•

NARODNA OBRANA SLUZBENA TAJNA

POVJERUIVO

L 33-93 SISAK

Socijalisticka Fedarativna Republika Jugoslavij~

OSNOVNA GEOLOSKA KARTA

1 : 100000

TUMAC

za list

SISAK L 33·93

Beograd 1987.

REDAKCIJSKI ODBOR

Dimitrijevic Milorad

Dragic Dragan

Karamata Stevan

Petrovic Budimir

Siko§ek Boris

Sokac Branko

Suvaaci Velimir

Veselinovic Dobra

Izdaje Savezni geoloski zavod, Beograd Naklada 600 primjeraka

Tisak: NIGRO "Privredni pregled", Beograd, MarSala Birjuzova 3-5

KARTU I TUMAC IZRADIO

Autor karte: MATO PIKIJA

GEOLOSKIZAVOD -ZAGREB

1986.

Kartirali su: MATO PIKIJA, OTO BASCH, ANTUN SIMUNIC, KRESIMIR SIKIC, STANKO MA­RINCIC; STJEPAN MARKOVIC, IVAN HECIMOVIC, DURO BENCEK, MIHOVIL JURISA, IVAN GALOVIC, BOSKO KOROLIJA, NENAD OSTRIC i RADOVAN AVANIC

Autor tumaea: MATO PIKIJA

Autori geoInorfolo§ke analize: I HECIMOVIC i E. PRELOGOVIC

SADR2AJ

UVOD ................................ 5 GEOGRAFSKI PREGLED .............. 5 PREGLED DOSADASNJII! ISTRA~IVA-NJA .................................... 8 PRIKAZ OPCE GRADE TERENA ...... 10 OPIS KARTIRANIH JEDINICA ........ 14

PALEOZOIK ........................ 14 MEZOZOIK .......................... 14

Gornji senon ...................... 14 Spiliti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 15

KENOZOIK .......................... 15 Tercijar ••..••..•••..•.•••••••• 15 Paleogen ............................ 15

Paleocen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .... 15 Paleocen-eocen . . . . .. . . .... . . . . . . .. 16

Neogen .•............................ 17 Miocen ............................ 17

Donji i srednji miocen . . . . . . . . .. . . 18 Srednji miocen .................... 18 Ottnang (helvet) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Baden (torton) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 19 Donji sarmat ...................... 20 Panon s. str. ...................... 22 Panon ............................ 22 Donji panon ...................... 22 Gomji panon ...................... 23 Donji pont . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 24 Gomji pont . . .. . . . . . . . . . . . .. . . . . . .. 24 Dac-Ievant ........................ 25 Levant-donji pleistocen .... . . . . . . . . . . 26

KVARTAR .......................... 27

Pleistocen ............................ 27 Prapor .......................... 27 Aluvijalno-barski sedimenti •...•.• 28

Holocen ............................ 28 Sedimenti terasa . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 28 Del1!vij-p~luvij. . ............... " 29 Sedunent! mrtvaJa .................. 29 Sedimenti poplava .................. 29 Aluvij recentnih tokova . . . . . . . . . . .. 30 Barski sedimenti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30

GEOMORFOLOSKA ANALIFA •••.•••• 31 TEKTONIKA . . . . . . . .. . . . .. . . . . . . . . . . . . 36

Savska potolina ... • .. • .. . .. . . . . . . . . 38 Kredno-tercijarni pojas unutrasnjih di-narida ............................ 40 VukomeriCke gorice ................ 40 Obod Petrove i Zrinske gore ........ 40 Struktumi niz: Slatina-Glina-Gora--Mlinoga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 40 Spustena struktura: Nebojan-Petrinja--Sjeverovac ...... . . . . . . . . . . . . . . . . 41

PREGLED MINERALNIH SIROVINA . . .. 42 Nemetali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42

Gradevni kamen .............. . . . ... 42 Sljunak i pijesak .. .. . . .. .. . . . . . .. . 42 Ciglarske i keramiCke gUne . . . . . . .. 42

KaustobioUti .. . . . . . . . . . . . . . • . . . . . . . . 44 Ugljen ............................ 44 Nafta i pIin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 44

Termalne vode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 POVIJEST STVARANJA TERENA ...... 46 LITERATURA .......................... 48

UVOD

I~ada Osnovne geoloSke karte SFRJ na listu Sisal< zapoeeta je 1975. godine, a geolo§ko kar­tiranje izvodeno je u kontinuitetu do 1980. godine na topografskim Rh osnovama 1 : 25.000. Osim M. Pikije kao odgovornog rukovodioca u geoloSkom kartiranju sudjelovali su O. Basch, An. Simunic, K. Sikic, S. Marincic, S. Markovic,!. HeCimovic, D. Bencek. M. Jurisa, 1. Galovic i B. Korolija svi clanovi Geoloskog zavoda iz Zagreb a, te N. OStric i R. Avanic, stu­denti geologije.

Veeina laboratorijskih radova izvdena je u Geoloskom zavodu. Neogensku mikrofaunu ob­radila je L. Sikic, a krednu i paleogensku M. Grimani. Palinoloske analize izvrsila je B. Jovic. Neogensku i paleogensku makrofaunu obradili su K. Sikic, O. Basch i M. Pikija, a kvartarnu An. Simunic i 1. Galovic. Pretezni dio sedimentol08kih i petrografskih analiza izvclila je AI. Simunic, a manji dio S. Novosel-Skoric. Kemijske analize sedimenata izvrsio je D. Malesevic. Rentgenske analize izvrSila je V. Cumbrek, Clan Jugokeramike - OOUR Razvoj.

Sintezu terenskih i laboratorijskih podataka te interpretaciju karte i tekst tumaca ~adio je M. Pikija.

GrafiCku obradu izvriili su N. Sustic, I. Susa i J. JalsoveCki a prijepis manuskripta K. Kapelj.

GeomorfoloSko-neotektonsku kartu izradili su I. Hecimovic i E. Prelogovic.

Redakciju tumaca izvrsio je B. Sikosek, a strucno-tehnicku redakciju karte izvclio je B. Pet­rovic.

GEOGRAFSKI PREGLED

List Sisal< zauzima prostor omooen koordinatama 16°00' i 16°30' istocne duiine po Green­wich-u te 45°20' i 45°40' sjeverne sirine. PovrSina lista koji u cijelosti pripada SR Hrvatskoj iznosi 1448 km2•

U morfoloSkom smislu podrucje lista Sisak moze se podijeliti u dva izrazito razlicita dijela, a pribliZnu granicu moou njima predstavlja dijagonala smjera SZ-JI. Sjeveroistoeni dio pri­pada sredisnj~m dijelu doline rijeke Save, a jugozapadni VukomeriCkim goricama te obodima Zrinske i Petrove gore.

Dolina rijeke Save je ravnicarsko, dijelom moevarno podrucje nadmorske visine nesto iznad iii ispod 100 m, a maksimalna visinska razlika ne prelazi 10 m. Veci dio podrucja zapremaju livade, pasnjaci i moevarne sume, a manji dio obradene povrsine. U novije vrijeme izvode se zamaSni melioracijski radovi u svrhu dobivanja veeih kompleksa obradivog zemljista. Pri-

5

o

o Vara1din

Rogatec

Karlovac

o

Bjelovar

Kutina

o

o

4S020'--------~~--------------~------~~----~

51 unj o

Bihat o

20 24

.r""'

~~----~~~+__7~~--1_~~-46 ............. "

\.. \.

\.. )

" ( .

---+------+-----+-...1..d~f+--_+------_t_ 42. \

'/-." '~ ....... '

SI. 1. Geografski polo~aj lista Sisak. Geographic position of the sheet Sisak. reorpa$HqeCRoe ItOJIO)J(CHHe JIHCTa CRCaK.

6

bliZno sredisnjim dijelom doline protjecerijeka Sava kao tipicna meandrirajuca rijeka, cijem slivu pripadaju svi vodotoci podrucja lista Sisak. Od vecih vodotoka dolinom Save protjeeu Odra, koja se ulijeva u Kupu te Lonja i Cesma.

Na podrucju lista Sisak nalazi se istocni dio Vukomerickih gorica. Rijeka Kupa dijeli ih od obronaka Zrinske i Petrove gore. Vukomericke gorice predstavljaju brezuljkasto podrucje s pojedinim istaknutijim kotama i brojnim duboko urezanim potocnim dolinama. U reljefu se uocavaju dva niza istaknutijih breiuljaka pribliZnog smjera SZ-JI, od kojih onaj sjevero­istoeni predstavlja razvodnicu. Od kote KravarsCica (242 m) razvodnica blago postaje sve niZa iduci u smjeru jugoistoka. Potoci podrucja sjeverno i sjeveroistocno od razvodnice, od kojih su veci Buna, Burdeljski potok i Lekenicki potok ulijevaju se u Odru. Juzno i jugoistoeno od razvodnice veci potoci su Hotnja, Rakitovec i Salcenica, a ulijevaju se u Kupu.

Obronci Zrinske gore obuhvacaju teren omeden sa sjevera Savom i Kupom, a na zapadu do­linom rijeke Gline. U sredisnjem dijelu tog podrucja istice se uzvisenje dinarskog smjera pru­zanja kroz koje su se usjekle doline tokova Sanje, Utinje, Petrinjcice, Mostanice i Bjelnika. Centralni dio uzvisenja predstavlja Hrastovicka gora s vrhom Cepelis (415 m), koji je ujedno i najvisa kota na listu Sisak. Neki dijelovi Hrastovicke gore pokazuju odlike planinskog reljefs. Znatan dio podrucja obronaka Zrinske gore pokriven je sumom) a obradive povrSine vezane su uz naselja i doline tokova.

Obronci Petrove gore obuhvacaju krajnji jugozapadni dio lista Sisal<. To je breiuljkasto pod­rucje s najvisom kotom Vidov grob (224 m). Ispresijecano je brojnim dolinama tokova od kojih su veci: Golinja, Veliki potok, Graeanica, Mazinac, Solina, SeIkovac i Turcenica. Veti dio obronaka Petrove gore pokriven je sumom.

Rijeka Kupa protjeee podrucjem lista Sisak od Pokupskog do Siska gdje se ulijeva u Savu. Polozaj Kupe izmedu oboda VukomeriCkih gorica te Zrinske i Petrove gore uvjetovao je neke osobitosti njezina toka. Karakteristicni su izduzeni zavoji i promjene smjera toka, vezani pr­venstveno na zaobilaienje struktura. S tim u vezi su i variranja u sirini i odlikama naplavne ravnice. Glavne pritoke Kupa prima s juzne strane, odnosno s oboda Zrinske i Petrove gore. Najveci desni pritok je Glina, a veci su jos Golinja, Utinja sa Sanjom i Petrinjcica. Od lijevih pritoka Kupe najvecu kolicinu vode unosi Hotnja.

Naseljenost podrucja !ista Sisak je neujednaeena. Najbrojnija su naselja neposredno uz tok Save te na jugozapadnom rubu doline Save. U visim dijelovima terena karakteristiena su manja raStrkana naselja. Najvece naselje je Sisak, privredni i kulturni regionalni centar, smjesten na USCU Kupe u Savu. Veca naseljena mjesta su jos Glina, smjeStena na desnoj obali isto­imene rijeke, te Petrinja, smjestena na usCu Petrinjcice u Kupu. Na ova naselja vezani su i znacajniji industrijski kapaciteti: crna metalurgija, naftna i kemijska industrija (Sisak), pre­hrambena industrija (Petrinja) i tekstilna industrija (Glina).

Saobracajna mreia uglavnom prati naseljenost. Krajnjim sjeveroistocnim dijelom lista Sisak prolazi autoput Zagreb-Beograd. Od regionalnih cesta listom prolaze: Zagreb-Petrinja­Kostajnica, Sisak-Petrinja-Glina, Sisak-Popovaca, te Glina-Slatina i dalje prema Za­grebu. Lokalnog su znacenja ceste koje povezuju naselja s obje strane rijeke Save, te ceste 2aZina-Farkasic (prema Pokupskom) i Sisak-Komarevo (prema Sunji). List presijecaju zeljeznicke pruge Zagreb-Sisak-Beograd i Sisak-Petrinja-Glina-Karlovac. Ovdje je vaZno napomenuti da su Sava odnosno Kupa plovne nizvodno od Siska, gdje se nalazi rijecna luka.

7

PREGLED DOSADA~NJIH ISTRAflVANJA

o dosadaSnjim geoloSkim istraiivanjima podrucja lista Sisak postoji znatan broj objavljenih i struenih radova, a vecina od njih obuhvacena je ovim pregledom i popisom literature.

Prva sistematska istraiivanja pocinju sezdesetih godina 19. stoljeca, a izvodili su ih nasi i aust­rougarski geolozi. D. Stur (1863) opisuje eocenske konglomerate i pjescenjake s vise lokaliteta na potezu Mokrice-Cuntic, a spominje i nalaz pu~eva i numulita. Spominje takoder litotam­nijske vapnence u dolini Utinje i kod Hrastovice, sarmatske fosiliferne nasI age kod Gore, kao i kongerijske lap ore.

K. Hauer (1863) i Lj. Vukotinovic (1863) izvjeStavaju 0 ugljonosnim naslagama i analiti ug­Ijena s podrucja Kravarskog.

Podrucje lista Sisak obuhvaeeno je listom 6 Pregledne geoloske karte Austrougarske monar­hije u redakciji F. Hauera (1868). Izdvojeni su slijedeCi stratigrafski clanovi: gornjoeocenski flis, litavac i litavski konglomerat, ceritijske naslage, kongerijske naslage i belvederski Sljunak, diluvijalni Sljunak i aluvij.

Sastav i prostorni polo~aj eocenskih klastita, litavca, ceritij~ih i kongerijskih slojeva te bel­vederskih sljunaka i pijesaka opisuje F. Foetterle (1871). Spominje i pojavu listastog-skrilja­vog ugljena u glinama kod Madara. Napominje da je tesko razgraniciti ceritijske slojeve od litavca.

Eocenske naslage :Zupica, Hrastovice i doline Petrinjcice opisuje E. Tietze (1872). Iznosi i miSljenje da su bijeli lapori veCim dijelom ekvivalent gornjeg dijela sarmatske stepenice, iako bi vremenski raspon mogao ici i u stariji dio kongerijskih naslaga.

Medu radovima iz druge polovine proslog stoljeca osobito treba istaknuti one D. Pilara (1872, 1873, 1874, 1878). Posebno mjesto zauzima njegova opsezna i svestrana rasprava iz 1873. godine u kojoj osim geografskih i meteoroloSkih odlika podrucja detaljno opisuje pojedine stratigrafske clanove, a raspravlja i 0 istodobnim facijesima. Narocitu painju je posvetio neo­genskim naslagama i fosilima. Tabelarno je prikazao zajednice s vise lokaliteta (Gracanica, Gora, :Zupic, Sestanj, StraSnik) i usporedio ih sa zajednicama nekih evropskih neogenih ba­zena. U jednom kasnijem radu (1878) na osnovu nalaza vrste Fuzulina tietzei u vapnencima ispod brda :Zupic pribraja tamosnje naslage karbonu.

S. Brusina (1874) je s vise mjesta odredio neogensku makrofaunu, dijelom i faunu koju je prikupio D. Pilar, a medu ostalim spominje lokalitete Kravarsko, FarkaSic, Gora i Hrastovica.

Porjecje Kupe opisuje M. Senoa (1895). Odredene karakteristike tokova i morfoloske osobi­tosti vde na sastav stijena i geotektonske odnose.

F. Suklje u vise navrata (1914, 1914a, 1920, 1925/26, 1939) pise 0 naslagama podrucja lista Sisak, a najvise 0 neogenu okolice naselja Gora. Prikupio je brojnu neogensku faunu, a osvree se i na moguenost korelacije ovdaSnjih lokaliteta s lokalitetima nekih susjednih zemalja.

F. Koch (1917) pise da se boranje naslaga i izdizanje Vukomerickih gorica zbilo u pleistocenu. Spominje i slojeve lignita te neka nalazista fosila.

8

Krajem dvadesetih godina zapoceta su kod Siska istraiivanja (magnetska mjerenja i busenje) na naftu i p1in. L. Wagen (1929) opisao je pojave plina iz plitkih busotina, a D. Sahnazarov (1943) dao je pregled rezultata dubokih istraZnih busotina, kojima je nabusena terma1na voda obogacena jodom, a otkrivene su i odredene kolicine plina,

Beeki geo1og L. Sommermeyer (1935) izradio je geo1osku kartu okolice Kravarskog u vezi s lociranjem duboke istraZne busotine na naftu.

U godinama nakon drugog svjetskog rata intenzivirana su geo1oska istrazivan;a na podrucju Hsta Sisak, prvenstveno u svrhu pronalazenja mineralnih sirovina i za potrebe naftne industrije. IstraZivanjem glina okoHce Siska i Petrinje, te kod Mraclina·bavili su se Lj. Tolie (1948), 1. Bo1cic (1948, 1949) i Lj. Tolic-M. Perie (1948), a istraiivanjem ug1jena u podrucju Vuko­merickih gorica I. Jurkovic i D. Anie (1949).

Istraiivanjem gradevnog kamena u okolici Petrinje bavili su se I. Bo1cic i dr. (1953) te D. Sikic (1954). A. Taksic i M. Jurisa (1957, 1958) radili su na istrazivanju ug1jena u podrucju Vuko­meriCkih gorica. Izdvojili su donjo i gornjopaludinske nas1age te utvrdili 4 ug1jena sloja.

U razdob1ju od 1951. do 1964. godine izvodena su geo1oska kartiranja (kartel: 25.000) po­jedinihdijelova podrucja lista Sisak, a za potrebe naftne industrije. R. Piljak (1951) izradio je kartu okolice Kravarskog i gornjopaludinske naslage podijelio u 4 zone. Podrucje Komareva obuhvaca karta istog autora iz 1952. godine. Z. P1etikapic i dr. (1954) kartirali su podrucje Petrinja-Hrastovica-GQra. Karta L. Sikic i K. Sikic (1960) obuhvaea podrucje Vidusevca. K. Sikic (1962) izradio je kartu podrucja Glina-Bacuga-Mlinoga, a An. Simunie (1964) kartu sjeveroistocnog dijela Vukomerickih gorica.

Podaci 0 istraiivanju i analiza rna termalne jodne vode u Sisku na1aze se u radovima S. Miho­liea (1952), A. Rubiniea i R. Piljaka (1957) te A. Sarina i dr. (1979).

HidrogeoloSka i inZenjersko-geoloSka problematika pojedinih podrucja iIi lokaliteta obradivana je medu ostalim u radovima: Z. Babic (1963), D. Borcic i dr. (1968), L. Bojanic (1972), A. Capar (1973, 1982), A. Sarin (1976), A. Sarin i dr. (1976), V. Sikie i dr. (1978), N. Vidovie­-Despotovic i dr. (1980).

Intenziviranje naftnogeoloskih istraiivanja i novi metodoloski pristupi bitno su doprinijeli sirenju spoznaja 0 geoloSkoj gradi podrucja lista Sisak. Brojne podatke 0 strukturnim i tek­tonskim odnosima, dubinskoj g!adi, analizi facijesa i litostratigrafskim odnosima nalazimo u radovima: S. Galovie (1952), Z. P1etikapic (1960), 1. Gjetvaj i dr. (1963), B. Vuksanovic i J. Vuckovic (1970), V. Je1aska i dr. (1970), N. Gagic i A. Sokac (1970), J. Simon (1970, 1980), V. Kranjec i dr. (1972, 1977, 1978), K. Sikic i O. Basch (1975), J. Najdenovski (1975), Babic i dr. (1976), M. Jurisa (1977), M. 01uie i dr. (1979), N. Bokor i dr. (1979). J. Pan­~ic (1979), Z. Hernitz i dr. (1980, 1981), J. Velie (1980a, 1980b, 1983), M. RaSkovic (1981), M. Pikija (1983, 1984) i J. Bu1ie (1984).

GeofiziCka istrazivanja izvodena su prvenstveno u svrhu rjesavanja naftnogeo1oske i hidro­geoloSke prob1ematike, a njihove rezultate medu ostalim nalazimo u objav1jenim radovima kao npr. Z. Krulc (1963), S. Kovacevic i dr. (1975) iIi u izvjeStajima npr. 1. Rimae, D. Lovric (1967), N. Brdarevic (1978), B. Simetic (1982).

Brojne geo1oske i pratece specijalistiCke podatke sadrie dossier-i dubokih istrainih busotina na naftu i plin.

PRIKAZ OPCE GRADE TERENA

Podrucje lista Sisak pripada krajnjem jugozapadnom dijelu Panonskog bazena. Rasjednom zonom koja se priblizno poklapa s dijagonalom sjeverozapad-jugo­istok podijeljeno je u dvije tektonske jedinice: A) Savsku potolinu i B) Kredno-ter­cijarni pojas Unutrasnjih Dinarida.

Najstarije stijene ovog podrucja nisu otkrivene na povrSini nego su na vise mjesta konstatirane prilikom istraznih busenja na naftu i plin. To su razlicite metamorfne stijene nastale vjerojatno u okviru hercinske orogeneze. Odredene su kao kvarc­-kloritski, kvarc-sericitski i kvarc-karbonatni skriljavci, a konstatirani su i meta­morfozirani eruptivi.

Najstarije stijene prisutne na povrSini pripadaju gornjem senonu. Zastupljeni su sedimenti i eruptivi. Naslage su stvarane u bazenu dinarskog smjera pruzanja, kojem je sa sjevera bila smjestena panonska masa, a s juga-jugozapada karbonatna platforma. Medu sedimentima dominiraju mikritski i laporoviti vapnenci tipa scag­lia, a povremeno je dolazilo do donosa terigenog materijala s udaljenih kopna. Vap­nenci su mjestimicno bogati fosilnim oblicima roda Globotruncana. Paralelno sa sedimentacijom odvijala se vulkanska aktivnost, ciji rezultat su spiliti i tufozne sti­jene. Paleontoloski dokazani ekvivalenti ovih naslaga nabuseni su neposredno uz istocni rub lista Sisak, pa je logicno pretpostaviti njihovo rasprostranjenje u poje­dinim dijelovima Savske potoline, a ne treba iskljuciti mogu6nost da su zastupljene i u podrucju Vukomerickih gorica.

U okviru laramijskih pokreta dolazi do promjene batimetrijskih odnosa i tipa se­dimentacije u okviru raniJe spomenutog bazena. Izdizanjem, prvenstveno u podrucju panonske mase stvorena su izvorisna podrucja sedimentacije kroz paleocen i veei dio eocena. Razlicitim mehanizmima transporta (tecenje sedimenata, mutni tokovi i sl.) talozeni su klastiti koji cine glavninu mase sedimenata. Tokom paleocena 10" kalno su stvarani i biolititi.

Nakon talozenja u eocenu slijedi relativno duga emerziona faza do srednjeg mio­cena. Raniji "regionalni bazen" pokretima blokova je razbijen i sedimentacija po .. prima vise "lokalni" karakter. Na ove pokrete treba vezati pocetak formiranja Sav­ske potoline, t·;) boranje i diferencijalno izdizanje paleogenskih i gornjokrednih na­slaga.

Sl. 2. Pregledna geoloska karta !ista Sisak. Generalized geological map of the sheet Sisak.0630pHan reoJIO­rlltIeCKaJl KapTa JIltCTa CllCaK.

a - Q2 - Aluvijalni sedimenti i sedimenti poplavnog podrucja. Alluvial sediments and deposits of the flood territory. AJIJIIOBllaJIbHhle OTJIOmeHlUr pa3JJllBHoil: TeppllTopllll.

dprQ - Deluvij-proluvij. Deluvium-proluvium. ,UemoBllil:-rrpOJIJOBllil:.

10

a-Q I-Ql PI, Qt

PIt.8

Ph Ma

Krovorsko

P(2.3

o 5 10 km

- Sedimenti terasa. Terrace sediments. OTJIOmemIH Teppac. - Prapor. Loess. JIeec.

0- Q ,

\

)

i

-~

- Levant-donji pleistocen (klastiti). Levantinian-Lower Pleistocene (clastics) JIeBaHTHiicmlii: gpyc - HH>KHHii I1J1eiiCTO~eH (KJIaCTHTbI).

- Dac-Levant (klastiti, ugljen). Dacian-Levantinian (clastics, coal) . .II:aKHHCl<HH flpyc - JleBaH-THii:crodi: gpyc (KJIaCTHThl, yrom.).

- Pont (ldastiti). Pontian (clastics). IIOHT (KJIaCTHThI). - Gomji miocen (karbonati i klastiti). Upper Miocene (carbonates and clastics). BepxHHH MHo~eH

(KapOOHaThI H KJUlCTHThI). - Baden (karbonati i klastiti). Badenian (carbonates and clastics). Ea~eH (Kap6oHaThI H KJlaCTHTbI).

- Ottnang (klastiti). Ottnangian (clastics). OTTHallI' (KJlaCTHTbI). - Paleocen i eocen (klastiti i karbonati). Paleocene and Eocene (clastes and carbonates). IIaJleo-

~eH H 30~eH (KJIaCTHTbI H Kap6oHaTbI). Senon (karbonati, klastiti, eruptivi). Senonian (carbonates, clastics, eruptive rocks). CeHoH (mp6oHaThI, KJIaCTHTbI BYJII<aHHtleCKHe I10P0,qhI).

11

Za sedimentaciju u VrlJeme helveta karakteristicni su grublji k1astiti, vecim di­jelom vjeroJatno proluvijalnog i aluviJalnog postanka. Na povrSini su danas frag­mentarno sacuvani, a njihovo prisustvo vjerojatno je u predjelu Savske potolino i Glinske kotline.

Marinskom transgresijom u badenu bUo je zahvaceno gotovo citavo podrucje Iista Sisak. U bazalnom dijelu lokalno su talozeni terigeni k1astiti, dok je· za ostali dio karakteristicna facijelna raznolikost naslaga. Podrucje tektonske jedinice kreelno­-tercijarni pojas karakterizira pretezno karbonatna sedimentacija s biolititima i pratecim facijesima kao najmarkantnijim clanovima. Za prostor Savske potoline karakteristicni su "bazenski" klastiti, dok su biogeni sedimenti samo lokalno talo­zeni. Sedimenti badena sadde karakteristicnu makro i mikrofaunu.

Na vecem dijelu podrucja lista Sisak sedimentacija je kontinuirano nastavljena u donji sarmat uz pad saliniteta talozne sredine. Lokalni pokreti· blokova, zapoceti ranije, uzrokovali su mjestimicnu pojavu ingresivnog nalijeganja sedimenata do­njeg sarmata na paleogenske naslage. Medu sedimentima u podrucju Savske po­to line dominiraju sitnozrni i mijesani klastiti. Na ostalom dijelu podrucja talozeni su karbonatni sedimenti, s biogeno-ooliticnim vapnencima kao karakteristicnim clanom, i klastiti. Sedimenti sarmata sadde karakteristicnu brakicnu faunu.

Kroz razdoblje panona i ponta nastavlja se sedimentacija uz variranje generalno sm .. anjenog saliniteta talozne sredine s obzirom na donji sarmat. Lokalno sinsedimenta -cijsko kretanje blokova uzrokovalo je mjestimicno ingresivno nalijeganje i redukciju u sedimentaciji pojedinih stratigrafskih clanova. U donjem panonu na vecem dijelu podrucja taloze se vapnenci i vapnenacki lapori s karakteristicnom makrofaunom "croatica" slojeva. Za sedimente gornjeg panona i donjeg ponta karakteristicne su litofacijelne razlike medu tektonskim jedinicama. U podrucju Savske potoline unu­tar lap ora prisutna su pjescana tijela razlicitih dimenzija i geometrije, nosioci leo. zista i pojava ugljikovodika. Za ostalo podrueje karakteristicni su lapori i vapne­nacki lapori. Gornji pont karakteriziraju lapori, pijesci i pjes~njaci. Sedimenti gornjeg panona i ponta sadde brojne rodove ostrakoda i kaspibrakicnu makro­faunu.

Tokom srednjeg i gornjeg pliocena u podrucju Savske potoline, Vukomerickih goo. rica i krajnjih dijelova obronaka Zrinske gore taloZe se paludinske naslage. Pred­stavljene su glinama, pijescima i Sljuncima, a prisutni su i slojevi uglJena. U os­talom podrucju paludinske naslage nisu poznate, a njihov djelomicni ekvivalent bili bi sljunci, pijesci i gline talozeni vjerojatno tokom levanta i nizeg pleistocena. Na to vrijeme vezana je i znatna tektonska aktivnost, a narocito rasjeda koji pre do. stavlja granicu izdvojenih tektonskih jedinica, te nekih poprecnih rasjeda. Poeinje konacno formiranje suvremenih reljefnih odnosa te rijecne mreZe.

Tokom pleistocena se na podrucju tektonske jedinice kredno-tercijarni pojas talo!i prapor, a u podrucju Savske potoline serija znatne debljine u kojoj se izmjenjuju grubi klastiti preteZno aluvijalnog porijekla i mocvarni prapor. U holocenu se uz tektonski aktivnije zone taloze proluvijalni i deluvijalni sedimenti, a u podrucjima vodotokova i nizim dijelovima terena sedimenti aluvijalnog i barskog niza.

* * *

Vazniji novi rezultati na listu Sisak su slijedeCi:

- Unutar naslaga ranije oznacavanih kao mezozoik dokazan je gorn;i senon i paleocen. - Utvrdene su pojave eruptivnih stijena gornjosenonske starosti. - Na osnovu analogije sa susjednim podrucjima izdvojeni su sedimenti ottnanga.

12

- Kvartarni sedimenti izdvojeni po genetskim tipovima i dijdom po starosti. - Nalazima makrofosila dokumentiran kopneni prapor. - Iznesene su ideje 0 geoloskoj evoluciji podrucja u razdoblju gornji senon - kvartar.

Vainiji nerijeSeni problemi na listu Sisak sU,slijedeci:

- Izdvojiti katove unutar naslaga gornjeg senona, - Odnos naslaga gornjeg senona i paleocena. - Detaljnija podje1a paleogenskih naslaga. - Vrijeme zavrsetka sedimentacije u paleogenu (srednji? gornji? eocen). - PaleontoloSka dokumentacija za izdvojene naslage otnanga. - Utvrdivanje odnosa gornjeg ponta i paludinskih naslaga. - RaSclanjivanje paludinskih naslaga. - PaleontoloSka dokumentacija naslaga izdvojenih kao levant - donji pleistocen. - Rjesavanje starosti i medusobnih odnosa genetsk~ tipova kvartara (prvenstveno pleisto-

cena).

13

OPIS KARTIRANIH JEDINICA

PALEOZOIK? (Pz?)

Prilikom istraZnih busenja za naftu i plin na vise lokaliteta podrucja Savske potoline nabu­sene su u podlozi tercijara razliCite metamorfne stijene. Obicno su zelenkaste, zelenkastosive i tamnosive boje. Najcesce su determinirane kao kvarc-kloritski skriljavci, a odredeni su i grafitni skriljavci, zeleni skriljavci, mramorizirani vapnenci i metamorfni eruptivi. Strati­grafska pripadnost stijena nije paleontoloSki dokumentirana. Pretpostavljena im je paleozojska starost, no nije iskljuceno da dijelom pripadaju i mezozoiku. Busene su u debljini do 600 m.

MEZOZOIK

Najstarije stijene podrucja lista Sisak otkrivene na povrSini pripadaju zavrsnim clanovima me­zozojske ere, a predstavljene su sedimentima i eruptivima.

GORN]I SENON (3,4KD

Naslage gornjeg senona izdvojene su s obje strane doline rijecice Utinje u podrucju juzno i jugoistocno od Gornjih Mokrica.

Dominantan litoloski clan su sivi do crvenkasti vapnenci i laporoviti vapnenci mikritskog tipa poznati pod nazivom Scaglia. Zastupljeni su jos kalkareniti, kvarcni kalkareniti, sejlovi i tu­fozne stijene. Opcenito, ove naslage su u znatnoj mjeri tektonizirane, vapnenci su cesto bo­rani i ispresijecani mnogobrojnim kalcitnim :lilama.

Najbolje otvoreni izdanak gornjosenonskih naslaga nalazi se u pozajmistu - kamenolomu juzno od G. Mokrica neposredno uz rub doline Utinje. Rekonstruirana je debljina naslaga od oko 11 m. U nizem dijelu zastupljeni su znatnim dijelom poremeceni vapnenci s nepravil­nim proslojcima tufiticnih stijena. Stijene dije10m izgledaju kao da su uskriljene. U tufitu su zapazene "anklave" vapnenaca s kojima se proslojava, sto ukazuje na sinsedimentacijsku vul­kansku aktivn06t. Petrografskom analizom tufiticnih proslojaka utvrdeno je da su prisutni oneeisceni radiolarijski roznjaci te Sejlno-slejtne stijene izgradene pretezno od listicavih mi­nerala i s manje radiolarija. Na jasno izraZeni tufozni karakter stijena ukazuje prisustvo iski­danih zrna glinenca, kvarca, zamucenog? biotita te klorita kao pseudomorfoze po nekom fen­skom mineralu. NaviSe slijede pe1agicki vapnenci unutar kojih se zapaZaju paketi debljine do 1 m predstavljeni izmjenom kalkarenita-siltita i laporovitih vapnenaca, koji se s obzirom na redanje litotipova, teksturne karakteristike i tipove slojnih ploha mogu uvrstiti u turbidite tipa "c-e" i "b ?-e". U samom vrhu profila prisutni su flisoliki sedimenti.

Ekvivalente opisanih i prateee naslage na sirem prostoru srediSnje Hrvatske istraZivali su Babic i Zupanic (1976) i rekonstruirali prostrani jedinstveni bazen dinarskog smjera pruianja smjesten izmedu vanjske karbonatne regije na jugozapadu te udaljenog "siIicijskog" kopna i karbonat­nih plicaka na sjeveroistoku.

14

Opisane naslage, a posebno mikritski vapnenci mjestimicno sadrZe dosta brojne fosilne ob­like uZeg iIi sireg stratigrafskog raspona, prvenstveno iz roda Globotruncana. Najuzi strati­grafski raspon ima vrsta Globotruncana calcarata, karakteristicna za gornji kampan i even­tualno najnizi mastriht. Ova vrsta odredena je iz sredisnjeg dijela profila u ranije spomenu­tom pozajmistu. Ostale odredene vrste su: Globotruncana lapparenti lapparenti, G. lapparenti tricarinata, G. lapparenti bulloides, G. area, G. stuarti, G. caliciJormis, G. elevata i G. Jornicata. Medu ostalim odredivim oblicima prisutne su forme: Stomiosphaera sphaerica, Calcisphaerula innominata i Pithonela ovalis. Iz jednog od kalkarenitskih slojeva medu ostalim specificki su odredene plitkovodne vrste viseg gornjeg senona Siderolites calcitrapoides i Orbitoides media, donesene u bazen strujama.

Za opisane naslage moze se u podrucju izdanaka pretpostaviti debljina do 100 m.

SPILITI - (~f3ab)

Juzno i jugoistocno od Gornjih Mokrica te u jednom od pritoka Velikog potoka sjeveroistocno od Gornjeg Taborista registrirani su izdanci rastrosenih eruptiva. Vidljiva velicina izdanaka je metarskih do dekametarskih dimenzija. Na prvom lokalitetu eruptivi se nalaze kao nepra­vilne mase unutar iIi uz gornjosenonske naslage, a na drugom u podlozi gornjopontskih i plio­kvartarnih sedimenata.

Analizom uzoraka s oba lokaliteta eruptivi su odredeni kao izmijenjeni spiIiti u kojima se na­zire intersertalna struktura iIi porfima struktura s intersertalnom osnovom. Osnovu izgraduju i2lmijenjeni stapicasti plasrioklasi i aUP'it. Produkti izmjene su sitnozrni epidot, klorit, mal1-netit i limonit.

Za opisane eruptive pretpostavlja se lJ'ornjosenonska starost, buduci da su usko vezani uz lJ'ornjo­senonske sedimente. Ovu pretpostavku potvrduju i proslojci tufita unutar kampanskih sedi­menata.

KENOZOIK

Naslage kenozojske ere pokrivaju glavninu povrsine lista Sisak. Sedimentacija je trajala kroz veci dio paleogena, te nakon emerzione faze poce1a ponovno sredinom neogena i trajala gotovo kontinuirano do kvartara.. Tokom paleogena talozeni su marinski sedimenti, u neogenu marin­ski, brakicni i slatkovodni, a u kvartaru slatkovodni i kopneni sedimenti.

TERCIJAR (Tc)

U predjelu izmedu Save i Lonje istoeno od Martinske Vesi nabuseni su polimiktni brecokon':' glomerati i konglomeratieni pjeScenjaci, koji direktno nalijezu na metamorfne stijene, a u pod­Ion su badenskih sedimenata. Brecokonglomerati i pjeScenjaci su beskarbonatne stijene, a ne sadrze fosile ni u vezivu ni u ulomcima. S obzirom na superpozicijske odnose uvclteni su u tercijar, a busena debljina im iznosi cca 220 m.

PALEOGEN PALEOCEN (Pc)

Paleocenski sedimenti izdvojeni su u podrucju jugozapadno od Medura.ca te na sjevernoj strani doline Pettinjcice u podrucju sjeveroistocno od Gornje Bacuge.

Najmarkantniji litolo8ki clan paleocena. su grebenski, uglavnom masivni vapnenci, s koraljima i algama kao najznacajnijim biogenim sastojcima, raznih nijansi ~ive i smedaste boje, te dije-10m uslojeni dettiticni vapnenci (prigreben), mjestimicno s nesto terigenog detritusa. Zas­tupljeni su i klastiti; konglomera.ti i pje&eenjaci s varijabilnim sadrzajem karbonatne kompo­nente i siltiti. Klastiti su u razlicitim odnosima s karbonatima, a promatranje i utvrdivanje

15

odnosa otezano je zbog tektonizacije i dijelom pokrivenosti terena. Na oba spomenuta loka­liteta klastiti dolaze podredeno unutar karbonata kao pojave ratlicite geometrije i dimenzija. U podrucju Meduraea, u tamosnjem kamenolomu, grubi klastiti djelomi<:no cine podinu kar­bomitima, dok se kod G. Bacuge klastiti dijelom doimaju kao krovina vapnenaca. Susretlji­voScu kolege M. Busica iz Gradevinskog instituta - Zagreb dobivene su na uvid terenske determinacije buSotina koje su busene u predjelu spomenutog kamenoloma, te petrografski preparati. BUSenjem je utvrdeno da vapnenci imaju znatno veCu debljinu nego sto jt" vidljiva u kamenolomu, te da sadrZe razliCite klasticne proslojke. Na osnovu strukture stijena i os­kudnog fosilnog sadrZaja, utvrdenih pregledom preparata pretpostavlja se da je buSeno uglav­nom kroz nasI age prigrebenskog facijesa.

Odnos paleocenskih sedimenata prema starijim naslagama nije dostupan promatranju. Buduci da su u ~eposrednoj blizini gornjosenonske naslage "bazenskog" tipa logicno je pretpostaviti znacajnije pokrete u okviru laramijske orogenetske faze, koji su doveli do znacajnih promjena u ovom dijelu taloznog prostora. Talozenje grubih klastita, s valuticama i fragmentima meta­morl"ita i kiselih eruptiva, u podini plitkovodnih karbonata ukazuje na "priblizavanje" izvo­risnih podrucja (Panonske mase) ranijim bazenskim prostorima.

Naslage kamenoloma kod Meduraca dt-taljno su opisali Babic i dr. (1976) i rekonstruirali gre­benski predio i prigrebenski karbonatni plicak. Raspra\ljaju i 0 paleogeograf skim odnosima za vrijeme paleocena u podrucju sredisnje Hrvatske i sjeverne Bosne.

Vapnenci su bogati fosHima. SpecifiCki su odredene alge: Peysonnelia antigua, Elianella 818-

gans, Pseudolithothamnium album, Lithothamnium cf. coi'ttraversum, Jania numulitica i Amphiroa propria. Uz benticke foraminifere Discocyclina cf. duvillei te rodove Heterolepa, Cibicides i Rotalia zastupljeni su jos fragmenti koralja, briozoa i dr. Odredene vrste ukazuju na paleo­censku starost naslaga, a vjerojatni uzi rasp on starosti je donji do srednji paleocen.

U jarku sjevernije od kamenoloma kod Meduraea naden je blok sivog vapnenca u nejasnom odnosu s okolnim klastitima. lz ovog vapnenca uz benticke forme Idalina sinjarica, QJ4inquelo_ culina sp., Textularia sp., Cibicides sp. prisutni su i planktonski oblici Planorotalites cf. pseuoo_ menardii i P. cf. ehrenbergi te presjeci gastropoda. Ova zajednica ukazuje na visi paleocen. Pretpostavlja se da su plitkovodni karbonati talozeni kroz veci dio Hi mozda cijeli paleocen.

Procjenjuje se da debljina paleocenskih naslaga ne prelazi 100 m.

PALEOCEN-EOCEN (Pc,E)

Sedimenti ovog clana zastupljeni su u podrucju obronaka Zrinske gore. Povclinski najveca pojava je u obliku nepravilne izduZene zone na podrucju Katusinka-Sestanj-Gora-Z1.lpic. IduCi prema jugoistoku nalazimo ih s obje strane doline Utinje juzno od Kriza, zatim na po­tezu Tclnjak-Klinac te u gornjem toku potoka Mostanica. Jedna manja pojava izdvojena je u dolini bezimenog potoka jugoistocno od Biskupovca (kota 288).

U litoloSkom sastavu dominiraju grubi klastiti; konglomerati, konglomeraticni pjeSCenjaci i pjeScenjaci, a zastupljeni su joS siltiti, pjeskoviti lapori i vapnenci.

Na veeem dijelu rasprostranjenja konglomerati dolaze u izmjeni s ostalim litoloSkim clanovima, a mjestimieno u obliku liticastih izdanaka visine i do nekoliko desetaka metara, kao npr. kod Mostanice. U baznom dijelu mjestimieno se nalaze konglomerati s djelomicno karbonatnim vezivom te rijetkim karbonatnim valuticama - ulomcima, koji bi dijelom mogli potjecati iz grebensko-prigrebenskog facijesa. Jugozapadno od Meduraca takovi konglomerati 8adrze i makrofaunu plitkovodne sredine. Glavnina konglomerata je beskarbonatna. Po sastavu su polimiktni, uglavnom nesortirani, a vrIo rijetko se u njima 1;apaZa slabo izraZena gradaciona slojevitost. VeliCina valutica varira, obieno su do 10 cm u promjeru, a nerijetko veHCina pre­lazi i 20 cm. Sastav valutica je raznolik, zastupljeni 8U razHciti bazicni eruptivi, kristalasti

16

Skriljci, ro~njaci, pjeScenjaci i graniti. Vezivo konglomerata je najceSce srednjezrni pjeScenjak. Trosenjem konglomerata nastaju sljunci i pijesci kao npr. u sirem podrucju ZupiCa.

Pje8cenjaci su najcesCe raznih nijansi sive boje, a trosenjem poprimaju smedu i maslinastu boju. Cesto su konglomeraticni, odnosno sadde pojedinacne valutice. U pjescenjacima se ponekad zapaZa pojava gradacione slojevitosti, a kod sitnozrnijih varijeteta slabo izrdena pa­rale1na laminacija. Determinirani su kao feldspatske i litoidne grauvake, odnosno litoareniti i sublitoareniti.

Siltiti i pjeskoviti lapori zastupljeni su u podrucjima gdje je prisutna ucestalija ritmiCka iz­mjena litoloSkih clanova. Javljaju se u vdnim dijelovima slijedova ciju bazu cine konglomerati iIi pjescenjaci. Boja im je ze1enkasta iii tamnijih nijansi sive i smede. Petrografskim analizama je utvrdeno da su im u gradi zastupljeni sericit, mikrokristalasti kalcit, sitnozrni kvarc i sitno­listicavi klorit.

Vapnenci su konstatirani na svega nekoliko izdanaka u ni~im nivoima. Dolaze kao lecasti i ne­pravilni slojevi u izmjeni s ostalim litoloskim clanovima, obicno pjeScenjacima i silti' ima. Tamno­sive su boje i sadde sitne terigene primjese.

o modelu talo~enja eocenskih naslaga Banije pisali su Jelaska i dr. (1970). U okvjru tog rada opisan je profil naslaga debljine 100 m u usjeku ~e1jeznicke pruge kod G. Bacuge. Naslage su uvrstene u visi srednji eocen s prelazom u gornji eocen. Autori smatraju da su eocenske naslage talo~ene u izdufenom bazenu dinarske orjentacije, a glavno distributivno podrucje bilo je sje­verno i sjeveroistocno od danasnjeg rasprostranjenja eocenskih naslaga. OVdje opisane naslage pripadale bi u takovom modelu proksimalnom podrucju.

Iz vapnenaca, pjeskovitih lap ora i pjeScenjaka odredena je siromaSna mikrofosilna zajednica, koja ne dozvoljava preciznije odredivanje "tarosti naslaga. Vapnenci ni~eg nivoa sadrze malo­brojnu zajednicu plitkovodnih foraminifera: Operculina semiinvoluta, Nummulites cf. globulus, Assilina sp. i Discocyclina cf. tenuis. Superpozicijski iznad tih vapnenaca slijedi izmjena grubih i sitnijih klastita s rijetkim proslojcima vapnenaca koji sadrze krsje piritiziranih planktonskih foraminifera (Globigerinidae, ? Bulimina). U laporu s podrucja Gore utvrdeno je prisustvo forme Globigerinatheka sp., kao i manje provodnih foraminifera: Haplophragmoides glomeratum, Trochamina sp. i Glomospira sp., na temelju cega je odredena eocenska starost, ali ne i uza stratigrafska pripadnost unutar eOcena.

Karbonatni konglomerati i mjestimicno siltiti sadde asocijaciju makrofosila neritske zone s vjerojatnim slatkovodnim utjecajem. Najzastupljenija vrsta je Bellatara delphinus. Odredene su joS vrste i rodovi: Natica (Ampullina) dollfusi, N. (Megatylotus) hospitalis, Cerithium sp., Cardium sp. i Ostrea sp. Nabrojeni makrofosiIi navode se u zajednicama iz slicnih sedimenata bliZih iIi daljih podrucja (npr. Banija, Majevica), a tamosnje naslage su uvrstene u srednji i dijelom u gornji eocen. RazmatrajuCi superpozicijske odnose ovdje opisanih naslaga proiz­lazi da hi navedeni makrofosili bili zastupljeni i u niZim nivoima eocena, a moZda cak i u gra­nicnom horizontu paleocen-eocen;

Procijenjeno je da debljina opisanih naslaga iznosi preko 200 m.

NEOGEN

MIOCEN (M)

U krajnjem sjeveroistocnom dijelu lista Sisak nabuSeni su u podlozi panonskih sedimenata kompaktni lapori s proslojcima pjescenjaka. Lapori viseg dije1a ovog clana sadrze oskudnu mikrofosilnu zajednicu (Asterigerina sp., Cibicides cf. dutemplei, riblji zubici) koja ne omogu­cuje preciznije odredivanje starosti naslaga, pa su one pribrojene miocenu. Kroz ove naslage buSeno je nesto vise od 300 m.

17

DONJI I SREDNJI MIOCEN (M1•2)

Na podrucju pozitivne strukture Ve1eSevec-Mahovo nabuseni su u podlozi badenskih sedi­menata lapori s p;:oslojcima pjescenjaka. Vezivo pjeScenjaka ie vapnenacko, a uzorak jezgro­vanog interval a determiniran je kao kvarc-kalkarenitski pjescenjak. Ove naslage leu na meta­morfnim stijenama. Paleontoloski nisu dokumentirane, a pretpostavljena im je starost u ras­ponu donji do srednji miocen. Probusene su u debljini od 240 m.

SREDNJI MIOCEN (M2)

v predjelu Save na sjevernom dijelu lista Sisak nabuSena je klal}tiena serija sedimenata super­pO:Jicijski smjestena izmedu naslaga gornjeg panona i stijena podloge tercijara.

Osnovni litoloSki clan serije su lapori. Obicno su raznih nijansi sive boje, ponekad pjeskuljavi. Vnutar lapora konstatirani su proslojci sivih, sitno do srednjezrnih kompaktnih pjeseenjaku. Proslojci pjescenjaka su uglavnom centimetarske debljine, a deblji slojevi prisutni su u visem dije1u serije. V nizem i baznom dijelu pjescenjaci su kong:omeraticni.

Lapori viseg i srednjeg dijela ovog stratigrafskog Clana sadde zajednicu foraminifera; najcesee iz rodova Melonis, Heterolepa, Sphaeroidina, Chilostomella, Cibicides i Globigerinoides, na os­novu koje je pretpostavljena badenska starost naslaga. Sedimenti nizeg dijela ne sadde fosilne ostatke.

Busena debljina opisanih naslaga iznosi 485 m.

OTTNANG (HELVET) (M~)

Kao ottnang izdvojene su slatkovodne nasI age smjestene superpozicijski izmedu naslaga raspona paleocen-eocen i badena. Pod tim imenom izdvajaju se njihovi ekvivalenti na sircm prostoru Panonskog bazena.

Glavno podrucje rasprostranjenja ovih naslaga je Kobiljaca-Mravinjci izmedu Slatine i D. Taborista. Nekoliko manjih pojava izdvojeno je u predjelu G. Bacuga-Klinac.

Helvetske naslage kao najstariji clan neogenskog kompleksa leze diskordantno na starijim stijenama, a talozene su nakon duze emerzione faze u razdoblju eocen-helvet. Pokretanjem i premjestanjem blokova prvenstveno uz rasjede dinatskog smjera, kao i onih smjera sjevero­istok-jugozapad stvoreni su novi strukturni i morfoloski odnosi kao predcrteZ za sedimen­taciju i strukturnu evoluciju tokom neogena.

V sastavu helvetskih naslaga prevladavaju grublji klastiti; sljunci, pijesci, pjescenjaci i konglo­merati, a podredeno su zastupljeni glinoviti lapori i pjeskovite gline. Karakteristiena je slabo izrazena slojevitost naslaga te boena i vertikalna varijabilnost boja, prveru;tveno kao poslje­dica trosnosti sedimenata.

Bazalne dijelove obicno izgraduju polimiktni, trosni konglomerati s pjescanim do glinovitim vezivom. Medu valuticama su zastupljeni razliCiti eruptivi, metamorfiti te kvarc i pjescenjak. V visim nivoima konglomerati dolaze kao proslojci i Ieee razlicitih dimenzija unutar pijesak2.

Pijesci su najzastupljeniji litolooki clan. Cesto su limonitizirani, a rijetko slabo tufiticni. V granulometrijskom smislu, zastupljeni su siltni, glinovito-siltni te silt-sljunkoviti pijesci,mahom slabo sortirani. Najzastupljeniji mineralni sastojak je kvarc, a manje feldspati i cestice stijena. Medu prozirnim teskim mineralima najzastupljeniji je zirkon i lokalno epidot, prateCi minerali su granat, turmalin i rutil, a zastupljeni su jos kromit, amfibol, staurolit i titanit. Pjescenjaci

su determinirani kao sublitoareniti. Izgradeni su pretezno od nekarbonatnog detritusa (kvarc, feldspati, cestice stijen2, muskovit, glaukonit), a cement je kalcitski.

18

Opisane naslage nisu paleontoloski dokumentirane. Od fosilnih elemenata u njima su nadeni fragmenti slatkovodnih makrofosila i neodredivi mikrofosili. Ottnangu su pribrojene na os­novu analogije sa susjednim podruejima (Banija, Medvednica i dr.) te na osnovu superpo­zicije.

Procjenjuje se da je debljina ovih naslaga veca od 50 m. BADEN (TORTON) (MD

Marinski sedimenti badena leze transgresivno na stanJlm stijenama. PaleontoloSki, prven­stveno mikrofosilima, dokazan je donji i gornji baden, medutim ukupno uzevsi nema dovoljno elemenata Z1 kartografsko iskazivanje ovih potkatova. U podrueju povrsinskog rasprostranjenja badena za[.tupljeni su veCim dijelom sedimenti plitkovodnih okolisa, dok bi u podrueju Savske p::,toline bili p:'etezno zastup'jeni "bazenski" sedimenti.

G'avno rasprostranjenje naslaga badcna je u podrueju Kriz-Mlinoga-Blinja, gdje se nalaze u obliku gotovo neprekinute zone razliCite sirine. U podrueju Slatine, Bueice i Velikog poto1:!a ove naslagc su otkrivene na manjim povrsinama.

U bazi badcna talozeni su pretezno grubi klastiti, Cija debljina i sastav ovise 0 paleoreljefu i sastavu podloge. Tu su zastupljeni konglomerati, pijesci, sljunci i vapnenaeki pjeseenjaci. Zapaza se porast karbonatne kornponente iduci u vise slojeve.

Najrnarkantniji clan badena su sedimenti grebensko-prigrebenskog facijesa. Zapazena su ko­raljno-algalna i briozojska "tijela" razliCitih dimenzija te neposredno uz njih iIi odvojeno ostri­zista. Supljine biolitita ispunjene su u nizim nivoima badena intrabazenskim i terigenim, a u visim nivoima intrabazenskim elementima. Ueestala boena i vertikalna izmjena grebenskih i prigrebenskih tvorevina sVjedoCi 0 intenzivnom stvaranju, ali i 0 istovremenom iii naknad­nom razaranju biolitita. Zastupljene su stijene razliCitog stupnja oevrscenja, gotovo redovito s visokim sadrZajem karbonatne komponente (do 98%). Stijene prigrebenske zone determi­nirane suo pretezno kao bioka1kareniti ili biokalkruditi. U sastavu slabo do dobro sortiranog detritusa odredeni su frag,nenti litotamnija, koralja, bodljikasa, briozoa, razlieitih makrofosila i bentickih foraminifera.

Sedimenti grebensko-prigrebenskog facijesa odlikuju se na znatnom dijelu svog rasprostra­njenja visokom poroznoscu (do 45%) i propusnoscu (do 3000 . 1O-3p.m2) te predstavljaju jedan od najznaeajnijih akvifera na podrueju lista Sisak. U slueajevima povoljnog dubinskog strukt­urnog polozaja mogu biti i nosioci termalne vode, sto je dokazano busenjem kod Petrinje.

Vapnenaeko-Iaporoviti facijes badena predstavlja prvenstveno sedimente nesto dublje iIi :las­d6inije srcdine. Njegovo najvece rasprostranjenje je u podrueju B2Cuga-Dragotinci-Mli­noga-Klinac. Dominantni litoloSki clanovi ovog facijesa su lapori, vapnenaeki lapori i mik­ritski vapnenci. Ovisno 0 polozaju u taloznom prostoru i udaljenosti od obale unutar vapne­naeko-Iaporovitih naslaga razliCitim mehanizmima transporta talozeni su i grublji klastiti.

Lap)ri i vapnenaeki lapJri su stijene zuckaste, svijetlosmede, sive i zelenkastosive boje, gro­madasti do uslojeni, a u visim nivoima ee"to laminirani iIi eak listicavi. U vrsnim nivoima ba· dena na vise mjesta zapazcni flU lapori i vapnenaeki lapori s brojnim ostacima f;pikula spongija, pa ~c ovi sedimenti mogu smatrati "repernim" horizontom i korisno posluziti kod terenskog odvajanja naslaga badena i donjeg sarmat!.

Mikritski vapnenci su slienih boja kao i lapori. Osnovu im Cini mikrokristalasti kalcit, a uz brojne ostatke raZliCitih fosila rijetko je prisutan sitni terigeni detritus (kvarc i muskovit). Postoje razliCiti prelazni varijeteti izmedu lapora i vapnenaca, a obzirom na varijetete razliCit je i sadrzaj karbonatne komponente, koji se krece u rasponu 60 do 91 %.

Medu grubljim klastitima zastupljeni su vapnenaeki pjescenjaci, pjeseenjaci, tufitieni pjclee­njaci, konglomeraticni pjeseenjaci i sitnozrni konglomerati. VeCinom poka:auju strukturu i

19

habitus mehaniCki akumuliranih stijena, s razlicitim udjelom biogenog, karbonatnog i terigenog detritusa. PjeScenjaci su determinirani kao litoareniti i sublitoareniti. Angularne, subangularne i rjede subzaobljene sastojke povezuje mikrokristalasti kalcitski matriks iIi srednjezrni kalcit. Polimiktni konglomerati su po sastavu krupnozrni ekvivalenti litoarenita.

Badenske naslage su mahom fosiliferne i dobro dokumentirane makro i mikrofosiliroa.

U sedimentima baze badena na vise mjesta nadeni su makrofosili, medu kojima su zastuplje­nije vrste: Panopea menardi, Pitaria (Cordiopsis) islandicoides, P. rudis i Turritel/a (Archi­mediella) turris badensis.

Makrofauna razlicitih okolisa viseg dije1a badena predstavljena je skoljkaSima, puzevima i koraljima. Zastupljenije i znacajnije vrste su: Amussium denudatum, A. crista tum badense, Chlamys multistriata, Ch. latissima, Ch. (Aequipeeten) elegans, Flabelipecten solarium, Car­dium (Ringicardium) hians, C. (Aeanthoeardia) paueieostatum, Laevieardium (Traehyeardium) laevicostatum, Corbula (Varicorbula) gibba, Gastrana fragilis, Phacoides borealis, Tellina (Pe­ronidia) planata, Nucula (Nucula) nucleus, Pyenodonta euehlear, Ostrea lamellosa, Ficus (Ficus) geomarus, Cantharus (Pollz'a) fusiformis, Heliastrea reussina i dr. Za vrsni nivo vapnenacko­-laporovitog facijesa badena karakteristicni su makrofosili: Palliolum (PaIHolum) zoellikoferi, Cryptodon flexuosus miehelottii i Myrtea (Myrtea) spinifera.

Mikrofosilnu zajednicu baze badena karakterizira brakicna foraminifera Ammonia becearii te forma ostrakoda Cytheridea mUlleri.

Zajednica predstavljena vrstama Semivulvulina peetinata, Marginulina hirsuta, Uvigerina ma­croearinata, Praeorbulina transitoria, Globorotalia kugleri te brojnim stilostomelama i globi­gerinoidesima dokazuje donji baden. Na viSe mjesta utvrdena je zajednica zone Spiroplectam­mina carinata inace karakteristicna za nizi nivo gornjeg badena. Najznacajnije foraminifere visih nivoa gornjeg badena su: Uvigerina venusta venusta, U. venusta liesingensis, Bolivina di­Zatata, Bulimina pupoides i B. pyrula. NajviSe i vrsne dijelove karakterizira relativn6 osiroma­senje mikrofosilnih zajednica i slaba zastupljenost planktonskih oblika. Mjestimieno prisustvo ostrakoda ukazuje na pad saliniteta i pre1az u brakicnu sredinu. U zajednicama ovog nivoa prisutne su foraminifere (Ammonia beccarii, EZphidium macellum, Virgulinella pertusa i dr.) mikrogastropodi (Spiratella, Spirialis) i ostrakodi (Aurila punctata, Costa edwardsii, Loxo­concha hastata i dr.). Na temelju palinoloskih analiza badenskih sedimenata ustanovljen je sub­tl'opsko-tropski karakter klime u to vrijeme sa vee pomalo prisutnim umjerenim (turgajskim) elementima (Liquidambar, Alnus).

Debljina nasiaga badena varira, a obicno iznosi 100 do 200 m.

DON]I SARMAT (lMD

Glavno rasprostranjenje donjosarmatskih naslaga je na potezu BreSki-Sestanj-StraSnik­L:untie-Mlinoga, gdje se nalaze u obliku isprekidane zone. Manje izolirane pojave ovihnas­laga su kod Gradine i u sirem podrucju naselja Dukici.

Na veeem dijelu svog rasprostranjenja sedimenti donjeg sarmata slijede kontinuirano i kon­kordantno na sedimentima badena. U podrucju BreSki-Katusinka-Meduraee-Sestanj leze diskordantno preko stijena predtortonske starosti, sto ukazuje na "sirenje" sedimentacijskog prostora u donjem sarmatu s obzirom na baden. Ovu pojavu uocio je vee Pilar (1873) kada (str. 114) pise: " ... te se U obee cini, da tu sarmatske naslage direktno na sanjskih pjesearih poeivaju. Tek oko Jelacieevog spomenika pocinju morske naslage sa silnimi rusevinami ... ". Istu pojavu navodi i Suklje (1914b) za podrucje Ponikvarskog gaja.

U slucajevima kada donjosarmatske naslage leze na stijenama starijim od badena u bazi se mjestimieno nalaze grubi klastiti (konglomerati, konglomeraticno-pjeskoviti vapnenci~ sljun-

20

koviti pijesci) debljine do nekoJiko metara U kojima su prisutne valutice i rijetko fragmenti stijena neposredne podloge.

Generalno uzevsi, unutar naslaga donjeg sarmata mogu se izdvojiti dva osnovna facijesa: plit­kovodni vapnenaCki i facijes relativno dublje sredine, vapnenacko-Iaporoviti.

Plitkovodni facijes razvijen je u podrueju gdje donjosarmatsNe naslage nalijezu na stijene starije od badena te u podruejima gdje donji sarmat kontinuirano slijedi na plitkovodnim sedimentima badena. U litoloskom sastavu ovog facijesa zastupljeni su razlieiti zrnati vapnenci, vapnenacki pijesci te podredeno laporoviti vapnenci i lapori. Posebno karakteristican litoloSki clan ovog facijesa su ooidni vapnenci. To su sedimenti plicaka s pokretljivom vodom, plimatskih spru­dova i priobalnih. sprudnih plicaka. Ovisno 0 ueestalosti ooida iIi ostalih sastojaka determini­rani su kao oospariti, fosilni oospariti, ooidni biospariti i fosiliferni oomikriti. Po obliku ooidi su obieno sferoidalni, ali ima izduzenih i vretenastih. Velie ina im varira u rasponu 0,2 do lmm. Jezgre ooidasu najcesce bentoske foraminifere, a rjede fragmenti gastropoda, peleti i terigena zrna. Cesto se u vapnencima zapaza "oomoldicka" struktura, kao posljedica izronjavanja u sub­aersku zonu i utjecaja slatkih meteorskih voda. Ooidni vapnenci se mogu smatrati kao "pro­vodni" za donji sarmat, buduCi da nisu konstatirani u ostalim stratigrafskim clanovima neo­gena ovog podrucja. U podrucju plitkovodnog facijesa donjeg sarmata prisutne su jos vapne­nacke stijene odredene kao algalni i pjeskoviti biospariti, a iz baznih slojeva kod Mlinoge od­reden je i spongitni dolomit. Ne treba iskljuCiti ni mogucnost prisustva .biolititnih stijena u nizem nivou donjeg sarmata. U visim i vrsnim dijelovima postupno pocinje talozenje mikrit­skih vapnenaca i vapnenaekih lapora. Veeina vapnenaca plitkovodnog facijesa odlikuje se dob­rim kolektorskim svojstvima (porozitet do 40%, propusnost do 1500 . 10-3[J.m2) i predstavljaju p6tencijalne akvifere.

Vapnenaeko-Iaporoviti facijes donjeg sarmata prevladavajuce je zastupljen u podrucju Bacuge, Klinca, Mlinoge. U litoloskom sastavu dominiraju lapori i vapnenacki lapori te mikritski vap­nenci. Znatnim dijelom za lapore i vapnenacke lapore karakteristicna je izmjena lamina razli­citog sastava i boje, koje su vjerojatno posljedica sezonskih kolebanja unutar talozne sredine. Zastupljeni su i listicavi vapnenci koji izgledom podsjecaju na "tripoli". Kao posljedica lokal­nog iii povremenog donosa intrabazenskog ili terigenog detritusa talozeni su i zrnati (biokal­karenit, pjeskoviti biosparit) i konglomeratieni vapnenci te vise iIi manje karbonatni pijesci. Ovi sedimenti se mjestimieno ueestalije izmjenjuju sa sitnozrnim varijetetima stijena ponekad obrazujuCi slijedove koji se po tipovima slojnih ploha i teksturnim karakteristikama mogu po­istovjetiti s turbiditima. U vrsnim nivoima ovog facijesa mjestimieno su zapaZeni proslojci crvenkaste gline i oneeiseenog glinovitog pijesNa "zemljastog" izgleda.

Donjosarmatske naslage dobro su paleontoloski dokumentirane. Sastav makro i mikrofosilnih zajednica ukazuje na smanjenje saliniteta talozne sredine s obzirom na baden. Uz dominantno prisustvo formi brakiene sredine zastupljeni su i marinski oblici, a lokalno su nadeni slatko­vodni iii eak kopneni fosili (Suklje, 1914b) kao posljedica pritoka slatkih voda.

U sedimentima plitkovodnog facijesa mjestimicno masovno dolaze makrofosili, a zastuplje­nije vrste su: Pirenella pieta pieta, Cardium 'Oindobonense 'Oimiobonense, Br'Oilia dissita dissita, Modiolus incrassatus, Musculus sarmalieus i MacEra 'Oitaliana eiehwaldi. Za sedimente vapne-1ll.cko-Iaporovitog facijesa karakteristicni su pretezno oblici tanjih IjuStura uz koje dolazi i vedna prethodno spomenutih oblika ali u manjem broju. Cesce vrste su: Cardium gleiehen­bergense, Irus (Paphirus) gregarius, Calliostoma (Sarmates) poppelaeki, Aetasocina lajonkaireana IJ,j( nkaireana i Hydrobia banatiea. Cesto se jos zapaZaju ljustice i ostaci skeleta riba te otisci liS( a. Snimanjem stratimetrijskih profila i statistiCkom obradom makrofaune utvrd.eno je da su preciznija zoniranja u donjem sarmatu moguca na pojedinim lokalitetima, ali ne i na sirem prostoru.

Sedimenti donjeg sarmata dobro su dokumentirani i mikrofosilima. U baznim slojevima cesto se nalaze relikti mikrofaune badena, 8to ukazuje na kontinuitet sedimentacije i postupni pad

21

saliniteta. Znacajniji i zastupljeniji oblici u mikrof0Silnim zajednicama donjeg sarmata su fl)ra­minifere: Elpltidium macellum aculearum, E. u::;rainicum, E. sculpturatum, E. jost-phinum, te ostrakodi: Callistocythere egregia, Aurila mehesi i Loxoconcha haJtata. Mjestimicno je test i oblik Semseya lamellata. Foraminifera Protelphidium subgranosum karakteristicna za prela:.>:ne slojeve volhyn-bessarab u istocnom dijelu Paratethysa obicno dolazi u sredisnjem i vise n dijelu donjosarmatskih naslaga. Scdimenti plitkovodnog facijesa mjestimicno su karakterizira li ve­tom zastupanoscu pripadnika porodice Miliolidae (npr. QuinqueloCtAlina gracilis, Q. akneriana, Q. consobrina, Pyrgo depressa, Pyrgoella globiformis), nego sto je to uobicajeno u naslagama do­njeg sarmata drugih podrucja.

Prema rezultatima palinoloskih analiza u naslagama donjeg sarmata uocava se porast u pri­sustvu biljnih e1emenata umjerenijeg klimatskog pojasa s obzirom na baden, te pojava eleme­nata mijesano-listopadnih 8uma (Ze1kova, Tilia, Alnus, Liquidambar).

Debljina donjosarmatskih sedimenata varira. Sedimenti plitkovodnog facijesa obicno ne pre­laze debljinu od.30 m, dok su sedimenti vapnenacko-Iaporovitog facijesa izmjereni u debljini 65 do 70 m.

PANON S. STR.

Unutar ove stratigra:fuke jedinice obuhvacene su naslage kronostratigrafskog raspona srednji sarmat (bessarab) - maeot. U nasem dijelu Panonskog bazena moguca je podjela na donji i gornji panon, 8tO je provedeno i na vecem dijelu lista Sisak. Tamo gdje to nije bilo moguce naslage oba potkata izdvojene su zajedno kao panon. I

PANON (M~·2)

Sedimenti panona zastupljeni su u podrucju Gora-Sestanj. U pravilu leze konkordantno na naslagama donjeg sarmata a mjestimicno se dobiva dojam da p)jedini mladi nivoi panona ingresivno prekrivaju donjosarmatske naslage.

U sastavu panonskih sedimenata zastupljeni su zuckasti, sivi i smedasti lapori i va pnenack lapori te mikritski glinoviti vapnenci. Sedimenti su rijetko uslojeni a u laporima se iznimno zapaza slabo izraZena laminacija. Vapnenci su determinirani kao siltni i silt-glinoviti mikriti. Homogene su teksture izgradeni od kriptokristalastog i mikrokristalastog kalcita. Medu pri­mjesama odredena su sitna zrna kvarca; listiCi muskovita te rijetko glubolice pirita.

Starost naslaga dokumentirana je makro i mikrofaunom. U zajednici makrofosila zastupljene su vrste: Gyraulus praeponticus, G. umuistriatus, Congeria banatica i Limnocardium winkleri. Mikrofauna je predstavljena ostrakodima: Hungarocypris auriculata, Amplocypris recta, Cypri­deis heterostigma obessa i Candona (Lineocypris) hodonensis.

DONJ! PANON (IM~·2)

Najvece rasprostranjenje donjopanonskih sedimenata je na potezu Gora-Straiinik-Belovac­Baeuga-Glavica (kota 338), gdje su i:.>:dvojene u obliku gotovo neprekinute zone. Znacajnije rasprostranjenje im je jos u podrucju lokaliteta Babino brdo (kota 409), Blinja, Bijelnik, Bis­kupovac i DukiCi, a manje pojave ovih naslaga izdvojene Stl u podrucju GHnske Poljane i za­padno od Graeanice.

Sedimenti donjeg panona slijede kontinuirano i konkordantno na naslagama donjeg sarmata. Vecim dijelom facijelno odgovaraju "croatica" slojevima.

Litolo8ki, naslage donjeg panona su predstavljene izmjenom vapnenaca, vapnenacfJih lap ora i lapora, a sarno iznimno zastupljeni su pjeskoviti lapori i pijesci. Svjeze boje sedimenata su zuckastosiva, siva i plavicastosiva, a trosenjem poprimaju zuckastu boju.

22

Vapnenci su tankoplocasti do plocasti, obicno neravnih slojnih ploha. Determinirani su kao mikriti i siltni mikriti. To su stijene homogene mikrokristalaste strukture, izgradene od kal­cita. Sporedni sastojci su glina, limonit u obliku nakupina i globulica te zrna kvarca i listici muskovita. Vapnenci sadrze 85 do 96% CaCOa.

Lapori i vapnenacki lapori su razlicitog stupnja tvrdoce, a saddaj karbonatne komponente kod njih varira u rasponu 50 do 80%. U baznom dijelu mjestimicno imaju ",>armatrki" habi­tus, jer se u njima zapaZa slabo izraZena laminadja.

Pjeskoviti lapori i sitnozrni pijesci zastupljeni su lokalno u podrucju Gracanice i Glinske Po­ljane. To su sedimenti podrucja s izrazenijim dotokom slatkih voda u rubnim dijelovima ba­zena, na sto ukazuje fauna melanopsida.

Najcesci makrofosili karakteristicni za facijes "croatica" slojeva su: Gyraulus (Gyraulus) praeponticlf.s, Radix (Radix) croatica, Lamnaea extensa, Paradacna plicataeformis i Cardium cekusi, dok su iz pjeskovitog razvoja specificki odredene vrste: Melanop~is impressa pseudo­narzolina, M. impressa multicostata, M. impressa posterior, M. bouei multicostata, Congeria ornithopsis i C. plana.

Mikrofosilnu zajednicu karakteriziraju ostrakodi, cije uglavnom glatke ljusturice ukazuju na izrazito pelitsku podlogu. Najcesce odredene vrste su: Hungarocypris auriculata, Amplocypris recta, Candona (Candona) postsarmatica, C. (Lineocypris) hodonensis, C. (Criptocandona) nocens, C. (Typhlocypris) lunata i druge.

Debljina donjopanonskih sedimenata krece se u rasponu 20 do 50 m. Nll lokalitetu Bacuga izmjereni su u debljini od 40 m.

GORNJI PANON eM~·2)

Kaspibrakicni sedimenti gornjeg panona izdvojeni su na znatnim povrsinama u podrucju naselja Gora, Strasnik, LU8eani, Donja Bacuga i Dolcani. U obliku tektonski isprekidane zone prostiru se na potezu Mostanica-Bijelnik-Dukici. Manje pojave ovih naslaga izdvojene su na potezu Slatina-Gracanica-Sisinec-Slana te jugoistocno od naselja Cepelis.

Sedimenti gornjeg panona uglavnom odgovaraju facijesu "banatica" slojeva i u osnovi slijede kontinuirano i konkordantno na donjopanonskim naslagama. Mjestimicno pokazuju ingresivne tendencije kao npr. u predjelu Cepelisa gdje Ide na naslagama badena, ali bez grubljih klas­tita u bazi.

U baznim i nizim nivoima naslaga gornjeg panona postoji znatna litoloska slicnost s naslagama donjeg panona, ali se zapaZaju i odredene promjene, kao npr. manja razlika u kompaktnosti litoloskih clanova, manja zastupljenost slojeva laporovitog vapnenca te postepeni pad sadrzaja karbonatne komponente. Granicni horizont debljine 2-3 m obiljezen je osiromasenjem makro­fosilne zajednice, a bazne slojeve gornjeg panona obiljezava medu ostalim pojava kongerija. Vapnenci nizih slojeva gornjeg panona po sastavu su slicni onima iz donjeg panona, a sadde 85 do 90% CaCOa.

Glavni dio gornjopanonskih naslaga izgraduju zucktasti, sivi i smedasti lapori i vapneuacki lapori (35 do 75% CaCOa) te iznimno glinoviti lapori (20-30% CaCOa). Lokalno su u nizim nivoima zapazeni laminirani lapori, obicno smedaste boje kod kojih su pojedine lamine jace siltozne i slabo limonitizirane.

Gornjopanonskte naslage su dobra paleontoloski dokumentirane. Znacajnije i zastupljenije vrste u makrofosilnoj zajednici su: Congeria banatica, C. partschi, Limnocardium winkleri, L. spinosum, L. promultistriatumj Paradacna abichzformis, Gyraulus (Gyraulus) tenuistriatus; Radix kobelti i Micromelania striata.

23

Mikrofosilnu zajednicu karakteriziraju brojne vrste ostrakoda medu kojima su znacaJruJe: Hungarocypris kieroglyphica, H.pannonica, H. marginata, Amplocypris abscissa, Candona (;L(· neocypris) reticulata, C. (Lineocypris) hodonensis, C. (Ponloniella) sagittosa, C. (Pomoniella) croatica, Hemicytheria brunnensis, H. reticulata, Cyprideis heterostigma obessa.'

Debljina gornjopanonskih sedimenata procjenjuje se na 100 do 200 m.

PONT (Ph)

Sedimenti ponta probuSeni su na pozitivnoj strukturi istoeno od Martinske Vesi. U litoloSkom sastavu zastupljeni su lapori, pijesci, pjescenjaci i gline, cesto u izmjeni. Boja sedimenata ,je svjetiosiva, siva i zuCkastosmeda. Za visi dio naslaga karakteristicni su proslojci ugljena. Jez­grovani pjescenjak iz nizeg dijela naslaga determiniran je kao subgrauvaka. Ove naslage nisu paleontoloski dokumentirane a s obzirom na superpozicijski polozaj (izmedu sedimenata dac­-levanta i panona) uvrstene su u pont. ProbuSene su u debljini od 1200 m.

DONII PONT (Pl~)

Sedimenti donjeg ponta (novorosijski potkat) izdvojeni su u predje1u LuSCani-Brnjeuska te u podrucju Starog Sela. Po litoloskim karakteristikama, habitusu i boji vecim dijelom su slicni sedimentima gornjeg panona na kojima kontinuirano slijede.

Razmatrajuci rasprostranjenje i prostorni polozaj naslaga donjeg ponta zapaZa se "smanjivanje" sedimentacijskog prostora s obzirom na gornji panon. Krajem panona i pocetkom ponta doslo je do intenziviranja tektonskih pokreta. Mjestimicno su unutar do tada gotovo jedinstvenog bazena formirane "barijere" (kao npr. na potezu Zupic-Josavica) koje su uzrokom zaobilaznih veza s "bazenskim" podrucjem koje je bilo prvenstveno u podrucju Savske potoline.

Kaspibrakicne naslage donjeg ponta po svojim litofacije1nim odlikama odgovaraju "abichi" slojevima. U niZim nivoima talozeni su lapori i slabo vapnenacki lapori, a u visem dijelu pri­sutni su i glinoviti lapori. Prevladavajuce boje sedimenata su zuckastosiva, plavicastosiva i zelenkastosiva. Sadrzaj karbonatne komponente u niZim nivoima varira u rasponu 35 do 70%, a u visim nivoima je znatno nizi.

Lapori mjestimieno sadrze karakteristienu makrofaunu, a specificki odredene vrste su: Congeria digitifera, C. zagrabiensis, Paradacna abichi, P. lenzi i Pisidium krambergeri.

U relativno brojnim zajednicama o~trakoda znacajnije su vrste: Candona (Caspiocypris) alta, C. (Caspiocypris) labiata, C. (Caspiocypris) pontica, C. (Caspiolla) hungarica, C. (Caspiolla) lobata, C. (Caspiolla) balcanica, C. (Pontoniella) acuminata, C. (Pontoniella) hasta~a, C. (Pontoniella) truncata, Hemicytkeria pejinovicensis i H. marginata.

Debljina donjopontskih naslaga u podrucju povdinskog rasprostranjenja procijenjena je na vise od 50 m.

GORNII PONT (Pli)

Naslage gornjeg ponta (portaferski potkat) izdvojene su u podrucju obronaka Zrinske i Pet­rove gore. Znacajnije im je rasprostranjenje u podruCju naselja Gornje Taboriste, Velika i Mala Solina, Gornji Selkovac, Vidusevac i Hader, zatim na potezu Glinska Poljana-Gra­berje-Dabica Vinogradi te u jugoistocnom dijelu lista u predjelu Trnjana, Cakalske Kose i Paukove. Kao manje izolirane pojave izdvojene su kod 5isinca, Suvog Hrasta (kota 179), Cepelisa i Donje Budicine.

Po litofacijelnim karakteristikama uglavnom odgovaraju "rhomboidea" slojevima. U osnov slijede kontinuirano i konkordantno na naslagama donjeg ponta, a na znatnom dijelu pod­rucja iskazuju ingresivne tendencije i leze na starijim clanovima.

24

U baznorn i niZem dijelu obicno su zastupljeni zuekasti, zelenkasti i sivi glinoviti ipjeskoviti lapori, koji sadrze do 40% karbonatne komponente. Uz lapore su podredeno zastupljeni sitno­zrni poluvezani pijesci. U srednjim i visim nivoima uz lapore su znacajnije zastupljeni pijesci, a prisutni su jos pjescenjaci, sljunci i oneCiscene gline. Za neke predjele, kao npr. zapadno od doline Gline karakteristicno je prisustvo lapora sa snizenim sadrzajem karbonatne komponente (IS do 20%) odnosno glinovitih i pjeskovitih 1apora.

Prema granu10metrijskim analizama medu rastresitim sedimentima zastup1jeni su siltni i silt­-glinoviti pijesci te rijetko sljunkoviti pijesci i pjeskoviti siltovi. To su uglavnom srednje i dobro sortirani sedimenti, a slabija sortiranost je u pravilu kod sitnozrnijih varijeteta. Koe­ficijent asimetricnosti je gotovo redovito manji od 1. G1avni minera1ni sastojak je kvarc, sla­bije su zastupljeni feldspati, a medu cesticama stijena determinirane su razne pelitske stijene, kvarcni skriljavac i kvarcit. Sadriaj teskih mineral a obicno ne pre1azi 3%. Zastupljeni opaki minerali su homil, pirit, ilmenit i limon it. Medu prozirnim teSkim mineralima obicno do­minira epidot, prateCi minerali su arnfibol i zirkon, a prisutni su jos distenJ staurolitJ apatit i titanit. PrateCi minerali amfibol i airkon loka1no prevladavaju nad epidotoni.

Pjescenjaci vrlo rijetko dola~e kao proslojci i Ieee unutar pijesaka. Determinirani su kao sub­litoareniti. Registrirana je i pojava pjeskovitog vapnenca.

Iz opisanih naslaga odredena je makrofosilna zajednica kaspibrakicne sredine, a znaeajnije vrste su: Congeria croaticaJ C. rhomboideaJ Limnocardium (Arpadicardium) mayeriJ L. riegeliJ Paradacna okrugici i Valenciennius reussi.

U zajednici ostrakoda uz veeinu vrsta spomenutih kod opisa donjeg ponta u laporima gornjeg ponta ucestalije su jos vrste: Amplocypris reticulataJ Cdndona (Lineocypris) zagrabiensisJ Cyp­rideis triangulataJ Bacunella dorsoarcuata i dr.

Debljina naslaga gornjeg ponta procijenjena ie na 200 do 400 m.

DAC, LEVANT (Ph.])

Najznacajnije rasprostranjenje ovih naslaga je u podrucju Vukomerickih gorica, gdje prekri­vaju velike povrsine. U kontinuiranoj zoni razliCite sirine mogu se pratiti od podrucja Farka­sie-Nebojan preko Taborista, Madara i Komareva do Vukosevca i Paukove. Na podrucju Zaiina-Sisak-Praeno-Brest otkrivene su u dublje urezanim dolinama, uz rubove uzdignuca te mjestimicno u terasnim odsjecima.

Po litoloskim i faunistickim odlikama odgovaraju naslagama koje su u literaturi poznate pod nazivom pa1udinski sloievi. Njihov odnos prema naslagama gornjeg ponta nije u potpunosti jasan, jer su kontakti vrlo rijetko dostupni promatranju. Uglavnom se dobiva dojam diskor­dantnog odnosa, s obzirom da na sitnozrnim klastitima gornjeg ponta leze grubi klastiti, po­nekad s limonitnim korama. Stoga je i na karti pretpostavljen diskordantan odnos, iako postoji i moguenost kontinuiteta izmedu ova dva stratigrafska clana.

U litoloskom sastavu pa1udinskih naslaga zastupljeni su pijesci, sljunci, gline, pjcicenjaci i kong1omerati, a na nekoliko mjesta zapazeni su i slojevi lignita.

Pijesci su raznih nijansi sive, smede, zelenkastosive, plavicastosive i Zuckastosive boje. Ponekad su laminirani, a od ostalih teksturnih oblika u njima su zapaiene pojave gradacione slojevi­tosti, kose i unakrsne slojevitosti, a u slucajevima kada se izmjenjuju s glinama vrlo rijetko se u bazi pjescanog sloja mogu zapaziti klasti gline iz podloge. U pijescima je cesto vidljiva jace iii slabije izrazena limonitizacija. Granu10metrijskim analizama utvrdeno je prisustvo siltnih i sljunkovitih pijesaka te pjeskovitih i glinovito-pjeskovitih siltova. Sortiranost ovih sedimenata varira od dobre do slabe, a koeficijent asimetricnosti je uglavnom manji od 1. Najzastupljeniji mineralni sastojak obicno je kvarc, sadrzai cestica stijena izrazito varira (13 do 54%), a slabije su zastupljeni feldspati. Prema sastavu prozirnih teSkih mineral a mogu se izdvojiti tri asocija-

cije 8 obzirom na prevladavajuce minerale (epidot-21irkon, :z:irkon-epidot i granat-epidot), me­dutim ne uocava se pravilnost njihova ra~'PJreda u bocnom ili vertikalnom smislu. Rcdoviti prateci prozirni minerali su rutil, amfibol, turmalin i starurolit, a :z:astupljeni su jos disten, and!lluzit i kromit

Sljunci su obicno dobro zaobljeni. Valutice su najcesce od rsz11obojnog kvarca, obicno do I cm u promj(.ru.

Pjescenjaci obicno dolaze kao tanki proclojci unutar pijesaka i obicno su limonitizirani. U pod­rucju Vukomeriekih gorica zapazena je pojava krupnozrnih sivih i smedih pjescenjaka, vezana vjerojatno na vise nivoe paludinskih naslaga. Dolazc kao nep.i'avilni proslojci unutar pijesaka. Determinirani su kao litoareniti. U sa<tavu detcitusa prevladavaju angularne dQ subangularne litogQne cestiee. Cement je ka!citski. Cestice su veCinc.:n obavijene prevlako:n limonita, a neke su irr pregnirane limonitom.

Loka1no su zastupljeni sitnozrni konglomerati. Medu dobro zaobljeni:n valuticama veliCine do I em odredeni su radiolarijski cert, silicificirani staklasti tuf, kvareit i kvareni skriljavac. Vezivo je pjescenjak istog sastava, a cement U uzem smislu je opal iIi limonit.

U nasim krajevima uobicajena je podjela paludinskih na<;laga na tri nivoa pre:na ma'.(rofosil­nim z1jcdlicama, prvenstveno viviparidima. Na podrucju lista Sisak ova PJdjeJa nije mogla biti provedena, iako su prisutni fcsili sva tri spomenuta nivoa, ali je zapazeno d'l cesto zajedno nastu.paju fosili razliCitih nivoa. Za podrucje Vukomeric,dh gorica raniji istraZivaci (Filjak, 1951 i Simu.nic, 1964) navode podatak da nedostaju srednjopaludinski slojevi. Prvospomenuti autor pretpostavlja regresiju nakon talozenja donjopaludinskih naslaga i diskordantno nalijeganje pojedinih nivoa gornjopaludinr.1ih slojeva na donjopaludinske.

Paludim.ki slojevi su mjestimicno vrlo fosiliferni a naroCito u PJdrucju Vukomerickiih gorica. Odredene su brojne zljed:niee slatkovodnih fosila. Vrste koje bi u smislu trodjelne razdiobe odgovarale fauni dJnjopaludinskih slojeva su: Viviparus fuchsi, V. leiostracus te pl'elazni oblici Vivip:lru~ ncu·noy.·i-fu:hsi, V. fuch~i-l€iostracus i V. fuchsi-sadleri. Obliei tipicni Zl srednje paludinske sloje-;c bili bi: Viviparus eburn~us, V. bzjarcinatus i V. dezmanianus, a za gornjo· pa1udinske sloje\'e Viviparus vu1wtinovici, V. ornatus i V. ~turi. Osim vivipll'ida odredena ie brojna pratecl fauna iz rodova Melanopsis, Valvata, Teodoxus, Planorbis, Litoglyphus, Hydro­bia i Unio.

Iz glinovitih slojeva odredene su malobrojne zajednice ostra1<oda. Specificki su odredene vrste: Scotia brownicna, S. gagicae, S. longa, S. tumida, Candona neglecta i Typhlocypris eremita. Prema literatt:rnim podaci'TIa veeina ovih vrsta dolazi i u pliocenu i u kvartaru, ta'~o da na'/c­dena zajednica nijc d')statna za preciznije odredivanje starosti.

Dcbljina pa1udim'ki!'I naslaga procjenjuje se na 200 do 400 m.

DAC, LEVANT I KVARTAR (P12,3 + Q)

Ovaj stratirra1f:lj clan izdvojen je prilikom dubokih istraznih busenja u podrucju Savske po­t0line. Obuhvaca na,lage iZ.nedu povrsine terena i elektrokarotaznog markera ('J.', a prema lito­stratigrafskoj podjeli koja se kvristi u naftnoj geologiji od'Soval'a Lonia formaciji. Najzastup­ljeniji litolos1d clan su raznobojm, gline, a unutar njih dolaze pijesci, sljunci i pjescenjaci, kao slojevi i Ieee razliCite debljine. Prisutni su i slojevi ugljena. U vise busotina opisane naslage sadde specificki neodredive makrofosile rodova Unio, Valvata, Melanopsis i Teodoxus. Maksi­maIna busena debljina ovih naslaga iznosi 930 m.

LEVANT - DONJI PLEISTOCEN (PI,Q)

Ove naslage pokrivaju z!atne povrsine na podrucju obronaka Petrove i Zrinske gore u jugo­zapadnom dijelu lista. Najvece rasprostranjenje im je zapadno od dolina Kupe i Gline na pod-

26

rucju naselja Slatina, Gracanica, Jame, ~.olina, Tl.'boriste i Satornja. Na p::ltezu BreSki-GIinska Poljana-Gora-Graberje-Majske Polja!1e prostiru se u obliku if>prekidane zone razlicite $irine, a manje izolirane p.:>jave nalazc se u podrucju Pecki-Luscani.

Naslage raf-pona levant-donji pleistocen leze diskordantno preko razliCitih starijih stratigraf­skih clanova, najcosce preko sedimenata gornjeg ponta. Odnos sa paludinskim naslagama nije jasan zbog znatne medusobne litoloske sIicnosti. Najvjerojatnije je da su naslage levant-donji pleistocen svojim veeim dijelom ekvivale;Jt mlade?; dijela paludinskih naslaga, s mogucnoscu prelaza u nizi pleistocen. Utvrdivanje preciznijeg kronostra1igrafskog rar-pona ovih naslaga prcdstavlja problem na sirem prostoru, odnosno nasem dijelu Pano:J.skog bazena.

U litolos.',om sastavu zastupljeni su pijesci, sljunci i glil1e t~ rijetk0 pjescenjaci i konglome,'ati.

Pijesci su obicno raz1ih niiansi sive, smede, crvenkaste i zuc. :a .. te boje. Rijetko se u njima zapaza pojava gradacione slojevitosti, te kose slojevitosti i para1elne laminacije. U granulo­metrijskom smislu z35tupljeni su razIiciti varijeteti od gIinovitih do sljunl(ovitih pijesaka, pretezno dobro, a rjede srednje iii slabo sortiranih. U mineralnom sastavu dominira kvarc, a priblizno ojednako su za"tupljene cestice stijena i fe~dspati. Prema kemijskim analizama 10-kalno su zastupljeni izrazito kvarcni pijesci (do 96% ~i02). Uz lokalna od'>tupa'lja u sastavu prozirnih teskih minerala izrazito dominira zirkon, prateCi minerali su epidot, ruti! i turmf'lin u razlicitim odnosima, a prisutni su jos granat, amfibol, disten, staurolit i kromit. Ovakav ~as­tav prozirnih teskih mineral a priblizno odgovara jednoj od triju asocijacija spo:nenutih kod pije­saka paludinskih naslaga.

Sljunci se iznjenjuju s pijescima, a mjestimicno i prevladavaju. Valutice su obicno velicine do 3 cm u promjeru, zaobljene i subzaobljene, rjede angularne. Prema petrografskim anali­zama najcesce su valutice radiolarijskog certa, silicificiranog tufa, kvarca i pjescenjaka.

GIine dolaze kao proslojci i Ieee razliCitih dimenzija unutar pije,3a\a. Boja im varira od svi­jetlosive do smede, ovisno 0 primjesama.

Sitnozrni pjescenjaci rijet':o dolaze kaJ centimetarski proslojci unutar pijesaka. Vezivo im jc izrazito limonitizirano.

Konglo~nerati se obicno nalaze u ba~no~n dijelu naslaga, a rjede u visim novoima. U sastavu valutica osim onih sp::>menutih kod sljunaka odreden je i kvarcit. U vezivu i na primjesa Ii mo­nita iIi gline.

U opisanim naslagama nije nadena makrofauna, a od mikrofosila prisutni su neodredivi ostra­kodi. RezuItati palinolos~ih analiza ukazuju na raspon pliocen-pleistocen.

Procijenjeno je da dcbljina ovih naslaga ne prela?:i 100 m.

KVARTAR

Na!'llage kvartara po:~rivaju vise od polovine pJvrsine Iista Sisak. Izdvajanje PJ;edinih cla:J.ova unutar kvartara izvrseho je prema genet:kim tipovima, a dijelo;n po starosti. Pleistocenu pri­pad'lju sedimenti eolskog, a holocenu aluvijalnog, deluvijalno-prolu.vijalnog i barskog porijekla.

PLEISTOCEN

PRAPOR (1)

Najvece rasprostranjenje prapora je u sjeveroistocnom rubnom dijelu Vukomeri~kih gorica i obronaka Zrinske gore. Izdvojen je jos istocno od doline Gline, u podn~cjima Luscani-Pecki­Bacuga i VrateCko-Nebojan-Mokrice, te kao ma!lje p::>jave u podrucju Cepelisa (kota 415) i istoeno od Mlinoge.

27

Prapor je sediment eolskog porijekla talozen na razlicitim starijim stratigrafskim clanovima. To je glinovito-pjeskoviti silt. Primjese cestiea velicine pijeska iznose 7 do 10%, a cestiea gline 4 do 14%. Sortiranost je srednja do slaba, a koeficijent asimetrienosti redovito ispod 1. Dominantan mineralni sastojak je kvare, a uz feldspate i cestice sttjena kao pratece sastojke cesto je prisutan muskovit. Saddaj karbonatne komponente iznosi do 13%. Sastav prozirnih teskih mineral a je gotovo uniforman na citavom podrucju. Dominantan mineral je epidot, prate ga granat, zirkon, amfiboI, rutiI i turmalin, a zastupljeni su jos disten, eoisit, staurolit i titanit. V svega nekoIiko sluC!ljeva zapaZen je povecani sadrzaj granata.

Rentgenskom analizom gIinovite frakcije utvrdeno je da su u sastavu zastupIjeni kvare, kao­linit, montmorilonit, iIit i feIdspati.

Interesantno je da su lokalno u predjelu Petrinje i Cerja unutar zutosmedih siltova koji izgle­dom i po mineral nom sastavu odgovaraju praporu zapazene manje Ieeaste pojave sitnozrnih sIjunaka.

V praporu su na svega nekoliko mjesta nadeni makrofosili. V relativno siromaSnoj asoeijadji kopnenih puzeva zastupIjeni su: Trichia hispida, Valonia tenuilabris, Chondrula tridens, Vitrea cristallina i Pupilla sp.

Debljina prapora varira, a proejenjuje se da ne prelazi 30 m.

ALUVIJALNO-B1\RSKI SEDIMENT! (ab)

Ovaj stratigrafski clan cini podlogu, holoeenskim sedimentima u znatnom dijelu podrucja Savske potoline, a konstatiran je busenjem u okviru hidrogeoloskih i iminjerskogeoloskih ist­razivanja. V litoloskom sastavu zastupljeni su glinoviti i pjeskoviti siltovi te sljunci i pijesci, a ceste su i pojave treseta. Karakteristicna je izmjena paketa slojeva razlicite debIjine, izgra­denih pretezno od sitnozrnih iIi pak krupnozrnih sedimenata.

Sljunkovito-pjeskoviti horizonti interesantni su kao nosioei podzemnih voda. Tako su npr. istrazivanjima u podrucju Dubrovacka (Capar, 1973, 1982) utvrdena dva vodonosna hori­zonta od kojih je povoljniji gornji. Nalazi se na dubini od 16 do 49 m, a prosjecna debljina mu je oko 30 m.

Podatke 0 stratigrafskim i debljinskim odnosima pleistocenskih aluvijalno-barskih sedimenata nalazimo u radovima s podrucja sUdjednog lista 1vanie-Grad.

Busenjem do dubine od 120 m u Zagrebackom Posavlju, Simunic i Basch (1975) utvrdili su postojanje cetiri horizonta mocvarnog prapora i tri horizonta fluvijatilnih sedimenata, koji se medusobno izmjenjuju. 1z mocvarnog prapora odredili su zajednicu makrofosiIa u kojoj su zastupljene autohtone vodene i alohtone kopnene vrste.

Na osnovu busenja, geofiziCkih istrazivanja i mikropaleontoloskih analiza, Hernitz i dr. (1981) rasclanili su pleistoeenske naslage podrucja Prevlake (neposredno uz sjeverni rub lista Sisak) na donji srednji i gornji pleistocen. Kontakt donjeg pleistoeena i gornjeg pliocena nisu sa si­gurnoscu utvrdili, a pretpostavljaju da bi debIjina pleistocenskih sedimenata mogla iznositi oko 300 m.

HOLOCEN

SEDIMENTI TERAS A (al)

Terasni sedimenti izdvojeni su u dolini Save na potezu Mraclin-Lekenik-Sisak te na pod­rucju HrastiInica-Johovee i Jazvine-Zalukinja. Odgovaraju drugoj savskoj terasi izdvojenoj na listu 1vanic-Grad. V dolini Kupe sedimenti terase izdvojeni su na potezu Stari Brod-Leto­vanie te u podrucju Petrinja-Drencina.

28

U morfogenetskom smislu terase su generalno zaravnjena podrucja nastala erozijskim i aku­mulacijskim procesima vezanim uz aktivnost vodenih tokova. Sedimenti terasa dijelom su od­vojeni od ostalih sedimenata terasnim odsjekom razliCite visine, a na ostaloin dijelu' granica je pretpostavljena, odnosno aproksimativno locirana.

Sedimente teras a izgraduju siltovi, pijesci i sljunci. Prevladavaju siltovi, obicno pjeskoviti, a habitus om mjestimicno podsjecaju na prapor. Pijesci su razlicitog granulometrijskog i mi­neralnog sastava, a sarno mjestimicno u njima se zapaZa slabo izraZena kosa slojevitost. Sljunci su sitnozrni, a najzastupljenije su dobro zaobljene valutice kvarca.

DELUVIJ-PROLUVIJ (dprJ

Ovi sedimenti izdvojeni su uz rubove vecih dolina, gdje se prostiru u obliku zona razlicite ~irine. Vece rasprostranjenje im je na potezima Lazi-Pescenica-Poljana; Stari FarkaSic­LetovaniCki Lug; Blatnjak-Vidu~evac; Majske Poljane-Graberje-Glinska Poljana; Pet­rinja-Hrastovica i Vinicko Polje-Stankovac. Izdvojene su jos u podrucju Petrovca, Blinj­skog Kuta, Novog Selista, Novog Frakasica i Stankovca.

Deluvijalno-proluvijalni sedimenti nastali su postupnim, manje-vise stalnim i bujicnim, po­vremenim snaSanjem produkata trosenja stijena iz vi~ih u niza podrucja. Za znatan dio pod­rucja rasprostranjenja ovih naslaga karakteristicni su cunjasti iii kupasti morfoloSki oblici u koje mjestimieno poniru manji bocni tokovi.

Sastav sedimenata direktno je ovisan 0 sastavu stijena neposrednog zaleda. Zastupljeni su razliciti litoloSki elementi u rasponu silt-pijesak-sljunak-blokovi. Karakteristicna je losa sor­tiranost i djelomicna kaoticnost sedimenata.

Debljina deluvijalno-proluvijalnih sedimenata varira, a procjenjuje se da neprelazi 10 m.

SEDIMENTI MRTVAJA (am)

Sedimenti mrtvaja izdvojeni su u dolinama vecih tokova; Save, Kupe i Lonje. Na terenu se mrtvaje zapazju kao karakteristicna luena iIi izduzena udubljenja razliCitih dimenzija. Nastala su prirodnim napustanjem korita iIi kao posljedica reguliranja tokova. Ovisno 0 polozaju i udaljenosti od maticnog toka dio mrtvaja ostvaruje posrednu iIi neposrednu vezu s recentnim tokovima u vrijeme visokog vodostaja. S tim u vezi mogu se zapaziti mrtvaje razlicitog stupnja razvoja, od onih koje su stalno ispunjene vodom do plitkih udubljenja u reljefu jace zamocva­renih sarno u kisnom periodu i obraslih vodenim biljem.

Sedimenti mrtvaja su onecisceni pijesci razlicite granulacije te siltovi i siltozne gline s razIici­tim sadrzajem organske komponente.

SEDIMENTI POPLAVA Cap)

Sedimenti poplava imaju znatno rasprostranjenje u dolinama Save, Kupe, Lonje i Gline. Nastali su talozenjem pretezno sitnozrnog materijala iz vodene suspenzije zaostale nakon pop­lava. Prevladavajuci sedimenti su glinoviti i pjeskoviti siltovi, a podredeno su zastupljeni sitno­zrni pijesci. Saddaj primjesa cestica velicine pijeska u siltu rijetko prelazi 20%, a primjese cestica gline iznose 5 do 12%. Sortiranost siltova varira od dobre do slabe. U mineralnom sas­tavu uz kvarc i cestice stijena mjestimicno su znatno zastupljena karbonatna zrna. Medu pro­zirnim teskim mineralima najzastupljeniji su epidot i granat.

S obzirom na genezu ovih sedimenata u makrofosilnoj asocijaciji zastupljene su forme kop­nene sredine, kao i oblici vezani uz tekucu i st2.jacu vodu.

Debljina poplavnih sedimenata varira ovisno 0 konfiguraciji podloge, a obicno iznosi do 5 m. U znatnom dijelu podrucja doline Save neposredna podloga ovih sedimenata vjerojatno je moevarni prapor.

29

ALUVIJ RECENTNIH TOKOVA (a)

Ovom jedinicom obuhvaceni su sedimenti vczani na uze podrueje taalnih tokova, a na listu Sisak imaju znatno rasprostranjenje. Karaktcri7.ira ih raznolikost s obzirom na granulometrij­ski i mineralni sastav.

Najzastupljeniji litoloski clan su pijesci. U granulometrijskom smislu osim Cistih pijesaka zastup­ljeni su siltni i silt-glinoviti te rijetko sljunkoviti pijesci. To su obieno dobro do srednje, rjede slabo sortirani sedimen1!i. U mineralnom sastavu uz kvarc znatno su za"tupljene eestice stijena, manje feldspati. U pijescima nanosa Save u zClatnoj mjeri, mjestimieno i dominiraj1.'.ee, ZClstUP­ljena su karbonatna zrna. Muskovit nije redovito zastupljen. UsporedujuCi sastav prozirnih teskih minerala pijesaka veCih tokova, uoeava se ovisnost 0 sastavu izvorisnih stijena, odnosno direktno izrazen utjecaj veCih pritoka. Za pijeske Petrinjeice i Gline karakterif.tieni minerali su epidot, odnosno a:nfibol, Ciji se sadrZaj p)vecava u pijescima Kupe nakon usea f,pomenutih tokova. Istovremeno ovi minerali su zastupljeniji u pijescima Save nizvodno od usca Kupe, prvenstveno na raeun granat2. Navedene razlike uoeavaju se eCik i kod minerala za&tupljenih s manjim postotkom.

Sljunci su najzastupljeniji litoloski clan u dijelu toka Petrinjeice te kod manjih tokova u podrucju lzraienijeg rdjefa. U podrucju toka Save i Kupe do laze kao Ieee razlieitih din:enzija.

Siltovi su dijelom dominantan litoloski clan u podrueju toka Save, Kupe i Gline. Mineraln sastav im je sliean kao i kod pijesaka. Mjestimieno 3adrie heterogenu makrofosilnu zajednicu vodene i kopnene sredine.

BARSKI SEDIMENT! (b)

Barski sedimenti izdvojeni su u morfoloski najniiim dijelovima doline Save, odnosno u podi rueju toka Odre i Lonje, zatim na nekcliko mjesta u dolini Kupe te dvije manje pojave u do­lini Gline. Zbog eestih poplava i slabog oticanja oborinskih voda ta su p:drueja veti dio go­dine pod vodom, obieno obrasla karakteristienim vodenim biljem. Podlogu im Cine ne:p:'o­pusni sedimenti aluvijalnog niza.

Talozi bara su gline i glinoviti siltovi raznih nijansi zelenkaste i plavieaste boje. U podruejima gdje su sedimenti oneCiseeni veeom koliCinom organske supstance poprimaju tamnu boju. Na vise mjesta sadrze ostatke makrofosila i to prvenstveno' iz rodova Limnaea, Planorbis, Planorbarius, Valvata, Bithynia i Viviparus.

Debljina barskih sedimenata je mala i obieno ne prelazi 1 m.

30

GEOMORFOLO~KA ANALIZA

,

Geomorfoloska analiza je radena na Rh topografskim kartama mjerila 1 : 50 000 te satelit­skim i aerosnimcima. Uz kabinetska vdena su i terenska istrazivanja na temelju kojih su od­vojeni genetski tipovi reljefa, utvrdene anomalije dolina te ostali oblici nastali tektonskim pokretima uz rasjede iii uslijed izdizanja i spustanja struktura.

Cilj provedenih istrazivanja je bio odvajanje morfogenetskih tipova reljefa, oblika reljefa koji ukazuju na predjele izdizanja i spustanja te oblike koji su nastali tektonskim pokretima uz ras­jede. To se postiglo ucrtavanjem pojedinih oblika u zasebnu kartu pokazatelja strukturno­-neotektonskih odnosa. Osim ove karte kao podloga za izradu geomorfolosko-neotektonske karte uradena je jos karta intenziteta erozije, karta horizontalne rasclanjenosti rcljefa i karta nagiba terena sa prvim trendom nagiba. Na geomorfoloskoj karti prikazan je razvitak i ras­pored genetskih tipova reljefa, oblika i srarosti reljefa.

GEOMORFOLOSKO-NEOTEKTONSKA KARTA

Na istrazivanom podrucju geomorfoloski pokazatelji su vezani za podrucja u izdizanju, spus­tanju i rasjedanju. Najznaeajniji geomorfoloski pokazatelji lokalnih izdizanja (antiklih.ale, horst­-antiklinale, tektonski blokovi, strukturni nosovi) su centrifugalni tip erozijske mreze, izra­zena horizontalna i vertikalna rasclanjenost, kratke doline nizih redova koje brzo prelaze u doline visih redova, anomalije dolina u obliku luk~, strme strane dolina u kojima prevladava erozija dna, suzenja veCih dolina i meandara, smijer pomaka korita rijeka i potoka, uzvisenja iznad povrsine erozije, odsjeci terasa ...

Na spustene strukture (sinklinale, graba-sinklinale, strukturne terase, tektonske blokove) L.puC:uju centripetalni tip erozijske mreZe, slabo izrazena horizontalna i vertikalna rasclanje­nost, doline nizih redova su dugacke, nagla prosirenja dolina i meandara, dionice povecane akumulacije rijeka i potoka, konusni nanosi, mlake i moevarista, velike uleknine u reljefu ...

Medu pokazateljima rasjeda najznacajniji su paralelni tip erozijske mreze, koljcnicaste anoma­lije dolina, pravocrtne doline, zone spajanja vise dolina, nizovi paralelnih dolina, izrazita asi­meLrija dolina, kontrastni reljef, izrazito pomaknute razvodnice, strmo usjecene padine ...

MORFOSTRUKTURE

Klasiiik2cija izdignvtih i spustcnih struktura izvrsena je prema broju geomorfoloskih pokaza­telja, njihove manje iIi vece deformacije i odrazenosti u reljefu. Strukture su oznacene kon­turnim linijama. Za okonturenje struktura osim geomorfoloskih pokazatelja posluzila je i karta intenziteta erozije (u rasclanjenom reljefu) te karta horizontalne rasclanjenosti reljefa (u rav­nicarskim predjelima).

Na istrazivanom podrucju izdvojene su dvije vece izdignute morfostrukture. To je horst­-antiklinala Vukomericke 50rice i horst Hrastovicka gora. Osim veCih izdvojene su i manje, lokalne strukture (antiklinale, strukturni nosovi, tektonski blokovi) kod Mahova, Petrinje, jugoistocno od Petrinjc, kod Siska, n,; Vukomerickim goricama, juzno od njih i dr.

31

o 5 tOkm '--------'-._~~_'_. _ _.l..__._l______.l._~

11 • I 2[;J:J 3~ 4[2] 51-C;~1 61<-1 7[6-:] 81E.::~1 {==J 1O[ I

11[ I 121---1 131-,-1 Sl. 3a Geomorfolosko-neotektonska karta lista Sisak

Vece izdignute morfostrukture izdizane u: 1. neogenu i kvartaru; 2. pliocenu i kvartaru. 3. Vece spustene mor­fostrukture spu§tane u pliocenu i kvartaru. Lokalne izdignute strukture: 4. izraZene u re1jefu; 5. manje izra­zene u re1jefu; 6. s tendencijom tonjenja. Lokalne spu§tene strukture: 7. izraZene u reljefu; 8. manje izrazene u reljefu. Rasjedi: 9. dijagonalni, popreeni izrauni u re1jefu: 10. uzduzni, izraZeni u re1jefu; 11. slabije izrazeni;

12. re1ativno spusten blok; 13. Terasni odsjek.

32

Vece spu§tene morfostrukture (grabe, graba-sinklinale) su izdvojene kod Gline (Glinska ulek­nina) te sjeverno od Lekenika i Mahova (Glavna savska potolinska zona). Lokalne spustene strukture su kod Lekenika, Gline i Mahova.

RASJEDI

Rasjedi su klasificirani prema broju geomorfoloskih pokazatelja i odra.zavanja u reIjefu. Za postavIjanje trasa rasjeda posIuzila je i karta nagiba terena odnosno prvog trenda nagiba terena.

Na istrazivlUlom prostoru isticu se dva sistema rasjeda. Najizrazeniji su rasjedi pravca pruzanja, generalno, zapad-istok. To su poprecni do dijagonalni rasjedi i oni su najmladi - kvartarni. Drugi sistem rasjeda su uzduzni rasjedi pravca pruzanja sjeverozapad~jugoistok. Oni su ta­koder dobro izrazeni, neki od njih aktivni su od pliocena, ali uglavnom svi iskazuju recentnu aktivnost. Ostali rasjedi su slabije izra.zeni. Oni su prateci rasjedi iIi su ogranci veCih rasjeda.

GEOMORFOLOSKO-NEOTEKTONSKI ODNOSI

Na istra.zivanom podrucju strukture su tipa horstova (horst-antiklinala) i graba (graba·sinkli­nala). GIavne strukture su HrastoviCka gora, Vukomericke go rice, Glavna potolinska zona i Glinska uleknina.

Hrastovicka gora je horst pravca pruzanja sjeverozapad-jugoistok. Njeno izdizanje je zapo­celo u neogenu uz' uzduzne rasjede. NaroCito je izra.zen uzduzni rasjed sa sjeveroistocne strane horsta sto ukazuje na znacajno izdizanje duz tog rasjeda i u kvartaru.

Morfostruktura Vukomericke gorice je horst-antiklinala koju Cini nekoliko lokalnih izdignutih struktura (horst-antiklinale, strukturnih nosova). Njeno izdizanje je zapoeelo u pliocenu duz uzdumih rasjeda. Glavno izdizanje je bilo u kvartaru, a ono se odvijalo duz nekoliko paralelnih uzdumih rasjeda.

Podrucje Petrinje te od Petrinje na jugoistok predstavlja jednu cjelinu. To je relativno izdig­nuto podrucje koje predstavlja tektonski bIck (strukturnu terasu) izdignut duZ mladih kvar­tarnih uzduZnih rasjeda. Na tom bloku izdvojeno je nekoliko slabo izra.zenih lokalnih izdig­nutih struktura.

Od lokalnih izdignutih struktura narocito se isticu one uz rijeku Kupu (kota 222 m). To su antiklinale odnosno horst-antiklinale cije je iZdizanje zapocelo u neogenu, a izrazeno je i u kvartaru.

Veca spustena morfostruktura je Glavna potoliuska zona. Njeno spustanje je zapocelo u plio­cenu, a trajalo je kroz cijeli kvartar. Spustanje se odvijalo po uzduinim rasjedima pravca pru­zanja sjeverozapad-jugoistok. Unutar potolinske zone se primjecuje nekoliko izdignutih 10-kalnih struktura; sjeverno od Lekenika, kod Mahova i sjeverno od Mahova. To ukazuje na nejednoliko spustanje odnosno na relativno izdizanje pojedinih dijelova potoIinske zone. Re­lativno izdizanje tih struktura (antiklinala, horst-antiklinala) se odvijalo po uzduznim rasje-dima. -

Glinska uleknina sarno jednim dijelom pripada obradivanom podrucju. Njeno spustanje se odvijalo u pIiocenu i trajalo je kroz cijeIi kvartar. Spustanje se odvijalo po uzduZnim i poprec­nim rasjedima, a konacni oblik su joj daIi najmladi rasjedi pruzanja zapad-istok.

Vertikalni tektonski pokreti odvijali su se po uzduznim te dijagonalnim do poprecnim rasj:­dima. Aktivnost nekih uzduZnih rasjeda pravca pruzanja sjeverozapad-jugoistok, ide 1Z

pliocena, ali su oni aktivni i u kvartaru. Od kvartarnih rasjeda narqCito se istice onaj koj od Lekenika brazdi prema Sisku. Duz tog rasjeda je prisutan znacajan skok. Od uzduznih rasjeda koji idu iz pliocena, naroCito se istice onaj sa sjeveroistocne strane Hrastovicke gore.

33

Rasjedi pravca pruZanja zapad-istok su najmladi. Ti su poprecni do dijagonalni rasjedi i kod njih je prisutna recentna aktivna dionica. Oni su presjekli sve starije strukture i rasjede. Naro­cito se ti rasjedi isticu sjeverno i juZno od Petrinje. Sastoje se od nekoliko paralelnih ras;eda tako da su to zapravo rasjedne zone. Po tim ras;edima osim vertikalnih pokreta prisutna su i horizontalna tektonska kretanja. Ona su prisutna sjeverozapadno od Lekenika, kod Siska juZno od Petrinje.

GEOMORFOLOSKA KARTA

Ova je karta radena prema Dopuni uputstva za izradu Osnovne geoloske karte SFRJ i nalazi se u dokumentaciji Osnovne geoloske karte lista Sisak 1 : 100000.

Geomorfoloska karta je napravljena na temelju terenskih istraiivanja nadopunjenih sa aero­snimaka. Na njoj su izdvojeni morfogenetski tipovi re1jefa, padinski, krski, eolski i barski, zatim njihovi oblici i starost reljefa.

PADINSKI TIP RELJEFA

Unutar ovog morfogenetskog tipa, prema vremenu postanka, mozemo razlikovati dvije vrste reljefa, onaj koji je formiran u neogensko-kvartarnoj etapi te u plioc.:.nsko-kvartarnoj.

Reljef koji je nastao u neogensko-kvartarnoj etapi razvijao se u vezanim sedimentima. To su preteino lapori, pjescenjaci, konglomerati i vapnene stijene. Pliocensko-kvartarni reljef se razvijao uglavnom u nevezanim sedimentima, pijescima i sljuncima uz koje dolaze jos gline i lapori.

U padinskom tipu reljefa zastupljen je deluvijalni i koluvijalni podtip. Deluvijalni podtip CD) zastupljen je proluvijalno-deluvijalnim zastorom. To je reljef formiran u holocenu uz rubove padina kao rezultat spiranja nevezanih st:dimenata. Proluvijalni podtip sadrii ob­like jaruianja odnosno "bedlendsa". Ti oblici su nastali kao rezultat naglog izdizanja u pre­teino nevezanim sedimentima. Koluvijalni podtip je zastupljen klizistima u nevezanim se­dimentima koja su nastala uslijed recentnih gibanja.

KRSKI TIP RELJEFA (K)

Ovaj tip reljefa je formiran u zoni Hrastovicke gore, a nastao je u pliocensko-kvartarnoj etapi. Litolosku podlogu izgraduju vapnene naslage, a od oblika uglavnom su zastupljene vrtace.

EOLSKI TIP RELJEFA (E)

Ovaj tip re1jefa je predstavljen prapornim ravnjakom. On je nastao eolskom akumulacijcm u gornjem pleistocenu. U holocenu su nastupili procesi fluvijalne erozije koji su dali ravnjaku suvremeni izgled.

FLUVIJALNI TIP RELJEFA (F)

U fluvijalnom tipu reljefa odvijaju se preteZno procesi akumulacije. Reljef je holocenske sta­rosti, a razlikuju se inundacijska povrsina, aluvijalne povrsine, mrtvaje te prva teras a Ctt).

Inundacijska povrsina prekriva najvece prostore. Ispresijecana je brojnim vodotocima. Najveci vodotok je rijeka Sava. Ona u ovom podrucju meandrira, cesto se, izlije iz korita i preplavljuje siroke povrsine. Paralelno sa Savom teku Odra i Lonja. Rijeka Kupa jc druga po velicini. Ona u sirokom luku zaobilazi podrucja koja se nalaze u fazi izdizanja.

Aluvioni potoka i rijeka se sastoje od nevezanih sedimenata, a talozen je u dolinama Mostanice, Blinje, Bune, Gline, Utinje, Petrinjcice, Sanja i drugih tokova.

34

Na mjestima gdje Sanja, Utinja i Petrinjcica presijecaju Hrastovicku goru nastale su klisure. Mrtvaje se nalaze na inundacijskoj povrsini i one predstavljaju ostatke negdasnjih tokova Kupe, Save ili Lonje.

Terase predstavljaju najstarije fluvijalne obIike, a nastale su erozijsko-akumulativnim procesima. Razlikuju se terase rijeke Save i terase Kupe. Izgradene su od pijesaka, siltova i sljunaka. Mje­stimieno su terasnim odsjekom, visine do 4 metra, odvojene od inundacijske povrsine.

BARSKI TIP RELJEFA (L)

Ovaj tip reljefa je holocenske starosti, a predstavljen je moevaristima od kojih su neka i trajno ispunjena vodom.

35

TEKTONIKA

Podrucje lista Sisak na1~i se u krajnjem jugozapadnom dijelu Panonskog bazena, a u geotek­tonsko-facijelnom smislu pripada jed~oj cjelini - UnutraSnjim Dinaridima.

Recentni sklop prik~an na karti rezultat je strukturno-tektonske evolucije koja se za ovo pod­ruc;e more pratiti od r~doblja senona.

Osnovni tektonski elementi sklopa su rasjedi i poremecene strukture, Cije se osi niogu sarno dje1omicno i 10kalno rekonstruirati.

Rasjedima je teren razbijen na blokove, a isticu se dva sistema rasjeda: a) pravca pruzanja sjeverozapad-jugoistok (dinarski, odnosno uzduzni rasjedi) i b) pravca prldanja priblizno sjeveroistok-jugozapad (mediteranski smjer, odnosno popreeni rasjedi).

Rasjedi dinarskog smjera obicno se iskazuju kao "stariji", a uz neke od njih evidentna su i7J­dizanja odnosno spustanja blokova. Najmarkantniji rasjed ovog smjera je na sjeveroistOCnom dijelu strukturnog niza Slatina-Glina-Gora-Mlinoga. Moze se dobro pratiti iz podrucja juzno od Bijelnika preko Hrastovice do ~upica, a njegov nastavak prema sjeverozapadu je pretpostavljen na potezu Mokrice-ParkaSic. Uz ovaj rasjed izrazito je spusteno sjeverois­toeno krilo, a prema njegovom OCrtll na karti i morfoloSkim odnosima na terenu nije isklju­ceno da dje1omieno ima i slabo izraZen reversni karakter. RazmatrajuCi recentni sklop i mo­gUCnosti rekonstrukcije strukturne evolucije te medusobne odnose rasjednih linija moze se zakljuciti da ovaj rasjed predstavlja krajnju jugozapadnu granicu Savske potoline u sirem smislu. Ocito je da se on produzuje i dalje prema sjeverozapadu, ali za rekonstruiranje njegovog stvar­nog nastavka u podrucju Vukomerickih gorica tamosnja grada ne daje dovoljno podataka. Zna­cajniji rasjed odnosno rasjedna zona dinarskog smjera je i na potezu Mraclin-Poljana-Si­sak-Blinjski Kut, a predstavlja granicu izdvojenih tektonskih jedinica.

Popreeni rasjedi najceSce sijeku prethodne i u tim slucajevima iskazuju se kao mladi. Mjesti­mieno je uz njih dolazilo i do horizontalnih pomicanja i tada obicno imaju karakter lijevih rasjeda, tj. pomaci su obmuti smjeru kretanja kazaljke na satu. Znacajniji popreCni rasjedi su kod Gornje Budicine, Hrastovice, Siska te na potezu Martini~-Hotnja u podrucju Vuko­merickih gorica.

Osim prethodno opisanih prisutni su i rasjedi pribliZnog smjera sjever-jug (meridionalni smjer).

Rekonstrukcija plikativnih struktura je u znatnoj mjeri otezana zbog poremecenosti naslaga te dijelom nedostatka polozaja slojeva, odnosno pokrivenosti terena. Prema ocrtu i rasporedu stratigrafskih clanova na geoloskoj karti mjestimieno se naziru razlomljene plikativne struk­rure kao npr. u podrucju Te&njaka, Mlinoge, Klinca i Donjeg Taborista. Kao primjer more se iznijeti situacija za sire podruc;e Te&njaka. Statistickom obradom polozaja slojeva utvrdena je asimetricna antiklinala. Polozaj osi B za paleogenske sedimente je 318/10, stirn da je jugo­zapadno krilo strmije nagnuto od sjevel'oistocnog. Za badenske sedimente polozaj osi B ~­nosi 300/8, a razlika u nagibu krila s obzirom na paleogen je 10°, odnosno 26°, stirn da je kod

36

/ Kravarsko

//«/ / ////

/ / " / / / // /

o !

-~----- 't ~~ ~9

-~~- --------~~~----~~ . -~~~~

-- --------f~:..---~ -

------ -------- ~-

r,,~1/ ___ ~-~ Ii _

\'oJ

5 10km ! !

SI. 3. PregIedna tektonska karta lista Sisak

A. Tektonska jedinica: Savska potolina. B. Tektonska jedinica: Kredno-tercijarni pojas UI;lutramjih Dinarida. 1. Strukturna jedinica: VukomeriBce gorice, 2; Strukturna jedinica: Obod Petrove i Zrinske gore,2a. Strukturni

niz: Slatina-Glina-CiQra-Mlinoga, 2b. Spuitena struktura Nebojan-Petrinja-Sjeverovac.

Generalized tectonic map of the scheet Sisak

A. Tectonic unit: Sava depression, B. Tectonic unit: Cretaceous-tertiary belt of Internal Dinarides, 1. Struc­tural unit: VukomeriBce gorice, 2. Structurl.ll unit: Edge of Petrova gara and Zrinjska gara, 2a. Structural

row: Slatina-Glina-Mlinoga, 2b. Subsided structure Nebojan-Petrinja-Sjeverovac.

0630PHWl TeKTOHH'IecI<alI: I<apTa JIHCTa CHeal<.

A. TeKTOHH'iecI<1IJI e~HHQa: ,qenpeccrut peI<H CaBa, B. TeHTOHH'Iecrur e~HHQa: IIoHc BHYTpemn.IX ~­HapH,q MeJI-TpeTH1UIOH CHCTeMl>l, 1. CTPyI<TYPHIIJI e~Qa: ByI<OMepH'IKe rOpHQe, 2. CTpyI<TypHWl e,qmmQa: Kpail: IIeTpOBOH rOpbl H 3PHHCKOH roPbl, 2a. CTpyRTypHblli PH,lt: CnaTHHa-rmma-MmmCKH. 2b.

OnycKaeMIIJI CTpyI<Typa: He60HH-ileTpHHH-CeaepoBaQ.

37

SI. 4. Dijagrami polova slojevitosti u podruCju Tdnjak; Dl - paleogen, DB - baden. Diagrams of layer pols in the region ofTeinjak; Dl - Paleogene, D. - Badenian. ,lJ;HarpBMMbl IlOmoCOB CJlOHCTOCTH Ha Te­

ppHTOpHH TeuJluma; Dl - Daneore:a, DB - 68)le:a.

badenskih sedimenata strmije nagnuto sjeveroistoClo krilo. Strmije nagnuta krila u paleogen­skim naslagama ukazuju na tektonizaciju - boranje prije transgresije u badenu.

S obzirom na recentni sklop i dijelom rekonstruiranu strukturno-tektonsku evoluciju podrucje lista Sisak podijeljeno je na dvije tektonske jedinice.

TEKTONSKA JEDlNlCA: SAVSKA POTOLINA (A)

Ovoj tektonskoj jedinici pripada nctito vise od 1/3 povrsine lista Sisak, a nalazi se u njegovom sjeveroistocnom dijelu. Granicu s tektonskom jedinicom kredno-tercijarni pojas Unutra&­njih Dinarida predstavlja rasjed ciji smjerse vecim dijelom poklapa s rubnim terasnim odsje­kom doline Save. Ova granica se u izvjesnom smislu moZe smatrati uvjetnom, odnosno ona je rezultat i odraz najmladih pokreta. Uzevsi u obzir evoluciju tokom neotektonske etape moZe se zakljuciti da je ta granica bila donekle "mobilna", a rezultat njene mobilnos1.i je tektonska zona za koju je uobieajen naziv "juzni potolinski rasjed".

Na povrsini su u citavom podrucju Savske potoline zastupljeni sedimenti kvartara. Dubinske litofacije1ne i struktumo-tektonske odnose moguee je rekonstruirati prvenstveno na osnovu rezultata dubokog istraZnog buSenja, geofizickih radova i strukturno-geomorfoloSkog kartiranja. Na osnovu spomenutih radova mogu&, je manje iIi vise uspjctino projicirati elemente grade obodnih podrucja u dublje dijelove Savske potoline, odnosno vriiti korelaciju dubinske i po­vriinske grade.

38

DanaSnji stupanj poznavanja dubinske grade Savske potoline rezultat je intenzivnih istraiivanja u svrhu pronalazenja leZiSta nafte i plina. Unutar neogensko-kvartarnog kompleksa naslaga izvrsena je litostratigrafska klasifikacija na osnovu litoloSko-fizickih parametara. Pojedine formacije, kao osnovne jedinice ove kiasifikacije, medusobno su odvojene karakteristicnim "kljuc­nim" slojevima regionalnog rasprostranjenja - regionalnim elektrokarotainim markerima. Priblizni medusobni odnos litostratigrafskih i kronostratigrafskih jedinica vidljiv je iz slije­de6e tabele:

Litostratigrafske jedinice

LONJA formacija

SIROKO POLJE formacija

KLOSTAR-IVANIG formacija

IVANIG-GRAD formacija

Elektrokarotaini Pribliino odgovarajuee markeri kronostratigrafske jedinice

Dac, Levant, Kvartar a,'

Gomji pont

Donji pont

z' Gomji panon

-----------------------Rs 5 ---------------------------PRKOS formacija Donji panon

---------------------- Rs 7---------------------------PRECEC formacija Donji? i srednji miocen, Donji

sarmat Tg

Prema: Simon (1973), Velie (1983)

Poeetak formiranja Savske potoline kao jedinstvenog taloznog prostora vezan je na tektonske pokrete koji su se zbivali tokom duge emerzione faze nakon zavrsetka sedimentacije u eocenu. Prema Pletikapieu (1960) odlucujuCu ulogu u formiranju potoline imali su rasjedi dinarskog pravca pruianja. S obzirom na strukturno-tektonsku gradu podrucje Savske potoline teSko je jednoznaeno definirati. Pletikapic (1960) smatra da je to asimetrican tektonski rov, prema Kranjecu i dr. (1978) gradu karakteriziraju nizovi "graba-sinklinala" i "horstova-antiklinala" te rasjedi tri smjera pruzanja, a Velie (1983) iznosi misljenje da je Savska potolina asimet­riena "graba-sinklinorij".

Maksimalna dubina podloge neogensko-kvartarnog kompleksa u dijelu Savske pototine koji pripada listu Sisak nalazi se na oko 4.000 m. Vrijeme pocetka sedimentacije u neogenu za sada nije definirano, buduei da kronostratigrafska pripadnost najstarijih neogenskih sedime­nata nije sigurno utvrdena. Pletikapic (1960) je iznio misljenje da najstariji sedimenti pri­padaju oligomiocenu.

Sedimentacioni bazen formirao se na manje iii vise razvedenom paleoreljefu, s nizom udub­Ijenja i uzdignuCa razlicitih smjerova. Najmarkantnije uzdignuee "aktivno" kroz veei dio neo­gena nalazi se u predjelu toka Save priblizno na potezu Velesevec-Mahovo. To je dio regio­nalne pozitivne strukture nazvane (Velie, 1983) Odra-Oborovo-Martinska Ves, ciji ocrt se dijelom zapaia i na geomorfolosko-neotektonskoj karti.

Sedimentacija u bazenu s razvedenim dnom uz sinsedimentacijsko diferencijalno kretanje blokova uzrokom su vecih litofacijelnih r~lika unutar pojedinih stratigrafskih Clanova (npr. u badenu, gornjem panonu, donjem pontu) te ingresivnog nalijeganja nekih stratigrafskih cla­nova (npr. gornji panon na badenu iii donjem sarmatu).

Kod razmatl7anja dubinskih strukturno-tektonskih odnosa podrucja Savske potoline praktieno svi autori (npr.: Pletikapic 1960; Gjetvaj i dr. 1963; Kranjec i dr. 1972, 1978; Velie 1980,

39

1983) naglaSavaju horizontalnu i vertikalnu razvedenost u gradi (horstovi,grabe, sedla, struk­turni nosevi) i radijalnu tektoniku. Rekonstruirani su sistemi rasjeda istih iii slienih smjerova i karakteristika, koji su spomenuti za odnose na povrsini. Interesantni su rezultati prouCavanja aktivnosti rasjeda i evolucije neotektonskih struktura. U tom smislu Velie (1980, 1983) za­kljueuje da su do sredine panona u strukturnom oblikovanju znacajna sva tri sistema ranije spomenutih smjerova rasjeda, a u kasnijim fazama uglavnom prevladava aktivnost popreenih rasjeda. S obzirom na razvoj i ocrte razlikuje nasljedne, obnovljene, inverzne i ncvonastale strukture i naglaSava da prevladavaju nasljedne strukture.

, .~~

TEKTONSKA JEDINICA: -KREDNO-TERCIJARNI POJAS UNUTRASNJIH DINARIDA (B)

S obzirom na prethodnu ova tektonska jedinica predstavlja, generalno uzevSi, relativno iz­dignuto podrucje. U njenoj geoloSkoj gradi zastupljene su naslage raspona gornji senon-kvartar. Naziv jedinice proizlazi iz osnovnih elemenata koji je izgraduju te iz nekih njenih specific­nosti s obzirom na evoluciju prostora UnutraSnjih Dinarida. Na listu Ivanie-Grad za ovu tektonsku jedinicu upotrijebljen je naziv UnutraSnjedinarski horstovi (JuZni pojas).

Ova tektonska jedinica podijeljena je na dvije strukturne jedinice.

STRUKTURNA JEDINICA: VUKOMERICKE GORICE (1)

Na listu Sisak nalazi se istoeni dio Vukomerickih gorica. U geoloskoj gradi zastupljene su pa­ludinske naslage, prapor i aluvijalni sedimenti. Rekonstrukciju strukturne grade otezava ne­dostatak polozaja slojeva, odnosno slabo izraZena slojevitost sedimenata.

Prema Filjaku (1951) u podruCju VukomeriCkih gorica vertikalnim oscilacijama duz rasjednih linija stvoreno je vise horstova manjih dimenzija. Na potezu Kozjaca-Burdelj rekonstruirao je antiklinalu (Struktura "Kravarsko") smjera sjeverozapad-jugoistok duZine 8 do 9 km. NaglaSava da se os geofizicke strukture ne poklapa s geoloskom. Velie (1983) na osnovu du­binskih strukturnih karata i kategorizacije aktivnosti rasjeda zakljueuje da su Vukomericke gorice tokom miocena i dijela pliocena relativno stabilno podrutje, a izraZenija je tektonska aktivnost u vrijeme srednjeg i gornjeg pliocena te kvartara. Koch (1917) izdizanje Vukome­rickih gorica veze na pokrete u vrijeme pleistocena.

Generalno uzevsi Vukomericke gorice u strukturno-tektonskom smislu pokazuju gradu koja je najbliZa horstu. Dominiraju rasjedi dinarskog smjera, narocito u sjeveroistocnom dijelu, koji uz te rasjede stepenieasto tone prema Savskoj potolini. U smjeru Savske potoline postupno zadebljavaju pojedini clanovi neogena, sto potvrduju podaci iz buSotina. Popreeni rasjedi sijeku prethodno spomenute i uz njih su se odvijala horizontalna pomicanja blokova.

STRUKTURNA JEDINliCA: OBOD PETROVE I ZRINSKE GORE (2) Strukturni Biz: Slatina-Glina-Gora-Mlinoga (2a)

Generalno uzevsi, ovaj niz predstavlja relativno izdignuto podrucje s obzirom na susjedne jedinice. Opea karakteristika njegove grade je prisustvo manjih iIi veCih blokova tije medu­sobne granice nisu jasno izrazene, a odnose nije moguee sa sigurnosCu rekonstruirati, pa je upotrijebljen naziv strukturni niz. Nalazi seu jugozapadnom dijelu lista, a izgraduju ga nas­lage gornjeg senona, paleogena, neogena i kvartara.

Najmarkantniji i relativno najizdignutiji je blok dinarskog smjera pruZanja na potezu Ponik­varski Gaj-Tesnjak:-Gornja Mlinoga. Mjestimieno je izraZena antiklinaIna grada. Sa sje­veroistoene strane ovaj blok je rasjedom odvojen od susjedne spuStene strukture, a s jugo­istocne strane je rasjedima razbijen na niz manjih, diferencijalno kretanih i dijelom sekun­darno boranih blokova. U vrijeme taloZenja neogenskih naslaga ovaj blok je povremeno pred-

4Q

stavljao "barijeru" sto je narocito bilo izrazeno u vrijeme talozenja naslaga donjeg ponta te srednjeg i gornjeg pliocena.

Na potezu Kobiljaca-Vidov grob takoder je relativno izdignuti blok, koji u gradi pokazuje neke karakteristike horst-antildinale. Poprecnim rasjedima razbijen je na nekoliko manjih blokova.

Kod razmatranja odnosa dvaju spomenutih blokova, ima indicija (npr. facijelna slicnost nas­laga, slican odnos prema susjednim strukturama) da su one u ranijoj fazi evolucije predstav­ljale jedinstvenu strukturu, a kasnijim pokretima da je doslo do horizoncalnog pomaka duz poprecne rasjedne zone. U tom slueaju horizontalni pomak bi iznosio oko pet kilometara. Za ovakovu interpretaciju trebalo bi utvrditi slicne odnose medu susjednim jedinicama na sjeveroistoku i jugozapadu.

Medu relativno ~pustenim blokovima najmarkantniji je onaj u podrucju doline Gline. Za ovo podrucje obicno se upotrebljava naziv Glinska kotlina. U podrucju ovog bloka regist­rirani su gravimetrijski minimumi, a prema geoelektricnim ispitivanjima (Kovacevic i dr., 1975) na sjeveroistocnoj strani pretpostavljen je rasjed uz koji bi spustanje iznosilo l300 m, sto je s obzirom na okolnu geolosku gradu malo vjerojatno. Geoloska grada istocnog dijela ovog bloka odgovara razlomljenom krilu sinklinale, dok gradu relativno izdignutog podrucja neposredno sa zapadne strane nije moguce sigurnije definirati.

Relativno spusteni blokovi nalaze se jos u podrucju gornjih tokova Utinje i Sanje.

Spu!ltena struktura: Nebojan-Petrinja-SjeverovaC (2b)

U gradi ove strukture zastupljene su naslage raspona paleogen-kvartar. S obzirom na pret­hodno opisan strukturni niz predstavlja relativno spusteno podrucje uz rasjed na potezu Far­kasic-Hrastovica-Bijelnik. Granicu s relativno spustenim podrucjem Savske potoline pred­stavlja rasjed na potezu Zaiina-Sisak-Blinjski Kut. Rasjednom zonom u podrucju doline Kupe na potezu Zaiina-Stari Farkasic struktura je odijeljena od Vukomerickih gorica.

U osnovi ova jedinica veeim dijelom predstavlja spustenu pozitivnu strukturu pribliZno dinar­skog smjera pruzanja koja postupno tone prema sjeverozapadu, u podrucju jugoistocno od Petrinje prelazi u blago "antiklinalno nadsvodenje", a ovo se dalje prema sjeverozapadu nas­tavlja u blok Drencine. Strukturno najvisi dio jedinice je u njenom jugoistocnom dijelu gdje su fragmentarno na povriini otkrivene paleogenske naslage. Uzduz rasjeda dinarskog smjera pruzanja teren se od centralnog dijela strukture stepenicasto spusta prema Savskoj potolini. Kroz sjeverozapadni dio jedinice u podrucju relativno spustenih blokova i rasjednih zona probila se rijeka Kupa 2laobilazeCi "strukturne noseve" Nebojana, Bresta i Siska.

41

PREGLED MINERALNIH SIROVINA

Na podrucju lista Sisak postoje lezista i pojave nemetala, kaustobiolita i termalne vode. Po­jave metal a nisu registrirane.

NEMETALI GRADEVNI KAMEN

U podrucju Sestanj jugozapadno od Meduraca postoji kamenolom u grebenskim vapnencima -p~leocenske starosti. Kamen je upotrebljiv :z;a peeenje vapna te za visokogradnju i niskogradnju. Vapnenac je znatne evrstoce, a dijelom se mogu vaditi i manji blokovi. Negativan utjecaj na kvalitetu kamena ima mjestimicno izrazenija raspucanost i prisustvo zona s klastitima. Danas kamenolom nije u eksploataciji, a postoje planovi za njegovo reaktiviranje, s obzirom da u blizoj okolici ne postoje lezista gradevnog kamena.

Na nekoliko mjesta postoje manji kamenolomi za potrebe lokalnog stanovnistva. Tako se npr. kod Gornjih Mokrica povremeno eksploatiraju gornjosenonski, a kod Hrastovice i Slatine badenski vapnenci.

SLJUNAK I PIJESAK

Lezista sljunka vezana su na aluvi;alne sedimente Save. Sljunci savske terase eksploatiraju se kod Vukojevca te sjeveroistocno od Turopolja. Sljunci i sljunkoviti pijesci nalaze se ispod siltno.. pjeskovitog povrsinskog sloja debljine do 3 m.

Aluvijalne pijeske u obalama Save, Kupe i Petrinjeice mjestimieno eksploatira lokalno stanov­nistvo za vlastite potrebe. M;estimicno postoje i manja pozajmista pijesaka u paludinskim nas­lagama i naslagama raspona levant-donji pleistocen.

Pojave kvarcnih pijesaka vezane su 11a naslage levant-donji pleistocen i to prvenstveno u podrucju zapadno od doline rijeke Gline. Pijesci su Zuckastosive i svijetlosive boje, u povrsin­skom dijelu oneeisceni limonitnom supstancom. Prema granulometrijskim analizama to su siltni pijesci, rjede pjeskoviti siltovi, uglavnom dobro sortirani. SadrZaj SiOa iznosi 90 do 96%, gubitak zarenjem 0,7 do 3,4%, a od oneciscenja su zastupljeniji AhOa i Pe20a.

CIGLARSKE I KERAMICKE GLINE

Na podrucju lista Sisak a~tivno je nekoliko ciglana. Kod MracIina se u terasnom odsjeku do­line Save eksploatira prapor i granieni horizont s paludinskim naslagama. SHean horizont eksploatira se i za potrebe ciglsne kod Petrinje (Cesko Se1o). Ciglana u Sisku koristi lesolike glinovite siltove poplavnog podrucja u cijoj podlozi su pijesci.

Pojave keramickih glina registrirane su unutar naslaga levant-donji pleistocen s obje strane doline rijeke Gline. Dolaze kao proslojci i Ieee razlicitih dimenzija unutar pijesaka i sljunaka. Obieno su svijetlosive, plavicastosive i zuCkaste boje, cesto siltozne, a u povrSinskom dijelu oneCiscene. Prema rentgenskim analizama mineralni sastojci su im kaolinit, iIit, montmorilonit

42

PIn cUI

Kravarsko

ll.gl PI,O

Glina

o ,

.--J"

5 10km ,

(8\

SISAK 'iiil' ap·'i

SA\',q

SI. s. Pregledna karta mineralnih sirovina lista Sisak. Generalized map of mineral raw materials on the sheot , Sisak. 0630pHaf.( KapTa nOJIe3HblX HCKonaeMblX Ha JIHCTe CHcaK

1. Kamenolom gradevnog kamena, 2. Sljuneara, 3. Gliniste, 4. Pojave nemetala (gi - glina), S. Pojave kaustobiolita (UL- ugljen, p - plin), 6. Jamski rad, napusten, 7. Termomineralno kupaliSte, 8. Sumpo­

rovodieni izvor, 9. Naftno polje.

1. Quarry of building stone, 2. Gravel pit, 3. Clay pit, 4. Non-metallic occurrences (gl - clay), 5. Causto­biolite occurrences (UI - coal, p - gas), 6. Mining working, abandoned, 7. Thermomineral spa, 8. SuI­

phur-hydrogenic spring, 9. Oil field.

1. Kapbep CTpoHTeJIbHOrO KaMHJI, 2. Kapbep rpaBHH, 3. MecTo,qo6bIBaHHH rJIHHbI, 4. TIpOJIBJIeHHf.( HeMe­TaJlJIOB (gl - rJIHHa), S. TIp0f.(BJIeHHf.( KaycTo6HOJIHTOB (UI - yrOJIb, P - ra3), 6. rOpHaJI Bblpa6oTKa, IIO­

KHHYTaf.(, 7. TepMOMHHepaJIbHbIH: KypOPT, 8. CepoBo,qoPO,qHbrH: HCTO'IHHK, 9. HeqlTJIllHOe IIOJIe.

43

te kvarc i feldspati. Diferencijalno-termickim analizama je utvrdeno da postotak kaolinita iznosi do 34%, a gubitak zarenjem 7 do 12%.

KAUSTOBIOLITI UGLJEN

Na podrucju Vukomerickih gorica te u rubnim dijelovima obronaka Zrinjske gore prisutni su izdanci 1ignita unutar pa1udinskih nas1aga. Opee karakteristike ug1jena iz paludinskih slo­jeva su drvenasta iii drvenasto-zem1jasta struktura te jasni pre1azi sloja u podinu i krovinu. To su humusni ug1jeni specificne tezine 1 do 1,1.

istrazni i rudarski radovi zapoceti su u drug oj polovini proslog stoljeea. Prvi poznati podaci o rudarenju odnose se na podrucje Kravarskog i Cerja (okna "Gliickauf", "Ludwig", "Olga" i "Sidonia" - lezajnica od 10. lipnja 18~4), a kasnije se rudarenje odvijalo na pojedinim 10-ka1itetima kroz duza iii kraea razdob1ja. Kod Kravarskog se rudarilo od 1941. do sredine 1943. kada su radovi prekinuti zbog ratnih pri1ika, a nastavljeni su 1945. i trajali do 1946. godine. Nedugo nakon toga (1955-1957. godine) odvijali su se kod Kravarskog i Cerja intenzivni istrazni radovi rfzultati kojih su prikazani u izvjdtajima Taksiea i Jurise (1957, 1958). Bu­senjem u predje1u Kravarskog utvrdena su cetiri ug1jena sloja od kojih najstariji ima najmanje horizontal no rasprostranjenje. Utvrdene su rezerve od preko 21 mil. tona. Izradom pokusnih niskopa utvrdeno je da podinu i krovinu ugljenih slojeva cine bujave gline, sto je uz nestalnu deb1jinu slojeva i nesta1no horizonta1no rasprostranjenje te prosjecan kvalitet (ogrijevna moe 8:000 do 11.000 J i v1aga 43 do 55%) razlog da se nije prislo eksploataciji u veeim razmje­nma.

U podrucju Cerja stupanj istrazenosti je manji nego kod Kravarskog.

Izdanci lignita registrirani su i u predjelu Nebojana i Mokrickog Luga. U tom podrucju vr­sena su u razdob1ju 1920. do 1939. godine povremeno istrazna busenja, ali 0 rezultatima nema pismene dokumentacije.

Kod Madara na zapadnom obronku brda Pupnovac u razdoblju 1941-42. godine otvoren je potkopom sloj lignita deb1jine 1 m, ali su radovi obustavljeni zbog cestih prodora vode iz krovinskih pijesaka.

Pri1ikom istraznih busenja na naftu i plin u podrucju Savske potoline na vise lokaliteta regist­rirane su pojave ugljena unutar paludinskih i gornjopontskih naslaga na razliCitim dubinama.

NAFTA I PLIN

U krajnjem sjeveroistoenom dije1u lista Sisak nalazi se naftno polje :lutica, koje pripada po­ljima ivanicgradske naftne regije. Regionalnim gravimetrijskim premjerom vrsenim za vri­jeme II svjetskog rata u predjelu Zutica sume registrirana je pozitivna anomalija. Kasnije su vrsena seizmicka mjerenja, a polje je otkriveno bmenjem 1963. godine.

Prema Bokoru i dr. (1979) podrucje polja predstavlja izduzenu antik1inalu s dva izrazita nad­svodenja odvojena blagim sedlom. Nosioci nafte su pjcicenjaci nizeg dijela gornjeg panona (Iva pjescenjaci - Ivanie-Grad formacija) stirn da je u juznom nadsvodenju prisutan i plin u vidu male plinske kape. Produktivna serija sadrzi osam pjcicanih intervala proslojenih la­porovitim sedimentima.

Naftno polje je u eksploataciji.

Povrsinske pojave plina registrirane su u obali Save kod Prerovca i Dubrovcaka. U rubnom dije1u toka moze se promatrati kako plin izlazi u pravilnim vremenskim razmacima. Ranije je plin uzorkovan (Jagacic, 1967), a analizom je utvrdeno da osim metana kao glavnog sastojka (59,26%) sadrzi jos etan, propan, butan i pentan.

44

TERMALNE VODE

Sisak. Termalna voda obogaeena jodom pronadena je prilikom istraznih radova na naftu i plin. U razdoblju od 1928. do 1937. godine izvodena su plitka i duboka busenja te magnetska mjerenja, a koncesije za ta istraZivanja imao je industrijalac P. TesIic. Utvrdeno je vise plin­skih i vodonosnih horizonata u naslagama pliocena. Najdublja buSotina (1015 m) je i danas u produkciji, a dobiva se voda temperature 52°C i prosjecne izdas.nosti 4,6 Ijsek. Akviferi su pjeScenjaci donjopontske starosti. Uz vodu dobivaju se i znatne kolicine plina - metana, pod cijim pritiskom voda izlazi na povrsinu, povremeno i erupcijama. Voda spada u red naftnih voda, koje prate naftna i plinska leziSta, a specificna mineralizacija je posljedica djelovanja anaerobnih bakterija. Prema internacionalnoj klasifikaciji voda je natrijsko-kloridna hiper­terma, a posebnu karakteristiku daje joj visok sadrzaj joda. Osnovni parametri koji karakteri­ziraju vodu su slijedeci: ukupna mineralizacija - 6.629 mgjl, Na - 94,7 mval%, CI - 91,9 mva 1% te J - 27,85 mgjl. To je jodom najbogatija voda u Jugoslaviji, a ubraja se medu jo­dom bogatije vode u svijetu. Ljekovitost vode obuhvaca dosta sir ok spektar indikacija, a naj­vaZnije su: bolesti disnih puteva, srca i krvnih zila, lokomotornog sistema, te neuroloske, gi­nekoloSke i kozne bolesti.

Petrinja.BuSenjem je 1983. godine otkrivena termalna voda. Akvifer -je biogeni vapnenac badensk~ <;tarosti, a temperatura vode iznosi 40,6°C.

F arkasic. U dolini Utinje jugozapadno od naselja Novi FarkaSh~ postoji sumporovodicno vrelo~ Pracenjem je utvrdeno da su temperatura vode i kapacitet stalni. Tokom citave godine temperatura vode iznosi 12°C. Na osnovu ovoga pretpostavlja se da voda izlazi iz dubljih horizonata. Prema kemijskim analizama to je kalci;sko-hidrokarbonatna voda ciji pH iznosi 7,15. Prisutne topive organske komponente su organska tvar (10,4 mg/l) i masnoce (3,8 mg/l). Postoje planovi za pronaiaZenje termalne vode busenjem na ovom lokalitetu.

45

POVIJEST STVARANJA TERENA

U geotektonskom smislu podrucje lista Sisak pripada UnutraSnjim Dinaridima. Najstarije stijene su metamorfiti nabuSeni u podrucju Savske potoline. Pripadaju rubnom dijelu Pa­nonske mase. Vjerojatno su paleozojske starosti i konsolidirani u okviru hercinske orogeneze.

Najstarije otkrivene stijene su gornjosenonski sedimenti i eruptivi stvarani u bazenskom pros­toru smje!tenom izmedu Panonske mase i karbonatne platforme Vanjskih Dinarida.

Spomenuti bazen znatnije je dezintegriran laramijskim pokretima krajem senona. Izdizanjem u podrucju sredisnjeg i jugozapadnog dijela danaSnje Savske potoline formirana su izvori&na podrucja za talo:renje paleocenskih i eocenskih sedimenata. Veti dio podrucja lista Sisak pri­padao je proksimalnom podrucju novonastalog bazena, s grubim klastitima i lokalno bioli­titima kao najzastupljenijim sedimentima. Vrijeme zavrsetka sedimentacije u eocenu nijepre-ciznije definirano. .

Slijedi relativno duga emerziona faza i znacajni tektonski pokreti <:iji poeetak je vezan na pi­renejsku orogenetsku fazu. Izvrseno je boranje i rasjedanje kredno-paleogenskih naslaga, a pokretima duz veeih lomova, prvenstveno dinarskog smjera, bitno su izmijenjene konture ranijeg bazena. Na prostoru koji je ranije znatnim dijelom bio izvorisno podrucje porelo je formiranje novog sedimentacionog prostora Savske potoline. Cini se da novi ciklus sedimen­tacije nije poCeo istovremeno na cijelom podrucju lista Sisal<.. Na prostoru oboda Petrove i Zrinske gore poeetak sedimentacije pada u ottnang, dok je u podrucju Savske potoline i vje­rojatno VukomeriCkih gorica sedimentacija mozda pocela ranije.

Marinskom transgresijom u badenu zahvaceno je praktieno citavo podrucje lista Sisak. Veci dio Savske potoline i VukomeriCkih gorica predstavljao je "bazenski" prostor, dok se u pod­rucju obronaka Petrove i Zrinske gore sedimentacija odvijala u pretezno plitkovodnom pros-toru uz lokalno zaostale kopnene predjele. .

Sedimentacija kroz gornji miocen i pliocen odvijala se uz stalnu tektonsku aktiv.nost 0 eemu svjedore facijelne razlike, redukcije u sedimentaciji i ingresivno nalijeganje nek1h stratigraf­skih clanova. Na prelazu badena u donji sarmat doslo je do postupnog opadanja saliniteta tako da su donjosarmatske naslage talo:rene u brakicnoj sredini, ali su zadrZw pribliZno slicni odnosi plitkovodnog i "bazenskog" prostora kao i u badenu. Uz dalji pad saliniteta taloZne sredine sedimentacija u donjem panonu odvijala se u kaspibrakicnoj sredini, cini se uz mini­maine batimetrijske razlike unutar bazena. Kroz razdoblje gornjeg panona i donjeg ponl'a na dijelu podrucja Savske potoline (generalno prostor istoCno i sjeveroistocno od danaSnjeg toka Save) specificnim mehanizmima transporta talo:reni su uz lapore grubozrni klastiti na­glaSeno regionalnog (alpskog) porijekla. Taj prostor je ujedno bio najdublji dio bazena. U ostaIom podrucju talozeni su uglavnom sitnozrni klastiti uz "regresivne" tendencije u do­njem pontu. Nairne tektonskim pOkretima u okviru atiCke orogenetske faze doslo je do znat­nijeg izdizanja pojedinih blokova u podrucju obronaka Zrinske gore. U podrucju poteza Po­nikvarski Gaj-Te!njak-Mlinoga formirano je razvedeno uzdignuCe ("prag") koje je spre­cavalo direktnu vezu taloznog prostora Savske potoline i sireg podrucja Glinske kotline. Ovo uzdignuce imalo je utjecaja i na sedimentaciiu u gornjem pontu, a posebno u vrijeme talo-

46

zenja paludinskih naslaga, kada je zajedno sa strukturom podrucja Slatina-Graeanica gotovo potpuno odjeljivalo talozni prostor Savske potoIine i VukomeriCkih gorica od jugozapadnog dijela Iista Sisak. Veza je potpuno prekinuta postdacijskom tektonskom aktivnoscu, koja pred­stavlja uvod u pokrete najmlade tektonske faze. U okviru tih pokreta naglaSena tektonska ak­tivnost, medu ostaIim, odvijala se u zoni rasjeda koji predstavlja granicu izdvojenih tektonskih jedinica. Izrazitije je izdizanje podrucja Vukomerickih gorica, koje su sa Savskom potolinom jos u levantu pripadale zajedniCkom sedimentacijskom podrucju. Tokom pleistocena u pod­rucju Savske potoIine talozene su naslage barskog i aluvijalnog facijesa, a u ostalom podrucju kopneni prapor. Najmladim tektonskim pokretima konaeno je formiran suvremeni reljef. o njima svjedoce zonarni raspored proluvijalnih naslaga, recentna kIizista, migracija korita tokova odnosno formiranje terasa, koljenicaste anomalije tokova te niz ostalih geomorfoloskih pokazatelja.

47

LITERATURA

Babic, Lj., GuIic, I. & Zupanic, J. (1976): GREBENSKI PALEOCEN U BANIJI (SREDISNJA HRVAT SKA). Geol. vjesnik 29, 11-47, Zagreb.

Babic, Lj. i Zupanic,J. (1976): SEDIMENTI I PALEOGEOGRAFIJA ZONE GLOBOTRUNCANA CAL­CARATA (GORNJA KREDA) U BANIJI I KORDUNU (SREDISNJA HRVATSKA). Geol. vjesnik, 29, 49-73, Zagreb.

Babic, 2. (1963): GEOLOSKO-HIDROGEOLOSKA ISTRA:lIVANJA PODRUCJA JU:lNO OD PET­RINJE. Fond struc. dok. Geol. zavoda, 3682, Zagreb.

Basch, O. (1983): OSNOVNA GEOLOSKA KARTA SFRJ 1 : 100.000. TUMAC ZA LIST IVANIC-GRAO L 33--81. GeoJ. zavod Zagreb, 1980. Savezni geol. zavod, Beograd.

Bojanic L. (1972): KONACNI IZVJESTAJ ZA 1971/72 GODINU 0 REGIONALNIM HIDROGEO­LOSKIM ISTRA:lIVANJlMA NA PODRUCJU SLIVA KUPE (III FAZA RADOVA). Fond struc. dok. Geol. zavoda, 5187, Zagreb.

Bokor, N., Devald, M., LuCin, J. & Thaller, J. (1979): USPOREDNI PRIKAZ NAFTNOGEOLOSKIH ODNOSA U "IVA PJESCENJAClMA" POLJA IVANIC-GRAD-:lUTICA-OKOLI. III god. nauCni skup sekcije za primjenu geol., geofiz. i geokem. Znanstv. savj. za naftu JAZU, Novi Sad, 1977, Zbomik radova, knj. 2, 585-595, Zagreb.

BoiCic, I. (1948): 0 ISTRA:lIVANJIMA SIROVINA U KOTARU PETRINJA. Fond struc. dok. Geol. zavoda, 846, Zagreb.

Bolcic, 1. (1949): OISTRA:lIVANJU GLINISTA KANAK-CRNAC. Fond struc. dok. Geol. zavoda, 1040, Zagreb. .

BoiCic, I., TakSic, A., Sila, A. (1953): 0 REKOGNOSCIRANJU KAMENOLOMA VAPNENCA U MEDU­RACAMA, KRALJEVCANIMA I HRASTOVICI, KOT AR PETRINJ A. Fond struc. dok. Geol. zavod, 2088, Zagreb.

BorCic, D., Cap~r, A., 6akarun, I., KostO'lJic, K., Miletic, P., Tufekcic, D. (1968): PRILOG DALJNJEM POZ­NAVANJU ALUVIJALNOG VODONOSNOG HORIZONTA NA SIREM PODRUCJU ZA­GREBA. GeoJ. vjesnik, 21, 303-309, Zagreb.

Bolkov-Stajner, Z. (1962): POREDENJE STRATIGRAFSKIH STEPENICA NEOGENA SAVSKE I DRAVSKE POTOLINE I PROBLEM STRATIGRAFSKIH GRANICA U NJlMA. Referati V savet. geol. FNR Jugosl., 1, 169-179, Beograd.

Brdarevic, N. (1978): REGIONALNI GRAVIMETRIJSKI I MAGNETSKI PREMJER SIREG POD-RUCJA BANIJE 1977. Fond struc. dok. INA - Naftaplin, 10031, Zagreb. .

Brusina, S. (1879): PRILOZI PALEONTOLOGIJI HRVATSKOJ ILl KOPNENE I SLADKOVODNE.., TERCIARNE IZKOPINE DALMACIJE, HRVATSKE I SLAVONIJE. Rad Jugosl. akad. znan. umjet., 28, 1-109, Zagreb.

Bulic, J. (1984): NAFTNOGEOLOSKA ISTRA:lIVANJA PRETORTONSKIH NASLAGA NA PROS­TORU IZMEDU :lUMBERKA I UNE. Fond struc. dok. INA - Naftaplin, 10635, Zagreb.

Capar, A. (1973): DUBROVCAK 1972 - VODOZAHVATNI RADOVI. Fond struc. dok. INA-naftaplin, 468, Zagreb.

Capar, A. (1982): VODOISTRA:lNI I VODOZAHVATNI RADOVI PRECNO-DUBROVCAK III. Fond struc. dok. INA-Naftaplin, Zagreb.

6ernja'Vski, P. i Kirilin, G. (1934): 0 FLORI ORGANOGENIH SEDIMENATA IZ POSTTERCIJARNIH SLOJEVA SAVSKE DOLINE KOD SISKA. Vesnik GeoJ. inst. Kraljevine Jugoslavije, 3/1, 186-198, Beograd.

Filjak. R. (1951): IZVJESTAJ 0 GEOLOSKOM KARTlRANJU STRUKTURE "KRAVARSKO". Fond struc. dok. GeoJ. zavoda, 1927, Zagreb.

Filjak. R. (1952): IZVJESTAJO GEOLOSKOM KARTlRANJU KOMAREVO-KOMOGOVINA. Fond. struC. dok. GeoJ. zavoda, 2058, Zagreb.

Filjak, R., Pletikapic, 2., Nikolic, D. i Aksin, V. (1969): GEOLOGIJA NAFTE I PRIRODNOG PLINA NEOGENSKOG KOMPLEKSA I NJEGOVE PODLOGE U JUmOM DIJELU PAN ON­SKOG BAZENA. Nafta, 12, 583-598, Zagreb.

48

Foetterle, F. (1871): DER MITTLERE UND ()STLICHE THEIL DES ZWEITEN BANAL-GRENZ­REGIMENTES ZWISCHEN PETRINJA, DER UNNA UND DER SAVE. Verh. Geol. Reich­sanst. 13, 238-240, Wien.

Gagie, N., Sokac, A. (1970): FAUNA OSTRAKODA PALUDINSKIH NASLAGA VUKOMERICKIl{ GORICA. VII kongres geologa Jugoslavije 1; 131-149, Zagreb.

Galovie, S. (1952): 0 REZULTATIMA DUBOKOG ISTRA2NOG BUSENJA NA STRUKTURI DU­BRANEC. Nafta, 3/11, 360-362, Zagreb.

Gjetvaj, I., Galekovic, B., Voncina, Z. i Hajnsek, S. (1963): TEKTONSKA GRADA SAVSKE POTOLINE. Fond struc. dok. INA-Naftaplin, Zagreb.

Hauer, F. (1868): GEOLOGISCl{E UBERSICHTSKARTE DER OSTERREICHISCHEN MONARCHIE, BLATT 6, OSTLICHE ALPENLANDER. Jahrb. Geol. Reichsanst., 18, 1-44, Wien.

Hauer, K. (1963): ARBEITEN IN DEM CHEMISCHEN LABORATORIUM DER k.k. GEOLOGISCHEN REICHSANSTALT (BRAUNKOHLE VON GROSS-GORICA BEl KRAVARSKO NACHST AGRAM). Jahrb. Geol. Reichsanst., 13/1, str. 147, Wien.

Hernitz, Z., Kovacevic, S., Velic,]., Ze(iko, B. & Urli, M. (1981): PRIMJER KOMPLEKSNIH GEOLOSKO­-GEOFIZICKIH ISTRAZIVANJA KVARTARNIH NASLAGA U OKOLICI PREVLAKE. Gool. vjesnik, 33, 11-34, Zagreb.

Hernitz, Z., Velie, ]., Kranjec, V. & Najdenovski,]. (1980): PRIKAZ DIFERENCIJALNIH I MALOAM­PLITUDNIH STRUKTURA S PRIMJERIMA IZ SAVSKE POTOLINE (PANONSKI BA­ZEN). Nafta, 31/7-8, 399-409, Zagreb.

]agaCic, T. (1967): IZVJESTAJ SA OBILASKA IZDANKA PLINA I NAFTE NA OBALI SAVE KOD SISKA. Fond struc. dck. INA-Naftaplin, Zagreb.

]elaska, V., Bulic,]. i OreIki, E. (1970): STRATIGRAFSKI MODEL EOCENSKOG FLISA BANIJE. Geol. vjesnik 23, 81-94, Zagreb.

Jurila, M. (1977) STRATIMETRIJSKI PROFlLi NEOGENA NA PODRUCJU PETRINJA-KOSTAJ­NICA-DUBICA. Fond struc. dok. Geol. zavoda, 6025, Zagreb.

Jurkovic, I. i Anic, D. (1949): UGLJONOSNE NASLAGE PODRUCJA KRAVARSKOG I SISACKOG CERIA. Fond struc. dok. Geol. zavoda, 1629, Zagreb.

]urkovic, M. (1963)' GRADA PODLOGE NEOGENA I MEDUSOBNI ODNOS NEOGENSKIH STI­JENA I STIJENA PODLOGE NA PODRUCJU SAVSKE POTOLINE. Fond. struc. dok. INA­Naftaplin, Zagreb.

Kekul, M. (1984)' GEOMORFOLOSKE OSOBINE DOLINE KUPE IZMEDU KARLOVCA I SISKA. Geogr. glasnik, 46, 21-51, Zagreb.

Koch, F. (1917)' LEVANTINSKA FAUNA VUKOMERICKIl{ GORICA. Glasnik l{rv. prir. drustva, 29, 7-17, Zagreb.

Kochansky-Devide, V. (1956): EOCENSKI CERITIJI OKOLICE MECENCANA KOD KOSTAJNICE. Acta geol. 1 (Prir. istrai. JugosI. akad. znan. umjet., 27), 75-82, Zagreb.

Kovacevic, S., Vidovic.Despotovic, N. & Simetic, B. (1975): GEOELEKTRICNA ISPITIVANJA BANIJE I KORDUNA. II god. znanstv. skup Znanstv. savjeta za nartu JAZU, 143-151, Zagreb.

Kranjee, V., Hernitz, Z., Velic, J., Prelogovic, E. i Aljinovic, B. (1977): PALEOSTRUKTURNA I PALEO­TEKTONSKA REKONSTRUKCIJA U ZAPADNOM DIJEIU SAVSKE POTOLINE. Fond strut. dok. INA--Naftaplin, 10013, Zagreb.

Kranjec, V., Hernitz, Z., Velic,]. & Preiogovic, E.--C1978): NEKE KARAKTERISTIKE DUBINSKE GEO­LOSKE GRADE U ZAPADNOM DIJELU SAVSKE POTOLINE. Zbornik radova IX kongr. gool. Jugosl., 87-102, Sarajevo.

Kranjee, V., Prelogovic, E. & Hernitz, Z. (1972): STRUKTURNO-GEOMORFOLOSKO PROUCAVA­NJE NEOTEKTONSKIH GIBANJA U DIJELU POSAVINE IZMEDU ZAGREBA I SISKA, TE OBZIRI KOD PLANIRANJA GRADNJI. II Simp. 0 hidrogeol. i ini. geol., knj. II, 163-186, Sarajevo.

Krule, Z. (1963)' NEKA ISKUSTVA I PRAKTICNI REZULTATI GEOELEKTRIKE KOD PRONA­LA2ENJA I ISPITIVANJA NALAZISTA ARTESKIH, SUBARTESKIH I TERMALNIH VODA. GeoI. vj. 16, 21-32, 8 81., Zagreb. .

Miholic, S. (1952)' KEMIJSKI SASTAV I SVOJSTVA MINERALNIl{ VODA. Godis.1jak Balneol.-klimat. inst. NR Hrv., 1, 7-18, Zagreb.

Mikincic, V. (1953)' GEOLOSKA KARTA FNR JUGOSLAVUE Ji SUSEDNIH ZEMALJA, 1 : 50MOO. Nauena knjiga, Beograd.

Najdenovski, ]. (1975)' LINEAMENT! SAVSKE POTOLINE. Nafta 26/4, 178-181, Zagreb. Najdenovski,]. i Hajnsek, S. (1978): EVOLUCIJA REGIONALNIH RASJEDA I NJIHOVA ULOGA U

FORMIRANJU LE2ISTA NAFTE I PLINA U SAVSKOJ I DRAVSKOJ POTOLINI. Nafta, 4, 179-185, Zagreb.

Oluic, M., BodroZic, D. & Kapovic, B. (1979): NOVIJI POSTUPCI U ANALIZI STRUKTURNE GRADE­GUNSKE KOTLINE (BANI]A) I NJIHOVO ZNACENJE U NAFTNOGEOLOSKIM ISTRA-2IVANJIMA. III god. znanstv. skup sekcije za primjenu geol., geofiz. i geokem. Znanstvenog savjeta za naftu JAZU, 499-527, Zagreb.

Pandtic, J. (1979): GEOLOGIJA PREDTERCIJARNE PODLOGE JUGOZAPADNOG DlJELA PA­NONSKOG BAZENA (DOKTORSKA DISERTACI]A). Rud.-geoI. fakultet Beograd, INA­Naftaplin, Zagreb.

49

Petkovit. V. K. (1932)· GEOLOSKA KARTA KRALJEVINE JUGOSLAVIIE 1 : 1.000.000. Izd. KnjiZara Franje Baha, Beograd.

Pikija, M. (1983)· GEOLOSKA I STRUKTURNA OBRADA PODRUCJA PETRINJA-HRASTOVICA­SLANA. Fond struc. dok. Geol. zavoda, Zagreb.

Pikija, M. (1984): NAFTNOGEOLOSKA ISTRA21VANJA U NEOGENU U PODRUC]U IZMEDU 2UMBERKA I UNE. Fond struC. dok. Geol. zavoda, Zagreb.

Pikija, M., ~ikic, K. i Sikit, L. (1984): MIOCEN NA LOKALITETlMA BACUGA I JURJEVCANI (SRE­DISNJA HRVATSKA). Geol. vjesnik, 37, 65-80, Zagreb.

Pilar, D. (1872): OBER DIETERTIARABLAGERUNGEN AN DER KULPA. Verh. Geol. Reichsanst., 3, 52-54, Wien.

Pilar, D. (1873): TRECEGORJE I PODLOGA MU U GLINSKOM POKUPLJU. (GEOGNOSTICKA ISTRA2IVANJA OD GODINE 1871). Rad Jugosl. akad. znan. umjetn., 25, 53-179, Zagreb.

Pilar, D. (1874): NJEKOJE VA2NIJE OKAMINE IZ POKUPSKOGA TRECEGORJA (DODATAK. RAZPRAVI NASTAMPANOJ U KNJIZI XXV "Rada" str. 53-180). Rad Jugosl. akad. man. umjet., 26, 214-216, Zagreb.

Pilar, D. (1878) PRILOZI POZNAVANJU GEOLOSKIH ODNOSAJA ZEMLJE (0 RAZPROSTRA­NJENJU UGLJEVNE TVORBE U GLINSKOM POKUPJU). Rad Jugosl. akad. znan. umjet., 45, 151-154, Zagreb. . . .

Pletikapic, Z. (1960): GRADA SAVSKE POTOLINE NA PODRUCJU IZMEDU ZRINSKE I MOSLA­VACKE GORE. Geol. vjesn., 13, 121-131, Zagreb.

Pletikapit, Z., Tomasovic, T. i Urbiha, H. (1954): IZVJESTAI 0 GEOLOSKOM KARTlRANJU POD-. RUCJA PETRINJA-HRASTOVICA-GORA. Fond. struC. dok. Geol. zavoda, 2234, Zagreb

RaIkovic, M. (1981) STRUKTURNA OBRADA KARLOVACKE I ZAPADNOG DIJELA SAVSKE DEPRESIJE. Fond struc. dok. INA-Naftaplin, Zagreb.

Rimae, I., Lovrz"c, D. (1967): REGIONALNI GRAVIMETRIJSKI PREMJER BANIJE. Fond struc. dok. J INA-Naftaplin, 7778, Zagreb.

Rubinic, A., Filjak, R. (1957): ANALIZA PODATAKA I PRIJEDLOZI ZA DALJNJE RADOVE NA IZ­VORIMA JODNE VODE U OKOLICI SISKA. Fond struc. dok. Geol. zavoda, 2892, Zagreb.

Savezni geoloIki zavod (1970): GEOLOSKA KARTA SFR JUGOSLAVIJE, 1 : 500.000, Beograd. Simetit, B. (1982): GEOELEKTRICNA ISPITIVANJA PETRINJA. Fond struc. dok. INA-Naftaplin,

Zagreb.. Sommermeyer, L. (1935): GEOLOGISCHER BERICHT OBER KRAVARSKO. Fond strue. dok. INA­

Naftaplin, 1986, Zagreb. ~ahnazarov. D. (1943): DRUGI IZVJESTAJ 0 ISTRA2NIM BUSOTINAMA: SISAK - HRVATSKA.

Fond struc. dok. Geo!. zavoda, 395, Zagreb. ~arin, A. (1976)' ISTRA2NI RADOVI ZA OPSKRBU SISKA PODZEMNOM VODOM (preliminarni

tehniBd izvjestaj). Fond struc. dok. Geol. zavoda, Zagreb. ~arin, A., Babic, Z., Raljevit, B. (1979): PRILOG POZNA V ANJU TERMALNIH I MINERALNIH VODA

SJEVEROZAPADNE HRVATSKE. Zbornik radova IV god. znanstv. skupa Sekc. za primjenu geol., geofiz. i geokem. Znanstv. savj. za naftu JAZU, 173-185, Zagreb, 1979. .

~arin, A., Kranjec, V., Kostovic, K. (1976): HIDROGEOLOSKA KARTA SR HRVATSKE M 1 : 200.000, LIST ZAGREB, TUMAC. Fond struC. dok. Geol. zavoda, 6198, Zagreb.

~cavnicar, B. (1979): PJESCENJACIPLIOCENA I MIOCENA SAVSKE POTOLINE. III god. naueni skup sekcije za primjenu geol., geofiz. i geokem. Znanstv. savj. za naftu JAZU, Novi Sad, 1977. Zbornik radova, knj. 2, 351-382, Zagreb.

~enoa, M. (1895): RIJEKA KUPA I NJEZINO PORJECJE. Rad Jugosl. akad. znan. umjetn., 122, 125-218, Zagreb.

~ikic, D. (1954): NADOPUNA IZVJESTAJU I REZERVE KAMENOLOMA "MITINE" KOD SELA MEDURACE U KOTARU PETRINJA. Fond struc. dok. Geol. zavoda, 2292, Zagreb.

~ikic, L. i ~ikit, K. (1960)· IZVJESTAJ 0 GEOLOSKOM KARTIRANJUPODRUCJA VRGINMOST­TOPUSKO-VIDUSEVAC. Fond struc. dok. Geol. zavoda, 3331, Zagreb.

~ikit, K. (1962): IZVJESTAJ 0 GEOLOSKOM KARTlRANJU PODRUCJA GLINA-BACUGA-D. MLINOGA. Fond struc. dok. Geol. zavoda, 3517, Zagreb.

~ikit, K i Basch, O. (1975): GEOLOSKA ZBIVANJA OD PALEOZOIKA DO KVARTARA U ZAP AD­NOM DIJELU ZAGREBACKE REGlJE. II god. znanstv. skup sekcije za primjenu geol. geofiz. i geokem. Znanstvenog savjeta za naftu JAZU, 69-86, Zagreb.

~ikic, V., Hrelic, D. i Bastalic, N. (1978): SEIZMICKA MIKRORAJONIZACIJA SISKA. Fond strue. dok. Geol. zavoda, 7060, Zagreb.

~imon, J. (1970): PRILOG STRATlGRAFSKOJ ANALIZI TERCIJARNIH SEDIMENATA NA SJE­VEROZAPADNOM PREDJELUSAVSKE POTOLINE. VII kongres geologa SFRJ, 1,347-360, Za_. .

~imon, J. (1973): 0 NEKIM REZULTATlMA REGIONALNE KORELACIJE LITOSTRATIGRAF­SKIH JEDINICA U JUGOZAPADNOM PODRUCJU PANONSKOG B.AZENA. Nafta, 12, 623-630, Zagreb.

~imon, J. (1980): PRILOG STRATIGRAFIJI I TAL02NOM SUSTAVU PJESCANIH REZERVOARA SAVA - GRUPE NASLAGA MLADEGTERCI]ARA U PANONSKOM BAZENU SJEVERNE HRVATSKE. (Disertacija) RGN fakultet, Zagreb.

50

Simunie, AI. i Pikija, M. (1980/81): POJAVA OOLITICNIH VAPNENACA U SARMATSKIM NASLA­GAMA GLINSKOG POKUPLJA (BANIJA). Vesnik zavoda za geol. i geofiz. istraZ., A, knj. 38/39, 215--221, Beograd.

Simunie, An. (1964): GEOLOSKO KARTlRANJE SJEVEROISTOCNOG DlJELA VUKOMERICKIH GORlCA. Fond struc. dok. Geo!. zavoda, 3810, Zagreb.

Simunie, An. i Basch, O. (1975): STRATIGRAFIJA KVARTARNIH SEDIMENATA ZAGREBACKOG POSAVLJA. Geo!. vjesnik, 28, 153--164, Zagreb.

Suklje, F. (1914a): IZVJESTAJ 0 PROUCAVANJU TERCIJARA GORANSKOG KOD PETRINJE. Vijesti Geol. povjerenstva, 3-4 (1912--1913), 17--20, Zagreb.

Suklje, F. (1914b): GORNJOMIOCENSKE NASLAGE SELA GORE KRAJ PETRINJE. Pdr. istraz. Jugosl. akad. znan. umjetn. 4, 27-42, Zagreb.

Suklje, F. (1920): MIOCENSKE NASLAGE KOD GORE PREMA TALOZINAMA KOD RAKOSDA. Glasnik Hrv. prir. drustva, 32/1, 46-48, Zagreb.

Suklje, F. (1925/26): PONTICKE TALOZINE U OKOLlC! GORA. Glasnik Hrv. prir. drustva 38/39. Spo­menica Gorjanovic-Kramberger, 400--410, Zagreb.

Skulje, F. (1939): GEOLOSKO SNlMANJE LlSTA PETRINJA--TOPUSKO (1 : 75.000). Godisnjak geol. inst. kralj. Jugosl. za 1938, 93--95, Beograd

Stur, D. (1863): BERICHT OBER DIE GEOLOGISCHE UBERSICHTSAUFNAHME 1M MITTLE­REN THEILE CROATIENS. Jahrb. Geol. Reichsanst. 13/4, 485-523, Wien.

TaMie, A. & JuriIa, M. (1957): VUKOMERICKE GORICA. Geoloski izvjestaj. Fond struc. dok. GooI. zavoda, 2800, Zagreb.

Tak1ie, A., JuriIa, M. (1958): VUKOMERICKE GORICE (NASTAVAK IsTRAZIVANJA IZ 1957. G.). Fond struc. dok. Gool. zavoda, 3047, Zagreb.

Tietze, E. (1872): DAS GEBIRGSLAND SODLICH GLINA IN CROATIEN. Jahrb. Geol. Reichsanst., 22/111, 253--288, Wien.

Tolie, Lj. (1948): PRlVREMENI IZVJESTAJ 0 PREGLEDU GLINISTA KOD SELA JAZVENIK I 2A21NA KOTAR SISAK. Fond stru~. dok. Geol. zavoda, 771, Zagreb.

Tolie, Lj., Ferie, M. (1948): DEFINITIVNI IZVJESTAJ 0 GLINISTU MRACLINSKA DUBRAVA. Fond struC. dok. Gool. zavoda, 999, Zagreb.

Velie, J. (1980a): 0 RAZLIKOVANJU NEOTEKTONSKIH STRUKTURA U ZAPADNOM DlJELU SAVSKE DEPRESIJE. Geol. vjesnik, 31, 175-184, Zagreb.

Velie,J. (1980b): GEOLOSKA GRADA ZAPADNOG DIJELA SAVSKE DEPRESIJE. Disertacija, Rud.­-geol.-naft. fak. Sveuc. u Zagrebu, 1--137, 39 priloga, 21 stika, Zagreb.

Velie, J. (1983): NEOTEKTONSKI ODNOSI :I RAZVITAK ZAPADNOG DIJELA SAVSKE POTO­LINE. Acta geol., 13/2 (pm. istraz. Jugosl. akad. znan. umjet., 47) 25--65, Zagreb.

VidOfJie-DespotO'lJie, N., Capar, A. i Stanie, D. (1980): VODOISTRA:lNI RADOVI PRECNO--DUBROV­CAK 1979. Fond struC. dok. INA-Naftaplin, Zagreb.

VukasO'lJic, 2. (1879): PABIRCr ZA ZEMLJOSLOVLJE DALMACIJE, HRVATSKE I SLAVONlJE. Rad Jugosl. akad. znan. umjetn. 46, 166--278, Zagreb.

VUkotinO'lJic, Lj. (1863): UBER DAS VORKOMMEN DER KOHLE IN CROATIEN. Jahrb. Gool. Reich­sanst., 13/4, 530-532, Wien.

VuksanO'lJic, B. i VuckO'lJie,J. (1970): TEKTONSKO-STRUKTUROLOSKA PROUCAVANJA GLINSKE I DVORSKO-ZRlNSKE KOTLINE. Fond stmc. dok. INA-Naftaplin, 8773, Zagreb.

Wagen, L. (1929): ERDGAS BEl SISAK. Fond struc. dok. Gool. zavoda, 663, Zagreb. Dossieri buIotina, Fond struc. dok. INA-Naftaplin, Zagreb.

51

GEOLOGY OF THE SHEET SISAK

THE SHEET SISAK HAS BEEN MAPPED AND THE EXPLANATORY TEXT PREPARED BY THB GEOLOGICAL INSTITUTE, ZAGREB.

The oldest rocks recognized on the surface are sediments and eruptive rocks of Senonian age. Prevailing among the sediments are limestones of "scaglia" type, and among the eruptive rocks spilites and tuffaceous rocks

Lararnian events caused rising, while Palaeocene and Eocene were the periods of clastic deposition.

After a long emersion, coarse clastics formed in the Helvetian, and marine transgression in the Badenian co­vered the whole of the sh('et area. Terrigene clastics locally deposited in the basal part, While the rest is cha­racterized by a facial diversity of the deposits. During the Sarmatian, clastics dominated in the Savian depres­sion, and carbonate sediments and clastics in other areas. Limestones, calcareous marls, marls, sands, and sand­stones formed in the Pannonian and the Pontian. Marls in the Savian depression contain sand bodies which bear hydrocarbons. Paludine deposits are represented by clays, sands and gravels, and coal beds.

Loess, marsh loess, and alluvial sediments deposited in the Pleistocene, and slope and deluvial deposits and alluvial and marshy series in the Holocene.

Tectonically, the sheet Sisak area belongs to the southwestern part of the Pannonian basin.

LEGEND OF MAPPING UNITS

Quaternary

Translated by Danica Mijovic-Pilic

1. Marsh sediments: clays, clayly sediments, 2. Alluvium of recent flows: sands, gravels, silts, muds, 3. Flood sediments: silts, sands, 4. Dead river deposits: sands, silts, clays,S. Deluvium-proluvium: silts, gravels, blocks, 6. Terrace sediments: silts, sands, gravels. 7. Loess, 8. AlluviaImarsh sediments: gravels, sands, clays, silts, peat (in the column only).

Plio-quaternary

9. Gravels, sands, clays, conglomerate (Levantinian-Lower Pleistocene).

Tertiary

10. Sands, gravels, clays, sandstones, coal, peat (in the column and cross section only), 11. Sands, gravels, clays, conglomerates, sandstones, coal (Dacian-Levantinian), 12. Marls, sands, sandstones, clays (Upper Pon­tian), 13. Marls, (Lower Pontian), 14. Marls, sands, sandstones, clays, interstratified coal (in the cross section only), 15. Marls, limy marls, marly limestones (Upper Pannonian), 16. Limestone, limy marls, marls, sandy marls, fine grained sands (Lower Pannonian), 17. Marls, limy marls, subordinate marly limestones (Pannonian), 18. Marls, platy, biogenic and oolitic limestones, foliate deposits, sandstones (LoWer Sarmatian), 19. Biogenic and marly limestones, marls, sandstones, sands, gravels (Badenian), 20. Sands, sandstones, clayly marls, COn-

52

glomerates, gravels (Ottnangian), 21. Marls, sandstones, conglomerates (in cross section on y), 22. Sandy marls, sandstones, limestones (in column only), 23. Marls, limy marls, sandstones (in the cross section only), 24. Conglomerates, conglomeratic sandstones, sandstones, siltstones, sandy marls, limestones (Paleocene­-Eocene). 25. Limestones, conglomerates, sandstones, siltstones (Paleocene), 26. Conglomeratic sandstones, breccia, conglomerate (in column and in cross section only).

Cretaceous

27. Limestones, marly limestones, calcarenites, quartz-calcarenites, shales, tuffites (Upper Senonian), 28. Spilite.

Paleozoic

29. Quartz-chloritic, quartz-sericitic and quartz-carbonatic schists, metamorfosed eruptive rocks (In column and cross section only).

LEGEND OF STANDARD MAP DENOTATIONS

1. Normal boundary: observed, covered, 2. Erosion or tectonic-erosion boundary: covered, of uncertain cha­rllcter, 3. Dip elements of beds: normal, horizontal, 4. Fault without character denctations: observed, co­vered and photogeologically observed, 5. Reilltive downtrown block, 6. Marine macrofauna, 7. Brackish macrofauna, 8. Fresh-water macrofauna, 9. Microfauna, 10. Microflora, 11. Occurrences of caustobiolithes: UI - lignite, p - gas, 12. Non-metallic occurrences: gl - clay, 13. Quarry of building stone, 14. Im­portant gravel pit, 15. Bigger clay pit, 16. Mining working abandoned, 17. Deep drill holes: single, group of drilling holes (ower 50 p.), 18. Deep drill hole: in tb,e cross section only, 19 .. Sulphure-hydrogenic spring, 20. Thermo-mineral spa, 21. Terrace scarp: observed, destructed (approximatively located).

53

rEOJlOrHH JlHCTA CHCAK

flHCT CHCAK KAPTHPOBAITH H ITOHCHHTEflbHYID 3AITHCKY HAITHCAflH rEOflOrH rEOflOrHQECKOrO HHCTHTYTA B 3ArPEEE.

CaMble j:lpeBHble nOpOj:lbl, YTBepmj:leHbl H3 nOBepXHOCTH, lIBJIllIOTclI OTJIO)f(eHHlt H 3pynTHBHble nopoj:lbI ceHOHCKoro B03paCTa. Cpej:lH OCllW(OB npe06JIaj:lalOT H3BecTH1IKH THna "Scaglia" a cpej:lH 3pynTHBHblX nopoj:l CllHJIHTbI H Ty<poreHHble nOp0j:lbl.

B paMKaX j:lBHmeHHH JIapaMHHcKoro B03paCTa npOHCXO,lUfT BOj:lHHMaHHe o6JIacTH, a B Te'leHHe naJIeOI.\eHa H 30I.\eHa Oca)f(,LlalOTCH KJIaCTHTbI.

ITocJIe 60JIee j:lOJIrOH 3Mep3HH B Te'leHHe reJILBeTa C<pOPMHPOBaHbI 60JIee rpy60aepHHCTble RJIaCTHTbI, nOKa B Te'leHHe 6aj:leHa MOPCKOH TpaHcrpeCCHeH OXBa'leHa I.\eJIan 06JIacTb JIHCTa. B 'IaCTH OCHOBaHHlI MeCTaMH OCa)f(­j:laIOTCH TeppHreHHbIe KJIaCTHTbI, a OCTaJILHan 'IaCTb xapaKTepHaYeTCJt ~aJIbHbIM pa3JIH'lHeM ocaj:lJ<OB. B Te'leHHe capMaTa B j:lenpeccHH peKH CaBbI npe06JIagalOT KJIaCTHTbI, a cpe,lUf OCTaJIbHbIX 'IaCTHX Kap60-HaTOBble OTJIOmeHHlI H RJIaCTHTbl. B naHHOHe H nOHTe c<popMHpOBaHbI H3BeTCH1IKH, H3BecTKOBbIe MepreJIH, MepreJIH, necol{ H nec'laHHK. B j:lenpeccHH pel{H CaBbI cpegn MepreJIeH HaxoglITClt necKH cogepma~e yrJIe­BOj:lOPOgbl. OTJIOmeHHH DaJIygnHCI{OrO B03paCTa npej:lCTaBJIeHbI rJIHHaMH, necl{OM H rpaBHeM, a Ta!{)Ke OT­JIOmeHHHMH yrJIH.

flecc, 60JIOTHbIH JIeCC H aJIYBHaJIbHble OTJIOmeHH1I ocamgalOTClI B nJIeHCTOI.\eHe, nOKa B rOJIOI.\eHe npOJIY­BHaJIbHble, geJIlOBHaJIbHble H OTJIOmeHH1I aJIYBH8JILHOrO H 60JIOTHOrO pltj:la.

B TeI{TOHH'IeCKOM OTHomeHHH 06JIaCTb JIHCTa CHCaK npHHsgJIemHT IOr03aDagHoH 'IacTH DaHHoHCKoro 6acceHHa •

ITepeBog

M. MHPKOBH'I

flErEHM KAPTHPOBAHHbIX E.IJ:HHHU

KBaPTep

1. EOJIOTHble OTJIOmeHHlI: rJIHHa, rJIHHHCTble OTJIOmeHHlI, 2. AJIJIIOBHiI: cOBpeMeHHbIXTe'leHHH: neCOI{, rpaBHH. aJIeBpHT, 6oJIOTo, 3. OTJIOmemlH pa3JIHBa: aJIeBpHTbI, neCOK 4. OTJIO)f(eHHlI CTapHI.\bI: DecOK, aJIeBpHT, rJIHHa. 5 . .IJ:eJIIOBHH-rrpOJIlOBHH: aJIeBpHT, neCOR, rpaBHH, 6JIOKH, 6. OTJIO)f(eHHlI TeppacbI: aJIeBpHT, DecOK, rpaBHH, 7. ]Iecc, 8. AJIJIIOBHaJIt.HO-6oJIOTHble OTJIOmeHHlI: rpaBHH, neCOK, rJIHHa, aJIeBpHT, TOP<p (TOJI&KO B ROJIORHe).

K_PTep-OJIHOu;eB

9. rpaBHll:, neCOI{, rJIHUa, I{OHrJIOMepaT (JIeBaHTHHCI{Hll: lIPYc - HHmHllH nJIeHCTOI.\eu).

T peTB'IHlUI CBCTeMa

10. ITecol{, rpaBHH, rmma, neC'IaUHI{, yrOJIb, TOP<p (B KOJIOHHe H B pa3pese), 11. ITecoK, rpaBHH, rmma, KOH­rJIOMepaT, neC'IaHHI{ H yrOJIb (gaKHHCKHH lIPYc - JIeBaHTHHCKHH Jtpyc), 12. MepreJIL, necoK, neC'IaHHK, rJIHHa (BepXHHH nOHT), 13. MepreJIb, (HHmmdl: DOHT), 14. MepreJIL, necoK, Dec'laHHK, rJIHHa C CJI01IMH yrJllI (TOlIbKO B pa3pe3e), 15. MepreJIL, H3BecTKoBbIH MepreJIL, MepreJIHCTbIH H3BecTH1IK BepXHHii naHOH), 16. HaBecTH1IK

54

H3BecTl<OBblH MepreJII" MepreJIL, neC'lIIHHCTbm: Mepre.n:b, Me.JIK03epHHCTbm: neCOK (HH>KHHH naHoH), 17. Mep-1'eJlH, H3BecTl<OBble MepreJIH, no,q'IHHeHHoro 3Ha'leHHH MepreJIHCTble H3BeCTHHKH (n3HoH), 18. Mepre.n:b, IlJIHT'laTbm, 6HoreHHbm: H OOJIHTOBbm: nSBeCTHHK, JlHCTBeHHble OTJlO>KeHHH, neC'laHHK (HH>KHHH capMaT), 19. EHoreHHbm: H MepreJIHCTbm: H3BecTWIK, MepreJlb, neC'laHHK, neCOK, rpaBHH (6a,qeH), 20. IIecoK, neC'laHHK, rJIHHCTblC MCpreJIH, KOHrJlOMepaT, rpasHH (OT'IHaHCKnH HpyC), 21. MepreJIb, neC'laHHK, KOHrJlOMepaT (TOJlbKO B pa3pe3e), 22. IIec'laHHcTble MepreJIH, neC'laHHK, HSBecTHHK (TOJlbKO B KOJlOHHe), 23. MepreJlb, H3BeCTKOBblH MepreJIb, neC'laHHK, (TOJlbKO B paspe3e), 24. KOHrJlOMep3T, KOHrJlOMepaToBblH nec'laHHK, neC'l3HHK, aJleBpnl', neC'laHHCTbrli: MepreJIL, H3BeCTHHK (naJleOl.\eH-3o.QeH), 25. M3BecTHHK, KOHrJlOMepaT, nec'l3HHK, aJleBpHT (naJIeo.QeH), 26. KOHrJlOMepaToBblH neC'laHHK, 6PCK'lHH, KOHrJlOMepaT (B KOJlOHHe H B paspe3e).

Mell

27. M3BeCTHHK, MepreJIHCTbIH H3BeCTWIK, KaJIbKapeHHT, KBap.Q-KaJIbKapCHHT, CJlaHe.Q, TYCPCPHT (BepXHnH ceHoH).

lIaJieosoA

29. KBapl.\-XJlOPHTOBbm:, KBap.Q-cepHI.\HTOBbm: H KBap.Q-Kap6oHaToBbIH CJlaHe.Q, MeTaMOpcpn30BaHHble 3pyn­THBHble nopo.Qbl (B KOJlOHHe H B paspe3e).

JIErEImA CTAHMPTHhIX OE03HAQEHM:H:

1. HopMaJIbHlUl rpaHH.Q8: YTBepH(.QeHa, nOKpbITaH, 2. 3P03HOHHWl H 'l'eKTOHO-3P03HOHHaH rpaHH.Qa: nOK­pbITaH, HeyaepeHHoro xapaKTepa, 3. 3J1eMeHTbl na,qeHHH cnoeB: HOpMaJIbHble, roPH30HTaJIbHble, 4. C6poc 6e3 o603Ha'leHHH xapaKTepa :' Ha6mo,qaeMbm, nOKpbITbm: H cpoToreonOrH'lecKH Ha6mo,QaeMbm:, 5. OTHOCHTeJlbHO onycKaHble 6J1oKa, 6. MOpCKaH MaKpocpayH8, 7. COnOHOBaTOBO,QRaH MaKpocpayH8, 8. IIpecHoBo,QRaH MaKpo­cp8yHa, 9. MHKpocpayHa, 10. MnKpocpnopa, 11. IIpoHBJleHHH KaycTo6HOJIH70B: VI - JlHrnHT, P - ra3, 12. IIpoHBJleHHJI HeMeT8JIJ10B: gi - rJlHH8, 13. Kap&ep CTpoHTeJlbHOrO KaMHH, 14. 3Ha'lHTeJILHOe MecTo,Q06bl­BaHHe rpaBHH, 15. EOJlbWOe MeCTO,Qo6blBaHHe rJIHbI, 16. rOpHaH Bblpa60TKa, nOKHHYT3H, 17. rnyOOKHe CKB8>KHHbI, O,QRHO'lHble, rpynna CKBaH(HH (60Jlbwe tJeM 50 WTyK), 18. rJly60KaH CKBamHH8 TOJlbKO B pas­pe3e, 19. CepoBo,QoPO,QHbIii: HCTO'lHHK, 20. TepMOMHHepaJlbHbm: KYPQPT, 21. TeppacoBblH OTBec: H86mo­,qaeMbIH, paspyweHHbm: (npn6J1H3HTeJlbHO nO.QHpoBaHHbIii).

55