Osijek, 30. 6. - 25. 7. 2017.

NEĆU

RA VNALO ,

HVA LA

FRI ŠČIĆ

IVO

1. Krizantemepastel/papir

35x21 cm

1956.

“… i kroz moćno mu i eruptivno slikarstvo u kojem je itekako bilo osmišljenog reda i ukroćene discipline. Intuitivnog promišlja-nja! Uvijek bijaše Ivo, u tom istom zgusnu-tom i nabojnom trenu, razbacan i usidren u više točaka, moreplova i slikoplova. Stotinu Ive u jednome!”

Branislav Glumac

Ivo Friščić osebujno je ime hrvatskog slikar-stva XX. stoljeća. Vrijedan, svestran i uvijek otvoren prema novom i nepoznatom, okarak-teriziran kao “slikar nemira i pokreta”, uspo-stavio je nov odnos prema svijetu i suvreme-nosti istražujući nove mogućnosti prostora i pokreta.

Opisan kao ljudina hladnog i analitičkog po-gleda, ali toplih očiju i stidljivog smiješka, bio

je utjelovljenje suprotnosti koje je prenosio na svoja platna: sraz realnosti i imaginacije, organizacije i improvizacije, svrhovitosti i estetike.

“Neću ravnalo, hvala” naziv je izložbe kojom se višestruko interpretira bit stvaralaštva Ive Friščića. Prvobitno, naziv tumači dvojnost autorovog karaktera utemeljenog na egzi-stencijalnim proturječnostima. Svaki sukob, neočekivani zaokret i promjenu karakterizira konvergentan duhovni doživljaj koji objedinju-je cjelokupni opus u koherentno djelo. Nada-lje, naziv izložbe govori o vrlo plodonosnom razdoblju Friščićevog apstraktnog slikarstva geometrijskih obilježja u kojem se autor nije rukovodio očekivanom intelektualnom stro-goćom kako bi postigao formalnu čistoću, već je emocijama rekadrirao plohe, boje i linije stvarajući nove prostore bazirane na čistom na-gonu, te ispunjene pokretom i energijom.

Izbor djela predstavljenih na ovoj izložbi pri-kazuje stvaralački put Ive Friščića od vremena prvih ozbiljnijih radova nastalih još tijekom njegovog srednjoškolskog obrazovanja, pa sve do kasnih radova nastalih početkom 90-tih godina prošlog stoljeća. Naglasak je na geome-trijskoj fazi stvaralaštva, preciznije na radovi-ma nastalima između 1972. i 1974. godine, dok radovi koji prethode i slijede toj fazi svjedoče o bitnim aspektima Friščićevog stvaralaštva.

NEĆU RA VNALO , HVA LA

3

PRE LI JEPO”PRA VO SLI KA RSTVO

Najraniji rad na izložbi Cvijet iz 1956. godine objedinjuje dva prepoznatljiva elementa Frišči-ćevog opusa: tehniku pastela koju uspješno obnavlja i revitalizira u svom poznatom ciklusu radova Sile prostora, te motiv cvijeća koji je od samih početaka pa sve do kraja umjetničkog djelovanja bio zastupljen u njegovom radu. Upravo motivom cvijeta ova izložba kronološ-ki započinje i završava. Vezanost uz prirodu pronalazimo u počecima umjetnikovog stva-ralaštva. U to doba Friščić je stvarao u prize-mnom ateljeu obiteljske kuće u Bjelovaru koji je gledao na mali vrt gdje je njegova majka uzgajala cvijeće. Friščić je tu uspomenu ponio sa sobom i kasnije u ciklusu Eco Floreus preto-čio u postulat prirode kao temeljnog principa života, a ljepotu samog motiva u vječnu “formu istine”.1 Zbog motiva cvijeta Friščić je stao u obranu svoje umjetnosti kada su ga zbog ciklu-sa Hortus conclusus prozivali da je prešao u kič. On je, pak, stoički argumentirao svoje stvara-nje riječima “Kao što postoji ‘’ružno’’ ali pravo slikarstvo, tako postoji i ovo “prelijepo” pravo slikarstvo.”2

1 Mladenka Šolman: Ivo Friščić – Eco Floreus. Predgovor u kata-logu samostalne izložbe, Galerija Forum, Zagreb, 1979., str.3

2 Zdenko Rus: Ivo Friščić – Cvijeće kao poklon svijetu. Predgovor u katalogu samostalne izložbe, Galerija Narodnog sveučilišta Po-reč, Poreč, 1991., str.3

PERI OD SAZRI JEVA NJA

Ivo Friščić 1958. godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, no iste godine, iz materijalnih razloga, napušta akademsko obrazo-vanje. U slijedeće tri godine, sve do povratka na Akademiju, Friščić oslobođen nametnutih uzusa i tradicionalnih vrijednosti započinje svoj razvoj unutar kojeg 1960. godine nastaje rad U zeleno. Taj rad, likovno i izričajno vrlo blizak djelu U cr-veno, kojeg Vladimir Maleković opisuje kao djelo prijelaznog stila iz melankoličnog nadrealizma Miljenka Stančića u svijet apstraktne slike, svje-doči o ranoj fazi Friščićevog traženja i isprobava-nja različitih stilskih sustava aktualnih izraza.3

PORTRE TI EMOCI JA

Povratak na zagrebačku Akademiju likovnih um-jetnosti 1961. godine označio je i njegov povratak poznatim i prokušanim temama, te pripadnost poznatoj tradiciji suvremenog hrvatskog slikar-stva koja se više bazirala na uvriježenim likovnim vrijednostima nego što se bila spremna boriti za nešto novo. Već za vrijeme studija dolazi do izražaja Friščićeva ličnost bazirana na opreč-nostima. Istovremeno ga privlači simbolizam i naturalizam, no lajtmotiv tijekom studijskog istraživanja raznih stilskih izraza bila je ljudska

3 Vladimir Maleković: Ivo Friščić. Monografi ja, Globus, Zagreb, 1982., str.17

4

fi gura. “Da, ljudski je lik za mene tada predstav-ljao glavni izraz zbivanja. Figura i prostor, na mojim ranijim slikama, obično su prožeti istim osjećajem… Prostor je nosilac fi zičkog zbivanja, a fi gura psihičkog…”4 Ljudski lik pojavljivao se i kasnije u Friščićevom opusu, no na samim poče-cima karakteriziraju ga portreti osoba iz obitelji uz koje je bio emotivno vezan. U ranom periodu nastalo je i nekoliko autoportreta poput crteža Autoportret iz 1961. godine gdje ugljenom gradi lik koji izvire iz tmine nedefi niranog prostora. Bočno osvjetljenje ostavlja jednu stranu lica u mraku, dok se dupliciranjem lica ističe slojevi-tost autorove biti. Primarni portret karakterizira direktan i intenzivan pogled značajno ublažen kod obrisa u sjeni. Kompozicijski isti, ali vizualno krajnje prigušen sekundarni portret postupno se stapa s pozadinom iz koje izvire, te više asocira na duh persone nego na fi zički prisutnu osobu. Slojevitim iskazom psihologijske podloge samo-ga sebe Ivo Friščić ilustrira suprotnosti vlastitog ustroja objedinjene u odlučnom i jasnom pogledu koji iskazuje namjeru da spoji nespojivo i realizira nezamislivo u svom budućem umjetničkom radu.

KO RA K U APSTRA KCI JI

Lica i fi gure s Friščićevih slika postupno nestaju, a zamjenjuje ih istraživački pristup same materi-jalnosti površine slike. Dubina prostora ostvarena

4 Vladimir Maleković: Ivo Friščić. Monografi ja, Globus, Zagreb, 1982., str.1

pastuoznim nanosima boje čini pozadinu čistih geometrijskih formi oblikovanih linijom i jedno-ličnom plohom na radovima Kompozicija I i Kom-pozicija II. Ovi mali formati s kraja 50-tih i 60-tih godina XX. stoljeća preteča su prepoznatljivog perioda geometrijske apstrakcije koji će nastupiti tijekom sljedećeg desetljeća. Ljudski lik biva za-mijenjen pokretom koji zahvaća čitavu površinu slike, te postaje pravi i jedini sadržaj djela.

URBANA IKO NIKA SLI KE

Početkom 70-tih u radovima Ive Friščića pojav-ljuje se tzv. tehnička imaginacija unutar koje su vidljive ključne promjene u njegovom stvara-lačkom radu, prvenstveno u samoj problematici i oblikovnim postupcima. Kao polazište Friščić uzima stroj koji mu je poslužio za izraz pokre-ta lišenog bioloških i psiholoških preduvjeta.5 Ne zanima ga stroj kao objekt, već potencijalni procesi koji se vežu uz njega: gibanje, rastvara-nje, pokret. Dinamiku ostvaruje sukobljavanjem oblika i kontrastiranjem boja. Stroj oslobođen svih funkcija postaje otvoreni prostor sazdan od mehaničkih i aerodinamičnih oblika koji ulaze u međusobni sukob i pritom stvaraju novo gibanje i novi prostor.6 Fokus točka svakog rada jest ono mjesto gdje dolazi do najžešćeg sukoba linije,

5 Vladimir Maleković: Ivo Friščić. Monografi ja, Globus, Zagreb, 1982., str.1

6 Vladimir Maleković: Ivo Friščić. Monografi ja, Globus, Zagreb, 1982., str.20

5

plohe i boje, čime autor realizira vlastitu potrebu za dramatikom i akcijom.7 Ono ne mora nužno biti u samom središtu slike, dapače, često se upravo na rubovima ili u kutovima platna odvi-jaju ključna zbivanja koja odvlače pažnju proma-trača od središta djela. Uravnotežena dinamična struktura slike temelji se na komplementarnim kontrastima ne nužno boja, već oblika i linija. Pomno osmišljena kompozicija nije rezultat reda i discipline nego oštrog rezanja ploha, linija i volumena, čime se pojačava silovitost i dolazi do naizgled neočekivanog obrata unutar struktu-re. Ispresijecanjem oblika ostvaruju se planovi i dubina prostora, dok otvorenost kompozicije aludira fragmentiranost urbanističkog prosto-ra “gradske pastorale”. Na Friščićevim djelima snažno je prisutan osjećaj unutarnjeg reda. Sve je krajnje promišljeno, razrađeno, usklađeno i urav-noteženo. Pomnije i dugotrajnije promatranje pojedinog rada oslobađa maštu kod promatrača koji potom unutar slike prepoznaje prometnice i arhitekturu imaginarnog grada, konglomeraciju industrijskih postrojenja ili mehaničke elemen-te seciranog i uopćenog stroja. Ciklus se sastoji od krajnje suzdržanih minimalističkih radova svedenih na nekoliko linija u snopovima i većih ploha ispunjenih bijelom, crnom ili sivom bojom, preko postepeno razvedenijih struktura domi-nantno akromatskih boja s minimalnim uplivima primarnih boja kao elementa akcentuiranja po-jedinog fragmenta kompozicije, pa sve do krajnje razvedenih formata s mnoštvom boja, oblika i

7 Željko Sabol: Dramatika, akcija, sloboda. Razgovor sa slikarom Ivom Friščićem, Telegram, Zagreb, 10.11.1972., str.11

linija koji slijede postulat novodefi niranog reda i ravnoteže unutar likovne kompozicije.

Opus Ive Friščića nemoguće je kategorizirati unutar pojedinih stilskih pravaca. Kako važnost slobodne imaginacije ne dozvoljava svrstavanje naizgled krajnje realističnih radova u područ-je hiperrealizma ili novog realizma, tako nije moguće kategoriziranje opisanih radova unutar smjernica geometrije i ograničene apstrakcije jer je uvijek, ali apsolutno uvijek, Ivo Friščić održa-vao doticaj sa stvarnim svijetom. Realnost mu je služila za stvaranje novih vizija. “Ja sam previše zainteresiran za stvarnost, a da bih i likovno i tematski mogao ostati na jednoj stvari…”8. Friščić je svoje motive i elemente za sliku uzimao direk-tno iz prirode, te ih transformirao u novu gradsku pastoralu.9

Ivo Friščić uspio je simbole odbojnog, hladnog i krajnje neljudskog suvremenog svijeta transfor-mirati u novu mehaniku, nove urbane i arhitek-tonske prostore koji naprosto privlače jasnim, zvučnim bojama i intrigantnim prostornim od-nosima utjelovljujući njegovu unutarnju snagu, dinamiku i stvaralački nemir.

Izbor iz opusa predstavljen na ovoj izložbi završava radovima Lice i Cvijeće iz 1991. godine koji svjedoče o Friščićevom povratku temama s početka umjetničkog stvaralaštva, no interpre-

8 Vladimir Maleković: Ivo Friščić. Monografi ja, Globus, Zagreb, 1982., str.22

9 Mirjana Šigir: Mašine kao inspiracija. Pred neobičnim slika-ma Ive Friščića na temu »gradske pastorale«, Politika, Beograd, 21.12.1972., str.7

6

tiranim na posve drugačiji način. Lice je ovaj put oličenje čiste emocije, intuitivnih i nesvjesnih impulsa autora, dok Cvijeće pripada ciklusu malih cvjetnih kompozicija kojima se vraća pred kraj života. Riječ je o periodu koji Zdenko Rus naziva “orfejskom reestetizacijom” Friščićeva novijeg slikarstva, u kojem rapsodija boja tumači njegova uzbuđenja, slutnje i unutarnje konfl ikte.10

’’JA MOG U BITI SAMO JA’’

Friščićev komentar na vijest o smrti Pabla Picassa 1973. godine vrlo je indikativan: “Sada, kada ga nema, ostalo je njegovo vrijeme. Mnogo vremena koje mi je u nizu naslikanih slika objasnilo koliko je potrebno upornog rada i vjere da nam vrijeme ne bi izmaklo, koliko je potrebno različitosti, da bi se na kraju ostalo istim.”11

Upravo je ta različitost u cilju ostajanja istim bila zajednička nota Ive Friščića i Pabla Pica-ssa. Friščića danas pamtimo po nastojanju da slikarstvo istovremeno bude sredstvo spoznaje, ali i estetska činjenica. U nizu brojnih izraza i stilskih pravaca u kojima se okušao, među kojima su nadrealizam, simbolizam, ekspresionizam,

10 Zdenko Rus: Ivo Friščić – Cvijeće kao poklon svijetu. Predgovor u katalogu samostalne izložbe, Galerija Narodnog sveučilišta Poreč, Poreč, 1991., str.3

11 Vladimir Maleković: Ivo Friščić. Monografi ja, Globus, Zagreb, 1982., str.25

lirska i geometrijska apstrakcija, nova fi guracija, hiperrealizam i dekorativni ornamentalizam, pronalazimo autentičnost Friščićeve interpre-tacije unutarnje slike kao odraza autonomnog pogleda na svijet. Ive Šimat Banov defi nirao je njegov rad kao sinonim za jedan vid slikarstva, kojem u hrvatskom i širem prostoru nema niti morfoloških niti sadržajnih analogija.12

Cilj ove izložbe je izborom iz plodonosnog stvaralaštva revitalizirati bogatstvo i značaj Ive Friščića, te ukazati pritom na nedovoljno poznate, ali karakterno i izričajno krajnje auten-tične cikluse ovog slavnog i prerano preminulog hrvatskog umjetnika. Nepravedno zaboravljen i pospremljen u ladice slavne i nagrađivane proš-losti, čudesno samosvojan u svom jedinstvenom slikarskom izrazu, Ivo Friščić je tijekom života beskompromisno etički i estetski branio svoju umjetnost. Sada ta dužnost pripada nama.

Sonja Švec Španjol

12 Ive Šimat Banov: Ivo Friščić – Hortus Conclusus. Predgovor u katalogu samostalne izložbe, Galerija Gradskog muzeja Bjelovar, 1987., str.7

7

2. Kompozicija I

ulje platno

35x45 cm

1959.

8

3. U zeleno

ulje platno

57x40 cm

1960.

9

2. Autoportret,

ugljen/papir

23x18cm

1961.

10

12. Ritmizacija

ulje platno

90,5x90 cm

1972.

11

7. Logika kretanja

ulje platno

65x50 cm

1972.

6. Križanje

ulje platno

73,5x50,5 cm

1972.

12

11. Proboj

ulje platno

70x50 cm

1972.

13

14. U nizu

ulje platno

67x52 cm

1972.

14

18. Zrcaljenje do određene točke

ulje platno

81x75 cm

1972.

15

20. Crna vrata

ulje platno

89,5x90,5 cm

1973.

16

21. Ispred

ulje platno

72,5x59 cm

1973.

17

23. Cilj

ulje platno

90,5x90 cm

1974.

18

27. Cvijeće

ulje karton

36x50 cm

1991.

19

28. Lice

ulje platno

41,5x33,3 cm

1991.

20

POPIS RA DOVA

1. Krizanteme, 1956., pastel/papir, 35x21cm

2. Kompozicija I, 1959., ulje/platno, 35x45cm

3. U zeleno, 1960., ulje/platno, 57x40cm

4. Autoportret, 1961., ugljen/papir, 23x18cm

5. Kompozicija II, 1968., ulje/platno, 35/45cm

6. Križanje, 1972., ulje/platno, 73,5x50,5cm

7. Logika kretanja, 1972., ulje/platno, 65x50cm

8. Mona Lisa, 1972., ulje/platno, 50x70cm

9. Pad, 1972., ulje/platno, 70x50cm

10. Pokušaj, 1972., ulje/platno, 70x90cm

11. Proboj, 1972., ulje/platno, 70x50cm

12. Ritmizacija, 1972., ulje/platno, 90,5x90cm

13. Središte, 1972., ulje/platno, 81x75cm

14. U nizu, 1972., ulje/platno, 67x52cm

15. Ustroj, 1972., ulje/platno, 90x110cm

16. Utvrđeno, 1972., ulje/platno, 50x60cm

17. Zasićenje, 1972., ulje/platno, 79,5x58cm

18. Zrcaljenje do određene točke, 1972., ulje/platno, 81x75cm

19. Žarište, 1972., ulje/platno, 89 x 90 cm

20. Crna vrata, 1973., ulje/platno, 89,5x90,5cm

21. Ispred, 1973., ulje/platno, 72,5x59cm

22. Trokutna simfonija, 1973., ulje/platno, 80x65cm

23. Cilj, 1974., ulje/platno, 90,5x90cm

24. Suživot, 1974., ulje/platno, 90,5x89,5cm

25. U centru, 1974., ulje/platno, 70,5x50,5cm

26. Cvijeće, 1986., ulje/platno, 54x41,5cm

27. Cvijeće, 1991., ulje/karton, 36x50cm

28. Lice, 1991., ulje/platno, 41,5x33,3cm

21

BIBLI OG RA FIJA

Željko Sabol: Dramatika, akcija, sloboda. Razgovor sa slikarom Ivom Friščićem, Telegram, Zagreb, 10.11.1972.

Mirjana Šigir: Mašine kao inspiracija. Pred neobič-nim slikama Ive Friščića na temu »gradske pastorale«, Politika, Beograd, 21.12.1972.

Željko Sabol: Ivo Friščić. Predgovor u katalogu samo-stalne izložbe, Galerija Forum, Zagreb, 1972.

Mladenka Šolman: Ivo Friščić – Eco Floreus. Pred-govor u katalogu samostalne izložbe, Galerija Forum, Zagreb, 1979.

Vladimir Maleković: Ivo Friščić. Monografi ja, Globus, Zagreb, 1982.

Ive Šimat Banov: Ivo Friščić – Hortus Conclusus. Predgovor u katalogu samostalne izložbe, Galerija Gradskog muzeja Bjelovar, 1987.

Zdenko Rus: Ivo Friščić – Cvijeće kao poklon svije-tu. Predgovor u katalogu samostalne izložbe, Galerija Narodnog sveučilišta Poreč, Poreč, 1991.

Duško Lončar: Živjeti s umjetnošću (eseji, govori i likovne kolumne), Matica hrvatska – ogranak Novska, Novska, 2007.

Mladen Medar: Bjelovarska imena europske likovne umjetnosti: Nasta Rojc, Vojin Bakić, Edo Murtić, Ivo Friščić, Gradski muzej Bjelovar, 2014.

22

BIOG RA FIJA

Rođen je u Velikom Korenovu kraj Bjelovara 8. prosinca 1937. godine. Osnovnu školu pohađao je u Bjelovaru, a Učiteljsku školu završio u Križev-cima. Slikarstvo je diplomirao na Akademiji li-kovnih umjetnosti u Zagrebu 1965. godine. Studij je nastavio na grafi čkoj specijalki prof. Marijana Detonija i Alberta Kinerta. Od 1968. do 1972. godine bio je suradnik Majstorske radionice prof. Krste Hegedušića. Radio je kao tehnički urednik u izdavačkom poduzeću «Naprijed» u Zagrebu te bio urednik dječjeg časopisa «Radost». Na Aka-demiji likovnih umjetnosti od 1973. godine radi kao asistent, a 1978. godine postaje docent. Iste godine dobiva nagradu za grafi ku na X. zagre-bačkoj izložbi jugoslavenske grafi ke u Zagrebu, te sudjeluje na 39. biennalu u Veneciji.

Imao je oko četrdesetak samostalnih izložbi i su-djelovao je više od 150 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu (Pariz, Beč, Atena, New Delhi, Vene-cija, Madrid, Kyoto, Carigrad, Dublin, Manchester, Peking, Haarlem, London, Bukurešt i drugdje). Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja za slikarstvo i grafi ku. O njemu su pisala velika hrvatska likovno-kritičar-

ska imena: Vladimir Maleković, Tonko Maroević, Josip Škunca, Kruno Prijatelj, Darko Schneider, Mladenka Šolman, Josip Depolo, Zdenko Rus i mnogi drugi, a od istaknutih imena iz književnih krugova Željko Sabol, Nikica Petrak i Branislav Glumac. Umro je 11. prosinca 1993. godine u Zagrebu.

23

IZDAVAČ / PUBLISHERMuzej likovnih umjetnostiEuropska avenija 931 000 Osijek, Hrvatskatel.: + 385 (0)31 251 280fax.: + 385 (0)31 251 281www.mlu.hrmlu@mlu.hr

ZA IZDAVAČA / FOR THE PUBLISHERJasminka Mesarić

NOSITELJ PROJEKTAMuzej likovnih umjetnosti i Udruga Val kulture

TEKST / TEXTSonja Švec Španjol

KUSTOS I UREDNIK / CURATOR AND EDITORSonja Švec ŠpanjolValentina Radoš

LIKOVNI POSTAV / EXHIBITION DESIGNSonja Švec ŠpanjolValentina Radoš

TEHNIČKI POSTAV / TECHNICAL SETUP:Tihomir FerlinMirsad BećarevićRanko Lalić

FOTOGRAFIJE / PHOTOGRAPHY:Iva Lulić

GRAFIČKA PRIPREMA I TISAK / PREPRESS AND PRESS:Grafi ka d.o.o. Osijek

TISAK / PRINT:Grafi ka d.o.o. Osijek

NAKLADA / COPIES150 primjeraka / copies

IZLOŽBA JE REALIZIRANA SREDSTVIMA / THE EXHIBITION HAS BEEN PUT ON WITH FUNDS SUPPLIED BYOsječko-baranjske županije

ISBN 978-953-8142-06-2