NASLOV Zašto postojimo? Avantura ka neminovnošću kroz spajanje tragova na putu

PRIREDIO DTP Eldin Bečar Filip Šekerović RECENZIJA IZDAVAČ Jasmin Durić Eldin Bečar LEKTURA ŠTAMPA Željko Lazović “Remix” Visoko DIZAJN KORICA TIRAŽ Mario Ljubičić 2000

--------------------------------------------------------------------------------------------- CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

28-1

BEČAR, Eldin Zašto postojimo? : avantura ka neminovnošću kroz spajanje tragova na putu / Eldin Bečar. - Visoko : autor, 2017. - 55 str ; 21 cm

Bibliografija i bilješke uz tekst

ISBN 978-9926-442-00-2

COBISS.BH-ID 23609094 ---------------------------------------------------------------------------------------------

NASLOV Zašto postojimo? Avantura ka neminovnošću kroz spajanje tragova na putu

PRIREDIO DTP Eldin Bečar Filip Šekerović RECENZIJA IZDAVAČ Jasmin Durić Eldin Bečar LEKTURA ŠTAMPA Željko Lazović “Remix” Visoko DIZAJN KORICA TIRAŽ Mario Ljubičić 2000

--------------------------------------------------------------------------------------------- CIP – Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo

28-1

BEČAR, Eldin Zašto postojimo? : avantura ka neminovnošću kroz spajanje tragova na putu / Eldin Bečar. - Visoko : autor, 2017. - 55 str ; 21 cm

Bibliografija i bilješke uz tekst

ISBN 978-9926-442-00-2

COBISS.BH-ID 23609094 ---------------------------------------------------------------------------------------------

Eldin Bečar

ZAŠTO POSTOJIMO?Avantura ka neminovnošću kroz spajanje

tragova na putu

Visoko, 2017.

Pred nama stoji zbir ljudskog istraživanja, iskustva, razuma, logike i nepristrasne objektivnosti. Svako od nas ima subjektivno mišljenje i osjećaje koji su različiti, ali ono objektivno je zajedničko svima nama, a to je korištenje razuma i logike te umnih sposobnosti koje imamo da bi dolazili do zaključaka, a nikako naša subjektivna osjećanja koja se razlikuju od čovjeka do čovjeka. Pa tako, nekom je sport promijenio život, nekome Isus, nekome Buda, nekom ljubav prema partneru, ali kako da znamo šta je od toga univerzalna istina kada je kod svakoga različito ono subjektivno. Do istine možemo doći objektivnošću i otvorenog uma uz korištenje razumskih sposobnosti, logike, istraživanja i analize.

Od suštinske važnosti je da ovo stavimo na svoje mjesto i zato se, prije samog čitanja, pažnja skreće na korištenje razuma i logike, a ne subjektivnih osjećanja, jer ako ne koristimo razum koji imamo samo mi ljudi, po čemu ćemo se razlikovati od životinja i ostalih bića na zemlji, koji samo zadovoljavaju svoje strasti; glad, žeđ, razmnožavanje i ostale stvari slijedeći samo urođeni instinkt? Nekoliko primjera korištenja razuma:

a) Ako nam pokuca na vrata neko pun tetovaža i sa pištoljem u ruci, a mi ga kroz špijunku vidimo, pitamo ko je te on kaže da prodaje slikovnice za djecu, hoćemo li mu otvoriti? Naravno da nećemo, jer ne izgleda kao onaj za koga se predstavlja, naprotiv, sumnjiv je.

b) Krug ne može biti kvadrat; on može iz kruga preći u kvadrat i obratno, ali ne može u isto vrijeme biti oboje.

c) Ako neko udari čovjeka pa kaže da to nije bio on, nego neko ko izgleda totalno identično kao on, svima je jasno da laže bez sumnje.

d) Dio nečega je uvijek manji od cjeline toga.

e) Nešto ne nastaje iz ničega.

f) Red ne nastaje iz nereda (bez inteligentnog posredništva).

Oko ovih i sličnih primjera se svi slažemo jer su zaključci toliko očiti da čak ne zahtijevaju ni objašnjenje. Pa ako koristimo zdrav razum u ovim i ostalim životnim situacijama, mnogo je bitnije da ga koristimo u suštinskim stvarima koje se tiču nase egzistencije.

Tako ćemo koristeći razum, logiku, naše iskustvo i saznanja doći do mnogih velikih otkrića, zaključaka i odgovora na pitanja koja smo svi postavili sebi bar jednom; je li svemir vječan, odakle dolazim, zašto postojim, imam li svrhu postojanja i slično.

1

Krenimo na avanturu za odgovorima sa nekoliko zakona logike, naoružani zdravim razumom koji nas krasi te objektivnošću i nepristrasnošću bivajući tako fer prema sebi prije svega, a onda i prema drugima.

1. Sve stvoreno ima početak

U našoj mjerljivoj prirodi ne postoji nešto beskonačno, a iako taj termin postoji u teoriji, njega nema nikad i nikako u mjerljivom svijetu koji nas okružuje, što su potvrdili filozofi i naučnici među ateistima priznavajući da imaju “problem” objašnjenja početka univerzuma koji nije postojao. U tom smislu Arno Penzias, dobitnik Nobelove nagrade u fizici, kaže: “Astronomija nas vodi do jedinstvenog događaja; svemira koji je nastao iz ničega, a delikatno je balansiran da pruži uvjete potrebne za život. Zapažanja nauke izgleda da ukazuju na natprirodni plan.”1 Takođe, doktor fizike i kosmolog Aleksander Vilenkin na divan način govori: ”Kaže se da argument uvjerava razumnog čovjeka, a dokaz je ono što može uvjeriti čak i nerazumnog čovjeka. Uz dokaz sada na snazi, kosmolozi se ne mogu više skrivati iza mogućnosti vječnog svemira. Nema bijega, oni se moraju suočiti sa problemom kosmičkog početka.”2 On je potvrdio to riječima: “Svi dokazi koje imamo govore da svemir ima početak.”3

Prije nego krenemo dalje, pogledajmo praktično samo jedan primjer nepromijenjenih zakonitosti u prirodi; drugi zakon termodinamike. Ovaj zakon nam objašnjava činjenicu da je upotrebljiva energija u svemiru sve manja i manja te je naposlijetku neće biti nikako.4 To je prirodna tendencija kompleksnih i uređenih sistema da, sa vremenom, postaju jednostavniji i neuređeniji.5 Kada se toplo i hladno tijelo spoje, toplotna energija će prelaziti u hladnu, dok ne postanu jednake. Temperatura neće nikada spontano i sama ići obratno; iz hladnog u toplo stanje. U praksi to znači; vruća kafa će se ohladiti, naše tijelo ostariti, umoriti se i prestati raditi nakon čega će istruhnuti, ova knjiga koju čitamo će se raspasti u budućnosti, Sunce potrošiti svoju energiju i prestati sijati (što je opštepoznato među naučnicima). Uz dovoljno vremena, sve stvari truhnu i raspadaju se. Primjeri su apsolutno svuda oko nas jer sve u kosmosu podliježe ovom zakonu, te on konstantno

1 Bradley Walter, “Designed or Designoid? In Mere Creation: Science, Faith & Intelligent Design”, Inter-Vasity Press.1998, str. 40

2 Alexander Vilenkin, “Many Worlds in One: The Search for Other Universe” Hill and Wang, 2006., str. 176

3 Lisa Grossman, “Death of the eternal cosmos”, časopis New Scientist br. 213, 2012., str. 6-74 A.W. Smith, J.N. Cooper, “Elements of Physics”, 8. izdanje, 1972., str. 2415 R.B. L.insday, “Phisics-To what extent is it deterministic?” American Scientist, Vol. 56, Br. 2,

1968., str. 100-111

2

troši svoju upotrebljivu energiju a odstupanja od ovog zakona nema. Zato engleski fizičar, astronom i matematičar Arthur Eddington kaže: “Zakon da se entropija (nered) stalno povećava drži vrhovnu/najveću poziciju među zakonima prirode.”6 Fizičar G. N. Hatspoulous tvrdi: “Ne postoji ni jedan zabilježen eksperiment u historiji nauke koji je u suprotnosti sa drugim zakonom termodinamike ili njegovim posljedicama.”7

Sve nas ovo vodi do logičkog zaključka i naše poente; da svemir ima početak. Da je on vječan u prošlosti, do sada bi potrošio svoju energiju i mi ne bismo postojali. Kao što se kafa ohladi, i svemir bi se ohladio i bio u stanju potpune entropije; nereda, nepokretnosti, hladnoće i jednake temperature svuda. Zvijezde bi se ugasile, planete pretvorile u prašinu te bi zavladao potpuni mrak. Samom činjenicom da smo živi, da Sunce sija i galaksije se kreću, znamo da svemir nije beskonačan u prošlosti jer nije došao do spomenutog stanja entropije, koja je neizbježna sudbina istog u budućnosti.

Pogledajmo ovaj zaključak i sa staništa matematike. Naime, američki matematičari Kesner i Newman su definirali razliku između beskonačnosti u matematičkom smislu i one stvarne vječnosti objekata u fizičkom svijetu (poput nas, predmeta, planeta), te snažno razdvojili jednu od druge i zaključili: ”Egzistencija (postojanje) u matematičkom smislu je potpuno drugačije od postojanja objekata/stvari u fizičkom svijetu (koji nas okružuje). Beskonačnost zasigurno ne postoji u istom smislu kao kada kažemo; 'mnogo je ribe u moru.'”8 Izreka/fraza na engleskom jeziku; “there are plenty of fish in the sea”9 u značenju; “mnogo je ribe u moru” označava postojanje drugih opcija pored jedne, ali ni u kom slučaju ne označava beskonačan broj istih. Spomenuta fraza se najčešće koristi kao utjeha osobi koja je prekinula vezu sa svojim partnerom, govoreći joj da ima drugih osoba pored one sa kojom su prekinuli. Međutim, mi znamo da je taj broj ograničen jer nema beskonačno ljudi na planeti. Potvrdu ovome nam daje možda i najbolji matematičar prošlog stolječa David Hilbert sa jasnim citatom: “Beskonačnost je nemoguće pronaći u stvarnosti. Ona ne postoji u prirodi, niti daje legitiman temelj za racionalno razmišljanje.”10 Još jednostavnije rečeno; broj prošlih događaja mora biti konačan, a nikako beskonačan.

6 Arthur S. Eddington, “The nature of the Phisical world”, 1927.7 Stuart, Gal-Or, Brainard, “Deductive quantum thermodynamics in a critical review of

thermodynamics”, 1970., str. 788 Edward Kesner, James R. Newman, “Mathematics and the Imagination”, 1940., str. 619 http://idioms.thefreedictionary.com/there+are+plenty+more+fish+in+the+sea10 David Hilbert, “On the Infinite, Philosophy of Mathematics”, 1964., str. 139, 141

3

Ako sve ovo primijenimo na univerzum, jasno je da nije beskonačan, nego da mora imati početak. Naša prošlost je stvarna i automatski mjerljiva, a čim se može mjeriti, znamo da ne može biti vječna.

2. Dizajn

Kada vidimo da su određene stvari svrsishodno uređene/namještene i međusobno djeluju po zakonima, šablonima i obrascima da obave funkciju mimo svojih pojedinačnih mogućnosti, naše ljudsko iskustvo nam govori da to mora biti prethodno dizajnirano, organizirano i napravljeno, poput; odjeće, kafe aparata, automobila ili kompjutera. Niko ne bi rekao da su nastali sami od sebe, nego njihov precizan rad upučuje na dizajn.

Ako pogledamo činjenice vezane za našu planetu vidjet ćemo precizan red koji vlada te mnoge tragove dizajna; redovno izmjenjivanje dana i noći, sastav gasova u atmosferi je perfektno raspoređen da bi mi mogli živjeti, ozonski prsten koji naš štiti od štetnih zraka, tačnu udaljenost Zemlje od Sunca da ne možemo izgoriti niti smrznuti se, Zemlja rotira oko svoje ose i Sunca tačno preciznom brzinom koja nam omogućava život, imamo planetu pored naše čija gravitaciona sila preusmjerava meteore da nas ne pogode i tako “u nedogled”. Što više istražujemo, to više shvatimo preciznost i (skoro pa) nevjerovatan dizajn koji je prisutan.

Ako odemo i šire u univerzum, vidjet ćemo jasne i precizne zakone kojiim je uređen svemir; gravitaciona sila, zakoni termodinamike, slabe i jake nuklearne sile ili putanje po kojima se galaksije sreću a da ne dolazi do sudara njihovih tijela, precizna struktura koja je prisutna kroz fundamentalne konstante i količine u univerzumu, poput: brzine svijetlosti, gravitacione konstante, Plakove konstante, Plakove energije-mase, mase elektrona, protona i neurona i mnoštvo sličnih koje je, između ostalih, nabrojao i objasnio doktor matematike James B. Stein u svojoj knjizi11 i drugi. Eric Metaxas je istražio i otkrio u 2014. godini da je broj precizno podešenih parametara esencijalnih za naš život porastao na 200.12

Spomenute konstante i fizički zakoni moraju biti izuzetno precizni da bi život bio moguć. Precizno podešavanje znači da univerzum mora imati izuzetno tačan set zakona da bi (veoma kompleksan) život postojao. Na primjer, elektromagnetna sila omogućava mnoge ključne procese; sporo gorenje zvijezda, sintezu karbona u zvijezdama, izgradnju atoma, stabilizaciju

11 James B. Stein, “Cosmic numbers: The numbers that defines our universe”, 2011.12 Eric Metaxas, “Science increasingly makes the case for God”, Wall Street Jurnal, 25.12.2014.

4

protona i druge hemijske procese.13 Bez gravitacione sile ne bi bilo zvijezda jer ona drži materiju u zvijezdama zajedno, što opet znači da ne bi bilo ni planeta.14 Bez nje ne bi bilo atoma niti bi se mogla prenositi energija sa zvijezda na planete. Snažna nuklearna sila povezuje sastojke protona, neutrona i drugih hadrona (subatomskih čestica), te spaja protone i neutrone u formiranju nuclei-a (jezgra).15 Da je ova sila jača za 0,5% ne bi bilo karbona, a da je 0,5% slabija praktično ne bi postojao oksigen.16

Ako bi jednu ovu nevjerovatnost (konstantu) množili drugom, pa trećom i tako dalje, naš um ne bi mogao razumjeti niti prihvatiti te nedokučive brojeve. Naučnici su došli do šokantnih spoznaja da je svaka od ovih nepromjenjivih konstanti pažljivo odabrana na zapanjujuće preciznu vrijednost, koja nam omogućava život. Pa ako bi neka od ovih konstantni bila promijenjena bukvalno za “dlaku”, nikakav fizički, interaktivni život bilo koje vrste ne bi postojao. To znači: ne bi bilo zvijezda, planeta ni života. Pa hoćemo li ovaj kreativni sklad, snagu i mašineriju pripisati “slučajnosti” ili inteligentnom dizajnu?

Primjeri su mnogobrojni pa umjesto njih pogledajmo svjedočenja najvećih naučnika danas umjesto toga. Kosmolozi Idit Zehavi i Avishai Dekel kažu: “Kakogod, ovaj univerzum izgleda da zahtijeva tako precizno podešavanje inicijalnih uslova koji su u očiglednom sukobu sa zdravim razumom.”17 Britanski kosmolog i astrofizičar Martin Rees konstatuje: “Život kakvog poznajemo zavisi od vrijednosti nekoliko osnovnih fizičkih konstanti koje su izuzeto osjetljive na svoje numeričke vrijednosti. Priroda nam izlaže izvanredne slučajnosti.”18 Teorijski fizičar i matematičar Freeman Dyson u svojoj knjizi sumira: “Što god više istražujem univerzum i detalje njegove arhitekture, to nalazim da je on na neki način znao da mi dolazimo.” 19 Svjetski poznati Stephen Hawking kaže: “Izvanredna je činjenica da su vrijednosti ovih brojeva izgleda veoma precizno podešeni da omoguće razvoj života.”20 Američki teorijski fizičar i nobelovac Frank Wilczek: “Izgleda da život zavisi

13 John Leslie, “Infinite Minds”, 2001., str. 205.14 Robin Collins, “The Teleological Argument”, in The Blackwell Companion to Natural Theology,

2009., str. 211-21215 Constantinos G. Vayenas, Samatois Souentie, “Gravity, Special Relativity and the Strong

Force”, 2012., str. 13 16 H. Oberhummer, A. Canto, and H. Schiotti, “Stellar Production Rates of Carbon and Its

Abundance in the Universe,” časopis Science br. 289, 2000., str. 88-9017 Idit Zehravi, Avishai Dekel, “Evidence for a positive cosmological constant from flows of

galaxies and distant supernovae”, časopis “Nature”, br. 401, 1999., str. 252-25418 Martin Rees, citirao ga Hugh Ross u “The Creator and The Cosmos”, 2001., str. 15819 Freeman Dyson, “Disturbing the Universe” 1979.20 Steven Hawking, “A Brief History of Time”, 10. izdanje, 1998., str. 129

5

od delikatnih slučajnosti koje nismo u stanju objasniti.”21 Britanski astrofizičar Paul Davies kaže: “Za mene to predstavlja moćan dokaz da se nešto dešava iza svega toga. Čini se kao da je neko precizno podesio zakone prirode da napravi univerzum. Utisak/prisustvo dizajna je nadmoćan/neodoljiv.”22 U drugoj knjizi on konstatuje: “Zakoni (fizike)...čini se da su produkt neizmjerno genijalnog dizajna. Univerzum mora imati svrhu.”23 Astrofizičar Fred Hoyle kaže: “Tumačenje činjenica zdravim razumom ukazuje na to da se superintelekt poigrao sa fizikom, kao i sa hemijom i biologijom, te da ne postoje slijepe sile vrijedne spomena u prirodi. Brojevi koji se izračunaju iz činjenica za mene izgledaju toliko neodoljivi/nadmoćni da se stavi ovaj zaključak gotovo izvan sumnje.”24 Praktično svi naučnici tvrde da je svemir precizno podešen sa svojim zakonitostima da omogući život.

Ako prihvatimo da je kafe aparat dizajniran, a svi umno sposobni ljudi to kažu, takođe je perfektno racionalno i razumno priznati da je univerzum dizajniran, zbog zakona i činjenica na kojima opstoji. Što je sistem kompleksniji i uređeniji, više je funkcionalan i veći je nivo inteligencije iza njega. Kako kafe aparat ima svog dizajnera, razum i ljudsko iskustvo nam govore da i uređeni kosmos ima svog Dizajnera.

3. Ex nihilo nihil fit

Jedno od najstarijih načela filozofije je “ex nihilo nihil fit”25, što znači da “iz ničega ne nastaje nešto”. Saznanja i otkrića nauke nam ukazuju da univerzum ima početak zajedno sa materijom, vremenom i energijom, kao što je to sumirao britanski fizičar Paul Davies26 i mnogi drugi. Znamo da svemir nije mogao doći iz ničega, jer iz ničega ne nastaje nešto. To je jednostavno neprihvatljivo i nemoguće ostvarivo. Ovo je nepobitan filozofski princip, kao što je P. J. Zwart u svojoj knjizi obrazložio i sumirao: “Ako bilo šta nalazimo nezamislivim, onda je to da nešto može nastati iz ničega.”27 Ništa što danas vidimo i posmatramo nije postojalo prije tog trenutka (početka univerzuma), te je logično i neophodno, na osnovu prethodna dva poglavlja te spomenutog načela, zaključiti da je nešto izvan tog vremena, prostora i materije prouzrokovalo i stvorilo taj grandiozni događaj.

21 Frank Wilczek “Enlightenment, Knowledge, Ignorance, Temptation” 2007., str. 4522 Paul Davies, “The Cosmis Blueprint: New Discoveries in Nature's Creative Ability To Order the

Universe”, 1988., str. 20323 Paul Davies, “Superforce: The Search for a Grand Unified Theory of Nature”, 1984., str. 24324 Fred Hoyle, “The Universe: Past and Present Reflections,” Annual Review of Astronomy and

Astrophysics, Tom 20., 1982., str. 1625 Nicholas Bunnin, Jiyuan Yu, “The Blackwell Dictionary of Western Philosophy”, 2004., str. 23526 P. C. W. Davies, “Spacetime Singularities in Cosmology in The Study of Time III”, str. 78-7927 P. J. Zwart, “About time”, 1976., str. 117-119

6

4. Uzročnost

Filozofsko pravilo kaže da sve što je postalo/nastalo ima uzrok28. Bez obzira što u prirodi imamo sve materijale, rude, temperature i vremenske uslove, nikad nećemo naći da je kompjuter ili sat nastao sam od sebe. Ljudsko iskustvo nam govori da iza tih stvari stoji uzrok, odnosno neko ko ih je oblikovao i napravio shodno određenim obrascima/zakonima, te da su napravljeni sa namjerom. Jednostavno, imaju svoj uzrok. To su osnovna pravila logike! Šta god da vidimo, znamo da je imalo uzrok. Tako u kosmosu nalazimo tragove dizajna gdje god pogledamo, kao i njegov početak (kojem je prethodilo njegovo nepostojanje), te je shodno zakonu uzročnosti razumno zaključiti da postoji njegov krajnji Uzrok, koji je neophodno drugačiji od vremenskih/ovosvjetskih uzroka. Da Uzrok nije postojao, ne bi bilo ni kosmosa jer prostor, vrijeme i materija imaju početak (kao što smo i obrazložili). Nerazumno je vjerovati da nešto može iz nepostojanja preći u postojanje, a još poraznije je tvrditi da se to desi bez uzroka. Kako umno prihvatiti da nešto ekstremno precizno podešeno (univerzum i sve u njemu) nastaje iz ničega? Sve spomenuto je dokaz da je Uzrok stvarnost te je van kosmosa i njegovih zakonitosti.

Svemir mora imati svoj uzrok-nešto što ga je pokrenulo, napravilo i tako precizno dizajniralo da omogući život. Reći nešto suprotno tome bi značilo da idemo protiv svega ljudskog što znamo; iskustva, razuma, naučnih saznanja i logike.

Evo primjera radi ilustracije do sad spomenutih zakonitosti:

Mobitel je sastavljen od nekoliko osnovnih elemenata; plastike, stakla, silikona i par plemenitih metala. Plastika dolazi iz nafte, dok staklo i silikon dolaze iz pijeska. Praktično, mi koristeći mobitel držimo naftu i pijesak u našim rukama svaki dan. Sada zamislimo da hodamo pustinjom, bogatom naftom i pijeskom te nađemo mobitel. Da li bi ikada pomislili da je taj mobitel produkt miliona godina “slučajnih” događaja? Vjetar je puhao, sunce sijalo, kiša padala, gromovi udarali, nafta proključala, kamile hodale i nakon miliona i miliona godina mobitel se formirao? Da li bi iko rekao da je ovo moguće i ostvarivo? Ili da uragan prođe velikim otpadom raznih materijala, da li iza njega ostane formiran avion ili auto? Ako dopustimo sebi kao razumnim bićima da to kažemo, onda nakon toga možemo tvrditi šta god nam padne na um! Niko razuman ne bi prihvatio ova objašnjenja.

28 W. T. Stace , “A critical history of Greek philosophy”, 1934.

7

Kad je mobitel iz pustinje u pitanju; mi vidimo da radi po striktnim i preciznim zakonitostima (prisutan dizajn), znamo od kojih materijala je napravljen (nije iz ničega) i otprilike kada (nije vječno tu stajao), te da nije nastao sam od sebe (ima uzrok). Pa zašto onda da ne budemo dosljedni te koristimo ovakvo objašnjenje i za univerzum, koji je neuporedivo mnogo puta kompleksniji od mobitela ili aviona?

Sada se možemo zamisliti i upitati; kako objasniti da je kosmos nastao iz ničega, odakle potiče, ko ga je stvorio, uredio po mjeri da opstoji, ko ga održava i mnoga slična pitanja?

Postoje 4 okvirne mogućnosti kad je u pitanju početak svemira (ili bilo čega u prirodi, jer sve što vidimo ima početak):

a) Nastao od ničega? Svako razuman će reći da nešto ne nastaje iz ničega; nula uvijek daje nulu. Ako ja u torbi nemam novaca, i zavučem ruku, zagrabim i dadnem vam to, kolko novaca ćete dobiti? Ili ako zagrabim vode iz presušene rijeke, hoću li imati vode u rukama? Naravno da ne, stvari ne nastaju iz ničega, nula nema vrijednost, niti masu, ni energiju niti mogućnosti da djeluje.

b) Sam sebe napravio? Ovo je još veća nemogućnost jer nešto što ne postoji nema snagu da djeluje pa kako da uradi bilo šta? Pošto znamo da univerzum nije postojao, nije mogao ni napraviti sebe. Ovo bi značilo da je postojao i nije postojao u isto vrijeme, pa zamislimo primjer; moze li majka roditi samu sebe? Apsurd, zar ne?

c) Stvoren od nečega stvorenog? Univerzum ne može biti rezultat stvaranja npr. drugog univerzuma zbog apsurdnog beskonačnog vraćanja unazad, pa da kažemo: univerzum 1 je rezultat univerzuma 2, koji je rezultat univerzuma 3, koji je opet rezultat univerzuma 4 i tako beskonačno. Mi ne bi imali univerzum danas, ne bi postojali! U ovom slučaju nemamo niz stvarnih uzroka/povoda nego imamo niz nepostojanja, ali činjenica da postoji svijet oko nas, njegov konačni uzrok mora biti nešto drugačije od privremenih/prolaznih uzroka/povoda; vremena, prostora, energije i ostalog.

Možda zvuči komplikovano, ali evo primjera radi lakšeg razumijevanja. Radnik u fabrici mora da uradi neki posao, pa pita svog nadređenog može li dobiti potrebni alat. Nadređeni mu kaže da sačeka jer on treba provjeriti sa svojim nadređenim. Zatim taj drugi nadređeni kaže isto, pa njegov nadređeni kaže takođe identično; sačekaj dok ne provjerim sa svojim šefom, pa taj šef njemu kaže da sačeka dok provjeri sa svojim nadređenim, i tako unedogled.

8

Hoće li onaj radnik ikada uraditi svoj posao? Naravno da neće! Radnik će čekati sve dok ne dobije naredbu od nekoga. Ako će ikada uraditi posao, mora postojati osoba koja će izdati naredbu.

Tako i univerzum nikad ne bi bio stvoren, i on ne može biti rezultat nečeg drugog stvorenog (bio to drugi univerzum, “vanzemaljci” ili ostale nebuloze koje ljudima naumpadaju), jer bi se stvarali tako zauvijek (a kako smo spomenuli zauvijek ne postoji u fizičkom svijetu), dok bi pitanje uvijek ostalo neodgovoreno; odakle nam onaj prvi univerzum? Šta je uzrok njemu?

d) Univerzum je stvoren od nečega Nestvorenog?

Ovo je logičan slijed i razuman zaključak. Ako primijenimo princip iz prethodne stavke na univerzum, zaključit ćemo da je Kreator istog Nestvoren zbog racionalne nužnosti, jer ne možemo imati beskonačan niz stvorenih kreatora. Univerzum mora imati vanjski uzrok! Ovo je intuitivno i najbolje objašnjenje za porijeklo svemira i svega u njemu, uključujući i nas. Filozof Abraham Varghese objašnjava ovo na jednostavan ali snažan način: “Sada se teisti i ateisti mogu složiti na jednoj stvari: ako bilo šta postoji, mora postojati nešto što ga prethodi i koje postoji oduvijek. Kako je ova vječno postojeća stvarnost nastala i postala? Odgovor je da nikad nije ni nastala. Postoji oduvijek! Pa izaberite: Stvoritelj ili univerzum. Nešto je oduvijek postojalo.”29

Zar nije lijepo koristiti naš razum koji imamo i doći do vrlo jasnih zaključaka bez “razbijanja glave” nepotrebnim komplikacijama?

KARAKTERISTIKE UZROKA SVEMIRA

Ako nastavimo sa logičkom analizom stvari, spoznat ćemo nešto vrlo značajno o tom Uzroku univerzuma, da je:

a) Vječan, jer nije stvoren i nema početak-postoji oduvijek, On je taj uzrok svega što ima početak, kao što smo argumentovali.

b) Uzvišen tj. Drugačiji od stvorenja (univerzuma, ljudi, životinja), materije, vremena i prostora. On je stvorio sve fizičko ali nije dio toga, nego je van fizičkog svijeta-razdvojen od stvorenja. Ako mi napravimo kompjuter, mi ne postajemo kompjuter, drugačiji smo od njega. A razlika između Stvoritelja i stvorenja je neuporedivo veća, pa je On Drugačiji od svega što zamislimo.

c) Da ima volju, jer je stvorio ograničene posljedice/dejstva koji imaju početak poput univerzuma. On je izabrao da to stvori, a taj odabir ukazuje na volju.

29 Anthony Flew, Roy Abraham Varghese, “There is a God”, HarperOne, 2007., str. 165

9

d) Samoodrživ i Svemoćni, jer postoji vječno ne zaviseći od bilo čega, te je stvorio i održava ogromni kosmos.

e) Sveznajući, jer je uspostavio našem razumu (skoro) nepojmljive zakone, a to implicira da je Zakonodavac i Inteligentan.

f) Jedan Jedini! Ako bi ih bilo više, ne bi mogli primijeniti ove atribute koji odgovaraju samo jednom. Kako da imamo 2, 3 ili više svemogućih bića kad bi uvijek jedan nadjačavao drugog, ili bi dijelili snagu i vlast? Jedan bi nametao svoju volju nad drugim što bi rezultiralo u neuređenom svemiru koji bi bio u haosu. Sve to znači da niko od njih ne bi bio apsolutno snažan, niti ima potpuno znanje, volju i slično, jednostavno nema smisla. Jednoća Stvoritelja ne samo da je instiktivno i logično, nego je i najbolje objašnjenje.

Da je Stvoritelj Jedan, odgovara na mnoga pitanja i najjednostavniji je zaključak, jer bi više njih dalo mnogo pitanja i (ni)malo odgovora. U nauci/filozofiji ovo pravilo se naziva tzv. “Okamova britva”30, gdje se daje prednost najjednostavnijem objašnjenju koje je lahko shvatljivo, prihvatljivo, razumno i odgovara na mnoga pitanja, a nikako komplikovanju preko potrebe uz davanje novih pitanja.

Ako bi rekli da ima više kreatora, to bi neminovno povuklo za sobom mnoga pitanja: kako dijele snagu, ko upravlja čime, ko je jači, veći, moćniji, stariji, ko je autoritet među njima, ko je stvorio i ko održava šta i tako unedogled! Racionalno je nemoguće prihvatiti više njih i odgovoriti na ova pitanja. Pored toga, ideja o više kreatora predstavlja komplikovanje bez potrebe jer Jedan Stvoritelj (kojeg većina ljudi naziva Bogom) gore spomenutih osobina je itekako kompetentan i dovoljan kao neophodno objašnjenje postojanja fascinantnog univerzuma i svega u njemu. Precizan mehanizam i harmonija rada u kosmosu koji se ne mijenja takođe ide u korist jednog Tvorca istog.

DODATNI ARGUMENTI POSTOJANJA STVORITELJA

U korist postojanja Kreatora univerzuma i svega u njemu možemo nabrojati još mnogo argumenata, ali spomenut ćemo samo neke:

1. Činjenica da imamo lično iskustvo upućuje na Božanstvo. Svako drugačije reaguje na hranu, osjećaje, na materijalne stvari i niko ne može objasniti te stvari, pa ni nauka niti materijalizam. Koliko god neuropsihijatrija napredovala, pa makar čitav mozak analizirana, nikad ne može objasniti kako se neko osjeća dok pije sok ili jede voće. Na primjer, mozak Ajnštajna i mozak ptice nema prevelike razlike, oba su skupina drugačije uređenih molekula, ali

30 “Merriam-Webester Dictionary”, definicija Occam's razor/Okamova britva

10

postojanje svijesti/unutrašnjeg iskustva u ljudi (koja potiče iz stvari koje su nesvijesene same od sebe; od materije koja nema svijest) može objasniti postojanje Boga, da nam je On to dao.

Kako objasniti da svijest nastaje iz stvari koje su fizičke, “slučajne” i skup molekula nesvjesnih samih po sebi. Nauka ne može objasniti stanja naše svijesti jer je ona nefizička i ne može biti posmatrana. Ako je sve što imamo materija i krenemo sa njom, nikada nećemo dobiti svijest, a historija univerzuma je ustvari uzimanje komadića te materija i preuređivanja istih. Svijest se ne može objasniti materijalizmom jer nije proizvod materije.

Mnogi ateisti priznaju da ne mogu objasniti porijeklo svijesti i naših subjektivnih osjećanja. Pa tako materijalista i neurolog, profesor Christof Koch, nakon istraživanja koja su trajala čitavu njegovu karijeru, priznaje da je obeshrabrujuće za naučnu metodu to što ne može objasniti kako dio organizirane materije (mozak) može imati unutrašnju perspektivu (subjektivno iskustvo, svijest), dok je nauka u mnogim drugim granama plodonosna.31 Istina je da naturalizam nema razuman način da objasni pojavu mentalnih svojstava u kosmosu. Doktor psihologije sa Harvarda, Ned Block, priznaje da nemamo pojma kako se svijest mogla pojaviti iz nesvijesnih stvari (materije) riječima: “Nemamo ništa, vrijedno spomena, da nazovemo istraživačkim programom. Istraživači su zbunjeni.”32

Pošto svijest postoji a nije fizička (od materije), onda nauka nikad neće dati objašnjenje za nju, jer je ona ograničena na stvari koje može posmatrati i analizirati a tiče se samo materijalnog svijeta (o čemu će biti govora u nastavku). Postojanje svijesti kod ljudi, jedino je moguće objasniti postojanjem Sveznajućeg Stvoritelja koji je uporedo sa stvaranjem univerzuma, materije, prostora, energije i vremena, stvorio i svijest ljudima sa svrhom da je koristimo.

2. Mi ljudi posjedujemo racionalne sposobnosti, koje su potrebne za nauku i ostalo što radimo. Zar nije interesantno što samo mi ljudi imamo razum kojom možemo razumjeti univerzum i okolinu u kojoj živimo? Mi ljudi smo dizajnirani da otkrivamo stvari koristeći intelekt, razum, logiku i svjesnost te tako shvatimo realnost u kojoj živimo. Najbitniju stvar koju trebamo spoznati je upravo Kreatora svega, jer kako vidimo, sve strelice, dokazi i argumenti upiru u Njega kao neospornu realnost.

31 Christof Koch, “Consciousness: Confessions of a Romantic Reductionist”, 2012., str. 23-2432 J. P. Moreland, “The Argument from Consciousness”. 2009., str. 340

11

3. Postoje određene samoevidentne istine koje ne zahtijevaju objašnjenje niti dokaz33, poput našeg razuma, ili spoznaje da je drvo koje gledamo ili dodirujemo stvarno. Postoje stvari koje se dešavaju u ovom svijetu koje su takve i u filozofiji/nauci poznate kao “osnovna uvjerenja”.

Postojanje Kreatora svega stvorenoga je takođe očigledna istina i osnovno uvjerenje jer nam treba uzrok ovog univezuma u kojem živimo, kojeg vidimo i koji nesumnjivo postoji. Ako univerzum postoji, a prethodi mu njegovo nepostojanje, nameće se činjenica da ga je neko moćan morao stvoriti, urediti i brinuti o istom. Odbiti Boga je isto kao odbiti realnost i svijet u kojem živimo, a svi smo uvjereni u njega i smatramo ga očiglednom istinom.

4. Moralne vrijednosti ne mogu biti određene ljudskim djelovanjem i mišljenjima, jer se one razlikuju u zavisnosti od naroda, običaja, tradicije, vremenskih prilika i slično. Na primjer, u Hitlera bilo normalno istrebljivati židove, dok je kod drugih to uzrokovalo zgražavanje. Negdje je moralno mučiti čovjeka do smrti, učiniti incest, ukrasti i “mali milion” sličnih primjera dok je kod drugih to potpuno neprihvatljivo. Svako bi tako pravdao sebe na osnovu svog subjektivnog mišljenja. Tako je Bog jedini temelj koji prevazilazi tu ljudsku subjektivnost (vlastita mišljenja), i bez Njega nemamo racionalnu bazu niti temelj za objektivnu moralnost-šta je dobro a šta zlo. U protivnim, moralnost bi se mijenjala u zavisnosti od vremena, prostora i potreba ljudi, ne bi bila konstantna, kao i sve drugo što čovjek izmišlja i mijenja po potrebi.

5. Pravda u ovome svijetu kroz njegovu historiju u velikoj većini slučajeva nije bila zadovoljena. Oni sa snagom su ugnjetavali slabije, ljudi su trpili zbog boje kože, spola, godina, određenih hendikepa koje imaju i slično. Neko je bogat, neko siromašan, neko zdrav, neko bolestan, neko lagodno živi a neko teško. Oni koji urade loše djelo i izađu pred korumpirani i nelegitimni ovosvijetski sud (ako uopće dođe do optužnice), biva neadekvatno kažnjen, a nerijetko i oslobođen. Kako će Staljin adekvatno odgovoriti za 20 miliona ubijenih ljudi, ili onaj koji krade, laže, vara ljude i slično.

Sve nabrojano i mnogo toga ne može ostati neriješeno. Praksa pokazuje da pravda na ovom svijetu nije zadovoljena u velikoj većini slučajeva, pa zbog toga mora postojati događaj obračuna naših djela, kada će na snazi biti apsolutna pravda i gdje se nikome neće učiniti ni trunka nepravde a potlačeni sa ovog svijeta dobiti pravdu. Upravo ovdje imamo potrebu za Bogom, Koji sve zna, vidi, čuje i pamti, da izravna (ne)pravdu života na ovom svijetu.

33 “Merriam-Webester Dictionary”, definicija self-evident truth-samoevidentne istine ili činjenice.

12

6. Sve što postoji na ovom svijetu ima ograničene fizičke kvalitete (boju, veličinu, oblik i drugo) i zavisi od stvari koje su van njih samih, što znači da ljudi, životinje, svemir i ostalo postoji oslanjajući se na nešto pored sebe. Niko od nabrojanih nije samoodrživ, na primjer; mi smo nekad zavisili od naše majke a danas zavisimo od hrane, zraka, vode, svjetlosti i ostalog kao što zavise i ostala bića na zemlji. Planete zavise od materijala i zakona te čitav univezum od materije, uređenosti i precizno podešenih konstanti od kojih smo neke spomenuli. Na kraju ili naposljetku tih zavisnosti mora stajati neko Nezavistan od ovog svijeta, Slobodan od potreba, koji će pokrenuti sva ta zavisna stvorenja i zakonitosti, inače bi imali beskonačan broj stvari koje zavise od nečega a beskonačnost ne postoji u realnosti kako smo već konstatovali.

Ovakvih i sličnih primjera je mnogo, ali zadovoljit ćemo se nabrojanim.

Nakon što smo otvorenog uma i objektivnog pristupa prišli stvarnošću, sa sigurnošću možemo reći da čovjek koji jede, pije i ima nebrojene potrebe poput zraka, hrane ili zdravlja ne može biti ovaj Stvoritelj Koji je potpuno drugačiji od ljudi, jer čovjek ne može stvoriti ni mušicu, niti smrt svoju zaustaviti a još manje da stvori univerzum sa svim zakonima u njemu i brine se o istom. Još manje od njega Kreator može biti kip/idol koji niti čuje niti vidi, niti ima razum, kao ni mrtva priroda, vatra ili životinja koja nema pameti, niti Sunce ili Mjesec koji samo rade svoj posao po ustaljenoj putanji nemajući slobodnu volju niti mogućnost da rade drugačije ili nešto drugo što ljudi prihvataju mimo Jedinog Vjećnog Stvoritelja svih ovih nabrojanih i ostalih stvorenja. Pa budimo fer prema sebi i nemojmo se ponižavati, ići protiv svog razuma te činiti nepravdu Stvoritelju nebesa i Zemlje te sebi samim.

BOŽANSKA OBJAVA

Nakon shvatanja da postoji Stvoritelj možemo se pitati: šta ćemo mi ovdje, zašto postojimo ili koja je naša svrha. Svemir i zakoni u njoj, Sunce, Mjesec, oblaci, naša obuća, olovka, kompjuter, posao, apsolutno sve ima svrhu postojanja, pa imamo li i mi? To je temeljno pitanje koje smo se vjerovatno svi pitali najmanje jednom. Drugo pitanje je pitanje smrti, i šta se dešava nakon iste. Treće pitanje je problem zla, odnosno zašto imamo toliko patnje na svijetu. Jedini način da se odgovori na ova i mnoštvo drugih pitanja na koja odgovor ne mogu dati ni špekulacije, ni nauka ni filozofija (jer govorimo o nepoznatom i neistraženom) je da nam Stvoritelj svega toga kaže odgovore.

Kada kupimo nešto, uz to uvijek dobijemo upustvo za upotrebu od proizvođaća i mi koristimo to upustvo jer on zna u detalje šta je pravio, na

13

koji način funkcioniše i to je jedini ispravni način upotrebe toga, u protivnom će se pokvariti. Slično tome, mi ljudi smo stvoreni i imamo potrebu za uputstvom tj. objavom od Stvoritelja, koji će nam odgovoriti na mnoga duboka pitanja koja imamo, kao i dati način života; šta da radimo, odnosno, ne radimo. Zato su kroz ljudsku historiju pojedini ljudi, kao i mi, tvrdili da su poslani sa objavom od Stvoritelja sa uputstvom kako provesti ovaj život.

Test Jednoće Stvoritelja

Sada nas naravno interesuje koji od tih poslanika nas uči osobinama Stvoritelja do kojih smo došli logičkom analizom i zdravim razumom, da je On; Unikatan, Jedan, Samoodrživ, Vječan i Uzvišen. Bitno je napomenuti da namjera ovdje nije ismijavati neku religiju, jer sve one manje-više uče i ohrabruju na slične vrijednosti, nego jednostavno želimo ih ispitati u svjetlu jednostavnog i univerzalnog kriterija. S tim u vezi, imamo samo tri kandidata/religije koje nas uče gore opisanom Stvoritelju; judaizam, zoroastrianizam i islam.

Hinduizam je raznovrstan sistem misli sa svim vrstama vjerovanja; monoteizam, politeizam, panteizam, monoizam, ateizam i ostali. Njihov koncept Boga je kompleksan i zavisi od svakog čovjeka, tradicije i filozofije koju slijedi.34 Na primjer; panteistički koncept Boga znači da je Bog sve; univerzum, Zemlja, Mjesec, drveće, životinje i ljudi. Kako da razumno shvatimo i opravdamo ovu tvrdnju? Ovo bi značilo da su nabrojana stvorenja stvorila sebe, što je nemoguće kako smo prethodno argumentovali. Ona nisu postojala pa su stvorena i zato moraju imati Stvoritelja.

Kršćanstvo ima sličan problem; smatraju tjelesno i vremenski ograničenog te ovisnim o mnogim stvarima, čovjeka Isusa Bogom. Problem je jasan; a) kako da biće ograničeno vremenom ili prostorom bude Bog koji je Neograničen, b) biće potrebno hrane, sna, odjeće i ostaloga može biti u isto vrijeme Samodovoljan/Neovisan c) privremen i Vjećan, d) biti čovjek i Drugačiji od čovjeka, e) više osoba ali Jedan Bog, a sve to u isto vrijeme!? To je kao da kažemo da je kvadrat postao krug, ali ostao kvadrat u isto vrijeme, što je nemoguće! Tvrdnje da je čovjek Bog nikad ne mogu biti razumno argumentovane te prihvaćene. One su, definicijama Boga i čovjeka, nespojive i kontradiktorne. Ovo možemo primjeniti na sve religije koje tvrde da Stvoritelj postane stvorenje (čovjek, svemir, planeta, životinja ili drugo) i ostane u isto vrijeme Bog, bilo da se radi o mnogobošcima, hinduizmu i ostalim.

34 Chakravarti Sitansu, “Hinduism, a way of life”, 1991., str. 71

14

Sikizam se temelji na duhovnim učenjima čovjeka Guru Nanak-a35 i ne tvrdi da je objava od Boga, dok je Budizam filozofija gdje je krajnji cilj postizanje stanja nirvane.36 Bog u Budizmu nema svoje mjesto37 niti daje odgovore na suštinska pitanja koja nas interesuju nego to radi čovjek. Ovako smo koristeći samo jedan kriterij smanjili mogući broj ispravnih religija koje nas uče Jednom Bogu.

Test univerzalnosti

Još jedan kriterij, između ostalih, koji možemo postaviti pred preostale tri religije je test univerzalnosti, koji znači da bi objava od Boga trebala biti za sve ljude do kraja ovog svijeta a ne za određenu/ograničenu grupu. Prost razlog je; zašto bi se Stvoritelj obratio jednim, a ne svim ljudima?

Judaizam tu biva eliminiran jer smatra da samo oni rođeni kao židovi mogu biti spašeni, što je naravno neprihvatljivo. Zar bi Bog dao šansu jednom narodu a ostalim ne?! Pored toga, knjige Judaizma poznatije kao Stari Zavjet su slane preko poslanika (Abraham, Isak, Jakob, Davud, Aron, Mojsije) određenim narodima i prostorima (hebrejima-židovima u Izraelu), a nikako svim ljudima, te su ograničene prostorom i vremenom njihovog legitimiteta (njihove misije su davno završene). Tako ćemo čitajući Stari Zavjet (skup svetih knjiga Jevreja), naići na “mali milion” primjera gdje Bog u svakoj od desetina tih knjiga naređuje poslanicima da se obrate isključivo Izraelčanima, vode ih kroz život, uče zapovijedima i ostalo, a nikako čitavom svijetu.38 Čitav Stari Zavjet tiče se Izraelčana i poslanika njima poslanih a nikako ostatku svijeta. Jedan od mnoštva primjera je i 13. stih iz knjige Brojevi: “Ovo su zapovijedi i zakoni, koje je Gospod kroz Mojsija dao Izraelcima.”

Ako isti princip primijenimo na zoroastrinizam, vidjet ćemo da je ta religija učenje čovjeka Zoroastera, čije riječi i djela danas nemamo skoro nikako. On takođe pada na ispitu univerzalnosti, jer je čak rigorozniji od Judaizma kad je u pitanju konvertiranje-prelazak na tu vjeru, a generalno je pravilo da oni ne primaju konvertite, čemu svjedoči zoroastrijski svećenik, predsjednik

35 Singh Patwant, “The Sikhs”, 2000., str. 17 36 Rupert Gethin, “Foundations od Buddhism”, 1998., str. 27-28, 73-7437 Donald S. Lopez, “The Story of Buddhism”, 2001.38 2. Mojsijeva (Knjiga Izlaska) 20:22, 3. Mojsijeva (Levitski zakonik), 1:1-2, 4:1-2, 7:23, 7:29,

10:11, 11:1-2, 15:1-2, 24:1-2, 25:1-2, 4. Mojsijeva (Brojevi) 5:5-6, 5:11-12, 6:1-2, 9:4, 9:9-10, 14:39, 15:1-2, 15: 17-18, 17:1-2, 19:1-2, 28:1-2, 30:1, 36:13 5. Mojsijeva (Ponovljeni zakon) 1:1-2, 5:1, Jošua 5:2, 8:32-34, 18:1-3, 20:1-2, 23:1-3, 24:1-2, Knjiga o sucima 12:7-13, 16:31, 1.Samuelova 7:3, 7:15, 2.Samuelova 24:1, 3:28, 4:1, 8:1, 1. Ljetopis 11:1, 12:14, 2. Ljetopis 1:2, 8:2, Ezra 10:2, Psalmi 14:7, 25:22, 53:6, Izreke 1:1, Izaija 44:1, Jeremija 2:4, 3:11, 4:1, Ezekiel 2:3, 3:1, Hošea 4:1, Amos 1:1, Zaharija 12:1, Malahija 1:1

15

sjevernoameričkog svećeničkog vijeća od 2002. do 2008. godine i doktor medicinske hemije Jehan Bagli koji kaže da oni ne smatraju religiju univerzalnom i da je treba čuvati unutar nacije.39 Slično tome kaže i direktor Dadar Athornan škole u Mumbaiju, te doktor filozofije Ramiyar P. Karanjia riječima: “Konvertiranje nije dio naše vjere, uvijek smo bili brojčano mali ali stabilni i nema potrebe da omogućimo konvertiranje.”40

Test očuvanja teksta

Ove dvije religije padaju i na testu očuvanja teksta jer je jasno da nemamo niti blizu originalnih tekstova istih. Pisane su hiljadama godina prije nas, te njihovo stanje, koje je u stvari nikakvo jer ih nemamo uopće, je mnogo gore nego stanje Novog zavjeta, koje je djelo ljudskih ruku stoljećima nakon Isusa, a ne njega ili njegovih učenika. S tim u vezi, spomenut ćemo citat jednog od vodećih učenjaka Novog Zavjeta i ranog kršćanstva, profesora religijskih studija i autora 30 knjiga od kojih su 5 New York Times bestseller-i, doktora Bart Ehrman-a, koji na koncizan način sumira situaciju sa knjigama Novog Zavjeta, pa kaže: “Više nije stvar špekulacija učenjaka da su riječi Novog Zavjeta mijenjane kroz vrijeme procesom kopiranja. Znamo da su promijenjene jer možemo međusobno uporediti svih (postojećih) 5400 kopija jedne sa drugim. Upečatljivo je da ne možemo naći dvije iste kopije (osim najmanjih fragmenata), koje se slažu u riječima. Može biti samo jedan razlog ovome: pisari koji su prepisivali tekstove su ih izmijenili. Niko ne zna zasigurno koliko često su ih mijenjali, jer niko nije uspio pobrojati sve te razlike među preživjelim rukopisima. Procjene su da ih ima između 200 000 i 300 000. Postoji više razlika među rukopisima nego što ima riječi u cijelom Novom Zavjetu.”41

Slično kaže i jedan od najutjecajnijih učenjaka Novog Zavjeta prošlog stoljeća, autor mnogih knjiga i komentara Biblije, doktor Bruce Metzger: “ Od oko 5000 grčkih rukopisa Novog Zavjeta u cijelini ili dijelovima za koje znamo danas, ne postoje dva od njih koji se slažu u svim riječima. Suočavajući se sa masom sukobljenih/konfliktnih tekstova, urednici se moraju odlučiti koji tekstovi zaslužuju da uđu u Novi Zavjet, a koje će potisnuti.”42

39 Deena Guzder, “Persian Zoroastrians: Youth Struggle with Questions od the Hearh and Soul”, The Indian Express, jun 2007. vidjeti: www.newsinitiative.org

40 Laurie Goodstein, “Zoroastrians keep the faith, and keep dwindling”, New York Times, septembar 2006. vidjeti: www.select.nytimes.com

41 Bart D. Ehrman, “The New Testament: A Historical Introduction to the Early Christian Writings”, 2004., str. 480-481

42 Bruce Metzger, “A Textual Commentary on the Greek New Testament”, 1994., str. 11

16

Zamislite konfuzije i nelegitimnosti tekstova koji očigledno ne predstavljaju originalne riječi ni Isusa niti njegovih učenika te od njih ljudi moraju odlučiti šta je “Božija riječ” a šta ne. To je realnost temelja na kojima počiva kršćanstvo. Šta onda reći za tekstove Starog Zavjeta ili Zoroasta koji su pisani hiljadama godina prije Novog Zavjeta. Oni uopće ne postoje, a pošto nisu namijenjene za sve ljude do kraja svijeta, nego za određene narode, prostore i vrijeme, nisu ni sačuvane u originalnom izdanju.

Jedina mogućnost

Na kraju krajeva, judaizam i zoroastrinizam promoviraju Jednog Unikatnog Boga kao i islam, ali ako na snagu dođe novi zakon (novi propisi; naredbe i zabrane od Stvoritelja; načini molitve, ophođenja, ishrane, odijevanja, ponašanja, bračnog ili nasljednog prava te ostalog), da li vlada on ili neki stari zakon od prije 3000 godina? Ako je kazna za nevezivanje pojasa u autu 40 eura, možemo li mi reći da slijedimo prošli zakon i dati 20 eura? Hoćemo li ikada dobiti vozačku dozvolu nazad? Naravno da ne, pa logično slijedi da je na snagu stupio islam, kao što ćemo vidjeti i argumentovati u nastavku. Pored toga, islam tvrdi da je Kur'an perfektno sačuvan, da je posljednja objava cijelom čovječanstvu, a ne pojedinim narodima, i zakon sa kojim dolazi ostaje na snazi do kraja ovog prolaznog svijeta, o čemu će biti govora kasnije. Logično je da prethodne objave ne budu sačuvane jer su odradile svoju misiju koju su imale, a da zadnja objava bude perfektno sačuvana jer je uputa do kraja svijeta.

Ostale “svete knjige” i drevne religije nas uče mnoštvu bogova sa ljudskim osobinama (što automatski poništava njihovo pravo da budu bogovi, jer nemaju prethodno nabrojane osobine Boga), ili bogovima napravljenim od drveta, metala, zlata i ostalih materijala, životinjama kao bogovima ili planetama, Suncu i slično. Ko god ovo čita, ne treba se uvrijediti, ali takva lažna božanstva udaraju na ljudsku inteligenciju i idu protiv cijelog našeg znanja i iskustva.

Iako se zbog nelogičnosti ateizma, vjerske knjige skoro nikako ne obraćaju istom, upravo Kur'an sljedećim pitanjima u poglavlju Tur 35-36 daje ljudima podsticaj, ne bi li razmislili svojim razumima te intelektima i dokučili nepobitnu istinu-da Kreator univerzuma mora postojati, riječima: “Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nisu uvjereni.” Ove tri mogućnosti smo već obradili u prethodnim pitanjima o mogućim porijeklima kosmosa.

17

PRIRODNO STANJE ČOVJEKA

Doktor psihologije, istraživačica i profesorica na Oxford Univerzitetu Olivera Petrović, sumira svoje dugogodišnje istraživanje riječima: “Mogućnost da su neka vjerska uvjerenja univerzalna, kao osnovno vjerovanje u nadprirodnog Boga, izgleda da imaju jači empirijski temelj nego što bi se moglo zaključiti iz religijskih temelja.”43 Njeni zaključci su da je prirodna i psihološka narav ljudi da vjeruju u nadprirodnog Stvoritelja svega što ih okružuje, dok je ateizam lažna psihologija.

Pored toga, direktor i profesor Thrive centra za ljudski razvoj i bivši viši istraživač Oxford Univerziteta, doktor psihologije Justin Barrett kaže: “Naučna istraživanja na razvoju dječijih umova i natprirodnih vjerovanja ukazuju da djeca normalno i brzo steknu um/svijest koji im olakšavaju vjerovanje u natprirodne faktore.”44 On takođe, između ostalih sociologa i antropologa, tvrdi da djeca imaju prirodnu i osnovnu poziciju da vjeruju u Boga te da bi djeca ostavljena na pustom otoku, bez ikakvog znanja, bila religiozna.45

Znači sa vremenom bi djeca shvatila da je neko stvorio taj otok i sve na njemu, a da taj neko nije dio otoka ili mora koje ih okružuje. Vjerovali bi u Stvoritelja jer je to prirodno stanje ljudi i zdrav razum dolazi do tog zaključka. Ono što oni ne bi povjerovali niti shvatili je da neko od njih (čovjek) može biti taj Stvoritelj, niti drvo, niti more, niti je otok sam sebe stvorio. A zamislite apsurda da djeca shvate da je neko umro za njihove grijehe, da treba obožavati rakove sa plaže ili da je Sunce Stvoritelj i slično. Neiskvarenoj ljudskoj prirodi (djeci na otoku bez vanjskih uticaja) to nikad ne bi palo na pamet uopće a kamoli da vjeruju u to! Zato je vjerovanje u Jedinog Stvoritelja koji je van naše realnosti urođeno kod nas ljudi. Upravo vanjske informacije vremenom uprljaju i zamute tu čistu prirodu čovjeka, poput; društva, pogrešnog obrazovanja, nametanja učenja o raznim lažnim božanstvima te slični faktori. Zato čitamo sve ovo vračajući se tako našoj prirodi i zdravom razmišljanju otvorenog uma bez prethodnih pristrasnosti nečemu.

Na kraju krajeva, ateizam nas uči da mi; nemamo vrijednosti, nade, značenja ni svrhe, niti nam daje odgovor šta je moralno a šta nije. Tako je naš

43 Olivera Petrovich, “Key Psychological Issues in the Study of Religion”, 2007., Tom 40 (3), str. 351-36344 Justin L. Barrett, “Born Believers: The Science of Children's Religious Belief “, 2012., str. 35 -3645 BBC Radio 4 Today, 24 November 2008,

http://news.bbc.co.uk/today/hi/today/newsid_7745000/7745514.stm

18

život beznačajan jer smo skup materije “slučajno” spojene, i naposlijetku ćemo biti samo hrana crvima. Ateizam nam ne daje nikakve odgovore a upravo ta potraga za značenjem i odgovorima je svojstvena svim ljudima.

Koristeći našu svijest, um, razum i logiku bez predrasuda, pristrasnosti ili sklonosti bilo čemu, te uz par jednostavno shvatljivih testova, smo zaključili ono čemu nas (od svih svetih knjiga) JEDINO KUR'AN uči prije više od 1400 godina; da postoji Tvorac svega koji je: Jedan, Unikatan, Vjećan i Uzvišen, da je Kur'an posljednja objava za sve ljude, perfektno sačuvan za razliku od ostalih te da je islam jedina priznata vjera kod Boga do kraja svijeta.

“On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!” (Ihlas, 1-4)

“Ništa nije (od stvorenja) kao On” (Eš-Šura, 11)

Kad je u pitanju univerzalnost poruke, Kur'an kaže:

“A tebe smo (Muhammede) samo kao milost svjetovima poslali.” (El-Enbija, 107)

Pa nastavimo sa avanturom, ovaj put argumentujući jasnim dokazima da je Kur'an uputa od Stvoritelja svega, ne ostavljajući tako ni trunku sumnje u ispravnost istog i onoga čemu nas on uči. U narednim poglavljima biti govora upravo o Kur'anu i onome čemu on podučava, o nekim njegovim osobima koje će pokazati da nije samo ispravan sa ove logičke i razumske strane (da je jasan i prihvatljiv kod intelektualaca a i kod neukih/nepismenih, zbog svoje jednostavnosti i ljudske prirode koja se slaže sa njim), nego i sa strane unikatnih osobina kojima je ispunjen; svoje nepromijenjenosti od prvog dana (za razliku od ostalih “svetih knjiga”), nemogućnosti da čovjek bude njegov autor, njegove jasnosti i transparentnosti bez nejasnoća ili misticizma kojim su protkane druge religije što zbunjuje ljude i slično.

NEPROMIJENJENOST KUR'ANA

Muslimani tvrde da je Kur'an jedina nepromijenjenja sveta knjiga i oni se ovim ponose od vremena njegova objavljivanja, pa spomenimo samo par činjenica, između mnogih, koje jasno idu u prilog toj konstataciji.

1. Kur'an je komplet napisan od strane 40-ak najpismenijih ashaba/prijatelja Muhammeda46, uz njegovo lično diktiranje i nadgledanje, gdje je provjeravan više puta svaki ajet/stih, njegov broj/položaj u

46 Dželaluddin es-Sujuti (1445-1505) “El-Itkanu fi ulumil-Kur’an”, str. 41 i 99, prevedena na engleski: The Perfect Guide to the Sciences of the Qur'an

19

suri/poglavlju.47 Nakon toga, svi ostali spisi koje su imali ljudi pored ovako kompletiranog (određena poglavlja ili stihove pojedinačno), skupljeni su i zapaljeni da bi se izbjeglo postojanje nečeg mimo ovog potpunog i provjerenog Kur'ana. Da ne bude zabune i čuđenja bitno je napomenuti; svi koji su posjedovali takve nekompletirane dijelove Kur'ana su dobrovoljno to uradili, pohvaljujući tu ideju znajući šta se desilo sa prošlim knjigama (Tevrat, Zebur, Inđil tj. Stari i Novi Zavjet) i shvatajući opasnost nelegitimnog prepisivanja istog.

Kur'an je nakon toga iz originalnog kopiran u više primjeraka i poslan u druge pokrajine, a rezultat toga je da danas postoji jedan isti originalni Kur'an u svim dijelovima svijeta koji se međusobno ne razlikuju niti u jednom harfu/slovu! Historijska vjerodostojnost Kur'ana je dodatno utvrđena činjenicom da jedan od tih poslanih primjeraka još uvijek postoji danas i nalazi se u Muzeju grada Taškenta (Uzbekistan), koji je potvrđen “Memory of the World” (Memorija svijeta) programom UNESCO-a.48

2. Arapi u vrijeme objave su bili poznati po poeziji, književnosti i superiornoj memoriji čemu svjedoči i historija, pa je bilo mnoštvo hafiza (onih koji znaju Kur'an napamet od prve do zadnje riječi) za vrijeme Muhammeda a taj se broj vrijeme samo povećavao, da bi danas u ovom trenutku imali preko 10 miliona istih.49 Svaki musliman mora znati dio Kur'ana napamet jer se on recitira u obavljanju molitve, dok oni koji znaju cio napamet su ljudi raznih godišta, pa i djeca, dok ogromna većina njih nisu Arapi niti čak govore arapaski jezik nego dolaze iz svih dijelova svijeta. Svi oni znaju napamet isti Kur'an bez da se ijedan harf/slovo oduzme ili doda. Tako je u svakom trenu (od početka objave do danas) bilo onih koji su imali Kur'an u svojoj memoriji. Da su svi pisani Kur'ani bačeni u vatru ili more u bilo kojem trenutku od objavljivanja istog do danas, opet bi za par sati bio napisan novi, bez oduzimanja ili dodavanja ijednog slova zbog ovih hafiza!

3. Nepromijenjenosti i autentičnosti Kur'ana svjedoče i mnogi objektivni nemuslimanski učenjaci te orijentalisti koji su proučavali pitanje kompilacije i očuvanja istog.

47 Ibn Hadžer El-Askalani (1369-1448), “El-isabetu fi temjizi-s-sahabeh”, štampa: Beirut: Darul fikh, 1978.

48 http://www.unesco.org/new/en/communication-and-information/flagship-project-activities/memory-of-the-world/register/full-list-of-registered-heritage/registered-heritage-page-4/holy-koran-mushaf-of-othman/

49 William Wager Cooper, Piyu Yue, “Challenges of the Muslim World: Present, Future and Past”, str. 194

20

Britanski orijentalist, urednik i suradnik na drugom izdanju “Enciklopedije Islama” (1960-1995) John Burton, nakon svog značajnog rada na kur'anskoj kompilaciji, za isti kaže da je: “Tekst koji je do nas došao u obliku koji je organiziran i odobren od Poslanika. Ono što imamo danas u našim rukama je Mushaf Muhammeda.”50

Orijentalist i doktor teologije Friedrich Schwally u svojoj najpoznatijoj knjizi “Historija Kur'ana”, pisanoj u tri toma, kaže: “Što se tiče različitih djelova objave (Kur'ana), možemo biti sigurni da se njihov tekst prenosi tačno onako kako je nađen u Poslanikovom naslijeđu.”51

Doktor historije religija sa Harvard Univerziteta, William Graham, kaže u svojoj knjizi da je Kur'an jedina knjiga, bila vjerska ili sekularna, kompletna memorisana od strane više miliona ljudi.52 Takođe, jedan od vodećih orijentalista prošlog stoljeća i anglikanski biskup, Kenneth Cragg u svojoj knjizi kaže da je Kur'an zadržan u svojoj originalnoj formi kroz historiju.53

4. Sve druge “svete knjige” imaju mnoge kontradikcije, greške u matematici, gramatici, naučnom smislu i slično. Mi uopće nemamo njihove originale, nego kopije “kopija od kopija kopija od kopije”, stoljećima nakon određenog poslanika kada nije bilo autorskih prava, niti štamparija ili provjere teksta i gramatike u njima, nego rijetki i jedva pismeni ljudi bi pisali ono što bi čuli sa ulica koje je usmeno kružilo minimalno desetinama a često i stotinama godina nakon događaja o kojima pišu, da bi kasnije slijedeće generacije (ponovo stotinama godina poslije) prepisivali tekstove bez ikakve kontrole i nadzora. Ko su ti ljudi, gdje su prepisivali tekstove te pod kakvim okolnostima mi ne znamo! Ali ono što je vidljivo svakome, a ne samo učenjacima tekstualne kritike Biblije, je da su tekstovi pretrpjeli dodavanje i oduzimanje od strane ljudi što je rezultiralo u stotinama hiljada različitosti u samim tekstovima (što smo već spominjali), te su tako promijenili originalnu poruku od Stvoritelja.

Sa historijske strane, njihovi izvještaji nisu validni zbog mnogih protivrječnosti i nedoslijednosti u tekstu i ne predstavljaju tačnu sliku onoga o čemu govore. Jednostavno rečeno, Stari i Novi Zavjet koji imamo danas nije riječ Stvoritelja kakvom ju je On spustio ljudima.

50 John Burton, “The Collection of the Quran”, Cambridge University Press, 1977., str. 239-24051 Friedrich Schwally, “Geschichte des Qorans”, Leipzig, Tom 2., str. 120.52 William Graham, “Beyond the Written Word”, UK: Cambridge University Press, 1993., str. 80 53 Kenneth Cragg, “The Mind of the Quran”, London: George Allen & Unwin, 1973., str. 26

21

Činjenica koja govori u korist nepromijenjenosti Kur'ana je da on stoji i dan danas visoko i ponosito bez ijedne greške ili kontradikcije. Sa razumne strane, to se i očekuje od posljednje objave koja je za sve nas; da bude čista od grešaka. Upravo o tome govorimo u narednim poglavljima.

“A ti (Muhammede) kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono što ti se objavljuje, Njegovim riječima nema preinačitelja (onoga koji će ih

promijeniti, izvitoperiti, fasficirati)...” (Al-Kehf, 27)

LINGVISTIČKA/KNJIŽEVNA/JEZIČKA SUPERIORNOST KUR'ANA

Mi nismo Arapi pa ćemo preskočiti čudesnu lingvističku superiornost Kur'ana zadovoljavajući se svjedočenjem najelokventnijih Arapa i pjesnika tog vremena kada je proza i pjesništvo bilo na najvećem stepenu ikada te kada su ljudi slavili i ponosili se samo sa dvije stvari: rođenjem muškog djeteta i pjesnicima iz svojih porodica, odnosno plemena.54 Oni su posvjedočili da Kur'an ne može biti djelo čovjeka.

Pa tako najbolji pjesnik, koji je bio i među najbogatijim ljudima jer se pjesništvo mnogo cijenilo, u vrijeme spuštanja objave Velid ibn Mugire (koji nije bio musliman), nakon što je čuo učenje Kur'ana i pored pritiska najvisočije pozicioniranih neprijatelja islama, rekao je: “Šta da kažem? Kunem se Bogom da niko od vas ne zna bolje poeziju od mene, nit se ko može takmičiti sa mnom u sastavljanju, slaganju i retorici. I pored toga, kunem se Bogom, Muhammedov govor (misleći na Kur'an koji mu je on čitao) ne nosi nikakve sličnosti sa onim što poznajem, taj govor je sladak a krasi ga ljepota i šarm.”55 Takođe on kaže: “Tako mi Allaha, ono što on (Muhammed) govori, u njemu je velika slast i taj govor se uzdiže iznad svih govora, to je uzvišeni govor iznad kojeg se ne može ništa uzdići. Taj govor nadjačava svaki drugi govor."56 On se čudio zašto njemu nije objavljen Kur'an jer je on ugledni plemić.

Dalje, Allah je na nekoliko mjesta u Kur'anu izazvao ljude da naprave barem jedno poglavlje kao u njemu57, ali do danas niko nije uspio, ni superiorni Arapi lingvisti tog doba a zasigurno neće niko uspjeti do kraja ovoga svijeta.

54 Ibn Rashiq (1000-1063 ili 1071), “Umda”, 1. tom, str. 65 Ibn Rashiq je bio pjesnik i kritčar, autor čuvene enciklopedije o poeziji i poetici

55 Abu Ammar Yasir Qadhi, “An Introduction to the Sciences od the Qur'an”, 1999, str. 26956 Ovo je dio predaje/slučaja kojeg u cijelosti prenose u svojim knjigama: 1. Ibn Džerir Et-Teberi

(rođen 839. god.), veliki islamski učenjak i od mnogih smatran najboljim islamskim historičarem, 2. El-Bejheki (rođen 999. god.), čuveni poznavalac i sakupljač hadisa te lanaca prenosilaca istih, 3. Hakim (rođen 933. god), takođe izvanredan poznavalac prenosilaca hadisa i hadiski hritičar.

57 Kur'an, poglavlje El-Bekara 23-24, Junus 38, Hud 13, Al-Isra 88, At-Tur 33-34

22

Kako objasniti da neko bez dara za poezijom (Muhammed) proizvede djelo literature koje stoji neprikosnoveno i superiorno do danas u arapskom jeziku? Radi poređenja i jasnije slike zamislimo da danas neko bez experimentiranja ili znanja o nauci besprijekorno tačno tumači najveće teorije fizike. Razum govori da je to nemoguće!

Takođe možemo spomenuti citate savremenih historičara i orijentalista koji su prepoznali ovu karakteristiku Kur'ana. Pa tako škotski historičar orijentalistike Hamilton Gibb kaže: “Kao i svi Arapi oni su bili eksperti u jeziku i retorici. Ako je Kur'an njihova (ljudska) kompozicija, drugi bi joj mogli dorasti ili takmičiti se s njim. Neka proizvedu 10 stihova poput kur'anskih, a očigledno je (kroz historiju) da ne mogu, onda neka prihvate Kur'an kao izvanredno dokazano čudo.”58

RELEVANTNOST KUR'ANA OD 7. STOLJEĆA DO DANAS

Mi živimo u vremenu naučnog napretka gdje znanje napreduje brže nego ikad a nauka postiže rezultate veće nego sva stoljeća zajedno od početka civilizacije. Ali sa svom tehnologijom danas naučne knjige i časopisi koji se objavljuju brzo postaju opovrgnute a nove teorije predstavljene. Sada zamislimo da moramo napisati knjigu o činjenicama našeg svijeta. Bilo bi teško uraditi samo potrebna istraživanja da bi knjiga bila 100% tačna u svjetlu znanja koje imamo danas. Bilo bi nam još teže, a praktično nemoguće, da napišemo ovakvu knjigu prije 100 ili 1000 i više godina, a ona bude i dalje tačna!

Sada zamislimo nivo znanja o prirodnom svijetu prije više od 1400 godina kada je objavljivan Kur'an. Niko ne može očekivati knjigu tako staru da bude bez naučnih greški pogotovo jer su knjige iz prošlosti pune takvih grešaka, mitova i legendi zbog nedostatka tehnologije pa je došlo do mnogih pogrešnih zaključaka o načinu rada svijeta.

Ipak kada čitamo Kur'an vidimo da su opisi prirodnog svijeta bezvremenski. Riječi korištene da opišu prirodne fenomene imaju različite slojeve značenja (jer je arapski jezik izuzetno bogat) koji se opet pojedinačno obraćaju različitim nivoima intelekta u ljudi i načinima razmišljanja/razumijevanja, a to sve u različitim vremenima; od 7. do 21. stoljeća. Ovo je vrlo duboka i fantastičana odlika Kur'ana jer on nema jezik koji predstavlja jezik samo 7. stoljeća nego je bezvremenski, aktuelan i danas, te nema karakteristiku ili mogućnost zastarijevanja što je slučaj sa svim ostalim knjigama. Korištene riječi se mogu odnositi na prošlo i sadašnje

58 H. A. R. Gibb, “Islam: A Historical Survey”, Oxford University Press, 1980., str. 28

23

razumijevanje svijeta, kao i na nenaučno značenje; one mogu biti duhovno i moralno shvaćene. Pogledajmo par primjera.

Orbite “...i Sunce i Mjesec, i svi oni (nebeska tijela) u orbitama plove." (Al-Anbija, 33) "Tako Mi neba skladne ljepote." (Az-Zarijat, 7)

Za vrijeme objave Kur'ana, u 7. stoljeću, čovjeku bi bilo jasno da Sunce i Mjesec plove (riječ korištena u ajetu je “jesbehun” i znači plivati ili ploviti) jer su gledali golim okom u nebo. Ali korištena riječ u ajetu/stihu; “felekin” takođe ima smisla i u 21. stoljeću jer znači orbita ili zaobljen tok koji krene te završi na istom mjestu i može se itekako povezati sa naučnim saznanjima mehanike neba i orbitama nebeskih tijela u svemiru. Interesantno je da spomenuti ajet kaže da Sunce plovi u orbiti, što može biti razumljivo skromnim znanjem 7. stoljeća da Sunce plovi oko Zemlje. Ali takođe može se odnositi na opservacije moderne astronomije da Sunce ima svoju vlastitu orbitu; da plovi “Mliječnim putem” i da mu treba 225-250 miliona godina da kompletno obiđe centar istog.59 Mjesec takođe ima svoju orbitu koja kruži oko Zemlje i najkraće vrijeme od jednog novog mjeseca do slijedećeg je 29 dana, 6 sati i 35 minuta, a najduže 29 dana, 19 sati i 55 minuta.60

U cijelom kosmosu kojeg smo dosad uspjeli vidjeti postoji otprilike oko 200 milijardi galaksija, od kojih svaka posjeduje u prosjeku po 200 milijardi zvijezda. Veoma velika većina ovih zvijezda ima svoje planete, a planete, također, svoje satelite. Sva ova svemirska tijela opet posjeduju veoma precizno određene orbite. I svako od ovih tijela se milionima godina kreću po svojoj orbiti koja je u savršenom skladu i harmoniji sa ostalima. Ove kur'anske činjenice su postale razumljive nakon modernih opservatorijskih osmatranja.

Orbite koje su raspoređene po cijelom kosmosu ne pripadaju samo nebeskim tijelima. Galaksije se također nevjerovatnom brzinom i preciznošću kreću po svojim orbitama. Tokom ovih kretanja nijedno nebesko tijelo se ne sudara sa drugim, njihovi putevi se ne ukrštavaju. Postoji toliki sklad da određene galaksije prolaze jedna kroz drugu a da se pritom nijedan njihov dio ne sudari sa drugim, kao što to objašnjava doktorica astrofizike Amelie Saintonge,61 odgovarajući na pitanje; šta se dešava kada se susretnu dvije galaksije.

59 Stacy Leong, “Period od the Sun's Orbit around the Galaxy (Cosmic Year)”, 2002.60 Jean Meeus, “Astronomical Algorithms”, 1998., str. 354 61 Amelie Saintonge, http://curious.astro.cornell.edu/about-us/96-the-universe/galaxies/formation-

and-evolution/530-what-happens-when-galaxies-collide-beginner

24

Apsolutno je sigurno da čovječanstvo u periodu objave Kur'ana nije posjedovalo teleskope nalik današnjima koji osiguravaju osmatranje kosmosa u dubinama mjerenim milionima kilometara, razvijenu tehnologiju za osmatranje te nije posjedovalo saznanja moderne fizike i astronomije. Tako je čovjek u 7. stolječu čitajući ovaj ajet/stih mogao gledati u nebo i vidjeti Mjesec, Sunce i sazvježđa kako se kreću te diviti se ljepoti stvaranja Stvoritelja i donekle dokučiti Njegovu moć a mi danas u 21. stoljeću potvrditi kur'ansku izjavu da je svemir pun nebeskih tijela skladno uređenih sa svim precizno postavljenim zakonitostima krečući se po orbitama te na taj način razumjeti dio snage i veličine Stvoritelja koji je sve to stvorio i održava.

U isto vrijeme sve ovo možemo sa duhovne strane reflektovati na stanje ljudi koji su toliko ograničeni i slabi da ne mogu ni malu mušicu napraviti i upravljati njome. Sve nas to vodi boljem razumijevanju grandioznosti Kreatora a naše slabosti i zavisnosti od Njega.

Stvaranje čovjeka i karakteristike toga su naglašene u mnogo ajeta/stihova i u njima postoje takvi podaci i detalji koje nikako nisu mogli znati ljudi koji su živjeli u 7. stoljeću. Neki od tih detalja su sljedeći: a) Čovjek ne nastaje od cijele količine sperme, već, naprotiv, od njenog veoma malog dijela-spermatozoida (El-Kijame, 37). b) Spolnost bebe se određuje od strane muškarca (En-Nedžm, 45-46). c) Ljudski embrio se za maternicu zalijepi gotovo isto kao pijavica (El-Muminun, 14). d) Čovjek se u maternici razvija u tri mračne komore (Ez-Zumer, 6).

Radi prostora nećemo citirati sve te stihove, kao ni hadise-govor Muhammeda vezane za razvoj embriona, nego ćemo prezentovati riječi doktora emeritiusa anatomije univerziteta u Torontu, dekana i predsjednika odjela za anatomiju te dobitnika najveće nagrade u anatomiji Keith Moore-a, koji između ostaloga kaže: “ Intenzivna istraživanja Kur'ana i hadisa u zadnje četiri godine su otkrila sistem klasifikacije ljudskih embrija koji je nevjerovatan jer dolazi iz 7. stolječa. Kur'anski opisi ne mogu biti bazirani na tadašnjem naučnom znanju.”62 Na konferenciji naučnika raznih disiplina, kao zaključak svog dugogodišnjeg istraživanja kur'ansko-hadiskih tekstova vezanih za anatomiju, kaže: “Meni je jasno da su ove Muhammedove izjave morale doći od Allaha, jer skoro sve spomenuto je otkriveno tek stoljećima poslije. Ovo meni dokazuje da je Muhammed morao biti Allahov poslanik.”63

62 Abdullah Al-Rehaili, “This is the Truth”, 1999., str. 1563 Pogledati video izjave Keith Moore-a, kao i mnogih naučnika raznih disciplina i njihovih

svjedočenja o istinitosti kur'anskih ajeta/stihova koji se (in)direktno dotiću nauke na: https://www.youtube.com/watch?v=cr9knjaOvnE

25

Osvrnut ćemo se samo na jedan od tih ajeta koji kaže: “Onda kap sjemena ugruškom stvorimo” (El-Muminun, 14). Korištena riječ za opis faze razvoja embrija-ugrušak je “alekah”, koja u arapskom jeziku može značiti: nešto što se zakači/priljubi, pijavica, krvni ugrušak ili krv u opštem smislu. Drevni grčki doktori i Hebreji koji su prethodili Kur'anu takođe opisuju embrion kao supstancu koja se zakačila ili krvni ugrušak,64 pa se iz ove perspektive ajet slaže sa dominantnim naučnim mišljenjem 7. stolječa. Sa druge strane, riječ “alekah” takođe znači pijavica. Ovo je perfektno u skladu sa modernim razumijevanjem embriologije, jer ovaj opis embriona u ranoj fazi razvoja (od 22.-25. dana) odgovara vanjskom i unutrašnjem izgledu pijavice; njihov izgled, anatomske strukture te unutrašnji nervni sistem su slični kao i način “kačenja/priljubljivanja” za izvor.65 Zaista je vrijedno pažnje koliko embrio u ranoj fazi podsjeća na pijavicu.

Ko je to mogao znati bez mikroskopa i ostale savremene tehnologije?! Pogotovo jer su podaci o embriologiji do toga vremena bili uglavnom pogrešni i drugačiji od navedenih a Kur'an ih ispravlja sa nevjerovatnom preciznošću. Ove informacije su mogle biti otkrivene tek izumom mikroskopa preko 1000 godina nakon Kur'ana. Čak i korištenjem mikroskopa, neki naučnici u 18. stoljeću tvrdili su da vide ; minijaturne kompletne ljude u spermatozoidima, minijaturne konje u sjemenu konja, minijaturne majmune sa velikim ušima u sjemenu majmuna te minijaturnog pijetla u sjemenu pijetla!66 Neadekvatne opservacije i eksperimenti su vodili do mnogih lažnih teorija. Poenta je da su negdje istraživači “pogodili” istinu, ali Kur'an je tačan 100% u svakoj izjavi!

Pijavica se zakači za tijelo, uzme ono što joj treba i otkači, što je slučaj i sa nama od samog začetka pa do rođenja; uzimamo potrebne stvari od majke i nakon 9 mjeseci postajemo zasebno biće. Sa duhovne strane, razmišljajući o procesu našeg razvoja i svemu što naša majka trpi i daje od sebe u tih 9 mjeseci; zdravlje, vrijeme, nutrijente, pažnju i ostalo, možemo shvatiti koliko majka zaslužuje našu zahvalnost, pažnju i ljubav! To utiče na razumom obdarene ljude da još više vole majku i čini ih poniznijim pred njoj. Ako smo zavisili od nje, a ona od Allaha (kao i sve stvoreno), onda nas to neminovno vodi ka još većoj ljubavi i poniznosti prema Allahu.

64 “Corpus Medicorum Graecorum: Galeni de Semine” (Galen: On Semen), str. 92-9565 Slike embriona i pijavice, te njihovo detaljnije upoređivanje; vanjskog izgleda, načina

“kačenja/priljubljivanja”, anatomskih struktura, unutrašnjeg nervnog sistema i slično, pogledati knjigu: “Embriology in the Quran: A description of the Alaqah stage” autora Elias Kareem-a

66 Mary J. Seller, “Some Fallacies in Embryology Trought the Ages; in Human Embryo: Aristotle and the Arabic and Europian tradition” od G. R. Duncan, 1990.

26

Lahko je razumjeti kako Stvoritelj svega može znati činjenice o detaljima našeg svijeta ali nije lahko razumjeti kako Muhammed može biti autor Kur'ana osim ako ne prihvatimo njegovu tvrdnju da je poslanik od Stvoritelja, a prihvatanje te tvrdnje je, kako vidimo, najrazumnija stvar za racionalnu i iskrenu osobu.

Kur'an je knjiga znakova

On nas upučuje u kojem smjeru da gledamo i ohrabruje nas da istražujemo i razmišljamo o pojavama (podstiče nas na nauku), jer ono što proizilazi iz zaključaka o njima je da postoji sklad, mudrost i svrha u univerzumu i nama samim. Upravo na to upućuju i mnogi komentatori Kur'ana; da je cilj ovakvih ajeta da podstaknu čovjeka na razmišljanje o prirodnim fenomenima, da shvatimo da postoji nevjerovatana uređenost u svemiru i nama samim, te da je sve stvoreno sa ciljem, mudrošću i snagom a to nas neminovno vodi ka priznavanju Allaha kao Stvoritelja svega toga. Ajeti Kur'ana koji nas tako podstiču na razmišljanje su mnogi, bilo da Allah pita: “A zašto oni ne razmišljaju o Kur'anu?” (En-Nisa, 4) ili navodi određene primjere pa kaže: “...u tome su doista znakovi za ljude koji razumiju.” (En-Nahl, 12), “Zašto se ne prisjećate i pouku ne uzmete!?” (En-Nahl, 17), “Zato uzmite iz toga pouku, o vi razboriti.” (El-Hašr, 2), “u stvaranju Nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana su znakovi za razumom obdarene...” (Ali Imran, 190) i drugi.

Ograničenja nauke

Nauka je promijenila svijet; od medicine do komunikacije i poboljšala naše živote kao nijedna druga područja izučavanja. Ona stalno podiže standard života i razumijevanja svijeta u kojem živimo i kosmosa. Međutim, iako je fantastična, ona ne može odgovoriti na sva pitanja i biti jedini put razumijevanja realnosti u kojoj živimo jer ima mnoga ograničenja. Na primjer, ona ne može dokazati niti objasniti moralne istine; šta je ispravno a šta pogrešno. Nauka nam govori šta je nešto, a ne kako bi trebalo biti, i nije adekvatan kriterij za moralne odluke. Iako nam nekad može pomoći u donošenju naših moralnih odluka, etički izbori su izvan mogućnosti nauke.

Druga stvar; nauka ne nudi 100% sigurnost jer se njeni zaključci zasnivaju na ograničenom broju opservacija i eksperimenata, pa uvijek postoji mogućnost da nova opservacija bude u suprotnosti sa dotadašnjim zapažanjima i zaključcima. Historija je ispunjena slučajevima gdje nova teorija opovrgne staru; u 19. stoljeću svemir se smatrao vječnim a sada (kao što smo vidjeli) da ima početak, nekad se Zemlja smatrala ravnom pločom a sada znamo satelitskim snimanjima da je približno okrugla, ili da je kafa

27

dobra za naše srce, a sutra čujemo naučnu studiju koja kaže suprotno i ovakvih primjera je zaista mnogo.

Dalje, nauka se zasniva na opservaciji i eksperimentaciji svijeta u kojem živimo, dok Stvoritelj po definiciji, kako smo shvatili prethodno, nije dio ovog našeg svijeta pa Ga zato nauka ne može posmatrati, istraživati ili analizirati niti odbaciti, jer je to van njenog domena djelovanja. Filozof nauke Elliot Sober lijepo to sumira: “U svakom trenutku naučnici su ograničeni zbog opservacijama koje imaju pri ruci. Ograničenje se zasniva na tome da je nauka primorana da ograniči svoju pažnju na probleme koje opservacije mogu riješiti.”67

Stoga je bitno znati da ne možemo koristiti nauku samu da uspostavimo vjerske istine, jer se ona mijenja i napreduje, dok vjerske tvrdnje ostaju iste; nepromijenjene i bezvremenske. Tvrditi da samo nauka može dati sve odgovore je stavljanje nas samih u mentalni zatvor.

Međutim, kako smo vidjeli iz ovih primjera, to ne znači da su vjera i nauka u kontradiktornosti. Nauka nas približava Stvoritelju i ona je blagoslov, a upravo Allah u Kur'anu nas podsjeća da su stvaranje nebesa i Zemlja, promjena dana i noći, kiša koja mrtvu zemlju oživljava (El-Bekara, 164) i ostali primjeri u stvari dokazi (da On postoji) za ljude koji su razumni i pametni, podstičući nas tako na promatranje, razmišljanje, analizu i razumijevanje o mnogim stvarima realnosti u kojoj živimo. Izraz koji upućuje na razum i razmišljanje u Kur'anu upotrijebljen je 49 puta. Jasno je da islam promovira nauku i istina je da na svijetu ne postoji ni jedna vjera koja poput islama odaje priznanje ljudskom razumu i intelektu. Islam poziva čovjeka na njihovo korištenje i negativno gleda na slijepo slijeđenje i oponašanje.

“Mi ćemo im pokazati znakove naše u daljini-na obzorjima, a i u njima samim, da im ne bude sasvim jasno da je Kur'an istina.” (Fussilet, 53)

Razum, kao i nauka, ne može sve dokučiti i pojmiti. Šta je to duša ili život i njegova suština te druga slična pitanja na koja ljudski razum ne može dati odgovor samo su dokaz da i razum ima svoje granice u spoznaji, razumijevanju i objašnjavanju. Samim tim, odgovore na ovakva i slična pitanja moramo potražiti na drugom mjestu, tačnije u objavi od Allaha koji nam je dao sve to i zna njihovu svrhu.

67 Elliot Sober, “Empiricism” in The Routledge Companion to Philosophy of Science”, 2010., str. 137-138

28

Zaključak: Kur'an je knjiga koja nas potiče na razmišljanje i njegove izjave o prirodnom svijetu komuniciraju sa različitim intelektualnim nivoima ljudi u različitim vremenima (od 7.-21. stoljeća) ali on i dalje ostaje istinit i validan. Ovo nam govori ko je autor istog jer su ovo sve znakovi koji upućuju na snagu i mudrost Stvoritelja univerzuma i da sve oko nas u toj realnosti nije slučajno ili radi zabave, nego radi duboke i plemenite svrhe.

Spomenute i ostale činjenice zaista nije mogao niko znati mimo Onog koji ih je stvorio, pa svaka slava neka je Nestvorenom Stvoritelju svega, koji kaže:

“To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist

čestitih biti. “ (Hud, 49)

“A zašto oni ne razmisle o Kur'anu, da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.” (An-Nisa, 82)

“Slavi i uzvisuj ime Gospodara svoga Svevišnjeg, koji sve stvara i čini skladnim, i koji određuje, pa upućuje.” (Al-Ala, 1-3)

“Reci: “Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo se prisjećaju oni koji pameti imaju ” (Az-Zumer, 9)

OBAVIJESTI O BUDUĆIM DOGAĐAJIMA

U nastavku prikazivanja Kur'ana kao djela koje nije mogao čovjek napisati, spomenut ćemo nekoliko primjera predviđanja budućnosti iz istog, koji su se potpuno precizno ispunila.

1. Ajeti/stihovi sa početka sure/poglavlja Ar-Rum/Bizantijci kažu: “Bizantinci su pobijeđeni u najbližoj zemlji, ali oni će, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti za nekoliko (3-9) godina.” (Ar-Rum, 2-4) Riječi ''bid'i sinin'', koja se spominje u četvrtom ajetu, označava brojeve od tri do devet. U arapskom jeziku postoje različite formulacije za izražavanje jednine, dvojine i brojeva koji su preko deset.

Ovi ajeti su objavljeni otprilike sedam godina nakon što su Perzijanci (idolopoklonici) iskoristili građanski rat u Bizantijskom carstvu te im nanijeli nekoliko poraza, osvajajući granične gradove u Armeniji i Gornjoj Mezopotamiji; uz Eufrat su 609. godine osvojili Mardin i Amidu68, a Edessa je pala 610. godine.69 Takođe, strateški bitan grad Erzurum se predao, a do

68 Walter Emir Kaegi, “Heraclius: Emperor of Byzantium”, Cambridge University Press, 2003., str. 65, 67

69 Rugg P. Brown, Laurie J. Churchill, Jane E. Jeffrey, “Women writing in Latin in Roman antiqity, late antiquity and early modern Christian era”, 2002., str. 176

29

dolaska Herakla na vlast Perzijanci su osvojili skoro sve rimske gradove istočno od Eufrata i u Armeniji.70 613. godine Herakle je jako poražen u Siriji, a u sljedećim godinama Perzija je zauzela Damask, Jerusalem, Egipat i Palestinu te razorila Anatoliju.

Oni koji budu proučavali historije Bizantije (Rima) vidjet će da je jednu od najvećih kriza Bizantinska imperija preživljavala u 7. stoljeću (period kada je objavljivan Kur'an) i da je jedan od najbitnijih povoda za tu krizu bio rat koji su tada vodili protiv Perzijanaca (Iranaca). U historijskim izvorima se navodi kako se smatralo da se, zbog gubitaka koje je doživjela u ratu protiv Perzije, Bizantija nikada neće oporaviti. Porazi od Perzije su smanjili površinu Bizantijskog carstva za pola, a da bi se podmirili troškovi vojske u ovom kobnom periodu, bizantijski kralj Herakle je naredio da se zlatni i srebreni ukrasi po crkvama istope i pretvore u novac.71 Veoma veliki broj guvernera se pobunio protiv Heraklija te je imperija došla do tačke raspadanja.

Tada je izgledalo skoro nemoguće da se Bizantija održi na nogama a nikako da ostvari pobjedu ubrzo. Ova pobjeda je toliko izgledala nemoguća da su mušrici/idolopoklonici Arapi išli toliko daleko da su ove stihove uzimali kao predmet ismijavanja. Međutim, u ovakvim okolnostima, Allah saopćava da će Bizantijci veoma brzo ostvariti pobjedu i okrenuti situaciju u svoju korist.

622. godine održala se jedna od glavnih bitaka u ovom ratu, gdje je Heraklije dao težak poraz Perziji u Anatoliji. 624. godine, nakon neprihvatanja mira od strane Perzije, Bizantijci nastavljaju sa napredovanjem i ovaj put uništavaju glavni grad Armenije. 625. godine osvajaju Amidu i Martiropolis te nastavljaju prema Eufratu. 627. godine odvija se odlučujuća i poznata bitka Ninive72, koja je bila toliko značajna da razbije otpor Perzije. Ovaj put je bizantijska vojska porazila perzijsku. Nekoliko mjeseci nakon ovog rata, Perzija je bila primorana da potpiše sporazum o povratu Bizantiji teritorija koje je okupirala.7374 Tako je došlo do obistinjavanja "bizantijske pobjede" koju je Kur'an unaprijed najavio.

Treba primijetiti detalje koji su dati u ajetima: 1. Daje nazive dvaju država koje će se boriti, 2. Govori ko će pobijediti i 3. Daje kratak vremenski okvir unutar kojeg će se to desiti. Nema mjesta dvosmislenim riječima ili

70 Michael H. Dodgeon, Geoffrey Greatrex, Samuel N. C. Lieu, “The Roman Eastern Frontier and the Persian Wars”, (Part II, 363-630 AD), 2002., str. 185, 186

71 Walter Emir Kaegi ,“Heraclius: Emperor of Byzantium”, Cambridge University Press, 2003., str. 110, 207

72 Warren Treadgold, “A History of Byzantine State and Society”, 1997., str. 29873 John Julius Norwich, “A short History of Byzantium”, 1997., str. 94 74 Charles Oman, “Europe”, Tom I, 1893., str. 212

30

značenjima, nego autor Kur'ana, sigurno znajući budućnost, jasno govori detalje budućih događaja.

2. Allah unaprijed donosi radosnu vijest vjernicima da će osloboditi Mekku koja se nalazila u rukama nevjernika riječima: “Allah će obistiniti san Poslanika Svoga da ćete sigurno u Časnu džamiju (Kaba u Mekki) ući sigurni.” (Al-Fath, 27) Tako se i desilo 630. godine (8 godina nakon što su morali otići iz Mekke, ostavljajući imovinu, kuće, poslove i porodice); Mekka je oslobođena nenasilnim putem ulaskom Muhammeda i njegovih vjernih ashaba u Mekku. Tom prilikom Mekanlije su se bojali za svoj život jer nisu imali priliku da se odbrane a prije toga su 21 godinu svim sredstvima mučili, izgladnjivali, maltretirali, istjerivali iz kuća te borili se i ubijali muslimane. Poslanik im je tom prilikom oprostio riječima: “Idite, slobodni ste.”75, a rezultat toga je bio da skoro cijela Mekka primi islam. Ove riječi ostale su zabilježene u historiji ljudskog roda kao vrhunac milosti te pokazatelj karaktera Muhammeda, a samim tim i islama.

3. Prva dva ajeta sure El-Leheb kažu: “Neka propadnu ruke Ebu Lehebove, i propao je! Neće mu biti od koristi imetak njegov, a ni ono što je stekao, ući će on u vatru rasplamsalu.” Ovim ajetima Allah godinama unaprijed obznanjuje da će Ebu Leheb umrijeti kao nemusliman. Ovaj ajet, kao i ostali koji se tiću govora o budućnosti, je test provjere za Kur'an. Ako se ne ispune spomenute stvari, to bi osramotilo Kur'an i uništilo islam. Sve što je Ebu Leheb, veliki neprijatelj islama, trebao da uradi je da, bar lažno, do kraja života prihvati islam i tako opovrgne ove ajete a samim tim i cijeli Kur'an. To ne bi bilo strano neprijateljima Muhammeda jer su mnogi licemjeri lažno prihvatali islam sa namjerom da kasnije naude istom. Ali ponovo, Onaj koji objavljuje Kur'an, zna šta ljudi u prsima kriju i zna njihovu završnicu.

4. U suri/poglavlju El-Hidžr, 9.ajet, Allah kaže: “Mi uistinu Opomenu (Kur'an) objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti.” To znači da će biti sačuvan od bilo kakvih izmjena, dodavanja ili oduzimanja. Ako se sjetimo sudbine prethodnih objava, možemo shvatiti veličinu ove tvrdnje. Ko je mogao garantirati savršeno očuvanje Kur'ana, posebno imajući u vidu mnoge društvene i političke promjene koje su zadesile muslimanski svijet kroz 1400 godina? Primjeri promjena su; borba za vlast, smrt nekih hafiza (čuvara Kur'ana), ulazak stranih riječi u arapski jezik, miješanje jezika sa novim kulturama, ulazak ne-Arapa u islam od kojim večina nije govorila arapski jezik i slično. Kada su se ostale objave ili spisi bilo koje vrste suočili sa

75 Ibn Hišam, “Es-Siretu’n-nebevijje”, 5/74; Bejheki, “Es-Sunenu’l-kubra”, 9/181; Ibn Kajjim, “Zaidul-Mead”

31

ovakvim promjenama, izmjena ili gubitak istih je bila normalna pojava, kao što smo ukratko i vidjeli u prethodnim poglavljima. Kur'an je jedinstveni izuzetak ovog “pravila”.

Da je autor Kur'ana pogađao, sigurno ne bi bio ovako jasan i precizan u izjavama vezanih za budućnost, ali Onaj koji zna tajne nebesa i Zemlje, zasigurno zna budućnost, kao što se vidi iz priloženih primjera.

PORIJEKLO KUR'ANA

Sada se možemo pitati, ko je taj Muhammed koji je došao sa ovim nevjerovatnim Kur'anom? Pogledajmo par mogućnosti porijekla Kur'ana, iako je već dato dovoljno dokaza, kao i par stvari o profilu i ličnosti Muhammeda koji je tvrdio da prima isti od Allaha.

Okvirno imamo 4 mogućnosti odakle je Kur'an mogao doći, a to su: od Arapa, ne-Arapa, Muhammeda ili Boga.

1. Arapi lingvisti u vrijeme objave Kur'ana bili na vrhuncu i nadmoći u književnosti, prozi i poeziji kao nikad do tada i nakon toga, kao što smo prethodno spomenuli, ali nisu mogli napisati nista slično Kur'anu te su se zaklinjali i priznali da on ne može doći od čovjeka. Da su mogli napisati ili bar imitirati Kur'an, oni bi to vrlo rado uradili. Stručnjak islamskih studija i orijentalist Navid Kermani je dao lijepu poentu: “Očigledno je Muhammed uspio u ovom konfliktu sa pjesnicima, u protivnom islam se ne bi proširio poput požara.”76

2. Nije mogao doći od ne-Arapa jer očigledno je potrebno vrsno poznavati klasični arapski jezik, a ako to arapski stručnjaci u lingvistici, kada su jezik i pjesništvo bilo na vrhuncu, nisu mogli (7. stoljeće), definitivno ni neko drugi nije imao potrebne sposobnosti da napiše Kur'an. Ovakva tvrnja bi bila čisti apsurd.

3. Muhammed takođe nije mogao biti autor jer je, kao i ostali Arapi, bio u nemogućnosti da napiše bilo sta slično Kur'anu. Dalje, nakon početne optužbe Arapi lingvisti u njegovo vrijeme ga nikada nisu optužili da je on autor Kur'ana, jer su bili svjesni veličine istog, a govorili su čak da je magija/čarolija. Zatim, u 23 godine objave imao je mnoge teskoće i iskušenja; žena mu je umrla, šestero njegove djece takođe, istjeran je iz vlastitog grada, njegovi voljeni drugovi su mučeni do smrti, padali su od gladi u nesvijest godinama zbog prinudne izolacije te zabrane trgovine i komunikacije sa

76 Navid Kermani, “Poetry and Language” in The Blackwell Companion to the Qur’an, Wiley-Blackwell, 2009., str. 110

32

njima, kamenovan je prilikom posjete gradu Taifu toliko da su mu sandale bile natopljene krvlju, bacana je devina utroba na njega dok bi činio molitvu, bio je maltretiran na svakom koraku i mnoštvo drugih stvari. Ovo je bila njegova realnost i nemuslimani se slažu na ovome ali ništa od ovoga se ne nalazi u Kur'anu.

Svaki autor stavlja dio sebe u svoja djela; bio to Šekspir, Meša Selimović ili bilo ko drugi, ali Kur'an ostaje božanski glas. Čak u Kur'anu imamo mjesto gdje Allah govori Muhammedu da je trebao drugačije postupiti u određenoj situaciji, kao da ga ukorava (Abasa, 1-2). Da je Muhammed autor, taj slučaj zasigurno ne bi bio u Kur'anu.

Dalje, bio je nepismen (to je mudrost Allaha, da ljudi ne bi mogli govoriti da je Muhammed autor Kur'ana), a jos važnije, njegov govor, takozvani hadisi koju su zapisani i zadržani od njega (u zbirkama hadisa) su izrazito različiti od kur'anskog stila i govora. Lagati i držati to konstantno u periodu 23 godine je skoro nemoguće. U korist ovome ide i fascinantno istraživanje lingvističke analize Sahiha Buharije (najvjerodostojnije zbirke hadisa koja sadrži preko 7000 istih) i Kur'ana77, a neki od zaključaka su sljedeći:

a) 62% riječi iz ove zbirke hadisa (govora Muhammeda) ne može se naći u Kur'anu, dok sa druge strane, 83% riječi Kur'ana ne mogu biti nađene u spomenutoj zbirci hadisa.

b) Riječi koje se sastoje od jednog slova/harfa se mnogo češće koriste u Kur'anu nego u hadisima.

c) Vokabular Kur'ana sadrži otprilike dva puta više riječi sa 9 i 10 slova nego hadisi.

Treba imati na umu da su mnogi ajeti/stihovi Kur'ana objavljivani momentalno kao odgovor na neočekivane događaje pa Muhammed nije imao vremena pažljivo planirati ono što je rečeno. Kako je moguće da on održava dva različita stila govora u razmaku od 23 godine, kolko je trajalo poslanstvo, a da nikada ne pomiješa stilove? Ovo je sigurno fizički i psihički nemoguće! Jednostavno, još jedan u nizu pokazatelja da autor Kur'ana jedan, a kompozitor hadisa drugi iako su obje knjige došle preko jezika Muhammeda.

Najveća poenta; ljudsko izražavanje može imati kopiju, možemo ga imitirati, pa bila to Mona Liza, djelo Šekspira ili drugih. Danas ih možemo kopirati i imamo mnoge replike tih radova. Dok na drugoj strani imamo

77 Halim Sayoud, “Author discrimination between the Holy Quran and Prophet’s statements”, Literary and Linguistic Computing, 2012., vol. 27, Issue 4.

33

Kur'an, bezvremensku knjigu, staru preko 1400 godina i njen: jezik, riječi, slova, zvukove, gramatiku i značenja, ali ne možemo imitirati Kur'an, niti napraviti ništa slično, iako za to postoji izazov u Kur'anu; da napravimo barem jedno poglavlje poput njega, koji je ostao nepobijeđen do danas. Shvatljivo je kad jedna osoba dadne izazov drugoj i on ne bude ispunjen, ali da jedan čovjek izazove cijelo čovječanstvo i oni ga ne uspiju ispuniti (evo već preko 1430 godina), onda je to zaista nešto grandiozno i još jedan dokaz porjekla Kur'ana.

4. Jedina logična mogućnost, koje se nameće sama od sebe, je da jedinstvenost i porijeklo Kur'ana moglo doći isključivo od Boga. Baš kao sto Allah kaže:

“Objavljivanje Knjige od Allaha je Silnog i Mudrog! Mi ti (Muhammede) doista objavljujemo Knjigu, sa Istinom...” (Ez-Zumer, 1-2)

KARAKTER MUHAMMEDA

Što se tiće istinitosti Muhammeda, imamo okvirno 4 mogućnosti:

1. Da je lagao

Muhammed je osoba koja je najviše praćena u historiji i detalji njegovog života su dokumentovani i prisutni više nego bilo čiji drugi. Rani historijski izvori o njegovom životu ilustruju nam cjelovitost njegovog karaktera. Spavao je na palminom lišću dok su kraljevi drugih država živjeli u luksuzu, popravljao je odnose među narodima, dao prava ženana koje su bile ugnjetavane (kažnjavane za grijehe muževa), zaustavio kopanje žive ženske djece (pogani običaj idolopoklonika koji su sramotom smatrali žensku djecu) i mnoge druge stvari. Takođe, imena prethodnih poslanika poput; Ibrahima, Musaa i Isaa su više puta spomenuta u Kur'anu nego njegovo ime.

Ovo nije psihološki profil lažova jer onaj koji laže uvijek radi to zbog ovozemaljske dobiti dok je on odbio sve: vlast, bogatstvo, ugled, žene i ostalo što mu je nuđeno da ostavi svoju misiju; da niko nema pravo biti obožavan mimo Jednog Stvoritelja. Njegova poruka je bila potpuno suprotna od njegovog društva i grada Mekke koja je imala stotine kipova kojima je cijela Arabija dolazila da se moli te trguje tu što je bio jedini izvor prihoda grada u pustinji. Muhammedova poruka je podrazumijevala sklanjanje svih kipova a Mekka bi tako postala nebitna. Ljudi više ne bi dolazili i to ne bi donijelo nikakvu materijalnu dobit ni njemu niti zajednici. Sa druge strane, strahovito je patio zbog te misije te bio verbalno i fizički napadan te su pokušavali da ga

34

ubiju. Pored toga, njegovi neprijatelji su ga zvali “El Emin” što znači Povjerljivi78 i ostavljali svoje blago kod njega na čuvanje prije a i poslije poslanstva, bez obzira što su ga smatrali nepoželjnim i neprijateljem.

Iskreni nemuslimanski akademici su priznali da spremnost Muhammeda da trpi uvrede, mučenja, ubistva drugova te zbog njegovih visokih moralnih vrlina i uspjeha koji je postigao govori u korist njegove iskrenosti a nikako laži. Jedan od njih je i židov, američki astrofizičar i historičar Michael H. Hart, koji je u svojoj knjizi: “100 najutjecajnijih ljudi u historiji”, stavio Muhammeda na prvo mjesto, a Isusa na treće te rekao: “Moj izbor Muhammeda da vodi listu najutjecajnijih ljudi u historiji možda iznenadi neke čitaoce kao i bude dovedena u pitanje od strane drugih, ali on je bio jedini čovjek u historiji koji je bio izuzetno uspješan i na vjerskom i na državnom nivou.”79

Škotski historičar, orijentalist, anglikanski svečenik i profesor emeritus Montgomery Watt kaže: “Pretpostaviti da je Muhammed varalica proizvodi više problema nego što ih rješava.”80 Bez istinoljubivosti nije mogao postići ogromni uspjeh u kratkom vremenskom periodu. Kako drugačije objasniti njegov uspiješan život te ponašanje, blagost, milost i ostale karakterne osobine koje su ga krasile. Historičari Edward Gibbon i Simon Oakley kažu: “Najveći Muhammedov uspjeh je izvršen čistom moralnom silom.”81

2. Da je bio obmanut/lud.

Kada pogledamo u njegova djela; da je ugasio siromaštvo, dao ekonomska rješenja za probleme (čak i današnje), naučio nas lijepom ponašanju prema ženama, ljudima pa čak i životinjama kojiima je dao nevjerovatna prava! Vodio je državu, bio vjerski vođa i glavni sudija u istoj, muž, otac, general vojske te zbrinuo siročad, pomirio narode, oprostio svojim mučiteljima i progoniteljima koji su istjerali njega i drugove iz njihove zemlje i mnoštvo drugih stvari. Je li moguće da luda osoba ima ovakve osobine? Naravno da ne!

Rekao je unaprijed mnogim prijateljima kako će skončati njihovi životi, predvidio je invaziju Mongola i mnoge druge stvari. Obmanuta osoba bi koristila određene situacije da potvrdi svoje tvrdnje. Na dan smrti Poslanikovog sina desilo se rijetko pomračenje Sunca. Onaj koji je lud ili laže bi iskorsitio tu situaciju da kaže kako se to desilo zbog njegove tragedije ili

78 Martin Lings, “Muhammad: His life based on the earliest sources”, 2nd Revised Edition, 1983., str. 34

79 Michael Hart, “The 100: A Ranking of the Most Influential Persons in History”, 1978., str. 3380 W. Montgomery Watt, “Muhammad at Mecca”, Oxford 1953., str. 52 81 Edward Gibbon, Simon Oakley, “History of the Saracen Empire”, 1870.

35

slično. Neki od prisutnih su upravo rekli to, ali im je on odgovorio: “Zaista su Sunce i Mjesec Allahovi znakovi. Pomračenje Sunca ili Mjeseca se ne dešava zbog smrti nekoga ili zbog nečijeg života. Pa kada vidite to, spominjite(veličajte) Uzvišenog Allaha.” (hadis bilježe Buharija br. 1043 i Muslim br. 915)

3. Da je bio lažov i lud u isto vrijeme.

Čovjek laže znajući da govori neistinu, dok odmanuta osoba govori laži uvjerena da govori istinu. Ovo oboje je nemoguće da se nađe u jedne osobe, jer je kontradiktorno jedno drugome. Pored toga, nemoguće je da laže i nastavi lagati, a istovremeno govori apsolutne istine koje smo spominjali. Znači, biti lud i lagati 23 godine, koliko je trajala Muhammedova misija, a u isto vrijeme govoriti apsolutne istine, koje smo spomenuli, je jednostavno razumu neprihvatljivo.

4. Bio istinoljubiv

Ostaje nam mogućnost da je, kada spojimo sve prethodne informacije, govorio Isitnu-Objavu od Gospodara svjetova. U korist ove tvrdnje ne ide samo njegov način života i uspjeh misije u kipovima ispunjenoj Arabiji, nego i čudo Kur'ana, svjedočenja ljudi koji su živjeli s njim, dokazi poslanstva o kojima govorimo u narednom poglavlju te njegova poruka koja se slaže sa ljudskom prirodom te je ista kao u prethodnih poslanika. Ukazao je na poštovanje i ljubav prema njima (Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i ostali), raskrinkao pogrešna uvjerenja o Gospodaru te dao model života koji će nas, budemo li ga slijedili, uvesti u vječno uživanje.

POTVRDA POSLANSTVA

Allah nas informiše u Kur'anu :” Mi smo izaslanike Naše sa jasnim dokazima slali...” (El-Hadid, 25). Tako je Musa razdvojio more, Isa liječio bolesne, Nuh preživio ogroman potop i slični primjeri. Međutim ova čuda su rađena u dalekoj prošlosti i mi ih ne možemo iskusiti niti provjeriti danas, ali je Kur'an najveće čudo svih poslanika a poslan nama i mi ga možemo doživjeti danas. Neke od njegovih karakteristika smo spomenuli a pored fascinantnog Kur'ana islamski učenjaci i historičari bilježe preko 1000 poslaničkih mudžiza/čuda koje je Allah dao Muhammedu8283, kao potvrdu njegovog poslanstva, bilo da se radilo o trenutnim nadnaravnim čudima, stvarima koje je rekao a nauka danas potvrdila kao ispravno, objašnjenju mnoštva budućih događaja koja su

82 Ibn Kajjim “Hidajetul-hijara fi edžvibetil-jehudi ven-nesara“, str. 883 Abdul-Muhsin bin Zebn el-Mutajri, “Neporecivi argumenti o istinitosti Muhammedovog,

sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva”, 2011., str. 36

36

se obistrinila nakon njegove smrti i slično. Sve to jasno govori da nije lagao pa ćemo nabrojati samo par njih radi upoznavanja sa veličanstvenošću tih čuda kojim ga je počastio Stvoritelj svega.

1. O prestanku hilafeta Poslanik je rekao: ”Hilafet će nakon mene trajati trideset godina, zatim će postati kraljevstvo.” (hadis bilježe Edu Davud, 4646 i 4647, Ahmed 5/221, El-Hakim 1/71 i 145) Upravo tako se i desilo! Halife su vladali 30 godina (Ebu Bekr 2 godine i 3 mjeseca, Omer 10 godina i 6 mjeseci, Osman 12 godina, Alija 4 godine i 9 mjeseci i Hasan, sin Alije 6 mjeseci) a potom je nastupilo nasljedno kraljevstvo. Kako je Muhammed mogao znati koliko će koji od vladara da dugo živi i vlada nakon njegove smrti, pa da kaže 30 godina?

2. U bolesti koja ga je obuzela pred smrt Poslanik je pozvao svoju kćerku Fatimu pa joj šapnuo nešto i ona je zaplakala. Zatim ju je ponovo pozvao i šapnuo joj, a ona se nasmijala. Aiša, supruga Poslanika, kaže: “Upitala sam je o tome a ona reče: “Vjerovjesnik mi je šapnuo da će ga smrt zadesiti u bolesti u kojoj je preselio (sa ovog svijeta), pa sam zaplakala. Zatim mi je ponovo šapnuo i saopćio da ću ja biti prva iz njegove porodice koja će poći za njim, pa sam se nasmijala.” (hadis bilježe Buharija 6285, 6286, Muslim 2450)

Upravo se tako desilo! Nekoliko dana iza tog događaja Poslanik je preselio na onaj svijet, a šest mjeseci iza toga i Fatima.

3. Aliju (četvrtog halifu islama) je Poslanik, izvijestio o njegovom ubistvu: “…koji će tebe udariti, Alija, po ovoj (pokazujući na vrh glave), dok iz nje ne bude natopljena ova (pokazujući na bradu)”. (hadis bilježi Hakim, Teberani i drugi) Tako se i desilo desetinama godina nakon preselenja Muhammeda na onaj svijet. Alija je zadobio udarac po glavi od Abrurrahmana ibn Mudžema, a krv iz nje je natopila njegovu bradu.

4. Jedan od najtežih trenutaka za Muhammeda i muslimane je bila poznata bitka na Hendeku, gdje su se 627. godine arapska i židovska plemena ujedinila u koaliciju (oko 10 000 vojnika) i napala grad Medinu te držali opsadu dvije sedmice. Muslimana je bilo oko 3000, a Allah spominje taj slučaj u Kur'anu: “Kad su vam došle i odozgo i odozdo, kad su vam oči razrogačene bile, a duša došla do grkljana, i kad ste o Allahu svašta pomišljati. Tada su vjernici bili u iskušenje stavljeni i žestoko su bili uzdrmani.” (El-Azhab, 9-10) Neposredno prije bitke, dok su muslimani kopali rov (hendek) oko Medine, u tim teškim i mizernim šansama koje su imali, dok su gledali porazu i smrti u lice, Muhammed je dao zapanjujuću tvrdnju: “Allahu ekber! Dati su mi ključevi Šama! Tako mi Allaha, ovog trena gledam u njegove crvene dvore!”

37

Zatim je udario drugi put i rekao: “Allahu ekber! Dati su mi ključevi Perzije! I tako mi Allaha, vidim bijeli zamak u Medainu!” A kada je udario treći put, rekao je: “Allahu ekber! Dati su mi ključevi Jemena! Tako mi Allaha, ovog trenutka sa ovoga mjesta vidim vrata San’e!” (Sunan Al-Kubra, hadis 8858)

On je tako zadivljujuće nagovijestio da će muslimani ne samo uzeti zemlju Jemena i Sirije, koje su uglavnom bile pod opsadom rimskog carstva, nego i pobijediti moćno perzijsko carstvo, jedno od tadašnjih svjetskih sila! U roku od samo par decenija, ovo se obistrinilo! Jemen je pripojen islamskoj državi 632. godine84, Sirija oslobođena 638. godine, a cjelokupna Perzija do 651. godine,85i tome su svjedočili mnogi ashabi/prijatelji Muhammeda koji su čuli i prenijeli ove njegove riječi.

Kakve su bile šanse muslimana, koji su tada bili u mizernom broju i nedostatku ekonomske, vojne i političke snage, da pokore svjetske super sile u tako kratkom periodu? Zasigurno, Muhammed je govorio samo ono o čemu ga je obavještavao Onaj Koji poznaje budućnost!

5. Kada je Muhammed pitan o Sudnjem danu, rekao je: “Upitani o tome ne zna ništa više od onog koji ga pita, ali će te obavijestiti o njegovim predznacima; kada vidiš bosonoge, neobučene, siromašne pastire (Beduine) da se natječu u gradnji visokih zgrada." (hadis bilježi Muslim 1/158) Možemo primjetiti kako je Poslanik ukazao na određene ljude, arapske beduine. Danas nalazimo u arapskom poluostrvu Arape koji su bili siromašni stočari deva i ovaca, da se takmiče u izgradnji najvećih građevina. Burdž Halifa (Dubai) je visoka 828 metara, a kratko nakon njene izgradnje Saudijska Arabija je najavila građenje “Kraljevske kule” koja će biti visoka 1000 metara i završena 2019. godine. Ovakvih primjera je više i oni se tako bukvalno takmiče ko će napraviti visočiju zgradu.

Izuzetno je to što su ljudi do prije 50-60 godina u ovoj regiji jedva imali kuće, a većina ih je i dalje živjela u šatorima. Otkrićem nafte došlo je do prosperiteta i transformacije te regije. Da su ovo bila samo puka nagađanja Muhammeda, onda bi ovaj pronalazak nafte bio ogromna doza sreće. Da je nagađao, zar ne bi bilo logičnije da je rekao ovo za Perziju i Rim koji su, za razliku od Arapa, već tada imali tendancije da grade pretjerane palače i zgrade? Poslanik je samo govorio ono o čemu je obaviješten od Allaha, poznavaoca svih tajni i budućnosti.

84 “The new Cambridge history of Islam”, Tom I. Cambridge: Cambridge University Press, 2010.85 A.I. Akram, “The Muslim Conquest of Persia”, 2009., 14. poglavlje

38

Mnogim drugovima je tako nagovijestio način i mjesto preselenja sa ovog svijeta u detalje, mjesta gdje će se pojaviti lažni poslanici, osvajanje mnogih prostora, pojavu predznaka Sudnjeg dana koje mi danas vidimo (a ima ih na desetine), rekao kada će nastati neredi među muslimanima i mnoge stvari koje će se desiti, a koje nemamo prostora nabrajati. Kada je on govorio ove stvari, nije ih izgovarao sa rezervom ili sumnjom, nego je to iznosio kao očigledne činjenice i sigurne događaje. I desilo se uvijek onako kako je izvjestio, a ne treba zaboraviti okolnosti pod kojima je donosio ta izvješća: da mu je bila naređena hidžra od Allaha-preselenje sa muslimanima iz njihovog grada zbog ugnjetavanja i slabosti, njegovi prijatelji su bili malobrojni a sav prostor i ljudi oko Meke i Medine neprijateljski raspoloženi nadirali nad njima. Opet se možemo pitati, kako je čovjek mogao znati ove činjenice iz budućnosti?

Dokaz za dokazom da je Muhammed govorio Istinu i samo Istinu od Allaha. Naš razum nam govori da čovjek nije sposoban znati i raditi ove stvari koje su nepoznate prirode, pa objašnjenje jedino možemo naći u govoru Uzvišenog u Kur'anu:

“On (Muhammed) ne govori po hiru svome-to je samo Objava koja mu se obznanjuje.“ (An-Nedžm, 3-4)

“Ja slijedim samo ono što mi se objavljuje (od Allaha).” (Junus, 15)

OSNOVANO ILI SLIJEPO VJEROVANJE ?

Vrlo je bitno znati, kao što smo i vidjeli, da je vjera u Allaha građena na temeljima zdravog razuma, logike i dokaza a nikako na slijepom, nerazumnom, pristrasnom i neobjašnjivom vjerovanju kao ostale religije, i upravo to uzdiže islam kao jedinu ispravnu vjeru. Bez uvrede bilo kome, ali ovdje govorimo o našoj vječnosti koja nas čeka iza ovog života pa moramo biti objektivni a nikako voditi se subjektivnim osjećanjima, nego slijediti jedini ispravni put do vječnog uživanja.

Većina spomenutih i citiranih naučnika i historičara nisu uopće muslimani, što jasno govori o nepristrasnosti i objektivnosti svega navedenog. Kada pogledamo kratak rezime pročitanog:

1. Poruka/učenje islama se slaže sa razumskim/logičnim poimanjem Boga i prirodnim stanjem čovjeka, jer Allah perfektno ulazi u osobine Stvoritelja koje smo dokučili.

39

2. Islam je jedini položio ispite univerzalnosti i savršenog očuvanja teksta (Kur'anu nije oduzet niti dodan niti jedan harf/slovo).

3. Kur'an ostaje neprikosnoveno lingvističko čudo, jedini relevantan za sva vremena (ne zastarijeva i ide u korak sa utvrđenim naučnim otkrićima) i govori o svim sferama života te nema kontradikcija niti grešaka.

4. Muhammed je govorio istinu, a njegovo poslanstvo je potvrđeno mnoštvom nadnaravnih dokaza.

Sve ovo je samo kap u moru informacija koje pokazuju Istinu; dokaz za dokazom da sve Kur'an nije, niti može biti djelo čovjeka, nego je to Objava od Svevišnjeg Allaha.

Do sad pročitano su tako jednostavne stvari koje su razumljive osmogodišnjaku ili 80-ogodišnjaku, nepismenoj osobi ili doktoru nauka, a to su; neoboriva neophodnost Gospodara svega, Njegova jednoća, nadnaravnost Kur'ana i istinitost Poslanstva. Tako jednostavna, a u isto vrijeme i duboka poruka je upravo ono što se i očekuje od Gospodara, da je svi mogu razumjeti i prihvatiti, inače ne bi bilo fer prema svima.

Očigledno je iz svega priloženog da islam nije samo slijepo vjerovanje, nego naprotiv, muslimani vjeru zasnivaju na dokazu, legitimnim argumentima te shvatanju i razumijevanju realnosti svijeta koji nas okružuje, bivajući tako sigurni u Allaha i svijet nakon ovog, smirujući time svoju dušu te provodeći život sretnog i zadovoljnog srca, žudeći za susretom sa svojim Gospodarom. Slično poput naučnika, koji posmatraju i razumijevaju naš svijet kroz analize i eksperimente tako dolazeći do zaključaka, i muslimani itekako temelje svoja uvjerenja nakon sabiranja spomenutih podataka.

Ova poruka je bila identična u svih poslanika. Svi oni su poslani za određeno i ograničeno vrijeme, mjesto i ljude, kao što je naprimjer Isus, jasno da jasnije ne može biti, rekao u Evanđelju po Mateju, 15:24: “On reče: “Poslan sam da pomognem židovima, izgubljenim ovcama Izraela, a ne drugim narodima.” Misija njega i prethodnih poslanika nije bila globalna, nego itekako ograničena, a u sklopu tih misija svi su nagovještavali dolazak posljednjeg poslanika, koji će biti poslan cijelom čovječanstvu a zakon sa kojim dođe će trajat do kraja svijeta. To se i potvrdilo slanjem Muhammeda sa Kur'anom , a Allah kaže: “Muhammed nije otac ni jednom od vaših ljudi; nego je Allahov poslanik i pečat, posljednji poslanik, a Allah sve dobro zna.“ (El-Ahzab, 40), i: “A tebe smo (Muhammede) samo kao milost svjetovima poslali” (El-Enbija, 107).

40

Da se razumijemo, Allah nam naređuje da poštujemo sve poslanike; od Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa pa do Muhammeda, i draga srca ih prihvatamo i volimo, ali nikako ne uzdižemo na mjesto koje im ne pripada, kao što su kršćani uradili sa Isaom! Svi oni su poslani sa istom porukom; da se obožava samo Jedan Bog, što je Muhammed samo potvrdio, a uporedo sa tim i ispravio ljudska iskrivljena vjerovanja prouzrokovana njihovim mijenjanjem prethodnih objava od Gospodara; Tevrata, Zebura i Inđila (Stari i Novi Zavjet). Tako je Muhammed pečat poslanstava, poslan sa zakonom koji vrijedi do Sudnjeg dana za sve nas, pa je na svim ljudima (budistima, kršćanima, židovima, muslimanima, ateistima i svima drugima) da se okrenu Allahu i slijede zadnju Objavu-Kur'an, Muhammeda kao poslanika, i islam kao vjeru, a nikako prethodne zakone koji su, kako smo vidjeli, vrijedili samo za određene narode i prostore, a nikako za nas.

“On (Allah) tebi objavljuje Knjigu sa Istinom (Kur'an), koja potvrđuje prethodne, a i Tevrat i Indžil je objavio još prije...” (Ali Imran, 3-4)

“Danas sam vam vašu vjeru upotpunio i blagodat Svoju prema vama usavršio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Maide, 3)

Šta nam više treba nakon upotpunjene i savršene vjere sa ovakvim nabrojanim nesalomljivim temeljima? Imamo poslanika veličanstvenih osobina te zadovoljstvo Gospodara ako slijedimo islam!

ALLAHOVA PORUKA ZA NAS IZ KUR'ANA

Sada ćemo pogledati osnovu onoga što nam poručuje Svevišnji Allah u Plemenitom Kur'anu jer, kako ćemo vidjeti u daljem izlaganju, čovjek ima određene odgovornosti prema Njemu, a od (ne)ispunjavanja istih zavisi čovjekova vječnost u uživanju, odnosno patnji. Svi poslanici su kako smo rekli poslani sa jednom istom porukom, a to je da se samo Allah, naš Stvoritelj i Gospodar svega, obožava. To je vidljivo i u Bibliji, gdje Isus potvrđuje tu apsolutnu istinu, o ćemu će biti spomena u nastavku. Kaže Uzvišeni:

“Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ”Allahu ibadet (pokornost) činite, a šejtana-taguta (svih lažnih božanstava) se klonite!”

(En-Nahl, 36)

Ovo je centralna poruka svih objava, da u ovom životu mi spoznamo našeg Stvoritelja Allaha i budemo mu pokorni, pa ćemo obraditi ukratko šta to znači prihvatiti Allaha i obožavati ga čineći mu pokornost, a šta znači kloniti se lažnih božanstava i nepokornosti te kako se to radi i koje nas posljedice čekaju ako ih uradimo ili ne uradimo u ovom svijetu i životu.

41

Jednoća Allaha je centralna poruka zbog koje su stvorena nebesa i Zemlja, a podrazumijeva izdvajanje Uzvišenog Allaha kao jedinog autoriteta u svakom pogledu; a) stvaranju, vladanju i održavanju svega, b) obožavanju samo Njega i c) priznavanju Njegovih imena i svojstava.86 Islamski učenjaci su, radi lakšeg razumijevanja, podijelili ovu jednoću Allaha na tri grupe:

1. Jednoća Allaha u stvaranju i održavanju svega podrazumijeva Njegovu jednoću u djelima, što znači priznati da je samo Allah Taj koji stvara iz ničega, vlada, uređuje i upravlja svim što postoji te Onaj koji daje opskrbu, život i smrt.87 On je taj Koji sve može, sve zna i Njemu nije skriven ni koliko atom (ni ono što je manje od toga), ni na nebesima, ni na Zemlji. Stvaranje, uputa, korist, šteta, opskrba, život, smrt, zdravlje, bolest i sve ostalo je u Njegovoj moći. On je Gospodar svjetova, koji sve uređuje.

“Uzvišen je Onaj u čijoj je ruci vlast i On nad svime ima moć.” (El-Mulk, 1)

“Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji, On život i smrt daje, i On nad svime ima moć.” (El-Hadid, 2)

2. Jednoća božanstvenosti podrazumijeva da čovjek obožava isključivo Allaha.88 To znači da sav naš ibadet (pokornost) bude usmjeren samo Allahu, da stvorenja obožavaju samo Onoga koji ih je stvorio, strogo ispunjavajući obaveze koje im Allah naređuje i kloneći se onog što im je On zabranio. Ovo obožavanje može biti čak i spavanje ako je naša namjera da nakon tog sna budemo odmorni za pokornost Allahu.

To u isto vrijeme znači nepriznavanje, odbacivanje i negiranje božanstvenosti svemu onome što se obožava ili moli mimo/pored Allaha, ili ono čemu se prinosi žrtva, bio to čovjek, kip, džin/demon, melek/anđeo, životinja ili neko drugi koga ljudi danas obožavaju mimo Allaha Jedinoga.

Neko može pitati, zašto da se pokoravamo? Bitno je znati da Allah ne treba našu pokornost, to ništa neće smanjiti ili povečati Njegovu Veličanstvenost, nego mi ljudi imamo potrebu da se pokoravamo Njemu. Mi smo više od mesa i kostiju jer imamo duhovnu stranu koja zahtijeva njegu. Mnogi su bogati (materijalno govoreći) ali nesretni jer upravo zanemaruju ovu duhovnu stranu. Da bi iskusili istinsku sreću, naša duša i tijelo treba da budu u skladu sa Allahom. Nastojeći da u svakom aspektu života ugodimo Allahu, mi ćemo na ovom svijetu biti u stalnom stanju spominjanja Njega i naša srca će tako

86 Muhammed ibn Salih el Usejmin, “Vjerovanje spašenje skupine”, 2006., str. 1787 Muhammed ibn Abdulaziz Alu Adbullatif, “Tevhid za omladinu i početnike”, 2015., str. 32-3488 Ibn Tejmijje, “Fetve-Tewhid Uluhijje”, 2006., str. 31-47

42

biti mirna i spokojna, što je u današnjem vremenu prijeko potrebno, a na onom svijetu dobiti nagradu zbog toga te se sačuvati nepojmljive kazne.

U ibadet (pokornost) se ubraja i strah, nada, oslonac, želja, zavjet, prinošenje žrtve i molitva. Ako nešto od toga bude upućeno ili okrenuto prema nekom drugom mimo Allaha, onda je to širk pripisivanje Allahu ravnog. A uz širk ne koriste druga djela, shodno Allahovim riječima:

“A da su oni Allahu ikoga u obožavanju pridruživali, sigurno bi propalo ono što su radili.” (El-Enam, 88)

Onaj ko bude drugog Allahu ravnim smatrao zauvijek će ostati u vatri, osim ako se pokaje i popravi prije smrti. Ovu pokornost samo Allahu je ono što su mnogobošci odbili od Poslanika iako su prihvatali Allaha kao Stvoritelja, ali su pored njega žrtve prinosili kipovima i mrtvim ljudima. Danas ima mnogo onih koji se pripisuju islamu, a koji uzimaju svoje strasti za boga, robuju svojim željama i prohtjevima, a ne naređenjima Allaha, poput kreatora i poslušnika izmišljenih zakona (poput komunizma, socijalizma, demokratije i ostalih tokom čovjekove historije), koji su skrenuli sa Pravog puta, propisujući i slijedeći zakone mimo Allahovog zakona; dozvoljavajući ono što je Allah zabranio (primjer alkohola, duhana, prostitucije, kamate, neosnovanih poreza narodu i svih ostalih zala) i zabranjujući ono što je Allah naredio (poput uspostavljanja pravde među ljudima, obožavanja samo Njega i ostalog). Vrlo je bitno shvatiti, nakon što smo naučili koliku moć ima Allah, da samo On može biti Zakonodavac.

On daje pomoć nevoljniku, otklanja štetu, izbavlja iz nevolje, a nikako to ne može bilo neko drugi, kome ljudi upućuju molitve, bio to; kip (koji nit vidi nit čuje), čovjek, bio živ ili mrtav (koji ne može ni sebi pomoći jer je zavistan od Allaha, pa kako nama da pomogne), niti ikakav posrednik između čovjeka i Allaha, što je danas uveliko rasprostranjeno; da ljudi kroz Isusa upućuju molbu Bogu, ili kroz “dobre ljude” bili to “sveti ljudi” u kršćanstvu ili “šejhovi” u islamu, ni životinja koja razuma nema niti nas razumije, niti planeta koja se pokorava Allahu slijedeći svoju od Njega određenu putanju i koja je u nemogućnosti bilo šta drugo da uradi, a kamoli pomogne nama ako joj se obratimo sa molbom, niti bilo šta drugo što ljudi danas obožavaju mimo Jedinog Stvoritelja kroz upućivanje nekih od nabrojanih ibadeta njima.

Tako da je od krucijalne važnosti shvatiti da ibadet (pokornost) pripada isključivo Allahu i nikome više!

43

“Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika, to mi je

naređeno i ja sam prvi musliman.” (El-Enam, 162-163)

U protivnom, upućivajući ibadet drugome, dodajemo Mu sudruga u Njegovoj Svemoći i izlazimo iz islama, a kazna za one koji umru van okvira islama je vječnost u vatri, kao što Allah jasno poručuje u svom Kur'anu:

“Allah neće oprostiti da se Njemu išta u obožavanju pridružuje.” (En-Nisa, 48)

“Ko drugog Allahu u obožavanju pridružuje, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti.”

(El-Maide, 72)

“O vi koji vjerujete, bojte se Allaha istinskom bogobojaznošću i nipošto ne umirite osim kao muslimani!”(Ali Imran, 102)

3. Jednoća Allahovih imena i svojstava podrazumijeva da se poznaju i čvrsto vjeruje u Allahova imena i svojstva, onakva kakvim se Allah opisao u Kur'anu ili ga je opisao Njegov Poslanik Muhammed, bez izmjene, negiranja i zalaženja u kakvoću značenja, te bez poređenja ili izjednačavanja sa stvorenjima.89 Neke od tih svojstava smo već dokučili razumom i logikom (u prethodnim poglavljima) kroz spoznaju neophodnih karakteristika uzroka svega stvorenog. To je jasno iz Allahovih riječi:

“Ništa nije kao On! On je Svečujući i Svevideći.” (Eš-Šura, 11)

“Reci: On je Allah - Jedan. Allah je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije.” (Ihlas, 1-4)

OZBILJNOST PORUKE

Da li nakon ovog govora Uzvišenog shvatamo ozbiljnost Objave i poruke koja nam je poslana od Allaha?

Čitav univerzum je Allah stvorio radi riječi “la illahe illallah”, što znači da nema istinskog božastva koje ima pravo da se obožava osim Allaha!90 Čitav naš kratki život na ovom svijetu je ispit; da li ćemo obožavati upravo svoga Stvoritelja koji nas je stvorio i opskrbio nebrojenim blagodatima, ili ćemo robovati kipu, mrtvoj prirodi, planetama, životinjama ili pak ljudima poput nas samih, praveći tako budale od sebe i pokazujući da smo gluplji od životinja koje razuma nemaju?! Hoćemo li možda robovati svojim strastima,

89 Abdurrahman ibn Nasir Sadi, “Vasitijska akida, skraćeni komentar”, 2009., str. 12-1890 Hafiz ibn Ahmed el-Hakemi, “Putokazi duhovnog uspona”, 2010., str. 79-91

44

pa mi glumiti boga, propisujući zakone ljudima mimo Njegovog zakona iz Kur'ana i poslanstva, određujući ljudima šta smiju, a šta ne smiju raditi, kao da smo ih mi stvorili?! Trebamo se bojati vatre pripremljene za oholnike i nevjernike, koji okreću glavu od Istine!

“I čuvajte se vatre koja je za nevjernike pripremljena.” (Ali Imran, 131)

Prihvatanje i pokoravanje Allahu bez ostavljanja lažnih božanstava ne znači ništa i takvo vjerovanje nije dovoljno. Tako su i prošli narodi vjerovali u Allaha, svjedočeći i vjerujući da je Allah Stvoritelj svega na nebesima i Zemlji, ali su dodavali i druga božanstva uz Njega pa bili uništeni još na ovom svijetu, prije kazne na slijedećem svijetu. Poslušajmo Allaha kada kaže:

“O vi koji vjerujete, u islam uđite potpuno i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.” (El-Bekare, 208).

S tim u vezi, moramo naučiti stvari koje narušavaju islam, da bi ih se, uz Allahovu pomoć, mogli sačuvati, bježeći tako od vječne patnje, jer smisao ovog kratkog i prolaznog života je položiti ispit priznavanja i pokoravanja samo Allahu, a bježanja od svega onoga što to narušava.

U islamskoj terminologiji imamo dva neprostiva grijeha kod Allaha, koja čovjeka vode ka vječnoj patnji jer njihovim činjenjem se poništava očitavanje jednoće Allaha u životu čovjeka, a to su; širk i kufr.

ŠIRK je pridruživanje Allahu bilo koga ili čega u Njegovoj apsolutnoj vladavini, upravljanju svime, isključivom pravu da se samo Njemu pokoravaju stvorenja kroz molitve i obrede. Jednostavno rečeno, širk je smatranje da pored Allaha postoji još jedan ili više bogova koji zaslužuju da budu obožavani na bilo koji način i to je najveći grijeh i nepravda prema Stvoritelju.91 Radi lakšeg razumijevanja navest ćemo neke vrste širka92:

1. Širk u dovi/molbi, koji znači upućivanje dove nekome drugome, mimo Allaha, bili to; poslanici, dobri ljudi, kipovi, životinje, Sunce, Mjesec ili bilo šta drugo kome se ljudi obraćaju molitvama, mimo Allaha koji jedini može uslišati molbu čovjeka.

2. Širk u Allahovim svojstvima je uvjerenje da poslanici ili dobri ljudi imaju neka svojstva Allaha. Uzvišeni kaže: „U Njega su ključevi onoga što je čulima nedokučivo, samo ih On zna.” (El-Enam 59) Time ljudi pripisuju

91 Ebu Jusuf Midhat ibn Hasan Alu-Ferradž, “Korisni sažetak vjerovanja imama tevhida”, 2007., str. 217-227

92 Sulejman ibn Nasir el-Alwan, “Djela koja izvode iz vjere”, 2003., str. 18-34

45

drugim ljudima svojstva kojima je Allah sebe opisao, izjednačavajući ljude sa Gospodarom, što je nemoguće, jer Allahova svojstva su savršena i bez nedostataka za razliku od ljudskih. Imamo mnogo izjava Isusa u Bibliji gdje on svjedoči da postoji samo Jedan Bog (Ivan 17:3), da nema snage nista sam da uradi (Ivan, 5:30), da ne zna ništa bez Boga (Marko, 13:32), da je svu snagu dobio od Boga, da je poslan od Boga (Ivan 17:3, 17:28, 8:42), da je njegov Gospodar Bog (Ivan, 20:17), da on objavljuje samo ono što je dobio od Boga (Ivan, 8:40) i drugo što jasno svjedoči da on i poslanici od prvog do zadnjeg nikad nisu davali sebi osobine koje im ne pristaju.

Niko od poslanika kroz historiju nije tvrdio za sebe bilo šta, osim da je poslanik, i to su dokazivali čudima kojima ih je počastio Allah, pa zašto da ih mi činimo i pravimo onim što oni nisu bili!? Na kraju krajeva, Poslanik Isa-Isus (kao i bilo koji drugi čovjek) ne podpada pod kriterije Stvoritelja koje smo dokučili razumnom analizom u prvim poglavljima niti pod kriterije Boga iz Kur'ana; Bog je vječan a čovjek umire, Bog nema potreba dok čovjek mora jesti, piti, spavati, Bog ima apsolutno znanje a čovjek veoma ograničeno i mnogo sličnih primjera.

Zašto kršćani da slijede učenje Pavla, koji nije vidio Isusa ni bar jednog od njegovih učenika, niti učio od njih, a ne slijede i ne slušaju Isusa kad govori gore navedene stvari?! Na nama je da slijedimo sve poslanike u njihovoj centralnoj poruci; da se obožava samo Jedan Jedini Gospodar svega stvorenoga, a nikako ljude, pa makar to bili poslanici, nekakvi “dobri ljudi”, lažni “sveci” i ostali.

3. Širk u iskazivanju ljubavi znači voljeti nekoga kao što se voli Allah. Svemogući kaže u svojoj knjizi: “Ima ljudi koji umjesto Allaha druge, kao suparnike Njemu, prihvaćaju; vole ih kao što se Allah voli, ali oni koji vjeruju, još više vole Allaha.” (El Bekare, 165) Ova vrsta širka je česta kod mlađe populacije, čak i među muslimanima, gdje se ljubav prema glumcima, pjevačima, foto modelima i drugim poznatim ličnostima uzdiže na stepen obožavanja, kopiranja i zaluđivanja, a u isto vrijeme se zanemaruje Allah i obaveze prema Njemu.

4. Širk u iskazivanju pokornosti se sastoji u pokornosti ljudima, bilo na vjerskom ili sekularnom/državnom nivou, mimo onoga što je Allah naredio. Kaže Uzvišeni: „Oni pored Allaha bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje...” (Et-Tevbe, 31)

Ova vrsta je raspostranjena cijelim svijetom, gdje se pokornost daje ljudima, iako je to suprotno Allahovim propisima. Pa tako imamo “vjerske autoritete”

46

(čak i među muslimanima) da propisuju nešto suprotno od onoga što je propisao Allah, tako da oni zabranjuju ono što je Allah dozvolio i obratno, a pojedini ih ljudi u tome slijede, bacajući Allahove propise iza leđa.

5. Širk inkarnacije je uvjerenje da je Allah utjelovljen u Njegovim stvorenjima, a On je čist od toga. Na mnogim mjestima u Kur'anu i hadisu (riječima Poslanika) se govori da je Allah na svom prestolju-Aršu, iznad nebesa, tako da ovakvi govori zabludjelih filozofa su ništavni i suprotni onome čime je Allah sebe opisao.

6. Širk vezan za strah je uvjerenje da neki dobri ljudi, mrtvi ili odsutni, imaju sposobnost upravljanja stvarima i nanošenja neke štete koja prouzrokuje kod ljudi strah od njih. Kad znamo da Allah upravlja svemirom, zakonitostima na zemlji, kako onda da mi vjerujemo da organičeni i mali čovjek može upravljati bilo čime i tako nam naštetiti? Vjernici se boje samo Stvoritelja, a nikako stvorenja.

7. Širk u upravljanju je uvjerenje da neki dobri ljudi imaju sposobnost upravljanja svemirom i onim što se dešava u njemu. A naš odgovor je identičan prethodnoj nebulozi koju pojedini ljudi imaju. Allah je taj koji upravlja svima, maestro svega stvorenoga, dok čovjek ne upravlja svojim životom (ne određuje kad i koje boje će se roditi, ni kad će umrijeti, niti kakve ukuse voli, hoće li biti visok ili nizak, zdrav ili bolestan, bogat ili siromašan i ostali primjeri), pa kako da upravlja svemirom ili njegovim dijelom?

8. Širk u vlasti čini onaj koji izmišlja zakone suprotne islamu, odobrava ih, ili smatra islamski zakon neodgovarajućim. Na ovaj način oni omalovažavaju svoga Gospodara tvrdeći (direktno ili indirektno) da nije spustio zakon za sva vremena i narode, negirajući ajet koji kaže: “A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?”(El-Maide, 50)

Spomenimo sekularne zakone koji vladaju svijetom, bila to demokratija, komunizam ili neki treći. Svi ti zakoni su djelo ljudskih ruku, koji su dali sebi za pravo da propisuju zakone po kojima će živjeti ljudi, dok jedino Allah ima na to pravo jer je on Stvoritelj ljudi i isključivo On ima pravo da im bude Zakonodavac i On je upravo kroz Kur'an i poslanstvo Muhammeda objavio zakon koji treba da vlada na zemlji. Vjernici moraju da teže tome, i ne treba nas zbunjivati današnje stanje-vladavina zakona po svijetu mimo Allahovog zakona. Mi živimo u njima jer su se ljudi kroz vrijeme odvojili od Allahove upute, pa nas je stiglo poniženje obećano u Kur'anu, ali iskreni vjernici vole, žele i hrle ka uspostavi Allahovog zakona jer je on pravda za sva bića na zemlji, a preziru sve ostale lažne zakone.

47

KUFR/NEVJERSTVO je druga vrsta neoprostivog grijeha kojeg se trebamo svim naporima čuvati, a to je nevjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika, bilo da je uz negiranje, ili bez negiranja ali uz sumnju, ili okretanje od vjere bilo zbog ljubomore ili oholosti, ili zato što osoba slijedi prohtjeve i strasti koje ga sprječavaju da slijedi poslanicu. Tako je kufr (nevjerstvo) osobina onoga koji odbije nešto što je Allah naredio da se u to vjeruje i radi, nakon što je taj propis došao do njega, bilo da to odbije srcem bez izgovora, ili odbije riječima bez da to vjeruje srcem, ili uradi djelo za koje je došlo u tekstovima (Kur'ana i hadisa) da izvodi osobu iz islama.93

Kufr-nevjerstvo je suprotnost imanu-vjerovanju i može se učiniti:

1. Ubjeđenjem u srcu, kao što je mržnja prema Allahu i Njegovim Poslanicima ili propisima, ovo je u suprotnosti sa ljubavlju i vjerovanjem koje podržavaju djela srca.

2. Izgovorenom riječju, kao što je vrijeđanje, ismijavanje ili omalovažavanje Allaha, Poslanika ili bilo kojeg dijela/propisa islama.

3. Vanjskim djelom, kao što je padanje na sedždu kipu, upućivanje molitve ili prinošenja žrtve nekome mimo Allahu, ili čak ostavljanjem djela od kojeg zavisi naša pripadnost islamu, poput obavljanja 5 namaza dnevno.

Nema razilaženja (kod islamskih učenjaka) da se jednoća Allaha mora očitovati srcem, jezikom i djelom, a ako se naruši nešto od toga, čovjek nije musliman.94 Baš kao što vjera uzima oblik djela srca (vjerovanje), riječi i vanjskih djela, tako se isto i kufr može manifestovati kroz srce, riječi i vanjska djela.

NAPOMENA: Bitnost poznavanja širka i kufra je velika. Upoznajemo se sa njima da bi ih izbjegli, jer oni uništavaju ljudska djela i zato što Allah neće oprostiti njihovo činjenje.95 Dokaz za ove posljedice su ajeti iz Kur'ana:

“A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: Ako budeš druge Allahu u obožavanju pridruživanju, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš među

gubitnicima biti.” (Ez-Zumer, 65)

“Allah, doista, neće oprostiti da se Njemu išta u obožavanju pridružuje, a kome hoće oprostit će sve osim toga.”

(En-Nisa, 116)

93 Abdullah ibn Ahmed el-Havil, “Olakšano poimanje tevhida”, 2007., str. 37-3994 Muhammed ibn Sulejman Et-Temimi, “Stazom ispravnih prethodnika”, 2016., str. 6795 Abdurrahman ibn Hasan, “Knjiga tevhida i radost pravovjernih”, 2001., str. 56-61

48

Naime, pričati o islamu i pokornosti Uzvišenom Stvoritelju bez spominjanja namaza/molitve je falično, nepotpuno i manjkavo, pa u tom smislu neophodno je spomenuti nekoliko stvari vezanih za taj veličanstveni obred.

NAMAZ je jedna od osnovnih, krucijalnih i najbitnijih stvari od kojih zavisi naša pripadnost islamu i obožavanje Allaha. Obaveza prema njemu je velika, ali su ga zapostavili mnogi, pa je veoma bitno shvatiti njegovu ozbiljnost i važnost u životu vjernika te posljedice za onoga koji ga ne obavlja. Uzvišeni Allah kaže:

“A njih (prave vjernike) zamijeniše naraštaji koji namaz napustiše, i za požudama/strastima pođoše, oni će na propast naići.” (Merjem, 59)

“Pa teško klanjačima, koji su nemarni prema svome namazu.” (El-Ma´un, 4-5)

“Šta vas je dovelo u Sekar (Džehennem)? Rekoše: Nismo bili od onih koji su (namaz) klanjali.” (El-Muddessir, 42-43)

Obećavajući nagradu onima koji ustraju u obavljanju namaza, Allah Uzvišeni je rekao:

“...i koji namaze svoje ustrajno čuvaju, oni su baš nasljednici, koji će Firdevs96 naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.“

(El-Muminun, 9-11)

Naš miljenik i poslanik Muhammed, neka je Allahov mir na njega, o namazu, između ostaloga, kaže: “Onaj ko ostavi namaz i kao takav dođe (na Sudnji dan) pred Allaha, bit će u društvu Faraona, Hamana, i Ubejja ibn Halefa (Ahmed, Darimi, Ibn-Hibban), a oni su najgora stvorenja koja su živjela na ovom svijetu, jer su se najviše oholili i okretali glavu od Allaha.

U drugom hadisu on jasno kaže: “Ko napusti namaz taj nema ni vjere. Namaz je glavni stub vjere.“ (Muslim, 80) Riječ koja je korištena u ovom hadisu za stub je “imad”, a u arapskoj terminologiji ona znači glavni stub za pravljenje šatora, na koji su nasloljeni svi ostali manji. Ako neki manji stub padne, šator bi bio oslabljen ali i dalje bi stajao i obavljao funkciju, dok ako ovaj ”imad” tj. glavni stub/nosivi padne, cijeli šator pada. To je poređenje Poslanika, koji na slikovit način objašnjava važnost i karakteristiku namaza u islamu. Ako nema namaza, čitav islam pada te čovjek tada nije musliman, što opet povlači za sobom posljedicu; da tada nije pod Allahovom milošću, nego naprotiv, on je izazvao Njegovu srdžbu, sve dok se ne pokaje i vrati namazu.

96 Centralni i najuzvišeniji dio Dzenneta

49

Sličan primjer imamo u ovom hadisu: “Paravan koji odvaja vjerovanje od nevjerovanja je obavljanje namaza” (Muslim, 82, Nesai, 463, Tirmizi, 2620 i drugi)

Takođe, identična poruka: “Ugovor između nas i njih (tj. licemjera) je namaz, pa ko ga ostavi počinio je nevjerstvo.” (Nesai, 462, Et-Tirmizi, 2621 i Ibn-Madže, 891)

Abdullah ibn Šekik el-Ukajli kaže da ashabi Poslanika, neka je mir Allahov na njega, ostavljanje nijednog djela nisu smatrali nevjerstvom, osim ostavljanje namaza. (Tirmizi 2622, Hakim, 12) Od njih se prenosi koncenzus da je ostavljanje namaza kufr!

Prenosi se da je Omer, drugi halifa u islamu, na samrtnim mukama, nakon što je izboden nožem, pozvan da klanja namaz, pa je rekao: “Nema udjela u islamu onaj ko napusti namaz.”, pa je ustao obaviti namaz, a krv je curila iz njegovih rana. (Malik, Abdur-Rezak, Ibn Ebi Šejbe, Mervezi)

Poslanik, neka je mir Allahov na njega, kaže: “Prvo za što će čovjek polagati račun (na Sudnjem danu) jeste namaz; ako prođe taj ispit uspio je, a ako mu namaz ne bude valjan, upropašten je.” (Tirmizi, 401-402)

Od Allahovog Poslanika također se prenosi da je rekao: “Šta mislite da je ispred kuće nekog od vas rijeka, pa da se u njoj okupa svaki dan pet puta, da li bi ostalo od nečistoće išta na njemu?” Ashabi odgovoriše: “Ne bi.” Poslanik tada reče: “To je primjer pet namaza, Allah njima briše grijehe.” (Buhari, 528 i Muslim, 667)

Upitao je Abdullah ibn Mesud (čuveni ashab) Allahovog Poslanika: „Koje djelo je najmilije Allahu?“, pa mu je Poslanik odgovori: “Namaz koji je obavljen u njegovom vremenu:“ (Buharija, 5970, Muslim, 85)

Neke posebnosti i odlike namaza:

1. Prvo što je Allah naredio, nakon vjerovanja u Njega i ispovjedanje Njegove jednoće, jeste namaz. Naređen je prije posta, zekata, hadža i ostalih propisa. 2. On je najveći temelj islama nakon svjedočenja Allahove jednoće. 3. Najveća vanjska odlika islama, najviše čime se musliman razlikuje od drugih i ono što ukazuje na prisutnost islama i muslimana, 4. Naređen na nebesima prilikom događaja Israa i Miradža, za razliku od ostalih temelja islama koji su naređeni na Zemlji posredstvom meleka/anđela Džibrila, 5. Naređen je svim poslanicima i vjerovjesnicima i njime pokornost Allahu čine stanovnici nebesa; plemeniti meleki i stanovnici Zemlje; ljudi i džini, 6. Čovjek je najbliži

50

svom Gospodaru u namazu, kada je na sedždi (doticanje tla čelom), kao što je preneseno od Poslanika u hadisima, 7. Velikan islama Ahmed ibn Hanbel je rekao: “Onaj koji želi da zna svoj položaj kod Allaha, neka pogleda kakav položaj namaz zauzima kod njega“, 8. Posljednje što je oporučio Poslanik na samrti je bilo: „Namaz, namaz,“. (Ahmed, 12169, Ibn Hibban, 6605 i drugi)

ZAPITAJMO SE: Da li 17 obaveznih rekata/farzova dnevno (2 sabaha, 4 podne, 4 ikindije, 3 akšama i 4 jacije ), koji traju ukupno 30 minuta u toku dana i noći (a svega po nekoliko minuta pojedinačno), sa kojima nas je Allah obavezao, teško i puno što se traži od nas, a upravo od njih nam, između ostalog, zavisi vječnost u Džennetu (uživanju) ili Džehennemu (patnji) !?

NAJISKRENIJI SAVJET OD SRCA ZA SVAKOGA KOJI JE ODVOJIO VRIJEME DA OVO PROČITA

Od Allahovih blagodati i počasti prema sljedbenicima Njegovog posljednjeg poslanika Muhammeda, neka je Allahov mir na njega, jeste i to da je ovu vjeru učinio čistom i jednostavnom, a u njoj nije dao nikakvih poteškoća. Kaže Uzvišeni Allah:

„On je vas izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je otprije muslimanima nazvao, i u ovom

Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi.“ (El-Hadždž, 78)

Islam je jednostavan i olakšan ljudima što znači da je čovjek itekako u mogućnosti da ga praktikuje i primjeni u životu. Nemojmo varati sebe i druge da ne možemo, da ima još vremena i slično. Niko nam ne garantuje da ćemo biti živi za nekoliko trenutaka, a kamoli sutra ili za par godina. Budimo ponosni i radosni zbog ove prilike i prihvatimo je momentalno, jer čim je ova veličanstvena poruka došla do tebe sa čistim i nepobitnim dokazima, to znači da mnogo vrijediš kod Stvoritelja te da On želi upravo tebe uputiti na Istinu i na koncu nagraditi vječnim uživanjem!

Kada čovjek spoji ono što mu logika, zdrav razum/pamet i njegova priroda nalažu, Kur'ansku nadnaravnost i njegovu lingvističku superiorost, naučnu tačnost, nepromijenjenost (za razliku od prethodnih objava) i relevantnost za sva vremena, nepobitne dokaze Muhammedovog poslanstva te njegovu istinoljubivost, može ponosno i visoke glave prihvatiti Allaha kao Gospodara, Muhammeda kao poslanika, Kur'an kao uputstvo i islam kao jedinu priznatu vjeru kod svoga Stvoritelja, te mirna srca odlučno koračati kroz ovaj život jer se uhvatio za najčvršće uže koje se ne prekida!

51

Islam je transparentna i jednostavna vjera koja zadovoljava čovjekova intelektualne i duševne zahtijeve, te nema misticizma, tajni, sakrivenih stvari ili nejasnoća.

“I reci: “Došla je Istina, a nestalo je laži, laž zaista nestaje.” (Isra, 81)

“Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u tagute (lažna božanstva), a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se

neće prekinuti.” (Bekara, 256)

Budimo poslušni našem Poslaniku koji nam je prenio poslanicu od Allaha, i nikad ništa tražio zauzvrat iako su mu nuđene kraljevske pozicije, koji je; preselio sa ovog svijeta siromašan (iako je islamska država tada bila proširena i bogata) jer je podijelio sav imetak potrebnim, uspostavio pravdu na zemlji, dao prava ženama i ljudima bez obzira na boju kože, pa i životinjama naređujući nam plemenito ponašanje sa njima, podsticao na obnavljanje prirode i mnogo drugih plemenitih osobina. Allah mu je naredio:

“Reci: “Ne tražim od vas za ovo nikakvu nagradu...” (Sad, 86)

“Ti od njih ne tražiš nagradu za to, to je samo opomena svim svjetovima.” (Jusuf, 104)

Vjerujmo svom intelektu i nadnaravnom Kur'anu objavljenom od Svemogućeg Tvorca i ukrcajmo se na voz koji ide u pravcu vječnog uživanja. Kur'an predstavlja perfekciju u načinu života za ljude, a Svemogući kaže: ”Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Maide, 3) Shvatimo da život nije igra, nego itekako imamo svrhu s kojom smo stvoreni, kako smo i vidjeli iz priloženog. Jesmo li mi od odabranih koji će prihvatiti poziv Uzvišenog i odazvati Mu se, pokoravajući se naredbama i kloneći se zabrana, ili ćemo živjeti život poput životinja; samo udovoljavajući svojim strastima i zaboraviti na Stvoritelja?

Vrijeme je da se probudimo i ne igramo sa vječnošću koja nas čeka kada za “par dana” završimo sa ovim jadnim svijetom i ostavimo auta, kuće, karijere, porodice, novac i sve ono za čim smo trčali cio život, a što nećemo ponijeti na onaj svijet.

52

USPOSTAVLJENI DOKAZ ZNAČI ODGOVORNOST

Čitanjem ovoga, protiv nas je uspostavljen dokaz, nemamo više nikakva opravdanja pred Gospodarom, nego naprotiv, sada imamo odgovornosti prema Njemu, jer smo saznali Istinu i obaveze prema Njemu (ako ih do sada nismo znali). Ali, ova Istina je veličanstvena, ona oslobađa čovjeka od robovanja nametnutim i lažnim vrijednostima 21. stoljeća, koji pritiskaju čovjeka, sužavajući mu prsa i čineći dušu tijesnom. Ova Istina je prelijepa, jer sve što nam Allah naređuje kroz objavu je dobro za nas na ovom i onom svijetu, a sve što nam zabranjuje je loše za nas. A i nakon zabrane bilo čega, On nam daje još ljepšu alternativu. Zabranio nam je alkohol jer je uzrok mnogih zala a dao mnoga veličanstvenija pića, zabranio nam nemoral jer njime gazimo čast sebe i drugih, ali nam je propisao brak kao divan život u zajednici i ljubavi. Ovakvih primjera je mnogo, ali poenta je jasna.

Riječ islam znači postizanje mira podređujući se Stvoritelju, i musliman je onaj koji prakticira islam. Ako se mi ne pokorimo Allahu, svakako ćemo završiti pokoravajući se drugim “bogovima”; društvenim normama, svom egu, roditeljima, supružnicima, parama, strastima, kipovima, ljepotama ovog svijeta i drugima koji nemaju nikakvu vrijednost i čiji je kraj prah i pepeo, zaborav i nestanak. Bez Allaha mi robujemo mnogim bogovima koji nas ne poznaju niti znaju šta je dobro za nas, a Allah je Jedini istinski Bog koji nas poznaje bolje nego mi sami sebe i voli nas više od naše majke, pa budimo pametni i slušajmo Sveznajućeg Koji nam naređuje ono što je najbolje za nas.

Čovjek upravo robujući Allahu postaje slobodan od spomenutih lažnih bogova, jer je lišen nametnutih i pogrešnih vrijednosti ovog prolaznog svijeta. Ova Istina izvodi čovjeka iz tmina (pomenutog širka i kufra) na svjetlo-pokornost Stvoritelju, koji nam obećava vječnost u nepreglednim ljepotama:

“A onima koji su u ajete (znakove) Naše vjerovali i koji su muslimani bili, bit će rečeno: “Uđite u Džennet, vi i supružnici vaši, radosni!” Oni će biti služeni iz posuda i čaša od zlata. U njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju, i u njemu ćete vječno boraviti:” (Ez-Zuhruf, 69-70)

Ovo je samo jedan od mnogih ajeta koji govore o Džennetu, ali divne li motivacije i krasne li nagrade u zamjenu za poslušnost i zahvalnost Stvoritelju u ovom kratkom životu i prolaznom svijetu, čijem kraju smo bliži sa svakim danom koji nam prođe. Kao najveća nagrada poslušnima, stanovnicima Dženneta, bit će gledanje u Allaha-Gospodara svih svjetova!97

97 Ibn ebu-l-Izz el-Hanefi, “Vjerska učenja islama (Komentar Tahavijske “Akide”), 2015., str. 171-188

53

NAJLAKŠI ISPIT SVIH VREMENA

Koliko god da imamo godina, koje god da smo rase ili spola, i kakva god naša prošlost bila, vrata pokajanja, promjene i povratka Allahu su širom otvorena. Šta više, Allah jedva čeka naš povratak Njemu, jer nas je stvorio radi Dženneta i uživanja, pa prihvatimo tu neprocjenjivo vrijednu šansu.

Zapamtimo da je ovo naš lični izbor jer nam je data slobodna volja i mi biramo Njegovu milost ili srdžbu. Očigledno nam je data inteligencija da možemo otkriti Njegovu egzistenciju i pratiti jednostavnu uputu, pa nakon što nam je došla Istina, ne možemo nikoga kriviti osim sebe za ono što izaberemo. Birajući milost, činimo sebi najveću moguću uslugu i dobivamo najlakši mogući ispit koji je:

a) prilagođen za nas individue s obzirom na naše vrline i slabosti, jer nas Allah poznaje bolje od nas samih (Kaf, 16),

b) ako napravimo grešku-dobićemo gumicu za brisanje i šansu da je popravimo/pokajemo za grijeh (Ta-Ha, 82, En-Nisa, 110, Ali Imran, 133-137 i drugi),

c) za tačan odgovor (dobro djelo) dobivamo od deset do 700 poena pa čak i više (Muslim), a za netačan (loše djelo) samo jedan negativan (El-En'am, 160),

d) Onaj (Allah) koji nas ispituje već unaprijed nam je dao odgovore (Kur'an i hadise),

e) dat nam je ekspert (Muhammed, neka je mir Allahov na njega) da nas podučava odgovorima da bi bez problema položili ispit.

Zaista je jadan i slab onaj koji ne prihvati ovakvu ponudu i padne na ovom (životnom) ispitu!

ŠANSA NAD ŠANSAMA I MILOST NAD MILOSTIMA

Ko prihvati islam (ako već nije musliman/ka), i uđe u jedinu pravu vjeru izgovarajući riječi “la ilahe illAllah, Muhammedur-resulullah” (što znači: nema istinskog božanstva koje se ima pravo obožavati osim Allaha, a Muhammed je Allahov poslanik) i ustraje na njemu, svi prethodni grijesi su mu oprošteni, ma kakvi oni bili; pokornost lažnom božanstvu, ubistvo, silovanje, nemoral, laž, droga, alkohol, neposlušnost roditeljima, narušavanje životne okoline i ostalo. Dokaz tome imamo u hadisu poslanika, kada je Amr ibn As htio prihvatiti islam ali uvjetovao da mu prije toga bude oprošteno sve

54

što je učinio od grijeha kao nevjernik, pa ga je Allahov poslanik, upitao: “O Amre, zar ne znaš da prihvatanje islama briše sve što je bilo prije njega?!” (Muslim, 121) Mnogo je sličnih hadisa, ali ovaj je dovoljan kao poenta.

I ne samo to, već će Uzvišeni Allah, sve te grijehe, zbog iskrenog pokajanja čovjeka, pretvoriti u dobra djela, a dokaz za to imamo u riječima Sveznajućeg:

“...osim onih koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine; Allah će njihova loša djela u dobra promjeniti, a Allah je Onaj Koji oprašta

grijehe i Milostiv je.” (El-Furkan, 70)

Slavljen neka je Allah, Milostivi Gospodar, Koji nam daje ovakvu priliku!

Allah želi da koristimo naš razum, a ne da vjerujemo slijepo nipošto! Pa kada saberemo sve navedeno, je li moguće ne prihvatiti jasnu istinu?! Sigurno da će svako od nas reći da je razuman i pametan, pa pokažimo to prihvatanjem istine! Kaže Allah:

“Došla je Istina, a nestalo je laži, laž zaista nestaje.” (Isra, 81)

"A pouku primaju samo oni koji razuma imaju." (Er-Rad, 19)

Ovo je poklon sa najiskrenijom namjerom iz srca, za vas koji ste iskreni prema sebi i želite si dobro, da prihvatite istinu, a zauzvrat ne tražimo ništa. Nagradi se nadamo od Allaha, kojeg molimo da primi ovo skromno djelo svima koji su učestvovali u njegovom realizovanju.

Eventualne greške su od nas samih, a Allah je jedini Savršen i lišen istih. Također, ako ste se okoristili ovim tekstvom, podijelite ga sa drugim, odazivajući se tako Poslaniku kada kaže: “Prenesite od mene pa makar jedan ajet.” (Buharija, 3461)

Svako pitanje u vezi teksta ili islama, uočene greške i sugestije te za pomoć novim muslimanima, molimo Vas da se obratite porukom na facebook profil “Poziv Razuma”.

Svaka hvala i zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova.

55

56