobu? NAPOMENA 1

TABLICA 1.2: TRAŽENA RAZINA ZAŠTITE

1.2.1 Jeste li odredili koje je dijelove tijela potrebno zaštititi?

1.2.2 Jeste li odredili razinu(e) zaštite potrebnu za relevantne dijelove tijela?

1.2.3 Jeste li odabrali onu vrstu OZO koja nudi optimalnu kombinaciju osobina i performanci zaštite u odnosu na identifi cirane opasnosti od kojih se traži zaštita?



PITANJE DA NE

TABLICA 1.3: INFORMACIJE O RASPOLOŽIVOJ OZO

1.3.1 Jeste li proveli istraživanje da odredite koji su sve proizvodi na raspolaganju?

1.3.2 Jeste li ustanovili da je OZO koju tražite

1.3.2.1. pogodna za određenu svrhu?

1.3.2.2. odgovarajuća za rizike koji se pojavljuju?

1.3.2.3. ispravne veličine za osobu koja će je nositi?

1.3.2.4. učinkovita pri sprječavanju ili adekvatnoj kontroli rizika bez povećavanja općenitih rizika?

1.3.3 Jeste li prikupili informacije od usporedivih organizacija koje koriste sličnu OZO za slične zadatke?

TABLICA 1.4: NORME I CERTIFIKACIJA

1.4.1 Postoje li u vašoj zemlji i/ili organizaciji bilo kakvi zakonski ili proceduralni zahtjevi da OZO mora biti certifi cirana po nekim posebnim normama?

1.4.2 Jeste li ustanovili koje su to posebne norme po kojima treba testirati OZO?

1.4.3 Jeste li usporedili performance u normama s vrstom opasnosti koje ste identifi cirali u vašoj vlastitoj procjeni rizika?

1.4.4 Jeste li odlučili koji će certifi kati, ako ih uopće tražite, biti vama prihvatljivi?

1.4.5 Jeste li istražili koje su testne kuće ovlaštene i u stanju obaviti testiranje prema normama koje vi tražite?

1.4.6 Jesu li vam potencijalni dobavljači dostavili detaljne podatke od priznate testne kuće o sukladnosti i certifi katima prema relevantnim normama za proizvode koje vam predlažu isporučiti?

TABLICA 1.5: VELIČINE

1.5.1 Jeste li ustanovili

1.5.1.1 koje veličine su na raspolaganju?

1.5.1.2 koje veličine potencijalni dobavljač smatra standardnima, te koje su cijene nestandardnih veličina?

1.5.1.3 koje je vrijeme isporuke za standardne i za nestandardne veličine?



PITANJE DA NE

TABLICA 1.6: UOČLJIVOST/IDENTIFIKACIJA

1.6.1 Traži li OZO koju ćete kupiti bilo kakve specijalne dodatke za veliku uočljivost i/ili identifi kaciju, npr. refl eksni materijal, ambleme, oznake čina itd.?

1.6.2 Postoje li bilo kakvi zakonski zahtjevi glede vrste/količine tih dodataka? NAPOMENA 2

1.6.3 Može li predloženi dobavljač OZO isporučiti vrstu i razinu uočljivosti/identifi kacije koje se traže i jeste li ustanovili trošak toga? NAPOMENA 3.

1.6.4 Je li predloženi dobavljač ove opreme dostavio odgovarajuće certifi kate kojima dokazuje

1.6.4.1 da ukupne zaštitne performance OZO neće biti ugrožene dodavanjem takvih dodataka? NAPOMENA 4.

1.6.4.2 da ono što je predloženo udovoljava zahtjevima lokalnog regulatora?

TABLICA 1.7: PRAKTIČNI TESTOVI PERFORMANCI (probe nositelja) NAPOMENA 5

1.7.1 Jeste li za OZO koju isprobavate razmotrili

1.7.1.1 lakoću i brzinu navlačenja (stavljanja) i svlačenja (skidanja)?

1.7.1.2 lakoću i opseg podešavanja?

1.7.1.3 udobnost/težinu svakog predmeta OZO u kompletu?

1.7.1.4 međusobnu kompatibilnost svakog i svih predmeta OZO koju namjeravate kupiti?

1.7.1.5 kompatibilnost sa svim ostalim predmetima OZO koji će činiti komplet OZO?

1.7.1.6 mogućnost obavljanja svih zadataka koji se očekuju bez smetnji i poteškoća?

1.7.1.7 zadržavanje potrebne zaštite u svim radnim položajima?



PITANJE DA NE

TABLICA 1.8: NJEGA I ODRŽAVANJE OZO NAPOMENA 6

1.8.1 Jeste li upoznati sa zahtjevima glede čišćenja, dekontaminacije i dezinfekcije OZO koju namjeravate kupiti?

1.8.2 Jeste li upoznati sa zahtjevima glede pregledavanja i održavanja za OZO koju namjeravate kupiti?

1.8.3 Jeste li upoznati sa zahtjevima glede zamjene dijelova i troška istoga za OZO koju namjeravate kupiti?

1.8.4 U vezi s očekivanim vijekom trajanja OZO koju namjeravate kupiti, (NAPOMENA 7.), jeste li upoznati s

1.8.4.1 parametrima do kojih ova OZO nastavlja biti sigurna za uporabu?

1.8.4.2 očekivanim vijekom trajanja koji navodi potencijalni dobavljač?

1.8.4.3 načinom na koji je potencijalni dobavljač ustanovio vrijeme koje navodi kao očekivani vijek trajanja?

1.8.4.4 bilo kakvim programom testiranja koji dobavljač provodi sam ili u zajednici s nekim testnim laboratorijem, koji bi pomogao pri određivanju očekivanog vijeka trajanja OZO koju isporučuje?

1.8.4.5 bilo kakvim obvezama koje ćete imati ako se deklarirani očekivani vijek trajanja stvarno postigne?

1.8.4.6 jamstvima koja nudi potencijalni dobavljač ako, nakon što su poštovane sve obveze, OZO ne traje čitav deklarirani i očekivani vijek trajanja?

1.8.5 Jeste li upoznati sa zahtjevima za konačno odlaganje OZO kada bude istekao njezin vijek trajanja?



PITANJE DA NE

TABLICA 1.9: ISPORUKA/RAZMATRANJA GLEDE JAMSTVA

1.9.1 Postoje li bilo kakvi zahtjevi za minimalnim količinama koje postavlja predloženi dobavljač? NAPOMENA 8.

1.9.2 Jeste li ustanovili

1.9.2.1 vrijeme isporuke predloženog dobavljača za kompletnu narudžbu?

1.9.2.2 vrijeme isporuke predloženog dobavljača za dijelove i za zamjenske predmete nakon što su predmeti OZO isporučeni i u uporabi?

1.9.2.3 koju nadoknadu će predloženi dobavljač osigurati za slučaj da se dogovoreno vrijeme isporuke za dio ili za cjelokupnu narudžbu ne ispuni?

1.9.2.4 koji je vremenski period nakon kojeg možete povući narudžbu bez ugovorne kazne u slučaju da se obećano vrijeme isporuke ne poštuje? NAPOMENA 9

1.9.3 Postoje li nekakva jamstva za zamjenu ako dio/svi predmeti isporučene OZO imaju grešku?

1.9.4 Koje troškove pokrivaju ponuđene garancije? NAPOMENA 10

1.9.5 Postoji li kakav fi ksni vremenski period nakon kojeg dobavljač više neće isporučivati dijelove i zamjenske predmete

1.9.5.1 koji su pod garancijom?

1.9.5.2 nakon što garancija istekne?



PITANJE DA NE

TABLICA 1.10: TVRTKA S KOJOM NAMJERAVATE POSLOVATI NAPOMENA 11.

1.10.1 Je li ta tvrtka zakonito ustanovljena i registrirana po zakonima zemlje u kojoj djeluje?

1.10.2 Ima li ona takav fi nancijski položaj da može nesmetani poslovati i ispunjavati svoje zakonske obveze, kao što su plaćanje poreza, plaćanje zaposlenika, svojih dobavljača itd.?

1.10.3 Ima li ona odgovarajuću razinu osiguranja, za npr. odgovornost po proizvodima, odgovornost iz djelatnosti i odgovornost kao poslodavca?

1.10.4 Ima li tehničku podršku potrebnu za izvođenje svojih aktivnosti, podršku baziranu na znanstvenim činjenicama i suvremenoj praksi?

1.10.5 Jesu li proizvodi koje ta tvrtka prodaje odobreni od priznatih testnih kuća, jesu li ponuđene garancije i može li se dobiti dokaz o tim odobrenjima i garancijama?

1.10.6 Ima li ta tvrtka odobrenje prema relevantnoj ISO normi kvalitete ili njoj ekvivalentnoj?

1.10.7 Može li ona pružiti vama i onima koji će koristiti njenu OZO odgovarajuću i relevantnu obuku o njenom korištenju, skladištenju, njezi, održavanju i konačnom odlaganju?

1.10.8 Jeste li vidjeli primjerak Uputa za korisnika koji se isporučuje uz OZO?

1.10.9 Je li osoba koja prodaje i s kojom radite kompetentna za svoj posao i posjeduje li dovoljno znanja o robi i uslugama koje nudi?

1.10.10 Jeste li zadovoljni svojim poslovanjem s tom tvrtkom?

Napomene vezane uz prethodne tabliceNapomene vezane uz prethodne tablice

NAPOMENA 1. 1.1.8 Jeste li razmotrili broj kompleta OZO koji je potreban za svaku osobu?

Dobra praksa zahtijeva da se svakoj osobi izda njezin vlastiti komplet OZO. U ovisnosti o vrsti OZO koja je

u pitanju, preporuka za minimalan broj kompleta po osobi je 3: jedan komplet koji se nosi, drugi komplet koji

je na čišćenju i rezervni komplet za slučaj da se s kompletom koji se nosi dogodi kakva nezgoda.

NAPOMENA 2. 1.6.2 Postoje li bilo kakvi zakonski zahtjevi glede vrste/količine tih dodataka?

Mnoge zemlje imaju specifi čnu legislativu, a relevantne regulatorne agencije mogu imati specifi čne zahtjeve

za određenim razinama uočljivosti pri uporabi na cestama, željezničkoj pruzi, aerodromima itd.

NAPOMENA 3. 1.6.3 Može li predloženi dobavljač OZO isporučiti vrstu ...

Neki dobavljači možda ne isporučuju OZO s pričvršćenim traženim elementima za uočljivost, pa može

biti potrebno da pričvršćivanje obavi neka druga tvrtka. U ovom slučaju, trebali biste ustanoviti za vas dodatne

logističke i troškovne posljedice.

NAPOMENA 4. 1.6.4 Hoće li dodatni elementi utjecati na zaštitne performance…

Neovisno o tome tko će pričvršćivati te elemente, trebali biste od odabranog dobavljača tražiti prihvatljive

certifi kate, po mogućnosti od priznate testne kuće, koji dokazuju da ukupne zaštitne performance određene

OZO neće biti ugrožene dodavanjem takvih elemenata.



NAPOMENA 5. TABLICA 1.7 PRAKTIČNI TESTOVI PERFORMANCI (probe nositelja):

Oni mogu biti veoma vrijedni pri procjeni kompatibilnosti i ergonomične praktičnosti čitavog kompleta

OZO.

NAPOMENA 6. TABLICA 1.8 NJEGA I ODRŽAVANJE OZO:

Pitanja iz ove tablice potrebno je postaviti čak i ako ćete za kupljenu OZO ugovoriti vanjsku njegu i

održavanje.

NAPOMENA 7. 1.8.4 U vezi s očekivanim vijekom trajanja OZO koju namjeravate kupiti…

Ono što se općenito podrazumijeva pod očekivanim „životnim“ vijekom ili vijekom trajanja nekog predmeta

OZO, duljina je vremena od trenutka kad je taj predmet po prvi put stavljen u službu, pa do točke kod koje

korisnik odlučuje taj predmet povući iz službe, na bazi bilo kakvih kriterija koji uzrokuju donošenje takve

odluke. Jedini način da se pouzdano ustanovi vijek trajanja nekog predmeta OZO je da se taj predmet koristi

čitav njegov vijek trajanja, čija duljina ovisi o procesu starenja toga predmeta. Procesom starenja označavaju

se promjene performanci nekog proizvoda protekom vremena zbog uvjeta u kojima se nalazi, što predstavlja

kombinaciju od nekoliko faktora kao što su:

utjecaji tijekom uporabe, na primjer:•

normalno trošenje i habanje•

vidljivo i/ili ultravioletno zračenje•

visoke i niske temperature ili promjenljive temperature•

kemikalije•

vlaga•

biološki agensi kao što su bakterije, gljivice, kukci itd.•

mehanički utjecaji kao što su abrazija, savijanje, tlak i naprezanje•

kontaminanti kao što su nečistoće, ulja, prskanje rastaljenim metalom itd.•

utjecaji tijekom čišćenja i održavanja i•

utjecaji tijekom procesa dekontaminacije i dezinfekcije.•

Zbog same prirode uporabe OZO, utjecaji na neki predmet tijekom pravog vijeka trajanja u stvarnom će se

životu vjerojatno značajno razlikovati od korisnika do korisnika i od predmeta do predmeta. Stoga je nemoguće

da proizvođač ili testna kuća pouzdano predvide vijek trajanja različitih predmeta OZO na neki drugi način,

osim kroz takve stvarne životne utjecaje. Uzrok tome je što nikada nemaju dovoljno visok stupanj kontrole

nad situacijama krajnjeg korisnika da bi mogli stajati iza takvih navoda, posebno ako se razine odgovarajuće

zaštite ne mogu odrediti samo vizualnim pregledom predmeta OZO koji je u pitanju. Stoga je razumljivo da

proizvođači nerado navode takve podatke.

Indikacije o očekivanom vijeku trajanja mogu se shvatiti kao osnovni sigurnosni zahtjev za neki predmet

OZO, a mogu također dati i određeni pokazatelj vrijednosti za potrošeni novac (ekonomičnosti). Ovi pokazatelji

mogu se npr. sakupljati putem liste parametara, koju će sačiniti proizvođač i/ili testna kuća, koje će korisnik/

kupac procjenjivati tijekom uporabe OZO, s ciljem da se što je moguće sigurnije odredi vrijeme povlačenja iz

uporabe takve OZO, prije nego što njene zaštitne performance padnu ispod razine početne certifi kacije i/ili

navedenih razina zaštitnih performanci.

Ipak, važno je da korisnici/kupci razumiju da bilo kakva informacija dobivena kao odgovor na ovo pitanje

može biti samo procjena, mada već i stručna procjena može biti koristan pokazatelj percepcije koju neki proizvo-

đač ima o kvaliteti i očekivanoj trajnosti predmeta OZO koje on proizvodi i koje vam namjerava isporučiti.



NAPOMENA 8. 1.9.1 Postoje li bilo kakvi zahtjevi dobavljača za minimalnim količinama?

Neki dobavljači traže obvezivanje na minimalan broj nekog predmeta prilikom prihvaćanja narudžbe. Vi

biste trebali već na početku ustanoviti je li taj dobavljač spreman ili nije dobaviti inicijalnu količinu potrebnog

proizvoda i je li u mogućnosti obavljati kasniju opskrbu. Ako nije, trebali biste ozbiljno preispitati svrhovitost

nastavljanja pregovora s tim dobavljačem.

NAPOMENA 9. 1.9.2.4 Nakon kojeg vremenskog perioda možete povući narudžbu…

Ako očekujete isporuku OZO koja ne dolazi unutar obećanog vremenskog roka, vjerojatno je da ćete se

izložiti troškovima nabave alternativne OZO dok naručeni predmeti ne stignu, kako ne biste ugrozili sigurnost

svojeg osoblja. Hoće li predloženi dobavljač prihvatiti dio ovih troškova u slučaju ako ne obavi isporuku unutar

obećanog vremenskog roka?

Period tijekom kojeg treba uslijediti isporuka ne bi trebao ostati otvoren i u nekom trenutku biste trebali biti

u poziciji da potražite druge dobavljače, bez ugovorne kazne za vašu organizaciju, a moguće je i da uz to tražite

obeštećenje od takvog dobavljača, zbog propusta da ispuni svoje obećane/prihvaćene obveze.

NAPOMENA 10. 1.9.4 Koje troškove pokrivaju ponuđene garancije?

Neke garancije mogu pokrivati samo trošak predmeta koji treba zamijeniti. U tom slučaju kupac mora platiti

transport i sav rad koji je potreban za postavljanje takvog predmeta na mjesto.

NAPOMENA 11. TABLICA 1.10: TVRTKA S KOJOM NAMJERAVATI POSLOVATI:

Kada kupujete cjelovite komplete OZO vjerojatno ćete poslovati s većim brojem tvrtki, pri čemu će svaka od

njih dobaviti različite predmete od kojih će se sastojati vaš komplet. Pitanja ovog tipa, navedena u ovoj tablici,

trebalo bi primijeniti na svaku od tvrtki s kojom poslujete.



1.2 UPUTE ZA UPORABU OZO: 1.2 UPUTE ZA UPORABU OZO:

Nakon izbora OZO trebaju uslijediti brojne faze njegovog uvođenja u službu, kako bi se osigurala njegova

ispravna primjena.

Informacije proizvođača

Proizvođač bi trebao pružiti detaljne informacije o svakom predmetu OZO, u što bi trebale biti uključene

specifi čne upute za skladištenje, uporabu, čišćenje, održavanje, servisiranje i dezinfekciju. Ove informacije trebale

bi također pružiti upute o tome na što treba obratiti pažnju prilikom provođenja vizualnog pregleda. Dobro

bi bilo da uključuju i napomene o maksimalnom broju ciklusa održavanja/čišćenja, nakon čega se preporučuje

povlačenje iz uporabe, ako do povlačenja nije već došlo zbog ishoda vizualnih pregleda. Informacije bi trebale

uključivati i detalje o performancama zabilježenim tijekom tehničkih testova, značaj oznaka na opremi, a mogle

bi sadržavati i preporuke o pogodnom dodatnom priboru za tu OZO .

Čuvanje zabilješki

Jedini siguran način da se ustanove zaštitne osobine materijala od kojih se izrađuju predmeti OZO koji štite

od topline/plamena, onaj je pomoću testiranja plamenom, što uvijek oštećuje, a ponekad i potpuno uništava

predmet koji se testira. To znači da se predmet OZO koji je bio testiran ne može vratiti natrag u službu. Stoga

će rezultat testiranja dati samo indikaciju o zaštitnim osobinama sličnih predmeta OZO u službi, koji će biti

izloženi sličnom trošenju i utjecajima. Za sveukupno upravljanje OZO u tom smislu, bitno je sačiniti potpunu

životnu povijest za svaki od predmeta, od proizvodnje pa do odlaganja. To će kompetentnoj osobi omogućiti

procjenu budućeg zaštitnog statusa predmeta OZO, bez uspostavljanja programa laboratorijskog testiranja.

Dostupnost takvih zabilješki također će biti važan dio pri eventualnoj istrazi nekog incidenta koji uključuje

predmete OZO. Kako se postepeno dopunjuju, ove zabilješke pružit će svakoj organizaciji važne informacije

koje je potrebno čuvati na sigurnom mjestu.

Organizacije bi trebale ukupnu odgovornost za čuvanje zabilješki dodijeliti osobi(ama) koje su prošle obuku

i koje mogu dokazati kompetentnost pri uporabi, njezi i održavanju OZO koja je u pitanju, iako je vjerojatno

da će i ostali, npr. korisnik, osoba koja održava predmete OZO itd. također unositi svoje podatke u zabilješke.

Radi osiguranja sukladnosti s procedurama, te bi zabilješke redovito trebala provjeravati odgovorna uprava.

Važno je da sačuvane zabilješke pokazuju da se slijede upute proizvođača i da, ako postoje bilo kakva odstu-

panja, bude zabilježen i razlog za ta odstupanja.

Sačuvane zabilješke trebale bi sadržavati najmanje sljedeće:

Bilješke o procesu izbora, tj. ishod procjene rizika i njegovu vezu s konačnim izborom.•

Specifi kaciju OZO, uključujući i vrstu OZO koja je nabavljena, kada i odakle, te specifi kaciju kojoj udovoljava, •

kopije svih testnih certifi kata, sve potrebne informacije za korisnike koje su primljene itd.

Povijest servisiranja OZO, u što bi trebalo uključiti informacije kao što su:•

uvjeti/lokacija inicijalnog i naknadnog skladištenja, datum izdavanja pojedincima, dokazi o izboru •

ispravne veličine

obuka o navlačenju/svlačenju, ispravnoj uporabi u odnosu na opasnosti/zadatke•

zabilješke o izdavanju proizvođačkih uputa za korisnike, te o tome jesu li ih pojedini korisnici pročitali•

periodi/uvjeti/lokacije/izloženost opasnostima pri uporabi•

bilješke o čišćenju i održavanju.•

Eventualni problemi koji nastaju pri uporabi određene OZO.•

Preporuke u vezi s performancama određene OZO, tj. mora/treba/moglo bi biti bolje u odnosu na neke •



aspekte zaštite, dizajna, pristajanja, težine, trajnosti itd.

Zabilješke o povlačenju iz uporabe – kada/zašto/broj čišćenja/ciklusa održavanja, uključujući sve incidente/•

nezgode povezane s opsegom/prirodom/lokacijom uporabe itd.

Primjenom programa pregledavanja, baziranog na sačuvanim zabilješkama ovakve vrste, moguće je prikupiti

cijelu povijest života svakog posebnog predmeta OZO, od njegovog primitka na skladište ili u trenutnu uporabu,

pa sve do povlačenja i odlaganja, uključivši i način odlaganja.

Da bi se postigla puna učinkovitost, sustav za bilježenje/pronalaženje informacija mora se početi koristiti od

trenutka pristizanja novog predmeta OZO. Uvođenje ovakvog sustava za OZO koja je već u uporabi, ali bez

postojećeg sustava za bilježenje/pronalaženje informacija, osigurat će djelomičnu povijest takvog predmeta, iz

koje se ipak nešto može naučiti, što je bolje nego ne imati zabilješke.

Obuka

Sve one koji nabavljaju OZO, kao i one koji je koriste i održavaju, treba obučiti kako je ispravno upotre-

bljavati i održavati, prije nego što se OZO uvede u aktivnu službu. Takva obuka trebala bi obuhvatiti najmanje

sljedeće:

informacije koje se odnose na ograničenja i mogućnosti te OZO •

od čega ta OZO štiti•

od čega ta OZO ne štiti•

kako koristiti/nositi odabranu OZO •

kakvi su učinci dugotrajne uporabe (ako ih ima)•

važnost poštovanja uputa proizvođača/dobavljača•

kako pohraniti tu OZO kada se ne koristi•

informacije koje su vezane na aranžmane glede čišćenja, dekontaminacije i dezinfekcije...•

kako utvrditi kada ta OZO više nije pogodna za uporabu•

kako dobiti zamjensku opremu.•

Rutinski pregledi

Svaki pojedini predmet OZO trebalo bi redovito pregledavati tijekom njegovog vijeka trajanja. Rutinski

pregledi trebali bi uključiti najmanje provjeru sljedećeg:

zaprljanje•

kontaminacija opasnim tvarima ili biološkim agensima.•

NAPOMENA: Kontaminacija može postati jasno vidljiva tek nakon znatnijeg izlaganja, no kako OZO

može biti kontaminirana tijekom bilo kakvog izlaganja opasnim tvarima, uključujući biološke agense,

preporučuje se pregled obaviti nakon svakog izlaganja ili sumnje na izlaganje.

Oštećenja (npr. poderotine, rastrgnuća, prerezi, dijelovi pribora i sustava za zatvaranje koji nedostaju itd.)•

oštećen pribor ili pribor koji nedostaje (refl eksne trake, etikete itd.)•

šavovi i/ili oštećenja spojeva•

trajna procjena sustava veličina i kompatibilnosti/preklapanja predmeta.•



1.3 UPUTE ZA NJEGU OZO: 1.3 UPUTE ZA NJEGU OZO:

Informacije koje proizvođači pružaju za svaki predmet OZO trebale bi uključivati i upute za njegu. Na bazi

tih informacija, poslodavac bi trebao odlučiti o aranžmanu kojim će se urediti njega, u što bi trebale biti uključene

odgovarajuće procedure za čišćenje, dekontaminaciju, dezinfekciju i skladištenje, već prema potrebi.

Čišćenje

Dobra praksa čišćenja osigurat će među ostalim stvarima da:

ograniči propadanje bilo koje komponente OZO•

svaki predmet OZO bude vizualno čist•

svaki predmet OZO bude higijenski čist•

nisu prisutni neugodni mirisi•

nema zaostataka sredstava za čišćenje•

ako je to primjenjivo, da se ponovno nanošenje fi niša/tretmana obavi u skladu s uputama dobavljača.•

NAPOMENA:

Ako se zna da performance/vijek trajanja određene OZO mogu biti značajno ugrožene čišćenjem, to treba

biti spomenuto u uputama proizvođača.

Potrebno je uspostaviti jasne procedure kojima će se između ostalog urediti:

•

metoda čišćenja koja se mora koristiti•

tko obavlja čišćenje•

kada neke predmete treba čistiti•

gdje se predmeti čiste•

je li ponovno nanošenje fi niša/tretmana potrebno i ako je, u kojim intervalima i kako to treba obaviti.•

NAPOMENA: Daljnje informacije o fi nišima nalaze se u odjeljku 2.4 ovog Priručnika.

Eventualne preporuke proizvođača o maksimalnom broju pranja.•

NAPOMENA: Sustav zabilješki o kojem se govori u odjeljku 1.2 treba uključivati i sustav slijeđenja, u

kojem se bilježi povijest pranja predmeta OZO.

Pranje zaštitne odjeće

Odjeća koja štiti od topline i plamena može biti jednoslojna ili višeslojna, a često će imati dodatke kao što

su patentni zatvarači, refl eksne trake, oznake itd. Dok se materijal od kojeg je izrađena jednoslojna zaštitna

odjeća ili vanjski sloj višeslojne zaštitne odjeće normalno može prati na povišenoj temperaturi, unutarnji slojevi

i elementi pričvršćeni za odjeću možda neće moći izdržati takve visoke temperature. Stoga će ispravnu odluku

o najboljem načinu za čišćenje odjeće obično diktirati onaj dio koji je najosjetljiviji na oštećenja pri takvim

temperaturama i postupcima.

Vanjski materijal mnogih odjevnih predmeta koji se koriste za zaštitu od topline i plamena, izrađen je od

aramidnih vlakana. Sami aramidi nisu osjetljivi na vrelu vodu, no komešanje do kojeg dolazi pri vrenju, napose

ako je dugotrajno, može uzrokovati skupljanje tkanine. Do toga dolazi zato što jako komešanje uzrokuje da se niti

i vlakna pomiču unutar tkanine, a kako vlakna imaju relativno grubu površinu, te se površine mogu međusobno

zakvačiti, pa tako može doći do skupljanja.

Uzevši sve to u obzir, takvu odjeću za zaštitu od topline i plamena trebalo bi prati pri temperaturama ne

višim od 400C do 600C. Uporaba viših temperatura vjerojatno neće donijeti nikakve prednosti, nego jedino

donosi povećanje potroška energije.



Ciklus pranja može se sastojati od glavnoga pranja, vrtnje sadržaja i dvaju ispiranja, za što je potrebno

približno 55 minuta. Važno je da se poštuju ovi ciklusi ispiranja, tako da se ostaci sapuna i detergenta adekvatno

uklone. Mnoge vrste detergenata mogu biti zapaljive, pa ako zaostanu u materijalu kao koncentrirana naslaga,

mogu podržavati gorenje.

Pri pranju takve odjeće obično se preporučuje korištenje tekućih detergenata sa skoro neutralnim pH, koji

sigurno ne smije prelaziti pH 9,0. Tekućinama se lakše rukuje nego prašcima za pranje. Ako postoje lokalizirane

masne mrlje koje se teško uklanjaju, njih se može obraditi prije stavljanja odjeće u perilicu. Za to je pogodan

koncentrirani tekući sapun, nanesen na mjesto gdje je mrlja koje se lagano trlja da se pomogne djelovanje sredstva

za pranje. Poznato je da naročitu pažnju treba obratiti na pH sapuna koji se koriste za pranje odjeće u bojama:

tamno plava, kraljevsko plava, zelena i siva. U ovim slučajevima najbolje je odabrati sapune i detergente sa pH

8,0 ili manje.

Odjeću izrađenu od VO tretiranog pamuka i odjeću izrađenu od aramidnih materijala ne bi nikad trebalo

tretirati klornim izbjeljivačima niti jakim oksidansima, kao što su to peroksidi. Također ne bi trebalo koristiti

kaustična sredstva, lužine, biološka sredstva niti omekšivače tkanina.

Sušenje zaštitne odjeće

Odjeću koja pruža zaštitu od topline i plamena trebalo bi sušiti obješenu na toplome zraku. Okretno sušenje

se obično ne preporučuje, budući da je temperatura koja se pritom koristi obično previsoka. Uz to, prekomjerno

komešanje može prouzročiti lokalna oštećenja kao npr. abraziju, a u ekstremnim slučajevima i skupljanje odjeće.

Ako se okretno sušenje mora koristiti, njegova bi temperatura trebala ići od normalnih 600C, pa do najviše

900C. Važan faktor pri sušenju je da se odjeća ne presuši. Bolje je odjeću izložiti nešto kraćem ciklusu sušenja

i ukloniti je dok je još malo vlažna, nego ostaviti je da se presuši. Dobru metodu sušenja predstavlja sušenje u

praonici industrijskom metodom poznatom pod nazivom tunelsko sušenje, gdje odjeća obješena na vješalice

prolazi tunelom kroz koji struji topli zrak, nošena sustavom beskonačne trake, pod uvjetom da temperatura zraka

za sušenje nije prekomjerno visoka.

Kemijsko čišćenje zaštitne odjeće

Kemijsko čišćenje zaštitne odjeće obično izvodi vanjski izvođač, pa je stoga vrlo važno da mu se daju jasne i

stroge upute o tome što se može, a što ne smije raditi s njom.

Pri kemijskom čišćenju često se koriste otapala, od kojih su mnoga zapaljiva. Zapaljivi ostaci preostali u OZO

nakon čišćenja mogu se zapaliti u blizini izvora zapaljenja, pa takva zapaljiva otapala ne bi trebalo koristiti pri

kemijskom čišćenju odjeće koja štiti od topline i plamena.

Čišćenje vatrogasnih zaštitnih rukavica

Vatrogasne rukavice obično je najbolje čistiti ručnim pranjem u toploj vodi, istiskivanjem vode od vrhova

prstiju prema zapešću (izbjegavajte uvijanje), a sušiti prirodnim iskapavanjem, tako da su prsti usmjereni prema

gore. Obično se ne preporučuje da se vatrogasne zaštitne rukavice peru strojno, čiste kemijski, niti peglaju.

Nikako ih ne bi trebalo izbjeljivati.

Dekontaminacija i dezinfekcija

Dekontaminacija, uklanjanje opasnih kemikalija i/ili dezinfekcija, uklanjanje bioloških agensa, potrebni su

onda kada postoji mogućnost da je neki predmet OZO bio u kontaktu s opasnim tvarima. Da bi se izbjegao

rizik kontaminacije kako osoba tako i okoliša OZO, potrebno je uspostaviti procedure za dekontaminaciju/

dezinfekciju koje moraju sadržavati jasno navedene i razumljive upute za rukovanje, odjeljivanje, skladištenje,

transport i odlaganje OZO.

Posebno ozbiljno pitanje za intervencijsko osoblje pri nezgodama je kontaminacija zaštitne odjeće i rukavica

zbog izlaganja tjelesnim tekućinama/krvi, što može prouzrokovati bolesti opasne po život. Uklanjanje takvih

kontaminanata može se izvesti pranjem pri temperaturi od 950C, no pranje pri toj temperaturi može oštetiti



ili uništiti dijelove odjeće/rukavica, tj. prepreku protiv vlage. Isti se cilj može postići i postupkom nazvanim

autoklaviranje, što označava tretman vodenom parom, no i ovaj se postupak obavlja pri temperaturama koje

mogu oštetiti ili uništiti neke dijelove odjeće/rukavica. Vjerojatno je najbolja metoda dezinfekcije odjeće/rukavica

za koje se sumnja da sadrže takve tekućine njihovo ispiranje u specijalnim kemikalijama namijenjenim takvoj

dezinfekciji, pri temperaturi od 400C do 600C. Prije korištenja bilo koje takve kemikalije važno je dobiti od

proizvođača odjeće/rukavica koje se tretiraju odobrenje da se ona bez opasnosti može upotrijebiti na njihovim

proizvodima.

Čišćenje vatrogasnih kaciga

Vatrogasne kacige trebalo bi čistiti u skladu s preporukama proizvođača, što je moguće prije nakon kontami-

nacije ili izlaganja gorivima ili bilo kojoj drugoj opasnoj tvari. Bjelilo, bilo koji proizvod za čišćenje koji sadrži

klor, otapala ili razrjeđivače boja obično ne bi trebalo koristiti, budući da oni mogu degradirati zaštitne osobine

nekih dijelova kacige.

Vanjska školjka vatrogasnih kaciga može se obično očistiti pomoću četke ili spužve kojima se mogu obrisati

kontaminanti, čađa ili prljavština, u sudoperu napunjenom toplom vodom, u koju je dodan blagi detergent. Ispire

se čistom mlakom vodom s malo sapuna, a suši brisanjem ili na zraku.

Vizir se može očistiti u sudoperu napunjenom mlakom vodom pomiješanom s blagim detergentom, isprati

čistom vodom i osušiti mekanom spužvom ili krpom.

Čišćenje vatrogasnih zaštitnih čizmi

Vatrogasne čizme treba čistiti u skladu s uputama proizvođača. Kožne čizme se obično čiste uporabom

nekog sredstva koje kondicionira kožu i pruža zaštitu od vode vanjskome sloju. Gumene čizme se obično čiste

ručnim pranjem u mlakoj vodi s malim dodatkom blagog detergenta, nakon čega se ispiru u čistoj vodi i suše

na zraku.

Skladištenje

Skladištenje OZO treba organizirati tako da ona ostane higijenski ispravna i čista do trenutka uporabe. Način

skladištenja treba biti takav da ne utječe negativno na performance OZO.

Zaprljanu OZO treba očistiti i osušiti prije skladištenja.

OZO treba pohraniti u čistu, suhu i dobro ventiliranu prostoriju, pri temperaturi koja neće uzrokovati

gubljenje zaštitnih osobina bilo kojeg od materijala sadržanih u OZO. Neke je predmete OZO za zaštitu

od topline i plamena, naročito zaštitnu odjeću, najbolje pohraniti tako da su umotani u crne polietilenske

vreće ili plastične folije, u okolišu gdje nisu izloženi ultravioletnom zračenju, npr. sunčevoj svjetlosti, svjetlu iz

fl uorescentnih cijevi i sl.

Ako način skladištenja utječe na vijek trajanja OZO, to mora biti naznačeno u informacijama proizvođača

koje osim toga moraju navesti i eventualne specifi čne zahtjeve za skladištenje.

Za zaključak se može navesti, da se moraju uspostaviti jasne procedure kojima će se između ostaloga defi nirati

i sljedeće:

gdje treba skladištiti pojedine predmete OZO•

kako treba pohraniti pojedine predmete OZO•

prije uporabe•

kad su u uporabi i•

kad nisu u uporabi•

parametre koje proizvođač preporučuje u odnosu na skladištenje OZO, npr. vlažnost, temperaturu, vrijeme, •

svjetlo itd.



1.4 UPUTE ZA ODRŽAVANJE OZO: 1.4 UPUTE ZA ODRŽAVANJE OZO:

Informacije koje proizvođač daje za svaki predmet OZO trebaju uključivati i upute za održavanje. Na osnovi

ovih uputa poslodavac bi trebao utvrditi aranžmane za održavanje OZO, a sve strane koje su u to uključene,

uključivši sve osobe koje će tu OZO koristiti, trebale bi također biti informirane. Održavanje OZO trebaju

izvoditi jedino obučene osobe, koje mogu dokazati odgovarajuću kompetentnost za izvođenje ovog zadatka.

Održavanje OZO treba uključivati sljedeće:

Pregledi

Pregledi su potrebni za utvrđivanje je li OZO podobna za namjeravanu svrhu, pa su stoga redoviti pregledi

OZO bitni da se osigura pružanje zaštite koja je potrebna. Sve elemente OZO kontaminirane opasnim tvarima

ili biološkim agensima, treba dekontaminirati/dezinfi cirati prije započinjanja pregleda. OZO treba pregledati

kompetentna osoba koja poznaje tu OZO i vrste mogućeg trošenja i habanja koje bi mogle utjecati na njezine

performance.

Za svaku vrstu OZO treba sačiniti program pregleda koji bi trebao uključivati raspored pregleda, listu

elemenata koji se pregledavaju, te odluke i akcije koje treba poduzeti s obzirom na rezultate pregleda. Odluke

bazirane na rezultatima pregleda trebale bi uključivati sljedeće:

je li OZO podobna za namjeravanu službu•

je li OZO podobna samo za ograničenu uporabu•

traži li OZO popravak/podešavanje•

NAPOMENA:• Izmjene na predmetima OZO mogu utjecati na status nekog od certifi kata dotičnog predmeta.

Iz tog razloga ne bi ih trebalo izvoditi bez prethodnog odobrenja proizvođača i uvjerenja s njegove strane

da takve izmjene neće utjecati na status certifi kata predmeta OZO koji je/su u pitanju.

traži li OZO čišćenje/dekontaminaciju/dezinfekciju•

treba li OZO ukloniti iz službe i uništiti?•

Treba utvrditi jasne procedure te između ostalog defi nirati i:

kriterije pregleda koje treba primijeniti•

tko treba provoditi preglede•

koliko često i kada treba provoditi preglede.•

Popravci i podešavanje

OZO koja štiti od topline i plamena ne bi se nikada smjela nositi ako je oštećena. Popravke i/ili podešavanja

OZO trebale bi izvesti jedino kompetentne osobe ili organizacije obučene za taj posao, slijedeći upute proizvo-

đača. Nakon popravka/podešavanja, OZO bi trebala pregledati odgovarajuće kompetentna osoba, kako bi se

osiguralo da su popravak/podešavanje izvedeni prema nekom prihvatljivom standardu izvođenja, te da zaštitne

osobine ove OZO nisu ugrožene.


vrstu popravaka koje može obaviti na licu mjesta kompetentna osobe•

vrstu popravaka koje bi trebao obaviti sam proizvođač•

tko će biti odgovoran za nadgledanje i upravljanje popravcima.•



Uklanjanje iz službe i konačno odlaganje

OZO koja više nije podobna za određenu namjenu ne smije ponovno ući u službu. Pri odlaganju OZO treba

razmotriti niz faktora, posebice utjecaj na okoliš. Odabrana metoda odlaganja ne bi smjela ugroziti zdravlje i

sigurnost bilo koga tko dolazi u kontakt s kontaminiranom OZO.

NAPOMENA:

Kada se neki predmet OZO identifi cira kao nepodoban za određenu namjenu, trebalo bi ga na odgovarajući

način označiti ili držati u spremištu koje jasno ukazuje na to da takve predmete više ne bi trebalo koristiti i da

čekaju na odlaganje.


kada će OZO trebati odložiti•

kako će se ta OZO odložiti, a da pritom ne nastane nikakva šteta na okolišu.•

NAPOMENA:

Važno je da svi aspekti njege i održavanja OZO budu pod nadzorom neke kompetentne osobe. U ovome

kontekstu, kompetentna osoba može se defi nirati kao

osoba koja, u odnosu na zadatak koji treba obaviti, a uzimajući u obzir opasnosti kojima dotična OZO može biti

izložena, ima dovoljan stupanj obuke, iskustva i znanja relevantnih za prirodu posla koji je potrebno obaviti.



POGLAVLJE 2: DETALJNA RAZRADA 2.1 PROCJENA RIZIKA: UPUTE ZA PROCJENU RIZIKA 2.1 PROCJENA RIZIKA: UPUTE ZA PROCJENU RIZIKA

OZO predstavlja samo jedan dio sveukupnog sustava upravljanja sigurnošću (SUS), koji mora uključivati

smanjenje opasnosti i upravljanje rizicima, a koji treba odabrati u cilju optimalne zaštite korisnika od identifi -

ciranih rizika prisutnih na radnom mjestu. U jednom učinkovitom SUS-u, OZO treba koristiti jedino kada se

rizici ne mogu izbjeći ili se ne mogu dovoljno ograničiti tehničkim sredstvima kolektivne zaštite, ili mjerama,

metodama ili procedurama organizacije rada. Da bi se odredila ispravna vrsta OZO za uporabu, potrebno je

napraviti listu opasnosti koje određena osoba može susresti tijekom svoga rada, procijeniti vjerojatnost da će

ona biti izložena svakoj od tih opasnosti i procijeniti moguće posljedice takvog izlaganja.

Da bi se došlo u poziciju da se donese pravilna odluka o tome što je potrebno, vrlo je važno razumijevanje,

kako opasnosti s kojima se može doći u doticaj, tako i same OZO. U odnosu na vrste izlaganja koje se mogu

dogoditi intervencijskom osoblju pri nezgodama, uloga OZO je da ih zaštiti i da im istovremeno omogući da

ispune ciljeve svoje prisutnosti na nekom incidentu, te da ih zaštiti u slučaju potrebe za bijegom. Odabrana

OZO mora također omogućiti intervencijskom osoblju da izvede svoje dužnosti, bez nepotrebnog naprezanja

uzrokovanog njome.

Da bi se došlo do odluke o najpogodnijoj vrsti OZO za korištenje, potrebno je provesti procjenu rizika,

specifi čnu za svrhu izbora OZO. Ova vrsta procjene rizika nije procjena rizika radnoga mjesta. Tom procjenom

utvrđuje se samo vrsta OZO potrebna za zaštitu osoblja koje radi u specifi čnim zonama i trebalo bi je provesti

unutar cjelovitog SUS-a, a ne umjesto njega. OZO koja štiti od topline i plamena, kategorizirana je kao OZO

koja štiti od smrtnih opasnosti, i pri procjeni drugih rizika, moguće izlaganje smrtnim opasnostima vjerojatno

bi se smatralo neprihvatljivim. Ipak, u smislu zaštite na radnom mjestu, takva OZO ne može se smatrati

neprihvatljivom, pod uvjetom da čini dio cjelovitog SUS-a. Da bi se ustanovilo što je prihvatljivo, a što je

neprihvatljivo, mora se provesti cjelovita procjena rizika radnoga mjesta, a ne procjena rizika za OZO.

Dolje prikazani model procjene rizika razvijen je specijalno za svrhe izbora OZO za vatrogasce i jednostavan

je za uporabu. Taj se model bazira na jednom dodatku CEN norme EN 469:2005, europske norme za zaštitnu

odjeću za vatrogasce. Iako je ovaj model razvijen specifi čno za situacije pri gašenju požara, principi koje on

uspostavlja mogu se prihvatiti i za druge vrste izlaganja opasnostima. U tablicu se mogu dodati i druge identi-

fi cirane opasnosti, već prema potrebi pojedinog radnog mjesta.

Formula za procjenu rizika:

R = L x S, gdje je R = Rizik

L = Vjerojatnost da će nositelj biti izložen nekoj određenoj opasnosti i

S = Žestina/posljedice za nositelja ako je izložen toj opasnosti.

Vrijednosti za “L” i “S”

Vrijednost Vjerojatnost Žestina/posljedice

0 Nikad Ništa

1 Iznimno Niske npr. manje povrede: male porezotine, površinske opekline itd.

2 Povremeno Umjerene npr. veće povrede: slomljene kosti, ozbiljne opekline itd.

3 Vrlo vjerojatno Velike npr. opasne po život

4 Uvijek Ekstremne npr. smrt



Opasnost Izvor i vrsta Vjerojatnost izlaganjaopasnosti (L)

1. Toplinske opasnostia) Konvekcijska toplinab) Radijacijska toplinac) Kondukcijska toplinad) Plamene) Kontaktna toplinaf) Rastaljeni metal/kapljiceg) Žareći ugarcih) Požarni preskok2. Opasnosti od električne strujea) Električni lukb) Statički elektricitetc) Električna struja, visoki napond) Niski napon3. Opasnosti iz okolišaa) Hladnoća ambijentab) Vrućina ambijentac) Hladne površined) Brzina zraka - mehaničkae) Brzina zraka - vjetarf) Kišag) Prskanjeh) Rad u vodii) Pad u vodu4. Mehaničke opasnostia) Ubodb) Posjekotinac) Abrazijad) Padajući objektie) Udarf) Pad/poskliznuće5. Opasnosti zbog nedovoljne uočljivosti a) Ne biti viđen6. Biološke/kemijske opasnostia) Tekućinab) Kontaminacija tjelesnim tekućinamac) Plind) Dime) Radioaktivnost7. Ostale opasnostia) Fiziološki/toplinski stres



Žestina/posljedicezbog izlaganja opasnosti (S) Rizik (ukupni LxS) Kontrolne mjere



Obuka, taktika i operativne procedure svake pojedine organizacije imat će određeni utjecaj na procjenu rizika

i vjerojatno će određivati kako će se svaka od opasnosti sagledavati, te indicirati stvarne brojke koje će se unijeti

pod “L” i “S”. Stoga različite organizacije mogu doći do različitih rezultata.

PRIMJER procjene rizika za OZO uporabom prikazane metode

Detalji radnoga mjesta za ovaj primjer.

Procesni operatori rade u zoni gdje su prisutne velike količine zapaljivih tekućina.

Prijedlog izlaganja mogućim opasnostima: (za prikazane vrijednosti vidi gornju tablicu za procjenu rizi-

ka.)

* Izlaganje toplinskim opasnostima

Na radnom mjestu koje je sigurno, vjerojatnost izlaganja toplinskim opasnostima je iznimna ili povremena,

a ako se slučaj i dogodi, najvjerojatnije će to biti u uvjetima nezgode, kao što je npr. požarni buktaj. Iako će

požarni buktaj proizvesti konvekcijsku, radijacijsku, a možda i konduktivnu i kontaktnu toplinu, najveći rizik

za operatora bit će plamen. Moguće posljedice izlaganja plamenu mogu biti ekstremne (smrt).

Ukupan rizik za ovu opasnost je ili izniman (1) pomnožen s ekstremom (4) = 4, ili povremen (2) pomnožen

s ekstremom (4) = 8. *Vidi donju tablicu.

* Izlaganje opasnostima iz okoliša

Pri radu u nekoj tvornici, vjerojatnost izlaganja opasnostima iz okoliša je iznimna (1) ili povremena (2).

Tijekom ljeta se može pojaviti rizik da je okoliš vruć, a tijekom zime da je hladan. Posljedice takvog izlaganja

su male (neudobnost/manja ozljeda) (1). Ukupan rizik je 1 x 1 = 1 ili 2 x 1 = 2.

Međutim ako operator radi na otvorenom prostoru, vjerojatnost rizika zbog izlaganja hladnom ili vrućem

okolišu ovisno o lokaciji može biti vrlo vjerojatna (3). Posljedice takvog izlaganja ovisit će o žestini okoliša. U

vrlo vrućoj klimi, posljedice mogu biti toplinski udar, a u vrlo hladnoj klimi, posljedice mogu biti hipotermija

(pothlađenje). Obje ove okolnosti možemo smatrati velikima (ugrožavaju život) (3). Ukupan rizik je 3 x 3 = 9.

*Vidi donju tablicu.

Daljnji rizici u ovoj kategoriji mogu se pojaviti ako operator radi na otvorenom u blizini vode. Vjerojatnost

pada u vodu mogla bi biti povremena (2), dok bi posljedice mogle biti velike (opasne po život) (3). Ukupan

rizik je 2 x 3 = 6. *Vidi donju tablicu.

* Izlaganje mehaničkim opasnostima

Na sigurnom radnom mjestu, vjerojatnost takvog izlaganja je iznimna ili povremena. No tamo gdje se, pri-

mjerice, operator nalazi u zoni u kojoj se na visini odvijaju i drugi radovi, a bez potpuno učinkovitih sigurnosnih

procedura, rizik bi mogao biti vrlo vjerojatan (3), s umjerenim posljedicama (slomljene kosti) (2). Ukupan rizik

je 3 x 2 = 6. *Vidi donju tablicu.

U nesigurnom okolišu, gdje se npr. podovi ne održavaju dobro, rizik poskliznuća je također vrlo vjerojatan

(3) s umjerenim posljedicama (slomljene kosti) (2). Ukupan rizik je 3 x 2 = 6. *Vidi donju tablicu.

Kontrolne mjere

Prema rezultatima ove procjene, korištenjem donje tablice, analiza rizika za ovaj scenarij dala je jasne rezultate,

pa se sada može donijeti odluka o poduzimanju učinkovitih kontrolnih mjera. Iako je ovaj model procjene

rizika namijenjen prvenstveno u svrhe izbora OZO, osnovni protokoli sigurnosti ipak se moraju poštovati, pa

se kontrolne mjere moraju protezati i izvan područja OZO, tj. na ukupnu sigurnost radnog mjesta.



Izvor i vrsta opasnosti

Ukupan rizik (LxS) Kontrolne mjere

Izlaganje toplinskim opasnostima

Plamen 8

Predvidjeti vatrootpornu odjeću za operatore.

Predvidjeti dovoljan broj ručnih aparata za gašenje požara.

Predvidjeti obuku za uporabu aparata za gašenje požara.

Predvidjeti vatrogasne pokrivače blizu svakog radnog mjesta.

Predvidjeti obuku za uporabu vatrogasnih pokrivača.

Izlaganje opasnostima iz okoliša

Ambijent hladan/vruć 9

Primijeniti postupke za kontrolu nastupa toplinskog stresa/hipotermije (prema potrebi).

Pružiti informacije i obuku svom osoblju koje radi u zonama gdje su takvi rizici vjerojatni.

Osigurati dostupnost odgovarajuće medicinske opreme/tretmana u slučaju nastupa takvog događaja.

Pad u vodu. 6Poboljšati sigurnosne postupke za smanjenje rizika.

Operatorima osigurati pogodna pomagala za plovnost.

Izlaganje mehaničkim opasnostima

Padajući predmeti 6 Poboljšati sigurnosne postupke za smanjenje rizika.

Pad/poskliznuće 6 Poboljšati sigurnosne postupke za smanjenje rizika.

Kontrolne mjere; sigurnosne procedure

Ustanovljeno je da postoje značajne mogućnosti za unapređenje sigurnosnih procedura kojima će se radna

mjesta učiniti sigurnijima. Kada se takve procedure primijene i napravi se procjena rizika nakon takvih mjera,

ona bi trebala pokazati značajno smanjenje vjerojatnosti nastupa nezgode.

Kontrolne mjere; zahtjevi koje treba ispuniti OZOA

Najviša razina rizika utvrđena je za slučaj izlaganja opasnostima iz okoliša. U svrhu ove vježbe uzeto je da je

to hladnoća okoliša, za kojom slijedi izlaganje plamenu, a zatim, s istim ukupnim rizikom, pad u vodu, padajući

objekti i pad/poskliznuće. Učinkovite sigurnosne procedure mogle bi značajno smanjiti rizik od izlaganja

padajućim objektima i poskliznuća, ali neće moći značajno smanjiti rizik od izlaganja okolnoj hladnoći niti

plamenu. Odabrana OZO trebala bi stoga biti otporna na plamen i na okolnu hladnoću, kao i OZO za slučaj

pada u vodu – poznata kao pomagala za plivanje.

Odgovarajuća norma za odjeću koja štiti od topline i plamena u CEN je EN 531, a u ISO je to ISO

11612. Jedan od zahtjeva na performance u EN 531/ISO 11612 je da materijal odjeće mora biti otporan na

plamen. Stoga izgleda da će odabrana odjeća, ako je certifi cirana prema EN 531 i/ili ISO 11612, udovoljavati

odgovarajućim normama zaštite za tu namjenu.



EN 342 je europska norma za zaštitne komplete odjeće i odjevne predmete koji štite od hladnoće. Idealan

izbor bio bi, dakle, odjeća certifi cirana i po EN 531 i po EN 342. Druga je mogućnost odabrati odjeću certifi -

ciranu prema EN 469, europskoj normi za zaštitnu odjeću za vatrogasce. Ta odjeća nije certifi cirana samo kao

vatrootporna, nego također ima i visoku razinu toplinske izolacije koja je potrebna za zaštitu od hladnoće okoliša.

Razmatranja o dizajnu OZO za navedenu namjenu mogla bi biti različita od onih za vatrogasce.

U najvećem broju slučajeva potencijalnog izlaganja visokim razinama rizika potrebno je napraviti izbor

između udobnosti i vrste, mješavine i razina zaštite koju pružaju. Dobavljači OZO koji shvaćaju potrebu za

procedurama procjene rizika bit će od velike pomoći pri dolaženju do ispravnih odluka.

Procjena rizika za podobnost OZO u uporabi

U Poglavlju 1 ovog Priručnika navedene su važne upute koje osiguravaju da će OZO dati prihvatljivu

razinu trajne zaštite tijekom svog vijeka trajanja, kad se primijene postupci za njegu i održavanje koje izvode

odgovarajuće kompetentne osobe. Ovo se ne odnosi samo na korisnike čije su organizacije vlasnici OZO koja

se koristi, nego isto tako i na korisnike čije organizacije ugovaraju njegu i održavanje svoje OZO s vanjskim

izvođačima. Vanjsko ugovaranje poslova njege i održavanja OZO ne umanjuje odgovornosti poslodavaca niti

zaposlenika da predvide pogodnu OZO i da je koriste, njeguju i održavaju onako kako je to specifi cirano. To

jedino znači da neka treća organizacija preuzima poslove njege i održavanja OZO, a moguće i njene zamjene.

Postizanje takve kontrole OZO je nešto kompleksnije za OZO koja se koristi na lokacijama koje korisnici

povremeno posjećuju radi neke posebne svrhe, npr. kada oni polaze tečajeve obuke u priznatim institucijama za

obuku, kada rade za svog poslodavca na mjestu koje je različito od mjesta glavnog zaposlenja itd. Odgovornosti

poslodavaca i zaposlenika u odnosu na OZO ni na koji se način ne umanjuju zato što neki član njihove

organizacije trenira/radi na nekoj drugoj lokaciji. U ovakvim okolnostima odgovornost za OZO imaju ne samo

poslodavac i zaposlenik, nego su također i institucije za obuku/vlasnici vanjskog poligona suočeni sa svojim

vlastitim odgovornostima u odnosu na OZO koja se tu koristi. I oni, naime, imaju dužnost pobrinuti se za

sigurnost svog osoblja na njihovom poligonu.

OZO u institucijama za obuku

Redovno pohađanje intenzivne i/ili specijalističke obuke u priznatim institucijama za obuku predstavlja

važan dio u održavanju kompetentnosti osoblja intervencijskih službi, što, zbog vrste obuke u kojoj sudjeluju,

traži uporabu OZO. Neke institucije za obuku dozvoljavaju polaznicima da tijekom obuke koriste OZO koju su

dobili od svog poslodavca. U takvim slučajevima su poslodavci već prije početka obuke polaznika trebali uvjerili

da je takva OZO u stanju pružiti traženu razinu zaštite, predviđenu u procjeni rizika njihove vlastite organizacije.

Oni bi se isto tako trebali uvjeriti da izlaganja rizicima, s kojima će se vjerojatno njihovi zaposlenici suočiti u

instituciji za obuku, nisu veća od razina izlaganja identifi ciranih u procjeni rizika dotične organizacije. Institucija

za obuku ima obvezu uvjeriti se da je OZO koja se nosi u stanju pružiti tražene razine zaštite, identifi cirane u

procjeni rizika te institucije za obuku pri pohađanju obuke. Ako obuka traje duže vrijeme, važno je da se redovno

primjenjuju pogodni aranžmani za čišćenje i pregledavanje takve OZO.

Druge institucije za obuku izdaju polaznicima OZO koji je njihovo vlasništvo i kojeg održava ta institucija.

U ovim slučajevima institucija ima odgovornost osigurati da je odabrana OZO pogodna za izlaganje vjerojatnim

rizicima i da je podobna za namijenjenu svrhu, svaki put kad se koristi. To na njih prebacuje obveze da primijene

trajne pogodne i učinkovite postupke za njegu i održavanje OZO, kako je to navedeno u Poglavlju 1 ovoga

Priručnika. Posebno je ovdje bitno da osobe koje su kompetentne za njegu i održavanje OZO procijene svaki

predmet OZO prije svake uporabe. Prije nego što obuka započne, institucija za obuku mora također osigurati

da su polaznici dovoljno kompetentni da rade sigurno u uvjetima kojima će biti izloženi, budući da ta razina

izloženosti može biti viša od one na koju su polaznici naučeni u svojim vlastitim organizacijama.

Ako postoje bilo kakva odstupanja od nekog od gore opisanih scenarija, potrebno je to razriješiti prije nego

što obuka započne, kako bi se osiguralo sigurno mjesto rada za sve polaznike.



Zaštitna odjeća i opekline

Zadaća materijala koji se koriste za izradu toplinske zaštitne odjeće je takva, da ne smiju podržavati gorenje

niti se taliti, a također ne smiju nastaviti gorjeti ili raspadati se nakon što je uklonjen izvor topline ili izgaranja.

Odjeća za zaštitu od topline trebala bi djelovati i kao štit protiv plamena i pružiti toplinsku izolaciju, te time

usporiti prolaz zagrijanoga zraka kroz odjeću prema površini tijelaB. Vrsta materijala koji se koriste, te broj

slojeva u sklopu odjevnog predmeta, bitni su za vrstu i razinu zaštite koju odjeća pruža.

Ako je neka osoba izložena plamenu, dok je odjevena u odjeću koja nije toplinski/vatrozaštitna i ta se

odjeća zapali, namjerna akcija bijega će gotovo sigurno stati tijekom mahnitih pokušaja da se plamenovi ugase

udaranjem. Oštećena će osoba zatim biti izvrgnuta ne samo daljnjoj toplinskoj radijaciji od izvora topline, nego

isto tako i plamenovima koji obuhvaćaju goruću odjeću.

Osobe za koje postoji vjerojatnost da će biti izložene takvim opasnostima trebale bi nositi odjeću izrađenu

od materijala koji će podnijeti izlaganje visokim razinama topline i vatre. Ipak, osobama koje nose takvu odjeću

trebalo bi objasniti da zaštitna odjeća općenito neće pokazivati nikakve znakove oštećenja pri temperaturama

koje mogu izazvati ozbiljne opekline na tijelu čovjeka. Neke toplinski otporne tkanine raspadaju se pri veoma

visokim temperaturama, pa tako npr. vatrogasac može lako zadobiti opekline noseći odjeću koja je na njemu

zato da ga zaštiti.



3. Kategoriju III čini OZO kompleksne konstrukcije. Ta OZO namijenjena je za zaštitu od smrtnih opasnosti

ili od opasnosti koje mogu ozbiljno i nepovratno oštetiti zdravlje, pri čemu dizajner pretpostavlja da

korisnik prema trenutnim učincima ne može opasnost identifi cirati na vrijeme. Primjeri OZO kom-

pleksne konstrukcije su OZO za vatrogasce, odijela za ronjenje, OZO za zaštitu pri uporabi motornih

lančanih pila itd.

U opseg koji pokriva ova Direktiva ne ulazi OZO dizajnirana i proizvedena za privatnu uporabu, radi zaštite

od nepovoljnih atmosferskih uvjeta, vlage, vode i topline, koji nisu ni iznimni niti ekstremni. Suprotno tome,

OZO dizajnirana i izrađena za profesionalnu uporabu u takvim uvjetima potpada pod ovu Direktivu. To znači,

da se, npr., za odjeću za zaštitu od kiše koju neka osoba kupi za svoju vlastitu uporabu, ne traži da mora proći

kroz proces certifi kacije i nositi CE oznaku. No ako takvu odjeću kupi neki poslodavac za uporabu svojim

zaposlenicima tijekom rada, tada vrijedi zahtjev da se mora poštovati procedura CE označavanja.

Proizvodna Direktiva navodi listu bitnih sigurnosnih zahtjeva za OZO, koji se ponekad nazivaju „osnovnim

sigurnosnim zahtjevima“. Europska organizacija za normizaciju (CEN) ima zadatak sačiniti relevantne norme

za metode testiranja i performance proizvoda koji čine OZO. Te norme, koje uglavnom obuhvaćaju OZO

kategorije II i kategorije III, olakšavaju utvrđivanje usuglašenosti s osnovnim sigurnosnim zahtjevima spomenute

Direktive za predmet OZO na koji se odnose. Usuglašenost se može dokazati i tako, da se prijavljenom tijelu

podnese tehnička mapa bazirana na procjeni rizika korisnika, koje će procijeniti jesu li u tom posebnom slučaju

zadovoljeni osnovni sigurnosni zahtjevi ili ne.

Certifi kacija

Testne kuće, koje žele da se njihovi certifi kati priznaju kao dokaz da je neki proizvod usklađen s osnovnim

sigurnosnim zahtjevima Proizvodne Direktive, moraju se najprije registrirati u vlastitoj zemlji. Ako njihove

kvalitete i ostali sustavi udovoljavaju minimalnim zahtjevima, one dobivaju status Prijavljenog Tijela, čiji će

certifi kati testova i usklađenosti biti priznati po cijeloj EU. Time se omogućava slobodno gibanje roba po čitavoj

EU, bez bilo kakvih nacionalnih barijera trgovini baziranih na zahtjevima za performance.

CE oznaka

Na predmete OZO koje je certifi ciralo Prijavljeno Tijelo, čime se potvrđuje da udovoljavaju osnovnim

sigurnosnim zahtjevima Proizvodne Direktive, mora se prije stavljanja na tržište i/ili stavljanja u službu postaviti

CE oznaka. Prilikom inicijalnog prihvaćanja ove Direktive od strane država članica EU, tražilo se da se iza

CE oznake dopišu zadnje dvije brojke one godine u kojoj je ta oznaka bila stavljena, ali je amandmanom

na tu Direktivu 1993. zahtjev povučen. Ipak, u slučaju kategorije III OZO, iza CE oznake mora se upisati

identifi kacijski broj Prijavljenog Tijela koje je obavilo kontrolu proizvoda (vidi tablicu 2.3.1 dolje).

Simbol oznake CE demonstrira usklađenost sa svim zahtjevima relevantnih direktiva i zabranjeno mu

je dodavati druge oznake, npr. logo proizvođača ili neki proizvoljni znak kvalitete, koji bi se s njime mogli

preklapati i koji bi mogli izazvati zabunu. CE oznaka se uobičajeno mora postaviti na sam proizvod. U iznimnim

okolnostima, gdje uvjeti ne dozvoljavaju njegovo postavljanje, npr. tamo gdje se ne mogu poštovati minimalne

dimenzije CE oznake, ili gdje se ne može osigurati da CE oznaka bude vidljiva, čitljiva i neizbrisivo pričvršćena,

oznaka CE mora se pričvrstiti na najmanje komercijalno dostupno pakiranje namijenjeno krajnjem korisniku.

Informacije proizvođača

Informacije koje daje proizvođač predstavljaju bitan element kojim se procjenjuje usklađenost nekog elementa

OZO. One se smatraju integralnim dijelom OZO na koju se odnose. Pri provođenju tipskog EC ispitivanja, od

Prijavljenog se Tijela traži da te informacije provjeri i uvjeri se da su one precizne i dovoljno opsežne u smislu

sadržaja i mogućnosti razumijevanja. Proizvođačke informacije moraju se korisnicima izdati na papiru, zajedno

sa svakom jedinicom OZO koja dolazi na tržište. Kod nekih vrsta OZO, npr. čepića za uši ili specijalnih zaštitnih

rukavica, koje se ponekad dobavljaju u kutijama za distribuciju, upute za uporabu mogu se pričvrstiti na te kutije

ili izdati sa svakom jedinicom posebno.



Informacije koje proizvođači moraju izdati moraju između ostalog sadržavati:

naziv i adresu proizvođača i/ili njegovog ovlaštenog zastupnika sa sjedištem unutar EU•

upute za skladištenje, uporabu, čišćenje, održavanje, servisiranje i dezinfekciju•

performance postignute tijekom tehničkih testova, provedenih radi provjere razina ili klasa zaštite koje pruža •

dotična OZO

krajnji rok uporabe ili vijek trajanja OZO ili nekog od njezinih elemenata.•

Ove informacije moraju biti izdane barem na službenom jeziku (jezicima) države članice EU koja je odredište

OZO.

Tablica 2.3.1 : CE usklađenost - proces certifi kacije



2.4 ODJEĆA ZA ZAŠTITU OD TOPLINE I PLAMENA 2.4 ODJEĆA ZA ZAŠTITU OD TOPLINE I PLAMENA

NAPOMENA IZDAVAČA:

U ovom poglavlju Priručnika obrađuju se zaštitna radna odjeća, kao i vatrogasna zaštitna odjeća koja se koristi za

zaštitu osoba koje rade u okolišu u kojem su prisutne opasnosti od zapaljivih tvari, napose zapaljivih tekućina i plinova,

ali i drugim okolišima, kojima intervencijsko osoblje može biti izloženo tijekom gašenja požara i akcija spašavanja.

Odjeća za zaštitu osoba na čijim su radnim mjestima prisutne opasnosti kao što su zavarivanje, prskanje rastaljenog

metala, rad u blizini otvorene vatre kao što su peći i sl., ne obrađuje se specijalno u ovome poglavlju. Ipak, veliki dio

donjeg razmatranja primjenjiv je i na takvu odjeću.

Uvod

Kad je neki materijal izložen toplini i plamenu, on na to može reagirati na različite načine, ovisno o vrsti i

svojstvima samog materijala. Materijal se može toplinski rastvoriti2 (pojava koju uzrokuje toplinsko skupljanje),

rastaliti, kapati, pougljeniti (formiranje uglavnom ugljikovog ostatka kao rezultat nepotpunog izgaranja), skupljati,

zapaliti itd. Za izradu zaštitne odjeće namijenjene zaštiti korisnika tijekom izlaganja toplini i plamenu koriste

se specijalni materijali, kojima se smanjuje ili eliminira mogućnost za nastanak jedne ili više od navedenih

pojava.

Odjeća za zaštitu od topline i plamena može biti jednoslojna ili višeslojna. Što više slojeva sadrži neka

kombinacija materijala/sklop odjeće, to deblji i teži on općenito postaje, pa stoga pruža i veću zaštitu. Vrsta

i razina zaštite koju neka kombinacija pruža ovisi o vrsti materijala u toj kombinaciji i o tome što je zadaća

svakog od tih materijala.

Dobro pristajanje/veličina odjeće za zaštitu od topline/plamena predstavlja važan dio zaštite korisnika. Op-

ćenito gledajući, što je odjeća „komotnija“, pruža više zaštite zbog povećanog zračnog prostora između odjeće

i kože koji djeluje kao toplinska izolacija i zaštita. Odjeća koja tijesno pristaje na tijelo ima smanjenu zračnu

izolaciju, što u slučaju izlaganja plamenu može rezultirati jačim opeklinama nego s komotnijom odjećom.

Zaštitna radna odjeća za zaštitu od topline i plamena

Materijali s ograničenim širenjem plamena

Tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća, kada su se razvijale različite CEN (Europska organizacija za nor-

mizaciju) norme za odjeću koja štiti od topline i plamena, pojavile su se poteškoće pri usuglašavanja stvarnih

defi nicija termina „F.R.“3, „vatrootporan“4, „otporan na plamen“5, „negoriv“6 itd., korištenih za opisivanje nekih

materijala koji služe za izradu takve zaštitne odjeće. Tako je odobrena norma EN 533:1997 koja pokriva takve

materijale, a kojom je prihvaćen novi termin: „materijali s ograničenim širenjem plamena“7. EN 533 je trenutno u

konačnoj fazi revizije da postane ISO (Internacionalna organizacija za standardizaciju) norma pod nazivom ISO

14116 „Zaštitna odjeća – Zaštita od topline i plamena – Materijali, kombinacije materijala i odjeća s ograničenim

širenjem plamena“. U cijelom ovom poglavlju Priručnika poziva se na F.R. materijale, tj. na F.R. tretirane

materijale i na inherentno F.R. materijale. Iako je trenutačno ispravan naziv za takve materijale „materijali s

ograničenim širenjem plamena“, kako on danas još nije u širokoj uporabi, koristi se naziv „F.R.“ materijali. U

ovom Priručniku naziv F.R.F,8 odnosi se na materijale s ograničenim širenjem plamena.

2 break open (engl.) – Prim. prev.3 F.R. - akronim za sljedeće izraze (engl.) – Prim. prev.4 fi re resistant5 fl ame resistant6 fl ame retardant7 limited fl ame spread materials8 U daljem tekstu Priručnika VO (vatrootporni) materijali



Osoblje koje radi u okolišu u kojem može biti izloženo opasnostima koje mogu uzrokovati opekline, trebalo

bi biti zaštićeno nošenjem VO odjeće. Odjeća koja nema VO osobine, može se upaliti pri izlaganju nekom izvoru

zapaljenja i nastaviti gorjeti čak i nakon što je izvor paljenja uklonjen.

Materijali koji se mogu koristiti za izradu VO zaštitne odjeće, dolaze iz jedne od sljedećih triju kategorija:

materijali koji su bili podvrgnuti VO tretmanu•

materijali koji su inherentno VO•

materijali koji su mješavine inherentno VO vlakana ili s inherentno VO vlaknima.•

VO tretirani materijali

Preferirani izbor materijala koji se podvrgavaju VO tretmanu obuhvaća celulozne materijale kao što su pamuk

i viskoza. VO tretmanu podvrgavaju se vlakna i/ili tkanina sustavom primjene koji je svaki pojedini proizvođač

razvio zasebno. Ovaj tretman će u pravilu činiti najmanje 30% težine gotovog materijala. Proizvođači takvih

tretiranih materijala tvrde da će se, ako se njega odjeće i održavanje provode u skladu s njihovim uputama tijekom

čitavog korisnog vijeka trajanja, VO osobine materijala zadržati tijekom cijelog očekivanog vijeka trajanja takve

odjeće.

Inherentno VO materijali

Ovo su sintetički materijali kod kojih su VO osobine ugrađene u kemijski sastav, pa se stoga ne mogu kemijski

niti fi zikalno izmijeniti. To znači da će se VO osobine zadržati u takvom materijalu tijekom njegovog vijeka

trajanja i da se vremenom neće smanjiti. Uz to što osiguravaju VO osobine tijekom vijeka trajanja materijala,

fi zikalna svojstva ovih materijala kao što su čvrstoća i otpornost na abraziju, općenito su mnogo viša nego kod

VO tretiranih materijala.

Materijali koji su mješavine

Proizvođači su razvili mješavine inherentno VO vlakana kako bi smanjili cijenu takvih materijala te postigli

bolju ravnotežu nekih svojstava. Neka inherentno VO vlakna su naime mnogo jeftinija od drugih. Drugi razlog

za miješanje različitih VO vlakana u takve materijale je da se istodobno postignu zaštitne osobine sintetičkih

vlakana i udobnost nošenja prirodnih vlakana.

Usporedba između VO tretiranih materijala i inherentno VO materijala

Težina materijala.

Da bi se postigla ekvivalentna razina zaštite od topline i plamena, težina bilo kojeg VO tretiranog materijala,

u usporedbi sa sintetičkim takmacom, normalno je viša.

Izlaganje plamenu.

Razina izlaganja plamenu na radnome mjestu može ići od male lokalizirane izloženosti, pa sve do uvjeta

potpunog obuhvata plamenom. Neki proizvođači VO tretmana tvrde da pri izlaganju plamenu nastaju plinovi

koje ispušta VO tretman, pa oni kemijski sprječavaju proces izgaranja, dok drugi tvrde da njihov VO tretman

djeluje tako što VO kemikalija uzrokuje ubrzano pougljenje osnovne tkanine, što smanjuje sposobnost takve

tkanine da podržava gorenje. Da bi se sačuvao potpuni potencijal takvoga procesa, vrlo je važno održavati trajnu

čistoću svake VO tkanine.

Testovi odjeće izrađene od VO tretiranih materijala na testnoj lutki veličine čovjeka simuliraju potpuni

obuhvat plamenom, pri čemu se uočava da se pri temperaturama od 1400C do 1500C VO kemikalija otpušta

van u obliku isparenja i da se zatim kondenzira, stvarajući gusti tamni dim. Ono što preostaje je materijal koji

se sada ponaša kao normalan pamuk ili viskoza, koji nastavlja gorjeti. Budući da temperature u požarnom

buktaju variraju između 2000C i 9000C, može se zaključiti da ovi tretirani materijali pod ekstremnim uvjetima

predstavljaju izvjestan rizik.



Usporedni testovi slične odjeće izrađene od inherentno VO materijala pokazuju da oni pružaju zaštitu

tijekom čitavog perioda gorenja i da su ozljede od ostatnog gorenja male, a uz određeni sadržaj para-aramida,

i skupljanje je minimalno. Pri stvarnoj uporabi neće sva izlaganja VO radne odjeće biti u uvjetima potpunog

obuhvata plamenom. Ipak, ako se zna da je takav događaj moguć, to se mora uzeti u obzir kao faktor pri

razmatranju sigurnosti proizvoda koji će se koristiti kao radna odjeća na mjestima gdje postoji mogućnost

obuhvata u plamenu.

Vijek trajanja tretmana

Pod izvjesnim uvjetima, svi će VO tretirani materijali izgubiti svoj tretman. Ako se trošenje i uvjeti izlaganja

radne odjeće mogu kontrolirati, tada se zaštitne osobine takve odjeće mogu slijediti, pa se pri podvrgavanju

testiranju mogu procijeniti neki pokazatelji smanjenja zaštite zbog gubitka VO tretmana, uzrokovanog takvim

trošenjem i izlaganjem. Ipak, takvo testiranje traži uništenje testnog uzorka, pa rezultati testiranja mogu dati

samo indikaciju o stanju ostalih odjevnih predmeta u testnoj seriji.

Proizvođači VO tretiranih materijala uobičajeno koriste broj ciklusa pranja kao faktor koji upravlja vijekom

trajanja odjeće. Pranje i postepeno trošenje mogu smanjiti količinu VO kemikalija, te time umanjiti VO osobine

takvih materijala. Radna odjeća moči se vodom ne samo kad se izlaže čišćenju, nego isto tako i pri znojenju

korisnika tijekom nošenja odjeće, pri izlaganju atmosferilijama itd., što se sve mora smatrati u najmanju ruku

parcijalnim pranjem ili namakanjem. Stoga je kod takve odjeće nemoguće pratiti stvarnu razinu preostale

otpornosti na toplinu i plamen.

S druge strane, ono što je inherentno ne može se ukloniti, pa stoga VO osobine koje iznose proizvođači

inherentno VO materijala traju tijekom čitavog vijeka trajanja takvih materijala, a navedene neizvjesnosti glede

razine zaštite spomenute kod VO tretiranih materijala ne postoje.

Svi materijali, uključujući i inherentno VO materijale, mogu s vremenom postati tanji zbog djelovanja abrazije

tijekom trošenja i nošenja, što će rezultirati smanjenom otpornošću na prodor topline.

Označavanje

Nije neuobičajeno da radna odjeća ima korporativnu/odjelnu/individualnu identifi kaciju u obliku neke vrste

oznake, ili nekih drugih detalja pričvršćenih na odjeću. Oznake ili druge detalje pričvršćene za zaštitnu radnu

odjeću koja štiti od topline i plamena trebalo bi držati na apsolutnom minimumu. Trebalo bi koristiti samo

elemente izrađene od nezapaljivih materijala, s razinama performanci koje ni na koji način ne umanjuju ukupne

zaštitne performance takve zaštitne radne odjeće. Ako se zbog bilo kojeg razloga na radnoj odjeći koja štiti

od topline/plamena traži oznaka, treba je po mogućnosti smjestiti na unutarnju stranu takve odjeće, ili pak na

unutarnju stranu ovratnika koji je preko toga presavijen. Na taj će se način oznaka zaštititi od izlaganja vanjskim

materijalom.



Zaštitna odjeća za vatrogasce

Kombinacije materijala

Pri vatrogasnim operacijama odjeća bi trebala zaštititi korisnika od mogućih kontakata s plamenom, od visokih

temperatura zraka, radijacijske topline i slučajnog kontakta s kemikalijama, dozvoljavajući mu istovremeno da

obavi svoje zadatke bez suvišnog toplinskog stresa uzrokovanog odjećom. Imajući u vidu sadašnju tehnologiju,

takva se zaštita pri nošenju vatrogasne intervencijske odjeće može postići jedino uporabom višeslojne odjeće,

pri čemu svaki od materijala ima svoje vlastite specijalne zaštitne osobine, koje se „kombiniraju“ međusobno u

sklopu materijala od kojih se izrađuje odjeća.

Vatrogasna zaštitna odjeća se u pravilu izrađuje od četiri osnovna materijala sastavljena u jednu kombinaciju

materijala:

vanjski materijal koji se naziva „vanjskom školjkom“, vrlo je čvrst, ima visoku otpornost na toplinu i plamen•

te izvjesnu kemijsku otpornost, kako bi pružio početnu zaštitu od izlaganja toplini, plamenu, abraziji

itd.;

prepreka za vlagu, čija je svrha da smanji količinu vode koja bi iz okoliša mogla prodrijeti u unutrašnjost •

odjevnog predmeta, spojena je s tkanom ili netkanom podlogom koja joj daje čvrstoću i trajnost, ali

može biti spojena i s unutarnjom stranom vanjske školjke;

NAPOMENA:• Ova druga vrsta izvedbe, tj. spajanje na unutarnju stranu vanjske školjke, jeftinija je za

proizvodnju, ali može smanjiti trajnost cijelog odijela, jer se prepreka za vlagu može mnogo lakše

probušiti ili rastrgati, što će dozvoliti prodor vode. Ovu vrstu oštećenja gotovo je nemoguće popraviti.

toplinska međupodstava, materijal namijenjen da uspori prolaz topline izvana prema unutrašnjosti odjevnog •

predmeta;

unutarnja podstava, koja štiti materijal toplinske prepreke, te pruža korisniku udobnost i jedan dodatni •

zaštitni sloj.

Tražene razine zaštite mogu se postići bilo većim brojem odjevnih predmeta koji se nose jedan preko drugoga,

bilo jednim odjevnim predmetom koji sadrži ovu četveroslojnu kombinaciju materijala. Neovisno o tome koji

se sustav koristi, važno je da razine zaštite gornjeg i donjeg dijela tijela budu jednake, osim ako procjena rizika

pokaže drugačije. Postojati naime mogu takve situacije, gdje se za gornji dio tijela može tražiti viša razina

zaštite.

Prepreka protiv kapilarnosti

Mnogi proizvođači višeslojne vatrogasne odjeće u jakne i hlače ugrađuju ono što se naziva preprekom protiv

kapilarnosti. To je materijal koji se koristi za sprječavanje prijenosa tekućine iz vanjskog sloja odjeće na unutraš-

njost odjeće, po rubovima ili uz rubove odjeće. Ova prepreka dodaje se bilo kao dio međupodstave uz rubni dio

prepreke za vlagu, bilo kao rubni dio unutarnje podstave, npr. na krajevima rukava, nogavica ili uz donji rub jakne.

Važno je napomenuti da bi, tamo gdje se ugrađuju, takvi materijali trebali barem ispuniti iste osobine zaštite od

širenja plamena, prijelaza topline i otpornosti na prodor vode, kao i ostatak odjeće u koju se postavljaju.

Pregledavanje slojeva

Da bi se omogućilo pregledavanje svakog od slojeva u višeslojnom odjevnom predmetu, neki proizvođači

vatrogasne odjeće predviđaju posebne detalje da se dobije pristup unutarnjim slojevima. To se može postići

jednim oblikom „inspekcijske klopke“, kao što je npr. široki džep, koji se može relativno lako otvoriti i zatvoriti.

Druga metoda je da se glavni šav ne sašije. Otvoreni šavovi mogu imati potencijalno vrlo opasan ishod, tako

da se npr. materijal negdje zakvači, ili da plamen i drugi opasni agensi dođu u kontakt s unutarnjim slojevima

i napadnu ih. Moguća posljedica je i razvoj onoga što se naziva „efektom dimnjaka“, tj. situacije u kojoj su se

dim i plamen uvukli među različite slojeve odjeće zbog razlike u gustoći zraka između slojeva odjeće i zraka u

požarnom okolišu. Neovisno o tome koji se sustav koristi za omogućavanje takvih pregleda, treba obratiti pažnju

da takvi dodaci ni na koji način ne umanje zaštitne performance vatrogasne odjeće.



Odbojni fi niš na vanjskom materijaluC

Mnogi odjevni predmeti za zaštitu od topline/plamena sadrže u vanjskome sloju specijalni fi niš, čime se

postiže svojstvo odbojnosti na vodu i/ili goriva i/ili kemikalije. Jedan od problema s nekima od ovih tretmana je

da, iako fi niš pruža odbojnost na vodu/goriva/kemikalije, on može istovremeno nuditi samo ograničenu zaštitu

od mrlja. To će takve odjevne predmete učiniti težima za čišćenje, jer se mrlje koje nastaju na vanjskoj površini

mogu zadržati unutar vlakana odjeće. U drugim slučajevima, ti će se fi niši istrošiti nošenjem, ali se odjevni

predmeti mogu ponovno tretirati. Preporučuje se da se odjevni predmeti s takvim tretmanom ponovno tretiraju

nakon svakog ciklusa pranja, napose u slučajevima gdje postoji nekontrolirani sustav bilježenja/slijeđenja. Ako

je u uporabi dobar sustav slijeđenja, neki proizvođači preporučuju da se takav naknadni tretman obavi nakon 5

do 10 pranja, mada postoji stav drugih proizvođača da će se efekti takvog tretmana početi gubiti nakon svega

dva pranja.

Tijekom ponovnog tretmana višeslojne odjeće, kao što je vatrogasna odjeća, fi niš ne prima samo vanjski sloj,

nego isto tako i svi ostali slojevi te odjeće. To će utjecati na upravljanje vlagom takve odjeće, jer će sada svaki

od slojeva biti vodoodbojan.

Tijekom ponovnog tretmana, fi ksirat će se sve mrlje koje prethodno nisu bile isprane na bilo kojem od slojeva

odjeće. Za odjeću koja štiti od vatre i topline, mrlja je značajan problem samo ako je ona zapaljiva. Mrlja je, ako

je u pitanju kemijska ili biološka kontaminacija, također veliki problem, no ona se često može neutralizirati, ako

već ne i ukloniti. Mrlje na odjeći koje nisu opasne, ne uzrokuju nikakav problem osim estetskoga, ako je odjeća

takve boje da su mrlje na njoj vidljive.

Refl ektivna vanjska površina

Neka zaštitna odjeća za vatrogasce izrađuje se od vanjskog materijala s refl ektivnom površinom. Obično je to

aluminizirana tkanina. Zaštitne osobine refl ektivne površine ogledaju se u njenim sposobnostima da refl ektira

intenzivnu radijacijsku toplinu i ona će zadržati spomenutu zaštitu, pod uvjetom da se njena površina održava

čistom od prljavštine i drugih kontaminanata. Ovu vrstu odjeće teško je skladištiti i održavati, a može biti vruća

i neudobna za nošenje. Ako se njezina vanjska površina ošteti zbog bilo kojeg razloga, npr. zbog pucanja tijekom

skladištenja, smanjenja refl eksije topline zbog istrošenja, zbog dima i sl., ona gubi svoju sposobnost refl eksije

topline. Dobro napravljena odjeća s refl ektivnom vanjskom površinom koju je proizveo kvalitetan proizvođač,

može pružiti izvrsnu razinu zaštite ako se ispravno održava i nastavit će pružati zaštitu od konvekcijske topline,

rastaljenih materijala, kontaktne topline itd. čak i ako je površina oštećena.

Vanjska/unutarnja odjeća

Najvažnije i osnovno pravilo pri specifi ciranju odjeće za zaštitu od topline/plamena kaže da različiti slojevi

toplinski/vatrootpornih materijala od kojih je odjeća izrađena, moraju biti u stanju pružiti dovoljnu zaštitu koži

koja je ispod nje. Ako unutarnja odjeća koja se nosi direktno pod zaštitnom odjećom nije otporna na toplinu/

plamen, zaštitna odjeća mora zaštitu pružiti i takvoj odjeći. Stoga procjena rizika temeljem koje se donosi odluka

o nabavi odjeće za zaštitu od topline/vatre i u kojoj se vodi računa o potencijalnim izlaganjima, mora osigurati

da materijali koji štite od topline/plamena u odabranoj odjeći imaju dovoljnu gustoću i debljinu da se odupru

prodoru topline i prijelazu topline na kožu i/ili na donje materijale koji bi mogli biti tome izloženi.

Općenito gledajući, ovom se zahtjevu može udovoljiti na jedan od sljedeća dva načina.

Prvi je način da se specifi ciraju vanjski odjevni predmeti, ako je potrebno odjevni predmeti izrađeni od višesloj-

nog materijala ili sklop od više slojeva odjeće, koji će dati razinu performanci traženih procjenom rizika za zaštitu

od predvidivih opasnosti. Ovi vanjski odjevni predmeti moraju u cijelosti biti izrađeni od materijala otpornih na

toplinu/plamen. Ako se odabere ovaj način, tada se ispod nje može nositi unutarnja odjeća, kao što su rublje, košulje,

hlače itd., koja nije izrađena od materijala otpornih na toplinu/plamen. S ovakvim sklopom odjeće poboljšat će se

ukupne toplinske performance. Ipak, ukupna težina ovoga sklopa može utjecati na osnovnu udobnost i zadržavanje

topline, pa može doći do povišenja unutarnje temperature tijela osobe koja nosi takvu odjeću. Zato je pri izradi



procjene rizika u obzir potrebno uzeti i potencijalne opasnosti od toplinskog stresa tijekom radnih aktivnosti koje

potječu od visoke razine toplinske izolacije, koju nameće ovakav sastav odjeće i odjevnih predmeta.

Drugi je način da se specifi cira sklop zaštitne odjeće koji sadrži vanjske i unutarnje odjevne predmete u

cijelosti izrađen od materijala otpornih na toplinu/plamen. To znači da će svi slojevi, od kože pa do vanjskoga

sloja vanjske odjeće, biti potpuno otporni na toplinu/plamen i da su tako napravljeni, da zajednički udovoljavaju

zahtjevima za toplinskim performancama u skladu s procjenom rizika. Bitna prednost ovoga načina je u tome

da će vjerojatno odabrani sklop odjeće biti lakši, udobniji, i da će uzrokovati manje nakupljanje topline unutar

tijela nego u prvom načinu. Razlog tome je što proračun potrebne razine zaštite uzima sada u obzir sve slojeve

odjeće koji se nose, a ne samo vanjsku odjeću. Pri ovom drugom načinu, budući da on podrazumijeva nošenje

cijelog sklopa sastavljenog od više odjevnih predmeta, tj. vanjskog odijela, košulje, hlača i rublja, moraju se

uspostaviti procedure koje će osigurati da svi nositelji nose specifi ciranu kombinaciju svih odjevnih predmeta

kada ulaze u opasni okoliš.

Neovisno o tome koji se način odabere, iznad odabranih vanjskih odjevnih predmeta ne bi trebalo nositi

nikakvu drugu odjeću u bilo kakve druge svrhe, npr. za zaštitu od kiše i atmosferilija, odjeću velike uočljivosti

itd. Razlog je u tome što je vrlo vjerojatno da će, ako se odjevni predmet koji se nosi povrh odjeće za zaštitu od

topline/plamena zapali i nastavi gorjeti zato što nije izrađen od materijala s bilo kakvim/dovoljnim stupnjem

otpornosti na toplinu/plamen, tada doći do trenutnih opeklina nezaštićenog lica, što se zatim može proširiti i

na druge dijelove tijela.

Općenita svojstva

Dosljedna kvaliteta

Proizvođači zaštitne odjeće trebali bi biti u stanju dokazati svoju sposobnost da trajno proizvode odjeću

u skladu s nekom određenom normom. U Europi je to zakonski zahtjev za svakog proizvođača koji dobavlja

OZO. Potvrdu ove sposobnosti imaju proizvođači čije su procedure i metode rada certifi cirani prema ISO 9000,

Međunarodnoj normi kvalitete, koja daje jamstvo dosljednosti proizvodnje. Međutim, mora se zapamtiti da

certifi kacija ISO 9000 ne daje jamstvo da su proizvodi dobri ili da će djelovati onako kako se to traži, već jedino

da su proizvodi napravljeni s dosljednom razinom kvalitete koja ne varira i da se to može potvrditi.

Čvrstoća materijala

Da bi se smanjila ili spriječila mogućnost degradacije tkanine, u sastav materijala koji se koriste za izradu

odjeće koja štiti od topline i plamena, trebalo bi uključiti vlakna visoke čvrstoće. To se svojstvo mjeri parametrom

koji se naziva „čvrstoća na protrgavanje“. Spomenuta degradacija tkanine može biti uzrokovana većim brojem

faktora, uključujući i izlaganje ultravioletnim zrakama. Za tkanine koje se koriste u odjeći koja pruža zaštitu od

topline i plamena, važno je da sadrže pogodne mješavine vlakana koje pružaju zaštitu od „toplinskog rastvaranja“,

pojave uzrokovane toplinskim skupljanjem.

Razina zaštite

Između razine zaštite koja se traži od odjeće i udobnosti za korisnika mora se uspostaviti ravnoteža, budući da

toplinski kapacitet materijala, tj. količina topline koju on može primiti, vrlo ovisi o težini toga materijala. Stoga

će smanjenje težine materijala odjeće neizostavno smanjiti razinu zaštite koju će ona pružiti. To je posebno bitno

kod jednoslojne odjeće. Neki od novijih materijala imaju visoku čvrstoću pri niskim vlastitim težinama, no pri

takvim malim težinama moraju se postaviti pitanja o razini zaštite vezanoj s prolazom topline. Drugim riječima,

dok spomenuti materijal male težine pruža izvrsnu zaštitu od plamena, hoće li on uz to pružiti i traženi otpor

kojim će usporiti prolaz topline s vanjske strane odjevnog predmeta na njegovu unutrašnjost.D

Najvažniji ulazni podaci pri utvrđivanju vrste i razine tražene zaštite moraju doći iz korisničke procjene

rizika. Uvijek se mora imati na umu, da uporaba OZO mora biti povezana sa sustavom upravljanja sigurnošću,

što uključuje obuku, dobru kondiciju, zapovijedanje i kontrolu, laku dostupnost medicinske pomoći itd.



2.5 UDOBNOST, ZNOJENJE I DIŠLJIVOST 2.5 UDOBNOST, ZNOJENJE I DIŠLJIVOST

Uvod

Iako bi se moglo činiti da bi zaštita trebala biti glavna svrha OZO, zahtjevi za udobnošću pri nošenju OZO

ne mogu se od toga odvojiti, budući da su oni bitni za sposobnost nositelja da radi dok na sebi nosi OZO. U

praksi uvijek postoji međudjelovanje između zaštite i udobnosti. Općenito gledajući, napose pri OZO za zaštitu

od topline i plamena, što viši stupanj zaštite pruža neki predmet OZO, to je on manje udoban i obratno. Problem

je upravo pronaći pravu ravnotežu između ovih dvaju zahtjeva.

Udobnost

Znanstveno gledano, mi se osjećamo udobno kad se uspostavi ravnoteža između količine topline koji odajemo

i količine topline koju proizvodimo. Neznanstveno, kad se osjećamo udobno, obično o tome ne mislimo, a kad

se osjećamo neudobno, toga smo vrlo svjesni.

Na udobnost OZO koja se nosi utječe mnogo faktora, što uključuje rad i klimatske uvjete, osjet dodira,

izvedbu, težinu i fi niš svakoga materijala koji dodiruje kožu, dizajn i izgled odjevnog predmeta, njegovu veličinu,

pristajanje i težinu. Na udobnost osobe koja nosi OZO utječe nadalje sposobnost te osobe da radi, tj. ograničava

li ta OZO kretanje, sagibanje, penjanje itd., ali također i dojam o sposobnosti OZO da omogući disanje tijela.

Dišljivost

Jedna od normalnih funkcija ljudskoga tijela je da izlučuje znoj kad je potrebno održati unutarnju temperaturu

tijela u normalnim granicama. Evaporacija vode nastale znojenjem najučinkovitiji je način za ohlađivanje tijela,

zahvaljujući latentnoj toplini evaporacije vode. Pod uvjetima visokog toplinskog opterećenja ili napornog rada,

izlučivanje znoja kojem se omogućeno da isparava u kontaktu s kožom, najvažniji je mehanizam kojim tijelo

može odavati toplinu.

Dišljivošću se označava tok topline i vlage od kože prema okolišu, što je povezano s prolazom vodene pare

kroz neki materijal prema vanjskom okolišu. Svrha uporabe „dišljivih“ materijala za izradu OZO je da se

omogući prolaz ove vodene pare od tijela prema vanjskom okruženju. Što se neki materijal manje opire prolazu

ove vodene pare, kaže se da je više dišljiv.

Prepreke za vodu

Priroda i svrha OZO je da napravi štit između tijela i opasnosti od koje bi trebala štititi nositelja. Dio zaštitne

funkcije koju ovaj štit pruža mora biti da onemogući ulaz tekućina u OZO. Odjeća bi stoga trebala imati

prepreku za vodu, čija bi jedina svrha bila da onemogući prolaz tekuće vode iz vanjskog okruženja u unutrašnjost

odjeće. Ipak, budući da prepreke za vodu nisu inteligentne, one će istodobno onemogućiti prolaz tekuće vode

od unutrašnjosti OZO prema van.

Za neke se prepreke za vodu navodi da su dišljive, pa u uvjetima niske razine naprezanja mogu tom osobinom

unaprijediti udobnost nošenja. Ipak, priroda rada intervencijskog osoblja traži da se uloži značajan napor, što

nužno uzrokuje da se tijelo ponekad znoji vrlo intenzivno, pri čemu 2 litre znoja ili više u periodu od 20 minuta

nije neobično. Količina znoja stvorenog ovakvim intenzitetom, daleko je veća od sposobnosti bilo koje prepreke

za vodu da tu tekućinu ukloni u obliku vodene pare. Stoga voda iz znoja ostaje na tijelu, tj. unutar OZO. Znoj

koji ne evaporira u kontaktu s kožom ne pridonosi odvođenju topline čovjeka.

Voda u zaštitnoj odjeći

Temperatura vlage unutar OZO povisiti će se kad se vanjska temperatura povisi, zbog toga što se vatrogasac

približio intenzivnom požaru ili se našao u požarnom preskoku. Kad se vlaga, koja je unutar odjeće, zagrije na

temperaturu višu od 440C, na tijelu se mogu pojaviti opekline – vidi odjeljak 2.2 ovog Priručnika.

Vanjska školjka vatrogasne zaštitne odjeće može imati tretman koji odbija tekućine, kao što se navodi u



odjeljku 2.4 ovog Priručnika. Ako je prisutna i prepreka za vodu, takvo će odijelo biti vrlo otporno na ulazak

vode. No u uvjetima gašenja požara i/ili pri lošem vremenu, može biti teško spriječiti vodu da uđe u odjeću kroz

otvor za vrat i kroz otvore na zapešćima, a pri izlaganju odjeće mlazu visokog pritiska iz vatrogasne cijevi, čak

i vrlo vodootporna odjeća može dozvoliti prodor neke količine vode. Dakle, do nakupljanja vode unutar odjeće

dolazi zbog znoja koji ne može ispariti, ali i zbog vode koja je ušla u odjeću.

Voda provodi toplinu mnogo brže nego zrak. Kad se voda doda sustavu materijala, ona povećava njegovu

masu, koja sada može apsorbirati veću količinu topline, pa će djelovati kao bolja toplinska prepreka. Ta količina

vlage u odjeći ima tendenciju da prikrije uvjete toplinskog okoliša oko vatrogasca, budući da akumulira toplinsku

energiju unutar odjeće. Ipak, u izvjesnom trenutku, povećana vodljivost topline uzrokovana prisustvom vode

postati će dominantna i ispoljit će negativan utjecaj na prolaz topline. Na taj način se ono, za što nositelj misli

da je vrlo dobra zaštitna odjeća, može u trenutku pretvoriti u smrtnu opasnost. Ova je pojava posebno opasna

kad se radi o kompresiji zaštitne odjeće. U vatrogasnom okolišu, naime, iako voda unutar odjeće može inicijalno

pružiti već spomenutu dodatnu toplinsku zaštitu, napose kad nema naročitog gibanja tijela, kad se vatrogasac

sagne, klekne i sl. dolazi do kompresije odjeće, pa ta vruća vlaga može prouzrokovati ozbiljne opekline ili čak

ofuriti nositelja.

Upravljanje znojem

Ako je nemoguće znoj s tijela ukloniti evaporacijom, sljedeće najbolje rješenje je da se s tijela ukloni pomoću

materijala koji ima sposobnost kapilarnog upijanja. Kapilarno upijanje je sposobnost transporta vlage unutar

nekog materijala, bez njenog stvarnog apsorbiranja – svojstvo koje se naziva i hidrofi lnošću. Ljudska je koža

hidrofobna, tj. ima malu ili nikakvu sposobnost da apsorbira vodu, što je razlog zbog kojega znoj koji nije ispario

ostaje u obliku tekućine na površini kože ili kaplje s nje. Ako je tekući znoj apsorbiralo npr. vrlo lagano i uz

tijelo pripijeno rublje s dobrim svojstvima odvođenja vlage, ona će se distribuirati po čitavoj površini tkanine,

pa će brzo ispariti. Ovo može djelovati vrlo rashlađujuće, ali transport te isparene vlage ne bi smio biti zakočen

vanjskim slojevima odjeće. Stoga je vrlo važno da oni imaju dobru permeabilnost za vodenu paru, kako bi vodenu

paru evaporiranu iz rublja što brže transportirali u okoliš.

Sigurnost osoblja pri incidentu

Kada pripadnik intervencijskog tima radi u uvjetima visokog naprezanja, može biti izložen potencijalno

smrtnoj opasnosti od toplinskog udara. Čak i zaštitna odjeća koja se smatra dišljivom, neće pomoći i dovoljno

smanjiti povećanje unutarnje tjelesne temperature. Sigurnost osoblja u takvim uvjetima ne može se osigurati

samo pomoću OZO, već se mora uspostaviti sustav upravljanja sigurnošću, koji će između ostalog uključivati

i sljedeće faktore:

osiguranje trajne dobre kondicije vatrogasca•

obuku u realističkim uvjetima prije nego što nastupi stvarni incident•

osiguranje da vatrogasac nije previše izložen pri incidentu•

NAPOMENA: Ovaj faktor uključuje planiranje rasporeda rad/odmor, specifi ciranje prihvatljivog

ukupnog trajanja izloženosti i druge mjere sigurnosti.

osiguranje da se odmah, čim vatrogasac napusti vruće područje incidenta, njegova odjeća otvori, što će•

omogućiti da se toplina zadržana u odjeći i drugim predmetima OZO rasprši, a da strujanje okolnog

zraka pomogne hlađenje tijela

osiguranje da je na raspolaganju obilata količina pogodnih tekućina za rehidriranje vatrogasaca•

osiguranje da su na licu mjesta sustavi koji će pomoći, a po potrebi i spasiti vatrogasca, koji bi se mogao naći•

u poteškoćama na nekom incidentu

osiguranje da je medicinska prva pomoć na raspolaganju u slučaju potrebe.•



2.6 UOČLJIVOST 2.6 UOČLJIVOST

Uvod

Viđenje nastaje kada oko detektira refl ektirano svjetlo s nekog objekta i kada vidni živac tu informaciju

prenese u mozak, gdje se ta poruka percipira i prepoznaje. Osoba može reagirati na neku situaciju tek nakon

što je došlo do prepoznavanja situacije. U situacijama gdje postoje potencijalni rizici zbog nedovoljne uočljivosti,

važno je da njihovo prepoznavanje nastupi na vrijeme, kako bi se poduzela primjerena reakcija. Kada ona nastupi,

objekt je uočen.

Uočljivo je nešto što ima veliki vizualni utjecaj, pa dovodi do trenutnog obraćanje pažnje na neki objekt.

Najuočljivije svojstvo je kontrast, budući da ljudsko prepoznavanje djeluje tako da objekte razlikuje od njihovog

okoliša. Ako se neki objekt ističe svojom bojom i svjetlinom, ljudsko će ga oko detektirati brzo i precizno. Pri

izazivanju pažnje, važna je i veličina objekta. Što je objekt veći, biti će lakše uočljiv, jer je naš vizualni sustav

stimuliran jasno određenim oblicima, posebno ako je vizualni oblik već otprije poznat. Gibanje je također

značajan faktor za uočljivost – čak i objekti s malim kontrastom mogu se zapaziti u odnosu na neku podlogu

ako se gibaju.

Tijekom dana, kada ima dovoljno svjetla, boja koja daje kontrast prema okolišu igra bitnu ulogu pri stva-

ranju uočljivosti. Međutim, kako se najveći dio informacija dobiva putem svjetla koje se refl ektira od okoline,

orijentacija tijekom noći bez svjetla, ili u uvjetima vrlo ograničenog svjetla, postaje vrlo težak problem. U tami

je ljudskome biću uskraćen najveći dio informacija koje normalno prima tijekom dana, tako da je glavni zadatak

pri povećanju uočljivosti noću, povećanje svjetloće.

Uočljivost i OZO

Na velikom broju radnih mjesta, svaka osoba koja nosi OZO trebala bi biti lako i brzo vidljiva u svako doba.

To je posebno važno pri radu u zonama gdje postoji vjerojatnost da radnika može udariti vozilo ako nije bio

uočen, npr. pri prometnim incidentima na cesti, u okolišu sa slabom vidljivošću, gdje će kolege željeti održati

kontakt, npr. u prostorima ispunjenim dimom tijekom požara i u situacijama gdje nositelj može biti povrijeđen

i nepokretan, a kolege ga pokušavaju spasiti, pa je mogućnost brzog pronalaženja značajna prednost.

Uočljivost osoba obično se postiže korištenjem posebnih vrsta materijala, bilo kao glavnih materijala od kojih

je odjeća izrađena, bilo korištenjem traka ili dijelova pričvršćenih na predmete OZO. U oba slučaja, razmatranje

dizajnera mora obuhvatiti razmještaj materijala koji će pružiti uočljivost, budući da ti materijali moraju pomoći

pri prepoznavanju oblika osobe kao ljudskog bića.

Daljnja razmatranja moraju uključiti i rizike pri radu tijekom dana ili u tami, te uzeti u obzir da se ljudi

gibaju dok rade, da se saginju ili čuče, a da u svakom trenutku oni moraju ostati uočljivi. Da bi se osigurao

potreban kontrast, površina uočljivog materijala na nekoj OZO mora biti dovoljne veličine i svjetloće, kako bi se

mogla uspješno takmičiti s pozadinom bilo koje boje ili tamnim okolišem, koji mogu biti djelomice osvijetljeni

od drugih izvora svjetla. Drugim riječima, materijal velike uočljivosti treba primijeniti tako da izazove pažnju

ljudskoga oka.

Postoji veći broj različitih vrsta materijala velike uočljivosti:

Retrorefl ektivni materijal - to je materijal koji upadno svjetlo refl ektira natrag prema izvoru svjetla.•

Ovo svojstvo materijala postiže se specijalnim tehnologijama, kojima se proizvode površine posebnih

oblika, kao što su npr. nizovi mikrokuglica ili mikroprizmi. Retrorefl ektivni materijali koje osvijetli

izvor svjetla, npr. farovi automobila, stvaraju kontrast, svjetloću i prepoznatljivi oblik. Optimalnim

razmještajem retrorefl ektivnih materijala osigurava se raspoznavanje osoba kao ljudskih bića u vizualno

kompleksnim okolišima. Na ovaj materijal mogu negativno utjecati prljanje i pranje. Pritom se sićušne



čestice prljavštine i drugih tvari sakupljaju na retrorefl ektivnom materijalu i blokiraju njegove osobine

refl eksije.

Fluorescentni materijal daje svjetlo koje nastaje zbog međudjelovanja svjetlosti i tvari, tj. međudjelovanjem •

sunčeve ili mjesečeve svjetlosti s atmosferom, oblacima, vodom ili prašinom i drugim česticama.

Flurescenciju izazivaju posebni pigmenti boja, koji ultravioletno svjetlo pretvaraju u vidljivo svjetlo

natprosječne svjetloće. Ovo je važno tijekom dana, budući da u ruralnom i urbanom okolišu dominiraju

boje kao što su siva, smeđa, zelena i plava. Fluorescentne boje, napose fl uorescentna žuta, narančasta i

crvena rijetke su u oba spomenuta okoliša, pa daju povećani kontrast i svjetloću u usporedbi s ostalim

bojama jer se one ne nalaze na uobičajenim pozadinama.

Fosforescentni materijal je materijal koji ima sposobnost apsorpcije izvjesnih zraka kao što su npr. ultravioletne,•

i otpuštanja te energije polako i kontinuirano u vidu žarećeg svjetla, još neko vrijeme nakon što je takav

materijal prestao biti izložen tim zrakama. Drugim riječima, ovaj materijal oslobađa svjetlo koje je

„pohranio“, čak i u uvjetima gdje nema svjetlosti koja bi se mogla refl ektirati.

Materijali velike uočljivosti na OZO

Materijal velike uočljivosti treba koristiti za stvaranje kontrasta u odnosu na pozadinu. To je važno za dnevnu,

a napose za noćnu uočljivost. Viša uočljivost postiže se ne samo povećavanjem količine materijala, nego isto

tako razmještanjem refl ektivnog materijala i horizontalno i vertikalno.

Za OZO koja štiti od topline i plamena, vanjski materijal bilo kojeg predmeta OZO trebao bi biti nezapaljiv,

a nijedan materijal ili drugi element pričvršćen na neki predmet OZO ne bi smio biti zapaljiv niti smanjiti

zaštitne performance takve OZO.



2.7 OPASNOSTI OD ELEKTRIČNE STRUJE I ZAŠTITNA RADNA ODJEĆA 2.7 OPASNOSTI OD ELEKTRIČNE STRUJE I ZAŠTITNA RADNA ODJEĆA

Statički elektricitet

Kad je na površini nekog izoliranog tijela ili tijela koje je loš vodič prisutan elektricitet koji je „uhvaćen“

odnosno kojem je onemogućeno odvođenje, tada se on naziva statičkim elektricitetom. Statički elektricitet

može se pojaviti kao rezultat gibanja koje uključuje razdvajanje ili raskidanje površina u kontaktu, obično od

različitih tvari, od kojih jedna mora biti loš vodič elektriciteta. Postojeći statički naboj može se ukloniti ili mu

treba omogućiti da se sam rasprši.

Statički elektricitet na OZO, napose na odjeći, može uzrokovati da takva odjeća bude neudobna za nošenje,

a u eksplozivnim atmosferama može biti potencijalno opasan. Radna zaštitna odjeća koja se nosi u zonama

gdje postoji vjerojatnost nagomilavanja statičkih naboja, trebala bi cijela imati antistatička svojstva, uključujući

i šavove. Takva zaštita može se ostvariti pomoću tkanina koje sadrže vodljiva metalna vlakna na površini, in-

tegrirana u tkaninu od koje je odjeća izrađena. Modernija antistatička zaštita postiže se vlaknima s vodljivom

jezgrom, obično izrađenim od poliestera ili poliamida s vodljivom jezgrom od ugljika ili metala. Korištenjem

ovih vlakana, tkanina stječe sposobnost apsorpcije električnog naboja mehanizmom nazvanim indukcija, te

transporta naboja u atmosferu.

Iako tkanine i odjevni predmeti koji sadrže antistatička vlakna mogu značajno smanjiti statički elektricitet

koji nastaje trljanjem tkanine o tkaninu te nadalje smanjiti doprinos odjeće nakupljanju statičkog naboja u tijelu,

oni ne eliminiraju naboje tijela. Energija pohranjena u tijelu predstavlja mnogo veću opasnost nego nakupljanje

statičkog naboja u odjeći, budući da je tijelo izgrađeno gotovo isključivo od vode i elektrolita, pa može pohraniti

i do 40 mJ energije. Ostali faktori, kao što je vlažnost okoliša, mogu također imati utjecaj na razinu rizika.

Statički elektricitet koji utječe na udobnost

Sva tekstilna vlakna stvaraju statički elektricitet. Statički elektricitet u odjeći uzrokuje sklonost tkanina da

se lijepe za tijelo i povećava brzinu prljanja zbog električnog privlačenja čestica prljavštine. Tijekom nošenja

odjevnih predmeta u kojima se nakupio statički naboj, mogu se osjetiti iskre i manji udari koji nastaju u trenutku

uspostavljanja kontakta s nekim drugim objektom koji vodi elektricitet. Ova pojava nakupljanja i pražnjenja

naboja češće se događa ako je atmosfera suha.

Statička zaštita u eksplozivnoj atmosferi

Samo nakupljanje električnog naboja ne mora predstavljati potencijalnu opasnost od požara ili eksplozije

jer moraju biti prisutni određeni uvjeti da bi statički elektricitet postao izvor paljenja. Prva linija obrane od

pražnjenja statičkog naboja u eksplozivnom okolišu je spajanje tijela sa zemljom. Na taj način elektroni mogu teći

iz ili u tijelo i odjeću kako se naboj generira, bez stvaranja bilo kakve štete. Najučinkovitiji postupak uzemljenja

je odvesti statički naboj iz tijela nošenjem narukvice koja je spojena s uzemljenjem. Dodatnu zaštitu trebalo bi

predvidjeti tako da se nosi vodljiva – antistatička obuća, čime će se minimizirati akumuliranje elektrostatičkog

naboja i omogućiti njegova disipacija. Ipak, čak ni nošenje antistatičke obuće ne jamči adekvatnu zaštitu od

električnog udara, ako je primjerice potplat obuće kontaminiran, ili ako se između stopala nositelja i tabanice

osim običnih čarapa uloži bilo kakva unutarnja izolacija.

Antistatičku zaštitu osoblja treba proučiti zasebno za svaku visokorizičnu zonu u koju se ulazi jer se uvjeti

mogu mijenjati od lokacije do lokacije. Električne osobine sve OZO koja će se koristiti u takvim rizičnim

zonama treba provjeravati u redovitim vremenskim intervalima.

Električni luk

Električni se luk pojavljuje prilikom atmosferskog sijevanja i na teškoj električnoj opremi, rasklopnim

postrojenjima i transformatorima i normalno generira mnogo više razine energije nego požarni buktaj, ali kroz

mnogo kraće vrijeme. Intenzivno oslobađanje toplinske energije u električnom luku može generirati temperature



od oko 13.0000C, više nego dvostruke u odnosu na temperaturu površine Sunca. Osoba koja se nalazi u blizini

ovakvoga incidenta izložena je veoma visokom riziku zadobivanja teških tjelesnih opeklina drugog i trećeg

stupnja. Električni luk proizvodi električni udar, silu i veliku količinu toplinske energije, od čega je vjerojatno čak

90% energija zračenja. Za usporedbu, „normalni“ toplinski učinak je mješavina od približno 50% konvekcijske

i 50% radijacijske energije. To znači da pri nastupu električnog luka mogu nastati ozbiljna oštećenja i opekline

kože, iako ne dođe do pojave plamena.

Usporedba nekih karakteristika događaja s električnim lukom i potencijalno opasnog incidenta koji uključuje

plamen pokazuje sljedećeE:

Element izlaganja Električni luk Plamen

Vrijeme izlaganja u sekundama 0,01 do > 1 1 do 15

Ukupna energija incidenta u cal/cm2 1 do > 100 1 do 30

Omjer energija radijacijska/konvekcijska 90/10 50/50

Rizici pri nastupu električnog luka za ljude su:

elektrokucija• 9 – u električnom luku, to će obično rezultirati smrću

zapaljenje ili taljenje odjeće – izlaganje električnom luku ili plamenu prouzročenom električnim lukom može•

brzo prijeći granicu tolerancije ljudske kože i dovesti do opeklina drugog i trećeg stupnja koje su

potencijalno fatalne

udarno djelovanje – naglo oslobađanje energije koje generira udarne valove i izbacuje krhotine materijala,•

po intenzitetu slično eksploziji.

Mjere koje se mogu poduzeti radi smanjenja rizika povređivanja i smrti pri nastupu električnog luka vezane

su uz poboljšanje radnih postupaka i izbjegavanje rada pod naponom. OZO nikada ne može zamijeniti sigurne

radne postupke.

OZO za zaštitu od električnog luka

Prema procjeni rizika za neku organizacije, izdavanje ispravne vrste OZO povećat će šansu preživljavanja

za osobu koja je izložena nastupu električnog luka i žrtvi pribaviti dodatno vrijeme za bijeg. Višeslojna odjeća

otporna na toplinu i plamen vjerojatno će pružiti najbolju zaštitu jer je u njoj zahvaćeno više zraka nego u

jednoslojnoj odjeći. Alternativno će biti potrebno nositi nekoliko odjevnih predmeta jedan preko drugoga, s

time da su svi izrađeni od materijala otpornih na toplinu i plamen.

Odjeća koja štiti pri nastupu električnog luka:

mora imati trajnu otpornost na plamen•

ne smije se taliti niti zapaliti pa nastaviti gorjeti•

mora biti otporna na toplinsko rastvaranje tijekom izlaganja električnom luku •

mora izolirati nositelja od topline.•

Obična svakodnevna odjeća uobičajeno se izrađuje od pamuka, viskoze, vune, poliestera, akrila, najlona itd.

Takvu odjeću ne bi trebalo koristiti kada postoji rizik izlaganja električnom luku, jer se ove tkanine mogu zapaliti

i nastaviti gorjeti ili se rastaliti na tijelu. Time mogu povećati opseg i ozbiljnost opeklina i drugih povreda

nositelja, jer imaju i nedostatnu mehaničku čvrstoću da se odupru udarnom valu.

9Usmrćivanje električnom strujom – Prim. prev.



2.8 RUKAVICE ZA ZAŠTITU OD TOPLINE I PLAMENA 2.8 RUKAVICE ZA ZAŠTITU OD TOPLINE I PLAMENA

Dizajn zaštitnih rukavica

Zaštitne rukavice, kao i sve predmete OZO, trebalo bi dizajnirati i izraditi tako, da u predvidivim uvjetima

uporabe za koje su namijenjene, korisnik može normalno obavljati svoju aktivnost povezanu s opasnošću i

pritom uživati odgovarajuću zaštitu na najvišoj mogućoj razini. Neke od osobina koje bi trebale imati sve zaštitne

rukavice uključuju sljedeće:

Materijali od kojih će se rukavice napraviti trebali bi biti neškodljivi, tj. trebali bi pružiti zaštitu bez štete za •

korisnika. To znači da materijal rukavica, produkti degradacije, sadržane tvari, šavovi i rubovi, a napose oni

dijelovi rukavica koji su u izravnom kontaktu sa šakama korisnika, ne bi smjeli naškoditi zdravlju i higijeni

korisnika.

pH vrijednost rukavica trebala bi biti što je moguće bliže neutralnoj, a pažnju bi trebalo obratiti i na sadržaj •

kroma u korištenom materijalu, ako je to relevantno.

Kada konstrukcija rukavica uključuje šavove, materijal i čvrstoća tih šavova moraju biti takvi, da ukupne •

performance rukavica nisu signifi kantno umanjene.

Rukavice za zaštitu od topline i plamena mogu biti opremljene sigurnosnim orukvicama (manšetama), izra-

đenim od pletenih materijala otpornih na plamen. Njihova je namjena da zatvore otvor oko zapešća nositelja,

te time onemoguće ulazak raznim česticama u rukavice kroz orukvice. Kod produženih rukavica zaštita se

može protegnuti uz podlakticu, ponekad sve do lakta. Pogodan dizajn trebao bi se bazirati na vrsti zaštite koja

je potrebna.

Svojstva zaštitnih rukavica

Neka od zaštitnih svojstava s obzirom na koje se mogu izabirati rukavice za zaštitu od topline i plamena, a

u skladu s procjenom rizika uključuju:

mehaničku zaštitu, tj. otpornost na prerez, probijanje, abraziju i protrgavanje•

otpornost na toplinsku degradaciju•

otpornost na izlaganje kontaktnoj toplini, plamenu, radijacijskoj toplini i, ako je primjenjivo•

otpornost na malo i veliko prskanje rastaljenim metalom.•

Ovisno o vrsti rizika kojoj će intervencijsko osoblje vjerojatno biti izloženo, potrebno je razmotriti zaštitu od

prodora vode i/ili kemikalija, pa u ovisnosti o procijenjenom riziku može biti preporučljivo dodati u rukavice

i prepreku za vlagu. Ako je zaštita od kemijskih rizika identifi cirana kao zahtjev, može biti potrebno proučiti

mogućnosti za kemijsku reakciju između kemikalija kojima nositelj može biti izložen i sastavnih dijelova rukavica,

uključujući i predloženu prepreku za vlagu.

Ne smije se zaboraviti da su u najvećem broju slučajeva kemijska zaštitna svojstva sve OZO koja će vjerojatno

biti izložena toplini i plamenu, uključujući i rukavice, namijenjena samo za slučajno ograničeno izlaganje. Ako

je prisutan rizik da bi izlaganje moglo biti veće od samo slučajnog ograničenog izlaganja, ozbiljna pažnja mora

se usmjeriti prema mogućnosti korištenja pogodne kemijske zaštitne OZO dizajnirane specijalno za takvu

svrhu.

NAPOMENA: Ako je bilo koja OZO bila izložena, ili se sumnja da je mogla biti izložena kemijskim/

biološkim agensima, uvijek se prije njezine ponovne uporabe ili pohranjivanja mora provesti postupak dekonta-

minacije/dezinfekcije. U nekim slučajevima dekontaminacija/ dezinfekcija možda neće biti prihvatljiva, nego će

opravdanije biti izvršiti zamjenu OZO, pa je tada potrebno osigurati sigurno odlaganje kontaminirane OZO.



Funkcije rukavica

Jasno je da su zaštitna svojstva rukavica koje štite od topline i plamena važna, ali je potrebno da proizvođač

postigne ravnotežu s drugim funkcijama rukavica. Ta se ravnoteža mora uskladiti s kupcem, na temelju njegove

procjene rizika, s ciljem da se radniku omogući obavljanje njegovih zadataka dok nosi takve rukavice. Najvažnije

od tih drugih funkcija su:

Okretnost• 10, što predstavlja sposobnost nositelja da manipulira objektima i da svojim šakama upravlja na željeni

način. Rukavica bi trebala dozvoliti najveći mogući stupanj okretnosti, ali istovremeno pružiti traženu(e)

razinu(e) zaštite. Na okretnost rukavica utječu faktori kao što su:

• dobro pristajanje

• debljina materijala rukavice

• elastičnost rukavice

• deformabilnost rukavice

• način na koji joj funkciju mogu narušiti pretjerano kruti ili debeli materijali, potrebni radi fi zičke i drugih

vrsta zaštite.

Osjetljivost• 11, što predstavlja sposobnost nositelja rukavice da objekte osjeti dodirom. Na osjetljivost rukavica

utječu faktori kao što su:

• debljina rukavice

• prisustvo podstava u rukavicama

• karakteristike površine rukavica

• osobine eventualnih prevlaka na materijalu rukavica.

Zahvat• 12, što predstavlja sposobnost nositelja rukavice da primijeni pritisak na objekt koji drži. Dobar zahvat

rukavice omogućava nositelju da teške objekte drži na različite načine u različitim smjerovima. Na zahvat

rukavica utječu faktori kao što su:

• vrsta tretmana na površini rukavice

• vrsta objekta kojeg se drži

• prisutnost vlage ili drugih tvari.

10 dexterity, engl. – Prim. prev.11 tactility, engl. – Prim. prev.12 grip, engl. – Prim. prev.



2.9 TOPLINSKI STRES 2.9 TOPLINSKI STRES

Mehanizam termoregulacije ljudskoga tijela

Ljudska bića imaju složen mehanizam termoregulacije koji temperaturu u dubini tijela, poznatu kao unutarnja

temperatura tijela13, održava unutar vrlo uskog raspona oko „normalne“ vrijednosti od približno 370C. Odstupanja

od oko 10C od ove normalne vrijednosti uobičajena su u svakodnevnom životu. Odstupanja prema gore od oko

20C smanjuju i fi zičke i mentalne sposobnosti čovjeka, a često se susreću tijekom ekstremnih aktivnosti i pri

bolestima. Općenito govoreći, odstupanja prema gore od 30C do 40C ili više su rjeđa pod normalnim okolnostima

i obično traže medicinsku intervenciju, kako bi se spriječila nepovratna oštećenja i smrt. Bez obzira na to, nije

neobično da se unutarnja temperatura tijela osoba uključenih u vrlo iscrpljujuće aktivnosti, npr. gašenje požara,

redovno podiže čak u područje od 400C do 420C. Ove razine temperatura izjednačuju se s onima kod nekih

atleta, kao što su npr. unutarnje temperature tijela trkača maratona koji se takmiče u natjecateljskom žaru.

U uvjetima visokog toplinskog stresa ili visokog radnog opterećenja, najvažniji mehanizam kojim tijelo može

odavati toplinu je izlučivanje znoja, kojem se omogućava da evaporira dok je u kontaktu s tijelom. Znoj koji ne

evaporira, ne pridonosi odvođenju topline.

Izlaganje toplini

Neki od glavnih poremećaja koji nastaju prilikom izlaganja toplini mogu se klasifi cirati u kategorije prema

povećanoj žestini i povišenju unutarnje temperature tijela. Ako se dozvoli da napreduje bez tretmana, poremećaj

zvan toplinski stres postaje sve izraženiji i prelazi u višu kategoriju. U kategorije, prema uzlaznom redu, uključeni

su:

toplinski edem• koji može uzrokovati prolazno naticanje gležnjeva tijekom aklimatizacije na toplinu;

toplinski grčevi• koji mogu uzrokovati bolne mišićne spazme u prisutnosti manjka soli;

toplinski osip,• blagi površinski osip na koži, povezan s prekomjernim znojenjem, koji najčešće nastaje na

pokrivenim površinama kože;

toplinska hiperventilacija• koja može nastati kao rezultat abnormalno dubokog ili brzog disanja na toplini,

naročito tamo gdje se nosi oprema za respiratornu zaštitu;

toplinska nesvijest• , kratkotrajni gubitak svijesti, nastao kao rezultat smanjene efektivne količine krvi u cir-

kulaciji;

toplinska iscrpljenost• koja je rezultat kombinacije toplinskog i kardiovaskularnog naprezanja i dovodi u stanje

uzrujanosti, umora i posrtanja, sa slabom kontrolom i koordinacijom, brzim i ponekad slabim pulsom, te

plitkim, ubrzanim disanjem. Dehidracija ili, rjeđe, manjak soli, mogu pridonijeti nastupu toplinske iscrplje-

nosti koja može dalje stvoriti preduvjete za nastanak toplinske hiperpireksije ili drugih nezgoda;

toplinska hiperpireksija (toplinski udar)• , potencijalno fatalno stanje koje nastaje kad se unutarnja temperatura

tijela podigne na preko 400C. Njezin nastup može biti iznenadan, indiciran kolapsom osobe, koja će često,

ali ne nužno, imati užarenu, crvenu i suhu kožu. Razina svijesti će vjerojatno biti snižena, a puls će biti brz i

slab. Ovakvo stanje rezultat je otkazivanja mehanizma tjelesne termoregulacije koji ne može odgovoriti na

potrebe za hlađenjem tijela. Ako se takav pojedinac ne ukloni iz pretoplog okoliša i aktivno ne hladi, može

doći do oštećenja mozga ili smrti zbog prekomjerne temperature tkiva.

Ljudsko se tijelo može donekle prilagoditi redovitim izlaganjem toplini. Ova fi ziološka adaptacija naziva se

aklimatizacija i, nakon nekog perioda aklimatizacije, ista će aktivnost proizvesti manje kardiovaskularne potrebe.

Takva će se osoba znojiti efi kasnije i evaporativno će se hlađenje poboljšati, pa će joj biti lakše održati normalnu

tjelesnu temperaturu. Razumljivo je da je bolje unaprijed pripremiti osobe za koje je vjerojatno da će biti izložene

toplinskom stresu na takve uvjete, pa učinci neće biti pretjerano teški kada se to doista i dogodi. Dobra kondicija

osoba koje su redovito izložene tako velikim porastima unutarnje temperature tijela vrlo je važan faktor pri

upravljanju toplinskim stresom. Fizički trening i aklimatizacija na toplinu mogu korisno utjecati i na disipaciju

13 core body temperature, engl., kod nas je uobičajeni naziv rektalna temperatura - Prim. prev.



topline i/ili na sposobnost pohranjivanja topline. Rezultat će biti bolja tjelesna prilagodba, povećana osjetljivost

s boljim efektom znojenja, prikladnija distribucija krvnog optoka, smanjeno naprezanje srca, niži krvni tlak i

smanjena brzina nastupa osjećaja iscrpljenosti.

Toplinski stres – individualne razlike

Toplinski stres manifestira se na različite načine i njegovi će se učinci vjerojatno razlikovati od osobe do

osobe i od incidenta do incidenta na osnovi faktora kao što su:

fi zički faktori: dob, spol, težina, građa tijela i tjelesna kondicija; sastav tijela – mast, mišići, količina krvi itd.; •

biološki ritmovi, npr. doba u danu, menstrualni ciklus; nedostatak sna, tolerancija na toplinu itd.;

medicinski faktori: sklonost napadima koji dovode do gubitka svijesti, grčevima ili nesvjesticama; mentalna •

bolest; dijabetes i općenito zdravstveno stanje; bolesti srca ili krvnih žila, uključivši visoki krvni tlak; bolesti

pluća, npr. astma; kožne bolesti itd.;

ljudski faktori: uzimanje lijekova, bilo na recept ili bez njega; frekvencija, vrsta i razina vježbanja (ako postoji); •

konzumacija alkohola; pušenje.

Toplinski stres i OZO

Jedna od funkcija ljudskoga tijela je da se znoji, kako bi se unutarnja temperatura tijela održala na normalnoj

razini. OZO ne bi smjela pridonositi riziku, a još manje sama po sebi izazivati rizik. Ipak, svaka OZO koja se

nosi, naročito zaštitna odjeća, ograničit će sposobnost evaporacije izlučenog znoja. Najveća toplinska posljedica

nošenja OZO, napose nošenja zaštitne odjeće, je da takva odjeća neizostavno sprječava odavanje metaboličke

topline od tijela nositelja prirodnim procesom evaporacije znoja. Što je odjeća koja se nosi deblja i teža, to će veća

biti ograničenja nametnuta prirodnom sustave hlađenja tijela. Porastom unutarnje temperature tijela, izlučivat

će se sve više znoja. Znoj koji ne može prirodno ispariti, zaostati će unutar odjeće, pa će njezina unutrašnjost

biti sve vlažnija.

Nerealno je očekivati da se problemi toplinskog stresa mogu smanjiti ili eliminirati isključivo dizajnom,

težinom, dišljivošću i/ili vrstom OZO koja se koristi. OZO je samo jedan u nizu faktora koji se moraju uzeti u

obzir pri pronalaženju načina za smanjivanje potencijalnih povreda ili smrti od toplinskog stresa.

Toplinski stres i vatrogasci

Zbog prirode aktivnosti vatrogasaca i vjerojatnosti redovitog izlaganja ekstremnim fi zičkim i mentalnim

naporima koji će povećati unutarnju temperaturu tijela i količinu znoja iznad normalne, toplinski stres mora se

promatrati kao trajan, ali i neizbježan rizik za zdravlje vatrogasaca, pa se moraju poduzeti koraci za smanjenje

rizika izlaganja istome. Malo je vjerojatno da bi se ovaj rizik mogao u cijelosti otkloniti.

Proces donošenja odluke bitan je za sigurnost, naročito u situacijama kojima su vatrogasci redovito izloženi,

poput onih koje mogu opasno ugroziti život. Kao što je gore spomenuto, već vrlo mala povećanja unutarnje

temperature tijela vode prema nastupu toplinskog stresa. S gledišta vatrogasca, možda je najozbiljniji aspekt

ovoga stresa degradacija sposobnosti donošenja odluka i vremena reakcije. Rezultat toga mogu biti povreda ili

smrt vatrogasca ili drugih osoba i/ili prekomjerne razine šteta na imovini ili okolišu.

Općenito gledajući, oblik toplinskog stresa koji većina vatrogasaca iskusi je toplinska iscrpljenost zbog

angažiranja i ponovljenog angažiranja u vatrogasnim i spašavačkim operacijama, sve dok se incident ne završi.

Istraživanja pokazuju da je maksimalno vrijeme koje bi osoba u dobroj kondiciji trebala provesti u uvjetima

intenzivnog napora negdje oko 20 minuta. Razlog leži u tome što normalna osoba u različite probavne organe

apsorbira kroz stanice oko 1 litru tekućine na sat. Tijelo se može istrenirati tako da postane sposobno apsorbirati

više od toga, pa neki atletičari, kao što su npr. trkači maratona, treniraju specifi čno s ovim ciljem. Osoba koja

radi u vrlo aktivnom okolišu, proizvest će najmanje 2 litre znoja tijekom 20 do 30 minuta, od čega u isto vrijeme

može nadoknaditi svega oko 0,5 litre. Ako takva osoba pije više, to će se brzo pretvoriti u urin i bit će izgubljeno

za organizam. Stoga osoba izložena takvom okolišu može iskusiti probleme s dehidracijom, što može ugroziti

njezinu učinkovitost, osim ako se napravi odmor u trajanju od najmanje 60 do 90 minuta, kako bi se organizmu

omogućilo da apsorbira tekućinu koja je prethodno bila izgubljena.



U situacijama gašenja požara i spašavanja, dobru mjeru za moguću duljinu izlaganja daje dišni aparat s

nominalnim vremenom uporabe od 30 minuta. Ako neka osoba obavlja težak rad, ona će sav zrak iz jednog od

ovakvih aparata potrošiti za 12 do 15 minuta, u vremenu nakon kojeg bi je i onako trebalo povući. U situacijama

kad se ne radi o hitnoj intervenciji, takvu osobu zbog sigurnosnih razloga ne bi trebalo ponovno angažirati, sve dok

se njena unutarnja temperatura tijela nije dovoljno smanjila. Ipak, ovo pravilo se često ne primjenjuje tamo gdje

su vatrogasci u pitanju, budući da ih, zbog prirode njihovoga rada, u mnogim prilikama treba ponovno angažirati,

unatoč tome što su jednom već odradili posao. To je jedan od vrlo važnih razloga zbog kojih je praćenje zdravlja

vatrogasaca tako važno, kao što je važno da vatrogasci piju dovoljno tekućine prije, tijekom i nakon incidenta.

U cilju hlađenja tijela znoj mora evaporirati što je moguće slobodnije, pa će vrijeme potrebno za snižavanje

unutarnje temperature na normalu ovisiti o brzini evaporacije. Pri incidentima s produženim trajanjem, trebalo

bi osigurati zaštićenu zonu za odmaranje, gdje se vatrogasci mogu odmoriti i ohladiti nakon perioda s visokom

razinom fi zičke aktivnosti. Tamo gdje je organizirana ovakva zaštićena zona za odmaranje, vatrogasci bi trebali

ukloniti sa sebe zaštitnu odjeću i svući se sve do donjega rublje, kako bi ubrzali brzinu evaporacije.

Toplinski stres i OZO za vatrogasce

Velika većina zaštitne odjeće za vatrogasce specijalno je dizajnirana tako da se smanji prijelaz topline s mjesta

incidenta prema tijelu. Općenito gledano, smanjenje debljine odjeće koja se nosi smanjuje i količinu zadržane

metaboličke topline, ali istodobno smanjuje i stvarnu razinu zaštite, a povećava razinu rizika pri izlaganju

opasnosti. Pravu ravnotežu između razina udobnosti i zaštite može biti teško postići, budući da se u obzir moraju

uzeti mnogobrojni faktori. Npr., pri temperaturama koje se susreću u mnogim zemljama u različita godišnja

doba, izlaganje hladnoći jedan je od rizika na koje se mora odgovoriti, pa odabiranje OZO koja pruža visoku

razinu toplinske izolacije osigurava da će vatrogascima biti ugodno toplo. No pri visokim razinama fi zičkog

rada, ovakva vrsta OZO rezultirat će bržim povišenjem unutarnje temperature tijela s posljedičnim rizikom

toplinskog stresa.

Konačni izbor zaštitne odjeće za vatrogasce mora činiti kompromis između razine zadržavanja metaboličke

topline i potrebne zaštite. Vatrogasac mora uvijek biti odgovarajuće zaštićen od rizika s kojima će se sresti. Stoga

je potrebno sačiniti detaljnu procjenu rizika prije nego što se napravi konačni izbor zaštitne odjeće, a u njoj

toplinski stres mora biti jedan od rizika koji su uzeti u obzir. Taj izbor mora neizostavno biti povezan s taktikom

koja se koristi pri rješavanju nekog incidenta, ali isto tako i s provođenjem striktnog sustava zapovijedanja i

kontrole, ne samo tijekom incidenta, nego i tijekom svih ostalih aktivnosti vatrogasca.

Rješavanje problema toplinskog stresa nije povezano samo s uravnoteženjem zaštitnih sposobnosti OZO

s potencijalnim izlaganjima opasnostima i njihovim trajanjem. Ono je isto tako usko povezano s fi zičkim i

aerobnim sposobnostima i kondicijom, iskustvom, uvježbanošću, mentalnim stavovima vatrogasca itd. U pitanju

je prvenstveno operativni problem, koji se mora riješiti kroz procjenu rizika i radnih postupaka, u što mora biti

uključena tekuća obuka, dobra fi zička kondicija, aklimatizacija na toplinu i medicinski pregledi. Sve to zajedno

mora osigurati da su fi zičko i mentalno stanje svakog vatrogasca takvi, da je on trajno u stanju nositi se s

okolnostima koje bi za većinu ostale populacije predstavljale neprihvatljivo ekstremne uvjete rada. Vatrogascima

koji zbog svojeg fi zičkog i/ili mentalnog stanja u vrijeme nekoga incidenta nisu u stanju izdržati neizbježne

učinke toplinskog stresa ne smije biti dozvoljeno da budu uključeni u događaje koji bi mogli postati stresni.

Tretman toplinskog stresa

Osnovni je tretman toplinskih poremećaja, osim ako se radi o jednostavnoj klonulosti, smanjiti tjelesnu

temperaturu. Ako se tijekom produženih perioda izlaganja toplini gubici tekućine izazvani znojenjem nadoknade

velikim količinama vode, moguće je da se snizi koncentracija natrija u krvi. Stoga uporaba samo rashladnog sredstva

za smanjenje toplinskog stresa ne mora nužno biti dobro rješenje. Naime prilikom primjene rashladnog sredstva

periferne krvne žile u koži mogu se kontrahirati, što će obično dovesti do povišenja tjelesne temperature.

Na poprištu svakog incidenta u kojem se može očekivati pojava toplinskog stresa, trebalo bi na raspolaganju

imati odgovarajući medicinski nadzor i pomoć. Značaj ove činjenice uvijek vrijedi ponovno naglašavati.



2.10 TESTIRANJE NA „LUTKI“ 2.10 TESTIRANJE NA „LUTKI“

„Lutka“ je tehnički termin za anatomski oblikovani model čovjeka pomoću kojeg se mogu simulirati i/ili

izmjeriti izvjesne čovjekove funkcije. U svijetu postoji veći broj testnih kuća koje imaju lutke za testiranje OZO

koja štiti od topline i plamena, uz pomoć kojih se testiraju efekti nošenja različitih vrsta odjeće i drugih predmeta

OZO na ljudskome tijelu.

Neke od najpoznatijih su Du Pontov Th ermo-ManR, testne lutke veličine čovjeka opremljene instrumentima,

koje se nalaze u SAD i u Švicarskoj. Th ermo-ManR je namijenjen za procjenu vatrootpornih osobina različitih

tkanina i odjeće, pod realističnim uvjetima potpunog obuhvata plamenom. On sadrži više od 120 toplinskih sen-

zora na reprezentativnim mjestima tijela, koji kontinuirano uzrokuju temperaturu i informacije šalju u specijalni

kompjuter, dok je istodobno Th ermo-ManR, odjeven u zaštitnu odjeću, izložen kontroliranom požarnom buktaju

propana. Nakon izlaganja plamenu, kompjuter crta „mapu“ s količinama topline koje su primile različite zone

površine tijela, na temelju čega je moguće procijeniti koji bi dijelovi ljudskoga tijela pretrpjeli opekline drugog

i trećeg stupnja u takvom požarnom buktaju, kada bi se bila nosila upravo ta vrsta odjevnog kompleta.

RALPH je naziv lutke koja se koristi za izvođenje sličnih testova u BTTG (British Textile Technology

Group), Engleska. Nedavno je BTTG u uporabu uveo „sestrinsku“ lutku RALPH-u, koja ima ženski oblik, a

naziva se SOPHIE, dok je originalna lutka RALPH obnovljena. Novi RALPH i SOPHIE konstruirani su tako

da mogu procijeniti učinkovitost čitavog kompleta OZO, u smislu pružanja odgovarajuće razine zaštite za cijelo

tijelo vatrogasca pod uvjetima obuhvata plamenom. Da bi se to postiglo, ove lutke imaju veću koncentraciju

senzora na prijelaznim površinama među različitim predmetima OZO, kao što su zapešća, glava i pojas, a na

njima će biti moguće procjenjivati i dišne aparate.

HENRY je lutka veličine čovjeka, koja se nalazi u EMPA, St. Gallen, Švicarska, koja se, isto kao Th ermo-

ManR, RALPH i SOPHIE, koristi za procjenu odjeće za zaštitu od topline i plamena. HENRY ima dodatnu

prednost, jer je moguće u testove uključiti rukavice i obuću, iako je procjena njihove zaštitne učinkovitosti

ograničena. Ako se iz područja HENRY-jeve glave uklone 2 senzora i zamijene pipetama, moguće je analizirati

izgarne plinove u zoni lica.

Kompjuteri na koje su lutke kao što su Th ermo-ManR, RALPH, SOPHIE i HENRY priključeni, predviđaju

gdje se mogu očekivati opekline vatrogasca koji je izložen plamenu. Njima se mogu izmjeriti zaštitne perfor-

mance različitih odjevnih predmeta i sustava odjeće pod realističkim uvjetima požarnog buktaja tako da se ove

performance mogu dovesti u vezu s faktorima kao što su konstrukcija odjeće, težina tkanine, vrsta materijala,

kroj i pristajanje odjeće, te utjecaj vanjske i unutarnje odjeće. Informacije prikupljene ovim načinom testiranja

mogu se iskoristiti za analizu osobina odjevnih predmeta pri izlaganju plamenu, u odnosu na dizajn i pristajanje

odjeće, ponašanje pri skupljanju, kvalitetu šavova, požarno ponašanje komponenti kao što su sustav zatvaranja,

retrorefl ektivne trake itd.

Svrha ovakvog testiranja na lutki nije da se utvrdi standardni dizajn nekog odjevnog predmeta za koji se pred-

viđa da će spriječiti nastajanje opeklina. Jedna od najkorisnijih funkcija je omogućiti da se napravi komparacija

tako da se odjevni predmet „A“ može direktno usporediti s odjevnim predmetom „B“, pod identičnim uvjetima.

Usporedbe se mogu raditi za različite vrste dizajna odjeće, konstrukcije, fi niša itd., kako bi se poboljšala razina

zaštite i istakla područja slabosti u dizajnu i sastavu odjeće. Ostali faktori koji mogu varirati od proizvođača do

proizvođača su npr. duljina nogavica i rukava, visina ovratnika, duljina jakne itd. Test plamenog obuhvata na

lutki dat će vrijedne informacije o posljedicama takvih razlika, te pokazati kakve rezultate daju različite vrste i

mješavine materijala korištenih u nekom odjevnom predmetu.

Lutke ovih testnih naprava izrađene su sa sličnim mjerama i sličnih su oblika, pa stoga nije pri njihovu

korištenju moguće točno predvidjeti učinke s kojima se neke osobe mogu suočiti prilikom incidente, npr. za osobe

čije tjelesne proporcije ne odgovaraju proporcijama lutke zato što su više, niže, masivnije ili imaju „ispupčenja“



na mjestima na kojima ih lutka nema itd. Testiranje na lutki jasno pokazuje da bi, u idealnom slučaju, svakog

vatrogasca trebalo zasebno izmjeriti u svrhu izrade njegove vlastite zaštitne odjeće, ako se razina zaštite želi

provesti maksimalno dobro.

Važno je istaknuti da trenutno ne postoji međunarodno prihvaćena norma za takve lutke, pa su sve lutke

diljem svijeta međusobno različite. Stoga ako se želi napraviti komparacija među različitim vrstama/dizajnima

odjeće, sve bi takve testove trebalo provesti na istoj lutki.

Kao što je to slučaj sa svim laboratorijskim testovima, ovi rezultati se ne mogu promatrati izolirano i nisu

jedini faktori koje treba uzeti u obzir prilikom cjelovitog procjenjivanja predmeta OZO, napose zaštitne odjeće.

U stvarnoj situaciji požarnog preskoka, toplinska zaštita nekog odjevnog predmeta najviše ovisi o zračnim

slojevima između slojeva tkanine i kože. Stoga će oblik tijela i pristajanje zaštitne odjeće imati bitan utjecaj

na ono što će se desiti pri takvim stvarnim uvjetima izlaganja (npr. ako je odjevni predmet previše tijesan oko

pojasa, rizik od opeklina u toj zoni bit će veći).

Druga se lutka, smještena u EMPA, Švicarska, koja proizvođačima i korisnicima odjeće koja štiti od topline

i plamena pribavlja sve veću količinu korisnih informacija, naziva SAM, Sweating, Agile, Th ermal Manikin14.

SAM je anatomski oblikovana lutka, čije tjelesne dimenzije odgovaraju prosječnom odraslom muškarcu, a ima

udove koji se mogu micati i sposobnost znojenja. SAM simulira odavanje topline, proizvodnju znoja i realistične

pokrete ljudskoga tijela.

Po cijeloj površini tijela SAM-a razmješteni su izlazi „znoja“, koji se snabdijevaju iz jednog spremnika s

destiliranom vodom. Korištenjem unutarnjih mikrovalova može se bilo po čitavom tijelu, bilo samo po odabra-

nim dijelovima tijela, simulirati znoj u parovitom i/ili u tekućem stanju, s različitim intenzitetima znojenja, koji

odgovaraju osobi pod različitim radnim opterećenjima. Zglobovi u ramenima, laktovima, kukovima i koljenima

dozvoljavaju da se SAM pomiče. Zapešća i gležnjevi spojeni su na vanjske pogonske sklopove, pa se mogu

pomicati po različitim krivuljama pod kompjuterskom kontrolom. Na bazi kinetičkih podataka mogu se za

svrhe mjerenja programirati realistički pokreti hodanja, penjanja i trčanja, s promjenjivom brzinom do 3 km/h.

Kad se lutka smjesti u klimatsku komoru, u njoj se mogu podesiti uvjeti okoliša, kao što su temperatura, vlažnost,

vjetar, kiša i radijacija prema želji.

U stvarnim životnim situacijama mnogi će faktori, osim zaštitnog kompleta koji se nosi, pridonijeti pre-

življavanju ili drugačijem ishodu za osobu koja je izložena požarnom buktaju. Ti faktori su tjelesna kondicija,

mentalni stav, dob, obuka itd., pa je stoga teško dosljedno protumačiti informacije pribavljene takvim testiranjem

u informacije relevantne za vatrogasca na požarištu.

Testovi kao što su ovi koji se izvode na lutkama ne mogu od krajnjeg korisnika otkloniti njegovu konačnu

odgovornost, jer je on taj što mora napraviti konačni izbor OZO koja će se koristiti.

14 Okretna (toplinska) lutka koja se znoji (engl.) – Prim. prev.



2.11 OSOBNA SIGURNOST 2.11 OSOBNA SIGURNOST

Poslodavci imaju obvezu da svim svojim zaposlenicima osiguraju sigurno radno mjesto. Na radnim mjestima

osoblja intervencijskih službi tijekom operativnih incidenata to nije uvijek moguće učiniti, budući da njihovo

radno mjesto, tj. poprište incidenta, može postati opasno zbog neočekivanih okolnosti. Stoga se, naročito za

vatrogasce i drugo osoblje intervencijskih službi, moraju poduzeti napori da se svaka osoba učini sigurnom koliko

je god to razumno moguće. Ovaj pristup poznat je kao „koncept sigurne osobe“.15

I organizacija zaposlenja i zaposlena osoba snose odgovornosti za postizanje ovog statusa i pritom su neki

od faktora koje treba uzeti u obzir sljedeći:

Važnost održavanja dobre osobne fi zičke kondicije.•

• Ova stavka traži razumijevanje fi zičkih zahtjeva koji će se vjerojatno pojaviti tijekom intervencije na

incidentima, te kako dobra osobna kondicija unapređuje operativnu efi kasnost, zdravlje i sigurnost, a

sve u cilju promoviranja dugoročnog zdravlja i dobroga stanja.

Poznavanje i razumijevanje komponenata OZO koja je izdana na uporabu. •

• Različite vrste OZO pružaju zaštitu različitim dijelovima tijela. Za korisnike je važno da razumiju

različite osobine OZO koja je izdana na uporabu.

Svijest o sigurnosnim pitanjima koja treba uzeti u obzir pri nošenju i korištenju OZO.•

• Ovdje su uključeni ispravni postupci za navlačenje (stavljanje) i svlačenje (skidanje) OZO, ograničenja u

razini zaštite koju OZO pruža, postupci koje treba primijeniti kad je OZO kontaminirana, mogućnost

nastanka toplinskog stresa pri uporabi OZO itd.

Poznavanje postupaka za njegu i održavanje OZO koja je izdana na uporabu.•

• Ovdje je uključeno poznavanje postupaka pregledavanja prije i nakon uporabe, intervala održavanja,

kada OZO treba odbaciti iz uporabe itd.

Potreba za striktnim poštovanjem postupaka čuvanja zdravlja i sigurnosti u svim fazama pojedinog inci-•

denta.

15 Safe Person Concept (engl.) – Prim. prev.



2.12 PRAKTIČNO TESTIRANJE PERFORMANCI 2.12 PRAKTIČNO TESTIRANJE PERFORMANCI

Neke od osnovnih ergonomskih osobina OZO mogu se provjeriti jednostavnim praktičnim testovima. Prak-

tično izvođenje ergonomske procjene trebalo bi verifi cirati da na OZO nema značajnijih nedostataka, a može

dovesti i do njenog poboljšanja. Postoje neka jednostavna pitanja, na kojima se može osnivati razvoj praktičnih

testova performanci, pogodnih za određene organizacije.

NAPOMENA: Detalji koji se nalaze u ovome odjeljku Priručnika zasnivaju se na relevantnim odjeljcima EN

340:2003, CEN norme za Općenite zahtjeve na zaštitnu odjeću. Principe iz EN 340 treba primijeniti na čitav

komplet OZO koji se nosi, a ne samo na odjeću. Posebnu pažnju treba pokloniti sučeljima između različitih

predmeta OZO.

Pitanja za procjenu

1. Sadrži li OZO bilo kakve oštre ili čvrste bridove, krajeve žice koji vire van, grube površine ili neke druge

elemente unutarnje ili vanjske površine na različitim predmetima OZO, za koje je vjerojatno da bi mogli

ozlijediti korisnika ili druge osobe?

OZO treba pregledati ručno i vizualno, kako bi se osiguralo da nema štetnih osobina.

2. Je li moguće navući i svući OZO bez poteškoća?

Razmotriti treba sljedeće točke:

• lakoću postavljanja i skidanja OZO, sa i bez tuđe pomoći, već ovisno o vrsti pojedine OZO

• da OZO nije suviše tijesna u smislu udobnosti, da duboko disanje nije ograničeno i da nema ograniča-

vanja cirkulacije krvi

• dizajn OZO, npr. otvori za rukave (pazuh) i prepone su dobro dimenzionirani i smješteni.

3. Mogu li se sustavi za zatvaranje, podešavanje i ograničavanje koristiti bez poteškoća?


• adekvatnost raspona podešavanja koji je na raspolaganju

• lakoću uporabe i pouzdanost zatvarača i podešavača

• izgledaju li sustavi za zatvaranje, podešavanje i ograničavanje dovoljno čvrsti da izdrže sile kojima će vje-

rojatno biti izloženi tijekom gibanja tijela i izvođenja zadataka za koje je određena OZO namijenjena.

4. Pokriva li OZO onu površinu tijela za koju je namijenjena da je štiti i održava li se pokrivanje tijekom gibanja

tijela?


• adekvatnost pokrivanja svih zona kojima treba pružiti zaštitu pomoću zaštitnog materijala ili specijalnim

konstrukcijama

• održava li se pokrivanje tijekom pokreta koji idu do kraja raspona za koji se očekuje da će ga korisnik

makar iznimno napraviti.

5. Mogu li se bez poteškoća izvesti sljedeći pokreti?

• stajanje, sjedenje, hodanje, trčanje i penjanje po ljestvama

• podizanje obiju ruku iznad glave

• pregibanje tijela i podizanje s poda malenog predmeta, kao što je npr. olovka

• ostali pokreti specifi čni za poslove koje treba izvoditi na radnom mjestu kupca.




• Rukavi i nogavice zaštitne odjeće ne bi trebali biti tako dugački da ometaju pokretanje šaka i stopala

• zaštitna odjeća ne bi trebala biti toliko komotna da vijori naokolo ili da se giba samostalno i nezgodno

• ne bi trebale postojati točke na kojima se otvaraju neočekivani ili nenamjerni otvori između ili unutar

komponenata OZO, napose na sučeljima na vratu, šakama i stopalima

• niti na jednom zglobu ne bi smjelo postojati nerazumno ograničavanje pokreta.

6. Jesu li predmeti OZO međusobno kompatibilni?


• svaki predmet OZO koji se normalno nosi kao dio nekog kompleta trebao bi biti kompatibilan s

reprezentativnim primjercima ostalih dijelova tog kompleta

• navlačenje i skidanje predmeta OZO kao što su to rukavice i čizme trebalo bi biti moguće bez poteš-

koća.

Osnove za zaključivanje o neprihvatljivosti nekog proizvoda

Očigledni razlozi za zaključivanje da je neki predmet OZO neprihvatljiv i nepodoban za uporabu su slje-

deći:

osobe kojima bi trebao pristajati ne mogu iz bilo kojeg razloga nositi jedan ili više predmeta OZO •

sustav zatvaranja OZO ne ostaje siguran pri korištenju•

OZO ne ostaje na svojem mjestu kad se koristi•

ugrožene su vitalne funkcije kao što je disanje•

nemoguće je izvoditi jednostavne zadatke•

pokreti koji su bitni za rad koji treba obaviti su onemogućeni•

zaposlenik odbija nastaviti s procjenom zbog bolova ili drugih razloga•

predmeti u kompletu OZO su međusobno nekompatibilni•

nemoguće je koristiti opremu koju je nužno koristiti za obavljanja rada ako se nosi ta OZO.•



2.13 DIMENZIONIRANJE OZO ZA ZAŠTITU OD TOPLINE I PLAMENA 2.13 DIMENZIONIRANJE OZO ZA ZAŠTITU OD TOPLINE I PLAMENA

Zaštitna odjeća

Odjeća za zaštitu od topline i plamena gotovo se uvijek nosi preko druge odjeće, pa bi trebala biti dizajnirana

tako da komotno pristaje. Odjeća koja komotno pristaje sadrži više zraka nego odjeća koja pristaje tijesno, pa

stoga pruža višu razinu toplinske zaštite.

Europska norma EN 340:2003 „Zaštitna odjeća - Općeniti zahtjevi“ bavi se dimenzijama zaštitne odjeće

koja se prodaje u Europskoj uniji. Ona predlaže jedan krajnje učinkovit i nekomplicirani sustav, određujući

samo 3 parametra za dimenzioniranje, koji su potrebni za utvrđivanje tražene veličine zaštitne odjeće: opseg

prsiju, opseg struka i visinu.

Ovaj se sustav u Europi koristi već mnogo godina i on uklanja velik dio rada i s njime povezanih troškova

pribavljanja detaljnih individualnih mjera. Ovaj je sustav dokazao da takva detaljna mjerenja nisu potrebna, osim

ako je to izbor kupca. Treba zapamtiti da zaštitna odjeća obično nije odjeća šivana po mjeri i da se u najvećem

broju slučajeva nosi preko druge odjeće.

EN 340:2003 Dimenzije tijela za dimenzioniranje zaštitne odjeće

Br. Zaštitna odjeća Kontrolne dimenzije

1 Jakna. Kaput. Prsluk. Opseg prsa i visina

2 Hlače Opseg struka i visina

3 Kombinezon Opseg prsa i visina

4 Pregača Opseg struka ili prsa i visina

5 Zaštitna oprema (npr. štitnici koljena, štitnici leđa itd.)

Opseg prsa ili struka ili visina ili težina tijela ili duljina od struka do struka preko ramena

EN 340:2003 ne isključuje detaljna pojedinačna mjerenja i navodi da proizvođač može odrediti i dodatna

mjerenja, npr. duljinu ruku, duljinu među nogama ili opseg bokova za žensku odjeću. Ova norma spominje

dijelove tijela na kojima takve mjere treba uzimati i navodi da se pri takvim mjerenjima mora nositi normalna

donja odjeća. Dalje se iznosi da bi intervali mjera trebali osigurati da se za najveći broj korisnika osigura dobro

pristajanje, a daje i specifi kaciju stupnja podešavanja koji se predviđa, s ciljem da se postigne pristajanje zaštitne

odjeće koje odgovara rasponu korisnika unutar svake veličine za koji je namijenjena. Proporcije i dimenzije

zaštitne odjeće trebale bi odražavati potrebe korisnika u okolišu za koji je ona namijenjena, imajući u vidu odjeću

koja će se ispod nje nositi, te izvođenje normalnih radnih zadataka za koje je namijenjena.

Zaštitne rukavice

Određivanje veličine rukavica nije tako jednostavno kao gore opisan sustav određivanje veličina zaštitne odje-

će. Proizvođač zaštitnih rukavica trebao bi predvidjeti sustav dimenzioniranja koji specifi cira raspon dimenzija

šaka nositelja, kojim bi se na osnovi opsega zapešća i šake te duljine šake ili pak nekih drugih dimenzija šake

krajnjeg korisnika koje se mogu izmjeriti, ustanovilo koja veličina rukavica pokriva date dimenzije šake. Sustav

dimenzioniranja trebao bi također uzeti u obzir namjenu neke rukavice, te relativne preferirane uvjete pristajanja

za tu namjenu. Kupac bi trebao provjeriti da će proizvođač/dobavljač isporučiti odgovarajući raspon veličina

rukavica i tako osigurati da loš sustav dimenzioniranja i/ili neodgovarajući raspon veličina neće ugroziti zaštitu

šaka svog osoblja, za koje je vjerojatno da će koristiti takve rukavice.

Zaštitna obuća

Obuća koja je suviše komotna ili suviše tijesna ugrozit će mobilnost i performance. Proizvođač zaštitne

obuće trebao bi predvidjeti sustav dimenzioniranja koji specifi cira raspon dimenzija stopala nositelja, namjenu

neke obuće, te relativne preferirane uvjete pristajanja za tu namjenu. Na osnovi procjene rizika može se pojaviti

potreba za specijalnom vrstom čarapa koje se nose s takvom zaštitnom obućom, rezultat čega može biti da se



traže veće veličine obuće nego što je to normalno slučaj. Kupac bi trebao provjeriti da određeni proizvođač/

dobavljač može isporučiti odgovarajući raspon veličina obuće i tako osigurati da loš sustav dimenzioniranja i/

ili neodgovarajući raspon veličina neće ugroziti zaštitu stopala svog osoblja, za koje je vjerojatno da će koristiti

takvu obuću.

Korisnici bi se trebali osvjedočiti da im obuća adekvatno pristaje, procjenjujući svoju sposobnost da izvode

zadatke dok nose takvu obuću. Korisnicima bi na početku trebalo dati odgovarajuće veličine obuće, da tako

provjere dimenzije svojih stopala u odnosu na preporuke proizvođača, ali bi oni trebali imati mogućnost da

izmjere i/ili isprobaju različite veličine, u cilju pronalaženja obuće koja im najbolje pristaje.

Zaštitne kacige

Kacige koje loše pristaju mogu ozbiljno ugroziti ravnotežu, pa za osobu uključenu u opasne aktivnosti može

biti opasno da nosi kacigu koja mu ne pristaje dobro. Stoga se moraju poduzeti koraci da se osigura da će svi

korisnici biti zaštićeni kacigama koje im pristaju.

Zaštitne kacige za vatrogasce uobičajeno imaju sustav za pridržavanje koji omogućava podešavanje s ciljem

da se osigura traženi položaj kacige na glavi i pruži poboljšana udobnost. Traka pod bradom je opcijski dio

sustava za pridržavanje, koji pomaže osigurati da se kaciga ispravno drži na mjestu.

Uporaba podesivog sustava za pridržavanje kod nekih se proizvođača smatra pružanjem „univerzalnog prista-

janja“ za sve i korisnik je odgovoran za prilagodbu s odjećom. No kod nekih je kaciga ustanovljeno da sustav za

pridržavanje nije odgovarajući za sve glave, jer one mogu biti manje ili veće od onoga što se smatra „normalnom“

veličinom glave. Da bi udovoljili zahtjevima, neki proizvođači kaciga isporučuju više od jedne veličine kaciga.

Isto kao sa zaštitnim rukavicama i obućom, kupac bi trebao provjeriti da će proizvođač/dobavljač isporučiti

odgovarajući raspon veličina određene kaciga i njenog sustava za pridržavanje, te tako osigurati da loš sustav

dimenzioniranja i/ili neodgovarajući raspon veličina neće ugroziti zaštitu glava svog osoblja za koje je vjerojatno

da će koristiti takve kacige.

Korisnici se moraju osvjedočiti da im njihova kaciga adekvatno pristaje, procjenjujući svoju sposobnost da

izvode zadatke dok nose takvu kacigu.

Respiratorna zaštitna oprema (RZO)

Najvažniji zahtjev pri određivanju veličina RZO je osigurati njeno dobro pristajanje za svakog korisnika.

Vatrogasci normalno koriste potpune maske/obrazine, koje pripadaju u kategoriju nepropusnih maski. Perfor-

mance ove vrste obrazina presudno ovise o kvaliteti pristajanja neke obrazine na obraz korisnika. Neodgovarajuće

pristajanje značajno će smanjiti zaštitu pruženu nositelju.

Da bi se osigurala učinkovita zaštita svakoj osobi koja koristi RZO, presudno je da svaka osoba ima masku

koja joj dobro pristaje. To se postiže redovitim testiranjem pristajanja na lice. Tom se metodom provjerava da

nepropusna obrazina odgovara karakteristikama lica neke osobe i da ispravno brtvi na lice nositelja.

Test pristajanja na lice koristan je i za provjeravanje da je neki nositelj u stanju ispravno staviti obrazinu

respiratora. Ispravno pristajanje obrazine u svakome trenutku bitno je u prevenciji izlaganja opasnosti.

Da bi RZO bila podobna, treba je odabrati u skladu s poslom koji treba obaviti, okolišem, očekivanom

razinom izlaganja opasnosti i prema samom nositelju. Budući da ljudi mogu imati vrlo različite vrste oblika

i veličina lica, nije vjerojatno za očekivati da će jedna određena vrsta ili veličina obrazine RZO pristajati baš

svakome. Poslodavci trebaju osigurati da se obrazine određene marke, modela, vrste, materijala i veličine, koje

njihovi zaposlenici nose, njima stave na raspolaganje i da se održavaju u čistom i učinkovitom stanju, tek nakon

uspješnog testa pristajanja. Ako neki zaposlenik nosi više od jedne vrste nepropusne obrazine, tada svaku od

njih treba podvrgnuti testu pristajanja.

Performance nepropusnih obrazina ovise o postizanju dobrog kontakta između kože nositelja i brtvenog ruba

obrazine. Neodgovarajuće pristajanje značajno će smanjiti zaštitu koju nositelj uživa. Svako smanjenje zaštite

može dovesti u opasnost život nositelja RZO ili može prouzročiti trenutačni ili dugotrajni gubitak zdravlja.

Važno je istaknuti da svrha testiranja pristajanja obrazine nije dnevno procjenjivanje stupnja zaštite koji pruža

neka RZO na radnome mjestu, niti procjena kvalitete održavanja vlastite RZO određenoga nositelja. Testiranje

pristajanja na lice različito je od testiranja performanci RZO. Testiranje performanci uključuje cjeloviti pregled

i testiranje koje vrši kompetentna osoba.



2.14 NORME 2.14 NORME

Norma za proizvod je dokument ustanovljen konsenzusom, koji specifi cira nacionalno priznate ili međuna-

rodno usuglašene osobine za neku robu koja se proizvodi. Specifi čne norme za proizvode defi niraju niz razina

performanci, pri čemu veći broj odgovara višim performancama. Norme pružaju uniformnost pristupa dizajnu

i testiranju koje vrši proizvođač. Norme za OZO sadrže niz laboratorijskih testova, kojima se potvrđuje da

će neki materijal korišten u određenom predmetu OZO udovoljiti minimalnim zahtjevima na performance,

postavljenim za namjeravanu uporabu te OZO. Ti zahtjevi mogu uključivati performance kad se npr. OZO

izloži izvoru radijacijske, konvekcijske i/ili kontaktne topline i/ili plamena, pri izlaganju prskanju kemikalijama,

čvrstoću na protrgavanje određenoga materijala, njegovu vlačnu čvrstoću itd.

Svrha normi nije da imitiraju opasnosti radnoga mjesta, već su razvijene tako, da pruže pomoć pri testiranju

prema specifi ciranim zahtjevima performanci. U mnogim slučajevima to rezultira „skrpavanjem“ većeg broja

različitih karakterističnih svojstava, za koje postoje prihvaćene metode testiranja. Mnoge norme ne traže sve-

obuhvatnu mješavinu zaštitnih svojstava koja su potrebna na nekom radnom mjestu i stvarno su neke od njih

nedvojbeno manjkave.

Svaki je krajnji korisnik različit od drugoga i nema metode testiranja koja bi ih mogla u cijelosti imitirati.

Treba istaknuti da se kombinacije različitih opasnosti obično ne razmatraju u testnim standardima, pa stoga ne

može biti niti jamstva da će neki predmet OZO, koji je na nekoj testnoj metodi postigao visoke rezultate, biti u

stanju pružiti odgovarajuću zaštitu pri obavljanju nekog posla na određenom radnom mjestu. Stoga OZO treba

izabrati s potpunim razumijevanjem uvjeta i zadataka vezanih s procesom rada krajnjega korisnika, uzimajući

u obzir prisutne rizike i podatke koje proizvođač navodi u odnosu na performance određenog predmeta OZO,

a prema opasnostima koje su u pitanju.

U mnogim su testovima razine izlaganja kojima se OZO može podvrgnuti bez oštećenja mnogo više od

onih kojima se može izložiti ljudsko tijelo. Zato je važno, napose kad se radi s OZO za zaštitu od smrtnih

opasnosti, da ih koriste jedino osobe potpuno obučene za tehnike djelovanja s takvim opasnostima, kojima će

vjerojatno biti izložene. Te bi osobe trebale posjedovati i znanje o pravilnom izboru, pristajanju, korištenju, njezi

i ograničenjima dobavljene OZO.

To što je OZO testirana i certifi cirana po nekoj određenoj normi za OZO, ne znači nužno da je ona sigurna

i pogodna za neku namjenu. Važno je da se kupci i korisnici sami upoznaju sa sadržajem odgovarajućih normi

i karakteristikama performanci u odnosu na koje je taj proizvod bio testiran.

U svijetu postoje tri glavna tijela koja donose norme za OZO:

U Europi je to CEN, čiji članovi su nacionalna normizacijska tijela zemalja Europske unije i Europskog •

udruženja slobodne trgovine16. Zemlje članice EU moraju prihvatiti CEN norme kao nacionalne norme

bez ikakvih izmjena.

U SAD je to ANSI• 17- Američki nacionalni normizacijski institut koji koordinira dobrovoljni sustav do-

nošenja normi konsenzusom. Norme razvija više od 20 vladinih agencija, npr. Administracija za hranu i

lijekove (FDA)18, Ministarstvo obrane (DoD)19 i više od 400 privatnih sektorskih znanstvenih organizacija,

profesionalne asocijacije i organizacije s članstvom koje razvijaju norme, npr. ASTM20, NFPA.

Međunarodno tijelo je ISO, Međunarodna organizacija za normizaciju, čiji članovi su nacionalna normiza-•

cijska tijela iz čitavog svijeta.

16 EFTA – European Free Trade Association – Prim. prev.17 ANSI – American National Standards Institute – Prim. prev.18 FDA – Food and Drugs Administration – Prim. prev.19 DoD – Department of Defence – Prim. prev.20 ASTM – American Society for Testing and Materials – Prim. prev.



Svako od prethodno spomenutih triju normizacijskih tijela, razvija svoje vlastite norme za novu OZO koja

štiti od topline i plamena. Nažalost, u mnogim slučajevima postoje razmimoilaženja u metodama testiranja i

minimalnim razinama performanci između normi za iste predmete OZO svakog od ovih tijela. Stoga su korisnici

ostavljeni u nedoumici o tome koje bi razine performanci trebalo koristiti. Odgovor, kao što se naglašava u

čitavom tekstu ovoga Priručnika, treba pronaći sam korisnik kroz procjenu rizika, kojom će utvrditi razine zaštite

potrebne za obavljanje rada na određenom radnom mjestu korisnika.

Prema najboljoj praksi zdravlja i sigurnosti, kao i prema zakonima Europske unije, odgovornost za izbor OZO

za zaštitu radnika od predvidivih rizika tijekom obavljanja njegovih zadataka pada izravno na leđa poslodavca, od

kojeg se traži da napravi procjenu rizika na dotičnom radnom mjestu. Ako se za jedan ili više rizika koji su bili

identifi cirani kroz procjenu rizika ne osigura zaštita pomoću odabrane OZO, a ti rizici nisu drugačije uklonjeni

s radnog mjesta zaposlenika, tada odluka o vrsti OZO koja će se kupiti nije potpuna.

Norme naime specifi ciraju samo minimalne razine performanci, pa se korisnici moraju osloniti na svoju

vlastitu procjenu rizika, kojom će identifi cirati specifi čne opasnosti koje su prisutne i razine performanci koje

se traže na njihovim vlastitim radnim mjestima. Svoje specifi čne zahtjeve oni bi trebali priopćiti proizvođačima

određenih predmeta OZO prije same nabave.

Ako se kupci i korisnici žele osloniti na sukladnost s normama pri osiguravanju OZO koja će biti pogodna

za određeno radno mjesto, tada bi rezultate procjene rizika trebalo usporediti sa zahtjevima za performance

odgovarajuće norme i uvjeriti se da su oni međusobno usklađeni. Kad je u pitanju sigurnost korisnika, stvarni

„ekspert“ treba biti sam korisnik, a ne pisac norme. Korisnici bi trebali biti ti koji će diktirati što se događa

u odborima koji pišu i revidiraju norme. U konačnici je, naime, korisnik taj koji će snositi odgovornost za

nesukladnost, odnosno za zakonitu naknadu štete, ako se ustanovi da pri nekom incidentu OZO nije bila

odgovarajuća.

Lista normi za OZO za vatrogasce

NAPOMENA: Treba koristiti najnovija izdanja ovih normi.

Predmet OZOBroj normeCEN NFPA ISO

Zaštita glaveKaciga EN 443 NFPA 1971 NemaVatrogasna potkapa EN 13911 NFPA 1971 NemaZaštita licaŠtitnici lica i viziri za vatrogasce EN 14458 NemaZaštita tijelaRadna odjeća/Odjeća za postaju EN 531 NFPA 1975 ISO 11612Odjeća za otvoreni prostor NFPA 1977 ISO 15384Vatrogasna odjeća EN 469 NFPA 1971 ISO 11613Vatrogasna refl ektirajuća odjeća EN 1486 NFPA 1976 ISO 15538Zaštita šakaVatrogasne rukavice EN 659 NFPA 1971 ISO 15383Zaštita stopalaVatrogasne čizme EN 15090 NFPA 1971 NemaRespiratorna zaštitaObrazine EN 136 Klasa 3 NFPA 1981 Nema Izolacijski dišni aparati EN 137 NFPA 1981 Nema



DODATCIDODATCI

DODATAK 1: NEKE PREDLOŽENE DEFINICIJE RELEVANTNE ZA OZO KOJA ŠTITI OD TOPLINE I PLAMENA (engleski termini u zagradama)

Aramidi (aramids):– porodica polimera s prirodnim zaštitnim svojstvima korisnim pri zaštiti od topline i plamena.

CEN21:– Europski odbor za normizaciju. Njegovi članovi su nacionalna normizacijska tijela zemalja

članica EU i Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA).

Cjedilo (fi lter) (fi lter):– naprava koja uklanja specifi čne kontaminante iz atmosfere koja prolazi kroz nju.

Čvrsti dio (hardver) (hardware):– element koji se koristi u zaštitnoj odjeći, a nije izrađen od tkanine, uključuje one izrađene od

plastike ili metala, kao npr. kopče, oznake čina, dugmad, patentne zatvarače. (vidi Pribor)

Dišni aparat (breathing apparatus):oprema koja nositelju omogućava da diše neovisno o okolnoj atmosferi.i. dišni aparat s komprimiranim zrakom:ii.

– oprema koja nije samostalna i kod koje se nositelju zrak za disanje dobavlja iz izvora komprimiranog zraka. Kratica: CABA22.

SCBAiii. 23 s nadtlakom: – samostalni dišni aparat, kod kojega pritisak unutar obrazine ostaje pozitivan tijekom

udisanja i izdisanja.samostalni dišni aparat:iv.

– oprema koja je samostalna, gdje zalihu plina za disanje nosi sam nositelj. Kratica: SCBA.

Garež (char):– tvorba od ugljikovog ostatka, nastala kao rezultat nepotpunog izgaranja.

Hidrofi lan (hydrophilic):– koji može lako apsorbirati vodu/vlagu.

Hidrofoban (hydrophobic):– koji ima malu ili nikakvu sposobnost apsorpcije vode/vlage.

ISO24:– Međunarodna organizacija za normizaciju.

Integralni dio nekog predmeta OZO (integral part of an item of PPE):– dio koji se ne može ukloniti s nekog predmeta OZO bez uporabe alata.

21 CEN - European Committee for Standardisation – Prim. prev.22 CABA - Compressed Air Breathing Apparatus (engl.) – Prim. prev.23 SCBA - Self Contained Breathing Apparatus (engl.) – Prim. prev24 ISO - International Standards Organisation – Prim. prev.



Kaciga (helmet):pokrivalo za glavu koje se nosi za zaštitu glave, npr. od padajućih predmeta.i. Obod:ii.

– rub koji se proteže od osnovnog oblika školjke kacige prema van i čini njen vanjski obrub.

Traka ispod brade:iii. – vrsta sustava za pridržavanje koja prolazi ispod brade nositelja i pomaže osigurati da

kaciga ostane ispravno na svojem mjestu.Naušnjaci:iv.

– integralni dio ili pribor kacige koji štiti uši nositelja.Pričvršćivač obrazine:v.

– sustav koji omogućava da se obrazina respiratornog zaštitnog uređaja pričvrsti za kacigu tako da se može postići ispravno brtvljenje prema obodu lica.

Štitnik vrata – poznat i kao zavjesica za vrat:vi. – integralni dio ili pribor kacige koji stražnji dio vrata štiti od vode i ostalih tekućina, tvari i

od radijacijske topline.Školjka kacige:vii.

– dio koji kacigi daje karakterističan oblik i na koji se može pričvrstiti različiti pribor.

Kapilarnost (wicking):– sposobnost izvjesnih materijala da tekućinu odvode kapilarnim efektom. Prepreka protiv kapilarnosti: – materijal koji se koristi za sprječavanje prolaza tekućine s vanjske na unutarnju stranu

odjevnog predmeta. Uobičajeno se dodaje uz rub(ove) prepreke za vlagu ili je na tim mjestima zamjenjuje.

Kaput – zaštitni kaput (coat – protective coat):– vanjski odjevni predmet koji tijelo pokriva od vrata do ispod koljena, uključujući i ruke.

Kombinacija materijala (material assembly):– dva ili više zasebnih slojeva od istog ili od različitih materijala.

Napomena: Testni uzorak kombinacije materijala čini ili se uzima iz različitih slojeva jednog odjevnog predmeta ili iz niza odjevnih predmeta koji čine neki sustav odjeće, a sastavljen je od komada iste veličina prema redoslijedu njihove uporabe.

Kombinacija (sklop) materijala (material combination):– materijal proizveden od niza zasebnih slojeva, prisno spojenih prije faze izrade nekog odjevnog

predmeta, npr. prošiveni materijal.

Kombinezon – zaštitni kombinezon (coverall – protective coverall):– jednodijelni odjevni predmet, koji potpuno pokriva torzo, ruke i noge nositelja.

Komplet odjeće (clothing ensemble):– kombinacija dvaju ili više odjevnih predmeta koji zajednički pružaju tijelu potrebnu zaštitu.

Komponenta (sastavni dio) (component):– bilo koji materijal, dio ili podsklop koji se koristi pri izradi nekog predmeta OZO.

Međupodstava (interlining):– sloj između prvoga sloja izvana i unutarnje podstave u višeslojnom odjevnom predmetu.



Nadčizme (overboots): (u kontekstu zaštitne odjeće)– čizme od jednoslojnog ili višeslojnog materijala koje pokrivaju određenu obuću radi zaštite od

specifi čnih opasnosti. Neke vrste nadčizmi koje se koriste za ovu namjenu mogu pokrivati i dijelove nogu i/ili gležnjeve.

Navlačenje (donning): – oblačenje odjeće ili nečeg drugog što se nosi.

NFPA25:– Nacionalno udruženje za zaštitu od požara (SAD).

Test otpornosti na abraziju (abrasion resistance test):– mehanički test materijala koji pokušava simulirati trajnost tkanine izložene habanju.

Obrazina (facepiece):– dio SCBA i/ili respiratora koja pokriva najmanje nos, usta i oči nositelja.

Odijelo – zaštitno odijelo (suit – protective suit):– gornji i donji odjevni predmet koji se nose zajedno da bi potpuno pokrili torzo, ruke i noge

nositelja.

Odjeća velike uočljivosti (high visibility clothing):– upozoravajuća odjeća, namijenjena da osigura uočljivost u svakom trenutku.

Odjeća za postrojbu (station wear):ponekad se naziva radnom odjećom ili zaštitnom radnom odjećom.i. Odjevni predmeti namijenjeni da ih ljudi nose na svojim radnim mjestima. To mogu biti zaštitni ii. odjevni predmeti ili odjevni predmeti namijenjeni za pokazivanje korporativnog ili odjelnog identiteta ili oboje.zaštitna odjeća za postrojbu/radna odjeća za postrojbu ima svojstva zaštite od izlaganja iii. opasnostima na radnim mjestima koja su identifi cirana u procjeni rizika.

Odjevni predmet (garment):– jedan komad odjeće koji se može sastojati od jednog ili više slojeva.

Opasnost (hazard):nešto što može uzrokovati oštećenje.i. potencijalna ozljeda i/ili oštećenje, koje bi se moglo dogoditi pojedincu u određenoj situaciji.ii.

Opeklina (burn injury):toplinsko oštećenje koje nastaje do različitih nivoa dubine u ljudskome tkivu, može se razvrstati i. u opekline prvog, drugog i trećeg stupnja.Predvidljive opekline:ii.

– rezultat mjerenja koje se izvodi testiranjem odjeće na lutki plamenim buktajem, a jednak jezbroju površina opremljenih senzorima, koji predviđaju opekline drugog i trećeg stup-nja.

Orukvica (manšeta) (cuff):– završni rub na otvoru rukava.

25 NFPA - National Fire Protection Association – Prim. prev.



Osobna zaštitna oprema - OZO – (Personal Protective Equipment – PPE):– oprema koja je namijenjena da je nosi ili drži osoba pri radu, a koja štiti od rizika što ugrožavaju

zdravlje ili sigurnost te osobe, kao i svaki njezin dodatak ili pribor namijenjen postizanju istog cilja.

Paljenje (ignition):– iniciranje izgaranja.

Potkapa (hood):predmet OZO izrađen od tekstila, koji pokriva glavu i vrat. Izvjesne vrste potkape mogu i. pokrivati i ramena.vatrogasna potkapa:ii.

– odjevni predmet oblika pletene navlake, koji se nosi direktno u kontaktu s glavom radi zaštite izloženih dijelova glave i vrata koji nisu pokriveni zaštitnom odjećom, maskom dišnog aparata niti kacigom.

suknjica vatrogasne potkape:iii. – dio vatrogasne potkape koji čini sučelje s vatrogasnom odjećom što pokriva gornji torzo.

Požarni buktaj (fl ash fi re):– naglo izbijanje velikog plamena ili toplinskog „oblaka“ pri iznimno visokim temperaturama.

Požarni preskok (buktaj) (fl ashover):– brza eskalacija vatre koja rezultira iznenadnim plamenom velikih dimenzija ili toplinskim „obla-

kom“ pri iznimno visokim temperaturama, s pridruženim tlačnim valovima koji mogu razoriti građevinu.

Prepreka za vlagu (moisture barrier):– dio višeslojne kombinacije (materijala) nekog zaštitnog odjevnog predmeta koji sprječava

prolaz tekućina. Napomena: Prepreka za vlagu ne mora nužno spriječiti prolaz nekih kemijskih, bioloških ili

radioaktivnih agensa, pa za zaštitu nositelja pri takvim incidentima treba osigurati odgovara-juću OZO.

Pribor (accessory):– opcijski dio nekog predmeta OZO koji se može ukloniti bez uporabe alata– pribor (u kontekstu zaštitne odjeće)– elementi koji nisu izrađeni od tkanine, a čine dio ili opcijske dodatke na nekom odjevnom

predmetu, npr. metalna ili plastična dugmad, kopče itd., (vidi Čvrsti dijelovi).

Prirodna otpornost na plamen (inherent fl ame resistance):– otpornost na plamen koja proizlazi iz kombinacije kemijskih spojeva koji čine neodvojivi dio

vlakna od kojeg je izrađena neka tkanina.

Prijavljeno tijelo (notifi ed body):– testni laboratorij, ponekad nazvan testna kuća, koji je odobrila zemlja članica Europske unije

kao sposoban za obavljanje postupaka certifi kacije na koje se poziva Europska direktiva 89/686/EEC o približavanju propisa zemalja članica, koji se odnose na OZO.

Radna odjeća (work wear):– ponekad se naziva odjećom za postrojbu, (vidi Odjeća za postrojbu).



Refl ektirajuća zaštitna odjeća (refl ective protective clothing):– zaštitna odjeća koja se oslanja na sposobnost vanjskog materijala da refl ektira radijacijsku

toplinu.

Rizik (risk):– umnožak vjerojatnosti događanja neke opasnosti u određenoj situaciji i posljedica ili opsega

štete za tu osobu koje se mogu očekivati od te opasnosti.

Sastojina sučelja (interface component):– predmet(i) dizajnirani tako da pruže ograničenu zaštitu u zoni sučelja.

Sklop odjeće (clothing assembly):– niz od vanjskih i unutarnjih odjevnih predmeta koji se nose zajedno.

Skupljanje (shrinkage):– smanjenje jedne ili više dimenzija nekog objekta ili materijala.

Svlačenje (doffi ng):– skidanje odjeće ili nečeg drugog što se nosi.

Sustav za pridržavanje (retention system):– sredstva koja zadržavaju neki predmet OZO u ispravnom položaju na tijelu.

Sustav zatvaranja (closure system):– metoda zatvaranja otvora na nekom odjevnom predmetu, uključujući i kombinacije od više

metoda za postizanje sigurnog zatvaranja. Napomena: Ovaj pojam ne obuhvaća šavove.

Šav (seam):svaka metoda trajnog pričvršćivanja između dva ili više komada materijala.i. Glavni šavoviii.

– Šavovi koji su neophodni za integritet nekog odjevnog predmeta.

Tijelo (body):– svi dijelovi čovjeka, uključujući glavu, šake, ruke, noge, stopala i torzo.

i. zaštitna odjeća za gornji dio tijela odjevni predmet dizajniran za zaštitu tijela od linije struka prema gore sve do vrata/ramena, uključujući ruke i zapešća, ali isključujući šake.

ii. zaštitna odjeća za donji dio tijela odjevni predmet dizajniran za zaštitu tijela od linije struka prema dolje, uključujući noge i gležnjeve, ali isključujući stopala.

NAPOMENA: Linija struka je horizontalna linija koja označava razinu vrha zdjeličnih kostiju.

Tkanina/tkaninska komponenta (fabric/fabric component):– bilo koji gibak, prirodan ili sintetički materijal ili njihova kombinacija, izrađen tkanjem, fi lcanjem,

oblikovanjem ili pletenjem.

Toplinska prepreka (thermal barrier):– dio višeslojne kombinacije nekog zaštitnog odjevnog predmeta, namijenjen da pruži zaštitu

od topline.



Toplinska zaštita (thermal protection):– svojstvo koje obilježava ukupno zaštitno djelovanje nekog predmeta OZO za smanjenje

prolaza topline.

Toplinski granični indeks (TTI) (Thermal Treshold Index (TTI)):– pojam koji se koristi pri testiranju materijala, navodi vrijeme u sekundama tijekom kojeg će

toplina što je prošla kroz taj materijal započeti uzrokovati opekline drugog stupnja u ljudskome tkivu.

Toplinski tok (heat fl ux):– toplinski intenzitet određen količinom energije prenesenom po jedinici površine u jedinici

vremena.

Toplinski zaštitni indeks (TPI) (Thermal Protection Index (TPI)):– ukupna toplinska energija čiji je rezultat da toplina koja prođe kroz neki materijal bude na

takvoj razini da upravo izazove opekline drugog stupnja u ljudskome tkivu.

Toplinsko rastvaranje (break-open):– stvaranje rupe u materijalu prouzročeno skupljanjem materijala tijekom izlaganja toplini.

Torzo (torso):– trup ljudskog tijela– čovječje tijelo bez ruku, nogu i glave.

„Ukras“ (trim):– pojam koji se koristi u Sjevernoj Americi kad se govori o materijalu visoke uočljivosti– Uložak (padding):– materijali koji služe za ublažavanje učinka energije udara i/ili materijali za udobnost, koji služe

za poboljšanje komfora nositelja.

Unutarnja podstava (innermost lining):– prvi sloj iznutra višeslojne kombinacije, najbliži koži nositelja. Tamo gdje unutarnja podstava

čini dio kombinacije materijala, takva kombinacija materijala mora se smatrati unutarnjom podstavom.

Vanjski materijal (outer material):– prvi vanjski materijal od kojeg je izrađen neki odjevni predmet.

Vatrogasna OZO (fi refi ghters’ PPE):– specifi čni predmeti OZO koji pružaju zaštitu čitavom tijelu vatrogasca. Ovaj pojam uključuje i

pogodnu respiratornu zaštitnu opremu.

Vatrogasna potkapa (fi re hood):– vidi pod „potkapa“.

Vatrogasna zaštitna odjeća (fi refi ghters’ protective clothing):– specifi čni odjevni predmeti koji pružaju zaštitu gornjeg i donjeg torza, vrata, ruku i nogu

vatrogasca, isključujući glavu, šake i stopala.



Vatrogasne rukavice (fi refi ghters’ gloves):specifi čne rukavice, koje pružaju zaštitu šaka i zapešća vatrogasca.i. Dugačka orukvica/rukavica:ii.

– kružni, zvonoliki ili na drugi način prošireni dio rukavice, koji se proteže na suprotnu stranu od otvora tijela rukavice i pokriva zonu zapešća.

Tijelo rukavice:iii. – onaj dio rukavice koji se proteže od vrhova prstiju, pa do približno 25 mm preko pregiba

zapešća.Orukvica:iv.

– kružni, tijesno pristajući dio rukavice, uobičajeno izrađen od pletenog materijala, koji se proteže na suprotnu stranu od otvora tijela rukavice i pokriva zonu zapešća.

Vatrootporni materijal (poznat i kao VO materijal ili materijal s ograničenim širenjem plamena) (fl ame resistant material; also referred to as F.R. material of limited fl ame spread)– pojam koji se koristi za opisivanje materijala koji se odupire gorenju, ili je samogasiv nakon

uklanjanja vanjskog izvora paljenja.

Vatrootporni tretman (fl ame retardant treatment):– tretman koji se površinski dodaje vlaknima i tkaninama, s ciljem smanjivanja zapaljivosti takvog

materijala. VO materijal je samogasiv.

Višeslojna kombinacija (component assembly):– kombinacija svih materijala višeslojnog odjevnog predmeta, postavljenih jednako kao u pri-

mjerku gotovog odjevnog predmeta.

Višeslojna kombinacija odjeće (multilayer clothing assembly):– niz slojeva odjevnih predmeta, poslaganih prema redu nošenja. Može sadržavati višeslojne

materijale, kombinacije materijala ili pojedinačne slojeve odjeće od jednoslojnih ili višeslojnih materijala.

Zaštitne naočale (goggles):– naprava koja se koristi za pružanje ograničene zaštite očima.

Zona/površina sučelja (interface area):– površina tijela na kojoj se predmeti OZO susreću i/ili preklapaju.



DODATAK 1. A: HRVATSKI DODATAK POJMOVNIKU

U ovom dodatnom pojmovniku nalaze se pojmovi i riječi koji se koriste u originalnom tekstu priručnika, a za koje je autor prijevoda smatrao potrebnim dodatno ih defi nirati. Razlog je u tome što za neke engleske riječi i izraze ne postoje posve jasni, jedinstveni i/ili adekvatni hrvatski izrazi, a neke se riječi koriste u drugačijem značenju nego u hrvatskom jeziku. Stoga će ovaj dodatak čitateljima vjerojatno pomoći u boljem razumijevanju osnovnog teksta.

BTTG (British Textile Technology Group) – Britanska grupa za tehnologiju tekstila; nezavisan, od strane UKAS-a akreditirani laboratorij za testiranje i certifi kaciju odjeće, tehničkih tekstila, netkanih materijala, podnih obloga itd. Vidi: www.bttg.co.uk

Dobra (fi zička) kondicija (fi tness) – Dobro ukupno fi zičko stanje, spremnost za uspješno reagiranje na neki povećani napor.

EMPA – Švicarska istraživalačka organizacija na području znanosti o materijalima i tehnologije. Pripada pod ETH. Vidi: www.empa.ch

F.R. - Akronim za sljedeće izraze (engl.): Fire Resistant (vatrootporan), Flame Resistant (otporan na plamen), Flame Retardant (negoriv) i Limited fl ame spread (s ograničenim širenjem pla-mena)

Intervencijska/krizna postrojba/služba (emergency unit/service) – Postrojba/služba za intervencije pri iznenadnim nezgodama, nesrećama i krizama, u nuždi.

Izbor (selection) – Proces određivanja vrste OZO koja je potrebna za traženi stupanj zaštite.

Kupac (purchaser, buyer) – Organizacija (poslodavac) koja je kupila/nabavila OZO. Ponekad ozna-čava i osobu u organizaciji odgovornu za nabavu.

Korisnik (user) – Organizacija (poslodavac) koja zaposlenicima izdaje OZO na korištenje. Ovisno o kontekstu, može biti i osoba koja nosi tu OZO (nositelj).

Lutka (manikin) – Lutka veličine i oblika čovječjeg tijela, snabdjevena toplinskim senzorima povezanim na računalo, s programom koji prikupljene podatke interpretira kao opekline drugog i trećeg stupnja.

Nezgoda/incidentna situacija (emergency/emergency conditions) – Iznenadna opasnost, nesreća, slučaj nužde; situacija nezgode.

Nositelj (wearer) – Zaposlenik koji na sebi nosi (koristi) OZO za zaštitu od nekog rizika, korisnik.

Njega (care) – Osnovna skrb o OZO, održavanje u dobrom radnom stanju, uključuje postupke čišćenja, dekontaminacije i pohranjivanja.

Obrazina (facepiece) – Dio maske respiratorne zaštitne opreme koji naliježe na lice nositelja i odvaja ga od okoliša, a s druge strane ima plućni automat ili cjedilo.

Održavanje (maintenance) – Postupci pregledavanja, čišćenja, dekontaminacije i popravljanja, s ciljem zadržavanja zaštitnih svojstava i sprječavanja prekomjernog propadanja OZO.



Osigurati (ensure) – Pobrinuti se da se obavi neka radnja (u kontekstu Priručnika to je normalno obveza poslodavca).

OZO (PPE) – Akronim od Osobna zaštitna oprema – vidi Dodatak 1

Performanca (performance) – Svojstva/karakteristike nečega u cijelosti.

Požarni buktaj (fl ash fi re) – “Bljeskovita” vatra koja se širi vrlo brzo, kao npr. kroz zapaljive plinove, pare ili prašine u atmosferi.

Požarni preskok (fl ash over) – Faza požara u kojoj su sve površine i objekti ugrijani na svoju temperaturu paljenja, pa gorenje nastaje gotovo istodobno po svim površinama.

Predmet OZO (item of PPE) – Jedan komad (jedno sredstvo) OZO.

Pristajanje (fi t) – Dobro pristajanje predmeta OZO nositelju, npr. odjeće, obuće i sl. po veličini, obliku i udobnosti.

Procjena rizika (risk assessment) – Pojam koji je u hrvatsku (uobičajenu) terminologiju zaštite na radu ušao (pogrešno) kao „procjena opasnosti“, pa ga valja ispraviti prije nego što se suviše udomaći.

RALPH – Akronim od: Research Aim Longer Protection against Heat (Istraživalački cilj dulja zaštita od topline)

Sljedivost, sustav slijeđenja (trackability, tracking system) – Pojmovi koji se odnose na informacijski sustav odnosno sustav upravljanja kvalitetom, putem kojeg se o nekom predmetu OZO uvijek mogu lako dobiti sve bitne informacije o njegovoj povijesti.

SOPHIE – Akronim od: System Objective Protection against Heat in Emergencies (Cilj sustava zaštita od topline)

Uporaba (use) – Primjena OZO, uključujući njegova ograničenja.

VO materijal/tretman (F.R. material/treatment) – Vatrootporni materijal/tretman, odnosno materijal/tretman s ograničenim širenjem plamena - Vidi napomenu F prevoditelja



DODATAK 2: SADRŽAJ

UVOD ......................................................................................................................................................4RIJEČ AUTORA ..................................................................................................................................4

JOIFF-ov priručnik ...........................................................................................................................4Svrha OZO ......................................................................................................................................4Odgovornost za dobavu i uporabu OZO ..........................................................................................4

UVODNE NAPOMENE PREVODITELJA ............................................................................................5POGLAVLJE 1 ........................................................................................................................................7

1.1 UPUTE ZA IZBOR OZO: ................................................................................................................7Primjeri pitanja za proces izbora .....................................................................................................8Napomene vezane uz prethodne tablice .......................................................................................12

1.2 UPUTE ZA UPORABU OZO: .......................................................................................................15Informacije proizvođača ................................................................................................................15Čuvanje zabilješki ..........................................................................................................................15Obuka ............................................................................................................................................16Rutinski pregledi ............................................................................................................................16

1.3 UPUTE ZA NJEGU OZO: ............................................................................................................ 17Čišćenje......................................................................................................................................... 17Pranje zaštitne odjeće ................................................................................................................... 17Sušenje zaštitne odjeće ................................................................................................................18Kemijsko čišćenje zaštitne odjeće .................................................................................................18Čišćenje vatrogasnih zaštitnih rukavica .........................................................................................18Dekontaminacija i dezinfekcija ......................................................................................................18Čišćenje vatrogasnih kaciga ..........................................................................................................19Čišćenje vatrogasnih zaštitnih čizmi ..............................................................................................19Skladištenje ...................................................................................................................................19

1.4 UPUTE ZA ODRŽAVANJE OZO: .................................................................................................20Pregledi .........................................................................................................................................20Popravci i podešavanje .................................................................................................................20Uklanjanje iz službe i konačno odlaganje ......................................................................................20

POGLAVLJE 2: DETALJNA RAZRADA ...............................................................................................222.1 PROCJENA RIZIKA: UPUTE ZA PROCJENU RIZIKA ................................................................22

Formula za procjenu rizika: ...........................................................................................................22PRIMJER procjene rizika za OZO uporabom prikazane metode ..................................................24Procjena rizika za podobnost OZO u uporabi ...............................................................................26OZO u institucijama za obuku .......................................................................................................26

2.2 OPEKLINE .................................................................................................................................. 27Koža .............................................................................................................................................. 27Bol i oštećenje kože ...................................................................................................................... 27Zaštitna odjeća i opekline .............................................................................................................. 27

2.3 CERTIFIKACIJA OZO U EUROPSKOJ UNIJI (EU) .....................................................................29Europske direktive o OZO .............................................................................................................29Certifi kacija ....................................................................................................................................30CE oznaka .....................................................................................................................................30Informacije proizvođača ................................................................................................................30

2.4 ODJEĆA ZA ZAŠTITU OD TOPLINE I PLAMENA ......................................................................32Zaštitna radna odjeća za zaštitu od topline i plamena ...................................................................32Materijali s ograničenim širenjem plamena ...................................................................................32VO tretirani materijali .....................................................................................................................33Inherentno VO materijali................................................................................................................33Materijali koji su mješavine ...........................................................................................................33Usporedba između VO tretiranih materijala i inherentno VO materijala ........................................33Označavanje .................................................................................................................................34Zaštitna odjeća za vatrogasce .......................................................................................................35



Kombinacije materijala ..................................................................................................................35Prepreka protiv kapilarnosti ...........................................................................................................35Pregledavanje slojeva ...................................................................................................................35Odbojni fi niš na vanjskom materijaluC ...........................................................................................36Refl ektivna vanjska površina .........................................................................................................36Vanjska/unutarnja odjeća ..............................................................................................................36Općenita svojstva .......................................................................................................................... 37Dosljedna kvaliteta ........................................................................................................................ 37Čvrstoća materijala ........................................................................................................................ 37Razina zaštite ................................................................................................................................ 37

2.5 UDOBNOST, ZNOJENJE I DIŠLJIVOST .....................................................................................39Udobnost .......................................................................................................................................39Dišljivost ........................................................................................................................................39Prepreke za vodu ..........................................................................................................................39Voda u zaštitnoj odjeći ...................................................................................................................39Upravljanje znojem ........................................................................................................................40Sigurnost osoblja pri incidentu ......................................................................................................40

2.6 UOČLJIVOST .............................................................................................................................. 41Uočljivost i OZO ............................................................................................................................41Materijali velike uočljivosti na OZO ...............................................................................................42

2.7 OPASNOSTI OD ELEKTRIČNE STRUJE I ZAŠTITNA RADNA ODJEĆA ..................................43Statički elektricitet .........................................................................................................................43Električni luk ..................................................................................................................................43

2.8 RUKAVICE ZA ZAŠTITU OD TOPLINE I PLAMENA ...................................................................45Dizajn zaštitnih rukavica ................................................................................................................45Svojstva zaštitnih rukavica ............................................................................................................45Funkcije rukavica ..........................................................................................................................45

2.9 TOPLINSKI STRES ..................................................................................................................... 47Mehanizam termoregulacije ljudskoga tijela .................................................................................. 47Izlaganje toplini ............................................................................................................................. 47Toplinski stres – individualne razlike ..............................................................................................48Toplinski stres i OZO .....................................................................................................................48Toplinski stres i vatrogasci .............................................................................................................48Toplinski stres i OZO za vatrogasce ..............................................................................................49Tretman toplinskog stresa ..............................................................................................................50

2.10 TESTIRANJE NA „LUTKI“ .........................................................................................................512.11 OSOBNA SIGURNOST .............................................................................................................532.12 PRAKTIČNO TESTIRANJE PERFORMANCI ...........................................................................54

Pitanja za procjenu ........................................................................................................................54Osnove za zaključivanje o neprihvatljivosti nekog proizvoda ........................................................55

2.13 DIMENZIONIRANJE OZO ZA ZAŠTITU OD TOPLINE I PLAMENA .........................................56Zaštitna odjeća ..............................................................................................................................56Zaštitne rukavice ...........................................................................................................................56Zaštitna obuća ...............................................................................................................................56Zaštitne kacige .............................................................................................................................. 57Respiratorna zaštitna oprema (RZO) ............................................................................................ 57

2.14 NORME .....................................................................................................................................59DODATCI ..............................................................................................................................................61

DODATAK 1: NEKE PREDLOŽENE DEFINICIJE RELEVANTNE ZA OZO KOJA ŠTITI OD TOPLINE I PLAMENA ..61DODATAK 1. A: HRVATSKI DODATAK POJMOVNIKU .....................................................................68DODATAK 2: SADRŽAJ ....................................................................................................................70DODATAK 3: O JOIFF-u ....................................................................................................................72

DODATAK 4: PRIMJEDBE PREVODITELJA ....................................................................................73



DODATAK 3: O JOIFF-u

Organizacija za upravljanje intervencijskim službama

Ukupni cilj JOIFF-a je da radi na unapređenju standarda sigurnosti i radnoga okruženja u onim sektorima u kojima djeluju njegovi članovi. Punopravno članstvo u JOIFF-u otvoreno je svakoj orga-nizaciji koja ima osoblje djelatno kao ekipa za intervencije pri incidentima, koje pokriva tu industrijsku/trgovačku organizaciju. Korporativno članstvo otvoreno je organizacijama koje ne ispunjavaju sve zahtjeve za punopravno članstvo, ali koje žele podržavati JOIFF. Člana u JOIFF-u zastupa nominirano osoblje.

Članstvo u JOIFF-u nudi sljedeće:

Pristup znanju:1.

Cilj JOIFF-a je popuniti informacijski vakuum koji postoji u industrijskom/trgovačkom sektoru koji čine njegovi članovi, tako da vrijedne informacije raspodijeli među svim svojim članovima kroz svoju e-mail kaskadu, te osigura da članovi iskoriste znanje o nezgodama koje su neki od njih već iskusili, kako se iste pogreške više ne bi ponovile. Na JOIFF-ovim web-stranicama nalazi se arhiva sa svim tim informacijama, dostupna putem sustava lozinke, koja je na raspolaganju članovima za njihove potrebe.

Akreditirana obuka:2.

Uz pomoć svog Odbora za standardnu obuku, JOIFF je razvio niz akreditiranih te-čajeva/programa obuke. Tečajevi/programi se izvode u centrima za obuku koje je JOIFF odobrio, a u modularnom obliku i na lokacijama tvrtki pod nadzorom instruktora JOIFF-a. Svi tečajevi moraju biti usklađeni s dogovorenim kriterijima JOIFF-a glede programa rada, lokacije i instruktora.

Diseminacija informacija:3.

JOIFF izdaje kvartalne novosti (newsletter) pod nazivom The Catalyst, koje se mogu „prolistati“ na web-stranicama JOIFF-a. JOIFF organizira seminare, konferencije i radionice o temama zanimljivim za njegove članove. Članska sekcija na JOIFF-ovoj web-stranici redovito se ažurira stvarima koje zanimaju njegove članove.

Tehnička savjetodavna grupa:4.

JOIFF participira pri savjetovanju vlada i drugih organizacija o stvarima kreiranja politike koja utječe na njegove članove, sa željom da unaprijedi standarde sigurnosti i radnog okruženja u industriji diljem svijeta.

JOIFF pozdravlja prijave za punopravno i korporativno članstvo.

JOIFF SecretariatFULCRUM CONSULTANTSP.O. Box 10346 Dublin 14, Ireland.Telephone: + 353 87 242 9675. Email: [email protected] site: www.fulcrum-consultants.com

Sastavio:JOIFF u suradnji sFULCRUM consultants



DODATAK 4: PRIMJEDBE PREVODITELJA

Na zahtjev JOIFF-a, primjedbe prevoditelja odvojene su striktno od osnovnog teksta Priručnika kao odvojeno mišljenje:

A Primjer procjene rizika za OZO – Primjer procjene rizika za OZO izveden je za jedan izmišljen slučaj. Možda će nekome izgledati čudno da je rizik pothlađenja ocijenjen s 9 „bodova“, dok je rizik od požarnog buktaja ocijenjen sa svega 8 „bodova“. Činjenica je, naime, da je rizik pothlađenje lakše unaprijed predvidjeti i od njega se odgovarajuće zaštititi, nego od požarnog buktaja. Ipak oba su rizika ocijenjena relativno visoko, budući da moguće posljedice mogu biti ekstremne, tj. smrt. Pitanje zaštite od oba rizika treba vrlo ozbiljno shvatiti. Ako se želi u jednome predmetu OZO osigurati zaštita od oba rizika istovremeno, rješenje može biti višeslojna odjeća izrađena u cijelosti od negorivih materijala. Rizike od ostalih identifi ciranih opasnosti treba isto tako shvatiti ozbiljno, pa i u odnosu na njih treba poduzeti mjere kontrole u skladu sa sustavom upravljanja sigurnošću na radnome mjestu.

B Zaštitna odjeća i opekline – Iz formulacije u tekstu Priručnika moglo bi se shvatiti da većina toplinskog toka od vanjskog izlaganja zaštitne odjeće utjecaju topline i/ili plamena prema koži nositelja prolazi s toplim zrakom (konvekcijom), koji iz okoliša kroz materijal odjeće struji prema unutra. Prevoditelj, naprotiv, smatra da se većina topline na vanjski sloj odjeće prenosi radijacijom, odakle toplina prema unutra prolazi kondukcijom kroz slojeve materijala i slojeve zraka koji su između njih. U zonama odjeće koje su komprimirane, tj. gdje su slojevi odjeće pritisnuti jedan o drugoga, pa zračni raspor zapravo ne postoji, najutjecajniji faktor prolaza topline će svakako biti kondukcija. To se posebno odnosi na vatrogasnu zaštitnu odjeću izrađenu prema normi EN 469:2005, koja zahtijeva ugradnju vodonepropusne ali dišljive membrane. Transport zraka kroz membranu je tako spor, da je praktički zanemariv.

COdbojni fi niš na vanjskom materijalu – U normi EN 469:1995 nije bilo zahtjeva da se test površinskim močenjem izvodi nakon predtretmana pranjem, pa većina proizvođača nije preporučivala obnavljanje odbojnog fi niša. U normi EN 469:2005 zahtijeva se da se postigne otpornosti na sprej ≥4 nakon predtretmana (broja ciklusa pranja), koji određuje proizvođač. Vrhunski proizvođači danas isporučuju odjeću s vanjskom tkaninom, koja traženu otpornost na površinsko močenje može dokazati i nakon 25-30 pranja, što naknadni površinski tretman čini nepotrebnim, a u nekim slučajevima i nemogućim. Što se tiče vodonepropusne/dišljive membrane (npr. Gore-texR), činjenica je da je ona kemijski iznimno otporna, da svoja svojstva zadržava trajno (ako nije mehanički i/ili toplinski oštećena), te da naknadni tretman neće utjecati na njezina svojstva upravljanja vlagom.

DRazina zaštite – U ovom odjeljku Priručnika kao bitan faktor razine toplinske zaštite navodi se samo toplinski kapacitet materijala, dok se njegova toplinska otpornost (nizak koefi cijent vođenja topline) ne spominje. Budući da se u pravilu radi o nestacionarnom događaju prolaza topline, pri defi niranju razine toplinske zaštite koju neki odjevni predmet pruža, trebalo bi defi nirati sljedeće parametre: faktor toplinske izolacije materijala (recipročan toplinskoj vodljivosti), toplinski kapacitet materijala, debljinu materijala, specifi čan toplinski tok (kW/m2), vrijeme izlaganja toplini, toplinske karakteristike okoliša nakon završetka izlaganja toplini (temperaturu zraka, brzinu strujanja zraka), temperaturu kože itd. Mnogi od ovih faktora su promjenjivi i nepoznati unaprijed, a prisutni su i neki drugi koji nisu spomenuti. Ipak, uz toplinski kapacitet materijala, a možda i prije njega, svakako u obzir treba uzeti i faktor toplinske izolacije materijala, kako to zahtijeva i EN 469:2005.

EElektrični luk – Ovdje treba uočiti vrijeme izlaganja toplini kao bitan faktor. Dok kod izlaganja plamenu tipično vrijeme izlaganja iznosi 1-15 sekundi, kod izlaganja električnom luku ono iznosi



svega 0,01-1 sekundu. Stoga, iako su ukupne količine prenesene toplinske energije komparabilne (istog reda veličine), specifi čni toplinski tok (kW/m2) je kod električnog luka neusporedivo viši, pa su i posljedice teže. Za usporedbu, specifi čni toplinski tok pri testiranju odjeće na lutki s instrumentima normalno iznosi 2 cal/m2s (cca 84 kW/m2), a trajanje izlaganja plamenu uobičajeno je 8 sekundi za odjeću izrađenu prema EN 469, odnosno 3-4 sekunde za jednoslojnu negorivu odjeću.

FVO – U daljem tekstu Priručnika koristi se kratica VO, kao akronim hrvatskoga izraza „VatroOt-poran“. Autor prijevoda predlaže da se spomenuta kratica uvede u struku umjesto engleske kratice F.R., a u značenju „s ograničenim širenjem plamena“.

Umjesto novouvedenog hrvatskog izraza „prirodno negoriv“, zadržan je originalni izraz „inherentno negoriv“. Prirodno negorivi odnosno vatrootporni tekstilni materijali su, naime, mahom sintetičkog podrijetla (npr. aramidi i sl.). S druge strane, tzv. negorivo tretirani tekstilni materijali su uglavnom materijali prirodnog podrijetla (npr. pamuk, viskoza i sl.), kod kojih se negorivost postiže dodatnim umjetnim (kemijskim) tretmanom. Prevoditelj vjeruje da će se ovakvom nomenklaturom izbjeći nepo-trebne zabune i suvišne diskusije oko toga „što je tko mislio reći“.



O JOIFF-u (prim. prev.)

JOIFF je akronim od Joint Oil and Industrial Fire Forum, što bi se moglo prevesti kao Zajednički protupožarni forum za naftu i industriju. Povijest ove organizacije započinje 1990. godine, kada ju je Richard Coates, tadašnji protupožarni savjetnik Grupe BP-a (British Petroleum), osnovao zajedno s četvoricom kolega iz naftne industrije. Zbog velikog porasta broja članova iz različitih sektora industrije i trgovine, značajno se povećao i opseg interesa organizacije koja danas nosi naziv „JOIFF – Organizacija za upravljanje intervencijskim službama“. Punopravno članstvo u JOIFF-u otvoreno je svakoj industrijskoj organizaciji u kojoj su prisutne velike opasnosti i/ili koja ima osoblje koje djeluje kao intervencijski tim pri incidentima, pokrivajući tu industrijsku/trgovačku organizaciju. Organizacije koje ovim zahtjevima ne udovoljavaju u potpunosti, mogu se uključiti kao korporativni članovi.

Iako je naglasak pri upravljanju opasnostima na prevenciji, zaštiti i pripremi rizičnih scenarija, članove JOIFF-a čine i organizacije unutar kojih se nalaze osobe koje izlaze na intervencije pri različitim incidentima i/ili akcidentima. Te organizacije po prirodi stvari moraju biti potpuno pripremljene i upoznate sa svim aspektima požara i sigurnosti, s opasnim tvarima i medicinskom prvom pomoći i spašavanjem, kako bi bile u mogućnosti upravljati tijekom požara i drugih incidentnih situacija, počevši s onim najmanjima, pa sve do najvećih. Djelovanje JOIFF-a usmjereno je prema razvijanju znanja, vještina i razumijevanju problema na koje nailazi intervencijsko osoblje, kao i prema podizanju standarda sigurnosti i radnog okoliša u kojem djeluju industrija i trgovina, s krajnjim ciljem da zaposlenici tim rizicima upravljaju na siguran način, neovisno o tome jesu li stalno zaposleni ili djeluju po ugovoru. Postizanje ovog cilja djelovat će pozitivno ne samo na osoblje intervencijskih službi, nego i na industriju u kojoj rade i njenu okolinu.

Na listi punopravnih članova JOIFF-a nalaze se neke od čuvenih svjetskih tvrtki (npr. BP, ConocoPhillips, Chevron, BASF, Petronas, Shell, Saudi Aramco Shell itd.), dok korporativne članove čine neka od najpoznatijih imena iz industrije opreme i sredstava za gašenje i zaštitu od požara (npr. Kidde Products, DuPont de Nemours, Tyco Safety Products, Trelleborg Protective Products itd.).

Detaljnije informacije na www.joiff.com.

O Fulcrum Consultants (prim. prev.)

Fulcrum Consultants je dio Fulcrum Training Ltd., tvrtke sa sjedištem u Dublinu, Irska. Fulcrum je izvorno bio divizija GD Group, Dublin, grupe tvrtki koje su s industrijom zaštite od požara surađivale više od 60 godina. Kako su se ranih 90-ih godina 20. stoljeća aktivnosti Grupe sve više internacionalizirale, osnovan je Fulcrum Consultants, s ciljem da preuzmu brigu o specijalnim i sve širim potrebama klijenata GD-a u petrokemijskom, farmaceutskom, avijacijskom i kemijskom sektoru industrije.

U siječnju 2001. Fulcrum Consultantsu je ponuđeno da postane tajništvo JOIFF-a, organizacije za upravljanje intervencijskim službama. Od tada pa sve do danas, Fulcrum je radio s JOIFF-om, kako bi ta organizacija rasla i razvila što širi opseg tečajeva za obuku, programa i drugih standarda.

Godine 2005. Fulcrum Consultants je postao neovisan o GD Group, pa nastavlja daljnji razvoj pod upravom koja ga je stvorila, težeći najvišim standardima i najnovijim saznanjima.



Fulcrum Consultants je odobreni Centar za procjenu Edexcel-a, pa vatrogasnom sektoru Ujedinjenog Kraljevstva može ponuditi usluge procjene i verifi kacije nacionalnih profesionalnih kvalifi kacija.

Članovi uprave Fulcrum Consultantsa djeluju u relevantnim tijelima koja odlučuju o politici u ovome području, gdje putem konzultacija osiguravaju da u odlukama kojima se kreira buduća politika bude zastupljen glas najšire baze iz industrije zaštite od požara.

Detaljnije informacije na www.fulcrum-consultants.com

O autoru prijevoda Mr. sc. Aleksandar Regent, dipl. ing. strojarstva, viši je predavač na Odjelu sigurnosti na radu Veleučilišta u Rijeci, gdje predaje kolegije Osobna zaštitna sredstva i oprema, Upravljanje okolišem, Fizikalne štetnosti i Vatrogasna oprema, te direktor Teh-projekt Inženjering d.o.o. Rijeka. Od 1986. pa do danas član je istraživačkih timova na 7 znanstveno-istraživačkih projekata, čiji su nosioci bili profesori Tehničkog fakulteta u Rijeci, i nalazi se u Registru znanstvenika Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH. Do danas je objavio 15 recenziranih stručnih i znanstvenih radova te 46 stručnih nerecenziranih radova. Bio je projektant i voditelj stotinjak izvedenih projekata u industriji, u zemlji i inozemstvu. Predsjednik je tehničkog odbora HZN/TO 21 – Protupožarna i vatrogasna oprema, član TO21/PO 4 – Stabilni sustavi za gašenje požara, TO21/PO 5 – Vatrogasna oprema i HZN/TO 94/PO 6 – Osobna zaštitna oprema /Zaštitna odjeća. Član je NFPA – National Fire Protection Assn. od 1983., SZPV – Slovenskog združenja za požarno varnost od 1996. i HDZP – Hrvatskog društva za zaštitu od požara. Ima 32 godine radnog iskustva u industriji i godinu dana nastavničkog staža na Veleučilištu. Godine 2007. prijavio je doktorsku disertaciju na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. U slobodno vrijeme bavi se planinarenjem, skijanjem i alpinizmom.


nakladnik: hrvatska vatrogasna zajednica - joiff.com · zaštitom na radu, te studentima i budućim...

Documents