O FRANJI DUGANU st.

U životu sam nastojao pribaviti si što više znanja i vještina da ih mogu razdavati drugim.

Franjo Dugan

Franjo Dugan (Hrvatska Krapinica, 1874. –Zagreb, 1948.) se još kao dječak

oduševio zvukom orgulja te su mu one cijeli život bile u središtu glazbeničkoga i

skladateljskoga zanimanja. Glazbu je najprije učio kod Vatroslava Kolandera, čije je

mjesto stalnoga orguljaša zagrebačke katedrale kasnije i naslijedio. Diplomirao je 1897.

godine na Mudroslovnom fakultetu, položio je profesorski ispit iz matematike i fizike u

Zagrebu 1902., učiteljski ispit iz orgulja i pjevanja u Zagrebu 1906., a ispit za

umjetničku zrelost u glazbenoj kompoziciji na Kr. akademijskoj visokoj glazbenoj školi u

Berlinu 1908. godine (profesori: Max Bruch, Robert Kahn, Leopold Wolf, Karl Krebs,

Otto Becker). Dugan je od 1919. bio dopisni, a od 1921. do 1945. pravi član JAZU

(današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti).

Franjo Dugan st. je čak 23 godine (1897.–1919.) radio kao učitelj/profesor u

gimnazijama u Zagrebu (s izuzetkom šk. god. 1909./10. kada je bio u Osijeku),

predavajući uglavnom matematiku i manje fiziku. Od 1920. pa sve do umirovljenja 1941.

godine predavao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu teorijske glazbene predmete;

kompoziciju i orgulje (1940.–1941. bio je i rektor Akademije).

Uporedo s pedagoškim radom, Dugan je bio orguljaš zagrebačke katedrale i crkve

sv. Marka, dirigent pjevačkih društava Kolo i Sloga, dirigent Oratorijskog zbora sv. Marka. Bio je jedan od osnivača i glavnih pobornika Cecilijanskog pokreta u Hrvatskoj.

Bio je dugogodišnji urednik glazbenih priloga u časopisu Sv. Cecilija. Harmonizirao je

velik broj hrvatskih crkvenih pjesama iz Cithare octochorde i drugih starijih zbornika.

Objavljivao je glazbene kritike i pisao stručnu pedagošku literaturu.

IZ PREDGOVORA KNJIGE GLAZBENA AKUSTIKA UREDNIKA PROF. DR. SC.

ZVONKA BENČIĆA

"Rukopis Franje Dugana st. ima 67 stranica teksta. Napisao ga je na pisaćem

stroju, a rukom je unio formule i ispravke. Dovršen je 1943. godine. Sačuvan je u

Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Nažalost sačuvane su samo dvije slike, od oko

120 slika. Rukopis nema naslova, a niti predgovora. Pretpostavljam da je Franjo Dugan st.

knjigu namijenio studentima Akademije glazbe u Zagrebu.

Osnovna postavka pretvorbe rukopisa u knjigu bila je 'doslovni prijepis rukopisa'.

Sadržajno ništa nije dodano ili oduzeto, a jezično su popravljene samo očite pogreške s

kojima bi se, vjerujem, autor sigurno suglasio. Tako je ova knjiga stručno/znanstveno,

sadržajno i jezično dokument vremena neposredno prije II. svjetskog rata.

[...]

Misao i tema poveznica knjige je glazba, posebice instrumentalista orguljaša.

Dugan integrira područja fizičke akustike, glazbenih instrumenata te anatomije grla i

uha u svrhu što boljeg sviranja orgulja."