TEMATSKA PODRUJA ZA KOLOKVIJ

NASILJE U OBITELJI

1. Objasnite zlostavljanje kao oblik nasilja u obitelji.

Zlostavljanje se manifestira na razliite naine: kao fiziko, emocionalno, seksualno zlostavljanje ili pak kao zaputanje djeteta. Razluivanje tih dijela vano je kako radi kvalifikacije djela i odreivanja sankcija prema poiniteljima, tako i radi mogunosti preventivnog i terapijskog djelovanja na rtve i poinitelja. Zlostavljanje je uvijek posrijedi kada se drugom hotimino prouzroi znatan stupanj fizike ili psihike neugode. Ono je nerijetko objektivan izraz odreenog psihikog odnosa i stava poinitelja prema zlostavljanome. Utvruje se, na primjer da je poinitelj pritom postupao bez osjeajnosti, bezdunosti, neovjeno i surovo.Kriminolozi su vrlo rano poeli razlikovati sluajeve prema naravi motivacijskog mehanizma koji je bio suodgovoran za poinjenje kaznenog djela. Po tom kriteriju eto se sluajevi zlostave dijele na one nastale zbog: prekoraenja kanjavanja u odgojne svrhe, afekta te smiljenog i namjernog zlostavljanja.

Najrjee se otkriva i procesuira zlostavljanje zbog prekoraenja kanjavanja djeteta u svrhu njegova odgoja.

Zlostavljanje zbog afekta proizlazi iz stjecaja trenutnih okolnosti, npr. pripitosti, bijesa, trudnoe, umora, bolesti, konfliktnih situacija itd, koje su vrlo esto prouzroene ivotnim prilikama odreenih drutvenih grupacija. Nezaposlenost, siromatvo, mnogo djece, loi stambeni uvjeti, bolesti, okolnosti su kojima ljudi esto nisu dorasli, koje ih traumatiziraju, ine nervoznima, razdraljivima i nestrpljivima. U takvim sluajevima dijete esto ispata i na njemu se prelamaju nagomilani afekti.

Namjerno zlostavljanje djeteta predstavlja najrjei oblik zlostave. Kad se ono ipak dogodi, dugotrajnije je i sustavnije, pa zato i vrlo opasno, i esto zavrava teim ozljedama ili smru rtve. Posljedice zlostavljanja mogu biti drastine, a kao primjeri mogu posluiti razliite bolesti, teke neuroze, mucanje, mokrenje u krevet i sl. Sve to u pravilu negativno utjee na odgoj djeteta, koje bjei od kue, pokazuje nasilnike ispade, postaje vulgarno i poremeena ponaanja. Istraivanja govore kako zlostavljanje u djetinjstvu poveava vjerojatnost da e se takva osoba pojaviti kao poinitelj nekog kaznenog djela u adolescentnoj ili odrasloj dobi tj. da e biti smjetena u kaznenu instituciju.

2. Sociokulturni aspekt zlostavljanja djece.Sociokulturni aspekt zlostavljanja djece ukazuje na to da zlostavljanje definiraju grupe i pojedinci u razliitim dravnim i drutvenim institucijama. To znai da hoe li neto biti definirano kao zlostavljanje ili ne, ovisi o normama u datom drutvu, o pravnoj regulativi (kako zakon definira djecu, kako definira zlostavljae, kakve su sankcije, tretmani za poinitelje i djecu rtve itd.). Ovaj aspekt uzima u obzir i ulogu tijela socijalne kontrole, ulogu lokalne zajednice, ali i kulturnih, gospodarskih i dr. uvjeta koji su karakteristini za odreeno drutvo.3. Oblici zlostavljanja djece kroz povijest.

Zlostavljanja, kanjavanja i ubijanja djece poznata su ve kod starih Sumerana prije 5000 godina. Kod starih Grka i Rimljana, u srednjem vijeku te donedavno psihiko i fiziko nasilje nad djecom smatralo se sastavnim dijelom roditeljskog prava. Smatralo se da otac, kao glava kue, raspolae ivotom svoga djeteta (utjecaj patrijarhata).

Kriminolozi su vrlo rano poeli razlikovati sluajeve zlostavljanja i nasilja te zanemarivanja djece prema naravi motivacijskog mehanizma koji je bio suodgovoran za poinjenje kaznenog djela. Po tom kriteriju esto se u literaturi sluajevi zlostave dijele na one nastale zbog prekoraenja kanjavanja u odgojne svrhe; zbog afekta te zbog smiljenog i namjernog zlostavljanja koje je najrjei oblik zlostavljanja te se najee odnosi na neeljeno dijete. rtve svih triju oblika primjene nasilja najee su prema raznim istraivanjima, djeca do 7 godine ivota.

Povijesno gledano, promjenom drutvene svijesti i rairenjem apstinencije od fizikog zlostavljanja djece, ono ee nailazi na osudu, rjee ga se koristi kao odgojnu metodu te je vea vjerojatnost da ga se prijavi. Gelles (1997) navodi kako je amaranje djece moda najuobiajeniji oblik roditeljskog zlostavljanja u Americi, upravo iz razloga to se smatra uobiajenim i prihvatljivim i prihvatljivim te ga mnogi nazivaju oblikom kunog odgoja te ga upotrebljavaju kako bi dijete nauili lekciju ili ga sprijeili u odreenom ponaanju.

Zlostavljanje djece nije nov problem. Surova kanjavanja, usmrivanja i zlostavljanja djece poznata su i u najranijim kulturama. rtvovanja i ubijanja djece te nasilna odgajanja bila su rezultat kronine materijalne oskudice u ranim ljudskim zajednicama, ali i posljedica ekstremnih nejednakosti i eksploatacije. Bolesna i prekobrojna djeca preputana su vlastitoj sudbini ili sigurnoj smrti. Povijest nasilja nad djecom vrlo je dugaka. Otac, kao glava obitelji, u mnogim je drutvima raspolagao ivotom svoje djece (mogao ih je ubiti, prodati ili ih se odrei). Sve do modernih vremena fiziko i psihiko nasilje nad djecom smatralo se sastavnim dijelom roditeljskog prava. Neograniena vlast nad ivotom djeteta kasnije je zamijenjena pravom na uporabu fizikog nasilja u odgojnom procesu.

Gruba eksploatacija djece zamjetna je bila i u ne tako dalekoj prolosti zapadnih zemalja. Djeca koja ive na ulici i maloljetne prostitutke bili su upadljiva pojava u industrijskim gradovima prije stoljee i pol. Sudbinu najamnog rada u industrijskom sustavu dijelila su i djeca iz radnikih slojeva (esnaestosatni radni dan, skraeni odmori, fizika kanjavanja, radni uvjeti opasni za ivot i zdravlje, neprimjerena zdravstvena skrb itd). Zanimljivo je istaknuti da su djecu od zlostavljanja jo krajem 19.st. spaavala drutva koja su se bavila spreavanjem okrutnosti prema ivotinjama. Tek krajem 19.st. , zahvaljujui razvoju sustava socijalne skrbi, borbi radnikih slojeva, irenju humanistikih ideja i zainteresiranosti vladara i industrijalaca da imaju zdrave vojnike i radnike, industrijsko je drutvo uinilo vane pomake u smjeru poboljanja poloaja i ivotnih uvjeta djece. Utemeljuju se institucije za djecu, a mnoge zemlje donose zakone o zatiti zlostavljane djece ili se oformljuju drutva za zatitu djece. Meutim, ni ta rjeenja nisu uvijek bila prikladna jer je bilo dosta sluajeva institucionalnog zlostavljanja djece. Individualna i institucionalna zloporaba djece rezultirala je brojnim reformama, koje su postaje temelj suvremen zatite djece.

4. Sindrom pretuenog djeteta.

Poetkom 1960ih godina, lanak o sindromu pretuenog djeteta potaknuo je ponovno otkrie zlostavljanja djece kao ozbiljnog drutvenog problema. Poelo se raspravljati o zakonskoj obvezi prijavljivanja zlostavljanja djece, pa su izmeu 1963. i 1967. godine sve drave u SADu usvojile zakone o obveznom prijavljivanju zlostavljanja djece. U poetku je panja bila usmjerena na tea fizika zlostavljanja. Definicija ''sindroma pretuenog djeteta'' naglasak je stavila na lomove vidljive radiolokim pregledima i na drugu medicinsku dijagnostiku. S vremenom su odreeni fiziki simptomi prihvaeni kao pokazatelji zlostavljanja odnosno zaputanja djece. Tadanja istraivanja bila su usmjerena na malu djecu, dok je zlostavljanje starije djece i adolescenata ostalo po strani. Kasnije se panja poinje posveivati psiholokim posljedicama zlostavljanja (povlaenje, agresivnost, razvojna zaostajanja i sl.). Tako su, osim fizikog zlostavljanja, mogle biti definirane i druge potkategorije zlostavljanja ili zaputanja.5. Definicija nasilja u obitelji.

Nasilje u obitelji u obitelji je skup razliitih namjernih i nenamjernih ponaanja lana/lanova obitelji, usmjeren prema drugom lanu/ovima obitelji, a nanosi im fiziku, psihiku ili emocionalnu tetu.

6. Vaei propisi i dokumenti u RH za zatitu od nasilja u obitelji.

Kazneni zakon definira nasilje u obitelji kao kanjivo djelo.

Zakon o zatiti od nasilja u obitelji -propisuje to je nasilje u obitelji, osobe koje se smatraju lanovima obitelji u smislu ovoga Zakona, te vrste i svrha prekrajnopravnih sankcija za poinjenje nasilja u obitelji. Svrha ovoga Zakona je prevencija, sankcioniranje i suzbijanje svih vrsta nasilja u obitelji, primjenom odgovarajuih mjera prema poinitelju, te ublaavanje posljedica ve poinjenog nasilja pruanjem zatite i pomoi rtvi nasilja.

Protokol o postupanju u sluajevima nasilja u obitelji sadri:

- obveze nadlenih tijela i drugih imbenika koji sudjeluju u otkrivanju i suzbijanju nasilja te pruanju pomoi i zatite osobama izloenim nasilju u obitelji;

- oblike, nain i sadraj suradnje izmeu nadlenih tijela i drugih imbenika koji sudjeluju u otkrivanju i suzbijanju nasilja te pruanju pomoi i zatite osobama izloenim nasilju u obitelji;

- ostale aktivnosti i obveze koje se odnose na postupanje nadlenih tijela i drugih imbenika koji sudjeluju u otkrivanju i suzbijanju nasilja te pruanju pomoi i zatite osobama izloenim nasilju u obitelji;

- zavrne odredbe kojima se propisuju postupanja u skladu s aktivnostima ovog Protokola.7. Pristupi u prouavanju nasilja nad djecom.

Aber i Zigler razlikuju 4 pristupa definiranju zlostavljanja djece MEDICINSKO-DIJAGNOSTIKI posljedice

AFEKT NEMA NAMJERE ALI JE ZLOSTAVLJANJE S OBZIROM NA POSLJEDICE

PRAVNI - namjera

SOCIOLOKI percepcija poinitelja i rtve

ISTRAIVAKI etiologijaMedicinski pristup usmjeren je na otkrivanje manifestnih fizikih simptoma u djece te patolokih procesa oblicima fizikog kanjavanja nad drugim formama zlostavljanja. Pravni pristup stavlja naglasak na preciznu prirodu zlostavljakog ina i njegove posljedice na djecu. Zlostavljanje obuhvaa ponaanja koja rezultiraju nasiljem prema djeci ili potencijalnim ugroavanjem djece. Socioloki pristup istie potrebu da se zlostavljanje smjesti u iri sociokulturni kontekst te ukazuje na to da zlostavljanje definiraju grupe i pojedinci u razliitim dravnim i drutvenim institucijama. Istraivaki pristup omoguuje pouzdano i valjano utvrivanje opsega i etiologije zlostavljanja djece. Postoji nekoliko dilema u vezi s definiranjem zlostavljanja djece. Prva se tie toga pretpostavlja li zlostavljanje djece ugroavanje djeteta ili vidljivu tetu za djece (ozljede, vanjski simptomi). Neki misle da je drugi kriterij korisniji u pravnim definicijama, meutim, Zuravin smatra da je ugroavanje (opasnost) adekvatniji kriterij jer se time naglasak stavlja vie na sam in nego na neizvjesne posljedice ina.8. Fiziko zlostavljanje (definicija, pojavni oblici, podjela, razlikovanje od ostalih oblika fizikog nasilja).

Fiziko (tjelesno) zlostavljanje : Svako nasilno ponaanje najee se opisuje kao spoj triju komponenta: afekta srdbe, ponaanja kojim se nanosi ozljeda te namjere da se osobi naudi. Tjelseno zlostavljanje esto se definira kao uporaba sile prema djetetu, koja rezultira ili moe rezultirati nesluajnom tjelesnom ozljedom. Tjelesno zlostavljanje moe ukljuivati jednokratno udaranje djeteta ili ponavljano nasilno ponaanje. U tu kategoriju zlostavljanja mogu se ubrojiti ponaanja kao to su udaranje pesnicom, nogom ili predmetom, guranje, guenje, drmanje, opekline, napad orujem, dranje djeteta pod vodom i drugi opasni oblici uporabe sile.

Teko je razlikovati tjelesno zlostavljanje od tjelesnog kanjavanja zbog visokog stupnja njihove povezanosti. Najei oblik tjelesnog zlostavljanja djece jest prekoraenje tjelesnog kanjavanja u odgojne svrhe Straus smatra tjelesno kanjavanje glavnim rizikom za tjelesno zlostavljanje. esto se razlike izmeu tjelesnog kanjavanja i zlostavljanja tumae kao razlike u intenzitetu, tj. zlostavljanje se promatra kao ekstrem na kontinuumu normalnog roditeljskog ponaanja. Kada tjelesno kanjavanje prelazi u zlostavljanje? Jedan od kriterija moe biti teina nasilnog ponaanja (ozljede), to znai da bi zlostavljanje ukljuivalo ona ponaanja koja rezultiraju vidljivim tetnim posljedicama. ali taj kriterij je sporan jer vidljivi pokazatelji mogu biti rezultat sluajnosti. Drugi inzistiraju na uestalosti ili frekventnosti tetnog ponaanja, a trei kombiniraju teinu i uestalost nasilnog ponaanja.

Fiziki pokazatelji zlostavljanja: modrice, opekotine, oguljotine i razderotine, ozljede kostiju, ozljede glave, unutarnje ozljede.

9. Psihiko (emocionalno) zlostavljanje (definicija, pojavni oblici, podjela, razlikovanje od ostalih oblika fizikog nasilja).

Emocionalno zlostavljanje se po amerikim podacima javlja u opsegu 4-6% od ukupne pojavnosti svakovrsnog zlostavljanja. Odnosi se na sustavno teroriziranje drugog ljudskog bia, obuhvaa ponaanje koje moe ozbiljno utjecati na pozitivan razvoj djeje linosti. To je najmanje razumljivo od svih vrsta zlostavljanja, a moe biti najpogubnije od svih destruktivnih tipova zlostavljanja. Emocionalno zlostavljanja napada djeji psihiki ja- koncept, utjee na to da se rtve poinju osjeati nevrijednim ljubavi i pozitivnih osjeaja. . Ukljuuje ponaanja koja tete djejem identitetu i formiranju pozitivne slike o sebi. Emocionalno zlostavljanje, kao kasnije priznat oblik djeje viktimizacije, obuhvaa injenje ili neinjenje koje rezultira ozbiljnim bihevioralnim, kognitivnim, emocionalnim i mentalnim problemima. Primjeri emocionalnog zlostavljanja jesu verbalne prijetnje, omalovaavanje, socijalna izolacija, zastraivanje, iskoritavanje ili nerazumni zahtjevi prema djetetu, izostanak topline i emotivna nedostupnost skrbnika. Djeca koja su stalno posramljivana, vrijeana ili odbacivana pate vie nego da su fiziki maltretirana.Mogu se razlikovati razliiti tipovi emocionalnog zlostavljanja.Odbacivanje: roditelji s manjkavom sposobnou vezivanja esto odbacuju dijete; na razliite naine pokazuju djetetu da je neeljeno; ne mogu razgovarati s djetetom ili nemaju obiaj zagrliti dijete; dijete moe biti okrivljavano za sve obiteljske probleme.Ignoriranje: roditelji kojima su bile uskraene emocionalne potrebe u djejoj dobi najee su nesposobni odgovoriti na potrebe vlastitog djeteta. roditelji ne pokazuju povezanost s djetetom i ne razvijaju vezu s njime; ne pokazuju osjeaje prema djetetu i ak ne primjeuju njegovu prisutnost.Izolacija: djetetu se onemoguava sudjelovanje u aktivnostima s vrnjacima, zadrava ga se u sobi, nema stimulacije za aktivnosti ili ideje. Adolescenta se moe spreavati u sudjelovanju u aktivnostima izvan kue. npr., roditelji mogu zahtijevati da ostane u svojoj sobi od povratka iz kole, do sljedeeg jutra ili mu uskraivati hranu.

Podmiivanje: obuhvaa navoenje djece na uporabu droge ili alkohola, gledanje okrutnih ponaanja prema ivotinjama ili pornografskih materijala ili seksualnog ina odraslih kao nagradu za neko djeje ponaanje. Na isti nain djecu se navodi da budu rtva ili sudionici u kriminalnim radnjama (kraa, napadi, prostitucija, kockanje).

Efekte emocionalnog zlostavljanja teko je identificirati jer ne ostavlja vanjske tragove. Strunjaci ne bi smjeli dopustit da se svi roditeljski negativni stavovi svrstaju u kategoriju zlostavljanja. ak i najbolji roditelji katkad izgube kontrolu ili kau rune stvari djetetu, ignoriraju ga neko vrijeme koje je djetetu bilo vano ili ga namjerno povrijede. Ono, pak, to se moe smatrati emocionalnim zlostavljanjem povezano je s kroninim obrascima koji pogaaju i razdiru dijete, koji traju. To su dugotrajni obrasci ponaanja prema djetetu. Vano je naglasiti da emocionalno zlostavljanje nije izoliran incident.

10. Objasnite zlostavljanje djeteta kao prekoraenje kanjavanja u odgojne svrhe.

Ovaj se oblik nasilja najrjee otkriva i procesuira. Sve dok u svijesti ljudi postoji uvjerenje o opravdanosti fizikog kanjavanja djeteta radi postizanja odgojnih ciljeva, brojna e se ibanja, batinanja i amaranja i razliita fizika kanjavanja smatrati adekvatnim ponaanjem. Predmet osude i kaznenog postupka bit e zato samo ekstremni sluajevi koji granie sa sadistikim iivljavanje ili su doveli do teeg tjelesnog povreivanja djeteta.

Glavni razlog udaranja djece jest nauiti ga lekciju ili sprijeiti odreeno ponaanje ali se mnogi eksperti slau da efekt fizikog kanjavanja ima samo trenutni uinak te moe nauiti dijete da konflikte rjeava nasiljem i da do rezultata moe doi fizikom snagom.

Upitnost kriterija: dob, posljedice, razlog

Upitnost koncepta: prihvatljivost fizikog kanjavanjaTeko je razlikovati tjelesno zlostavljanje od tjelesnog kanjavanja zbog visokog stupnja njihove povezanosti. Najei oblik tjelesnog zlostavljanja djece jest prekoraenje tjelesnog kanjavanja u odgojne svrhe Straus smatra tjelesno kanjavanje glavnim rizikom za tjelesno zlostavljanje. esto se razlike izmeu tjelesnog kanjavanja i zlostavljanja tumae kao razlike u intenzitetu, tj. zlostavljanje se promatra kao ekstrem na kontinuumu normalnog roditeljskog ponaanja. Kada tjelesno kanjavanje prelazi u zlostavljanje? Jedan od kriterija moe biti teina nasilnog ponaanja (ozljede), to znai da bi zlostavljanje ukljuivalo ona ponaanja koja rezultiraju vidljivim tetnim posljedicama. ali taj kriterij je sporan jer vidljivi pokazatelji mogu biti rezultat sluajnosti. Drugi inzistiraju na uestalosti ili frekventnosti tetnog ponaanja, a trei kombiniraju teinu i uestalost nasilnog ponaanja.11. Objasnite zlostavljanje djeteta u afektu.

Zlostavljanje zbog afekta proizlazi iz stjecaja trenutnih okolnosti, npr. pripitosti, bijesa, trudnoe, umora, bolesti, konfliktnih situacija i dr. Te su okolnosti esto prouzroene ivotnim prilikama odreenih drutvenih grupacija: nezaposlenost, siromatvo, mnogo djece, loi stambeni uvjeti, bolesti, okolnosti kojima ljudi nisu dorasli, koje ih ine nervoznima i razdraljivima. Ako su te osobe i same potekle iz nasilne sredine i koje s obzirom na svoje psihike karakteristike imaju nisku frustracijsku toleranciju, razumljivo je da e dijete, pogotovo ako i samo ima problema, esto biti ona kap koja prelije au strpljenja. Meutim, i u obiteljima koje nisu optereene materijalnim i stambenim tekoama, mogu se takoer zbog trke za poveanjem ivotnog standarda i gomilanjem simbola materijalne prirode, pojaviti tenzije u meusobnim odnosima u kojima se normalni zahtjevi djeteta doivljavaju kao prevelika optereenja. U takvim sluajevima dijete esto ispata i na njemu se prelamaju nagomilani efekti. Dijete koje mokri u krevet, djeak koji u kui uini neku tetu, dojene koje nou plae postaju rtve bjesomunog izljeva bijesa.

12. Obiljeja poinitelja zlostavljanja djece (navesti i nekoliko istraivanja).

Znatan broj istraivanja usredotoen je na obiljeja poinitelja ne bi li se uoila neka diskriminativna svojstva koja bi posluila kao uporite u preventivnim strategijama. Hall i Martin (1993) navode kako u 75% sluajeva zlostava ukljuuje roditelje, 10-15% su supstituti roditelja ili usvojitelj, a u 4% babysitter, rodbina, uitelji. uljak (1999) u svom ispitivanju zagrebakih sluajeva navodi kako su u sva 23 analizirana sluaja poinitelji roditelji i to u 14 sluajeva oba roditelja, a u 9 sluajeva jedan roditelj. Hall i Martin nadalje navode kako se poinitelji razlikuju u inteligenciji, a mogu se nai u razliitim drutvenim skupinama (npr. militantno osoblje koje vjeruje u fiziko kanjavanje kao oblik discipliniranja), rasnim i religioznim (npr. pojaan udio ove pojave kod fundamentalistikih skupina koje vjeruje kako Bog od njih oekuje da kanjavaju djecu s ciljem ispravnog odgoja) skupinama.

Govorei o spolu roditelja, Margolin (1992) navodi motivacijske procese koji razlikuju mukarevo zlostavljanje od eninog. Autorica izvjetava o neravnotei snage izmeu spolova te tvrdi kako mukarev nedostatak modela uloge i nagrade za aktivnosti odgoja, njihova socijalizacija ka nasilju, sadri u sebi direktnu vezu s djetetovim rizikom od zlostavljanja. Ali, vano je istaknuti kako se ene u ovom kaznenom djelu pojavljuju znatno ee nego u ostalim kaznenim djelima.

Ajdukovi je (1998) analizirala 23 sluaja zlostave djece u Zagrebu s posebnim osvrtom upravo na spol poinitelja. Nalazi udio ena u 43,5% sluajeva, to je podatak koji znatno premauje udio ena u ukupnom kriminalitetu. U njezinom uzorku priblino jednak broj poinitelja ima problema sa zdravljem neto ee mukarci. Mukih alkoholiara nalazi 84,6%, a ena 30%. Poinitelji su prije bili ve prijavljivani, i to mukarci ee nego ene. Obrazovanje poinitelja je slabije ugl srednja kola mukarci imaju vei stupanj obrazovanja od ena; muki poinitelji ee su nezaposleni od ena. Ugl je rije o poiniteljima koji su u braku. Mjere sigurnosti (obveznog lijeenja od alkoholizma) ee su izricane mukarcima.

Wolfe (1987) navodi psihol osobine roditelja koji zlostavljaju djecu. Na razini pona karakterizira ih:

izolacija od obitelji i prijatelja

manje komuniciraju i manje stimuliraju dijete

postoji neproporcija izmeu negativnih i pozitivnih interakcija s drugim lanovima obitelji

neuspjeni su u usklaivanju metode discipliniranja djeteta s djetetovim postupcima

Na kognitivno-emocionalnoj razini karakterizira ih: sami se opisuju nesretnima, rigidnima, pod stresom

djeje ponaanje percipiraju kao stresno

pokazuju nisku toleranciju na frustracije

imaju neprimjerena oekivanja od djeteta

vie percipirani stres ivljenja

Roditelji koji emocionalno zlostavljaju svoju djecu esto su psihiki oteeni.

Roditelji koji zlostavljaju djecu esto osnivaju obitelj zbog bijega iz primarne obitelji koja je bila izvor nezadovoljstva i trauma, no ne uspijevaju prevladati to osobno nezadovoljstvo u novoosnovanoj obitelji. Imaju nisko samopotovanje, vrlo esto nemaju prijatelja, trae podrku od djece (umjesto da je daju) i tako dolazi do konverzije uloga roditelj dijete.

Roditelji koji zlostavljaju svoju djecu ine to kontinuirano, najee dugi niz godina.

13. Obiljeja poinitelja i rtvi partnerskog nasilja

Zlostavljanu enu i mukarca nasilnika karakterizira vei broj zajednikih obiljeja, od niskog samopotovanja do niza iracionalnih uvjerenja.

Naglaavanje slinosti nema za cilj umanjivanje odgovornosti poinitelja nasilja ve usmjeravanje drutvenog djelovanja ne samo na zlostavljane ene ve i na zlostavljae. Vrlo je vano da se prepoznaju obiljeja poinitelja, kako bi se to prije ukljuili u preventivne programe i potaknulo ih da preuzmu odgovornost za svoje ponaanje i da usvoje nenasilne naine iskazivanja osjeaja i pokazivanja osobne moi.

OBILJEJA ENA RTVI

1. Nisko samopotovanje i uz to vezano podcjenjivanje vlastitih sposobnosti da bilo to uine

2. Vjeruju u sve mitove o nasilnim odnosima

3. Imaju tradicionalne stavove prema podjeli spolnih uloga u obitelji

4. Vjeruju da mogu sprijeiti bijes zlostavljaa i prihvaaju odgovornost za njihove akcije

5. Oituju zbiljne stresne reakcije i psihosomatske smetnje

6. Koriste seks kao nain uspostavljanja bliskosti

7. Vjeruju da im nitko ne moe pomoi rijeiti njihovu neugodnu situaciji

8. Trpe patnju, frustraciju, prihvaaju ponaanje nasilnika te usmjeravaju ljutnji prema sebi

9. Postaju socijalno izolirane ukljuuju gubitak kontakta s obitelji i prijateljima

10. Bezuspjene su u uvjeravanju partnera u svoju lojalnost i bespomone pred optubama da se zavodljivo odnose prema drugima

11. Vjeruju da e privremeno prihvaanje partnerovog nasilja dovesti do dugotrajnog rjeavanja obiteljskih problema

12. Prihvaaju krivnju za partnerovo nasilje, vjeruju da si partner nije mogao pomoi, smatraju da je njihovo ponaanje bilo provokativno i okrivljavaju same sebe

13. Povijest zlostavljanja u obitelji

14. Razmiljaju o samoubojstvu, imaju povijest pokuaja samoubojstva, esto ele da im je partner mrtav i izlau se riziku da poine ubojstvo u samoobrani

15. Prihvaaju djecu kao zalog odnosa i osjeaju se nemone da zatite djecu OBILJEJA MUKARACA POINITELJA

1. Imaju nisko samopotovanje

2. Vjeruju u sve mitove o nasilnim odnosima

3. Imaju tradicionalne stavove o mukoj superiornosti i stereotipni pogled na ulogu mukarca u obitelji

4. Okrivljavaju druge za svoje ponaanje

5. Imaju ozbiljne stresne reakcije, a zloupotreba alkohola i nasilja su esti mehanizmi suoavanja sa stresom

6. Koriste seks kao akt nasilja

7. Smatraju da ne bi trebali snositi nikakve negativne posljedice zbog nasilnog ponaanja

8. Niska toleranciju na frustraciju, eksplozivna i nepredvidljiva narav lako ulijeu u bijes

9. Ostaju u kontaktu sa svojom obitelji te opisuju kontakt s partnerom kao najblii koji su ikad imali

10. Izrazito ljubomorni,kontroliraju partnericu, esto je optuuju za nevjeru i veliki strah od odbacivanja ili prijevare

11. Vjeruju da njihovo prijetee ponaanje uva obiteljsku jezgru i da to ine za dobro obitelji

12. Nemaju osjeaj krivnje ili grinje savjesti na emocionalnoj razini, ak i kad intelektualno priznaju svoje nasilno ponaanje

13. Povijest nasilja u obitelji

14. Uspostavljaju kontrolu nad partnericom prijetei samoubojstvom kad ih partnerica pokua ostaviti

15. Koriste djecu kao zalog i nain odravanja kontrole u vezi.

14. Istraivanja zlostavljanja djece u obitelji (navesti nekoliko istraivanja i njihove osnovne rezultate).

Do statistiki pouzdanih podataka o stvarnom opsegu zlostavljanja i zaputanja djece i maloljetnika teko je doi. Postoji velik broj istraivanja usredotoen na obiljeja poinitelja nasilja. Istraivanja iznose podatke o prevalenciji roditelja, poinitelja zlostavljanja i zaputanja djece i maloljetnika. Tako Hall i Martin u istraivanju iz 1993. navode kako u 75% sluajeva zlostavljanja ukljuuje roditelje, 1015% su supstituti roditelja ili usvojitelji, 4% babysiteri, rodbina i uitelji.

uljak u svom istraivanju iz 1999. koje se tie zagrebakih sluajeva, navodi kako su u sva 23 sluaja poinitelji nasilja roditelji, i to u 14 sluajeva oba roditelja, a u 9 sluajeva samo jedan roditelj.

Ajdukovi je 1998. analizirala 23 sluaja zlostave djece u Zagrebu s posebnim osvrtom na spol poinitelja. ene zlostavljai javljaju se u 43,5% sluajeva. Mukih alkoholiara ima 84,6%, a enskih 30%. Obrazovanje poinitelja je slabije (uglavnom srednja kola), s tim da mukarci imaju vei stupanj obrazovanja od ena, Uglavnom je rije o poiniteljima koji su u braku. U odnosu prema spolu rtve podjednak je broj djevojica i djeaka. ee su zlostavljane djevojice i to od mukih poinitelja. Muki poinitelji ee zlostavljaju malu djecu, dok ene ee zlostavljaju djecu tinejderske dobi. Istraivanja zlostavljanja s obzirom na obiljeja rtve uglavnom se usredotouju na posljedice. Te posljedice vrlo esto mogu biti i indikatori zlostavljanja. Kraizer (1996) kao vidljive znakove zaputanja navodi ove: prljava koa, neugodan miris tijela, neoprana i neoeljana kosa, poderana, premala ili prevelika i prljava odjea, neprikladna odjevenost s obzirom na vrijeme ili situaciju, esto ostavljanje bez nadzora ili ostavljanje djece odreeno vrijeme. Kao somatske indikatore navodi sljedee: pospanost, brzo umaranje, nateeni podonjaci, este netretirane infekcije gornjih dinih putova, svrab, eanje, dugotrajna oteenja koe, esta dijareja, modrice, inficirane razderotine ili rezovi, netretirane bolesti, pritube na koje roditelji ne odgovaraju. Indikatori fizikog zlostavljanja: tragovi ugriza, neobine modrice, razderotine, opekline, este nesree ili povrede, frakture na neobinim mjestima, povrede, otekline na licu i ekstremitetima, promjena boja koe.15. Objasnite ulogu alkohola u etiologiji nasilja u obitelji.

Rizini imbenici zlostavljanja u obitelji ukljuuju uporabu alkohola. Vjerovalo se da je alkohol glavni generator nasilja u obitelji, ali dananja istraivanja potvruju da to ipak nije. Alkohol je jedan dodatni imbenik rizika koji pospjeuje pojavu nasilja, ali nije jedini. Alkohol smanjuje mogunost samokontrole i kod poinitelja nasilja stvara osjeaj moi. Alkoholizam se vrlo esto spominje u kontekstu nasilnikog ponaanja. Kempe nalazi da zloporaba alkohola i drugih supstancija ima vanu ulogu pri zlostavi. Naglaava da se vana uloga alkohola oituje u 1/3 sluajeva.16. Objasnite ulogu psihikih oboljenja u etiologiji nasilja u obitelji.

Neka istraivanja pokazuju da su psihiki problemi rizini imbenici za fiziku zloporabu djeteta. Elliot npr. istie da specifini kognitivni nedostaci, kao to su problemi u verbalnom izraavanju, smanjuju roditeljsku sposobnost da se uhvate u kotac s obiteljskim problemima i poveavaju rizik od fizikog zlostavljanja djeteta. Smatra se da zlostavljai posjeduju hiperreaktivnu znaajku i da na stimulanse odgovaraju hiperreaktivno. Psihofizike studije openito podupiru gledite da su zlostavljai i rizini roditelji vie psihosocioloki reaktivni prema djetetu i stresnim stimulansima nepovezanim s djetetom. Psihosocijalna reaktivnost pridonosi fizikoj zloporabi djeteta. Neki istraivai navode kako fiziki zlostavljai imaju vie psihikih bolesti i nedostataka. Neka istraivanja navode da su mentalno retardirani poinitelji relativno oko 3 i pol puta ee poinili kazneno djelo nad rtvama u dobi do desete godine ivota. Razlog tome je vjerojatno njihova smanjena sposobnost rasuivanja i zakljuivanja. Vano je napomenuti da smanjena uraunljivost i bitno smanjena uraunljivost rezultira manjom kaznom zakona za poinjeno nasilje.

17. Tipologije poinitelja seksualnog zlostavljanja djece (za svaku tipologiju navesti koje tipove poinitelja razlikuje i svaki tip objasniti).

Razliiti su pristupi klasifikaciji seksualnih zlostavljaa djece. Groth i suradnici prave razliku izmeu silovanja djeteta seksualno nasilje koje je vrlo slino onome kada su posrijedi odrasle rtve; i maltretiranja djeteta seksualne radnje na koje je dijete primorano, ali bez primjene oitog nasilja, koje ostavljaju vie psiholoke nego fizike posljedice.

Howells razlikuje prave i situacijske zlostavljae. Pravi zlostavljai osobe sa stabilnom primarnom seksualnom orijentacijom prema djeci koje nemaju nikakv interes za uspostavljanje emocionalnih i seksualnih veza s odraslim partnerima/icama esto nalazimo pod terminom pedofili. Situacijski zlostavljai normalne heteroseksualne osobe koje i same seksualnih odnos s djetetom ocjenjuju kao nenormalan.Postoje, naime, i homoseksualni i heteroseksualni poinitelji, pri emu ostaje nejasno imaju li oni meu njima koji su homoseksualno orijentirani afinitete i prema odraslim partnerima ili samo prema djeci.

Sljedea vrlo esta distinkcija jest izmeu incestuoznih i neincestuoznih poinitelja. Naime, praktina iskustva pokazuju da neki delinkventi seksualno zlostavljaju samo djecu iz vlastite obitelji, dok neki pak rtve biraju iskljuivo izvan obitelji, pa ak i ire rodbine. Pedofilija podrazumijeva seksualnu aktivnost s prepubescentnim djetetom (13 godina i mlae). Osoba koju smatramo pedofilom mora biti u dobi od najmanje 16 godina i mora biti najmanje 5 godina starija od djeteta rtve. Pedofile mogu privlaiti djeca specifine dobi, odreenog spola, a svoju aktivnost mogu ograniiti na svoju djecu, posvojenu djecu ili roake, ili mogu viktimizirati djecu izvan obitelji.

Schnieders i Lenzen (1995) navode kako je djeja pornografija pojavni oblik seksualnog zlostavljanja, pri emu se seksualne radnje snimaju kao dodatna stimulacija za zloporabitelja. Djeja prostitucija oblik je seksualne viktimizacije djece koji u suvremenom svijetu plijeni veliku panju strunjaka. S njom je u vezi i seksualni turizam kao znaajna komponenta seksualnog iskoritavanja djece. On ukljuuje putovanje pojedinaca u odreene zemlje s namjerom ostvarivanja seksualnih aktivnosti s djecom.

Bavei se specifino pedofilima, strunjaci tretmanskog centra u Massachusettsu razlikuju sljedea 4 tipa:

1. fiksirani ili nezreli tip

Razvija dugotrajnu sklonost djeci. Najudobnije se osjea okruen djecom i u druenju s njima, jer nije sposoban razviti zreli odnos s mukim ili enskim odraslim vrnjacima. Preferira rtve koje ne poznaje. Do seksualnog kontakta dolazi obino tek nakon duljeg vremena poznanstva i druenja. Taj tip pedofila vrlo rijetko osniva branu zajednicu, a u njihovim podacima nedostaju informacije o njihovim ljubavnim vezama ili dugotrajnijim prijateljstvima s odraslim osobama. Njihov tjelesni kontakt s djecom sastoji se u maenju, dodirivanju djece. Rijetko dolazi do genitalnog snoaja, a jo rjee do upotrebe sile.

2. (fiksirani tip

Prosjene je inteligencije. Ima stabilnu radnu povijest, ali esto radi na poslovima ispod svojih sposobnosti.)3. regresivni tip

Ugl u adolescentnoj dobi ne izraava sklonost ka djeci, ima dobre odnose s vrnjacima i heteroseksualna iskustva. Kasnije poinje razvijati osjeaje muke neadekvatnosti i sumnje u sebe, to dovodi do problema na poslu, u obitelji i seksualnih problema. Neka od obiljeja tog tipa su zloporaba alkohola, rastava braka i nezaposlenost. Njegove rtve ugl su enskog spola i ne poznaje ih otprije. Trai genitalni snoaj sa rtvom. Nakon poinjenja djela iskazuje krivnju i aljenje, to je dobra osnova za njegovu rehabilitaciju.

4. eksploativni tipTrai djecu primarno za zadovoljenje svojih seksualnih potreba. Do djeteta dolazi koritenjem raznih strategija i trikova, a i iskoritavanjem djetetove nezrelosti i slabosti. U veini sluajeva ne poznaje svoju rtvu i eli je izolirati od obitelji i okoline. rtvu vidi jedino kao seksualni objekt i moe se koristiti fizikom snagom i agresijom da bi prisilio dijete na seksualni akt. Ima dugu povijest kriminalnog ili antisocijalnog ponaanja. Neugodan je u drutvu i nepredvidljiv u odnosima s vrnjacima. Impulzivan je, iritabilan i sklon naglim promjenama raspoloenja. Glavni razlog zato bira djecu kao rtve mogu biti upravo njegove neadekvatne interpersonalne vjetine.

5. agresivni ili sadistiki tip

Zlostavlja djecu iz seksualnih i sadistikih razloga. Obino bira rtve istog spola koje napada vrlo sadistiki jer mu je glavni cilj zadovoljiti sebe pod svaku cijenu. Kako raste bol i nelagoda rtve, tako raste seksualno uzbuenje poinitelja. U veini sluajeva otimaju i ubijaju svoje rtve. Prati ih duga povijest asocijalnog ponaanja i slabo su adaptirani na okolinu.

18. Posljedice fizikog zlostavljanja djece (navesti i objasniti).

Fiziko zlostavljanje ini 22-24% ukupnog zlostavljanja i predstavlja najvidljiviju formu tog ina. Ono je rezultat namjerne traume ili fizike ozljede. Fizika ozljeda najea je posljedica neopravdanog kanjavanja. Uglavnom se dogaa kada ljut ili frustriran roditelj impulzivno udari ili baci dijete. Dugotrajno zlostavljanje proizvodi ozbiljne posljedice za dijete.

Fiziki zlostavljanja djeca nemaju za posljedicu jedino fizike rane, kod njih se pojavljuju i psihiki simptomi koji se povezuju sa zlostavljanjem. Fiziki zlostavljana djeca imaju nisko samopotovanje, ponaaju se pasivno i povueno ili agresivno i razarajue. Takva djeca nesposobna su vjerovati drugim ljudima ili voljeti druge ljude. Osjeaju strah od ulaska u novi odnos ili nove aktivnosti, napeta su i anksiozna. Moe se zamijetiti strah od vlastitih roditelja i od drugih ljudi. Katkad se oituje iskazivanje ljutnje i bijesa, autodestruktivno ponaanje koje moe dovesti do suicidalnih pokuaja. Neka djeca nastoje zadobiti potreban doivljaj prihvaenosti od okoline na nain da se ponaaju seksualizirano, ne bi li se tako ''svidjela'' svom zlostavljau. kolski uspjeh kod zlostavljane djece esto izostaje. Dijete je tuno, pokazuje simptome depresije, bezvoljnost, pesimizam, esto plae. Ima probleme sa spavanjem, mogue none more, ''flash-backove'' u kojima dijete ponovno proivljava stresnu situaciju zlostavljanja. U kasnijoj pubertetskoj i ranoj adolescenskoj dobi fiziki zlostavljana djeca pribjegavaju uporabi droga ili alkohola. Ne ele ii kui nakon kole jer su uplaeni od onoga to ih eka. Posljedice su dugogodinje, a u najteim sluajevima i trajne. Sva recentna istraivanja pokazuju da odrasle osobe koje su bile zlostavljane kao djeca iskazuju psihike probleme pri uspostavljanju odnosa s drugim ljudima. esto imaju problema s uspostavljanjem fizike bliskosti, dodirivanjem, intimnou i povjerenjem prema drugim ljudima. Efekti zlostavljanja u odrasloj dobi oituju se u obliku anksioznih i depresivnih poremeaja, zloporabom sredstava ovisnosti, manifestacijom problema na poslu ili u koli, sve do pojave pravih mentalnih bolesti.19. Posljedice psihikog (emocionalnog) zlostavljanja djece (navesti i objasniti).

Emocionalno zlostavljanje ostavlja duboke oiljke u psihi djeteta: gubitak samopotovanja, destruktivno ponaanje, manifestacije ljutnje, povlaenje u sebe, zloporaba alkohola ili droga, suicidalno ponaanje, potekoe u uspostavljanju odnosa s drugima. Moe ostati trajno neraspoloeno i depresivno, nesposobno uivati. esto verbalizira vlastitu nesposobnost, esto bjei od kue, mogu se aliti na razliite nesustavne simptome kao to su glavobolja, trbobolja i dr.Emocionalno zlostavljano dijete moemo identificirati meu djecom koja teko pronalaze prijatelja, ukljuuje se u interakciju s drugom djecom onda kad od njih oekuje ljubav koja mu nedostaje. Ta djeca mogu pokazivati nasilnika i neprijateljska ponaanja, iskazivati ekstremna i nepredvidiva ponaanja, od povlaenja do neprijateljske agresije. Moe se u igri zamjetiti model negativnog ponaanja i jezika koji se upotrebljava kod kue, mogu se ponaati suprotno oekivanjima s obzirom na razvojnu razinu (brinuti za odrasle na nain i due od vremena primjerenog za njihovu dob). Mogu provoditi dosta vremena uei, biti suvie prilagoeni. Emocionalno zlostavljanje moe se manifestirati na nain da dijete ima problema s kontrolom mokrenja, pati od poremeaja spavanja. esto pati od anksioznosti i depresije, esto verbalizira vlastitu nesposobnost da bude uspjean. Moe imati trane posljedice u vezi s doivljajem sree, odnosima, zdravljem, moe postati neraspoloeno i depresivno, nesposobno uivati, moe initi stvari koje su njemu na tetu.20. Posljedice seksualnog zlostavljanja djece (navesti i objasniti).

Vrste i razmjeri posljedica ove vrste zlostavljanja mogu nastupiti odmah ali i kasnije. Brojni autori kau da razna empirijska istraivanja nisu potvrdila tezu o trajnijim posljedicama koje su trebale nastupiti kod djeteta koje je bilo rtva seksualnog delikta. Suglasni su oko teze da tea oteenja nastaju ukoliko je zlostavljanje vreno od strane osobe koja je njima bliska. Jedni smatraju da psihosocijalno oteenje djeteta pri seksualnom deliktu ovisi o intenzitetu i trajanju tjelesnih kontakata s poiniteljem a drugi smatraju da ekshibicionistiki akt moe imati jai utjecaj na dijete jer dublje podrauje djeju matu. Tjelesne ozljede te psihika oteenja zabiljeena su u malom postotku (ispod 10%).Veina autora smatra da doivljaj takvog delikta u prepuberalno i puberalno doba moe ostaviti posebne posljedice na kasnije ponaanje i psihiko stanje rtve.

Weiss (1963) smatra kako postoji opasnost da dijete koje je soksualno zlostavljano dobije pogrene i izopaene predodbe o seksualnom ivotu te biva optereeno doivljajima koje s obzirom na dob i stupanj psihikog razvoja ne moe adekvatno proraditi.

21. Modeli objanjenja zlostavljanja djece (nabrojiti i za svaki kratko navesti kako objanjava zlostavljanja djece)Postoje 3 modela: -EKOLOKI MODEL, -PSIHOPATOLOKI i KOMUNIKACIJSKI MODEL. Ekoloki model naglaava vanost sociokulturnoga konteksta. Ovaj model predstavlja najobuhvatniji pristup jer zlostavljanje djece objanjava preko sustava rizinih i zatitnih imbenika koji djeluju na 4 razine: 1)individualni razvoj, 2) obiteljski mikrosustav, 3)egzosustav lokalne zajednice i socijalne okoline te 4)makrosustav(kultura drutva). Brojna istraivanja zlostavljanja djece polaze od nekog psihopatolokog modela prema kojem se ta pojava objanjava aberantnim psihikim stanjem ili boleu poinitelja. Autori koji polaze od psihopatoloke premise u istraivanju zlostavljanja djece vjeruju da se poremeaji prije svega manifestiraju u odnosu roditelj dijete. Roditelji koji zlostavljaju djecu govore esto o njima kao o odraslim osobama, predstavljaju nam se kao osobe koje svoju agresiju koncentriraju na onoga koga smatraju uzrokom svojih tekoa i problema. Poto su tako nastojali pokazati da je poinitelj zapravo psihiki bolesna osoba ili barem psihopat, autori pristupaju utvrivanju uzroka te bolesti. Pri tome ine osobite napore da bi naglasili kako socijalne varijable nisu ni od kakvog znaenja za tu pojavu. Meutim, pri analizi podataka kojima se najee barata u razliitim istraivanjima zlostavljanja djece lako emo uoiti da postoje brojne i vane varijable ovisne o socijalnim strukturama koje su u svezi s fenomenom koji se istrauje. Psihopatska stanja samo su, dakle, mogua, ali ne i nuna varijabla u sloenom kontekstu psihosocijalnog mehanizma nastanka zlostavljanja djece.Definiranje nasilja u obitelji kao komunikacije konzistentno je s feministikim teorijama koje zlostavljako ponaanje smjetaju u kontekst patrijarhalnog drutva. Naglasak je, dakle, na nasilju kao sredstvu izraavanja moi i kontrole pri emu se pod moi razumijeva sposobnost sustava ili individue da utjee na drugi sustav odnosno individuu, dok kontrola znai kapacitet ograniavanja utjecaja drugih. Tako neki autori, kao npr. Johnson, zlouporabu moi i kontrole u braku opisuju kao patrijarhalni terorizam. elja mukarca da kontrolira svoju enu i djecu manifestira se na razliite naine odnosno ostvaruje se koritenjem razliitih taktika. Zlostavljanje i zanemarivanje kao oblici komunikacije imaju razliite intencije i razliite interpretacije za roditelje i dijete. Roditeljske percepcije ponaanja djece utvrene su kao bitni imbenici zlostavljanja djece. Intencije i ciljevi glede discipliniranja djece razlikuju se kod roditelja koji zlostavljaju svoju djecu i roditelja koji to ne ine. Strategije discipliniranja djece koje preferiraju roditelji koji ne zlostavljaju svoju djecu imaju u osnovi dugorono postavljene ciljeve. Suprotno tome, roditelji koji zlostavljaju svoju djecu imaju vrlo kratkorone ciljeve u obliku epizoda koje ukljuuju moralne ili socijalne sankcije. Takvi roditelji mogu nedoputena ponaanja svoje djece interpretirati kao izazov svome roditeljskom autoritetu, to ih onda potie da djeluju vrlo otro, sve u cilju da bi ouvali adekvatnu sliku koju gaje o sebi samima kao roditeljima. Uobiajeno obiljeje odnosa roditelja prema zlostavljanoj djeci jest nekonzistentnost. Takvi roditelji, naime, odailju svojoj djeci konfliktne poruke. To znai da isto ponaanje djeteta u jednoj situaciji moe biti ignorirano, dok drugi put moe biti otro kanjeno. Tako moemo zakljuiti da zlostavljana djeca imaju potekoe u oblikovanju stabilnih i toplih odnosa sa svojim roditeljima kao prijeko potrebnih preduvjeta njihove sigurnosti. Normalno je da protekom vremena svaka obitelj konstruira svoja interna pravila na temelju ponavljanih interakcija. Ta pravila sadre informacije koje pripadaju prolosti, ali i budua oekivanja odnosno prognoze utemeljene na prethodnim reakcijama na informaciju. Potovanje tih pravila i njihovo aktivno ponavljanje odrava stabilnost obitelji. Nasilje je stoga, ponaanje koje se odrava. Iz bilj: Psihopatoloki pokualo se objansiti da nasilje u obitelji ine osobe koje imaju neke psihopatoloke probleme. Alkohol je jedan od generatora nasilja u obitelji, ali on nije glavni generator problema ve je dodatni imbenik rizika i pospjeuje dozu nasilja, ali nije bazini uzrok. Komunikacijski- osnovna specifinost jest da zlostavlja/ica nasilja u obitelji ima potrebu uspostavljanja kontrole nad ostalim lanovima obitelji u smislu ostvarivanja moi, dakle nadzor u svim aspektima. Tu se radi o zlouporabi moi, o manipulaciji drugom osobom jer poinitelj ima potrebu manipulirati drugim osobama. To su osobe koje imaju veoma nisko samopouzdanje, samopotovanje, slabe socijalne interakcije i osjeaj ugroenosti od okoline jer se stalno osjeaju nesigurno i ugroeno pa postupaju po principu da je napad najbolja obrana. Ekoloki- najpotpuniji model jer obuhvaa sve razine te vidi generiranje nasilja na 4 razine: razina pojedinca (individualna); razina interakcije pojedinca s okolinom; mikrosocijalna razina i makrosocijalna razina.

22. Psihopatoloki model zlostavljanja djece (detaljno navesti kako objanjava zlostavljanje djece, glavne autore, kako je taj model nastao, koja su ogranienja tog modela).

Psihopatoloki model pojavu zlostavljanja djece objanjava aberantnim psihikim stanjem ili boleu poinitelja. Jedan od autora, Gelles se osvre na takvu koncepciju prigovarajui tom modelu da je inkonzistentan i ogranien. Zagovara multidimenzionalni pristup toj pojavi te smatra da je to mogue izvesti ako se u istraivanjima koncentrira na socioloke i druge srodne varijable koje su u vezi sa zlostavljanjem djece. Prigovor je i taj to se polazi samo od jedne uzrone varijable-a to je psihika aberacija poinitelja, a dok se drugi uzroni imbenici ignoriraju. Psihopatoloke teorije polaze od toga da je zlostavljanje djece ponajprije posljedica bolesti poinitelja, dok mnoga istraivanja nesumnjivo pokazuju da meu poiniteljima zlostavljanja djece ima osoba koja nisu psihopati. Autori koji polaze od psihopatoloke premise u istraivanju zlostavljanje djece vjeruju da se poremeaji prije svega manifestiraju u odnosu roditelj dijete. Roditelji koji zlostavljaju djecu govore esto o svojoj djeci kao o odraslim osobama, predstavljaju nam se kao osobe koje svoju agresiju koncentriraju na onoga koja smatraju uzorkom svojih tekoa i problema.Autori Steele i Pollock misle da roditelji koji zlostavljaju djecu imaju teke emocionalne probleme. Ostali autori koji su se bavili ovim, osim Gellesa, Steelea i Pollocka, jesu Kempe, Gil, Vondra, O`Brien, Milner, Chilamkurti, Bavelock, Tricket, Susman, Reid, Bousha, Twentyman, Kelly, Grace, Elliot, Whipple te Webster-Stratton.Ogranienost psihopatolokog pristupa u objanjenju fenomena zlostavljanja djece je u tome to ne provjerava drutvene uzroke psiholokog konflikta koji smatra odgovornim za tu pojavu.Svi motivi, kao i analize delikta, poinitelja i rtve, pokazuju da nije posrijedi samo individualna krivnja poinitelja, ve da je zlostavljanje djece suprouzroeno i odreeno, uz ostalo, i makrosocijalnim imbenicima.Psihopatska stanja samo su, dakle, mogua, ali ne i nuna varijabla u sloenom kontekstu psihosocijalnog mehanizma nastanka zlostavljanja djece.23. Komunikacijski model zlostavljanja djece (detaljno navesti kako objanjava zlostavljanje djece, glavne autore, kako je taj model nastao, koja su ogranienja tog modela).

Definiranje nasilja u obitelji kao komunikacije konzistentno je s feministikim teorijama koje takvo ponaanje smjetaju u kontekst patrijarhalnog drutva. Naglasak je na nasilju kao na sredstvu izraavanja moi i kontrole pri emu se pod moi razumijeva sposobnost sustava ili individue da utjee na drugi sustav odnosno individuu, dok kontrola znai kapacitet ograniavanja utjecaja drugih. Neki autori zloupotrebu moi i kontrole u braku opisuju kao patrijarhalni terorizam, a elja mukarca da kontrolira svoju enu i djecu manifestira se na razliite naine, a fokusiranje na razliitost taktika umjesto na cjelokupni model utjee na brisanje veze izmeu takvih ponaanja i njihovih patrijarhalnih korijena i tu je ogranienost ovog modela. Autori smatraju da su roditelji koji zlostavljaju svoju djecu manje spremni primijetiti i pozitivno reagirati na suradniko ponaanje svoje djece te svoju djecu konzistentno procjenjuju kao agresivnu i hiperaktivnu djecu unato objektivnom procjenama promatraa prema kojima se ponaanje te djece znaajno ne razlikuje od ponaanja nezlostavljane djece. Prema ovom modelu poruke mogu biti kodirane u obliku hijerarhijskih kategorija gdje je poiljatelj onaj iznad, a primatelj onaj ispod te tako poruka poinitelja ide na tetu rtve.

Autori koji su dali svoja miljenja i teorije o ovome modelu su: Rosenblatt, Trickett, Kuczynski, Oldershaw, Walters, Hall, Reid, Kavanaugh, Baldwin, Bousha, Twentyman, Patterson, Putnam, Wilson, Zahn-Waxler, Iannotti, Youngblade, Fagot i drugi.Nadalje, ovaj model naglaava interakciju koja postoji izmeu poinitelja i rtve dijete u veini sluajeva opravdava poinitelja. Takoer, ovaj model pomae da razumijemo da rtve i poinitelj ine stabilan sustav u koji je teko prodrijeti.24. Ekoloki model zlostavljanja djece (detaljno navesti kako objanjava zlostavljanje djece, glavne autore, kako je taj model nastao, koja su ogranienja tog modela).

Ekoloki model naglaava vanost sociokulturnoga konteksta. Ovaj model predstavlja najobuhvatniji pristup jer zlostavljanje djece objanjava preko sustava rizinih i zatitnih imbenika koji djeluju na 4 razine: 1)individualni razvoj, 2) obiteljski mikrosustav, 3)egzosustav lokalne zajednice i socijalne okoline te 4) makrosustav (kultura drutva). Individualni imbenici rane studije bile su uglavnom orijentirane na psihijatrijske sindrome tj. na poremeaje roditelja i skrbnika koji zlostavljaju djecu te se pokazalo da je relativno mali postotak roditelja imao psihotine poremeaje. Studije su osobito htjele istraiti osobine i profil linosti roditelja fizikih zlostavljaa. Kljunim se pokazalo da obiljeja trokuta: depresija-anksioznost-antisocijalno ponaanje jest povezano sa prekidom socijalnih veza, socijalnom izolacijom, nedostatkom socijalne potpore i nemogunou prevladavanja stresnih situacija. To istrauju Widon, Baumrind; Polansky; Larrance, Mash, Johnston, Kovitz, Twentymanm, Groothius, Belsky i Wolfe te oni govore o karakternom poremeaju takvih roditelja ili o impulzivno voenom karakteru. Iako su ti roditelji manje depresivni i anksiozni nego tjelesni zlostavljai, oni su infantilni jer nemaju samopotovanje niti sposobnosti planiranja vanih ivotnih izbora kao to su brak, posao ili djeca. Obiteljski mikrosustav poremeeni odnosi, ne samo izmeu roditelja i djeteta, esti su u obiteljima u kojima se pojavljuje zlostavljanje djece, iako takvi odnosi mogu biti i uzrok i posljedica zlostavljanja. O tome govore Gelles, Baumrind, Mathur, Straus, McKay, Rumm, Crumings, Maxwell, Ross, Penik i Egeland. U takvim obiteljima najee nije zlostavljano samo jedno dijete ve su zlostavljana djeca izloena nasilju izmeu drugih lanova obitelji. Samohrane majke su esto mlade i ive siromano pa e esto koristiti nasilne tehnike prema djeci dok ousi su ei zlostavljai nego bioloki oevi. Egzosustav pojedinac i obitelj ne funkcioniraju u izolaciji od ire zajednice koja ih okruuje. Najvaniji imbenici su susjedstvo i lokalna zajednica, ali i radno mjesto, kola, mediji, crkva, vrnjaci. Iako je zlostavljanje zastupljeno u svim drutvenim sredinama, ipak je ee u siromanim obiteljima. Autori (Penik, Gil, Finkelhor, Steinberg, Catalano i Dooley) kau da je nii ekonomsko status riziniji u pogledu nasilnog ponaanja prema djeci dok je seksualno zlostavljanje ee u srednjem staleu, a veza nezaposlenosti i zlostavljanja je vana za razumijevanje odnosa siromatva i zlostavljanja. Makrosustav to je esto nevidljiva razina iako se njegov utjecaj smatra sve vanijim. Socijalni ili kulturni imbenici mogu ublaivati i pojaavati stresne situacije u obiteljskom ivotu. Pitanje je koliko se ire i u kojoj mjeri soc.i kult.vrijednosti kao to su svetostobitelji i kultura nasilja te kako kultura utjee na uzroke i reakcije prema zlostavljanoj djeci. O tome piu Gil, Gelles, Straus, Crewdson i Cohen te smatraju da ee zlostavljanje djece u nekim etnikim skupinama moe upuivati na specifine kulturne prakse tih skupina, koje pridonose zlostavljanju i zaputanju. Iz svega proizlazi da zajedniki kulturni stavovi prema djeci i danas ine vrlo vanu komponentu u zlostavljanju djece. Postoje razliite kulture i kulturni stavovi prema djeci. Pojavi ovog modela pridonijeli su sociolozi. Ekoloki model istie kako treba promatrati nr samo obitelj, nego i ire, kao i to da se drutvo teko suoava s definiranjem rizika nasilja.25. Intergeneracijska transmisija nasilja.

Doivljavanje nasilja u djetinjstvu esto dovodi do nasilnikog ponaanja u odrasloj dobi.

Djeca koja su bila oevici nasilja meu roditeljima ili su i sama bila rtve kad odrastu ee su nasilna prema svojim partnerima ili prema svojoj djeci.

Istraivanje u SAD-u pokazalo da je nasilje u partnerskim odnosima u sljedeoj generaciji vie povezano s prisutstvom nasilja meu roditeljima nego s izravnim roditeljskim zlostavljanjem djeteta. Takoer se pokazalo da postojanje jednog i drugog vida izloenosti nasilju u obitelji znaajno poveava vjerojatnost nasilja u partnerskim odnosima i nasilja prema djeci u sljedeoj generaciji.

Uinak nasilja u djetinjstvu na meugeneracijski prijenos zlostavljanja drugaiji je kod mukaraca nego kod ena. Meu poiniteljima nasilja nad enom znaajno je vie onih koji su bili svjedoci slinih agresivni ponaanja u svojoj primarnoj obitelji. ene koje su doivjele nasilje meu roditeljima rjee se ale na svog nasilnog supruga ili odlaze od njega, od ena koje nisu imale takvo iskustvo u djetinjstvu.

Izloenost nasilju u obitelji takoer ima znatan utjecaj na razvoj spolnog identiteta. Pritom se djeaci lake identificiraju s ulogom nasilnika, a djevojice s ulogom rtve.

estina i intenzitet nasilja u partnerskim odnosima povezana je s estinom i intenzitetom nasilja roditelja prema djeci. Takoer izloenost nasilju meu roditeljima utjee na ponaanje, doivljavanje, uvjerenja i stavove djece.

Istraivanja su pokazala da su visoko rizine za zaputanje, zlostavljanje i loe postupanje s djecom obitelji u kojima:

Oba ili jedan roditelj bili rtve nasilja kao djeca

-//- imali problematino djetinjstvo

-//- su psihotini, ovisni o alkoholu ili drogama

U odnosu meu roditeljima je prisutno nasilje

Neeljena trudnoa

Ne postoji odgovarajua povezanost ni prisnost izmeu roditelja i djeteta

Oba roditelja imaju slabe roditeljske vjetine

Oba roditelja su mlaa od 20 godina, nezrela i socijalno izolirana

Prihodi i stambeni uvjeti su nezadovoljavajui

Roditelji nemaju socijalnu podrku

Obitelj je multi-problemna

Izloenost nasilju nad majkom (enom) utjee i na razvijanje razliitih uvjerenja koja pridonose prijenosu nasilja iz generacije u generaciju. Tako je utvreno da e dijete koje je oevidac zlostavljnja znaajne enske osobe vjerojatno smatrati da je :

Prihvatljivo da mukarci udaraju ene

Nasilje djelotvoran nain rjeavanja problema

U redu nekoga udariti ako si ljut ili uzrujan

Neravnopravnost u odnosima normalna mukarci su jaki i imaju mo i kontrolu nad enama koje su slabe

Negativna posljedica za in zlostavljanja je mala ili je uope nema

Ono (dijete) odgovorno za zlostavljanje i da se treba osjeati krivim

Ono (dijete) odgovorno da zaustavi zlostavljanje time to e zatititi mamu ili se suprotstaviti tati

Dugoroni uinci nasilja meu roditeljima: ene imaju znaajno viu razinu depresije, nie samopotovanje, socijalna prilagodba im je slabija, razina stresa vea nego kod vrjakinja koje nisu bile izloene nasilju. Mukarci - utjee na nedjelotvornije rjeavanje problemnih situacija i ee pribjegavanje nasilju u situacijama sukoba ( to ide u prilog tezi da djeca izloena nasilnim modelima u djetinjstvu ee kasnije razvijaju nasilne uloge.

PREKID MEUGEN. PRIJENOSA NASILJA

Olakava socijalna podrka koju osoba zlostavljana u djetinjstvu dobiva u odrasloj dobi. ( podravajui brani partner, ekonomska sigurnost obitelji, snana pripadnost vjerskoj zajendici, manje stresnih dogaaja u ivotu, koritenje savjetovanja ili psihoterapije.

Takoer i visoka inteligencija, neki posebni talenti i odbacivanje vrijednosti i stavova roditelja

BILJENICA: ne moemo nasilje objasniti intergeneracijskom transmisijom ( eljeli su na temelju toga objasniti nasilje kako bi taj problem ograniili na pojedinca i njegovu obitelj, da nije problem u drutvu.

Poz. Posljedica takvog shvaanja = usmjerenje na rehabitilitaciju ena i djece (do tada ih se veinom samo fiziki zbrinjavalo) ( vano da prevladaju iskustvo viktimizacije (osobito djeca).

Neg. Posljedica ( poelo se psihologizirati, gledati jednosmjerno, zanemarivati drutvene okolnosti.

Ne smije se preuveliavati vanost generacijskog prijenosa!

Djeca koja su viktimizirana ili su svjedoci nasilja imaju odreene posljedice koje utjeu na ponaanje u budunosti ( predisponirani su za nasilje ( ali se to moe korigirati

Nadopuna (Cajnerica) : Meugeneracijski prijenos zlostavljanja, istraivanje : Hipoteza meugeneracijskog prijenosa zlostavljanja teorijski je privlana,. Ipak,u razliitim istraivanjima naene su znatne varijacije u stopi meugeneracijskog prijenosa. Na sluajnom uzorku analiziran je odnos izmeu roditeljskih izjava o tjelesnim kaznama u djetinjstvu i njihova tjelesnog kanjavanja vlastite djece. Utvreno je da je 18.5% roditelja koje su u djetinjstvu tjelesno zlostavljale majke i sami bili agresivni prema svojoj djeci. To se usporeuje sa 11.8% roditelja koji tjelesno zlostavljaju svoju djecu mada nikada nisu bili sami zlostavljani. 16,7% roditelja koje su oevi zlostavljali takoer su zlostavljala svoju djecu, to se usporeuje sa 13,2%roditelja koji nisu bili zlostavljani kao djeca, ali tjelesno zlostavljaju svoju djecu. Zanimljivo je da je meugeneracijski prijenos vei ako je roditelj bio tjelesno kanjavan od roditelja suprotnog spola. Utvreno je da atmosfera nasilja u obiteljima tjelesno zlostavljajuih roditelja ima veliku ulogu u meugeneracijskom prijenosu. Npr. oevi koji su vidjeli svoje oeve kako tuku majke i sami su ee bili zlostavljai. Krug nasilja postoji unutar obitelji. Nasilnost mueva prema enama pozitivno je povezano s eninim nasiljem prema djeci- Zlostavljana djeca ee su nasilna prema brai i sestrama, a i prema roditeljima. Istraivanja pokazuju da je meugeneracijski prijenos imbenik u uestalosti tjelesnog zlostavljanja. ALI NIJE JEDINI; I ODNOS NIJE JEDNOSTAVAN, jer i djeca koja su bila zlostavljana ne postaju nuno i sama zlostavljai.7