“Neverbalna komunikacija u razredu”Sean Neill

Treće poglavlje(Znakovi nadmoći i nesigurnosti)

Kritički osvrtna na navedeno poglavlje

Kao polaznu tačku na kritiku i lično mišljenje o ovom djelu uzela bih sam naziv “Neverbalna komunikacija u razredu”, znači, govorimo od periodu odrastanja od 6-7 godina do 18-19 što je jako bitno navesti zbog prirode ponašanja ali i shvatanja određenih autoriteta, podređenosti, nadređenosti, zadaća i svega što ima veze sa ovim dobnim skupinama.Neverbalna komunikacija neizbiježna je u samom nastavnom procesu te se na taj način prvenstveno ostvaruje kontakt između samih učenika ali i kontakt na relaciji učenik-učitelj. Još od prvih dana u školskim klupama pojavljuju se “klanovi” u odjeljenju za što je u ovoj knjizi i nađen pravi primjer radi boljeg raspoznavanja i objašnjavanja pojma. Možemo ih uočit prilikome realizacije društvenih igara u kojima djeca mijenjajući pravila, prilagođavaju ih zapravo sebi i svojim normama te sebe i one koje vole privileguju u odnosu na one manje omiljene. Nerijetka je situacija da se i učitelj nađe u situaciji da podliježe “novim” pravilima te bude i sam žrtva učenika.

Učitelj je najbitnija komponenta u razredu kada je u pitanju red, disciplina, norme vladanja, poštovanje, odgoj ali i komunikacija učenika među sobom. Ukoliko učitelj uspostavi dobar balans između pravila vladanja i kazni za nepoštovanje istih onda će i disciplina u velikoj mjeri biti dovedena u red. Međutim, nerijetko je da se učitelji na prvim časovima koje provedu u učionici pokazuju autoritet te na taj način nastoje doći do poštovanja od strane učenike. Učitelji ističu sebe, svoja rigorozna pravila, govore povišenim tonom bez razloga a onda vremenom upravo zbog toga što je njihova priroda drugačija ta “pravila blijede”, kod učenika gube na značaju te učitelj gubi vrijednost i moć u očima svojih učenika.Učitelji koji svojim agresivnim ispadima nastoje uspostaviti balans i komunikaciju u razredu brzo gube na značaju te učenici uopšte ne nastoje usmjeriti pažnju na njih. Takvi učitelji najčešće “se odaju” stalnim pomijeranjem stvari na stolu, slaganjem, mijenjanjem rasporeda sitnih stvari u blizini, češkanjima, namiještanjem odjeće te svojim neuvjerljivim stavom.

Jako česta je situacija da učitelji ne reaguju na određene situacije u skladu što remenit sam red i komunikaciju u razredu. U skladu s tim potrebno je da na samom početku te interakcije učitelj djeluje za nijansu rigoroznije u odnosu na prekršaj kako si se skrenula pažnja na to da kazna postoji te im se narušila maštanja o potencijalnom problemu upravo što ne bi mogli pretpostaviti kakve bi tek kazne bile za veće prekršaje