NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

.

SADRAJ 1 UVOD ................................................................................................................................ 12 DEFINISANJE NEVERBALNE KOMUNIKACIJE ................................................... 2

2.1 Enkodiranje ................................................................................................................. 22.2 Dekodiranje ................................................................................................................. 4

3 KLASIFIKACIJA NEVERBALNOG PONAANJA .................................................. 63.1 Komunikacijska okolina .............................................................................................. 6

3.1.1 Fizika okolina ..................................................................................................... 63.1.2 Spacijalna okolina ................................................................................................ 7

3.2 Fizika svojstva osoba koje komuniciraju .................................................................. 73.3 Kretnje i poloaj tijela ................................................................................................. 8

3.3.1 Geste .................................................................................................................... 93.3.2 Dranje tijela ........................................................................................................ 93.3.3 Dodirivanje ........................................................................................................ 103.3.4 Izrazi lica ............................................................................................................ 113.3.5 Gledanje ............................................................................................................. 113.3.6 Glasovno ponaanje ........................................................................................... 11

4 NEVERBALNA KOMUNIKACIJA U SVAKODNEVNOM IVOTU ................... 134.1 Kriminalna djela i odreivanje kazne ........................................................................ 144.2 Nastupi politiara na televiziji ................................................................................... 154.3 Ponaanje u uionici .................................................................................................. 164.4 Udvaranje .................................................................................................................. 17

5 ZAKLJUAK ................................................................................................................ 196 LITERATURA ............................................................................................................... 20

1

1 UVOD Termin neverbalno obino se upotrebljava da bi se opisalo sve to se dogaa u ljudskoj komunikaciji mimo izgovorenih ili napisanih rijei. U isto vrijeme treba uoiti da se ovi neverbalni dogaaji i ponaanje mogu interpretirati pomou verbalnih simbola. Takoe smatramo da nijedna klasifikacijska shema koja stvari odvaja u dvije diskretne kategorije (npr. verbalno i neverbalno, lijeva i desna strana mozga, glasovni i neglasovni itd.) nee moi objasniti faktore koji, ini se, ne pripadaju nijednoj kategoriji. Bilo bi primjerenije razmiljati da se razliita ponaanja mogu poredati u kontinuum, pri emu neki oblici ponaanja lee i na dva kontinuuma. Verbalni i neverbalni signali mogu se kodirati na razliite naine. Proizvedeni signali mogu se kodirati na kontinuumu koji ide u rasponu od intrinzinog kodiranja (referent) preko ikonikog kodiranja (kad su sauvani neki aspekti referenta) do arbitrarnog kodiranja (kad se od referenta nije sauvalo nita ili tek malo). Dekodiranje neverbalnog ponaanja esto obavlja desna modana polutka, ali postoji mnogo funkcija desne i lijeve polutke koje se prekrivaju ako jedna strana mora kompenzirati zbog hirurkog zahvata na drugoj polutki. Teorijska tumaenja i istraivanja neverbalne komunikacije mogu se podijeliti na sljedea tri podruja:

1. komunikacijska okolina (fizika i spacijalna); 2. fizike znaajke osobe koja komunicira; 3. tjelesni pokreti i pozicioniranje (geste, dranje, dodiri, izrazi lica, pokreti oiju i

glasovno ponaanje). Neverbalnu komunikaciju ne bi trebalo prouavati kao izdvojeni fenomen, nego kao neodvojiv dio ukupnoga komunikacijskog procesa. Neverbalna je komunikacija vana zbog svoje uloge u ukupnom komunikacijskom sistemu, goleme koliine informacija koje prua u bilo kojoj odreenoj situaciji i svoje upotrebe u fundamentalnim podrujima naega svakodnevnog ivota.

2

2 DEFINISANJE NEVERBALNE KOMUNIKACIJE

Za veinu se ljudi izraz neverbalna komunikacija odnosi na komunikaciju koja se ostvaruje nekim drugim sredstvima mimo rijei (pod pretpostavkom da su rijei verbalni element). Poput veine definicija, i ova je openito korisna, ali ne pokriva adekvatno sloenost ovog fenomena. Dok razumijemo i znamo sve to tu spada, ova e nam iroka definicija dobro posluiti. Najprije treba znati da je odvajanje verbalnog i neverbalnog ponaanja u dvije zasebne i distinktne kategorije praktino nemogue. Uzmite, na primjer, pokrete rukom koji ine ameriki jezik znakova (jezik gluhih). Te su geste uglavnom lingvistike (verbalne), pa ipak se rune geste esto smatraju ponaanjem koje je drukije od rijei. McNeill (1992) demonstrirao je lingvistike kvalitete nekih gesta tako to je utvrdio da kod razliitih vrsta afazije nestaju razliite vrste gesti, konkretno, one geste ija je lingvistika funkcija slina specifinom verbalnom gubitku. I obratno, sve to se izgovori nije jasno ili iskljuivo verbalno poput, na primjer, onomatopejskih rijei kao to su zujanje ili mrmljanje te nepropozicijskog govora kakvim se koriste aukcioneri i neki afaziari. Trebamo takoe razumjeti da naa definicija ne pokazuje odnosi li se izraz neka druga sredstva osim rijei na tip signala koji se producira (enkodira) ili na promatraev kod za interpretaciju (dekodiranje) signala. Openito govorei, kad se ljudi pozivaju na neverbalno ponaanje, onda govore o signalima kojima e znaenje biti pripisano (enkodiranje), a ne o procesu enkodiranja znaenja. Pogledajmo to moemo doznati detaljnijim prouavanjem enkodiranja i dekodiranja neverbalnih signala. 2.1 Enkodiranje

Verbalni i neverbalni signali mogu se kodirati na mnogo razliitih naina. Na primjer, Ekman i Friesen (1969) trae da razmotrimo sljedei kontinuum:

Slika 1 Enkodiranje

3

Prije nego objasnimo ove nazive, vano je upamtiti sljedee: 1. Ponaanje oznauje kontinuum, a ne zasebne kategorije. Mogu se nai oblici ponaanja

koji spadaju izmeu ovih dviju taaka. 2. Iako se ini da verbalno ponaanje odgovara ponajprije desnoj strani kontinuuma, a

neverbalno sredini i lijevoj strani, postoje izuzeci. 3. Glavno obiljeje po kojem se razlikuju ova tri tipa kodiranja jest koliko je kod blizu

svom referentu, tj. stvari na koju se odnosi. Pri arbitrarnom kodiranju najvea je udaljenost izmeu upotrebljavanog koda i referenata za taj kod. Slinost s referentom ne postoji. Na primjer, veina je rijei primjer arbitrarnog kodiranja pomou slova koja ne pokazuju nikakvu slinost sa stvarima na koje se odnose. Niti rije maka niti ijedno od njezinih slova izgleda kao maka. Onomatopejske rijei, meutim, kao to su zujanje ili mrmljanje, preuzimaju aspekte zvukova koje pokuavaju opisati. Neki neverbalni signali takoe mogu biti arbitrarno kodirani,, na primjer, pokreti ukljueni u mahanje rukom tokom rituala pozdravljanja na rastanku ne izgledaju ba kao osobito vjeran prikaz aktivnosti rastajanja. Pri ikonikom kodiranju zadravaju se neki aspekti referenta, drugim rijeima, postoji neka slinost izmeu koda i referenta. Skiciranje pjeane ure u zraku kako bi se simboliziralo lijepo graenog mukarca ili enu primjer je ikonikog kodiranja, kao to je i dranje ruke kad oponaate revolver, kad reete svoj vrat kako biste oznaili da ste gotovi ili kad rukama oznaujete koliko blizu nekom elite stajati (pri emu svaka ruka predouje jednu osobu). Pri intrinzinom kodiranju najmanja je distanca izmeu upotrebljavanog koda i njegovih referenata. U ekstremnom sluaju moglo bi se rei da je nain kodiranja sam referent. Pokazivanje prstom, pribliavanje nekom ili stvarno udaranje neke osobe primjeri su ponaanja koje ne podsjea na neto drugo, ono jest to to reprezentira. Ukratko, neverbalno ponaanje moe biti enkodirano intrinzino, ikoniki ili arbitrarno, iako je arbitrarno kodiranje ponajprije povezano s verbalnim ponaanjem.

4

2.2 Dekodiranje

Danas mnogi istraivai mozga vjeruju da su dvije modane polutke specijalizirane za obradu razliitih informacija. Lijeva polutka obrauje sekvencijalno poredane, digitalne, verbalne ili lingvistike informacije; desna polutka obrauje uglavnom neverbalne, analogne ili gestalt informacije. Desnoj se modanoj polutki dakle pripisuju zasluge za obradu vizualnih/spacijalnih odnosa, koji ine veliki dio onoga to se tradicionalno smatra neverbalnim podraajima. ini se, takoe, da je desna polutka ponajprije odgovorna za vokalne komponente koje naem govoru daju emocionalnost, kao to su npr. naglasak, visina glasa i ritam. Malo je onih koji tvrde da se ijedna strana mozga bavi iskljuivo odreenom vrstom informacija. Zapravo, sljedei sluaj ilustrira koliko mozak moe biti prilagodljiv. Bruceu Lipstadtu uklonjena je lijeva modana polutka kad je imao pet i pol godina. Malo se lijenika nadalo da e razviti verbalne sposobnosti, a veina je mislila da e operacija paralizirati dio njegova tijela. Dvadeset est godina poslije Bruceov je IQ bio 126 (vei nego u 9 od 10 ljudi), plivao je, vozio bicikl i imao peticu iz statistike. Budui da je njegov govor bio normalan, pretpostavljalo se da je desna strana preuzela mnoge od funkcija koje je prije obavljala uglavnom lijeva strana. Naravno, to se ne dogaa uvijek kao rezultat operacija ovakve vrste, posebice nakon puberteta. No to sugerira da, unato tomu to se, ini se, specijaliziraju za obradu odreenih informacija, desna i lijeva polutka nipoto nisu ograniene na jedan tip informacija. ak i kad se informacija obrauje poglavito u jednoj polutki, nije ba vjerovatno da je druga polutka sasvim neaktivna. Kad netko ita neku priu, desna polutka moe imati specijaliziranu ulogu razumijevanja metafore ili ocjenjivanja emocionalnog sadraja, dok se lijeva strana istodobno intenzivnije bavi deriviranjem znaenja iz sloenih odnosa meu verbalnim pojmovima i naina na koji se povezuju u reenicu. Razliite funkcije dviju polutki ne izgledaju jednako jasno izdiferencirane u ena kao u mukaraca, a poznato je da u nekih ljevorukih pojedinaca polutke imaju funkcije koje su upravo suprotne opisanima.1

1 Andersen P.A., Garrison J.P., Andersen J.F.: Implications of a neurophysiological approach for the study of nonverbal communication. Human Communication Research, 1979.

5

Unato oitoj sloenosti koju mozak pokazuje, veliki dio onoga to obrauje desna polutka ini se da je to to nazivamo neverbalnim fenomenima, a veliki dio onoga to obrauje lijeva modana polutka jest to to kategoriziramo kao verbalni fenomeni. Oito, neki se oblici neverbalnog ponaanja vie slau s verbalnim ponaanjem nego neki drugi (npr. o govoru neovisne geste), pa u takvim sluajevima moemo oekivati vie aktivnosti u lijevoj polutki.

6

3 KLASIFIKACIJA NEVERBALNOG PONAANJA

Drugi nain na koji moemo definisati neverbalnu komunikaciju jest da pogledamo ta autori prouavaju. Teorije i istraivanja povezana s neverbalnom komunikacijom usredotouju se na tri primarne jedinice:

okolne strukture i uslove u kojima se komunikacija odigrava; fizike karakteristike samih pojedinaca koji komuniciraju i razliita ponaanja koja ti pojedinci manifestiraju.

3.1 Komunikacijska okolina 3.1.1 Fizika okolina

Iako je u istraivanjima neverbalnog ponaanja naglasak veinom na izgledu i ponaanju osoba koje komuniciraju, sve se vea panja posveuje utjecaju koji na ljudske transakcije imaju faktori koji nisu povezani s ljudima. Ljudi mijenjaju okolinu kako bi im pomogla da postignu svoje ciljeve u komunikaciji i obratno, okolina moe utjecati na nae raspoloenje, izbor rijei i postupaka. Prema tome, ova se kategorija odnosi na one elemente koji utjeu na odnos meu ljudima, ali nisu izravno dio njega. Okolinski faktori ukljuuju:

namjetaj; arhitektonski stil; unutranje ureenje; uslove rasvjete; boje; temperaturu; pratee zvukove ili glazbu i sline stvari unutar kojih se interakcija odigrava.

Varijacije u rasporedu, materijalima, oblicima ili povrini objekata u interakcijskoj okolini mogu snano utjecati na ishod nekog interpersonalnog odnosa. Ova kategorija takoe ukljuuje

7

ono to bi se moglo nazvati tragovima aktivnosti. Na primjer, dok gledate opuke cigareta, koru narande i stari papir koje je ostavila osoba s kojom ete ubrzo biti u interakciji, formirate dojam koji e konano utjecati na va susret. Percepcija vremena i odabira trenutka ukljuuje jo jedan vaan dio komunikacijske okoline. Kada se neto dogaa, koliko se esto dogaa i tempo ili ritam aktivnosti jasno su dio svijeta komunikacije premda nisu dio fizike okoline per se. 3.1.2 Spacijalna okolina

Proksemika je prouavanje upotrebe i percepcije socijalnog i osobnog prostora. Iza ovog opeg naziva je podruje istraivanja poznato kao ekologija male grupe, koja se bavi time kako se ljudi koriste spacijalnim odnosima u formalnim i neformalnim grupama i kako reaguju na njih. Ta se istraivanja bave vezom rasporeda sjedenja i pozicioniranja u prostoru s vodstvom, tokom komunikacije i prirodom grupnog zadatka. Na jednoj jo iroj razini odreena se panja posveuje spacijalnim odnosima u gomili i gusto napuenim situacijama. Odreivanje osobnoga prostora ponekad se prouava u kontekstu udaljenosti tokom konverzacije i naina na koji ona varira ovisno o spolu, statusu, ulogama, kulturalnim orijentacijama itd. Termin teritorijalnost takoe se esto upotrebljava u prouavanju proksemikog ponaanja da bi se oznaila sklonost ljudi da oznauju osobni teritorij (ili nedodirljivi prostor) u mnogome kao to to ine divlje ivotinje i ptice. 3.2 Fizika svojstva osoba koje komuniciraju

Ova kategorija pokriva svojstva koje tokom perioda interakcije ostaju relativno nepromijenjene. One su utjecajni neverbalni znakovi koji nisu vezani za pokrete. Tu spadaju:

graa ili oblik tijela; opta atraktivnost; visina; teina;

8

kosa; boja koe ili tena itd.

Mirisi (tijela ili daha) koji se povezuju s nekom osobom obino se smatraju dijelom njezina fizikog izgleda. Nadalje, predmeti koji su povezani s onima koji su u interakciji takoe mogu utjecati na njihov fiziki izgled. Njih nazivamo artefaktima, a ukljuuju stvari kao to su:

odjea; ru za usne; naoale; perike i drugi umetci za kosu; umjetne trepavice; nakit i dodaci poput aktovki.

3.3 Kretnje i poloaj tijela

Kretnje i poloaj tijela obino ukljuuju: geste; pokrete tijela (udova, ruku, glave, stopala i nogu); izraze lica (osmijehe); pokrete oiju (treptanje, usmjeravanje i trajanje pogleda, te irenje zjenice) i dranje tijela.

Nabiranje ela, povijanje ramena i naginjanje glave smatraju se tjelesnim pokretima i pozicioniranjem. Konkretno, glavna su podruja geste, dranje tijela, dodirivanje, izrazi lica i usmjeravanje pogleda.

9

3.3.1 Geste

Mnogo je razliitih vrsta gesta (i varijacija tih vrsta), ali su najee prouavane sljedee:

O govoru neovisne geste. Te geste nisu vezane uz govor, nego imaju svoj izravni verbalni prijevod ili definiciju u rjeniku, koja se sastoji od nekoliko rijei ili od reenice. Meu pripadnicima neke kulture ili supkulture postoji visoko slaganje u pogledu verbalnog prevoda ovih signala. Geste koje se koriste da bi se simboliki prikazalo Dobro ili Mir (koja je takoe poznata i kao znak V za pobjedu) primjeri su o govoru neovisnih gesti kod velikih segmenata amerike kulture.

Geste povezane s govorom. Te su geste izravno vezane uz govor ili ga prate i esto slue ilustriranju onoga to je verbalno reeno. Te kretnje mogu istaknuti ili naglasiti rije ili reenicu, skicirati tok misli, upozoriti na prisutne objekte, prikazati neki prostorni odnos, ritam ili tempo nekog dogaaja, opisati sliku nekog referenta, prikazati neku tjelesnu radnju ili sluiti kao komentar naina na koji je dati proces interakcije regulisan i organizovan.

3.3.2 Dranje tijela

Dranje tijela obino se prouava zajedno s drugim neverbalnim signalima kako bi se odredio stepen panje ili sudjelovanja, status u odnosu na drugog partnera u interakciji ili stepen u kojem se on datoj osobi svia. U studijama u kojima se oni koji su bili u interakciji nisu meusobno dobro poznavali, na primjer, naginjanje naprijed povezivalo se s veim sudjelovanjem, veim svianjem i niim statusom. Dranje tijela takoe je kljuni pokazatelj intenziteta nekih emocionalnih stanja, npr. klonulo dranje koje je povezano s tugom ili ukoeno, napeto dranje koje je povezano sa srdbom. Stepen u kojem se poloaji tijela kod sudionika u komunikaciji uzajamno odraavaju takoe moe govoriti o dobrom odnosu ili pokuaju da se on izgradi.

10

3.3.3 Dodirivanje

Dodirivanje moe biti usmjereno na sebe ili na drugu osobu. Dodiri usmjereni na vlastito tijelo, kojima komuniciranje obino nije svrha, mogu odraavati odreeno stanje ili naviku pojedinca. Mnogi se obino nazivaju nervoznim manirizmima. Neke od ovih radnji ostaci su iz nekog ranijeg razdoblja u ivotu perioda kad smo prvi put uili kako svladavati vlastite emocije, razvijati socijalne kontakte ili obaviti neki nastavni zadatak. Katkad te dodire izvodimo dok se prilagoavamo takvim iskustvima, te ih zadravamo kad se suoimo sa slinim situacijama kasnije u ivotu, esto kao jedini element iz izvorne kretnje. Neki ove tipove dodira koji su fokusirani na vlastito tijelo nazivaju adapterima. Ti adapteri mogu ukljuivati razliite vrste dodirivanja vlastita tijela poput:

lizanja; akanja; pridravanja; tipkanja i eanja.

Objektni su adapteri dodiri koji se izvode u vezi s nekim objektom, kao kad ovjek koji se odrekao puenja posee u svoj dep za kutijom cigareta koje nema. Naravno, ne moe se svako ponaanje koja odraava radnje iz navike ili neku anksioznu dispoziciju povezati s pokuajima prilagodbe tokom prijanjih ivotnih perioda, ali takvi oblici ponaanja jesu dio ukupnog obrasca tjelesne aktivnosti. Jedan od najsnanijih oblika neverbalne komunikacije dogaa se kad se dvoje ljudi dodiruje. Dodir moe biti praktino naelektrisan, ali moe i iritirati, goditi ili smirivati. Dodir je vrlo neodreen oblik ponaanja ije znaenje esto vie proizlazi iz konteksta, prirode datog odnosa i naina na koji se izvodi nego iz konfiguracije samog dodira. Neke je istraivae dodirivanje zanimalo kao vaan faktor u djetetovu ranom razvoju, neke je zanimalo dodirivanje u odraslih. Potkategorije ukljuuju:

glaenje;

11

udaranje; pozdravljanje i opratanje; zadravanje te usmjeravanje kretnji druge osobe.

3.3.4 Izrazi lica

Veina istraivanja lica zanima se za konfiguracije koje pokazuju razliita emocionalna stanja. est primarnih osjeaja koji su najvie prouavani jesu srdba, tuga, iznenaenje, srea, strah i gaenje. Izrazi lica mogu takoe funkcionisati kao regulacijske geste, koje osiguravaju povratnu informaciju i upravljaju tokom interakcije. Zapravo, neki istraivai vjeruju da je primarna funkcija lica komuniciranje, a ne izraavanje emocija. 3.3.5 Gledanje

Gdje, kako i koliko dugo gledamo tokom interakcije glavna su pitanja na koja se fokusiraju studije gledanja. Gledanje se odnosi na usmjeravanje pogleda openito u smjeru lica druge osobe. Uzajamno gledanje pojavljuje se kad oni koji su u interakciji gledaju jedan drugome u oi. Oni koji prouavaju neverbalnu komunikaciju takoe se zanimaju za irenje i suavanje naih zjenica jer je ono katkad pokazatelj interesa, panje ili ukljuenosti. 3.3.6 Glasovno ponaanje

Glasovno se ponaanje odnosi na to kako je ta reeno, a ne ta je reeno. Opisuje niz neverbalnih glasovnih znakova koji prate sam govor. Openito se pravi razlika izmeu dvaju tipova zvukova:

glasovne varijacije koje proizvode glasnice tokom govora, a ovise o promjenama u visini, trajanju, glasnoi i utnji;

glasovi koji su primarno rezultat drugih fiziolokih mehanizama, osim samih glasnica, npr. drijelne, usne ili nosne upljine.

12

Veina istraivanja glasovnog ponaanja i njegovih uinaka na ljudsku interakciju fokusirala se na razinu i varijabilnost visine, trajanje zvukova (kratko ili otegnuto), stanke tokom govora i latenciju odgovora za vrijeme izmjene slijeda govorenja, stepen i varijabilnost glasnoe, rezonanciju, jasan ili nejasan izgovor, brzinu, ritam, te ubaene zvukove tokom govora poput uh ili hm. Prouavanje glasovnih signala obuhvata iroki raspon tema, od pitanja koja se usredotouju na stereotipe u vezi s nekim glasovima do pitanja o uincima glasovnog ponaanja na razumijevanje i persuaziju. Tako ak i specifini zvukovi, poput smijanja, podrigivanja, zijevanja, gutanja, stenjanja i slinih, mogu biti zanimljivi razmjerno utjecaju koji mogu imati na ishod interakcije.

13

4 NEVERBALNA KOMUNIKACIJA U SVAKODNEVNOM IVOTU

Jasno je da su neverbalni signali kljuni dio nae komunikacije. Katkad su oni najvaniji

dio nae poruke. Razumijevanje i uspjena upotreba neverbalnog ponaanja presudni su u praktino svakom sektoru naeg drutva. Uzmimo ulogu neverbalnih signala u terapijskim situacijama. Terapeuti se koriste neverbalnim ponaanjem kako bi izgradili dobar odnos s klijentima.2 Sposobnost itanja neverbalnih signala povezanih s klijentovim problemima zasigurno im pomae u postavljanju dijagnoze i lijeenju. Dovoljna je mala promjena u tonu glasa ili skretanje pogleda u stranu od pacijenta u krivom trenutku da lijenik prenese poruku koja je vrlo razliita od one koju je elio prenijeti.3 U situacijama u kojima je verbalna komunikacija esto ograniena, kao u interakciji sestre i lijenika tokom operacije, uspjena neverbalna komunikacija doslovce je pitanje ivota i smrti. Znaenje je neverbalnih znakova u umjetnosti plesu, kazalinim predstavama, glazbi, filmu, fotografiji itd. oito. Neverbalna simbolika razliitih ceremonija i obreda (npr. ukrasi na svadbenim ceremonijama, boini ukrasi, vjerski obredi, sprovodi itd.) izaziva u onih koji u njima sudjeluju vane i nune reakcije. Dakako, razumijevanje neverbalnih signala priprema nas za komunikaciju s pripadnicima razliitih kultura, klasa ili dobnih skupina, kao i s razliitim etnikim skupinama unutar nae kulture. Neverbalne poruke ne samo da vam pomau da ustanovite koliko ste dobri u nekom intervjuu za posao, nego su takoe sastavni dio vaeg rada na poslu bilo da on ukljuuje odnose s javnou, posluivanje kupaca, marketing, oglaavanje, nadzor ili voenje. Diplomate esto vie vole implicitnu nego eksplicitnu prilagodbu, pri emu se koriste i u velikoj mjeri oslanjaju na neverbalne signale.

2 Tickle-Degnen L., Rosenthal R.: Nonverbal aspects of therapeutic rapport, Applications of nonverbal behavioral theories and research. Hillsdale, New York, 1992. 3 Buller D.B., Street R.L.: Physician-patient relationships, Applications of nonverbal behavioral theories and research. Hillsdale, New York, 1992.

14

Popis svih situacija u kojima neverbalna komunikacija ima vanu ulogu bio bi beskonaan ako bismo ukljuili svoje svakodnevne aktivnosti koje obuhvataju formiranje dojmova o drugim ljudima, te izgradnju, odravanje i prekidanje veza. Stoga svoja razmatranja u ovom poglavlju ograniavamo na etiri podruja koja dotiu ivote svih nas:

kriminal i odreivanje kazne; televizijski nastupi politiara; ponaanje u koli te udvaranje.

4.1 Kriminalna djela i odreivanje kazne

elja da se identificiraju tipovi kriminalaca stoljeima je bila predmet prouavanja. Budui da nije ba vjerovatno da e vam neka osoba rei da je kriminalac ili potencijalni kriminalac, neverbalni pokazatelji postaju posebno vani. Prije su neki ljudi mislili da bi se kriminalci mogli identificirati na osnovi facijalnih obiljeja ili rasporeda izboina na glavi. U novije se vrijeme znanstvenici koriste spoznajama o neverbalnom ponaanju u prouavanju kriminalnih djela i poprita odreivanja krivnje ili nedunosti tj. sudnice. U jednoj su studiji analizirani izgled i kretnje u ljudi koji su prolazili kroz jedan predio New Yorka s najveim brojem fizikih napada. Onda se od zatvorenika koji su o takvim stvarima dosta znali trailo da pogledaju filmove s potencijalnim rtvama i oznae vjerovatnost napada. Osim nalaza da su glavne mete stariji ljudi, istraivai su takoe utvrdili da su potencijalne rtve bile sklone kretati se razliito. Pravile su duge ili kratke (ne srednje) korake, a dijelovi njihova tijela ostavljali su dojam nesinhronizovanog kretanja, drugim rijeima, njihove su kretnje izgledale manje graciozne i sputane. Druge su studije pokuale identificirati neverbalna svojstva kojima se silovatelji koriste pri odabiru svoje rtve. Neki su silovatelji traili ene koje su pokazivale pasivnost, nedostatak sigurnosti i ranjivost, drugi su preferirali upravo suprotno, u elji da drsku enu postave na pravo mjesto.

15

Zakljuak je, ini se, preporuka da javno neverbalno ponaanje treba biti samopouzdano, ali ne i agresivno.4 Kad je neka osoba jednom optuena za neko kriminalno djelo i sudski postupak otpone, imamo nekoliko vanih i utjecajnih izvora neverbalnih znakova. Zbog vanih implikacija odluka koje se donose u sudnici i elje da se odri nepristranost komunikacije, analiziran je gotovo svaki aspekt sudskoga procesa. Suci su upozoreni da minimiziraju mogue znakove pristranosti u svom glasu i dranju. Istraivanja sugeriu da suevi stavovi i neverbalni znakovi zaista mogu utjecati na ishod suenja. U nekim su sluajevima odvjetnici i svjedoci snimani na video za vrijeme pripreme za suenje kako bi se odredilo prenose li neverbalno ikakvu poruku koju ele izbjei. Prouavanje neverbalnog ponaanja takoe je vano za proces biranja porotnika. Iako ova panja koja se posveuje neverbalnim signalima kod buduih porotnika moe upuivati na osjetljivost koja prije nije postojala, ne trebamo se brinuti da e odvjetnici ili istraivai u drutvenim znanostima postati toliko sposobni da mogu namjetati porote. 4.2 Nastupi politiara na televiziji

Politiari su odavno prepoznali vanu ulogu neverbalnog ponaanja. Za predsjednika Lindona Johnsona pria se da je bio vrlo osjetljiv na ono to neverbalni znakovi mogu komunicirati. Navodno je upozorio svoje osoblje da dan nakon ubistva predsjednika Johna F. Kennedyja ne stoje pred prozorima Bijele kue ili s ulice gledaju u nju iz straha da e se doimati kako se nadaju moi. No, televizija i, osobito, predsjednike rasprave na televiziji usredotoile su i kandidate i glasae na ulogu neverbalnog ponaanja kao nikad prije. Umorne, predebele, fiziki neprivlane politike voe iz nedavne prolosti zamijenili su mlai, lijepi, snani kandidati koji glas javnosti mogu osvojiti svojom neverbalnom privlanou. Prosjeni Amerikanac televiziju danas gleda izmeu 30 i 40 sati svake sedmice. Televizija je, dakako, pomogla strukturiranju nekih naih predodbi o neverbalnom, a sve vie i vie

4 Myers M.B., Templer D.I., Brown R.: Coping ability of women who become victims of rape, Journal of Consulting and Clinical Psychology, 1984.

16

politikih kandidata prepoznaje golem utjecaj koji takve predodbe mogu imati na konani ishod izbora. Televizija se ini osobito pogodnom za slanje neverbalnih signala koji prenose poruke o pozitivnom odnosu (npr. izrazi lica koji govore o iskrenosti, poloaji tijela koji sugeriraju izravnost ili tonovi glasa koji se percipiraju kao zainteresiranost). Televizija zahtijeva ono to se zove nova elokventnost meki, topliji stil komunikacije. To nipoto ne umanjuje potrebu za kandidatom koji takoe pokazuje neverbalne signale koji e pomoi da se komuniciraju asertivnost i energija. 4.3 Ponaanje u uionici

Bez obzira na to obavlja li se u uionici ili ne, proces poduavanja i uenja zlatni je rudnik za otkrivanje bogatstva i vanosti neverbalnog ponaanja. Usvajanje i razumijevanje misli i osjeaja i kod nastavnika i kod uenika, ohrabrivanje i kritikovanje, utnja i propitivanje, sve to ukljuuje neverbalne elemente. Razmotrite sljedee primjere koji predouju raznovrsnost neverbalnih znakova u uionici:

1. Uenik koji frenetino mae rukom, siguran da ima taan odgovor. 2. Uenik koji je siguran da ne zna odgovor i pokuava izbjei kontakt oima s

nastavnikom. 3. Utjecaj naina odijevanja, duine kose i ukrasa kod uenika na interakciju izmeu

uenika i nastavnika. 4. Mrki izrazi lica, prijetee geste i kritian ton glasa koji se esto koriste pri

discipliniranju u osnovnim kolama. 5. Nastavnici koji trae da uenici postavljaju pitanja i budu kritini, ali ije neverbalno

dranje jasno govori da to nee prihvatiti. 6. Nain na koji rasporeivanje uenika i motrenje njihova ponaanja tokom testa

otkrivaju stepen povjerenja koji nastavnik ima u uenike. 7. Profesori koji govore da imaju mnogo vremena za razgovor sa studentima, ali ije

vrpoljenje i pogledi na sat sugeriraju drukije. 8. Nastavnici koji na osnovi vizualnih povratnih informacija pokuavaju ustanoviti koliko

su uenici razumjeli.

17

9. Naini na koje razliiti naini ureenja uionice (boja zidova, prostor izmeu sjedala, prozori) utjeu na sudjelovanje i uenje uenika.

10. Neverbalni znakovi koji signaliziraju bliskost ili distancu izmeu uenika i nastavnika. Suptilni neverbalni utjecaj u uionici moe katkad imati dramatine posljedice. Na primjer, testovi pomou kojih se moe odrediti koeficijent inteligencije dati su uenicima osnovne kole prije poetka prvog polugodita. Neki su uenici po sluaju (tj. ne prema rezultatima) okarakterisani kao oni s visokim rezultatima na testu intelektualnog rasta, to je upuivalo na to da e pokazati neuobiajeno veliki intelektualni napredak u iduoj godini. Takva je bila informacija koja je data nastavnicima. Spomenuti su uenici pokazali otar skok na testovima inteligencije na kraju godine, to su autori pokusa pripisali oekivanjima nastavnika i nainu na koji se s tim uenicima postupalo. Utjecaj neverbalnog ponaanja u uionici moe biti dvosmjeran. Nastavnici koje njihovi uenici percipiraju kao one koji pokuavaju uspostaviti fiziku i psiholoku blizinu putem neverbalnog ponaanja imaju pozitivne rezultate u poduavanju. Nadalje, ini se da uenici za ije neverbalno ponaanje nastavnici percipiraju da stvara ovu vrstu neposrednosti ee kod svojih nastavnika izazivaju pozitivne ekspresije.5 Utjecaj neverbalnog ponaanja koje izraava toplinu i bliskost u tradicionalnim uionicama ini se da je jo vaniji za uspjeh obrazovanja na daljinu. 4.4 Udvaranje Znamo da postoji neto to je u naemu neverbalnom ponaanju pri udvaranju od velikog utjecaja. No, tek smo u vrlo ranom stadiju kvantificiranja tih obrazaca ponaanja. Posve intuitivno znamo da neki mukarci i neke ene mogu slati poruke kao to su Dostupan sam, Znam to se dogaa i elim te a da ne kau ni rije.

5 Baringer D.K., McCroskey J.C.: Immediacy in the classroom: Student immediacy, Communication Education, 2000.

18

Te se poruke mogu izraziti izbacivanjem bokova, gestama dodirivanja, vrlo dugim kontaktom oima, paljivim gledanjem u tijelo druge osobe, pokazivanjem uzbuenosti i elje u prolaznim izrazima lica, te poveavanjem blizine. Kad su dovoljno suptilni, ovi e pokreti objema stranama omoguiti da negiraju da se itko od njih upustio u ritual udvaranja.

19

5 ZAKLJUAK

Iako je neverbalna komunikacija univerzalna neki faktori oblikuju nain na koji smo se izrazili i razumjeli druge. Neverbalna komunikacija ima nekoliko vanih karakteristika:

Za razliku od verbalne komunikacije, neverbalna komunikacija je uvijek prisutna kada se ljudi meusobno susreu te u mnogim situacijama u kojima oni nisu fiziki prisutni;

Ima veliku vrijednost prenoenja informacija o drugima i jo mnogo informacija koje neko drugi nije htio namjerno otkriti;

To je osobito korisno kod upuivanja na koji nain drugi misle o tebi i o odnosu, iako su neverbalne poruke mnogo vie od dvosmislene verbalne komunikacije.

Na osnovu prethodnogh moe se zakljuiti da neverbalna komunikacija obavlja mnoge funkcije u odnosu na verbalne poruke:

Moe ponoviti, upotpuniti i naglasiti izgovorene rijei; Ponekad moe zamijeniti govor; Moe regulirati razgovor; Moe osporavati izgovorene rijei ili ak zavarati druge.

20

6 LITERATURA

1. Andersen P.A., Garrison J.P., Andersen J.F.: Implications of a neurophysiological approach for the study of nonverbal communication. Human Communication Research, 1979.

2. Baringer D.K., McCroskey J.C.: Immediacy in the classroom: Student immediacy, Communication Education, 2000.

3. Buller D.B., Street R.L.: Physician-patient relationships, Applications of nonverbal behavioral theories and research. Hillsdale, New York, 1992.

4. Myers M.B., Templer D.I., Brown R.: Coping ability of women who become victims of rape, Journal of Consulting and Clinical Psychology, 1984.

5. Tickle-Degnen L., Rosenthal R.: Nonverbal aspects of therapeutic rapport, Applications of nonverbal behavioral theories and research. Hillsdale, New York, 1992.