Wilbur Smith - Nasljednici rajaNebo boje starih modrica nadvilo se nisko nad boji tem Francuske, valjajui se dosto janstveno prema njemakim linijama. Brigadir - general Sean Courtnev proveo je etir i zime u Francuskoj, i sada je mogao okom stoara i farmera procijeniti vrijeme go tovo podjednako tono kao kod kue u Africi. Bit e snijega noas, promrmlja, a porunik Ni k van der Heever, njegov podreeni asnik, pogleda ga preko ramena. Ne bih se udio, go spodine. Van der Heever je bio te ko natovaren. Uz svoju pu ku i remenje nosio je pla tnenu vreu preko ramena, jer general Courtnev i ao je na veeru kao gost u blagovaoni cu drugog bataljuna. U ovom trenutku, pukovnik i asnici drugog bataljuna nisu bil i svjesni asti koja e im se ukazati i Sean se cerio zlobno oekujui paniku koju e stvo riti njegov dolazak. Sadr aj vree bit e mala kompenzacija za ok - pola tuceta boca Ha iga i debela guska. Bez obzira na to, Sean je bio svjestan injenice da njegovi asn ici smatraju njegovu naviku iznenadnih dolazaka na boji nicu, nenajavljenih i bez pratnje, vi e nego uznemirujuom. Prije samo tjedan dana uo je razgovor na poljskom t elefonu izmeu bojnika i satnika. Staro kopile misli da se jo bori u burskom ratu. N e mo e li ga zadr ati u glavnom sto eru? Kako zatvoriti slona? Pa, barem nas upozori kad ene... Sean se ponovno naceri i krene za svojim podreenim dok su mu nabori dugog k aputa lepr ali oko nogu; svileni al bio mu je omotan oko glave ispod ljema, kao za tit a od hladnoe. Daske su poskakivale ispod njegovih nogu, a ljepljivo blato grgljal o je dok su preko njega prelazila dvojica mu karaca. Ovaj dio boji nice bio je nepoz nat, brigada je stigla ovamo prije manje od tjedan dana, ali smrad je bio dobro poznat. Truli smrad zemlje i blata, pun zadaha, trulog mesa i izmeta, s ustajali m dahom spaljenog kordita i jakih eksploziva. Sean udahne miris i pljune s gaenje m. Znao je da za sat vremena vi e nee ni ta primjeivati, ali sada mu se inilo da mu pre kriva grlo poput ustajale masti. Jo jednom pogleda nebo i namr ti se. Ilije vjetar promijenio smjer za stupanj ili dva, ili su krenuli krivim putom u labirintu rov ova, jer niski oblak vi e se nije valjao u smjeru koji se poklapao s kartom u Sean ovoj glavi. Nick! i Gospodine? ; Jesi li jo siguran? On odjednom ugleda nesigurnost u oima mladog asnika. Pa, gospodine... Rovovi su bili napu teni zadnjih etvrt milje, nis u nai li na ivu du u u labirintu visokih zemljanih zidova. Bolje da pogledamo, Nick. Uin t u to, gospodine. Van der Heever pogleda ispred sebe uzdu rova i pronae to je tra io. Na sljedeem raskri ju, na zid su bile privr ene drvene ljestve. Sezale su do vrha pje ano bedema. On krene prema njima. Pa ljivo, Nick, vikne Sean za njim. Gospodine, odazove se mladi i podigne pu ku prije no to e krenuti gore. Sean je procijenio da su jo na tr i ili etiri stotine jarda od boji nice, a svjetlo je brzo nestajalo. Nebo iza oblak a izgledalo je poput J purpurnog bar una, bez svjetlosti, a on je znao da je Van d er Heever, j unato svojoj dobi, stari vojnik. Pogled koji e baciti iznad bedema bi t I e brz poput pogleda merkata koji gleda iz svoje rupe. Sean ga je gledao kako ui na vrhu ljestava, kratko podi e glavu i ponovno se saginje. Brdo nam je previ e lije vo, vikne on. Brdo je bilo niska okrugla humka koja se izdizala stotinu pedeset s topa iznad gotovo bezobline ravnice. Nekada je bilo gusto po umljeno, ali sada su n a njemu bili samo pokidani batrljci stabala i krateri od granata. Koliko ima do f arme?, upita Sean, gledajui gore. Farma je bila kvadrat od zidova bez krova koji s u stajali okrenuti prema sredini bataljunskog sektora. Bila je sredi nja referentn a toka za topni tvo, pje a tvo i zrakoplove. Pogledat u jo jednom. Van der Heever ponov digne glavu. Mauser je imao prepoznatljiv pucanj, visok i opaki zvuk koji je Sea n uo toliko puta da je precizno mogao odrediti njegov smjer i domet. Bio je to je dan hitac, na oko pet stotina jarda, gotovo ravno ispred. Van der Heeverova glav a se trgne prema natrag kao da je dobila te ak udarac, a elik njegovog ljema zazvoni poput gonga. Uzica na bradi pukne dok je okrugli ljem poletio u zrak i pao na da ske na dnu rova, otkotrljav i se u sivo blato. Van der Heeverove ake na trenutak su dr ale zadnju preku ljestava, a zatim se prsti otvori e i on padne prema natrag na d no rova, dok su krajevi kaputa lepr ali oko njega. Sean je stajao ukoeno, ne vjeruj ui, ne prihvaajui injenicu da je Nick pogoen, ali kao vojnik i lovac nije se mogao ne diviti tom hitcu. Kakvo je to bilo gaanje? Pet stotina jarda u sumraku; jedan kr atki pogled na ljem na bedemu; tri sekunde da se odredi domet i podesi ciljnik, j o jedan trenutak za pucanj kad se glava ponovno pojavila. vabo koji je pucao bio j e ih vrhunski strijelac s refleksima leoparda - ili najsretniji snajperist na zapadnoj fronti. Misao proe i Sean jurne naprijed i klekne kraj svojeg asnika. Okren e ga s rukom na ramenu i osjeti kako mu se eludac sti e, a grudi ispunjava hladnoa. M etak je u ao na sljepooici i izi ao iza suprotnog uha. Sean podigne glavu u krilo, sk ine svoj ljem i pone odmatati svileni al s glave. Osjeti oaj gubitka. Polako omota d jeakovu glavu u al, a krv odmah natopi tanku tkaninu. Bila je to uzaludna gesta ali, zaposlila mu je ruke i umanjila mu osjeaj bespomonosti. Sjedne na blatne dask e dr ei djeakovo tijelo, nagnutih ramena. Veliina Seanove glave bila je nagla ena gusti m kovrama tamne ilave kose pro arane sjedinama koje su blistale na nestajuem svjetlu. Kratka gusta brada takoer je bila prosijeda, a veliki kljunoliki nos bio je iskr ivljen. Jedino crne zakrivljene obrve bile su neo teene, a oi su bile jasne, tamne k obaltnoplave boje, oi mnogo mlaeg ovjeka, mirne i pozorne. Sean Courtnev dugo je sj edio dr ei mladia, a zatim duboko uzdahne i polo i mu glavu sa strane. Ustane, stavi v reu na rame i krene komunikacijskim rovovima. Pet minuta prije ponoi, pukovnik koj i je zapovijedao drugim bataljunom ude pognut kroz crne zastore koji su zaklanja li ulaz u blagovaonicu i otrese snijeg s ramena rukom u rukavicama dok se isprav ljao. Prije est mjeseci, blagovaonica je bila njemaki rov, i bila je ponos cijele brigade. Trideset stopa ispod razine tla bila je neprobojna, ak i za najjau bara u t opni tva. Pod je bio od te kih dasaka, a ak i zidovi su bih za tieni od vlage i hladnoe. Trbu asta pe stajala je na drugom zidu, veselo sjajei. Oko nje su se u polukrugu oku pili asnici izvan du nosti, sjedei na osvojenim stolcima. Meutim, pukovnik je gledao samo generala koji je sjedio na najveem i najudobnijem stolcu najbli e pei, te skine te ki kaput dok je hodao prostorijom. Generale, moje isprike. Da sam znao da dolaz ite - bio sam u obilasku. Sean Courtnev se nasmije i ustane sa stolca da se rukuj e. To i oekujem od vas, Charles, ali va i asnici su mi ukazali dobrodo licu - a ostavil i smo vam i malo guske. Pukovnik brzo pogleda ljude i namr ti se kad ugleda vesele obraze i oi mladih podreenih. Mora ih upozoriti da se ne poku avaju natjecati u piu s generalom. Starac je bio vrst poput stijene, naravno, a te oi su bile poput bajun eta pod tamnim obrvama, ali pukovnik ga je znao dovoljno dobro da pretpostavi da ima u sebi etvrt boce Dimple Haiga i da ga ne to duboko mui. Zatim se sjeti. Naravn o... Stra no mi je ao za mladog Van der Heevera, gospodine. Narednikbojnik mi je rek ao to se dogodilo. Sean naini gestu otpu tanja, ali na trenutak se oko njegovih oiju s kupe sjene. Da sam znao da ete veeras doi, upozorio bih vas, gospodine. Imamo vra kih nevolja s tim snajperom otkako smo do li ovamo. To je isti momak, naravno - vrlo s mrtonosan. Nikada nisam uo za ne to takvo. Stra an problem, kad je sve drugo mirno. J edino nam on nanosi tetu. to poduzimate u vezi s tim?, upita Sean grubo. Svi su vidje li kako mu je lice potamnjelo od bijesa, i adutant se brzo ubaci u razgovor. Bio sam kod pukovnika Caithnessa u treem bataljunu i napravili smo dogovor, gospodine . Slo io se da nam po alje Andersa i MacDonalda... Dobili ste ih! Pukovnik je izgledao odu evljeno. Oh, to je izvrsno. Nisam mislio da bi se Caithness odvojio od svojega slavnog para. Do li su jutros - i cijeli dan prouavaju teren. Dao sam im slobodne ruk e, ali mislim da se pripremaju za sutra. Mladi satnik koji je zapovijedao satnijo m A izvadi sat i pogleda na njega. Upravo izlaze iz moje sekcije, gospodine. Zapr avo sam krenuo izdati im zapovijedi, ii e na polo aj u pola jedan. Ako me ispriate, g ospodine. Naravno, idi, Dicky - i po eli im sreu u moje ime. Svi u brigadi su uli za An dersa i MacDonalda. Htio bih upoznati taj par, Sean Courtnev iznenada progovori, a pukovnik se slo i. Naravno, izii u s vama, gospodine. Ne, ne, Charles. Cijelu no si bi na hladnoi. Idem s Dickyjem. Snijeg je gusto padao iz potpune tame pononog neba. P rigu ivao je none zvukove svojim gustim ogrtaem, i redovne rafale Vickersa koji je p ucao kod rupe u ici s lijeve strane bataljuna. Mark Anders sjedio je omotan u pos uene pokrivae, glave pognute nad knjigom u krilu, prilagodavajui oi utom svjetlu svij ee. Porast temperature koji je popratio prvi snijeg i promijenio kvalitetu zvuka t o je prodirao u mali rov probudio je ovjeka koji je spavao kraj njega. On se zaka l ja i okrene da otvori prozor u platnenom zastoru kraj glave. Prokletstvo, ree on i ponovno se naka lje ka ljem te kog pu aa. Nek ide k vragu. Snijeg. Zatim se okrene prema M rku. Jo ita ?, upita grubo. Uvijek s nosom u prokletoj knjizi. Uni tit e si vid. Mark e glavu. Pada ve sat vremena. to ti treba sve to znanje?, Fergus MacDonald nije se dao lako omesti. Nee ti koristiti. Ne svia mi se snijeg, ree Mark. Nismo raunali na sni nijeg im je komplicirao zadatak. Pokrit e zemlju osjetljivim bijelim ogrtaem. Svat ko tko izie iz rova na niiju zemlju ostavi e tragove koje e jutarnje svjetlo odmah o dati pa ljivom neprijatelju. ibica se upali i Fergus upali dvije cigarete Woodbineste jednu doda Marku. Mo e odustati, Mark. Reci im da prekinu. Ti si dobrovoljac. Pu il i su u ti ini cijelu minutu prije no to je Mark odgovorio. Taj vabo je gadan. Ako snije , sutra vjerojatno nee biti vani. Snijeg e i njega zadr ati u krevetu. Mark polako za vrti glavom. Ako je tako dobar, bit e vani. Da, klimne Fergus. Tako je dobar. Taj pogo dak od pro le veeri - nakon cjelodnevnog le anja na hladnoi, na pet stotina jarda, na tom svjetlu... Fergus zastane, a zatim brzo nastavi, Ali, i ti si dobar, mome. Ti s i najbolji. Mark ne ree ni ta, pa ljivo otresav i pepeo s cigarete. Ide ?, upita Fergus. spavaj se, deko. Bit e to dug dan. Mark ugasi svijeu i navue pokriva iznad glave. Nasp vaj se, ree Fergus ponovno. Probudit u te kasnije. Odupre se roditeljskom porivu da p otap e mr ava ramena pod pokrivaem. Mladi satnik tiho je razgovarao s jednim od stra ar a na prednjem vatrenom polo aju, a ovjek mu odgovori apui, pokazav i bradom prema mranom rovu. Ovuda, gospodine. On se spusti na daske, omotan u odjeu tako daje izgledao po put medvjeda, a Seanova glava i ramena nadvijali su se nad njim dok ga je pratio . Na sljedeem zavoju, kroz meke zavjese padajueg snijega, vidio se prigu eni sjaj va tre u plitkoj rupi na rubu rova. Tamne prilike uile su oko nje poput vje tica na sab at. Narednie MacDonald? Jedna od prilika ustane i iskorai naprijed. Tosamja. U odgovor u se uo samouvjereni ton zadirkivanja. Je li Anders s tobom? Prisutan, ree MacDonald, a jedna od prilika ustane iz kruga oko vatre i prie naprijed. Bio je vi i, ali kret ao se s graciozno u, poput sporta a ili plesaa. Spreman si, Anders?, nastavi satnik, gov orei tihim polu aptom rovova, a MacDonald mu odgovori. Momak je spreman za bitku, go spodine. Govorio je tonom boksakog menad era. Bilo je jasno da je momak njegovo vlas ni tvo i to mu je davalo va nost koju sam nikada ne bi postigao. U tom trenutku nova raketa mu eksplodira iznad glave; briljantna bjelina i tiha eksplozija svjetla ubla ena snijegom. Sean je mogao procijeniti ovjeka poput konja. Mogao je prepoznat i pokvarene, ili one s velikim srcem. Bila je to posljedica iskustva i nekoga du bljega neobja njivog uvida. Na svjetlu rakete pogled mu prijee preko lica starijeg narednika. MacDonald je imao ko ate crte stanovnika slamova, preuske oi, tanke usne zavrnute prema dolje na kutovima. Na njemu nije bilo ni ta zanimljivo i Sean pogle da drugog ovjeka. Oi su bile blijedo zlatnosmee, iroke, mirnog pogleda pjesnika ili o vjeka koji je ivio na otvorenoj zemlji irokih horizonata. Kapci su mu bili iroko ot voreni, pa nisu skrivali zjenice, ostavljajui bjelilo na kutovima; inilo se da zje nice plove slobodno poput punog mjeseca. Sean je vidio taj pogled samo nekoliko puta i uinak je bio gotovo hipnotiki, tako izravan i upitan da se inilo da se e dubok o u njegovu du u. Nakon prvog utiska tih oiju, do le su i druge impresije. Prva je bi la ekstremna ovjekova mladost. Bio je bli e sedamnaestoj nego dvadesetoj, procijeni Sean - a zatim primijeti kako je dobro graen. Unato mirnoi njegovog pogleda, bio j e napet i ukoen, gotovo do toke pucanja. Sean je to vidio esto u protekle etiri godi ne. Otkrili su poseban talent tog djeteta i nemilosrdno ga iskori tavali, svi oni Caithness u treem bataljunu, lukavi MacDonald, Charles, Dicky i uostalom, on sam. Iskori tavali su ga nemilosrdno, aljui ga neprekidno u akciju. Mladi je dr ao vruu lime nu alicu kave u ruci, a zglob koji je virio iz rukava kaputa bio je tanak poput k ostura, pro aran ugrizima nametnika. Vrat je bio predug i tanak za glavu, a obrazi su bili uplji, upalih oiju. Ovo je general Courtney, ree satnik, i Sean primijeti ka ko su oi zasjale, a djeak zadr i dah od strahopo tovanja. Zdravo, Anders, uo sam dosta o tebi. I ja o vama, gospodine. Oigledni ton obo avanja iritirao je Seana. Djeak je sigu rno uo sve prie, naravno. Regimenta se hvalisala njime, i svaki novak slu ao je prie. Nije mogao uiniti ni ta da to sprijei. Velika je ast upoznati vas, gospodine. Djeak za uca malo - jo jedan znak stra ne napetosti pod kojom je bio - ali rijei su bile potp uno iskrene. Legendarni Sean Courtnev, ovjek koji je zaradio pet milijuna funta u zlatnim rudnicima Witwatersranda i izgubio svaki peni jednim obratom sree. Sean Courtnev, koji je lovio burskog generala Lerouxa preko pola Ju ne Afrike i konano g a uhvatio nakon stra ne borbe prsa o prsa. Vojnik koji je dr ao Bombatine divlje Zul u impije kod klanca i natjerao ih na mitraljeze, koji je sa svojim biv im neprijat eljem Lerouxom pomogao izgraditi kartel sindikata to je ujedinio etiri neovisne dr a ve Ju ne Afrike u jednu monu cjelinu, koji je sagradio drugo golemo bogatstvo u zem lji, stoci i drvu, koji je odustao od svojeg polo aja u vladi Louisa Bothe i na elu pravnog savjeta Natala kako bi doveo regimentu do Francuske - bilo je normalno t o djeakove oi sjaje na taj nain, a jezik mu se zaplie, ali to je ipak smetalo Seanu. U pedeset devetoj sam prestar da glumim heroja, pomisli oporo - a raketa padne, vrativ i ih natrag u tamu. Ima li jo te kave, ree Sean. Prokleto je hladno noas. Seanihvati otkrhnutu emajliranu alicu i spusti se k vatri, uzme alicu medu dlanove pu ui u vruu tekuinu i glasno srui, a ostali nakon nekoliko trenutaka neodluno uini e isto. B lo je udno uiti tako u dubokoj ti ini s generalom. Ti si iz Zululanda?, upita Sean izne nada mladia, prepoznav i naglasak i bez ekanja odgovora nastavi na Zulu jeziku, Velap i wena7. Odakle si? Zulu jezik bio je prirodan Marku iako ga nije govorio dvije g odine. Sa sjevera iza Eshowe, na rijeci Umfolosi. Da. Znam. Lovio sam tamo. Sean se ponovno prebaci na engleski. Anders? Znao sam jo jednog Andersa. Vozio je transpor t iz Delagoa Bava 1889. John? Da, tako je. Stari Johnnv Anders. Jeste li u rodu? Otac ti je? Djed. Otac mi je mrtav. Djed mi se zaustavio na Umfosi. Tamo ivim. Djeak se opustio. Na svjetlu vatre Sean ugleda kako mu se bore oko usta izravnavaju. N isam znao da poznajete siromahe kao to smo mi, gospodine. Fergus MacDonald ree s o tr icom u glasu, naginjui se prema vatri s glavom okrenutom prema njemu, tako da je Sean vidio gorku liniju oko njegovih usta. On polako klimne. MacDonald je bio je dan od njih. Jedan od onih koji su eljno i ekivali novi poredak - sindikati i Karl M arx, bolj evici koji bacaju bombe i nazivaju se drugovima. On prvi put primijeti d a MacDonald ima crvenu kosu i velike zlatne pjege na akama. Okrene se natrag Mark u. On te nauio pucati? Da, gospodine. Momak se naceri prvi put, zagrijan sjeanjem. Dao mi je moju prvu pu ku, Martini Hendrv koja je ispaljivala oblak dima poput umskog p o ara, ali bila je precizna na stotinu pedeset jarda. Lovio sam slona njome. Odlina p u ka, slo i se Sean i oni iznenada postado e prijatelji unato razlici od etrdeset godina. Mo da je Seanu nova smrt drugog mladia, Nicka van der Heevera, ostavila bolnu puko tinu u ivotu, jer osjeti navalu roditeljske brige za mladia. Fergus MacDonald takoe r je to osjetio, jer upadne poput ljubomorne ene. Bolje se pripremi; mome. Smije ak ne stane s Markovog lica, oi su bile potpuno mirne, i on ukoeno klimne. Fergus MacDon ald radio je s momkom, podsjetiv i Seana na trenera koji priprema svojeg borca u s vlaionici. Skinuo mu je te ki kaput i borbenu jaknu. Preko dugih vunenih gaa i la je v unena ko ulja i dva pletena jerseyja. Vuneni al bio mu je oko vrata. Nosio je mehan iarsko odijelo koje je pokrivalo slojeve odjee u jednom komadu i nee lepr ati na vjet ru da privue pogled neprijatelja. Vunena kapa bila mu je preko glave, kao i ko na p ilotska, a Sean je znao za to. Britanski elini ljem imao je prepoznatljiv obod, a ion ako nije bio nikakva za tita od Mauzerovog metka. Dr i glavu dolje, Mark, deko. Pletene rukavice imale su izrezane prste. Neka prsti rade, mome. Nemoj da ti se ukoe. Mala ko na vrea za rame visjela mu je udobno pod lijevim pazuhom. Sendvii sa unkom s mnogo senfa, okolada i jemeni eer - ba kao to voli . Ne zaboravi jesti, to te grije. etiri redenika metaka 303, tri u d epovima odijela a jedan u posebnom d epu sa ivenom na lij evi rukav. Sam sam ula tio svaki metak, ree Fergus samo zato to general slu a. Kliznut nutra..., napravi obsceni pokret koji je trebao pokazati da Fergus prezire inove i klase. Ali, Sean prijee preko toga, bio je previ e zainteresiran za pripremu lova. Neu pokazati Cuthberta dok sunce ne bude u dobrom polo aju. Cuthbert?, upita Sean, a F ergus se nasmije i poka e treu priliku koja je tiho le ala na dnu rupe. Sean ga je ta da prvi put primijetio, a Fergus se ponovno nasmije njegovom zbunjenom izrazu, t e posegne prema prilici. Tek tada Sean shvati da je to lutka, ali na svjetlu vat re crte su bile realistine, a glava sa ljemom bila je pod odgovarajuim kutom na ram enima. Lutka je naglo zavr avala u kukovima, a ispod je bila samo dr ka od metle. Hti o bih znati kako ete to uiniti?, Sean je postavio pitanje mladom Marku Andrewsu, al i Fergus va no odgovori. Juer je vabo pucao nisko sa sjeverne padine brda. Mark i ja smo izraunali kutove dva hitca i locirali ga unutar pedeset jarda. Mo da promijeni po lo aj, naglasi Sean. Nee napustiti sjevernu padinu. Cijeli dan je u sjeni, ak i ako su nce izie. Htjet e pucati iz sjene na sunce. Sean potvrdno klimne. Da, slo i se, ali mo ucati s mjesta u njemakim polo ajima. Mark tiho odgovori: Mislim da nee, gospodine. Po lo aji su ovdje previ e razdvojeni..., i li su preko grebena brda,...htjet e krai domet. e, gospodine, pucat e iz blizine. Ima upori te na niijoj zemlji, vjerojatno ga svako ga dana mijenja - ali, svakoga dana doe to je mogue bli e na im linijama ostajui u sjeni . Djeak nije niti jednom zamucao sada kad mu je um bio koncentriran na problem. Gl as mu je bio dubok i intenzivan. Odabrao sam dobro mjesto za momka, ba izvan farme . Mo e vidjeti cijelu sjevernu padinu na manje od dvije stotine jarda. Izii e sada i smjestiti se dok je jo mrak. aljem ga rano. elim da stigne prije vabe. Neu da naleti na njega u tami, Fergus MacDonald ree s autoritetom. Zatim obojica ekamo dok se pot puno ne razdani, a ja onda poinjem raditi s Cuthbertom, on potap e lutku i nasmije s e. Vra ki je te ko dati mu prirodni izgled, kao da neki glupi novak prvi put gleda Francusku iz rova. Ako dopustimo vabi da ga predugo gleda, shvatit e trik, ali ako g a prekratko izlo i, nee imati prilike za hitac. Ne, nije lako. Da, mogu zamisliti, pro mrmlja Sean suho, to je najopasniji i najte i dio cijele stvari. On vidje smrtonosni izraz na licu Ferguca MacDonalda prije no to se okrenuo Andersu. Jo jedna alica kav e, mome, a onda je vrijeme za pokret. elim te na mjestu prije no to stane snijeg. Se an posegne u d ep na grudima svojeg kaputa i izvadi srebrenu pljosku koju mu je da la Ruth na dan polaska regimente. Stavi malo o trine u kavu. Ponudi pljosku Marku. D jeak zatrese glavom srame ljivo. Ne, hvala, gospodine. Ometa mi vid. Ja bih mogao, gos podine. Fergus MacDonald brzo posegne preko vatre. Bistra smea tekuina ulije se u n jegovu alicu. Narednikbojnik je poslao ophodnju prije ponoi da napravi put kroz icu ispred satnije A. Mark je stajao u podno ju ljestava i prebacio pu ku u lijevu ruku ; jo jedna raketa ekplodira iznad njih, a Sean vidje kako je djeak koncentriran na zadatak. Otvorio je le i te pu ke, i Sean primijeti da ne koristi standardni kratki L eeEnfield broj 1, teretnog konja britanske armije, ve da ima ameriku P 14 koja je takoer koristila kalibar 303, ali imala duhu cijev i bolju ravnote u. Mark stavi dv a okvira metaka u le i te i zatvori ga, stavljajui pa ljivo odabrane i navo tene metke u cijev. i: Na zadnjem svjetlu rakete pogleda Seana i lagano klimne. U tami koja j e uslijedila Sean zauje brze lake korake na ljestvama. Htio mu je po eljeti sreu, al i potisne poriv i potra i u d epovima kutiju s cigarama. Hoemo li se vratiti, gospodin e?, upita tiho satnik. Nestani, zare i Sean glasom te kim od predosjeaja tragedije. Osta u neko vrijeme. Iako nije mogao pomoi, inilo mu se da izdaje deka ako sada ode. Mark se brzo kretao uzdu konopca koji je postavila ophodnja da ga provede kroz icu. Po gnut, dr ao je u lijevoj ruci konopac, a u desnoj pu ku. Pa ljivo je podizao stopala i koraao lagano, poku avajui ne ostaviti dublji trag u snijegu, podjednako rasporediv i te inu na svaku nogu da ne probije koru. Ipak, svaki put kad je poletjela raketa, morao se baciti naprijed i le ati mirno poput tamne mrlje u elektrinom blje tavilu n a snje noj bjelini prigu enom jedino padajuim snijegom. Kad bi se ponovno nastavio kr etati u mraku, znao je da ostavlja rupe u snijegu. Obino to ne bi bilo va no, jer n a ogoljenoj divljini niije zemlje takve stvari ostaju nezamijeene. Ali, Mark je zn ao da e na prvom hladnom svjetlu zore neobian par oiju promatrati svaki in zemlje, t ra ei upravo takve znakove. Iznenada ga obuzme duboka hladnoa usamljenosti, hladnija od ledenog zraka. Osjeaj ranjivosti, izlo enosti vje tom, nemilosrdnom neprijatelju, nevidljivom, stra nom, djelotvornom protivniku koji e ga ubiti na najmanju gre ku. Z adnja raketa potone i ugasi se i on se digne na noge i krene do tamnog razru enog zida farme. une uz njega i poku a kontrolirati disanje, jer u as je prijetio da ga zag u i. Bio je to prvi put da mu se to dogodilo. Strah je poznavao - ivio je s njime z adnje dvije godine, ali nikada nije bilo tog stra nog paralizirajueg u asa. Kad je pr stima desne ruke dodirnuo hladni obraz, osjeti kako drhte, a zubi mu zacvokou u k ratkom stakato ritmu. Ne mogu takav pucati, pomisli divlje, sti ui eljust dok ga nije z aboljela, staviv i ruke medu noge, i ne mogu ostati ovdje. Ru evina je bila previ e oigle dan zaklon. Bit e to prva toka koju e prouiti njemaki snajperist. Mora se maknuti odo vud, i to brzo. Natrag u rovove. Iznenada, njegov u as postane panika i on se dign e da bi pojurio natrag, ostaviv i pu ku naslonjenu na sru eni zid. Bist du da?, glas tih o pro apta kraj njega u tami. Mark se ukoi. Ja!, odgovor je do ao od zida i on pronae pu u lijevom rukom, a desnom uhvati dr ku pi tolja s prstom na otponcu. Komm, wir gehen zuruck. Blizu iza Marka u mraku proe te ko optereena prilika; vi e ju je osjetio no to j e mogao vidjeti. On povue pu ku s prstom na osigurau. Nijemac je te ko koraao u izdajnik om snijegu, a alat za rezanje ice koji je nosio zazvei. ovjek opsuje. Scheisse! Halt d en Mund, otrese se drugi i oni krenu e natrag prema njemakim linijama na grebenu brd a. Mark nije oekivao da rezai ica budu vani po ovakvom vremenu. Njegova prva pomisa o bila je da je to snajperist, ali sada mu um poskoi zbog ove iznenadne sree. Opho dnja e ga provesti kroz njemaku icu, a njihovi veliki tragovi sakrit e njegove od sn ajperista. Tek kad je to odluio, s iznenaenjem shvati da je panika nestala, ruke s u mu mirne, a disanje duboko i sporo. Naceri se suho svojoj krhkosti i krene nap rijed za njemakom ophodnjom. Bili su na stotinu koraka iza farme kad je prestalo snije iti. Mark osjeti lavinu nezadovoljstva u grudima. Raunao je na to da e snijeg nastaviti padati, barem do zore, ali nastavi za ophodnjom. Kretali su se br e i sa mouvjerenije kako su se bli ili vlastitim linijama. Dvije stotine jarda ispod greb ena Mark ih ostavi i pode postrance oko strmine, bolno se probijajui kroz gustu ic u, dok konano nije prepoznao mjesto koje je Fergus odabrao dalekozorom prethodnogposlijepodneva. Deblo jednog od hrastova koji su prekrivali brdo palo je ravno niz strminu, povukav i zamr eno korijenje kroz meku izrovanu zemlju. Mark je puzio k roz korijenje; odabrav i stranu koja e biti u najdubljoj sjeni kad izie zimsko sunce , puzio je na trbuhu dok nije bio napola prekriven korijenjem, ali s ramenima i glavom koji su se mogli okretati kontrolirajui cijelu sjevernu padinu. Sada mu je prva briga bila da pa ljivo provjeri P. 14, obraajui posebnu pozornost osjetljivom visokom zadnjem ciljniku Bislev, da provjeri nije li se poremetio ili otpao na p utu kroz niiju zemlju. Pojede dva sendvia sa unkom, popije nekoliko gutljaja slatke kave i stavi vuneni al preko usta i nosa, radi topline i da sprijei isparavanje d aha. Zatim pa ljivo stavi elo na drvenu dr ku pu ke. Razvio je sposobnost trenutanog pad anja u san, a dok je spavao, ponovno je pao snijeg. Kad se probudio na bolesno s ivom svjetlu zore, bio je pokriven finim bijelim pahuljicama. Pazei da ih ne pore meti, polako podigne glavu i brzo trepne da oisti oi. Prsti su mu bili ukoeni i hla dni; pone ih pomicati u rukavicama da pojaa cirkulaciju. Ponovno je imao sree - dva puta u jednoj noi bilo je previ e. Prvo ga je ophodnja provela kroz icu, a sada je ovaj tanki pokriva prirodne kamufla e sakrio njegovu priliku u zamr enom korijenju. P revi e sree, klatno se mora zanjihati. Tama se polako povukla, pro irujui mu vidokrug; kako se irio, cijelo Markovo bie usredotoilo se u njegova dva iroka smea oka. Brzo i h je pomicao pretra ujui teren, prouavajui svaku nepravilnost i nabor, svaku priliku, predmet, kontrastnu boju ili teksturu snijega, blata i zemlje, svako uni teno deb lo i palu granu, nepravilnosti oboda kratera, tra ei sjene gdje ih ne bi trebalo bi ti, dokaze poremeaja ispod novoga pokrova snijega, tra ei - za ivot, doslovno za ivot. Snijeg je ponovno stao malo prije devet, a do podneva se nebo osvijetlilo i poj avile se rupe u oblacima; jedna vla na zraka sunca pala je i krenula poput reflekt ora preko ju ne padine brda. U redu, Cuthbert, privucimo vapske hitce. Fergus je oznai o svaki njemaki pogodak na karti rovova koju mu je posudio narednik bojnik. U ist om dijelu rova bile su dvije crne toke, blizu jedna drugoj. Na tim mjestima bedem je bio prenizak za brdo koje je dominiralo linijom boji nice. Kad su na ta dva mj esta ubijena petorica ljudi, bedem je povi en vreama pijeska i na njemu je napisano upozorenje: Sagnite glavu. Snajperist radi. Dvije crne toke bile su odvojene samo pedeset koraka i Fergus je pretpostavio da je snajperist postigao svoj uspjeh eka jui rtve da prou kroz rov. Mogao je vidjeti glavu kod prvog prelaska, i naciljati d rugi kad bi ovjek pro ao. Objasnio je to Seanu Courtnevju dok se pripremao, jer do tada je ovaj bio toliko zaintrigiran lovom da ga je jedino velika njemaka ofanziv a mogla vratiti natrag u sto er. Tijekom jutra je govorio sa svojim pomonicima prek o poljskog telefona i rekao im gdje ga mogu nai u hitnom sluaju. Ali, budite sigurn i da je hitan sluaj, ljutito je zare io u slu alicu. Privui u ga s juga na sjever, obja Fergus, to e odvratiti prokletog vabu od Markovog zaklona i dati mu koju sekundu v remena. Fergus MacDonald bio je dobar s lutkom, Sean je morao priznati. Nosio ju je dvije stope vi e od visine ovjeka kako bi kompenzirao podignuti bedem i dao joj realistino pomicanje ramena, kao da ovjek brzo prolazi preko prve pukotine u rovu. Sean, mladi satnik i narednik bojnik crvenog lica ekali su s ostalim asnicima izv an druge pukotine, gledajui Fergusa kako im prilazi preko dasaka. Instinktivno su zadr ali dah dok je prilazio drugoj pukotini, napeti od uzbuenja. Na padini brda m auser opali poput bia na ledenom zraku i lutka se o tro trgne u Fergusovima rukama. Fergus je spusti ispod razine pogleda i klekne na koljena da ispita rupu u lutk inoj glavi. O, sranje!, gorko apne. O, prokleto sranje! to je, MacDonald? Prokleti H o, to kopile... MacDonald! Izabrao je isti zaklon kao i moj deko. Sean nije shvaao jed n trenutak. On je medu hrastovim deblima, sjedi tono na Marku. Izabrali su isti za klon. O tri hitac Mausera bio je tako blizu, tako glasan i prodoran, da su nekoliko sekunda poslije toga Markovi bubnjii zujili poput jata komaraca. Nekoliko sekund a bio je okamenjen, ukoen od oka. Njemaki snajperist bio je negdje unutar dvadeset stopa od mjesta na kojem je le ao. Nekom udnom sluajno u izabrao je isto mjesto kao i o n. Ne, to nije bila sluajnost. Lovakim okom za teren obojica su odabrali idealan p olo aj za svoj zadatak - brzu smrt iz zasjede. Klatno Markove sree zanjihalo se na drugi kraj. Mark se nije pomaknuo nekoliko sekunda nakon pucnja, ali svako njego vo osjetilo bilo je pojaano adrenalinom koji je pjevao njegovim ilama, a srce mu j e udaralo snagom koja je odjekivala njegovim grudnim ko em. Nijemac je bio s lijev e strane, vi e na padini, malo iza njegovog ramena. Lijeva strana bila mu je neza tie na, izvan korijenja hrasta. On pokrene oi dok mu je glava mirovala i u kutu vidnog polja ugleda jo jedno sru eno deblo. Nije se pomaknuo jo minutu, tra ei pokrete u kut u vidnog polja. Nije bilo nieg, a ti ina je bila stra na i te ka - dok se ne zauje hitac Spandaua, milju ili dalje niz liniju boji nice. Mark pone okretati glavu ulijevo, polako poput kameleona koji lovi muhu. Postupno mu se periferni vid razbistri, i mogao je vidjeti itavu padinu iznad sebe. Najbli e deblo bilo je razneseno rapnelom i kora je bila oderana, a komadi drveta otrgnuti. Palo je preko rupe u zemlji f ormirajui most. Iako se na njemu nakupio snijeg, izmeu zemlje i stabla bila je puk otina. U sredini je bila iroka mo da tri ina i Mark je kroz nju mogao vidjeti odraz svjetla na snijegu. U tom trenutku, sitni pokret privue mu pa nju. Bila je to samo e snaestina ina, ali Mark ga primijeti. Zurio je punih pet sekunda dok nije shvatio to gleda. Iza kraja hrastovog debla pojavio se vrh Mausera. Bio je omotan u krpu da se ubla i njegov o tar obris i sprijei odraz svjetla od metala - ali mala okrutna usta cijevi bila su nepokrivena. Nijemac je le ao iza debla, sa za tienom desnom str anom kao i Mark - dijelilo ih je manje od dvadeset stopa. Mark je jo deset minuta promatrao vrh Mausera; nije se vi e micao. Nijemac je imao strpljenja i bio je ti h. Kad je ponovno napunio pu ku, ukoio se ponovno u ekanju. Tako je dobar da ne mogu naciljati, pomisli Mark. Ako se pomaknem za in, ut e me i bit e brz. Vrlo brz. Da bi n ciljao, Mark bi se morao vratiti natrag dvadeset stopa ili vi e, a tada bi gledao izravno u cijev Mauzera; Nijemac bi primijetio njegovo kretanje. Znao je da ne m o e prepustiti toliko prednosti takvom protivniku. Duge mirne minute protjecale su u napetosti. Mark je imao dojam da svi ivci i tetive u njegovom tijelu vidljivo titraju, ali u stvarnosti, jedini pokreti bili su u njegovoj desnoj rukavici. Pr sti su se kretali stalno, mijesei, odr avajui toplinu, a oi su se pomicale u Markovoj lubanji, gledajui naprijednatrag uzdu debla, trepui redovno da oiste suze od napetos ti i ledenog zraka. to se, do vraga, dogaa tamo gore? Fergus MacDonald se nervirao, gledajui kroz leu periskopa koja je dozvoljavala promatrau da ostane ispod bedema. D eko je pribijen. General Sean Courtnev nije skidao pogled s drugog periskopa, ve ga lagano zanji e promatrajui padinu. Ponovno ispitaj vabu Cuthbertom. Mislim da vi e nee sjesti, pone protestirati Fergus, pogledav i gore svojim uskim oima obrubljenim ru iasti m od hladnoe i napetosti ekanja. To je zapovijed, narednice. Sean Courtnevjevo iroko e lo se nabora, a tamne obrve skupe, a glas mu zare i kao u starog lava. Snaga i pri sutnost ovjeka u ovom raspolo enju zastra ili su ak i MacDonalda. U redu, gospodine, pro mrmlja ljutito i ode do lutke na ljestvama. Mauzer ponovno opali, a Markovi kapc i dva puta brzo trepnu od oka, te se irom otvore. Zlatnosmede oi zurile su uz strmi nu, poput oiju lovakog sokola. U trenutku nakon hitca zauje kako se Mauser ponovno puni, a njegov vrh lagano se pomakne - ali tada Markove oi pogledaju sa strane. B io je tu jo jedan pokret, tako lagan da ga manje o tre oi ne bi primijetile. Bio je to samo da ak, u uskom prorezu izmeu debla i zemlje pokrivene snijegom. Samo kratko kome anje i ponovno ti ina. Mark je dugo gledao u prorez, ne vidjev i ni ta. Samo sjene i nedefinirani oblici, odraz svjetla sa snijega. Zatim iznenada ugleda ne to drug o. Bila je to tekstura tkanine, traak u uskom prorezu, a zatim mu oi uhvate av u si voj tkanini kako se lagano nadima iznad ivog mesa ispod sebe. Mali dio Nijemevog t ijela vidio se kroz pukotinu. Le ao je blizu druge strane debla, a glava mu je bil a okrenuta u smjeru iz kojeg je str ila cijev Mauzera. Mark pa ljivo zamisli ovjekovo tijelo. Koristei vrh cijevi kao jedinu referentnu toku, smjesti mu glavu i ramena , trup i kukove... Da, njegovi kukovi, pomisli Mark. To mu je kuk ili gornji dio st egna... Zatim se svjetlo promijeni. Sunce pronae slabu toku u oblacima i kratko zas ije. Na boljem svjetlu, Mark ugleda mali dio Nijemevog pojasa s praznim mjestom z a bajunetu. To potvrdi njegovu pretpostavku. Sada je znao da je nabreknue na tkan ini izazvano mi iem na kuku na visini pelvisa. Kroz oba kuka, pomisli Mark hladno. A t u je i femoralna arterija... Pa ljivo pone skidati rukavicu s desne ruke. Mora se za kotrljati na stranu i pomaknuti cijev pu ke u luku veem od 90 stupnjeva bez i najma njeg zvuka. Molim te, Bo e, ree tiho Mark i pone se kretati. Bolnom sporo u, cijev pu ke pomicala, a on istovremeno pone prebacivati svoju te inu na drugi lakat. inilo se d a je pro la vjenost dok cijev P.14 nije gledala prema pukotini izmeu debla i zemlje, a Mark je bio presavijen, borei i se da zadr i polo aj cijevi u tom neprirodnom polo a ju. Nije mogao otkoiti sigurnosni otponac prije pucanja; ak i taj jedva ujni zvuk m ogao je upozoriti Nijemca. Savije prste na otponcu i osjeti sigurnosni mehanizam . Pa ljivo nacilja okrenute glave i pone gurati osigura palcem dr ei prst na otponcu. T o je trebalo uiniti glatko da ne pomakne ciljnik. Grmljavina hitca odbila se od niskog sivog neba i metak proe kroz pukotinu. Mark je vidio njegov udarac, prodor metala u meso. Zauje Nijemev krik, divlji zvuk bez znaenja, te ponovno napuni pu ku s instinktivnom spretno u. Sljedei hitac stopi se s odjekom prvoga, tako da se inilo d a se radi o jednom pucnju. Metak proe kroz pukotinu i Mark vidje kako tee krv, crv eni mlaz koji je obojio snijeg, brzo postajui ru iast i topei snje ni pokrov. Zatim se u pukotini nije vidjelo ni ta, Nijemac je bio odbaen udarcem - ili se zakotrljao u stranu. Ostao je samo ru iasti snijeg. Mark saeka s novim metkom u cijevi, okrenut p rema deblu, spreman za sljedei hitac. Osjeao se hladno, ali vrlo svjesno, napetih i vaca, o trog vida i pojaanog sluha. Ti ina je vladala jo neko vrijeme - a zatim zauje z vuk. Na tren ga nije prepoznao, a tada se ponovi. Zvuk ovjeka koji jeca. Postao j e jai, histeriniji. Ach, mein Gott - mein Lieber Gott..., glas je bio bijedan, sloml jen. Das Blut. Ach Gott - das Blut. Iznenada zvuk zapara Markovu du u, usijecajui se duboko u njegovo bie. Ruke mu se poe e tresti i on ponovno osjeti tremor na usnama. Poku a stisnuti eljust, ali sada su mu zubi divlje cvokotali. Molim te, molim te, zav api glasno. Prestani, molim te. inilo se da ga je Nijemac uo. Hilf mir, lieber Gott das Blut! Glas mu je bio slomljen vla nim bespomonim zvukovima oaja. Iznenada Mark p one puziti naprijed kroz snijeg, uz strminu. Dolazim. U redu je, promrmlja. Samo pre stani. Osjetila su mu divljala. Ach, mein lieber Gott, ach meine Mutti... O Isuse, p restani, prestani. Mark se dovue do kraja debla. Nijemac je bio napola naslonjen n a hrast. S obje ruke poku avao je uzaludno zaustaviti mlaz svijetle arterijske krv i koji mu je tekao kroz prste. Dva metka raznijela su mu oba kuka i snijeg je bi o vla na ka a krvi. On okrene lice prema Marku; bilo je potpuno blijedo, sivkastobij elo, vla no od finog sloja znoja. Nijemac je bio mlad, poput Marka, ali brzo dolaz ea smrt izgladila mu je crte lica pa se inio jo mladim. Bilo je to lice mramornog a nela, glatko i bijelo, udno lijepo, s plavim oima u dupljama; blijedozlatni uvojci izbijali su mu ispod ljema na glatko elo. On otvori usta i ree ne to to Mark nije razu mio, a zubi su mu bili bijeli i ravni, iza punih blijedih usana. Zatim se on pol ako nasloni na deblo, jo uvijek gledajui Marka. Ruke mu padnu s pelvisa i pulsiraj ui mlaz krvi se uspori i pone jenjavati. Blijede plave oi izgubile su svoj sjaj, ot upjele, bez fokusa. Mark osjeti kako se nit otkida u tkanju njegovog uma, poput razderane svile. Bilo je to gotovo fiziki - gotovo je uo kako se to dogaa u njemu. Vid mu se zamuti, obris mrtvog Nijemca poe se topiti, a zatim se ponovno preoblik ovati. Mark osjeti kako mu se pukotina u umu iri i kroz nju izlazi njegov razum; iza je bio tamni ponor pun odjeka. Lice mrtvog Nijemca nastavi se mijenjati, dok se nije stvrdnulo i Mark je gledao u vlastito lice, kao u nejasnom ogledalu. Nj egovo vlastito lice, oi zlatnosmede i prestravljene, usta koja su bila njegova ot vorena usta - i krik izie iz njih, krik koji je predstavljao oaj i agoniju cijelog svijeta. Zadnji komadii Markovog razuma odletjeli su u oluji u asa i on zauje kako vri tile osjeti kako mu noge tre ispod njega, ali u glavi je bilo samo crnilo, a ti jelo mu je bilo bez te ine, poput ptice u letu. Njemaki mitraljezac zapeo je Maxim jednim potezom ruice i okrenuo ga o tro ulijevo, pritiskajui debelu cijev oru ja s vod enim hlaenjem dok nije gledala ravno niz padinu prema britanskim linijama. Usamlj ena prilika u divljem trku kretala se ulijevo i mitraljezac pritisne rukohvat mi traljeza o rame i ispali jedan kratak rafal, ciljajui malo ispod kako bi kontrira o prirodnoj tendenciji pucanja iznad mete kod gaanja nizbrdo. Mark Anders jedva j e osjetio mone udarce dva metka koja su ga pogodila u lea. Fergus MacDonald je pla kao. To je iznenadilo Seana, nije to oekivao. Suze su curile polako iz crvenih oij u i on ih obri e jednim ljutim pokretom. Dozvola da izvedem ophodnju, gospodine?, up ita on, a mladi satnik nesigurno pogleda Seana preko narednikovog ramena. Sean l agano klimne, jedva nagnuv i glavu. Mislite li da mo ete nai dobrovoljce?, upita satnik nesigurno, a narednik crvenog lica mrko odgovori. Bit e dobrovoljaca, gospodine, momci su cijenili mladia. Onda dobro - im se smrai. Prona li su Marka malo nakon osam s ti. Visio je na hrdavoj bodljikavoj ici na dnu padine poput slomljene lutke. Ferg us MacDonald morao ga je osloboditi klije tima i trebao im je gotovo jedan sat da ga donesu do britanskih linija kroz blato i uga eni snijeg. Mrtav je, ree general Cou rtnev gledajui mladievo ispijeno lice na svjetlu svjetiljke. Ne, nije, usprotivi se Fergus MacDonald. Ne mogu samo tako ubiti mojeg deka. Lokomotiva je o tro zvi dila, pre lazei elinu konstrukciju mosta. Srebrena para letjela je visoko u velikom oblaku, a zatim se raspr ivala na vjetru. Mark Anders bio je naslonjen na balkon jedinog pu tnikog vagona dok mu je isti vjetar ku trao meku smeu kosu i bacao komadie pepela nalice. Suzio je oi i pogledao korito rijeke preko koje su prelazili. Voda je tekla ispod vla nih trska, dolazila do stupova mosta i mirno se vrtlo ila, zelena i jaka, tekui prema moru. Voda je visoka u ovo doba godine, promrmlja Mark glasno. Djed e bi ti sretan, osjeti kako mu se usne razvlae u osmijeh. Tijekom zadnjih mjeseci smija o se vrlo rijetko. Lokomotiva je pre la preko elinog mosta i krenula uz strminu brij ega. Zvuk stroja odmah se promijeni i brzina se smanji. Mark se nagne i podigne svoju vojnu torbu, otvori vrata balkona i sie niz eline stube, visei s jednom rukom iznad po ljunane pruge koja je jurila ispod njega. Vlak je brzo usporio kako se nag ib poveavao i on skine torbu s ramena i nagne se daleko kako bi je to bla e bacio na ljunak. Odskoila je jednom i otkotrljala se niz nasip, uletjev i u grmlje poput ivot inje u bijegu. Zatim i sam skoi prema zemlji, pa ljivo procijeniv i trenutak u kojem je vlak prelazio preko grebena, te doskoi na nasip ostav i na nogama, baciv i te inu na prijed kako bi ubla io udarac; osjeti ljunak kako klizi ispod njegovih nogu. Ostao je uspravan i zaustavi se dok je vlak prolazio kraj njega; stra ar ga pogleda iz z adnjeg vagona i pozove. Hej, to je protuzakonito. Po alji erifa, vikne Mark i ironino m salutira dok je lokomotiva dobivala na brzini na nizbrdici uz eksplozivno stenj anje; ritam stroja se naglo pojaao. Stra ar stisne ake, a Mark se okrene. Skok mu je ponovno povrijedio lea i on gurne ruku pod ko ulju te protrlja pazuh krenuv i prugom . Napipa dvije udubine ispod lopatice i ponovno se zaudi koliko su blizu kimi. Tki vo o iljka bilo je svilenkasto, gotovo senzualno na dodir, ali rani su trebali mje seci da se zatvori. Mark nevoljno zadrhti dok se sjeao kotrljanja nosiljke i hlad nog, gotovo mu kog lica sestre dok je gurala duge vatene epove u otvorene rane meta ka; sjeao se i spore razarajue agonije kad su krvavi epovi bili ponovno izvueni elinim klije tima te vlastitog disanja u u ima i glasa sestre, grubog i neosobnog. O, ne bu di dijete. Svakoga dana, dan za danom, tjedan za tjednom - dok grozniavi delirij u pale plua koja je napala njegova o teena plua nije izgledao kao blagoslovljeno olak anj e. Koliko je to trajalo - od poljske bolnice u Francuskoj s blatnim snijegom isp od nosiljaka i iskopanim grobovima iza bolnice pod atorima - do ope bolnice kraj B rightona i tamnih magla pneumonije, bolnikog broda koji plovi niz Atlantik, kuha se u zagu ljivim tropima, bolnice za oporavak s ugodnim livadama i vrtovima - koli ko dugo? etrnaest mjeseci, tijekom kojih je rat kojeg su ljudi ve pogre no nazivali Velikim zavr io. Bol i delirij zamaglili su prolaz vremena, ali inilo se kao cijeli ivot. ivio je jedan ivot u ubijanju i razaranju, u bolu i patnji, i sada je ponovn o roen. Bol u njegovim leima brzo prestane. Bila su gotovo zalijeena, pomisli sretn o, i odgurne mrana i stra na sjeanja te krene niz nasip po torbu. Andersland je bio gotovo etrdeset milja nizvodno a vlak je kasnio, ve je bilo podne. Mark je znao da nee stii prije sljedee veeri - i udno, sada kad je bio gotovo kod kue, osjeaj urbe j estao. Kretao se lako, poprimiv i onaj dugi, poznati korak lovca, pode avajui vreu na leima im su se zacijeljene rane ukoile, osjeajui kako mu znoj curi niz lice i kroz ta nku pamunu ko ulju. Vi egodi nja odsutnost pojaala je njegovo cijenjenje svijeta kroz ko ji se kretao, pa je ono to je prije samo nesvjesno registrirao sada bilo novo i n epoznato iskustvo. Uzdu obale, gusto grmlje vrvjelo je od ivota. Vilinkonjici koji jure povr inom prozirnim krilima ili se pare u letu, mu jaci na enkama s dugim sjajn im abdomenima savijenim u luk; nilski konj koji izranja iz vode s eksplozivnim i zdahom zraka i gleda Marka svojim ru iastim vodenastim oima, trzajui malim u ima i valj ajui se poput golemog crnog balona u zelenoj struji. Bilo je to kao kretanje kroz drevni Raj, prije dolaska ovjeka, i Mark iznenada shvati daje ova samoa bila ono t o su trebali njegovo tijelo i duh da bi se zavr io proces iscjeljenja. Ulogorio se te noi na travnatom brda cu iznad rijeke, iznad komaraca i neugodne tame gustog gr mlja. Leopard ga je probudio poslije ponoi, promuklo re ei kod rijeke i on je le ao sl u ajui ga kako se polako kree uzvodno dok se zvui nisu izgubili medu grebenima vi eg te rena. Nije odmah zaspao, ve je s i ekivanjem razmi ljao o danu koji je bio pred njim. Svakoga dana prethodne etiri godine, ak i u vrlo lo im danima duhova i tame, mislio je na starca. Ponekad su to bile samo kratke misli, a ponekad je razmi ljao o njem u kao to se nostalgini kolarac sa e njom sjea svojeg doma. Starac je predstavljao dom, naravno, i oca i majku koje Mark nije nikada upoznao. Bio je tu uvijek, od najra nijih sjeanja do sada njosti, nepromjenjiv u svojoj snazi i razumijevanju. Mark osj eti duboku fiziku bol e nje dok se jasno sjeao starog ovjeka kako sjedi na tvrdoj ljul jaki na irokom trijemu u staroj kaki ko ulji, grubo zakrpanoj i prljavoj, otvorenoj oko vrata, pa su se vidjele sijede dlake na grudima; vrat i podbradak bili su naborani kao u purana, tamni od sunca i prekriveni petodnevnom bradom koja je blje t ila poput komada stakla; golemi brkovi bili su sjajno bijeli, sa zavrnutim kraje vima i usiljeni voskom u stra ne o trice. iroki terai e ir bio je navuen nisko na smee o une duha. e ir je uvijek bio na svojem mjestu, natopljen znojem i mastan oko oboda, nikada ga nije skidao, ak niti za ruak - pa niti u krevetu, sumnjao je Mark. Mark se sjeao kako zastaje u radu s no em za rezbarenje, prebacuje duhan za vakanje iz j ednog dijela usta u drugi, a zatim pljuje u staru bocu od pet galona zlatnog sir upa Tate i Lyle koja mu je bila pljuvanica. Pogaao je sigurno na deset stopa, ne p rosuv i niti kap tamnosmee tekuine, a zatim nastavljao svoju priu kao da nije bilo pr ekida. A kakve su to bile prie! Prie koje su dr ale oi malog djeaka irom otvorene i bud ile ga u noi da sa strahom gleda pod krevet. Mark je pamtio starca po malim stvar ima, kako se saginje da zagrabi aku svoje bogate zemlje i pusti je kroz prste, a zatim bri e ruke u hlae na stra njici s ponosnim izrazom na starom licu. Dobra zemlja - Andersland, rekao bi i klimnuo poput mudraca. Pamtio ga je i po velikim stvarim a, kako stoji visok i mr av kraj Marka u gustom trnovotim grmlju s velikom pu kom Ma rtini Hendrv koja se dimi, a povratni udar potresa njegovo krhko tijelo, dok mu ja k bivola poput crne planine juri prema njima, ljutit i lud od rana. Zadnji ga je put vidio prije etiri godine, zadnji put uo o njemu. U poetku je pisao, duga nosta lgina pisma, ali starac nije znao pisati niti itati. Mark se nadao da e nositi pism a prijatelju, mo da po tarici, i da e mu ih oni proitati i napisati odgovore Marku. Bi la je to uzaludna nada. Starev ponos nikada mu ne bi dozvolio da prizna strancu k ako ne zna itati. Bez obzira, Mark je nastavljao pisati, jedno pismo svakog mjese ca sve te duge godine; ali tek e sutra prvi put dobiti vijesti od starca. Mark je ponovno zaspao, jo nekoliko sati, a zatim zapalio vatru u tami prije zore, te sk uhao kavu. Krenuo je im je bilo dovoljno svjetla da vidi put. S nasipa je promatr ao sunce kako izlazi iz mora. Planine olujnih kumulusa bile su na visini iznad d alekog oceana, a sunce je izlazilo iza njih, tako da su sijali crvenilom i dubok im purpurom; svaki oblak bio je ocrtan briljantnim svjetlom i probu en zrakama svj etla. Zemlja se spu tala pod Markovim nogama u priobalne nizine, bogate gusto po uml jene ravnice i glatka zlatna travnata brda koja su se irila do beskrajnih bijelih pla a Indijskog oceana. Ispod mjesta na kojem je stajao Mark rijeka je padala pre ko ruba grebena, u plohama bijelog i srebrenog, od vla nih crnih stijena prema dub okim tamnim bazenima koji su se okretali pjenei se poput velikih kotaa, kao da se odmaraju prije sljedeeg divljeg pada u ponor. Mark prvi put pone uriti, pratei strmi put brzo poput rijeke, ali bila je sredina jutra prije no to se spustio do zemlj e u podno ju grebena. Rijeka se irila i postala plia, mijenjajui potpuno svoje raspol o enje dok je vijugala izmeu pje anih sprudova. Tu su bile druge ptice, razliite ivotinj e u umama i na brdima, ali Mark nije imao vremena za njih. Jedva gledajui jata dug onogih roda velikih kljunova i ibisa na obali, ak i kad se jedan hadedah ibis vin uo u zrak divlje kriei, on nastavi juriti. Tu je bilo mjesto koje je imalo posebno znaenje za Marka, neoznaeno osim malog humka kamenja u podno ju golemog stabla divl je smokve; oznaavalo je zapadnu granicu Anderslanda. Mark se sagne da popravi hum ku medu velikim korijenjem koje je puzilo tlom poput velikih reptila, i dok je r adio, jato debelih zelenih golubova eksplodira na bunim krilima s grana iznad nje ga, prekinuv i svoju gozbu na gorkim utim plodovima. Kad je pro ao smokvu, krene s no vom lakoom i otporno u, uspravnih ramena i sa sjajem u oima - jer ponovno je hodao An derslandom. Osam tisua akra bogate plodne zemlje, etiri milje rijene granice s obil jem vode, blago zaobljenih brda pokrivenih gustom travom, Andersland, ime koje j e starac nadjenuo prije trideset godina. Pola milje dalje, Mark se spremao ostav iti rijeku i krenuti preicom preko sljedeeg grebena do imanja, kad zauje udaljeni s na ni udarac i neposredno nakon toga slabe ljudske glasove u jo vruem zraku. Zbunjen o, Mark zastane da oslu ne i ponovno zauje udar ali ovaj put prethodilo mu je pucan je grana i grmlja. Nepogrje ivi zvuk padanja debla. Zanemariv i svoju prvobitnu namj eru, Mark nastavi niz rijeku, dok se iznenada nije pojavio na otvorenom terenu k oji ga podsjeti na stra no razorena polja Francuske, uni tena granatama i eksplozivo m dok se nije vidjela samo gola zemlja. Tamo su bile skupine crnih ljudi u bijel im platnenim dhotijima i turbanima koje su ru ile golema stabla i istila raslinje u zdu rijeke. Na tren Mark nije shvaao tko su ti stranci, a zatim se sjeti da je proi tao lanak o Hindu radnicima koji su u tisuama do li iz Indije kako bi radili na novi m planta ama trske. Bili su to ilavi ljudi vrlo tamne ko e koji su sada poput kolonije mrava radili uzdu rijeke. Bilo ih je na stotine - ne, Mark shvati da ih je na t isue i da imaju i volove. Velike sna ne ivotinje polako su vukle pala debla na gomil e za spaljivanje. Ne shvaajui to gleda, Mark napusti rijeku i popne se na padinu kr aj nje. S grebena je imao dobar pogled na Andersland i more iza njega. Opusto enje se irilo cijelim krajolikom, i on shvati da mora razmisliti o neemu. Zemlja se pr ipremala za oranje, cijela. uma i pa njaci su uni teni i parovi volova polako su se k retali otvorenom zemljom, jedni za drugima, a plodna okoladna zemlja okretala se pod plugovima. Krici oraa i pucanje bieva dopirali su do Marka koji je zbunjen sta jao na brdu. Sjeo je na kamen i gotovo cijeli sat gledao ljude i volove u radu, upla en. Upla en zbog onoga to je sve to znailo. Starac nikada ne bi dozvolio da se to dogodi njegovoj zemlji. Mrzio je plug i sjekiru; previ e je volio velika stabla k oja su sada stenjala i pucala u padu. Starac je uvao svoje pa njake poput krtca kao da su dragocjeni poput zlata. Nikada ne bi dozvolio da ih se preore - ne dok je i v. Zato se Mark bojao. Dok je iv. Jer, Bog zna, on nikada ne bi prodao Andersland . Mark nije elio znati odgovor. Morao se prisiliti da ustane i krene nizbrdo. Tam noputi radnici s turbanima nisu razumjeli njegova pitanja, ve su ga gestama usmje rili do debelog babua u platnenoj jakni koji je va no hodao od skupine do skupine, udarajui gola crna leda lakim tapom i zastajui da zabilje i ne to u golemu crnu knjigu koju je nosio. On pogleda gore, zbunjeno, a zatim odmah postane pokoran u prisu tnosti bijelog ovjeka. Dobar dan, gospodaru. Nastavio bi, ali sjajne oi pogledaju M arka i spazi e koliko je mlad, neobrijan, a njegova jeftina vojna oprema bila je z amrljana od puta i zgu vana od spavanja. Bilo je oito da svu svoju imovinu nosi u t orbi na leima. Iskreno, ne trebamo ovdje jo ljudi. Njegovo pona anje odmah se promijen i, postav i gospodsko. Ja sam ovdje glavni... Dobro. Mark klimne. Onda mi mo ete rei t ljudi rade u Anderslandu. ovjek ga je iritirao, znao je mnogo takvih kao on u vo jsci koji gaze one ispod sebe, a li u stra njice onima iznad. U svakom sluaju istimo ze mlju za eernu trsku. Ova zemlja pripada mojoj obitelji, ree Mark, a ovjekovo pona anje mah se promijeni. Ah, dobro, mladi gospodaru, vi ste iz tvrtke iz Ladyburga? Ne, ne - mi ivimo ovdje. U kui, Mark poka e greben brda iza kojeg je le alo domainstvo, to je a a zemlja. Babu se nasmije poput debelog tamnoputog djeteta i zavrti glavom. Nitko ne ivi ovdje sada. Tvrtka posjeduje sve. On naini iroku gestu kojom je obuhvatio cij eli krajolik od grebena do mora. Uskoro e sve ovo biti eer, vidjet e , ovjee. eer, vno se nasmije. Stara kua izgledala je isto s grebena, samo zeleni krov od eljeza iznad tamnozelenih vonjaka, ali kad je Mark do ao putem do koko injaca, vidje da su p rozorska stakla skinuta, a na trijemu nije bilo namje taja. Ljuljaka je nestala, a na jednom kraju verande lijeb se otkinuo i visio sa zida. f H Vrt je izgledao div lje i zanemareno, a biljke su poele osvajati kuu. Starac ju je uvijek odr avao uredn om, istei li e ispod drvea i ispod bijelih ko nica poslaganih uredno u sjeni. Netko je o pljakao ko nice s brutalnim nemarom, otvoriv i ih sjekirom. Sobe su bile prazne, potp uno ispra njene, a ak je i crna pe na drva u kuhinji nestala, sve osim pljuvanice Tat e i Lyle na trijemu. Njen prosuti sadr aj ostavio je tamnu mrlju na podu. Mark je polako hodao kroz prazne prostorije, osjeajui stra an gubitak i oaj dok je li e u tilo i d njegovih nogu; veliki crni i uti pauci gledali su ga svojim mnogostrukim oicama s mre a koje su ispleli u kutovima i preko kvaka vrata. Mark izie iz kue i ode do ma log obiteljskoga groblja, osjetiv i olak anje kad je shvatio da nema novih grobova. Baka Alke, njena najstarija ki, i neaka koja je umrla prije no to je Mark roen. Samo tri groba - starac nije bio tu. Mark izvadi kantu iz bunara i popije malo hladn e svje e vode, a zatim krene u vonjak te ubere pun e ir guava i zrelih utih ananasa. Po dvori tu je hodao mladi pijevac koji je pobjegao pljaka ima. Mark ga je lovio pola s ata prije no to ga je kamenom skinuo s krova u oblaku perja. Oerupao ga je i oistio , te skuhao na vatri koju je zapalio u dvori tu - i tada mu sine jedna misao. Vrat i se natrag u starevu spavau sobu na drugoj strani kue gdje je nekada stajao veliki mjedeni krevet, te klekne i potra i labavu dasku. Izvadi svojim no em jedan avao koj i ju je dr ao i podigne je. Posegne u otvor i izvadi gusti sve anj omotnica vezanih vrpcom od sirove ko e. Prelista sve anj u vidje da niti jedna nije otvorena. Sve su bile adresirane njegovim rukopisom. Bile su pa ljivo spremljene u skrovi te. Ipak, n isu sva Markova pisma bila tu. Provjeriv i zadnje, Mark otkrije da je adresirano p rije jedanaest mjeseci. Osjeti gu enje u korijenu grla i navalu suza. Stavi sve anj sa strane i ponovno posegne u otvor te izvadi kutiju Mazzawatee aja sa slikom bak e s metalnim naoalama na poklopcu. Bio je to starev sef. Iznese kutiju i pisma u dvori te, jer kasno poslijepodne brzo je zamraivalo sobe. Sjedne na kuhinjsku stubu i otvori kutiju za aj. U ko noj vreici bilo je etrdeset suverena; neki od njih imali su na sebi bradatu glavu Krugera, starog predsjednika Ju noafrike Republike, a drug i Edwarda i Georgea. Mark stavi vreicu u unutarnji d ep svoje jakne i na sve slabij em svjetlu ispita ostatak starevog blaga. Fotografije bake Alice kad je bila mlad a, po utjele i zavijene na krajevima od starosti, potvrda o vjenanju, stari novinsk i lanci iz burskog rata, jeftini komadi enske bi uterije, oni koje je Alice nosila n a slikama, medalja u kutiji, kraljiina Ju noafrika medalja sa est pruga, ukljuujui i on e za kampanje u Tugelu, Ladvsmith i Transvaal. Markova kolska izvje a iz kole u Ladvb urgu i diploma Univerziteta u Port Natalu - to je bilo posebno va no starcu, koji je imao strahopo tovanje nepismenog ovjeka prema pisanoj rijei i uenju. Prodao je ne to svoje stoke da plati Markovo obrazovanje, to mu je mnogo znailo. Ni ta u kutiji, o sim novca, nije bilo od velike vrijednosti, ali sve je bilo dragocjeno za starca . Mark pa ljivo vrati sve u kutiju i stavi je u torbu. Na zadnjem svjetlu dana, Ma rk pojede ilavog pijetla i voe, a kad se pokrio svojim pokrivaem na drvenom kuhinjs kom podu, jo je razmi ljao. Znao je da je starac, kud god oti ao, imao namjeru vratit i se u Andersland. Inae nikada ne bi ostavio svoje blago. izma u rebra probudi Mar ka i on se otkotrlja i sjedne, da ui od bola. Na noge! Podigni guzicu - i nestani! Jo s e nije potpuno razdanilo, ali Mark je mogao vidjeti ovjekove crte lica. Bio je gl atko obrijan, s velikom eljusti, a zubi su mu bili ravni, vrlo bijeli na tamnom l icu. Glava mu je bila okrugla, poput topovske kugle, ostavljajui dojam goleme te in e, jer bila je na kratkom debelom vratu boksaa te ke kategorije. Gore!, ponovi on i p onovno zamahne smeom jahaom izmom. Mark ustane i spremi na obranu. Otkrije da je ovj ek ni i od njega, ali bio je vrst i nabijen, sa irokim ramenima i te kim trupom. To je privatno vlasni tvo, ne elimo skitnice na njemu. Ja nisam skitnica, poe Mark, ali ovjek ga prekine ustrim smijehom. Ti u skupoj odjei, s Rollsom parkiranim kraj vrata - go tovo si me prevario. Zovem se Mark Anders, ree on. Ova zemlja pripada mojem djedu - J ohnu Andersu... Uini mu se da se ne to pomaklo u ovjekovim oima, da se dogodila promje na u polo aju usta - sumnja ili mo da briga. On obli e usne brzim nervoznim pokretom, ali kad je progovorio, glas mu je jo bio miran i tih. Ne znam ni ta o tome - znam sa mo da zemlja pripada Ladvburg Estateu, a ja sam predradnik tvrtke, i ne elimo da bude ovdje, on zastane i pomakne se, spustiv i ramena i isturiv i te ku eljust, a osim to a, ja ponekad volim razbiti neiju glavu, a to nisam uinio ve Bog zna otkad. Gledali su se tako i Mark iznenada osjeti navalu bijesa. elio je prihvatiti ovjekov izazov iako je znao koliko je ovaj jak i opasan. Imao je izgled ubojice, te inu i snagu, ali Mark osjeti kako se vraa u ravnote u, a ramena mu se spuste. Njegov muitelj to spazi s oitim u itkom. Lagano se nasmije i, stisnuv i eljust tako da su mu se tetive nap ele na vratu, te se lagano zanji e na vrhovima stopala. Zatim Mark iznenada osjeti gaenje prema nasilju. Bilo ga je ve previ e u njegovom ivotu - a sada nije bilo razl oga za borbu. Okrene se i uzme svoje izme. ovjek je promatrao kako se oblai, mo da ra zoaran, ali spreman za dalje suprotstavljanje. Kad je zabacio torbu na rame, Mark upita: Kako se zove ? ovjek mu odmah odgovori, jo uvijek spreman na nasilje. Prijatelj i me zovu Hobday, ree on. Hobday, i kako jo ? Samo Hobday. Neu to zaboraviti, ree M no si budala, Hobday. Ode niz stube u dvori te; petnaest minuta kasnije kad je pogl edao natrag s grebena na kojem se cesta za Ladvburg okretala prema sjeveru, Hobd ay je jo stajao u dvori tu Anderslanda, gledajui ga pozorno. Fred Black gledao je ka ko se Mark penje uzbrdo. Naslonio se na ogradu bazena za dezinfekciju stoke i vak ao svoj duhan, ilav, potamnio i suh. Iako je bio jedan od drugova Johna Andersa i znao Marka otkako je poeo puziti, bilo je jasno da ga ne prepoznaje. Mark stane na petnaest koraka i podigne e ir. Zdravo, ujae Fred, pozdravi ga, i proe jo jedan tren tak prije no to je starac skoio da ga zagrli. Bo e, deko, rekli su mi da si ubijen u F rancuskoj. Sjeli su zajedno na ogradu tora za stoku; Zulu djeaci tjerali su stoku ispod njih kroz uski prolaz dok nije do la do ruba s kojeg je skakala u duboku smr dljivu kemijsku kupku, plivajui s podignutim glavama prema strmom izlazu na drugo j strani. Mrtav je gotovo godinu dana - ne, dulje, vi e od godine dana - deko, ao mi je. Nisam mislio da e to morati saznati. Kao to sam rekao, mislili smo da si poginu o u Francuskoj. U redu je, ujae Fred. Mark je bio iznenaen to nije osjeao ok. Znao je e je to prihvatio, ali u du i mu je jo uvijek bila tuga. utjeli su neko vrijeme, star ac je po tovao njegovu alost. Kako je..., Mark zastane, kako je oti ao? Pa, Fred Black gne svoj e ir i protrlja elavu glavu. Bilo je to pomalo iznenada. Oti ao je u lov po biltong, su eno meso s Pietom Grevlingom i njegovim sinom kod Chakinih Vrata. iva sjean ja se vrati e Marku. Chakina Vrata bila su u golemoj divljini na sjeveru gdje ga j e starac nauio loviti. Prije mnogo godina, 1869. teren je progla en rezervatom, ali nije bilo uvara i ljudi iz sjevernog Natala i Zululanda smatrali su ga svojim pr ivatnim lovi tem. Petog dana, starac se nije vratio u logor. Tra ili su ga jo etiri dan a prije no to su ga na li. On ponovno zastane i pogleda Marka. U redu si, deko? Da, u r du sam. Mark se pitao koliko je ljudi vidio kako umiru, koliko ih je i sam ubio a smrt jo jednog ovjeka mogla ga je ipak potresti. Nastavi, molim te, ujae. Piet je r ekao da je izgledalo kao da se poskliznuo dok se penjao po strmini, i pao na pu ku koja je opalila. Pogodila ga je u trbuh. Gledali su kako zadnji vol skae u bazen s tekuinom i Fred Black ukoeno side s ograde. Na trenutak se uhvati za slabine. Sta rim, promrmlja, a Mark skoi kraj njega i krenu e prema kui. r Piet i njegov sin tamo s u ga pokopali. Nije ga mogao vratiti natrag, bio je na suncu tri dana. Oznaili su mjesto i dali izjavu magistratu kad su se vratili u Ladyburg. Freda Blacka preki ne krik i enska prilika pojavi se niz drvored plavog kauukovca, trei prema njima. Bi la je vitka i mlada, medenosmede kose upletene u debelu pletenicu koja joj je od skakivala od leda, s dugim smeim nogama i bosim stopalima ispod haljine od izblij edjelog pamuka. Mark!, vikne ona ponovno. O, Mark! Ali stigla je prije no to ju je st igao prepoznati. Promijenila se za etiri godine. Mary. Tuga je jo gu ila Marka, ali ni je mogao nastaviti razgovarati o starcu. Kasnije e biti vremena. ak i u tuzi, nije mogao propustiti injenicu da Mary Black vi e nije djevojica, zloesti vra i kojeg nekada nije zamjeivao, kada je bio senior u visokoj koli u Ladvburgu. Jo je imala pjegavo nasmijano lice i izra ene, lagano savijene prednje zube, ali narasla je u veliku djevojku s farme, irokih kukova, veselog smijeha. Bila mu je visoka do ramena, a njena figura pod tankom pamunom haljinom bila je zaobljena i puna; imala je bokov e i butine koji su se njihali kad je hodala kraj njega, struk poput vrata vaze i velike grudi koje su slobodno skakutale sa svakim korakom. Dok su hodali, posta vljala je pitanja, beskrajna pitanja, i dodirivala Marka, s rukom na njegovom la ktu. Tresla ga je da izvue iz njega odgovore, gledajui ga ivahnim oima, smijui se svo jim glasnim smijehom. Mark osjeti udan nemir. Blackova ena prepoznala ga je s drug e strane dvori ta i ispustila zvuk poput krave kojoj su oduzeli tele. Imala je dev et keri i uvijek je eljela sina. Zdravo, teta Hilda, poe Mark i nestane u njenom gole mom zagrljaju. Izgladnio si, vikne ona, a ta odjea, smrdi. I ti Smrdi , Marky - tvoja kosa, uskoro e sjediti na njoj. etiri neudane djevojke pod nadzorom Mary postavile s u kadu na sredini kuhinjskog poda i napunile je kantama vrue vode iz penice. Mark je sjedio na stolcu na stra njoj verandi s plahtom na ramenima, dok ga je teta Hil da i ala golemim karama. Zatim otjera svoje keri iz kuhinje. Mark se oajniki borio za s voju ednost, ali ona sru i njegovu obranu. Ja sam stara ena, nema ni ta to ve nisam vid a, vee i bolje. Odluno ga skine, bacajui prljavu odjeu kroz otvorena vrata gdje je eka la Mary. Operi ih, dijete - i makni se s tih vrata. Mark se estoko zacrveni i brzo spusti u kadu. U sumrak, Fred Black i Mark sjedili su kraj bunara u dvori tu s boc om brandvja kraj sebe. Alkohol je bio estoki Cape Smoke s ugrizom poput mu jaka zeb re. Nakon prvog gutljaja Mark vi e nije dodirnuo a u. Da, esto sam mislio o tome, slo i s Fred, lagano omamljen brandvjem. Stari Johnny volio je svoju zemlju. Je li ikad sp omenuo mogunost da ti je proda? Ne, nikada. Uvijek sam mislio da e biti tamo zauvije k. esto je govorio kako e biti pokopan kraj Alice. To je htio. Kad si zadnji put vid io djeda, ujae Fred? Pa..., on protrlja svoju elavu glavu, negdje oko dva tjedna prije no to je oti ao u Chakina Vrata s Greylinzima. Da, tono. Bio je u Ladyburgu da kupi metke i namirnice. Prespavao je ovdje jednu no u starim kolima, dobro smo se nap riali. Nije ni ta govorio o prodaji? Ne, niti rijei. Kuhinjska vrata se otvore prosuv svjetlo svjetiljke u dvori te i teta Hilda vikne na njih. Hrana je gotova. Doi, Fred , ne dr i tog deka tamo, kvari ga svojim porocima - i ne unosi mi tu bocu u kuu. uo si rne. Fred se naceri, natoi zadnja tri ina tamnosmede tekuine u a icu, te zavrti glavom na praznu bocu. Zbogom, stari prijatelju. Baci je preko ivice i ispije a u kao lijek. Mark je bio zguran na klupu do zida; s jedne strane sjedila je Mary, a s druge jo jedna prsata ki. Teta Hilda sjedila je nasuprot njemu, trpajui mu hranu na tanju r, korei ga kad bi posustao u jelu. Fred treba nekog da mu ovdje pomogne. Ostario je, iako stara budala to jo ne shvaa. I Mark klimne punih usta, a Mary mu pru i jo jed an komad domaeg kruha toplog od pei. Njene velike slobodne grudi pritisnule su se o Marka i on se gotovo zagrcne. Djevojke nemaju mnogo prilika upoznati dobre momke zarobljene su tu na farmi. Mary se prome kolji na klupi, a njeno stegno pritisne se uz Markovo. Ostavi deka na miru, Hilda, stara pokvarenjakinjo, govorio je Fred s a ela stola. Mary, stavi Marku jo umaka na te krumpire. Djevojka nalije umak, osloni v i se na Markovu nogu iznad koljena kako bi zadr ala ravnote u. Jedi! Mary ti je za po slije napravila posebne mlijene kolaie. Maryna ruka jo mu je bila na nozi i sada se p olako ali sigurno poela kretati prema gore. Njegova pa nja odmah se usredotoi na ruk u i hrana u ustima mu se pretvori u vrui pepeo. Jo bundeve, Marky? Teta Hilda ga bri n o upita, a on zavrti glavom. Nije mogao vjerovati to se dogaa ispod stola - i to t ono ispred Maryne majke. Osjeti navalu panike. Najnormalnije to je mogao u tim oko lnostima, on spusti jednu ruku u svoje krilo i stisne djevojinu ruku bez da ju je pogledao. Je li ti dosta, Mark? Da, zaista jest, slo i se on brzo i poku a odmaknuti Ma rvnu ruku, ali bila je velika i sna na i nije se dala lako omesti. Oisti Markov tanj ur, Mary, ljubavi, i daj mu malo tvojih kolaia. Mary je nije ula. Njena glava bila j e pognuta nad tanjur, obrazi su joj bili ru iasti, a usne su lagano drhtile. Pokraj nje, Mark se migoljio i stiskao na klupi. Mary, to je s tobom, djevojko? Majka joj se namr ti, iznervirana. uje li me, dijete? Da, majko, ujem te, ona konano uzdahne i avi se. Polako ustane i posegne objema rukama za Markovim tanjurom, dok se ovaj opustio na klupu s olak anjem. Mark je bio iscrpljen od cjelodnevnog hoda i uzbuenj a, i odmah je zaspao, ali muili su ga snovi. Gonio je tamnu sablast kroz jezivi t murni krajolik pun magle i udnog neprirodnog svjetla, ali noge su mu bile usporen e, kao da hoda kroz vodu, a svaki korak predstavljao je golemi napor. Znao je da je sablast koja je jurila kroz maglu ispred njega starac, i poku a viknuti, ali i z njegovih otvorenih usta nije izi ao nikakav zvuk. Iznenada se u leima sablasti po javi mala crvena rupa iz koje ikne mlaz svijetle krvi i ona se okrene prema njemu . Na trenutak je gledao u starevo lice, inteligentne ute oi koje su mu se smije ile i znad golemih brkova, a zatim se lice istopi poput vrueg voska a bijela prilika li jepe mramorne statue pojavi se kroz vodu. Lice mladog Nijemca - Mark konano krikn e i padne kako bi sakrio lice. Tiho je jecao u tami, dok ne osjeti ne to drugo. Bi lo je to polagano, bri ljivo milovanje. Jecanje se zaustavi u njegovom grlu i on s e postupno prepusti opakom u itku svojih osjetila. Znao je to dolazi, dogaalo se to e sto u usamljenim noima i sada mu je odgovaralo; polako se podizao iz dubina sna. Na rubu svjesnosti zauje glas koji je blago aptao. Hajde, hajde, ne boj se, hajde sve je u redu, sve e biti u redu. Ne stvaraj te stra ne zvukove. Postupno se probud i, jer dugo nije shvaao da je vrsto toplo meso stvarnost. Iznad njega su bile te ke bijele grudi, visei preko njegovog grudnog ko a, bijela gola ko a koja se sjaji na mj eseini to se prosipala kroz prozor iznad njegovog uskog elinog kreveta. Mary e to popr aviti, apne promukli glas. Mary?, on izgovori ime i poku a sjesti, ali ona ga gurne na trag svojom te inom. Ti si luda. Pone se boriti, ali njena usta se spuste na njegova, vla na, topla i osvajajua, i njegov otpor popusti pod navalom novog osjeaja. Osjeti kako mu ula divljaju. S druge strane, stra ne stvari koje je znao o enama suprotsta vljale su se sve jaoj oluji u njemu. Te udne i stra ne stvari koje mu je obja njavao k apelan regimente, znanje koje ga je sprjeavalo da popusti malim drskim djevojkama Francuske i damama koje su ga zvale iz tamnih ve a londonskih ulica. Kapelan mu j e rekao da iz nezakonitih sjedinjenja sa enom dolazi do dvije podjednako stra ne po sljedice. Ili je to bila bolest bez lijeka koja je izjedala meso, ostavljajui tru lu rupu u mu karevom meuno ju i naposljetku ga izluujui, ili je dolazilo do raanja djete a bez oca - kopileta koje e potamniti mu karevu ast. Prijetnja je bila prevelika i Ma rk otrgne svoja usta od djevojinih gladnih usana i prodornog jezika. O Bo e, apne on, d obit e dijete. To je u redu, glupane, apne ona veselim promuklim glasom. Mo emo se vje . Ona se iznenada pomakne dok je on le ao okamenjen tom injenicom i prebaci jedno ko ljeno preko njegovog uskog tijela, priti ui ga svojim te kim mekim mesom, gu ei svojom sv ijetlom kosom. Ne, on se poku a izmigoljiti ispod nje. Ne, to je ludo. Ne elim se vjena ti... Da, oh, da. Jo jedan trenutak bio je paraliziran osjeajem, a onda je s divljim trzajem baci sa sebe. Ona padne na stranu, a ruke su joj jo jedan trenutak vrsto d r ale njegova ramena prije no to se prevalila preko njega. Umivaonik se sru i i odjek djevojinog krupnog tijela na daskama poda odjekne kroz tihu kuu. Na tren se ti ina ponovno vrati u kuu, a zatim se zauje zbor krikova mlaih djevojaka iz spavae sobe. to je to?, zaurla Frank Black iz velike spavae sobe. Netko je u kui. Ulovi ga, Fred, ne l e i samo tu! Gdje mi je pu ka? Upomo, tata, upomo! Mary skoi s poda, zgrabi svoju spa stolca i navue je preko glave. Mary! Mark sjedne, elei objasniti, poku av i joj ispriao kapelanu. Nagne se prema njoj i na slaboj mjeseini spazi bijes na njenom licu. M ary... Nije imao vremena izbjei pljusku, do la je punom snagom, udariv i mu glavu tako da mu zatrese zube i zamagli vid. Bila je velika i jaka. Kad mu se glava razbis trila, nije je bilo, ali uho mu je jo zvonilo zvukom tisua divljih pela. Pra njavi ka mion Daimler stao je kraj Marka koji je hodao du duboko usjeenog puta s travom po sredini. U kamionu su sjedili sredovjeni ovjek i njegova ena, i on pozove Marka. Kud a ide , sine? Ladyburg, gospodine. Uskoi onda u kamion. Mark se vozio zadnjih dvadeset ilja sjedei na vrei kukuruza, s kavezom punim koko i kraj sebe i vjetrom koji mu je prolazio kroz o i anu kosu. Pro li su preko mosta iznad Baboon Strooma i Mark se udio k oliko se sve promijenilo. Ladvburg vi e nije bio selo, ve grad. irio se duljinom cij ele rijeice, a ispod grebena je bilo golemo skladi te dobara na kojem je pola tucet a lokomotiva izbjegavalo kamione te ko natovarene deblima iz pilana i vreama eera iz nove tvornice. Sama tvornica bila je spomenik gradskom progresu, golema konstruk cija od elinih stupova i golemih pei. Dim i para dizali su se iz pola tuceta dimnja ka i tvorili sivu izmaglicu koja je nestajala na blagom povjetarcu. Mark namr ti n os na slabi smrad koji je dolazio s vjetrom i pogleda niz Main Street sa strahop o tovanjem. Tamo je bilo barem tucet novih zgrada, a njihove fasade bile su ukra ene trakama rezbarenog metala, lijepim prozorima, vratima sa zatamnjenim staklima i natpisima s imenima vlasnika i datumima izgradnje na gipsanim ploama; ali, sve o ne bile su zasjenjene golemom konstrukcijom na etiri kata ukra enom ornamentima pop ut svadbene torte bogate nevjeste. Na njoj je ponosno stajao natpis Banka farmer a Ladyburga. Voza kamiona ostavio je Marka pred bankom i veselo mu mahnuo. Medu k olima je bilo parkirano barem tucet motornih vozila, a ljudi na ulicama bili su dobro odjeveni i vedri, graani napredne i rastue zajednice. Mark je poznavao nekol icinu iz starih dana i dok je hodao glavnom ulicom s torbom preko ramena, zastan e da ih pozdravi. Uvijek bi se na trenutak zbunili dok ga nisu prepoznali, a zat im bi rekli, Ali, Marky, uli smo - mislili smo da si poginuo u Francuskoj. Bilo je u Gazzeti. Registarski ured Land Deedsa bio je u labirintu vladinih ureda iza ma gistratskog suda i policijske stanice. Na dugom putu od Anderslanda bilo je dovo ljno vremena za razmi ljanje i Mark je tono znao to e uiniti i kojim redoslijedom. Isp red ureda je bio prostor za ekanje s negostoljubivom drvenom klupom i jednostavni pult. Za pultom je bio postariji inovnik s naoalama za kratkovidnost i zelenim ilt om na elu. Izgledao je kao drevna vrana u svojem crnom kaputu od alpake s papirna tim titnicima na rukavima i kukastim nosom; uio je iznad stola i herkulskim naporim a udarao peate na gomilu dokumenata. Radio je nekoliko minuta. Mark strpljivo proi ta obavijesti Vlade koje su visjele na zidu, dok inovnik nije konano pogledao iscr pljenim pogledom ovjeka prekinutog u radu koji bi mogao promijeniti sudbinu ovjeans tva. Htio bih pogledati dokumente o prodaji zemlje, gospodine. Odreeni komad odline zemlje smje ten u podruju Ladyburga broj 42, A. Farma poznata kao Andersland... Tra nsfer je izvr en u korist Ladyburg Estates Ltd. registrirane 1. dana srpnja, 1919. Za sve zainteresirane, Dennis Pettersen pojavio se preda mnom, registratorom, o n, reeni, potpuno ovla ten moi odvjetnika, izvr eno u Ladyburgu 12. dana svibnja 1919. , i John Archibald Anders, koji je izjavio daje njegova imovina ispravno i zakon ski prodana... Mark prijee na sljedei dokument: Ugovor o prodaji nepokretne imovin e: John Archibald Anders, od sada prodavatelj i Ladyburg Estates Ltd., odsada ku pac farma poznata kao Andersland, zajedno sa svim zgradama, stokom, opremom i po ljima - za svotu od tri tisue funta sterlinga. Stranke se potpisuju uz svjedoke. John Archibald Anders, oznaka X, Dirk Courtney (direktor) Ladyburg Estates Ltd. Svjedoci: Pieter Andries Greyling i Cornelius Johannes Greyling. Mark se namr ti n a ta dva imena. Piet Grevling i njegov sin bili su sa starcem u Chakinim Vratima gotovo neposredno nakon svjedoenja prodaje i na li ga mrtvog nekoliko dana kasnije te ga pokopali vani u divljini. Generalni odvjetnik, u korist Dennisa Petersena : Ja, potpisani, John Archibald Anders ovla ujem gore spomenutog Dennisa... Potpisa n kao John Archibald Anders (X) Kao svjedoci Pieter Andries Greyling i Cornelius Johannes Greyling. Mark je gledao sve anj pravnih dokumenata s lijepim rukopisom i crvenim peatima, te vrpcama od vodenaste svile. On pa ljivo prepi e imena stranaka ukljuenih u transakciju u svoj notes, a kad je zavr io, inovnik koji je ljubomorno g ledao svoje dragocjene papire zatra i ih natrag i preda mu raun na taksu pretra ivanj a od pet ilinga. Ured registratora tvrtaka bio je tono preko puta uske ulice, i tu je Mark primljen u drukijem raspolo enju. uvarica te mrane spilje bila je mlada damaodjevena u strogi sivi kaput i dugu haljinu koja nije bila u skladu s njenim ivi m oima i veselim raspolo enjem. Malo lijepo lice s pjegavim nosom osvijetlilo se os mijehom kad je Mark u ao i za nekoliko minuta mu je pomagala na prijateljski i zav jereniki nain dok je pregledavao lanke o Ladyburg Estates Ltd. ivite li ovdje?, upita ga djevojka. Nisam vas prije vidjela. Ne, ne ivim, odgovori Mark oprezno bez dizanja pogleda. Te ko se koncentrirao na dokumente, sjeajui se svojeg zadnjeg susreta s mla dom djevojkom. Sretni ste. Djevojka dramatino uzdahne. Tako je dosadno, nakon posla se ne mo e ni ta, nema nikakve zabave naveer. n ekala je s nadom, ali Mark je utio. Dire ktori Ladyburg Estatesa bili su gospoda Dirk Courtney i Ronald Beresford Pye, al i svaki je imao samo jednu dionicu, tek toliko da ih kvalificira da budu slu benic i tvrtke. Ostalih devet stotina devedeset devet tisua devetsto devedeset i osam p otpuno isplativih dionica od pet ilinga bilo je u vlasni tvu Ladyburg Farmers Bank. Puno vam hvala, ree Mark, vraajui dokument djevojci kako bi izbjegao njen otvoreni p ogled. Mogu li vidjeti dosje Ladyburg Farmers Bankb Ona ga brzo donese. Milijun d ionica od jedne funte Ladyburg Farmers Bank posjedovali su trojica ljudi, direkt ori tvrtke. Dirk Courtney: 600.000 isplativih dionica. Ronald Beresford Pye: 200 .000 isplativih dionica. Dennis Petersen: 200.000 isplativih dionica. Mark se na mr ti, mre a je bila zamr ena i fino ispletena, stalno ista imena. Zapi e ih u notes. Zov em se Marion, a vi? Mark - Mark Anders. Mark, romantino ime. Jeste li proitali Juliusa Cesara? Marko Antonije je tako sna an, romantian lik. Da, slo i se Mark. Jest. Koliko v m dugujem za pretra ivanje? O, zaboravit u to. Ne, ne inite to - elim platiti. U redu, o elite. On zastane na vratima. Hvala, ree on srame ljivo. Bili ste vrlo ljubazni. Bi je zadovoljstvo. Ako trebate ne to drugo - pa, znate kako se zovem i gdje sam. Ona iznenada neoekivano pocrveni. Kako bi to sakrila, okrene se s dosjeima. Kad je p onovno pogledala, on je oti ao i ona uzdahne, dr ei papire na svojim malim punakim gru dima. Mark je prona ao podatke o starevom imanju zapisane gotovo prijezirno pod nas lovom Imanja ispod 100 funta. Na kreditnoj strani bile su navedene dvije pu ke i sama rica, etiri vola i kola - prodani na javnoj aukciji za osamdeset etiri funte i esna est ilinga. Na strani dugovanja su bile pravne takse na ime Dennisa Petersena - i cijena imanja. Total je bio sto dvadeset i sedam funta; raun je bio u deficitu napravljena je distribucija i imanje je zatvoreno. John Archibald Anders je oti a o ne ostaviv i za sobom ni ta, a kamoli tri tisue funta koje je dobio na Andersland. Mark ponovno podigne svoju torbu i izie na briljantno sunce. Kola s vodom koja su vukla dva vola kretala su se polako niz glavnu ulicu, prskajui fine mlazove vode na cestu koji su vla ili gustu pra inu. Mark zastane i udahne miris vode na suhoj z emlji, te pogleda preko ulice zgradu banke. Nakratko mu na um padne ideja da ude unutra, i da upita ljude to je natjeralo starca da promijeni svoju vrstu odluku d a umre i bude pokopan na Anderslandu, kako su mu isplatili novac - i to je uinio s njime. Ali, ta ideja brzo proe. Ljudi koji su radili u zgradi bili su drukiji od siroma nog unuka nepismenog farmera. U dru tvu su postojale klase, nevidljive barije re koje ovjek nije mogao prijei ak niti s univerzitetskom diplomom, medaljom za hra brost i asnim otpustom iz vojske. Ta je zgrada bila hram bogatstva i moi i utjecaj a; u njoj su ivjeli ljudi poput bogova, poput divova. Oni kao Mark Anders nisu mo gli ui unutra zahtijevajui odgovore na neva na pitanja o nekom starcu. Imanje ispod 1 00 funta, apne Mark glasno i krene gradom prema zvukovima eljeznikog skladi ta. Da, slo se ef stanice: Piet Grevling je bio voza lokomotive na glavnoj liniji, a sin je ot pu ten zbog njega - ali, oti li su prije mnogo mjeseci, jo 1919. On zami ljeno protrlja bradu. Ne, ne znam kuda su oti li, ali bio sam sretan zbog toga, ini mi se. O, da, k ad razmislim, sin je rekao ne to da odlaze u Rodeziju. Kupiti farmu, ili ne to takvo . ovjek se nasmije. Kupovina farme! ime, pitam se - elje i snovi - nikako s plaom voza lokomotive ili vatrogasca. Kancelarija odbora LadyburgFarmers Bank zauzimala je pola gornjeg kata zgrade; jedan red prozora od poda do stropa gledao je na istok da uhvati hladni morski povjetarac u vrue ljetne dane, a drugi prozori gledali s u na visoki greben. To je davalo dobar pogled na grad i zanimljiv aspekt golemoj prostoriji s visokim ukra enim stropovima na kojima su ple ui bijeli kerubini nosili velike grozdove, zamrznuti u svojoj beskrajnoj srei. Zidovi su bili oblo eni tamni m mahagonijem, sa zelenim bar unastim zastorima sa zlatnim rubovima. I sag na podu je bio zelen i dovoljno debeo da prigu i juri konjani tva. Stol je bio od mramora sa zlatnim ormolu ukrasima; li e vinove loze s nagim enskim figurama to stojei sviraju h arfe ili ple u. Na jednom kraju stola stajao je ovjek kratkog vrata i te kih hrvakih ramena. Pozadina njegovih kaki hlaa bila je sjajna od sedla, a izme su mu bile pra nj ave od dugog jahanja. Nervozno je gu vao obod svojeg e ira. Na drugoj strani stola dr ugi je ovjek sjedio elegantno zavaljen u ko nu fotelju. Iako je sjedio, vidjelo se da je visok, a ramena ispod skupoga britanskog kaputa bila su iroka i mona. Meutim, njegova glava bila je dobro izbalansirana na tim ramenima, lijepa glava s bujno m ali vje to o i anom kosom, a tamne kovre pru ale su se nisko do njegovih obraza u velian stvenim zaliscima. Sna na glatko obrijana brada imala je polo aj koji je ukazivao da je ovjek naviknut zapovijedati; imao je iroka odluna usta i savr ene bijele zube koj ima je zami ljeno grizao donju usnu. Iznad korijena nosa formirala mu se mala bora , izmeu tamnih inteligentnih oiju, a jedna bri no manikirana aka podr avala je bradu do k je tiho slu ao. Mislio sam da biste voljeli znati, gosp. Courtney, govornik je nes pretno zavr io, stru ui pra njavim izmama po debelom sagu. Nekoliko dugih trenutaka vlad ala je ti ina. ovjek nemirno pogleda drugu dvojicu gospode koji su sjedili oko Dirk a Courtnevja, a zatim vrati pogled na sredi njeg ovjeka. Dirk Courtnev spusti svoju ruku u krilo i lice mu se razvedri. Mislim da si uinio dobru stvar, Hobday. On se lagano nasmije i smije kom koji je pojaao njegovu ljepotu. Mo e se odmoriti u predsoblju. inovnik e ti donijeti ne to za osvje enje, ali kasnije u ponovno govoriti s tobom. ekaj . Da, gospodine Courtney. ovjek brzo doe do vrata, a kad su se zatvorila, dvojica lju di oko Courtneyja prasnu u isti as. Rekao sam ti da e se dogoditi ne to takvo... Ali, r ekao si nam daje poginuo... Nikad mi se nije sviala ideja... O, mislio sam da je tada oti lo predaleko... Govorili su istovremeno, dok je Dirk Courtney sjedio s enigmat inim poluosmijehom na usnama, pa ljivo ispitujui dijamant na malom prstu svoje desne ruke, okreui veliki bijeli kamen kako bi uhvatio svjetlo s prozora i odrazio ga n a strop iznad mjesta na kojem je sjedio. Nakon nekoliko minuta, njih dvojica za ut e, a Dirk Courtney pristojno pogleda gore. Jeste li obojica zavr ili? To je bilo vr lo korisno, konstruktivno, ma tovito. On pogleda od jednog prema drugom s oekivanjem , a nakon to su nastavili utjeti, ree: Na alost, nemate sve injenice. Evo jo nekoliko n vosti za vas. On je do ao u grad jutros i oti ao ravno u zemlji ni ured, zatim u regis traturu. Njegovi slu atelji ponovno poe e lamentirati, a Dirk Courtney odabere cigaru iz kutije i pa ljivo je pripremi, odrezav i kraj zlatom oblo enim d epnim no iem i navla iv e izmeu usana, a zatim je stavi izmeu palca i ka iprsta dok je ekao ti inu. Hvala, gospo do - ali, kao to sam govorio, gospodin u pitanju zatim je oti ao u skladi te - i poeo ispitivati o Greylingu i njegovom sinu. Ovaj put ostali su tiho, izmjenjujui zbunj ene poglede nevjerice; ti ina se nastavila dok je Dirk Courtney kresnuo upalja Swan Vesta i saekao da sumpor izgori prije no to e upaliti cigaru. Sve je to bila tvoja ideja, ree Ronald Pye. Bio je barem trideset godina stariji od Dirka Courtneyja. N ekada debelo tijelo smanjilo se ispod njegovog skupog kaputa, spustili su mu se podbradci, poput nabora pijetla, a njegovi obrazi bili su pro arani starakim pjegam a. I kosa mu je bila slaba i rijetka, pro arana ostatcima crvenila iz mladosti. Al i, njegove izrazite u i str ile su od glave dajui mu pozoran izgled, poput pustinjske lisice; i oi su mu imale lisiji sjaj dok je promatrao Dirkovo lice. Da, slo i se Dirk Courtnev. Veina ideja ovdje su moje. Zato su rezerve banke narasle s jedne i pol do petnaest milijuna funta u deset godina otkako sam poeo davati svoje ideje... Ro nny Pye nastavi zuriti u njega, gorko alei po desetotisuiti put u tih deset godina, to je ikad prodao kontrolu nad bankom ovom mladom avanturistu, elegantnom gusaru . Bog zna, bilo je prilika za sumnju i oprez, i oklijevao je dovoljno dugo prije no to e prihvatiti fantastinu ponudu Dirka Courtnevja. Znao je previ e momkove povij esti, kako je napustio dom u Ladvsburgu pod neugodnim okolnostima, udaljen od oc a i obitelji. Zatim, godinama kasnije, pojavio se u uredu Ronalda Pyea, nenajavl jen, i dao svoju ponudu. Odmah je vidio da je djeak narastao u vrstog mu karca, ali ponuda je bila previ e dobra da se zanemari, a odmah poslije toga, poeo je slu ati mr ane glasine koje su pratile ovjeka kao to le inari prate lava. Trebao je tada biti up ozoren, sama injenica da je Dirk Courtnev mogao ponuditi est stotina tisua funta u gotovini za ezdeset posto dionica banke i podr ati svoju ponudu garancijom Lloyds B ank iz Londona bila je dovoljan materijal za glasine. Kako esto po ten ovjek zarauje toliko novca za svega nekoliko godina, pitao se. Na kraju je novac privukao Ronn va Pyea, kao i mogunost da nadma i starog neprijatelja, Seana Courtnevja. Bio je od u evljen moguno u da primi potjeranog sina, i postavi ga u gotovo barunskim okolnostim a u samo sredi te Courtnevjeve zemlje. To odu evljenje je prevladalo, uz inat i est s totina tisua funta gotovine. Bila je to lo a pogodba. Od poetka sam bio protiv toga, ree on. Dragi moj Pye, ti si protiv svake nove ideje - u principu. Ali, samo prije tjedan dana si padao u nesvijest poput djevice nad izvje em o Ladyburg Estatesu i eer u Zululanda. Dirk ustane iz fotelje. Njegova visina bila je impozantna; on zaglad i svoju kosu objema rukama dok mu je cigara stajala vrsto izmeu bijelih zuba, a za tim popravi nabore na kravati, dodirnuv i bisernu iglu prije no to e krenuti prema d rugom zidu sobe. Spusti zarolanu kartu Zululanda i sjevernog Natala koja je pokr ivala polovicu zida i odmakne se. Granica svake farme bila je oznaena u velikom o mjeru. Farme koje su pripadale Ladyburg Estatesu bile su bri ljivo osjenane zelenom kredom. inile su impresivnu plohu boje od mora do planina, veliko prostranstvo z emlje s prirodnim bogatstvima. Eto, gospodo - plan kojem ste se tako nasilno supr otstavljali. Ponovno se nasmije i. Bila je prebogata za va u razvodnjenu krv. Smije ak ne stane i on se namr ti. Kad se namr tio, iroka linija usta postala je gorka, a sjaj u oima se promijenio, poprimiv i zlokoban izgled. Klju za cijelu stvar je ovdje na Umfo losi - voda, moramo je imati, ili ni ta nema smisla. Jedan glupi, tvrdoglavi, neob razovani stari kreten..., on naglo prekine, a njegov smije ak se u trenutku vrati; u glasu mu je bilo uzbuenje. Sada je sve na e, cijela ju na obala rijeke, i to nee tamo zavr iti! Ra iri ruke na karti, poput pand a. Ovdje, ree on, i ovdje, i ovdje... Ruke hlepno krenu e na sjever. Odmakne se od karte smijui se, te nagne glavu u stranu. Po gledajte se, smijao se. Tee vam niz noge, tako ste prepla eni - a sve zbog toga to u va s obogatiti. Sada progovori Dennis Peterson. On je bio iste dobi kao i Ronny Pye, o enjen njegovom sestrom, i to je bio jedini razlog to je sjedio za mramornim stol om, jer bio je najbeznaajniji od trojice ljudi. Njegove crte lica bile su neodreen e i pomalo nejasne, tijelo u skupoj odjei punako i bezoblino, a boju oiju bilo je te k o razaznati. to emo uiniti?, upita on s rukama sklopljenim u krilu; unato tome, inilo e da ih uvija. Mi?, upita Dirk ljubazno i prie svojoj fotelji. Mi, dragi moj Dennise ? On potap e ovjeka po ramenu poput oca unato razlici u godinama. Mi neemo uiniti ni ta i se vrati u svoj ured - a ja u ti rei kad sve bude gotovo. Slu aj, Dirk. Dennis podign e bradu. Dosta je toga - tih ru nih stvari, uje li? Zatim vidje Dirkove oi i spusti bra du. Molim te, promrmlja. Dirk se nasmije. Idite i zbrajajte svoje brojeve, obojica, brojite novac. Ne brinite ni o emu. Pomogne im da ustanu s rukom na ramenima i od vede ih do vrata. Imamo sastanak odbora sutra u devet sati, Dennis, razgovarat emo o novoj stanici za ekstrakciju kod Stangera. Trebat u brojke, pobrini se da ih d obijem. Kad je ostao sam, lice Dirka Courtnevja se promijeni, a oi mu se suze. Pri tisne ostatak cigare u pepeljaru od oniksa te prie vratima koja su vodila u preds oblje. Hobday, pozove ga tiho. Udi na trenutak, molim te. Postoje trenutci u lovakom iskustvu kad trag postaje vru, a zatim izblijedi. Mark se sjeao jednoga takvog lov a sa starcem kod Chakinih Vrata. Mrtav trag, nestao je, promrmlja glasno, nesigurn o stojei na glavnoj ulici Ladvburga. inilo se da nema naina da pronae starev grob. Ni kako ne mo e donijeti tijelo natrag i zakopati ga kraj Alice u Anderslandu. Manje je bio va an novac koji je starac dobio za Andersland. Tri tisue funta. To je u Mar kovim oima bilo golemo bogatstvo i bilo bi dobro znati to se dogodilo s njim. S to m svotom mogao si je priu titi zemlju negdje drugdje. Zatim se suoi s problemom koj i je do sada izbjegavao i prizna da postoje slabi izgledi, ali trbuh mu se stisn e pri pomisli to mora uiniti. S fizikim naporom se oelii i krene niz ulicu prema zgra di banke. Nije stigao tamo prije no to je crkveni sat na zvoniku na kraju ulice o tkucao puni sat, pet jasnih udaraca zvona koji su odjeknuli dolinom; tucet zapos lenika izie van kroz prednja vrata, smijui se i veselo brbljajui, sretni to je zavr io radni dan - dok je uniformirani stra ar zatvarao i zakljuavao vrsta vrata od mahago nija. Mark osjeti olak anje i okrene se. Vratit u se sutra, ree si vrsto. Pansion iza c rkve nudio je veeru i krevet za sedam ilinga i est penija, i Mark razmisli o tome n a trenutak. Novac koji je na ao u starevoj kutiji mo da e dugo biti njegova jedina got ovina. On ode do mosta iznad Baboon Stroma i side niz obalu, kreui se uzvodno da n ade mjesto za logor. Prona ao je dobru