naljeskovic - komedije

7/28/2019 Naljeskovic - Komedije

1/143

Nikola Naljekovi:Komedije

Nikola Naljekovi

Komedije

1Klasici hrvatske knjievnosti na CD-ROM-u Drama i kazalite


2/143

Nikola Naljekovi:Komedije

SADRAJ

KOMEDIJA I. _____________________________ 3KOMEDIJA II. ___________________________ 30KOMEDIJA III.___________________________ 53KOMEDIJA IV. ___________________________ 64KOMEDIJA V.____________________________ 69KOMEDIJA VI. ___________________________ 92KOMEDIJA VII. _________________________ 110

AT PRVI ______________________________ 110[AT DRUGI]___________________________ 120

AT TREI ____________________________ 124RJENIK_______________________________ 135



3/143

Nikola Naljekovi:Komedije Komedija I.

KOMEDIJA I.

Prolog.

Priklono molim vas, o ljudi i ene,da biste jedan as sliali sad mene;

er vam u spovidjet to ete odi visad sliat i vidjet; tim pamet stav'te1 svi.

Odi e vila do pastijera itui,koga e naad o; i tuj on plaui,

drugi e do pastir, koji e drat putda bi taj pla u mir mogao obrnut;

i toga nee mo nikakor uinit,neg ga e takoj o. Pak za tijem to e bit?

Doi e starica, tono se u vlasijeh

5

10

15

20

25

2opi zvat vjetica; tuj ete imat smijeh:

gdi pastijer za ljubi plae rad ljubavi,starica mni zubi bole ga u glavi;

a pak e poznati njegov jad i nemo,ter mu e kazati pravi lijek i pomo.

Pak ete alosti vidjeti i nemir,

gdi se e ubosti3

za vilom taj pastir;tuj ga e ona vil mrtva na leei,koja je uzrok bil' od njega bjeei;

ter ga e plakati; a pak e k drubi pokegodi iskati lijeke mu i pomo.

Vil se e s drubom stat;4tuj poslije to e bit?lijek joj e druba dat i on e oivit,

tere e u pjesan vinjega slaveipotrajat vas drag dan i tance vodei

Toga rad molim vas od strane oda svijehda biste za mao as mirno ih uli; rijeh.5

___________________

1tim pamet stav'te- tome posvetite panju2u vlasijeh - na selu3

tj. napravit e samoubojstvo4stati se- sastati se5rijeh - rekoh; tj. dovrio sam govor



4/143


etiri vile i tri pastijera poju u lugu, od kojijeh vila jedna ne imajui svoga pastijera nego eleijednoga na ime Radata poi ga e iskat sama, kad svre pjesan, koja poina:

Pravo bi gizdavi ovi lug da danasu pjesnih proslavi pojui svaka nas:6

vazda je proljetje u njemu, nije zima,razliko er cvijetje po sebi svud ima;

u njemu tuj vode po bistrijeh kladencijeh,tuj tance vil vode pod sjeni u vijencijeh;

u njemu nije guse, nigdar on ne vene,neg stoji jak ruse jedan cvijet rumene;

u njemu razlika dubja su vidjeti,nije mu prilika

30

35

40

45

50

7 pod nebom na svijeti;8stvori ga bog i da za nae mladosti,

u njemu da sada provodi radosti.Kolike druge vil od svoje mladosti,

ivot su provodil' u svakoj radosti,a sada u mukah ivot svoj provode,

sune se u rukah od druzijeh nahode;9a mi jo ne znamo najmanje alosti;

tijem10 bogu da damo hvalu na milosti,i da se bog danas iz glasa proslavi,

u pokoj koji nas u ovi postavi:hvala ti boe na, koji nas obrani

svijeh tuga do danas i mirno sahrani;11

molimo tvoju mo da nigda ne budemladosti nae o, neg branit od svude.

Svrivi ovu pjesan, govori vila prva ostalijem hotei sama po od njih za iskatRadata:

VILA I:

Vi ete druice u lugu ostati.

VILA II:

A jeda ' ruice ti poi nabrati?

6svaka nas- svaka od nas7nije mu prilika- nema mu slinoga8na svijeti- na svijetu9

sune ... nahode- porobljene se nalaze u rukama drugih10tijem - na tome11sahrani- sauva



5/143


VILA I:

Majde po jedan as, tere u jo donitsvakojzi ja od vas od ta e krunu svit.55

60

65

70

75

VILA III:

Hou li s tobom ja druice draga do?

VILA I:

Ne hodi, er u tja u goru negdje po.

VILA IV:

Donesi i meni, draga ve druice,jedan dilj rumeni.

VILA I:

Hou ma druice.

Ostavi ostale s svojijemi pastijeri u lugu, izlazi sama vila prva, ter govori:

Ja vidjeh juera, ako se ne varam,njekoga pastijera gdi bjee odi sam;

rekla bih da htie njeto mi govorit,neg mi se ne smie od srama otvorit.

Vele t' bih ja rada da bi mi kako moda odi on sada onako bude do.

Ah boe ti mi daj po tvojoj milostida odi pastijer taj bude sad izljesti.

Drag ti mi jaoh bie; rada t' bih ja znati,

govorit to htie; po ga u iskati.

Ugledavi ga vila govori:

Bre12 e on biti to ide od onud,pak se u initi gledati13ja inud;

ako mi to ree, ja se u osjeknuta pak u najpree od njega pobjegnut,

da vidim pak to e initi bez menei da znam to hoe; jaoh vidim gdi vene.

12bre- valjda13gledati- traiti



6/143


RADAT:

ugledavi vilu govori:

Evo mi moje vil. Gospoje, dobar dan!

VILA I:

Koga si upazil? Eto si sebe van.

RADAT:

Ah kruno od vila, koja si svim dika,koj14 nigdar nije bila nit e bit prilika,

nemoj da oholas potlai tvoj ures,neka tvoj dobar glas svreno

80

85

90

15dobar jes.Dostoj se da sam ja, gospoe, sluga tvoj.

VILA I:

Izvuc' se, poi tja; kud rene? tamo stoj.

RADAT:

Neka ti daj ruke celivam gospoe,jeda mi to muke od srca daj oe;

to je meu nami obiaj, toj valja.

VILA I:

Eto me rukami tvojijemi iskalja.

RADAT:

Da moje ti pozna tisui dio muke,ne bi mi, neka zna, gledala na ruke,

nego li na blijedi i tuni moj obraz,koji te svud slijedi kopnei kako mraz.

Nu pozri jedan as na tune me oii blijedi moj obraz gdi ti smrt svjedoi.

14koj- kojoj15svreno- savreno, potpuno, konano



7/143


VILA I:

to hoe od mene, reci mi, neka znam.95

100

105

110

RADAT:

Na slube ljuvene vjerni rob da ti sam.

VILA I:

im te u platiti? ja blaga ne imam,malo e dobiti od mene, ja toj znam.

RADAT:

Ne item ja platu za slube za moje,er nijesam rob zlatu, neg tebi gospoje.

Kroz toj te ja molju16, hotjej me uti sad,da t' skau nevolju, ku patim tebe rad.

VILA I:

Nu reci to ho' rijet, sve17 srce otvori.

RADAT:

Jaoh bre neu smjet.

VILA I:

Kad t' velju,18 govori.

RADAT:

Jedina gospoe, velika hvala ti,na milos er doe da me htje sliati.

Veliko vrijeme jes odkli sam vidiosunani tvoj ures, al t' re nijesam smio,

koji me zaveza po taj put, gospoe,er cijenim s nebesa da uza taj doe;

16

molju- molim (stariji oblik prezenta 1. l. jednine)17sve- svoje18velju- velim(stariji oblik prezenta 1. l. jednine)



8/143


takoj mi njeto bi, m vilo, er ne znahja nitor o sebi, ni mjesto, na kom stah.

neg mi se injae u raju da sam vas,toliko gdi sjae sunani tvoj obrazi dike ljuvene na saj svijet jedine,

s kih mlados m vene i ivot moj gine;sam sebi ter veljah: jesam li ovo ja?

tolik me bjee strah, gdi t' ures takoj sjaSmiljaje

115

120

125

130

135

140

145

150

19 u sebi do sada tej dikena svijetu er ne bi nit e bit u vike,

kamo, rijeh, Elena? Dijana kamo? rijeh,u kijeh bi ljuvena ljepota vrh svijeh;

ne bi ti za slugu ni jedna njih20 bila,a neg li za drugu, gospoje od vila.

Spjevaoci svi stari, koji su u pjesanspijevali sve stvari, najlie ljuvezan,

i dike od gospoj koji su slavili,da budu ures tvoj sunani vidili,

sa svu mo i krepos svrnul' bi sve 21 pjesnina rajsku tvu ljepos i tvoje ljuvezni.

Er take ni dike pod nebom sad inenit e bit u vike, dokli svijet pogine.

Ne samo ljepota taj, k je s nebesa,jo nain ivota tvoga me zaveza:

tvoj ures poteno s nainom er vlada

kijem srce ljuveno svakomu ukrada.Ja nebog ne umijem tisui rei dil,

zato si kruna svijem gospoam vazda bil';vidjet su tve druge pri tebi,22 gospoje,

kakono da sluge s gospojom gdi stoje.Nu misli, tej dike po kom ja zagledah,

kako ho' u vike23 da ti se ne prjedah?Srdace tuj moje meni se iskide

oni as, gospoje, u tebe ter pride;a rajski tvoj obraz, cje koga umiru,24

ja vidim na svak as kud godi poziru;25

a kada jedan uh krene lis ali vlas,mni mi se da ja uh od usti tvojijeh glas.

Ja vee nijesam moj26 ni ufam vik biti,27nego li ovakoj u trudu iviti,

19smiljaje- smiljajui20njih - od njih21sve- svoje22vidjet su... - tvoje druge prema tebi izgledaju kao...23u vike- u vijeke, zauvijek24umiru- umirem25

poziru- pozrem, pogledam26moj- svoj27ni ufam vik biti- niti se ikad nadam biti



9/143


ali se sam rukom mojom se zaklati,da tako s tom mukom budem se rastati,

ako me u milos ne primi u saj asjedina tva lipos, svim vilam k je s.Togaj rad, u dugu besjedu za ne pro,

molim te za slugu da primit mene ho':ja ti u u svem bit na slubi toj vjeran,

srano vik sluit do smrti no i dan;ja inu gospou do smrti do moje

da sluit ne pou do tebe, gospoje;uj, da t' se kad godi potajna koja stvar

od mene ne zgodi pronesti nikadar,

155

160

165

170

175

28nu tvri neg kami u toj u t' vik biti,

da svijema mukami budu me muiti;ne branim ivota od smrti najpree,

itom tva ljepota jednu rije da ree.Kroz toj te molim sad, uzmi me za roba,

ja ti u sluit rad, gospoe, do groba.

VILA I:

Jeda mni da sam ja pastirka od vaijeh?Ja t' velju: poi tja, na me te vodi grijeh.

RADAT:

Ili grijeh, ili smrt; za te sam rad umrijet.

VILA I:

Ne' me se ti ostat?29 sad ti u ino rijet.

RADAT:

Reci mi to t' drago, makar me zakolji;ti s' moje sve blago, za te mrem po volji.30

VILA I:

Umri, ter pukni tja, ali u t' gore rijet;sve u to poi ja ostalijem spovidjet,

ter e t' bit u zao as, ako te nau nut.

28

da t' se ... nikadar- da se nikada ne dogodi da ja razglasim neku tvoju tajnu29ostati se- ostaviti se, otii30po volji- svojevoljno



10/143


RADAT:

Jaoh rajski tvoj obraz da bi mi celunut.

VILA I bjeei:

Poekaj, poekaj, vidjet e to e t' bit?

RADAT:

180

185

190

195

200

205

Ki mi je vei vaj neg tebe izgubit?Neka me zakolju, toj elim vidjeti,

toj boga ja molju da bi mi umrijeti;taj bi mi smrt mila, da budu ovi dan

umrijeti od vila i od njih ukopan;daj bi mi u vike po smrti ostala

taj slava i dike, spomena i hvala,ter bi mi koji dan ovi pla i tugu

pastijeri u pjesan pripjeli u lugu.Jaoh to ih jo ne bi? ova me privari;

ni smrt se pod nebi za mene ne mari.Majde u po sjesti onamo u hladu,

znam da e izljesti na ovu livadu

kakono juera, kad ovu ja vidjeh,na ku me namjera donese za moj grijeh;er ako odi sad radi nje ne umrem,

ovi u estok jad do smrti patit prem.Ili smrt ili nju danas mi daj boe,

er ina stvar ne mnju smirit me da moe.

Daleko od Radata spravljajui se u lov Ljubmir.

LJUBMIR:

Dug ti je dan ovi, strajat ga nije mo;prem da se polovi, majde u sa psom po.

Kamo se? o! o! o! Nije ga vragu t' kus;da bi ga ubio ko! ovo ga, ostao pus!

Idui Ljubmir u lov nae gdje govori Radat.

RADAT:

Je li gdje itkor sad, rad ti bih jaoh znati,

ovako estok jad i tugu tko pati,ka me je skonala take cje bolesti



11/143


da me e do mala31 do smrti dovesti?Ja cijenim da tuga nikomu t' ova nije

pod nebom, ni druga ne mogu t' na menje,komu bih nevolje mogao izrijeti,ter bi mi najbolje u saj as umrijeti;

nu pokli nije sad nikogar u lugu,poi u ovi jad istjerat i tugu.

Jaoh draga gospoe, kako e t' biti s,po drubi kad poe po tvojoj ovi glas!

jaoh draga gospoe, kada li pak rekuda sluga tvoj doe za tebe na prijeku!

210

215

220

225

230

LJUBMIR

lovei zauje ter govori:

Tko ono jaue? rek' bi ga to kolje;majde u po mue da ujem jo bolje.

RADAT

ne videi nikogar:

Kad bude u drubi, to e se rijeti vam?U ove na slubi sluga se ubi sam.

Kad t' se toj bude rijet, koja e t' biti s?nee li potamnjet sunani tvoj obraz?

Neka te ovi no od mene osvetii neka mirna mo' bez mene ivjeti,

i neka s dosade nijesam ti ljeposti,veselo mrem sade; bog da ti sve prosti.

Hotivi se Radat ubosti, u toj priskoi Ljubmir.

LJUBMIR:

Zla ti kob! Radate, a jote gori bijes!to doe toj na te? kamo t' um? kamo t' svijes?

Zlo t' jutro! jeda mo' uinit to goer?sjemo mi pusti no; jes' ovjek ali zvijer?

31do mala- uskoro



12/143


RADATpusti no:

Ne32

nitkor kako ja, ki sam pun nesreevrhu sva stvoren'ja i trudan najveeJa ne znam jo na svijet najmanje radosti,

ja ne znam to je cvijet od moje mladosti;vesel'ja ne znam ja ni tance ni pjesni,

ni imam pokoja ni javi235

240

245

250

255

260

265

33 ni u sni;po vas dan grem tue34, a kada no pride,

tad mi se moj drue sve rane povride.

LJUBMIR:

U tebi svijes nije; mnjah da ti maskari;to tej fantazije k vragu ne udari?

Ja viu ti se si smurao za vilom;toj s vragom odnesi rastati duh s tilom.

RADAT:

A toj bih drue rad, toj bi mi sve mukeod srca dviglo sad, taj smrt od nje ruke.

Kamo35taj tko veli da umrijet muka jes?

toj mlados m eli a nee moja es.Ja cijenim da je lud tko godi na svijetiveliak cijeni trud i muku umrijeti;

er kad mre miran tko, ja cijenim na moj sud,da mu je sve slatko a nije njemu trud.

Ako e ti rijeti: da ako ne moretko miran umrijeti, je li mu dva gore?

ne velim da tomuj nije trud povei,al ovi razlog uj, k ti u sad rei:

kad tomu izljesti iz tijela duh bude,sve mu e bolesti minuti od svude;

er se duh od tijela u kratko razdvojia muka nije cijela, k dugo ne stoji.

Ako e ti rijeti: da k je trud veinego li umrijeti? toj mogu ja rei:

tko no se razdijeljen s dragome nahodi,ter tako ucviljen ivot svoj provodi,

vee su toj muke, bolesti, jad i trudneg se dat u ruke od smrti, na moj sud;

zato taj umire tisukrat svaki hip,

32ne- vjerojatno bi trebalo nijeili n33

javi- na javi34tue- tuei35kamo- gdje je



13/143


tko take nemire probavlja i nalip.Dake bi jur bolje umrijeti meni sad

neg ove nevolje i ovi trpjet jad;a toj mi ne lipe, pokoli rumenonje lice najlipe izgubih svreno.

Kratka ti bi rados od moga ivota,kamo mi nje mlados i rajska ljepota?

Sad odi sa mnom bi, sada ju viah ja;kako ju izgubi tuna mlados moja?

ide ju iskati ne umijem kud sada,po se u zaklati od muke i jada.

270

275

280

285

290

LJUBMIR:

Prokleta ljubavi! Vee ti nije mukeneg kad ti bog stavi nesrena u ruke,

ere pla i alos, nevolja, jad i trudnesrenu tuj mlados obujme odasvud.

RADAT:

Toj nitko ne pozna neg sama na svijetim mlados alosna, k eli umrijeti.

LJUBMIR:

Udri ju s vragom tja, ako e miran bit.

RADAT:

Neu mo toga ja do smrti uinit.

LJUBMIR:

Eto e, nu me uj, sopisat ti danas,ho' Rade na ovaj i mi36 ovi pas,

a bogme dvaes aspri znam tko bi za nj dao,nu bi ja enu pr iz kue prodao;

nu to je is, gladak, nu to je vidjet brz,a kako laje jak; nuer mu kruha vrz'.

36 mi- ivio mi, iv mi bio



14/143


RADAT:

Prem moja huda es tebe sad Ljubmiredonijela odi jes za moje nemire.

LJUBMIR:

Ti oni Radat nijes', ja viu; ta vilatebi je Rade svijes i pamet odnila.

Moj Rade, Radate, plaho je zvjere toj,nije mi toj za te, majde ne, brate moj.

Tegnuti

295

300

305

310

315

37 da ju ho', on as e tja ute,a neg li jednu no na slami s tobom le.

Ona ti pak ukrop ni kae ne kusa,ni s njive nosi snop vragu ta ni kusa;

koze ti ni krave pomusti taj nee,govoru t' ja s prave; tijem ohaj nju vee.

Ona ti kravaja ne umije zamijesit,po njojzi, mi ja, nigdar ne' biti sit.

Nu mi rec' ovoj aj: to ti e jesti dat,kad sire vila taj ne umije usirat?

RADAT:

Nee snop nositi ni ukrop taj kusat,ni sire siriti, na slami nee spat;

znam to se hoe njoj: surla ter tanci pak;nee joj lipsat toj, dokli sam zdrav i jak;

kako sve gospoi mislim joj sluiti,a t' ja, ti poi zecove loviti.

LJUBMIR:

Jeda ti je bolje svjet ovi moj tjerati?

RADAT:

Ne hajem za taj svjet; ho' me se ostati?

LJUBMIR:

to ima brate bit, teaku ovikuda ljubav naudit ne more taj viku?38

37tegnuti- dotaknuti38viku(uz negaciju) - nikad



15/143


neg je sve to praznos, koja vam zavratikakono volu mos, kad ne ima orati.

Kad bi ti, nu me uj, injen'ja imaobog me bi vilu tuj na stranu vrgao;nu bre ti drugu ne ima misliti,

neg vile po lugu u nesvijes slijediti?Ako ti odlui ne dvorit ljubavi,

ne poe

320

325

330

335

39 ter mui, na ovu ozdravi.

RADAT:

Hod' s bogom, dobar lov bog ti dao da lovi.to tomu psu pokrov od sukna ne skroji?

LJUBMIR:

Prs ne smijem od ene; pone govoriti:bolje je pelene malomu srezati.

RADAT:

Nemoj ga izgubit, dvaes aspri kad valja;

slijednik e dobar bit, esto mu daj palja40

.

LJUBMIR:

Ni toj ne uzmoem uinit od ene:dava ih kokoem, a njega odrene.

Nebore jeda ' do sa mnome Radate?bogme ti je bolje o druzima vile te.

RADAT:

Toj te sam molio da s bogom poe, aj?

LJUBMIR:

Eto bjeh zabio; da s bogom ostavaj.

39 "Mjesto ne poemoda bi trebalo nu poi" (. Danii)40palja- mekinja



16/143


RADAT ostavi sam:

to eljah najvee da nitkor sa mnom n,to njega nesreo donijee sad k meni;kad bih se prijao nebog ja za gore,

jo bih se bojao da se ne obore;sa mnom se nesree rodie sve na svit,

ter ti me as nee najmanji ostavit.A lele, da lele, jesu li ikoga

bolesti sapele neg mene neboga?

340

345

350

355

Jedna starica idui zauje Radata lelekajui, ter mnei da ga zub boli govori mu

STARICA:

Umukni, pukao; zub li te toj boli?ne bi li to dao da ti se isoli?

ako li hoe sad da ti ga izmu 41 tja,itom mi rec': izvad', outit neu ja.

RADAT:

Po' s vragom jote ti, sada te poslali njim.

STARICA:

Take su bolesti,42 ja ti se ne udim.Ako zub hoe taj sad ti u izeti,

da ne' ut; sjemo daj, nee te boljeti.

RADAT:

Jamu mi smrt dube, umiru ja s prave,43

a ti mi jo zube ho' vadit iz glave.

Sprdat si mnom dola; ali mni, to sam ja,da s' nala ti osla? oprduj s vragom tja.

STARICA:

Ne zna me ti tko sam, ter veli toj menje;ne zna li er ja znam razliko korijen'je?

41

izmu- izvadim42bolesti- bolovi43s prave- uistinu



17/143


ne zna li bolesti razlike er umijemrukom ja odnesti i ime travam svijem?

Sjedi djer ovamo, neu t' ga vaditi,neg ti u ja samo njeto na nj staviti,ter ti e sva muka u saj as otiti

koliko da

360

365

370

375

44 ruka bude ju odniti.

RADAT:

Ne imam boljezan od zuba u glavi,neg li sam zavezan od gorke ljubavi.

STARICA:

A ja mnjah da zubi bole te, nebore.

RADAT:

A vile tko ljubi, nije li dva gore?

STARICA:

Majde jes, moj mile; nu jes lijek i tomuj.Gdi stoje tej vile?

RADAT:

U lugu onomuj.

STARICA:

I ja kad bjeh mlada, ljubav sam slijedila,nu mi je jur brada od godi probila.

Moe bit tojzi vil tebe sad vidjetivele bi drago bil', neg ne smije izrijeti.

Er ih je brinijeh sram, ne znaju one zla;ja im ud dobro znam, njimi sam uzrasla.

RADAT:

Molim te rad boga, nu mi daj togodi,oda zla ovoga jeda me slobodi;

44koliko da- kao da



18/143


dau ti tri krave, i k tomu tri sire,ako me tej trave oda zla samire.380

385

390

395

400

405

STARICA:

Prisegni na boga, da mi e toj dati,kad miran od toga zla bude ostati.

RADAT:

Evo t' kunu ja: da bi mi trijes i gromubio teen'ja i eljad svu domom,

ako ti dva vee od toga nee bit,kad ove nesree bude me slobodit.

STARICA:

Ho' li se smiriti, ter itom pametujto ti u sad riti, nudjer me dobro uj.

Imaju tej vile, neka zna sinko moj,svaka njih dvije spile; bila sam u jednoj,

koja je protiva tvojojzi nemoi,

da bih ti ja iva, kako e t' pomoi,ako bi t' taj vila, moli ju, nu kuaj,u nju dopustila uljesti jednom daj.

RADAT:

Nee htjet ni gledat na mene nikadar.

STARICA:

Objetuj njojzi dat, a bogme i daj dar;ako t' se milos taj dopusti od vile,

ti vee ne krsmaj, neg vrvom put spileto moe najprije udilje k njoj hodi,

dokli se pak nije zgodilo togodi.U njoj e nai lijek od tvoje nemoi45,

miran e bit uvijek, ako mo' tuj poi.A sada nu sluaj kako se od prve

ulazi spila taj, pametuj do mrve.46Nai e dvije gore, ke se ne prohode,47

45

nemo- bolest46pametuj do mrve- zapamti do detalja47ke se ne prohode- koje se ne mogu prei, koje su neprohodne



19/143


po' dokle se more, lug e na i vode;tuj e na jednu do toliku tjeskotu,

er e mnjet da se pro ne more dalje tu.Trijebi je48, neka zna, kad doe u taj lug,jedan tap da ima debeo, tvrd i dug;

naprijed ga trijebi je da nosi kako slijep,punjestar er nije ni vrata neg procijep,

kako sve u spile,

410

415

420

425

430

435

440

49 u kojih najdraesve50 stvari tej vile shranjuju i dre;

zareni u nj s prave tap jako drei,prvo e na trave pak jame i pei;

ini tap da ti je jak, neka t' se ne zgiba,stav' pamet51 da t' se pak ne spuzne rad gliba.

U spili pak e na jedzero jedno tuj,nemoj ti kamo za, zlo t' jutro, nu me uj:

gromor tuj mnokrat jes, nemoj se pripasti,nee te ubit trijes i ne' vas upasti,

zasve da govore tuj propas veliku,rijei su nebore na jednu priliku;

nee se do pupka smokriti, majde ne,nu se uj52 od kuka, koji je posred nje.

Tuj te e nai znoj, tere e bit nejak,a oni tap e tvoj meki do neg bumbak.

Al ne haj, er vee, dokli bude na dvor53,trebovat tap nee, i pak e do opor.54

Napuzni prvi dan ako mo' do dvaes put,unutra tere van sve, da zna poginut.

Al eto t' velju ja, bit ti e put prvine samo do znoja nu bogme do krvi.

Ako li tuj vilu ne uzmo' privestida ti d u spilu u tu nje uljesti,

nu dobro pametuj, er ti u sada rijet,da ini vilu tuj za ljubav tvoju mrijet.

RADAT:

Molim te boga rad, nudjer me naui,da mlados moja sad ovako ne mui.

48trijebi je- potrebno je49kako sve u spile- kao u svim spiljama50sve- svoje51stav' pamet- pripazi, imaj na pameti52

uj se- uvaj se53na dvor- van54i pak e do opor- i postat e otporan



20/143


STARICA:

Od ruka i noga svijeh nokat urjeipo malo svakoga ter u rub55 zavei;pametuj56, kad bude vezati u rub toj,

da ti ne zabude tri puta rei ovoj:kako veu57 ovo sada,tako onu, ka mnom vlada,da zaveu u ljuvezan

vema neg sam ja zavezan.Pak na' odoljena mjeseca dan treti,

445

450

455

460

465

470

475

58ter e tri korijena od njega uzeti,

k tomu e tamjana tri zrna spraviti,ke u lis brtana lijepo e zaviti,

ter sve toj ukopaj gdino zna da e prokad godi vila taj, koju ti sluit ho'.

Tuj zamjer'59najblii nje stupaj kon toga,nu se uj ne krii,60 ni mjentuj ti boga.

Pak naad lovora, ki je usahao,al da je od mora daleko rastao,

tri grane oei, ter poad na stupaji na rub uei vaskolik lovor taj.

Kad bude uei, dokle sve izgori,to ti u sad rei sveer ti govori:

kako ovo sada gori,

tako ona, k me mori,u ljubavi radi meneda gorei vazda venei da eljno vazda tui61dokoli se sa mnom zdrui.

Poslije rub iskopaj, pri sebi ter nosi,al od te vile taj',62 a to ho' sve prosi.63

Ona e za te mrijet, to64 sad ti umira;ovo je vele rijet, nu e na vee dva.65

Toj ti je najbolje i to je lijek pravi,tko trpi nevolje od gorke ljubavi.

Jur mi je vrijeme po, daleko mi je stan,a sad e biti no; nu zbogom ti ostan'.

55rub- rubac, komad tkanine56pametuj- upamti57veu- veem58pak na' ... treti- pa pronai biljke odoljena (valerijana) tri dana nakon mladog mjeseca59zamjer'- opazi, uoi60nu se uj ne krii- ali se uvaj da se ne prekrii61tui- tuguje62taj'- taji, sakrij63

a to ho' sve prosi- a to god eli, zatrai64to- kao to65ovo je vele rijet, nu e na vee dva- ovo je dovoljno reeno, ali e pronai dvaput vie



21/143


Itom se spomeni, eto ti ja velju,da ono da meni, kad ispuni elju.

RADAT:

Dva vee na vjeru poteno da ti dam;na t' ovu guberu, ino sad ne imam.480

485

490

495

STARICA:

Hvala ti sinko; ah prem mi e valjati,prem guber ne imah; i da ti bog plati.

Jeda to drugo aj?

RADAT:

Za sada ne ino.

STARICA:

Da zbogom ostavaj.

RADAT:

Bog s tobom majno!66

Poad starica, ostane govorei sam

RADAT:

Svi mi su za ludu lijeci ke nahodim;trijebi je u trudu da ivot provodim;

zato me nee svijet, nee me nebesa,nee me jaoh vidjet vil, k me zaveza.

Jaoh ne htje ut sada priklono gdi molju,a neg lijek da mi da u ovu nevolju;

neg ini to moe da se ja pogubim,67a ti zna sam boe, koli ju ja ljubim.

Ja inu od nje stvar ne iskah na sviti,neg samo da na har budem joj sluiti;

ter vidim, drugi lijek ne mogu imati,

66majno- majko, majo67da se ja pogubim - da se ja ubijem



22/143


neg tuit vas moj vijek ali se zaklati.Ni za to alosti ne imam najmanje,

neg er u milosti ja ne mrem sad u nje.A kad bih najmanju milos nje imao,veselo ja za nju moj bih duh putao;

i zasve da mene ne ljubi ta vila,s ke mlados m vene i k me smamila,

za imat nje milos jedinu na svijeti,meni jes usilos da budem umrijeti,

ter se u samirit; er ako smrt mojanjoj bude draga bit, miran u bit i ja.

To li joj bit nee ugodno, kad uje,miran u bit vee, kad me poaluje.

Visoke tim gore i ravno njih polje,molim sad i more, k zna sve nevolje;

o rijeke i viri, o guste dubrave,o gorski satiri, o vile gizdave,

molim vas, smrt moju podajte na znan'jeprid onu gospoju, milosti u koj nije;

molim vas joter, znat pastirom vi dajte:umro je va Radat, po'te ga kopajte,

jeda mi vrh groba daj bude upisat,u svako pak doba neka se moe znat:

500

505

510

515

520

525

530

Noem kim se e ubosti piui po zemlji govori:

Odi lei Radat, k noem smrt prijekusam sebi hotje dat za smirit vil njeku.

Ako je u mlados tko ljubav poznao,reci djer za alos: raj mu bog dui dao!

A sada boe ti primi duh tuni moji ovi grijeh prosti, molim te, vil ovoj.

Ubodi se Radat i budui daleko od njega vila prva govori sama:

VILA I:

Ljubav me usili po k momu pastijeru,a ne znam nosi li ljubav mi i vjeru,

koju mi kazae jutroska u lugu,kad mi se davae za roba i slugu.

Od ono to pravi68, meni bi treti dil,69njegove ljubavi i vjere dosta bil.

Tvrdo70 ti njega rad srdace me vene,

68

pravi- govori69treti dil- treina70tvrdo- vrlo, veoma



23/143


rada t' bih da je sad on odi kon mene;ne mogu vee stat ovako u trudu,

po ga u tja iskat, jeda ga na budu.

Itui ga vila:

535

540

545

550

555

560

565

570

Nigdir ga ne vidim, po ga u iskatigdi jutros, zato mnim da me e ekati.

Ugledavi ga:

Ono spi na travi, po ga u tegnuti.to mu su krvavi onako svi skuti?

Jaoh meni! evo je sebe sam ubioljubavi rad moje, ku mi je nosio.

Evo te jaoh zove alosna tvoja vil;reci mi jaoh to ve uzrok je tomuj bil.

Izbrani moj cvite, to mue lei ta,gdi meni krozi te probada srce ma?

Jaoh meni! to ve u nesrena ja sada,kad ivjet mo neu bez tebe nikada?

to ve te oni as u milos ne primih,kad tuni moj obraz slavljae vrhu svih?

to hoe toj rijeti? jaoh, to li s' pisaokada si umrijeti za mene spravljao?

"Odi lei Radat, k noem smrt prijekusam sebi hotje dat, za smirit vil njeku."

Jaoh! to li da mene samiri, hotje umrijet,ali da prisvene mladosti moje cvijet?

Ova e smrt tvoja od moje uzrok bit,er se u rukom ja mojome jo ubit.

Sad u od alosti izeti ovi noter se u ubosti njim istim i ja jo,

da pored oba dva, jedan za drugogabudemo sad mrtva od noa ovoga,

neka nas mrtvijeh u jedan grob stave

pak da nas vrhu svijeh ljuvenijeh proslave.Al tko e mo izrijet toliku ljuvezan,

za koju b umrijet svaki nas podvezan?Sad poznam da prava ljubav je tva bila.

Bi li te jaoh trava koja ozdravila?Umrijet mi ne lipe; nu u po prije toga

na gore najvie na bil'ja svakoga.Al u prije po' k drubi, jeda to uzmogu

u ovoj da tubi sada mi pomogu.



24/143


Poad iskat drubu, sretu ju one tri vile i tri pastijera, ter joj govori

VILA II:

to ti je druice, reci nam boga rad,ter tako suzice prolijeva grozno sad?

VILA I:

Nesrena ja danas pastira obljubih,koga pak oni as, mogu re, izgubih.

VILA III:

575

580

585

590

Nu svaka sad svoga pastira uhvati,ter hod'mo ovoga najbre iskati.

VILA I:

On nebog ne bjei, kako vi sad mnite,neg mrtav jaoh lei; hod' da ga vidite.

Rad moje ljubavi, oito ja poznam,da on sad rastavi ivotom sebe sam.

Dovedi ih na njega:

Eto mi sva rados od moga ivota;emu je m mlados i moja ljepota,

pokoli najvee na svijetu to ljubihrad moje nesree nut kako izgubih?

Neka te u lice poljubim studeno,kako cvijet ruice k bjee rumeno.

Pade vrhu njega, ter celiva, a

VILA TREAgovori:

Uzmnona ljubavi, vele ti na svijet mo',nut ovi gdi stavi u prsi za te no.

Kolici do sada, koji te slijedie,od muke i jada sami se ubie!

Nije li alos aj vidjeti takoj nut

gdi lei mlados taj kako cvijet usahnut.



25/143


VILA IV:

Ljubavi goruta to s' toli nemila?nut ovi gdi puta za te duh iz tila.Lasno ti ovjeka, ljubavi, moe strt,

od tebe nije lijeka nego li jedna smrt.Pravo bi da vee ne ljubi nitkor nas,

ako ovi sad nee oivjet u saj as.

595

600

605

610

615

620

PASTIJER I:

Molim vas da posluh date mi, gospoe;inite opet duh Radatu da doe.

On bjee svakoga nas odi vjeran drug,ne ima takoga pastira vee lug.

udim se, gospoe, kako vam svim srcebridak ma ne proe rad ove sad smrce.

PASTIJER II:

Tvre bi neg kami srdace toj bilokoje se suzami ne bi sad oblilo,

videi ovi prav gdi na smrt sam poe,

a sve toj za ljubav pridrage gospoe.Ah sjetni Radate, emu se pogubi?evo vil, koja te vee neg duh ljubi.

Pridrage gospoe, molim vas rad boga,in'te duh da doe opet u ovoga.

PASTIJER III:

Gospoe da znate, svijem vam je sramota,ako sad ne date Radatu ivota.

Za ljubav morit nas hoe li toj razlog?

kako e trpjet vas rad toga ljuven bog?Njemu je toj danas, meni e sutra bit,

to emo radi vas, gospoe, mi dobit.Nemojte rad boga toj init, drage vil;

oiv'te onoga kako je pravo71bil.

VILA II govori prvoj dviui ju:

Druice stan' goru, utjei pla i jad,ter to ti govoru, hotjej me uti sad.

71pravo- vjerojatno bi trebalo prvo



26/143


Ako je od prave on umro ljubavi,nu mu naj ti trave na ranu postavi;

ime je toj travi ruica rumena,ona je lijek pravi gdi je smrt ljuvena,netom ju taj rana outi na sebi,

od noa k dana za ljubav tako bi;taj as e oivjet, kad mu je stavi ti;

ovo je vele rijet, da nu e vidjeti.

625

630

635

640

VILA I:

uzami travu stavlja mu govorei:

Svemogi moj boe, znam, slavna tvoja mouinit da moe duh opet odi do;

molim tve milosti, ovojzi da travibude dat kreposti i smrti lijek pravi.

RADAT oivivi govori:

Tko ste vi? Gdi sam ja? to ete od mene?

VILA I:

Evo sam vil tvoja, za tobom k vene.Dvigni se moj brae, er ovo tebe rad

srdace me plae i mlados vene sad.

VILA II:

Nut to je bog dobar! nut to je milostiv!je li toj velik dar od mrtva biti iv!

PASTIJER I:

Zaisto udna stvar, koju sad vidjesmo:ovogaj nikadar vidjeti ne mnjesmo.

RADAT:

Ah draga gospoe, za to me ostaviter meni duh poe rad tvoje ljubavi?



27/143


VILA I:

Ono ja hotijah tvu vjeru poznati,a nigda toj ne mnjah da se e zaklati.645

650

655

660

665

RADAT:

Kad poeh kazati prid tvojom ljepotomda se u rastati za tebe ivotom,

zato se ne smili onada na mene,neg gore ucvili mu mlados, da svene?

VILA I:

Ja ti u re uprav; kom te sam vidila,moju sam svu ljubav u tebe stavila;

neg ono ja bolje hotijah iskusithoe li tej volje pro meni vazda bit.

Al sada neka zna er poznam tvu viru,pro meni ku ima, tijem ivi u miru.

Er ti e biti sve od mene to prosiljubavi radi tve, koju mi ti nosi.

I neka togaj rad ne sumnji togodi,

nu prosi milos sad od mene kugodi.

RADAT:

Gospoe, neka zna, ino ti ne prosimneg ljubav da mi da za ljubav, ku t' nosim.

VILA I:

Evo ti ma mlados, moj ures i dike,

ja hou da rados uiva po vike.

VILA II:

Nu rijei od toga na stranu ostav'te,srano ter boga vinjega proslav'te,

neka se ovi dan do noi potrajepojui u pjesan i kola igraje72.

72igraje- igrajui



28/143


VILE

zanu73

, a pastijeri sluaju:

Drage vile i gizdave,nudjer da sad popjevamoi vesel'ju da se damorad ljubavi ovej prave.

670

675

680

685

690

695

700

Drage vile i gizdave...Svaka od nas nu promisli

koliko su vazda bilepro ljubavi nae mislii ohole i nemile,a nut to su jadne strile,ke pastire nae dave.

Drage vile i gizdave...Mi inimo to bog nee,

mi morimo to bog stvori;uj, nemilo koja veeda nikomu ne govori,a pastire da ne mori,koji u nas ljubav stave.

Drage vile i gizdave...Tko na ures ljubit bude,

da svakoga mi ljubimo

a nikoga da u trudeu ljuvene ne stavimo,neg da milo zagrlimo,kako ine vile prave.

Drage vile i gizdave...

Pristavi vile, zanu

PASTIJERI:

Nudjer sada drubo mila,svi se odi veselimo,a o tuzi ne mislimo,koja nam je danas bila.

Nudjer sada...Nut gospoe ove nae,

ke su vidjet ta ohole,to nam brzo milos dae,nee vile da se mole,nu se joter nami bole;blago slugam tacih vila.

73zanu- zapjevaju



29/143


Nudjer sada...Zatoj brao svaki od nas

vjerno slui vile ove,i dajmo se pod njih oblas,po svem svijetu koja slove,pokli ljubav njih nas zove,koja nas je zamamila.

705

710

715

720

725

Nudjer sada...Sad, gospoe, vae sluge

vjerno vam se pridavajugovorei da vil drugesluit nigdar ne imaju,druba naa er u rajutadar ne bi mirna bila.

Nudjer sada...

Zavrivi pastijeri, zanu

VILE:

Drage vile i pastiri,svi jednaga pojmo pjesan,u vesel'ju strajmo vas dan,

kako sve tko ljubav tiri.Drage vile...

Hvala bogu od ljubavi,k ovakoj u radostiovu nau mlados stavi;ovo nam je, boe, dosti;mi ne znamo jo alosti,neg nas slijede od svud miri.

Drage vile...Boe ti nam udlji74 ovoj

i nemoj nam tuga dati,

neka vazda ovi pokojmi budemo uivati;uhit'mo se poigrati,a ti glune nu nam sviri75

Drage vile...

Uhitivi svaki pastijer svoju vilu izvedu tanac, s kojijem pak otidu u lug, i tako svri.

74udlji- udijeli75glune ... sviri- glumac znai i zabavlja, svira



30/143

Nikola Naljekovi:Komedije Komedija II.

KOMEDIJA II.

Prolog.

Svi odi koji ste, priklono molim vas,to u rijet, da biste uli me jedan as;

er vam u sad rijeti to ete odi pakdo mao as vidjeti; tijem mirno uj me svak.

Pastir e odi do, koji e rijet da jegledao po svu no njegdi vil igraje;

5

10

15

20

25

1

ter e tuj le spati, pak ga e po sreidrugi tuj sastati onakoj leei,

i tuj ga poznavi on se e zaudit,ter e stat na strai ne dat ga probudit.

U toj tri vile hode2 cvijetje e poljem bratza poi na vode vjenace svit, igrat;

tere e na njeku jabuku, s kom e pok jednomu ovjeku, o ku se nee mo

prid njime pogodit, neg ih e k onomujna pravdu on vodit, koga rijeh da spi tuj.

K njemu e doi tuj, ter ga e probudit

da bi im stvar onuj hotio osudit;kad im toj osudi, poslije e sudac tisa svijemi onudi tih tanac izvesti.

Togaj rad postojte posluno jedan as,smetat ih nemojte, priklono molim vas.

___________________

Oni koji e bit sudac doad iz luga na livadu govori.

SUDAC:

Svemogi moj boe, ja cijenim, nikadarna svijeti ne moe slavnija biti stvar

neg ove gizdave i slavne vil naeod ove dubrave, ke svu no igrae.

Lijep' ti su njih tanci, slatke su njih pjesni,mirni su njih danci, ere se meni mni

da toga ivota nalo se vik ne bi

1igraje- igrajui2hode- hodei



31/143


ni tezijeh ljepota, na svijetu pod nebi.Ne vidih ja nigdar takoga uresa,

rekal bih da su zgar sletili s nebesa.Bjelja su njih lica neg li snijeg vrh gora,a po njih ruica rek' bi cti od zgora;

prisvijetle njih oi ljuveno ta sjaju,jak sunce s istoi da krepos imaju;

svjetlje su njih kose neg ica taj zlatna;tanke ti sve nose koulje od platna;

a ruke njih bile jak mramor imajugizdave tej vile, sve suncem ke sjaju;

sva je put njih vidjet kroz platno odasvud,kakono rumen cvijet kroz bistar caklen sud.

Ja eljah, ova no da viku

30

35

40

45

50

55

60

3 ne mine,ni dzora bude do ni bil dan da sine.

Ove mi vil ine svu no bdjet, pak vas danne more da mine s oiju mojijeh san.

Pokli su sva stada udrili pastiri,i kad nije zla sada ovjeka ni zviri,

od kojijeh ke tete mogle bi nam pasti,najmanje sad dijete moe ih svijeh pasti;

njimi je Ljubmir pak, k sa mnom prvi jes,njega e sluat svak, a ima um i svijes;

toga rad mogu ja odi sad poinut,ijem sunce obasja i bude svud sinut.

Lee sudac i zaspi, pak doe pastijer prvi ter govori.

PASTIJER I:

Na cvijetju lijep ti je naao njetko odar;ah boe! tko li je? Majde je gospodar;

bre spi, neka ga, nije noas pospao;majde u ekat ga, do noi da bih znao.

Zato je gruba stvar da lei bez straeovako gospodar drave4 sve nae.

3viku(uz negaciju) - nikad4drava- kraj



32/143


Stavi mu ovi na strai podalek od njega, vila prva poje sama idui iz luga nalivadu.

VILA I:

Svila bih sad bogu korunu od cvitja,viditi da mogu pastira moga ja,

za koga sve trude podnosi mlados mas koji ne bude prid mojijem oima;

zato je m mlados u njega stavilavesel'je i rados, kom ga je vidila;

ter vee bez njega jedan as na svitiivota mojega ne mogu iviti;

i vas mi ovi trud i ove gorkostiine se ljuven blud i njeke radosti;

i zasve boljezan er ovu podnosim,veu mu ljuvezan svaki as ja nosim.

Drag ti je ljuven blud, svemogi moj boe,a ne vim

65

70

75

80

85

90

5 ja od kud ova stvar bit moe.

Doad na livadu i ne naad nikoga govori sama:

to ima bit ovo? gdi e bit ove vil?njeto e bit novo, to nije prvo bil'.

Al ih u iskati? ali u ja sjestiodi ih ekati, im budu izljesti?

Znam da e odi do posidjet sve danas;majde u odi po ekati jedan as.

Ova sjede daleko od onoga koji spi; a idui iz luga na livadu

VILA DRUGAzane6 sama:

Ljubavi, koja vlada

vas saj svijet i nebesa,pokli me tunu svezatoli vrlo,

da tanko moje grloi bijele moje rukene mogu vee muke

podnositi.Jednu u sad prositi

milos u tvoje moi,svakomu koja doi

vrha more,

5ne vim - ne znam6zane- zapjeva



33/143


pokli me tunu morei ine tvoje uze

da ljevaju grozne suzesvu no i dan.Jes odi pastir jedan

u ovoj slavnoj gori,kroz koga eljno gori

mlados moja.Er tuna as pokoja

najmanji jo ne ima,odkli ga jes oima

obazrila.Zato sam postavila

u njega svu ljuvezan,tijem ini da zavezan

Sa mnom stoji,tere da se ne razdvoji

od tune moje dike,dokli nam smrti prike

prvo ne da.Ljubavi, koja vlada...

95

100

105

110

115

120

125

VILA PRVA

uvi govori u sebi:

Mni mi se, uju7 glas gdi njeka zaina;jedna e bit od nas, ne moe bit ina.

Po se u ja skriti da vidim jedan asto e sad initi ne naad ku od nas.

DRUGA VILA

doad iz luga na livadu kon prve gdi se je skrila, ne videi nikoga govori:

Jurve je poludne, a nije ni vile,koje su prije dne velekrat ranile;

a evo vidim ja da nam e svu ljepospriuzet od cvijetja sunana sad krepos.

Ovo b najbolje da budu ostaledoadi na polje cvijeice nabrale,

ter bismo mi sada otile na vode,pastiri gdi stada plandovat dovode.

7mni mi se, uju- ini mi se, ujem



34/143


Prva vila koporne za pristrait vilu drugu, koja govori:

to ovo kopore? po se u strilit ja;ino bit ne more neg da je zvijer koja.

VILA I:

Ne strili, sestrice, ustrili najdrau.

VILA II:

to si tuj, druice?

VILA I:

Htih da te pristrau.8

VILA II:

Da jeda zna gdi su ove vil ostale?130

135

VILA I:

Ja ne znam; bre su gdigodi zaspale,ako su gdi bez nas igrale s pastiri;

er ujah ja noas gdi jedan njih sviri.

VILA II:

to emo mi sada ostale ekati?Poimo za hlada cvijeica nabrati.

VILA I:

Molim te, poekaj jedan as, ako mo'dokoli jedna daj od naijeh pride jo.

8pristrau- prestraim (stariji oblik prezenta 1. l. jednine)



35/143


VILA III:

idui iz luga na livadu poje:

Ja sam mlada i gizdava,jote nijesam ja vidilavilu, koj bih zavidila,er sam od svih vila slava.

140

145

150

155

160

Ja sam mlada i gizdava.

VILA I:

zauvi drugoj govori:

Sestrice, eto je; nu draga sele uj.

VILA II:

ujem ju gdi poje u strani njegdje tuj.

VILA III:

poje udilje idui:

Ja sam kruna od svijeh vila,sve se vile mnome die,svud rumeno cvijetje niegdi sam stupaj moj stavila,svakoga sam zamamila,tuj mi krepos ljubav dava.

Ja sam mlada i gizdava.Moju mlados ja provodim

u vesel'ju i radostis mojijem drazijem ku nahodim,

er s njegovom ja mladostiu pokoju ivem dostikako hoe ljubav prava.

Ja sam mlada i gizdava.Zimi, ljeti i jeseni

a najlie u proljetjeina misal nije menineg razliko brati cvijetje,ter od njega pak vidjet jeureena meni glava.

Ja sam mlada i gizdava.



36/143


VILA PRVAdrugoj govori:

Daj da se skrijemo da nas ne sastane.

VILA II:

Daj sele, hod' sjemo, stan' odi za grane.

VILA TREA

priad iz luga na livadu, ne videi nikoga govori:

Jurve je od gore sunace odskoil',to ovo bit more da nijesu dole vil?

Ja cijenjah prije dne da e do ostale,a nije nijedne, ovoj su zaspale.

165

170

Skrovene dvije vile pristraiv treu,

VILA I:

A to smo; kako ti?

VILA II:

Bi li te strah sele?

VILA III:

Dole ste straiti; da li ne bi vele.Je li jo ka s vami? rec'te mi nebore;

er njeto para mi9

da tamo kopore.

VILA I:

Na vjeru, sele, nije, a po' vi, ni jedne,samo mi obe dvije doli smo prije dne.

9para mi- ini mi se



37/143


VILA II:

Mi se smo i obje veomi udileto ima bit da nije vidjeti ni vile.175

180

185

VILA III:

to emo ovako u zaman stojati?poimo polako cvijeica nabrati.

VILA I:

Poimo druice, potiho mi hode10

nabrati ruice, pak emo kon vode

u hladu po sjesti, ter sviti po vjenaca poslije izvesti pojui tih tanac.

VILA II:

Da vee tuj ne stoj, nego li najpreeuinit po'mo toj to sada ti ree.

Berui cvijeice govore meu sobom.

VILA I:

Evo mi ljubice.

VILA II:

Da nut je u mene.

VILA III:

Da nuti ruice ovamo rumene.

Ugledavi jabuku:

Nut odi jabuke.

10hode- hodei



38/143


VILA II:

Lijepa ti je vidjeti.

VILA III:

Smijem li ju u ruke, sestrice, uzeti?

Uzami ju vila trea,

VILA I:

Nu ju daj ovamo.

VILA II:

Nu ve ju, sele, dajda ju razgledamo.

VILA III:

Para od zlata, naj.

VILA I:

190 I meni toj para, ako me moja svijesi oko ne vara.

VILA II:

Da majde, sele, jes.

VILA III:

Druice molim vas, svaka dio svoj uzmi.

VILA I:

Dio ti moj na s.



39/143


VILA II:

Majde i moj uzmi.

VILA TREA

gledajui pismo po jabuci:

Ah da nam sve vide to ovo rijet hoe.

VILA DRUGA

kaui joj pastijera drugoga, koji izide:

195

200

205

Eto taj k ide rijeti nam to moe!

VILA TREA:

dajui jabuku tomu pastijeru govori:

Pastijeru, dobar dan! mo' nam re toj to je?

PASTIJERuzami jabuku:

Od boga i vam dan, gizdave gospoje!

Pastijer ti to je napisano po jabuci:

Ne mogu vidjet ja, nu stan'te vi k strani,er vema sunca sja va ures izbrani.

"Narav me je satvorilaza najljepu od svih vila."

VILA I uvi ovoj:

Dri ju pastijeru, ne daj ju opet njoj.Sestrice na vjeru, ne dam ti dio moj.

Hou ju za sebe, zato sam ljepa ja.

VILA II:

A ja sam od tebe, zato e bit moja.



40/143


VILA III:

Nijesam li ja bila cijenjena do danasnajljepa od vila? a toj zna svaka vas.11

PASTIJERoni drugi:

Gizdave gospoe, ujte svjet ovi moj;emu je da doe po sili i jednoj?

jo da ju hodei kudgodi jedna vasbude na po srei, ne bi joj bila s;

na svijetu er sila i srea to dava,u tomu nije bila ikomu vik

210

215

220

225

12 slava,

neg svojom kreposti tko je to stekao,po bojoj milosti koju je imao;

a vau svu krepos druga stvar, mogu re,ne dri neg ljepos, ka ovo ima ste.

Togaj rad nemojte karat se ni trudit,k onomu neg poj'te tko vam e osudit.

VILA I:

Spametno ree toj, tijem sudac ti budi

tere nam na sud tvoj ovu stvar osudi,ako je ugodno i drago tezijem sad.

VILA II:

Osudi slobodno.

VILA III:

Osudi, mene rad.

PASTIJER II:

Hodite zbogom tja, ni mogu tej stvarini umijem sudit ja; toj me bog obari.

Nu odi jedan jes, tko i nas svijeh vlada,u razum i u svijes druga mu nije sada;

ja se u potrudit njemu vas povesti,ter vam e osudit, zato je tej svijesti.

11svaka vas- svaka od vas12vik(uz negaciju) - nikad



41/143


VILA I:

230

235

240

245

Poimo na sud taj, al uj, te jabukeni jednoj ti ne daj, neg sucu u ruke,ako ne' ti sade uinit, velike

da budu bit svade meu nami u vike.

PASTIJER II:

Nut ve se ne bojte, ja ju u ostavit,itom me nemojte pri njojzi ugnjavit.

Nu hod'te udilje sa mnome u polje;al to e pak zbilje meni tuj bit bolje?

VILA I:

Ne brin' se, er e pak i tebi bit bolje;init u dobitak da ti vuk ne kolje.

VILA II:

A ja, u t' initi da ti se rasplodi,

i zimi i ljeti da ti se ir rodi.

VILA III:

A ja da t' vinograd nigdare ne zebe,ni da t' na nj pada grad ni ra na tebe.

PASTIJER II:

Hvala ti gospoe, prem brci i brada

k vragu mi tja poe, to na nju toj pada.

VILA I:

Pastiru nu gledaj dobro ti odasvud,jeda gdi bude taj k nam e init sud.

PASTIJER DRUGI

ugledavi prvoga, koji stoji na strai sudcu, govori:

Praa'mo onoga, jeda bi za nj znao.



42/143


Ugledavi sudca:

A bogme eno ga, rek' bi je zaspao.

PASTIJER I:

Dobar vi dan, vile!250

255

260

VILA I:

Bog te zla slobodi!

PASTIJER I:

Gdi ste se spravile?

VILA I:

Njeto nas k vam vodi.

PASTIJER I:

to takoj u prei? rad bih tuj znati stvar.

PASTIJER II:

Znati e. to lei? jeda spi gospodar?

PASTIJER I:

Jote dan ne bjee, kad ga sam sastaodoadi tuj lee, gdi bjee zaspao,ter rekoh: gruba stvar ovako bez strae

da lei gospodar drave sve nae;poi u postati13 kon njega odi, rijeh,

ijem bude pospati, er mi se vidi grijehda ga sad probude, najlie tko godi

ako odi pro bude, kako se prigodi.

13postati- postajati, stati



43/143


VILA II:

Kad ti mi velimo, nu nam ga probudi,er njeto elimo da nam on osudi.

PASTIJER I:

Gospoe izbrane, priklono molim vas,doim on ustane, posjed'te jedan as,

ako je drago vam; a kad se probuditgospoe bude sam, on vam e osudit.

265

270

275

VILA III:

Nije nam kad stati, a on e ipak movazdakrat pospati, dug mu je dan i no.

PASTIJER I:

Ne in'te u prei; neka ve poine;jeda vam kud bjei ali vam svjet gine?

nee vam nebore odtle mo ikudi.

VILA I:

Na vjeru kopore, eno se probudi.

PASTIJER I:

Eto vam velju14 svijem, prit k njemu nemojtedoim vas opovijem, nego tuj postojte.

SUDACprobudiv se:

Tko ovo kopore? ah da vam bog plati!zato mi nebore ne daste pospati?

PASTIJER I:

Mnogo vi dobar dan i zdravlje dao bog!nemoj da sam karan, im reku15 moj razlog.

14velju- velim15reku- reknem, kaem



44/143


Ja te sam sastao jo jutros u dzoru,gdi bjee zaspao, pravo ti govoru

280

285

290

295

16;

ter rekoh postati, da tebe tko odi,im bude pospati, proad17 ne probudi.Tot idu tri vile i rijeh im ja er spi,

njeto bi hotjele da im ti osudi.

SUDAC:

Da to me zazvao nijesi ti oni as?

PASTIJER I:

Bjee bo zaspao.

SUDAC:

Da gdi su?

VILA I:

Evo nas.

SUDAC dignuvi se:

Dobar dan gospoe! to ures va ite?

VILA I:

I tebi da doe sve dobro godite!

SUDAC:

Gospoe izbrane, jesu li ovikudo danas tej dane milosti bil' viku18,

da se je ta k meni dostojal da doeva ures ljuveni, gizdave gospoe?

Er da se pod nebi obide, na svit sajja cijenim da ne bi nala se ljepos taj

ni ures ni dike, kakve su tej vae,

16

govoru- govorim17proad- proavi18viku- ikada



45/143


ke na svijet prilike do sad ne imae.Rec'te mi, molim vas, gospoe, boga rad,

ki uzrok vodi vas ovako k meni sad.

VILA I ostalijem:

Koja e sad od nas govorit poeti?300

305

310

VILA II:

Govori jedna vas.

VILA III:

Ja neu; govor' ti.

PASTIJER II:

A mi19gospodar, pokli je ovijeh sram,ja ti u ovu stvar svu skazat, er ju znam.

SUDAC:

Onamo ti bree; govori i ti tuj?

VILA I:

Neka ti on ree, molim te, nu ga uj.

SUDAC:

Da nudjer ti skai; al eto t' govorim,uvaj se, ne slai, da te ne umorim.

PASTIJER II:

A tako da sam zdrav; kako u sada vamskazati sve uprav to godi uzaznam.

Jutroska u dzoru jo mjesec ne bjeezaao za goru, a svijetla prem htjee

danica istei, turci ve svud bijahu

19 mi- ivio mi, iv mi bio



46/143


pristali turei, a ptice prem htijahuiza njih poeti po dubju njih pjesan,

kako sve vidjeti kad ele bijeli dan;odluih otiti na gornju planinu,jedan as viditi pri stadijeh druinu;

im ruho ja spravih i doim u bisakbraance postavih, etoj ti proe mrak;

itom bjeh obuu nazuo na nogetamo ja prid kuu, a sunce prem roge

na obor na vre; tuj podbih brano ja,to mogoh najbre otidoh vee tja;

u njeko pak doba doad itom bjehdo Miljkova groba, prid sobom kad vidjeh

u polju gdi njeki vihar se vijae,iz koga veliki jedan zrak iae;

itom ti toj svrnu put mene da ide,tuj mi put sva strnu a strah me obide;

u jedan cigli as kon mene toj doe,jednaga ter uh glas i vidjeh gospoe

ove tri u jedno,

315

320

325

330

335

340

345

350

20 koje me zazvae,evo t' se pravedno do dlake sve kae;

njeto se skarae, pak ovu jabuku,ku ova drae, dae mi u ruku

i rijee: nu nas uj, toj ve se potruditer jednoj od nas tuj jabuku osudi.

Rekoh im: drage vil, ja ti se vam udim,ako mi to na zbilj velite da sudim;

er ovoj to pie ovuda govori:rad vile najlipe da ju narav satvori.

Togaj cje ja im rijeh: meu nami odi jesgospodar vrhu svijeh, ki ima taku svijes,

da k njemu od svudi na pravdu dohode;er vrhu svijeh ljudi njegov um nahode.

Tuj ti me vratie od posla, kud gredu,21tere me molie da ih k vam dovedu.22

Ino rijet ne imam, nego li u ruku

celunuv dati vam ovu njih jabuku.A sad e odi rit svaka njih svoj razlog,

ter im e osudit kako te ui bog.

SUDAC uzami jabuku:

Ja cijenim, nije bila oito neg napas,koja je donila ovu stvar meu vas;

20

u jedno- zajedno21gredu- idoh22dovedu- dovedem



47/143


tijem bih rad, gospoe, da mi znat vi date,po k put vam doe i to me praate.355

360

365

370

375

380

VILA III:

Sjedi der sude na, er valja da sjedi,razloge kad slia.

SUDAC:

Toj pravo besjedi.Nu tako t' bit zdravo tkono t' je najdrai,

tako mi ti pravo ovu stvar svu skai.

VILA III:

Zaisto veomi zakle me sude ti,zdravo taj bio mi, pravo t' u sve riti,

zatoj me uj sade: jutroska mi dzoromkraj ove livade stasmo se pod gorom,

dvignuv se otola poesmo hoditiput vode, gdi kola htijahmo voditi;

ter grede23

brahomo cvijetice za vijence,koje svit htihomo od sunca rad sjence;eto ja zamjerih tuj istu jabuku,

i tu ju prida svih uzeh ja u ruku,pak im rijeh: drage vil, priklono molim vas

hotjej mi svaka dil darovat svoj na s.Taj as mi po volji dio svoj svaka da.

Ako je ke bolji razlog svoj, rec' sada.

SUDAC:

to vi sad velite? pravedno je li tojda opet prosite stvar ku ste dali njoj?

Nu zato nikoga suditi ne da bogto sudac svakoga ne bude ut razlog,

tim vee ne cknite, neg sjemo vi bliepristupiv recite va razlog najlie.

VILA II:

Govori sestrice.

23grede- idui



48/143


VILA I:

Reci ve sele ti.

VILA II:

Na vjeru, druice, bolje e ti rijeti.

VILA I:

Razumni sude na, pokli ti dao jesvinji bog da ima toliki um i svijes,

molim te, nu me uj. Inoga nijesu radmeu nami neg za tuj jabuku rijei24 sad;

za385

390

395

400

405

25 nije stvar na svijet do danas jo bila,pravedno mogu rijet, k bi nas svadila;

a neg li stvar taka, mogu re, od nita,ku cijeni vil svaka za mrvu smetlita.

Ali mi gledamo po njojzi toj pismo,tim ju njoj ne damo, od nita er bismo

pri njojzi mi bile; nu zato nijesmo tojonadar vidile, zato ju dasmo njoj;

a kad bih ja znala toj, po njoj to pie,

ne bih ju njoj dala, da umrit hotie.

VILA II:

uj sude boga rad, ja za tu jabukune imam alos sad najmanju ni muku;

neg zato ona njom mo se e gdi godipohvalit ljepotom da nas svih nadhodi;

tim da se ne vara, nu nas ti zagledaj,ter koja t' uspara najljepa, njoj ju daj.

SUDAC:

Gizdave gospoe, volil bih ja danasod moga da doe iman'ja zao glas

neg ovoj s ijem sada pridoste vi k meni;er e tuj bit svada, ka viku26 bila n,

ako se vi same tuj ne pogodite;zato taj n za me sud, kako vidite;

24

rije- spor, svaa25za- jer26viku(uz negaciju) - nikad



49/143


za ja tej kreposti ne imam, da mogutej vae ljeposti procijenit, er bogu

vele toj dano bilo, zasve er ste stvoren'jenjegovo i dilo; tim za me taj sud nije;gospoe, toga rad, ja vidim, itete

da mi to bude sad sramote

410

415

420

425

430

435

27 i tete;kad pozrim ja pro vam, prosuze me oi

kakono da gledam pro sunoj istoi;za drage me vile, tko rekal sad ne bi

da ste vi sletile jednaga iz nebi?Dobro je da odi ja sudim kegodi

ranice od ljudi, kad mi se prigodi;nu taj stvar za moj sud i razum nije sad,

tim po'te vi inud sud iskat boga rad,ali ju sad meni darujte vi na dar,

meu vami neka ni rije za tu malu stvar.

VILA I:

Majde sam ja rada, na as ti dio moj.

VILA II:

I moj ti dil sada, al da ju ne da njoj.

VILA III:

Vidje li, sude moj, kako sve tuu stvargdi svaka dio svoj pokloni vam na dar?

ali ja molim vas, ao vam ne budi,ivot ti moj na s, a toj mi prisudi.

VILA I:

Sude moj, taj vila izmeu sve drubeuzrok je vik bila od smee i tube;

al nita ne manje toj ve se potrudi,pokli je volja nje, ter nam toj osudi.

VILA II:

Eto si ti volju vidio od tezijeh,i ja te jo molju, pokli je volja svijeh,

27 Trebalo bi: s sramote.



50/143


osudi ter ju daj onojzi ka t' se mninajljepa, neka daj za tuj stvar rijei ni.

SUDAC:

Eto uh svih volje; ja u sad uinitto umijem najbolje; nu vam pak nemoj bit

na mene to ao, er bih ja radijebez due ostao neg li toj da mi je.

440

445

450

455

460

VILA II:

Ne misli za tuj stvar.

VILA III:

Majde ne, sude na.

VILA I:

To t' nee bit nigdar; tijem, sudi to ima.Ako ju meni da i meni prisudi,

init u da ima koliko poudiiman'ja i zlata, da e ti rei sam:

zamjerna bi plata, od ove ku imam.

VILA II:

Reci mi jednu stvar, molim te, sude moj;eto si gospodar dravi ti ovoj,

ali ti drae jes gospostvo, pravo ka',ali tvoj um i svijes, kojom ga ti vlada?

i to bi t' milije da ti se uzvisi,ali pak alije da ti se ponizi?

Moj sude, cijenim ja da ti je tvoja svijesveomi milija neg vas svijet i pjenez;

razumom iman'je zato28 je lasno ste,al blagom razum nije, ako je pravo re.

Tim to ti obea iman'je ova dat,nije li t' dva vea potreba vee znat?

Er ovo to vlada, tebi je dovolje;nu da jo vee zna, bilo bi t' jo bolje;

a ja ti mogu toj u jedan as dati,

28zato- jer



51/143


ter vei razum tvoj vee e vladatii vei gospodar na svijetu biti dva,

ako ti ovu stvar prisudiv meni da.465

470

475

480

485

490

495

VILA III:

Pokoli obje dvije, sude moj, htje sliat,molim te i menje da posluh bude dat.

Vele je gruba stvar kada se prigodiuinit komu dar, najlie gospodi,

da mu ti dariva ni jedan put neejednu stvar, esa zna da ima odvee.

Gospostvo ti ima, i kad bi hotio,jote bi vee dva gospodar ti bio;

nu vi29 je s dosade ovogaj i s tuga,a neg li da sade ti prima jo druga.

Takoer u tebi kad ne bi imaorazuma; ti ne bi odi sad vladao,

ni bismo mi na sud na ovi tvoj prile,nu bismo mi inud iskat ga otile.

Tijem blaga ti ima i eto s' gospodar,i dosti vele zna; nu jedna t' lipe stvar:

budui takoj mlad, pristao, plemenit,pravo bi bilo sad najljepu na saj svit

djevojku da ima, ku bi ti u rukuja dala, da ti da meni tuj jabuku.

SUDAC:

Gospoe, za boga, to mi toj velite?da li me takoga vi sudca cijenite?

Ali mi ne bi to vinji bog zazrio,ako bi za mito ja pravdu uinio?

Toga ja ne gledam30; al imam odluku

ovojzi da ja dam gospoi jabuku,kad ju ste vi iste samoho njoj dale,inako er biste za zlo mi imale.

Cje toga naj vilo tebi taj jabuka;a molim vas milo, nemoj vi bit muka;

er ovo ne inju31 da vas ja pogrdima vie stavim nju, neg da rije potvrdim,

koju ste vi same danaske rekle njoj;cje toga sad na me ao vam bit nemoj,32

29vi- vam30

toga ja ne gledam - to ja ne traim31ne inju- ne inim32 odnosno: nemojte mi zamjeriti



52/143


500

505

ni jednoj na drugu, tako vi ljeposti,provodit u dugu vesel'ju s radosti.

I neka ja poznam da na nju nije aoni na me sada vam, er ju sam njoj dao,hotjejmo jedan as svi tanac izvesti,

ako se vi danas neete ponesti.

Uhitivi se sve tri vile i tri pastira uine tanac, s kijem pou u lug, iz koga su izali, i takoj svri ovogovoren'je.



53/143

Nikola Naljekovi:Komedije Komedija III.

KOMEDIJA III.

Prolog.

Priklono molim vas, hotjejte sliatito vam u ovi as ukratko kazati.

Dalecijeh od strana jedna e vil uteod mlaca tjerana, ter e pak trudna le;

tu ju e satiri zvjeren'ja loveiu lugu etiri uhvatit leei;

u toj e iziti i mlaci oni tuj,ter se e izbiti s satirim za vil tuj.

Starac e do tada, koga bog postavida mirno sve

5

10

15

20

25

1 vlada u ovoj dubravi;ter e svak svoj razlog prid starcem govorit,

a vila, koju bog slobodnu htje stvorit,iskat e slobodan provodit ivot svoj,

er nee ugodan ni jedan biti njoj.Tu ju e na volju slobodit starac taj.

Zatoj vas ja molju, svak mirno posluaj.

___________________

VILA

doteki2 sama govori:

Jaoh meni, je li sad itkore na svijeti,tko bi moj gorki jad mogao izrijeti?

s koga u umrijeti, toli mi dodija,

er vee trpjeti ne mogu ovo ja,gdi za as pokoja ne more prijati

tuna mlados moja, ni mirno pospati.Rada t' bih jaoh znati, hou li do vijeka

ovomu imati k nain od lijeka,prije neg me smrt prika slobodi ovoga,

k vadi ovika iz truda svakoga.Nu pokli nikoga nije sad u lugu,

neg mene i boga, k moju zna tugu,sad mogu najbolje za malo poinut

1sve- svime2doteki- dotravi



54/143


od ove nevolje, s koje u poginut;er vee ovoga ne mogu nemira

podnosit neboga od ovijeh satira,i jote od ljudi, kijem nitko ne moreizrei zle udi ni djela k tvore,

po svak as od kojijeh svuda bjeh tjerana;toj mi d za moj grijeh priista Dijana.

Od ove muke ve ne mogu stojati,poi u tuna le malahno pospati

u ovoj dubravi, koja je puna svekreposti, ljubavi i mira vrhu sve,

u kojoj do sada nije se vidilanajmanja dosada ijednoj od vila;

u ovoj dubravi vinji bog zamirnoslobodu er stavi da ive svak mirno;

ter u daj odi ja slobodno nebogamo prijat pokoja od truda od moga.

30

35

40

45

50

55

60

Odi vila lee pospat, a satiri daleko od nje budui govore, i poina

SATIR I:

Ljubima3 druino, mni mi se ovi dan

bolje bi u ino da bude potrajanneg itom leei pod dubjem na travi;

poimo lovei po ovoj dubravi,pokli ju bog za nas satvori na svijeti,

u koj nam do danas ne da zla vidjetineg svake raskoe, mir, pokoj, radosti;

hvala ti na boe na ovoj milosti.Kolici inamo u trudu provode,4

a mi jo ne znamo najmanje nezgode;nigda nam zli ljudi ne dae dosade,5

mi nigdar zle udi ne bismo od svade;

vinji bog jes s nami, koji nas zla branii s naijem vilami pokojno jo hrani6.Tim da se proslavi; a pak se svaki nas

loviti opravi vas dragi dan danas.

3ljubima- ljubljena4

kolici inamo... - koliki drugdje u muci bivaju5ne dae dosade- nisu nas uznemiravali6hrani- uva



55/143


SATIR II:

Majde je grijeh jedan, more se toj rei,izgubit ovi dan u zaman leei,pokli nas bog ove dubrave dobavi,

vrhu sve k slove po svijetu u slavi.Zasve da mala jes, ali je tolika

u njojzi njeka es i krepos razlika;vinji bog to godi satvori na svijeti,

odi se nahodi i zimi i ljeti.Tim da se zaludu ne lei, neg pree

sva da se taj zbudu, koja nam ti ree.

65

70

75

80

85

90

95

7

SATIR III:

Dobro ste oba dva toj rekli najbolje;i ja sam prem sada od iste tej volje;

zato je grjehota od ove dubraveu zaman ljepota da stoji i slave.

Jeda bog na saj svijet satvori ki godidub, travu ali cvijet, ki nije sad odi?

Od svud nam izviru kladenci od vode;odi se u miru ivoti provode.

Tim pokli od boga imamo milosti

od dobra svakoga i u p zadosti,8

nudjer se svaki nas, kako ste rekli vi,

vas dragi dan danas loviti opravi.

SATIR IV:

Ne velim ja drugu neg to ste rekli vi;tim da se po lugu vas dragi dan lovi.

Ovo je sad hora od kout najvee,nije lug ni gora, gdi sad lov bit nee;

ovo je prispjelo prislavno proljetje,rumeno i bijelo kad capti sve cvijetje,

po komu gizdavi tanac vil izvodeu vijencu na glavi pri sjeni kon vode;

more bit kugodi danaske lovei,da se nam prigodi uhvatit po srei.

Tim nitkor ne krsmaj, nego se spravimonajbre na lov taj da danas lovimo.

7sva da se taj... - da se sve to zbije to nam ti kae8od dobra... - od svih dobara i pola od onoga to ima nam je dovoljno



56/143


SATIR I:

Pokoli ovi dan odluen na toj bi,zanimo9 svi pjesan iz glasa do nebi,neka se pojei u taj lov spravljamo,

pak emo lovei put luga po tamo.100

105

110

115

120

125

130

Spravljajui se u lov satiri zainaju ovu pjesan:

Nudjer u lov drubo milasvi se hrlo opravimo,a u zaman ne elimo,er nas taj ud nije bila.

Nudjer u lov...Jur nam evo proe zima,

prislavno je sad proljetje,sada svako polje imasvud po sebi drobno cvijetje,tere milos taj vidjet jeka se zimi nije vidila.

Nudjer u lov...Odasvuda sad koute

poznajui ovu radoszatjeu nam ravne pute;bi li dake jedna alos,

ako bi se naa mladosne lovei izgubila?

Nudjer u lov...I odasvud sad ishode

mlade vile i gizdave,ter pojui tance vode,a najlie ove praveod prislavne sej dubrave,ka je puna slavnijeh vila.

Nudjer u lov...More bit se nam prigodi

po naojzi dobroj sreida ih emo na gdigoditihe tance izvodei,ter ih emo mi zatei,da bi koja naa bila.

Nudjer u lov...Toj nam samo jote lipe10

da tej vile sadruimo;a to more biti lipeneg da vjerno njih sluimo?

9zanimo- zapjevajmo10lipe- nedostaje



57/143


Tim se hrlo opravimou lug bratjo put od drijela.

Nudjer u lov...

Svrivi pjesan govori

SATIR PRVI:

Svi dobro sad nudjer gledajte od svuda,jeda e koja zvijer izai od kuda.

135

140

SATIR II:

Ah brate, molju11 te, stani djer boga dil12,nut odi kouta ali je bre13 vil.

SATIR III:

Nije zvijer, neg vila poiva od truda;nu drubo sad mila za'mo14 ju od svuda.

Stavi satiri okolo vile, probudi se ter govori

VILA:

Tko ovo sad doe ter me snom razdvoji?15

SATIR IV:

Ne boj se gospoe, sluge smo svi tvoji.

VILA:

Do smrti do moje taj sluba bit nee.Jaoh nuti u koje upadoh nesree!

11molju- molim (stariji oblik prezenta 1. l. jednine)12boga dil- boga radi13

bre- valjda, moda14za'mo- opkolimo15snom razdvoji- odvoji od sna, probudi



58/143


SATIR I:

Jedan e tvoj biti; tim sama rec' kogasrdace ljubi ti.145

150

155

160

VILA:

Na vjeru, nikoga.

Mladii koji su iskali vilu ugledavi ih govore:

MLADI I:

Eno to od danas odi smo iskali;nudjer svak sada nas srano navali.

Ako ste i u em junaci brao bil',u ruci sad maem otmimo ovu vil.

MLADI II:

Ono su divjaci satiri od gore,

zamjerni junaci, koliko bit more;bogme se meni mni, nu ete viditi,da emo sramotni svi od njih otiti.

MLADI III:

Ako je koga strah, neka se taj skrije;evo ja sada mrah16, da mi ih je na prije;

ako do tko nee, a ja u poi sam;to more bit vee nego iv da nijesam?

MLADI IV:

Majde je sramota i jedan velik grijehda ona ljepota ostane u onijeh;

sada u vidjeti tko e moj drug biti;hod'mo nju oteti a svijeh njih izbiti.

16mrah - umirah



59/143


Ugledavi satiri mladie, govori

SATIR I:

Ah bratjo, nut uda! vi zla ne vidite,tko su toj od tuda; svi na nje17 udrite.

Odi se satiri i mladii udare i bijui se oni izide jedan starac i govori

STARAC:

Koja vas huda es, koje li nezgodedovela odi jes, gdi guse ne hode?

to je taj rogobor u ovoj dubravi?to mnite, u obor da ste tuj doli vi?

Sad mue svak stani, gdi vam se ini toj,nu mue svak k strani, tuj stati sad nemoj.

Odkoli bog ovoj dao nam jes mjesto,godi je velik broj, vee neg stokrat sto,

i viku

165

170

175

180

185

190

18 do danas nije se vidjelataj smea, kao od vas, ni zla rije re smjela;

najmanja dosada nikomur ni sila

nije se do sada i u em vidila.Za sebe, mogu rit, bog ovu dubravu

na svijetu htje stvorit i dat joj tuj slavu,da izvan ostalijeh dubrava i luga

velicijeh i malijeh ne pozna vik tuga;neg nam d u ovoj dubravi slavni bog

vesel'je, mir, pokoj, pravdu, sud i razlog,da odi ne ini nitkore dosadu,

odovle jedini ukloni bog svadu;rajske se mladosti ovdije nahode

ke mirno zadosti ivot svoj provode,

a ne ta kako vi, a ne znam od kudedoadi dubravi, ku vinji bog bljude,ter odi tej smee inite i boje;

toga vam bit nee za moi za moje;er mene bog stavi da odi ja vladam

u ovoj dubravi i nemir da ne dam.

17nje- njih18viku(uz negaciju) - nikad



60/143


SATIR II:

Prem te bog, stare na, donese od njekud;kad odi ti vlada, molim te, primi trud19da uje na razlog pak tezijeh junaka,

kako te ui bog, ter uin' sud paka.195

200

205

210

215

220

MLADI I:

Pokli si, mogu re, u mjesto od boga,neemo mi ute od suda od tvoga;

zatoj se potrudi, toj ti je boga dil,tere nam osudi komu e ova vil.

VILA:

Vinji bog, k vlada sva na svijet stvoren'ja,donije te tuj sada rad moga smiren'ja;

pokli ti vinji bog zamjerno toli daum, pamet i razlog, nu izvi ti sada:

da sam ja neboga alosna i tunabez moga uzroka ovako njim suna,

je li toj ugodno vinjemu bogu aj?

reci djer slobodno, nikoga ne gledaj.

STARAC:

Nu rec'te vi prvi kako je stvar bila,pak ete rei vi; a pak e rijet vila;

kad vas svih razumijem, tada u sud stvoritnajbolje to umijem; ponite govorit.

SATIR I:

Mi emo u malo vas razlog na rei,er znamo ostalo da e ti dosei.

Kako zna, satiri obiaj imajupo lugu da zviri i vile hitaju;

danas mi lovei po lugu tuj zvijeri,njeto nas po srei na tuj vil namjeri,

gdi sama leae pod sjeni na cvijetju,od drube od nae svak ree uzet ju;

i tu ju uzesmo, kako e re sama;nu joj rije ne smjesmo grubu rijet od srama,

19primi trud- udostoj se



61/143


neg kako sve vili sluge se mi dasmo,kako smo vik bili vilam, ke hitasmo.

U toj ti svi ovi napadi vrhu nas,kakono vukovi na stado, gdi nije pas,ter udri tko moe, toj da nam dadu strah,

nosei tej noe na tezijeh palicah.Molimo sada vas, osudi, vila taj

komu e bit od nas, neka smo mirni, taj.

225

230

235

240

245

250

STARAC mladiem govori:

to vi sad velite? pravedno je li tojda vi sad inite u mirnu mjestu boj?

MLADI I:

Majde ne, nikako, ni dao tega bog!nu e na inako, kad uje na razlog.

Mi ti smo u ovi jo juer doli lug;tuj ovu gdi lovi zamjeri jedan drug;

dokli on k nam doe da nam tuj stvar ree,njekuda taj poe i vee utee;

tuj svaki odlui, dokli se ivotom

na poli razlui, iskat ju; i po tomkad tuj ve nikuda ne more bjeati,

tada se od truda postavi leati;tuj oni slidei ne vilu neg zvijeri,

njeto ih po srei na ovu namjeriuzmu t' ju tuj pake kako sve20 stvar nau;

ovoj ti do dlake pravedno sve kau.21Eto smo sada te za sudca svi htjeli,

in' da nam vil vrate, ku nam su uzeli.

STARAC:

A sada gospoje potiho reci tirazloge sve tvoje, nemoj te sram biti.

VILA:

Ako me vinji bog slobodnu na svit d,hoe li ki razlog da sam ja njim sada

20kako sve- kao sasvim21kau- kaem



62/143


robinja i sluga? reci mi sude moj.Jaoh je li vil druga nesrena ovakoj?

STARAC:

255

260

265

270

Ukratko gospoje rekla si dovolje,i scijenim ja tvoje razloge najbolje;

ali bog i narav zamani ne stvorinajmanji jedan mrav, ni travu u gori;

ne bi li dake grijeh u tvomu vi' sudutaj ljepos izvan svijeh da stoji zaludu?

VILA:

Pokoli nikoga ne imam to elju,ne mislim neg boga sluiti, ja t' velju.

STARAC:

Kako toj moe bit, reci mi zaboga,da ti ne' obljubit od ovih jednoga?

Odi e ti sjesti uza me jedan as,

a t e izvesti svi tanac tuj prid nas;ako ti ugodan ki bude od ovijeh,taj da ti bude dan; tim dobro gleda' svijeh.

A sada vam draga ako je imati,svi prid njom jednaga ponite igrati.

Ovdi se uhvate igrat i satiri i mlaci, pak svrivi tanac, vili govori

STARAC:

Oto si vilo svijeh vidjela najbolje;oberi, kako t' rijeh, koji ti je od volje;

itom rec' sada ti: ja hou onoga.

VILA:

Jesam li rekla ti: na svijetu nikoga?



63/143


STARAC

videi gdi vila ite slobodu govori:

275

280

285

Pokli ju vinji bog slobodnu satvori,nije put ni razlog da ona vam dvori,

najlie u ovoj prislavnoj dubravi,zamjerno bog u koj slobodu postavi;

odi se nije sila nikomu do danasnajmanja zgodila, nego li svaka s;

odi bog dao jes po svojoj milostimir, pokoj, zdravje, es, vesel'ja, radosti.

Cje toga ja sada molim vas, nemojteiniti tijeh svada, neg mirno svi stojte

i po'te lovei, ter ete more bitna vil po srei, ke vas e obljubit,

jeda vam svijem bog d u ovoj dubraviivjeti od sada veselo u slavi.

Svrha.



64/143

Nikola Naljekovi:Komedije Komedija IV.

KOMEDIJA IV.

Prolog.

Priklono vas molim, ujte me, er u rijetto ete vi od nas odi ut i vidjet.

Odi e dotei mladii etiriiz luga bjeei, ke gusa zatiri;

drubu e ekati, ku budu izgubil',tu im e kazati sve gdje su jedna vil,

i taj e isti dan s drubom se sastati,vili e rijet pjesan, pak tanac igrati.

Molim vas toga rad, nitkore ne govor',ter ete imat sad ne mao razgovor.

5

10

15

20

___________________

Izljezu etiri mladia iz luga igrajui na nain kako da su zatjerani, ter da bjee,pak stavi pone govorit

MLADI I:

Koja b ovo stvar, koja li nesrea?ne mnei nikadar da nas e na smea,

kako nas gusari razbie od gore?prem njeki grijeh stari, ino bit ne more.

MLADI II:

Majde prem njeki grijeh odi nas dostie;lijepo t' nas malo svijeh sada ne izbie;

skoie sad ovi kakono od gladakad skoe vukovi ter udru na stada.

MLADI III:

Sveer se mni1 meni da e do opeta,ter mi se dua ni vratila iz peta;

napasti poi tja; jesam li brav jedan?kuda ti pooh ja ostaviv rod i stan?

1mni- ini



65/143


MLADI IV:

Ne itom ti brae, da nu smo zvijeri;kamo djeste mae? kamo vam brokijeri?to se ste pripali? stanite ovamo;

kamo nam ostali? daj da ih ekamo.25

30

35

40

MLADI I:

Odi ih eka'mo dokoli bude no;a u toj gleda'mo jeda e gdi tko pro,

ter emo svakoga za naijeh praati,jeda to za koga budu nam kazati.

Ugledavi vilu prid lugom:

Mni mi se2, viu3ja njekoga onamo;njeka je gospoja; da da ju ekamo?

jeda u k njojzi po za naijeh da pitam?

MLADI III:

Znamo te sve to ho', ne hodi tamo sam;

ona e ovamo, vidim ja kud hodi;odi ju eka'mo, znati e togodi.

MLADI IV:

Vila je od gore, gospoa nije toj;svaki se to more pokloni smjerno njoj;

ona e sve znati; sad ete vidjet vi,da nam e kazati sve gdi e bit ovi.

Uputi se vila s tancom put mladaca i doad4 kon njih pone govorit

VILA:

Dobar vam dan budi, mladii gizdavi,to koji vas udi bilo vam s ljubavi!

Rec'te mi, molim vas, jeda ste po sreividjeli ku danas od naijeh lovei,

2

mni mi se- ini mi se3viu- vidim (stariji oblik prezenta 1. l. jednine)4doad- doavi



66/143


luk i tul pun strila nosei pernijehna nain od vila u krunah zelenijeh,

tekui

45

50

55

60

65

70

75

80

5

svud jeda jeljenka istjereali pak medvjeda ali ino k zvjere?

MLADI I:

Gospoe jedina, kroz slavni lug ovini jedna vila ina ni proe ni lovi.

Reci nam boga rad, jesi li ti vilaali si s neba sad na saj svijet sletila,

da nae nesree obrne u rados,koje nam odvee skonaju sad mlados?

Er tvoja prilika, pravo se moe rijet,i ures i dika umrla nije vidjet;

kagodi s' od vila, kruna si ljeposti,kojom si zanila sve nae kreposti,

svi ti se za sluge jednaga davamo,uj na trud i tuge, er gdi smo ne znamo.

VILA:

Od kud ste prili vi, koje li stvari rad

dooste u ovi lug, kud li grete sad?

MLADI I:

Pokli nas to praa, gospoe izbrana,mi ti smo, neka zna, dalecijeh iz strana

prili cje uzroka prigorke ljubavi,koja nas prije roka alosnijeh rastavi,

rastavi s najdraom slobodom i s dragomopinom jaoh naom i stanom i blagom;

jere nas otravi mlaahnijeh odvee,a poslije postavi u nemir i smee.

U prvi poetak vele nam blago bi,jaoh ali brzo pak ivot na pogubi,

davi nas u ruke gospoam za sluge,od kojijeh pak muke podnijesmo i tuge,

da mramor i kami i suh dub od gorecvilil bi suzami, cviliti da more,

videi ivot na, gdi one od gospojdaju nam vee dva po svak as nepokoj;

ni ljubav ni slube ni nae nemirene haju ni tube, napokon ni vire;

5tekui- trei



67/143


svaki nas dan cvijele, svaki nas dan more,koliko da ele da nas prije rastvore.

Ne mogu mi vee taj ivot trpjetini taj pla ni smee, poosmo po svijeti,ne za mo utei ljuvenijeh od jada,

od kojijeh bjeei u nje85

90

95

100

105

110

115

6 se upada;mi ljubav sluiti spravni smo sa svu mo,

neg je trud cviliti ovako dan i no;itemo zatoj svud gospoe i vile,

ke slubu i na trud rado bi primile;najlie er platu ni jedan ne gleda,

u srebru i zlatu da nam se za to da;neg u njih milosti ivjeti i umrijet,

toj bi nam zadosti, pravo ti mogu rijet.Doad mi tuj u lug, skoie gusari,

od straha svaki drug na stranu udari;lipu nam etiri; al ti ih izbie,

al ti ih ke zviri u lugu izie.Ako mo' ti znati to godi za nje sad,

hotjej nam kazati, molim te boga rad.

VILA:

Blaene vrhu svijeh bile bi tej vile

ke bi se tacezijeh sluga dobavile;nu sada svaki vas odvrzi nemir taj,

er vam u dobar glas od vaijeh rijeti ja.S vilami u lugu provode mladosti

zabivi svu tugu i svake alosti,i vee za inu stvar na svijet ne haju

neg to se jo brinu, er za vas ne znaju.Poite.............7

O gospoje izabrane,izljezli ste da sliateto mladosti nae patekroz ljuvene smrtne rane.Iz daleke zato stranek vam smo prili, neka znate,koju pomo da nam date,neka ivot na ostane.

O gospoje...Ne bjeimo od ljubavi,

er joj nije mo utei,

6u nje- u njih7 Taj je stih nedovren, te slijedi praznina za njim u svim sauvanim rukopisima.



68/143


neg itemo da nas stavigdino emo pokoj stei;

zato vjerno mi dvoreinije pravo da za slubedava nam se pla i tubea milosti da se brane.

120

125

130

135

140

145

O gospoje...Mi ni blaga ni pjeneza

za trud za na ne gledamo,neg li ures va s nebesai milosti da prijamo;er da od vas mi ufamona toj slubi ste milosti,sve nemire i alosti

vrgli bismo sada s strane.8O gospoje...

Zauli smo vae dikei va ures i ljeposti,i pod nebom da prilikene imate u milosti;zatoj rijesmo, do starostida sluimo dike vae,

jeda smrtne rane naeod vas budu izvidane.

O gospoje...

Cje toga vas sad molimo,nu pozrite nae tuge;ino rijet mi ne elimo,neg da vam smo vjerne sluge;ne gledamo dnevi dugeni takoer zimne noi;nemojte nas tunijeh oi9,

jeda uz vas i nam svane.O gospoje...

Svrivi pjesan uhite se svi osam mladaca, ter igraju u tanac, s kojijem otidu u lug, iz koga su

naljeskovic - komedije

Documents