o nekim aspektima političke filozofije nikolaja berdjajeva i njenoj aktualnosti za suvremeno doba

8/13/2019 O nekim aspektima politike filozofije Nikolaja Berdjajeva i njenoj aktualnosti za suvremeno doba

1/28

65

STJEPANRADI*

UDK 1: 32 Berdjajev, N.Izvorni znanstveni rad

Primljeno:21. prosinca 2009.

* Dr. sc. Stjepan

Radi, Sveuilite J. J.

Strossmayera u Osijeku,

Katoliki bogoslovni

fakultet u akovu, P.

Preradovia 17, 31400

akovo, Hrvatska,

stjepan.radic1@

os.t-com.hr

O nekim aspektima politike filozofije NikolajaBerdjajeva i njenoj aktualnosti za suvremeno doba

Saetak:Rad je podijeljen u dvije temeljne cjeline: u pr-

voj se obrauje Berdjajevljev stav prema pojmu nacije i s

tim povezano nacionalizma, dok nam je nakana u drugo-

mu dijelu promotriti njegovo vienje liberalizma i s njim

povezanoga kapitalizma. U razmatranju nacije i nacio-nalizma, autor kritiki promatra Berdjajevljevo vienje

nastanka nacija, tj. njegovo dovoenje njihova nastanka

u direktnu vezu s nominalizmom kao tipino filozofskim

strujanjem u kasnomu srednjem vijeku. To kritiko pro-

suivanje meutim ne e biti preprjeka pozitivnom vrjed-

novanju Berdjajevljeva vienja ovih fenomena u cijelosti,

a posebno njegovo ukazivanje na stihijski i stvaralaki

nacionalizam. S posebnom pozornou razmatra se i Ber-

djajevljev odnos prema liberalizmu i njemu pripadajuemkapitalizmu. Berdjajevljeva religiozno kranska pozadi-

na analiziranja ovih fenomena i vie je nego uoljiva. U

tom smislu ruski se filozof vrlo kritiki odnosi naspram

svih sociolokih kola koje ovim drutveno-politikim da-

tostima prilaze pozitivistiki, sluei se pri tomu empirij-

skim analizama. Posljedica takva pozitivistikog pristupa

jest svoenje samoga ovjeka iskljuivo na materijalnu

danost, odnosno negiranje njegove bitno duhovne dimen-

zije. Vrijednost Berdjajevljevih razmatranja, upravo ovihfenomena, dade se primijetiti po njegovu prorokom

ukazivanju na drutveno-socijalne probleme koje liberal-

no-kapitalistiko ureenje sa sobom donosi, a koji su ak-

tualni i danas. Primjetno je da je naemu autoru i ovdje

cilj ukazati na jedan trei put koji bismo mogli oznaiti

kao kranski socijalizam.

Kljune rijei:N. Berdjajev, nacija, nacionalizam, pa-

triotizam, liberalizam, egalitarizam, kapitalizam, komu-

nitarizam.


2/28

66

DIACOVENSIAXVIII (2010.)1.

Uvod

Ruski filozof i teoretiar Nikolaj Berdjajev (1874.-1948.), sa stalnim prebivalitem

u Francuskoj, obiljeio je suvremenu filozofiju u nekoliko vidova. Ponajprije su tonjegova razmatranja o osobi i slobodi, o smislu i znaenju povijesti i povijesnihgibanja, nadalje o kranstvu, a s pozicije kojega je kritizirao Crkvu kao instituciju,te nikako manje vana njegova razmatranja o drutveno-politikim fenomenima,kojih je sudionik bio i sam. Cilj ovoga kratkog izlaganja kratkog u odnosu na Ber-djajev cjelokupni znanstveni opus jest prikazati nekoliko tema iz Berdjajevljevadrutveno-politikog opusa, te pri tomu ukazati na relevantnost njegove misli i zavrijeme u kojemu ivimo. U tom smislu nakana nam je obraditi etiri teme iz togopusa, koje prema nama predstavljaju paradigmatski primjer Berdjajevljeva od-

nosa prema drutveno-politikim temama uop

e. Te teme su sljede

e: nacija i njojpripadajui nacionalizam, te liberalizam i s njim povezan kapitalizam.

Kada se tako radi o pojmovima nacije i nacionalizma, ponajprije emo pokuatiistraiti na koji nain Berdjajev pristupa ovomu tipino drutveno-politikom fe-nomenu, te kakva rjeenja on nudi kada se radi o zdravomu ophoenju prema na-ciji. Isto tako, pokuat emo kritiki promotriti Berdjajevljevo vienje uzroka na-stajanja nacija openito, ali i relevantnost njegova promatranja nacije za dananjevrijeme u kojem pitanje patriotizma zauzima vano mjesto u politikoj filozofiji.

Drugi bitni aspekt, koji smo mi u razmatranju Berdjajevljeve politike misli izdvo-

jili, jest njegov stav prema liberalno-kapitalistikom ureenju drutvene zajednice.Kada se tako radi o liberalizmu, na e autor ovaj drutveni fenomen promatratis pozicije kranstva, odnosno kranskoga personalizma. U tom smislu posebnoe biti zanimljivo Berdjajevljevo razmatranje kapitalizma kao drutveno-ekonom-skoga ureenja, budui da e na autor i ovdje podvrgavajui isti kritici traitisvojevrsni trei put, a koji e po njemu uzimati u obzir s jedne strane dostojanstvo ivrijednost ljudske osobe dok e s druge biti usmjeren na ope dobro. U tom smisluveovdje moemo naznaiti kompatibilnost Berdjajevljeve misli sa suvremenimpolitikim teorijama odnosno pravcima poput, primjerice, komunitarizma.

1. Pojam nacije i odnos prema dravnoj zajednici

1.1. NASTANAKNACIJE

Jedna od posebnih tema, koja je zaokupljala ruskoga filozofa i teoretiara NikolajaBerdjajeva, jest pitanje nacije i s tim u vezi nacionalizma odnosno odnosa pojedin-ca kao drutveno-politikog agensa prema vlastitoj nacionalnoj zajednici. Njegovoje razmatranje o ovim pitanjima, kao uostalom i cijelu politiku filozofiju, u znatnojmjeri obiljeilo vrijeme u kojem je ivio i stvarao. Ope je poznato da je Berdjajevvrhunac svog stvaralatva imao u razdoblju izmeu dvaju svjetskih ratova. Vrijeme

je to kada bujaju nacionalizmi i s njima drutveni ekstremizmi raznih vrsta.


3/28

67

S. RADI, O NEKIMASPEKTIMAPOLITIKEFILOZOFIJE..., STR. 65-92

Berdjajev se na ovu temu - to direktno to indirektno - osvre u nekoliko svo-jih djela.1Njegovo promatranje uzroka nastanka nacije kao drutvene datosti vie

je religiozno-fi

lozofske negoli socijalno-politike odnosno drutveno-povijesnenaravi, iako on i ove elemente ne zapostavlja u potpunosti. U prilog ovoj tezi ide

Berdjajevljeva tvrdnja: Na zapadu su se nacionalni pokreti javili kao rezultat re-formacije, protestantskoga partikularizma. [] Reformacija i humanizam dali suduhovno tlo samo za iskljuivu afirmaciju i izolaciju, razorili su ideju kozmikesveukupnosti (vasionosti, srp. prijevod, op. a.). Sam religiozni ivot primio je for-mu nacionalne zatvorenosti.2Filozofijsko-teorijska pozadina promatranja nacijeposebno je uoljiva u injenici Berdjajevljeva dovoenja u vezu nastanka nacije sfilozofskom problematikom nominalizma, odnosno srednjovjekovnom raspravomizmeu nominalista i realista. Prema njemu, tako, osim venaznaenoga prote-

stantskog partikularizma, jedan od dubljih uzroka nastajanja nacionalizma kaodrutvene datosti, lei u pobjedi nominalizma kao filozofske opcije naspram rea-lizma. U tom smislu, reformacija i humanizam, bili su samo naravni slijed procesazapoetoga na vrhuncu srednjega vijeka i to s vespomenutom raspravom. Dreise slijeda misli naega autora, dolazi se do zakljuka da je nominalizam, kao tipi-no filozofsko strujanje, imao utjecaja i na konkretna drutveno-politika zbivanja,dajui zamah procesima poput humanizma, ali i partikularizmima raznih vrsta, aovi su pak dalje utjecali na razvoj nacija i nacionalnih ideja openito.

Nakon svega iznesenog namee se pitanje: moemo li i na koji nain dati za pravo

naemu autoru, kada se radi o dovoenju u vezu filozofske datosti nominalizma sbuenjem nacionalnih ideja 19. i 20. st.? Ono to mnogi autori dre utemeljenimjest uzrono posljedina veza nominalizma i razvoja prirodnih znanosti, odnosnoznanosti openito. Podsjetimo: nominalizam je filozofski pravac koji za realnoprihvaa samo ono bie koje je ostvareno u neemu konkretnom, pojedinanom,individualnom, dok se ono ope promatra samo kao prazan zvuk, lat. vox. Zbogovakvoga pristupa stvarnosti, tj. preferiranja pojedinanoga, konkretnoga, ali iempirijskoga kao onoga prvotnog u pogledu bivanjaa ali i spoznavanja, nomina-lizam se u tom pogledu moe promatrati kao svojevrsni duhovni zamah raanja

i kasnijega razvoja prirodnih, a s njima i tehnikih znanosti.3

Isto tako primjetno

1Usp. N. BERDJAJEV,Filozofija nejednakosti,IM - Oktoih, Podgorica, 2001.; N. BERDJAJEV, Sudbi-na ovjeka u suvremenom svijetu,Verbum, Split, 2007.; N. BERDJAJEV,Novo srednjovjekovlje,Laus,Split, 1991.; N. BERDJAJEV, O ovekovom ropstvu i slobodi, Knjievna zajednica Novog Sada,NoviSad, 1991. NAPOMENA: U citiranju Berdjajevljevih djela koristimo se dijelom hrvatskim prijevodima,a dijelom srpskim. Kada se radi o tekstovima na srpskom jeziku, mi emo ih prilagoditi standardnomhrvatskom knjievnomu jeziku, pokuavajui pri tomu biti to blie izvornomu, tj. pravomu znaenjupojedinih pojmova.

2N. BERDJAJEV,Filozofija nejednakosti,str. 75.-76.

3Usp. THE OXFORD COMPANION TO PHILOSOPHY, Edited by Ted Honderich, Oxford University Pre-ss, 2005., str. 660. i 787.-790.


4/28

68


je da su ove znanosti svoj prvotni zamah imale u zemljama sjeverne Europe, a tekkasnije u njezinim junim dijelovima. Meutim, dovoenje u vezu duhovno-filo-

zofsko kretanje nominalizma s drutveno-politikom

injenicom stvaranja nacijaili, kako to Berdjajev kae, nacionalne izolacije, ini nam se ipak pomalo preuzet-

nim. Pogotovo to izmeu nominalizma i stvaranja nacionalnih ideja postoji dugvremenski raspon od nekoliko stoljea. Stoga nam se ipak ini da Berdjajev u ovomsluaju promatra stvari pomalo pojednostavljeno. Naime, svaki vid usitnjavanja udrutvenom smislu on e dovoditi, ako ne u direktnu, a onda barem u indirektnu,vezu s nominalizmom. Ta i nacionalnosti se podvrgavaju daljnjem nominalisti-kom raspadanju na klase, partije i ostalo.4

Berdjajevljevu metodu traenja uzroka za pojedina drutveno politika stanja, po-

put traenja uzroka nacionalizma, odnosno ra

anja nacija 19. i 20. st. u duhovnimstrujanjima srednjega vijeka, zasigurno ne moemo u potpunosti osporiti. Ali istotako niti u potpunosti uzeti odrivom, odnosno prihvatiti. Kada se, stoga, radi onastajanju nacija, a time usporedno i modernih drava, tada pred oima imamoprvotno nacionalne revolucije 19. st., poput niza revolucija iz 1848. g., a s tim ondai postkolonijalno stanje svijeta u prvoj polovici 20. st. U tom smislu rjeenje naci-onalne problematike, u smislu potvrivanja nacionalne svijesti, ima se, u njenojkonkretnosti, prvotno traiti u drutveno-povijesnim procesima poput ovih, a tekonda duhovno-filozofskim strujanjima poput nominalizma.

S druge strane, mi se ovom kritikom ne svrstavamo u potpunosti na stranu onihdrutveno-filozofskih smjerova koji drutveno-politike procese u njihovoj uzro-nosti promatraju u strogo pozitivistikom karakteru: drutveni procesi i njihovauzrono-posljedina veza zadobivali bi atribut realnoga iskljuivo na temelju em-pirijske oitosti. S naim se autorom moemo sloiti da duhovno-filozofska stru-janja lee u pozadini pojedinih drutveno-politikih sistema, a time i dogaanja udrutvu openito. Kao jedan od primjera uzimamo njemakoga teoretiara i socio-loga Maxa Webera i njegovo djeloProtestantska etika i duh kapitalizmau kojemuWeber uzrok i razvoj kapitalizma povezuje s vjerom i moralom protestantizma.Meutim, to jo ne znai, miljenja smo, da su ta duhovna strujanja neposredan

uzronik nastajanja ovog ili onog drutvenoga fenomena.

U Filozofiji nejednakosti na autor pojam nacije promatra okviru u duhovno-religijskog tumaenja, ali ne uputajui se pri tomu u problematiku nominaliz-ma i empirizma. Kada pokuava odrediti bit nacije, primjetno je da ruski filozofnastoji apstrahirati od njenih empirijskih datosti. U tom smislu on se postavljanasuprot sociolokoj koli u kojoj pojam mjerljivosti, anketa, analiza, odnosnopozitivistiki pristup drutvenim problemima igra glavnu ulogu pa i u pogledutumaenja nacije. Berdjajev je ovdje, prema zastupnicima socioloke kole, i vie

4N. BERDJAJEV,Novo srednjovjekovlje,str. 26.


5/28

69


nego direktan: Poslije vae analize od nacije ne ostaje nita5kratko zakljuujena autor.

Suprotno tumaenju socioloke kole, po kojoj je nacija samo puka empirijskadatost, Berdjajev naciji pridaje ontoloki status neovisno od trenutnih povije-sno-zbiljskih datosti pridajui joj ak svojevrsno mistino znaenje: Nacija nijeempirijska pojava ovog ili onog djelia historijskoga vremena. Nacija je mistiniorganizam, mistina linost, noumen,a ne fenomen historijskoga procesa. Nacijanije suma ivih ljudi pokoljenja, nije ni suma svih pokoljenja, nacija nije ono for-mirano, veneto prvobitno, vjeno, ivi subjekt historijskoga procesa; u njoj iveminula pokoljenja nita manje od sadanjega pokoljenja. Nacija ima ontoloku jez-gru. Nacionalno bie svladava vrijeme. [] Zbog toga nacionalno bie i nacionalna

svijest imaju religijsku osnovu, religijsku dubinu.6

Berdjajevljeva tvrdnja o religijskoj pozadini nacije zasluuje posebnu pozornostzbog toga to na autor drutvenim fenomenima gotovo uvijek pripisuje neku reli-gioznu dimenziju. Tako e, primjerice, govoriti o religijsko-ontolokim osnovamadrutvenoga ivota7, o boanskom izvoru drave8te o tomu da svaka vlast imaprareligijsku osnovu9. Glavno pitanje, koje se ovdje namee, jest: s kakvom kraj-njom svrhom Berdjajev dovodi u vezu drutvene fenomene (u ovom sluaju naciju)s religijom, odnosno duhovnom stvarnou kao takvom? Ponajprije za ustvrditije da se ovi stavovi trebaju promatrati u kontekstu Berdjajevljeve cjelokupne filo-

zofi

je u kojoj vespomenuta religiozno-duhovna pozadina igra bitnu ulogu. Kadase, stoga, radi o naciji, tada na autor eli dati do znanja da pojam nacije u sebi

sadrava jedno kompleksno duhovno povijesno nasljee, kojemu pripada i religija,te da se u pogledu ovih dviju stvarnosti tijekom itave povijesti dogaa uzajamno ineraskidivo proimanje. Nacionalni i religijski momenti isprepliu se i u nekim setokama tajanstveno spajaju. Tako je u osnovi ruske nacije bilo pravoslavlje i njimeje ruski narod bio osnaen.10Prema naemu autoru, stoga, religija i nacija utjeubitno na formiranje jedna druge.

Proetost ovih dviju kategorija oituje se, tj. konkretizira u datostima umjetnosti i

kulture, a izraenim crkvama kao gra

evinama, tj. zdanjima raznih vrsta, u umjet-ninama, te openito pisanoj rijei kao takvoj. Naciji ne pripadaju samo ljudski na-rataji vei kamenje crkava, dvoraca i plemikih zdanja na imanjima, nadgrobne

5N. BERDJAJEV,Filozofija nejednakosti,str. 65.

6Isto,str. 66.

7Isto, str. 25.

8Isto, str. 55.

9Isto. Berdjajev ovdje, takoer, doslovno kae: Vlast drave ima svoj boanski, ontoloki izvor. (str.55.)

10Isto, str. 75.


6/28

70


ploe, stari rukopisi i knjige. Da bi se shvatila volja nacije, treba uti to kamenje,proitati izblijedjele stranice.11Paralelno s odnosom religije i nacije, do izraaja

dolazi i odnos religije i kulture, a koji je u sebi jo kompleksniji i dublji. One (nacijai kultura) upravo u svom odnosu, a to znai prema religiji, dobivaju bitno obiljeje.Dajui tako naciji, ali i kulturi openito, duhovno-religiozno obiljeje, na autor elidati do znanja da nacija - upravo stoga to je u isto vrijeme i duhovne prirode - usebi sadri neto vrijedno, stalno i postojano. U tom smislu ona (nacija) zavrjeujepotovanje i divljenje, jer svaki pokuaj odvajanja nacionalnog od te religijskedubine, izbacuje naciju na povrinu i izlae je opasnosti da se usitni raspri.12

S druge pak strane, Berdjajevljevo razmatranje odnosa nacije i religije ide za timda ukae na negativne elemente u kojima se naciji pridaju boanske kvalitete, priemu ona postaje predmet nekontroliranoga oboavanja. To pak za posljedicu imaaenje nacije kao svojevrsnoga idola, odnosno boanstva, a to za posljedicu

ima promatranje vlastite nacije vrjednijom i uzvienijom od ostalih. U tom smisludolazimo do pojma nacionalizma, kojemu Berdjajev posveuje velik dio svojegarazmatranja. Slino kao i kod pojam nacije, i nacionalizam Berdjajev promatra vi-eznano.

1.2. POJAMNACIONALIZMAIUZROCINJEGOVANASTANKA

Za razliku od govora o naciji i uzrocima njezina nastanka, koji je u sebi openit iesto neodreen, originalnost i novost Berdjajevljeva promatranja nacionalizmamoemo vidjeti u njegovu razlikovanju izmeu dvaju tipova nacionalizma: prvi,stihijski, koji on promatra u potpunosti negativno, te onaj drugi koji on naziva stva-ralaki tip, a prema kojemu gaji simpatije.13Osvrnimo se najprije na prvi, stihijskinacionalizam. On je voen neumjerenim, jednostavno religioznim oboavanjemvlastite nacije te u tom smislu nije sposoban ni za kakvu samokritiku. Berdjajev ga,jo k tomu, oznaava i pojmom zooloki nacionalizam, aludirajui zanimljivo, naruske internacionaliste koji su prema naem autoru nacionalisti tog tipa.14Ber-djajev za ovaj vid nacionalizma kae: Taj tip nacionalizma moe prijei u negacijunacionalne ideje i da u slabosti nacionalnoga osjeanja i nacionalne svijesti vidi

nacionalnu osobitost. [] Ti su se tijekovi opijali nacionalnim karakteristikamaneovisno o tomu pomau li one ili sprjeavaju rjeenje nacionalnoga problema,uveavaju li nau moi nae vrijednosti u svijetu.15Posljedica ovoga vida naciona-lizma jest da on prelazi u samounitenje zbog toga i indikativan naziv zooloki - i

11Isto, str. 71.

12Isto, str. 67.

13Isto,str. 75. Veovdje spominjemo da Berdjajev pojam stvaralakoga nacionalizma nije u potpunostineproblematian. Meutim, o tomu neto vie u zakljunim analizama ovog rada.

14Isto. Primjetno je da Berdjajev kritizira ruski internacionalizam s posebnim arom.15Isto.


7/28

71


to iz vrlo jednostavnoga razloga to uz manino oboavanje esto dolazi maninamrnja, koja je vesama po sebi razarajua, kako u unutarnjem tako i u vanjskom

pogledu. Primjeri za to, prema naem autoru, jesu u totalitarizmima dvadesetogastoljea.

Kao vrlo zanimljiva injenica u Berdjajevljevu opisu ove vrste nacionalizma, istiese i sam naziv stihijski, to u naelu predstavlja nekontroliranu akciju, djelova-nje, dinamizam, a koji, zbog vrlo jednostavne injenice izostanka kontrole, postajedestruktivan. Konkretnih primjera za ovaj tip nacionalizma, na je autor imao ivie nego dovoljno: od njemakoga nacionalsocijalizma do talijanskoga faizma pasve do ruskoga boljevizma. Kao jedan od uzroka buenja nacionalistikih ideja uprvoj polovici 20. st. u zapadnim zemljama, Berdjajev navodi i ateizam. Ateizam

kao negacija transcendencije u svakom obliku, a posebno u vidu biblijsko-kran-skoga Boga, predstavlja, prema njemu, veliku opasnost koja je, izmeu ostaloga,

iznjedrila i nacionalistike ideje, i to ovoga stihijskog karaktera. Berdjejevljeva jeargumentacija ovdje jasna: Na mjesto potovanja i oboavanja Boga sada dolazijednostavno nacija. [] Ugasnula je vjera u ivoga Boga i poeli su vjerovati u la-noga Boga, u naciju, kao idol, slino kao to su drugi poeli vjerovati u najgoregaod idola u internacionalizam.16Odnosno, ako bi se i prihvatilo ikakvo potivanjetranscendencije, tj. Boga, tada u nacionalizmu dolazi samo u obzir potivanje onogboga koji e biti prilagoen dotinoj naciji, odnosno koji e ulaziti u okvire, tj.mjerila samo nacije kojoj se pripada. Zbog toga Berdjajev, u tom kontekstu, izriito

navodi: Nacija ima realne ontoloke osnove (internacionalizam ih nema), no onane smije zamjenjivati Boga. Nijemci su poeli vjerovati u njemakoga boga. No nje-maki bog nije kranski Bog, to je poganski bog, tako kao i ruski bog. [] Samapojava kranstva znaila je izlaz iz poganskog nacionalizma i partikularizma.17

Dok su se tako prva dva nacionalizma (talijanski i njemaki) oitovala u mahnitomvelianju vlastite nacije - dakako, na tetu drugih, posebno onih slabijih ruski seidilino prikazivao u ruhu internacionalizma, koji pak nije bio nita drugo doli kla-sini vid porobljivanja drugih naroda i nacija, izraen u sovjetskom ekspanzioniz-mu. tovie, ruski je internacionalizam za Berdjajeva najbolji primjer stihijskoga

tipa nacionalizma: poetna oduevljenost vlastitom nacijom - to nije nita drugodoli stihijsko oboavanje - prelazi u njeno negiranje, to predstavlja primjer prije-laza iz nacionalizma u internacionalizam. Bit ruskog internacionalizma, stoga, nijeu svojevrsnom priznavanju i potovanju drugih nacija kakvim se on uglavnomelio prikazati - veupravo suprotno: njihovo negiranje u svrhu postizanja nove,velike zajednice, izraeno vrlo poznatim pojmomSovjet. Posljedica takvog pristu-pa bit e zapravo svojevrsni poraz nacionalnog. Upravo zbog toga ruski internacio-


17Isto, str. 26.-27.


8/28

72


nalizam unitava kako svoju vlastitu rusku naciju, tako i ostale. U tom smislu imapravo na autor kada kae: Ruski su internacionalisti esto nacionalisti tog tipa

(zooloki nacionalizam, op. a.) oni su spremni da samo-poricanje i samo-unite-nje Rusije priznaju kao rusku nacionalnu osobinu. [] Oni su unitavali Rusiju iinili su to na ruski nain; ruski nihilizam ruska je nacionalna karakteristika. No,on je unitavao nae nacionalno bie.18

I na drugim se mjestima na autor kritiki osvre na nacionalizam, istiui da jeon u oitoj suprotnosti s kranskim univerzalizmom. Odnosno, nacionalizam je uoitoj suprotnosti s procesom kristijanizacije, koja u sebi nosi izvjesni vid huma-nizacije, a to znai nadilaenje povijesno-nacionalnih etniteta, pridajui time do-stojanstvo svakom ljudskom biu, upravo na taj nain to u svakom ovjeku gledasliku Boju i hram Duha Svetoga.U tom smislu on kae: Nacionalizam se nunosukobljava s kranstvom, s kranskim univerzalizmom, s kranskom objavomo tomu da nema Grka ni idova i da svaki ovjek ima bezuvjetnu vrijednost.19Ina drugomu mjestu donosi slino: Pred licem kranskoga Boga, jedinoga Boga,nema ni Grka, ni idova. Kranstvo se javilo u svijetu i pobijedilo svijet u atmos-feri univerzalizma, kada se kroz helensku kulturu i rimski imperij obrazovalo jednoovjeanstvo.20

Za razliku od ovoga stihijskog, kod stvaralakoga je nacionalizma prisutna svoje-vrsna samokritika i preispitivanje ideje nacionalnoga bia. Prema Berdjajevu ovajje tip nacionalizma uzvieniji. Zato pojam stvaralaki? Ovaj tip nacionalne svijestiu sebi posjeduje stvaralaku snagu i dinamizam u pogledu drutvenih procesa, do-putajuu mogunost razliitosti, kako u okviru jedne drutvene zajednice tako i uodnosu drutava meusobno. Taj vid, koji bismo mi danas oznaili kao umjereni,potie u samim individuama kreativne snage, potvrujui nacionalni identitet kaobitan za odreivanje identiteta uope. Ta se kreativna snaga oituje i u drugim vi-dovima budui da bitno utjee na osmiljenje ljudskoga ivota u drutvenom smi-slu pojedinac, naime, ivi sa svijeu pripadnosti nekoj zajednici, doivljavajuitime da njegov ivot i rad u okviru ba te i takve zajednice ima vrijednost, smisao.On se, s takvim stavom prema vlastitoj naciji, prema njoj osjea dunim, dok zajed-

nica, tj. drutvo pak s druge strane, pojedincu uzvraa zatitom i okriljem. U tomsmislu moemo dati za pravo naem autoru kada kae da je za ovaj tip nacionalnesvijesti bie-ivot stvaralaki cilj.21

18Isto.

19N. BERDJAJEV,Sudbina ovjeka u suvremenom svijetu,str. 67.


21N. BERDJAJEV,Filozofija nejednakosti,str. 75. Zasigurno moe izgledati pomalo udno Berdjajevljevoprihvaanje nacionalizma pa i pod ovim vidom naime stvaralakim. Opisujui, meutim, stvaralakinacionalizam, vidljivo je da je naemu autoru bilo u cilju prikazati u emu bi se sastojao prisniji odnosprema vlastitoj naciji, te da bi se pri tomu mogao izbjei ekstrem (u smislu mahnite ljubavi prema vlasti-toj naciji), a koji e posebno doi do izraaja u totalitarnim sistemima 20. stoljea.


9/28

73


Za zakljuiti je, stoga, da Berdjajev openito pozitivno vrjednuje pojam nacional-nog. tovie ak i u svom djelu u kojem se prilino kritiki osvre prema naciji, a

nacionalizam kao takav u potpunosti odbacuje, za pojam nacijee re

i: Nacija jejedna od stupnjeva individualizacije bivstva i ima neosporno pozitivnu vrijednost.

Kultura uvijek ima nacionalni karakter, nacionalni korijen. Internacionalna je kul-tura nemogua.22

Da bi na to jasniji i slikovitiji nain osvijetlio odnos izmeu stihijskoga i stvarala-koga nacionalizma, odnosno stihijske i neumjerene, nasuprot racionalnoj i umje-renoj ljubavi prema vlastitoj naciji, na autor u svoja razmatranja unosi pojmoveerotskog i etikog odnosa prema naciji. Nacionalizam e tako biti mahnita, prize-mna ljubav prema vlastitoj naciji, osloboena svakog vida etosa. Ali nacionalizamsuprotstavlja eros etosu te prirodnu erotiku u odnosu prema svojoj naciji pretvarau vrhovno naelo i doktrinu. Nacionalizam principijelno potvruje samo erotskiodnos prema naciji i negira etiki odnos. Zbog toga se on neizbjeno sukobljava nesamo s kranstvom vei s opeljudskim, humanistikim moralom. [] Nuno jeda pored erosa bude i etos. Nacionalizam to negira.23Berdjajev, dakle, ponovnomoemo rei vizionarski s jedne strane osuuje nezdravu i mahnitu ljubav premavlastitoj naciji kakva se javila u Europi u prvoj polovici 20. st., dok se pak s drugene zaustavlja samo na toj kritici, venudi okvir za zdrav i umjeren odnos premavlastitoj naciji, a to je za ono vrijeme predstavljao svojevrsni iskorak.

Ako se, stoga, malo detaljnije osvrnimo na Berdjajev pokuaj davanja odgovorau emu se sastoji zdrav odnos prema vlastitoj naciji, onda moemo primijetiti dana autor u svojoj analizi nudi moralnu osnovu patriotizma. U svakom sluaju onne proputa rei da nacionalizam openito i sam po sebi uope nije istovjetan spatriotizmom24. Za njega je patriotizam ljubav prema vlastitoj domovini, svojojzemlji, svome narodu25. Berdjajevljevo razlikovanje, tako, prvotno izmeu stihij-

22N. BERDJAJEV, Sudbina ovjeka u suvremenom svijetu, str. 68. Razlog zbog kojega se Berdjajev,u svom djelu Sudbina ovjeka u suvremenom svijetu,okree u potpunosti protiv nacionalizma (vienema, naime, ni razlikovanja na stihijski i stvaralaki), a za razliku od Filozofije nejednakosti u kojojdoputa svojevrsni stvaralaki nacionalizam lei u vrlo jednostavnoj injenici:Filozofiju nejednakosti

na je autornapisao 1923. g. dok jeSudbina ovjeka u suvremenom svijetu objavljena 1934. g., godinudana nakon dolaska Hitlera na vlast. Meutim, i ovdje se daju izdvojiti dvojbeni elementi odnosno za nasnedovoljna kritika tal. faizma od strane naeg autora, a kada ga usporeuje s njemakim nacional-soci-jalizmom. Kao barem djelomino opravdanje, moemo istaknuti da Berdjajev nije mogao jo uoiti svuopasnost koju je, uz njemaki, nosio i talijanski faizam. Tako Berdjajev: Faktino je on (misli se na tal.faizam, op. a.) neusporedivo bolji, neusporedivo manje tiranski nego njemaki nacional-socijalizam,iako njegovo poboanstvenjenje drave predstavlja oit povratak poganstvu. N. BERDJAJEV,Sudbinaovjeka u suvremenom svijetu,str. 47. U svakom sluaju za istaknuti je suptilna analiza (kako tozgodno istie I. Devi) i razlikovna dimenzija izmeu ova dva totalitarizma od strane naeg autora. Usp.I. DEVI, Pogovor, u: N. BERDJAJEV,Sudbina ovjeka u suvremenom svijetu,str. 108.

23Isto,str. 69.

24N. BERDJAJEV, O ovekovom ropstvu i slobodi,str. 157.

25Isto.


10/28

74


skog i stvaralakog nacionalizma, a onda kasnije izmeu erosa i etosa u odnosuprema vlastitoj naciji, na izvrstan se nain uklapa u suvremeno razlikovanje iz-

me

u ekstremnog i umjerenog patriotizma, a to zapravo ukazuje relevantnostnjegove misli za suvremene prilike.26Na temelju suvremenih rasprava o politikojkategoriji patriotizma, pokuajmo vidjeti u emu je Berdjajevljeva misao u ovompogledu kompatibilna s nekim suvremenim pogledima o patriotizmu.

Oslanjajui se na amerikog autora Stephena Nathansona, Igor Primorac ukazujekako svaki patriotizam svoj legitimitet dobiva upravo u injenici univerzalnog mo-rala, odnosno njegovu prihvaanju ili pak odbijanju. Kada se radi o ekstremnompatriotizmu, onda je za primijetiti da on izlazi iz okvira univerzalnog morala. Uni-verzalni moral ovdje predstavlja temeljne etike norme, koje radi svoje eviden-

tnosti i jasnoe ne potrebuju daljnja opravdanja. Univerzalni moral, tako, izme

uostalog, osim ljubavi prema vlastitoj domovini i naciji, pretpostavlja i ljubav prema

itavom ovjeanstvu odnosno izvjesni kozmopolitizam. Upravo zbog izostankate dimenzije, on (ekstremni patriotizam) postaje etiki neprihvatljiv. Berdjajevskigovorei, u odnosu prema vlastitoj naciji prisutan je puki eros bez etosa, odnosnoradi se o stihijskom, a ne stvaralakom odnosu prema vlastitoj naciji. Za razlikuod ovog ekstremnog, umjereni patriotizam moemo uzeti etiki prihvatljivim, bu-dui da u ljubavi prema vlastitoj domovini promie opeuniverzalne vrijednosti, ana temelju njih i ljubav prema ovjeanstvu kao takvom. Igor Primorac to saimana sljedei nain: Umjereni patriotizam nije nekritian, bezuvjetan, neogranien.

Pristaa te vrste patriotizma nije veunaprijed siguran da je njegova zemlja uvi-jek u pravu, a da zemlja s kojom se ona razilazi, spori ili sukobljava, nije. On jekadar kritiki prosuditi dranje svoje zemlje na meunarodnom planu. [] Ek-stremni patriot, nasuprot tomu, ostat e privren politici svoje zemlje i u takvimsluajevima.27Na temelju ovako prikazanih inaica patriotizma, I. Primorac do-lazi do zakljuka: Razlika izmeu ove ekstremne i umjerene inaice jest u tomudokle je patriot spreman ii: ekstremni patriot spreman je za domovinu uiniti sve,dok umjereni patriot uvaava granice to ih univerzalna pravda i opeljudska soli-darnost postavljaju patriotskoj predanosti.28

Berdjajevljevo dovoenje u vezu pojma nacije i etike, odnosno njegov zahtjev zaetikim naelima kojima mora biti proeta ljubav prema naciji, odraava tako su-

26Ovu razliku preuzimamo od amerikog politikog filozofa Sephena Nathansona, a kojeg u prijevodu do-nosi Igor Primorac. Primorac u oslanjanju na Nathansona dalje razlikuje unutar umjerenog patriotizma,a to se nas u ovom sluaju posebno ne dotie budui da se zadravamo samo na ovoj naelnoj razliciunutar patriotizma. Usp. I. PRIMORAC, Filozofija na djelu. Rasprave i ogledi iz praktine filozofije,Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb, 2001., str. 43.-64.

27Isto, str. 53.28I. PRIMORAC, Patriotizam kao etiko stajalite, u: P. BARII, (ur.), Demokracija i etika,Hrvatskofilozofsko drutvo, Zagreb, 2005., str. 448.


11/28

75


vremeni zahtjev za univerzalnom pravdom, i opeljudskom solidarnou,kada jeu pitanju odnos prema vlastitoj naciji, a time i domovini. U tom smislu ovakav stav

predstavlja aktualnost Berdjajevljevih uvjerenja i za nae prilike, a kada se radi oodnosu pojedinca prema vlastitoj naciji, odnosno domovini.

2. Berdjajevljevo uenje o liberalizmu, slobodi i kapitalizmu

2.1. LIBERALIZAMIPOIMANJESLOBODEKODN. BERDJAJEVA

Budui da Berdjajev u razmatranju drutveno-politikih tema prilazi ne toliko spozicije stroge politike znanosti vevie filozofijsko-teoretske refleksije, a onda ireligiozno-kranske kritike, samim time to e imati utjecaja i na njegove stavoveu pogledu liberalizma. Berdjajevljeva filozofijsko-teorijska osnova promatranja

liberalizma uoljiva je upravo na onom mjestu gdje on trai uzrok liberalizma. One, naime, osnove liberalizma kao drutveno-politikoga fenomena, slino kao i usluaju nacije i nacionalizma, smjetati u kontekst filozofskoga pokreta nomina-lizma. Tako ne treba biti veliki mudrac da bi se zakljuilo da je Berdjajev premaliberalizmu nastrojen kritiki, konfrontirajui liberalizam prosvjetiteljsko-fran-cuskoga tipa, konkretiziran u liberalnim ideologijama 18. st., s onim kranskim.U tom smislu on e govoriti o razliitom poimanju slobode u liberalizmu i kr-anstvu. No, pokuajmo najprije vidjeti u emu se sastoji Berdjajevljeva kritikaliberalizma.

Polazei od vespomenute nominalistike koncepcije, prema kojoj opi pojmovi u ovom su sluaju to pojmovi poput drutva, svijeta, zajednice predstavljajusamo prazan zvuk, vox, nasuprot konkretnim datostima poput ovjeka i njegovepovijesti, Berdjajev e ustvrditi da je takav stav otvorio iroka vrata za razvoj li-beralnih ideja te posebno onog vida liberalizma koji on naziva individualistikimliberalizmom. Prema naem autoru, nominalizam je potaknuo prije svega snaanrazvoj individualizma u svim njegovim formama, to se moe promatrati kao osno-va razvoja liberalizma openito. Upravo ovaj liberalizam, nominalistiki utemeljen,Berdjajev oznaava pojmom individualistiki liberalizam. Individualistiki libe-

ralizam odvaja individuum od svih organskih, povijesnih formacija. Takva vrstaindividualizma pustoi individuum, izvlai iz njega i sve ono to ini njegov nad-individualni sadraj primljen od povijesti i od organske pripadnosti individuumanjegovu rodu i domovini, dravi, crkvi, ovjeanstvu i kozmosu.29

Berdjajevljeva kritika individualizma ovdje je vrlo uoljiva, a time i vana, budu-i da stoji u pozadini kritike individualnog liberalizma. Da bi na to bolji nainrazjasnio pojam individualizma, on polazi od pojmovnog razlikovanja individueod osobe (srpski prijevod koristi linost). Individuum pretpostavlja, prema kla-



12/28

76


sinom tumaenju, samostojnu supstanciju duha i tijela. Individuum, meutim,isto tako predstavlja odreenu zasebnost, odvojenost, omeenost u odnosu prema

vanjskom svijetu. Upravo zbog toga individuum, prema naem autoru, egzistira utrajnom nastojanju postajanja osobom. Osoba, odnosno linost, u sebi ukljuujerefleksiju, kako nad samom sobom tako i u odnosu prema okolini. Zbog toga eBerdjajev za osobu rei da je ona socijalna, ona je izlazak ovjeka iz izolacije, onaje povijesna, ona sebe realizira u drutvu i povijesti. Osoba je komunitarna, pretpo-stavlja openje s drugima i dijalog s drugima. ovjek je osoba zato to je Bog osobai obratno. Ali osoba pretpostavlja postojanje drugoga, ona ima odnos ne samo pre-ma Jednomu, nego i prema mnotvu.30

Osoba, tako, za razliku od individue tei prema slobodi za, budui da pretpostavlja

jedan unutarnje-duhovni princip djelovanja, a time i jedinstvo i cjelovitost u od-nosu prema sebi i vanjskom svijetu, dok individuum pretpostavlja samo sloboduod odnosno tenju za oslobaanjem i odvajanjem. Zaustavljanje samo na ovomelementu slobode od ima za krajnji ishod robovanje raznih vrsta. Zbog toga Ber-djajev izrie dojmljivo o osobi: Osoba je izbor i u tomu je njezino nalikovanje nagenija, koji je cjelovit karakter i napregnutost volje da bira. [] Osoba se odlikujekroz sukob sa zlom u sebi i oko sebe.31Zbog toga je u izvjesnom smislu kako gaBerdjajev naziva istanani individualizam, individualizam koji ide od Petrarke irenesanse, bijeg od svijeta i drutva samom sebi, vlastitoj dui, u liriku, poeziju,glazbu.32Teiti, stoga, za to veom individualnou, a koja se oituje u indivi-

dualizmu raznih pogleda ovdje smo naveli samo jedan, a nasuprot osobnosti, zaBerdjajeva predstavlja suprotnost istinskoj slobodi te zavrava u robovanju. Oso-ba i jest unutarnja cjelovitost i jedinstvo, ovladavanje samim sobom, pobjeda nadropstvom. Individualizam (nasuprot tomu op. a.) je izolacija dijela od cjeline, ilipobuna dijela protiv cjeline. [] Individualist se izolira i samoutvruje u odnosuprema univerzumu, on doivljava univerzum iskljuivo kao nasilje nad sobom.33

Tko je stoga sposoban za istinsku slobodu, prema Berdjajevu? Odgovor: osoba ko-joj u pozadini lei duhovni princip odluivanja. Iznaae osobe, a time i slobode,odnosno njihovo otkrie i potvrdu Berdjajev vidi u pojavi kranstva. On ovdje

biva prilino jasan i rezolutan: Da je istinska sloboda ljudske osobe kranskogpodrijetla, vidi se veiz toga to antiki svijet nije poznavao osobnu slobodu, vesamo javnu slobodu.34Pod pojmom osobne slobode na autor ovdje pretpostavljaovjekovu sposobnost reflektiranja nad vlastitim inima u svjetlu vlastite duhovne

30N. BERDJAJEV, O ovekovom ropstvu i slobodi, str. 58.31Isto,str. 67.

32Isto, str. 131.-132.

33Isto,str.131.



13/28

77


naravi, sposobnost odluivanja odnosno postajanja za, a ne tek pukog odabira.Stupanj slobode na e autor, stoga, promatrati upravo u stupnju ostvarenja osobe

kao duhovnoga bia. Sloboda je duh i duh je sloboda, pa se zbog toga sloboda uma-njuje i ograniava u mjeri u kojoj se sputa na materijalnu dimenziju ivota.35

Ovaj vid kranskog personalizma Berdjajev objanjava i na primjeru stava premaslobodi kod Grka s jedne, te u kranstvu s druge strane. Za razliku od kranstva,Grci, prema Berdjajevu nisu poznavali neki koncept slobodnog i vlastitog ovjeko-va ostvarenja kao duhovnog bia, a time niti osobnu, tj. privatnu slobodu. Za Grkeje, generalno gledajui, cilj bio preputanje usudu, a to nam posebno pokazuju fi-lozofije poput stoicizma i epikurejizma. Koji je uzrok ovog nepoznavanja slobodekod Grka, moemo pitati? Odgovor: Grci jednostavno nisu poznavali pojam duhakao takvog, pa samim time nisu mogli poznavati ni pojam slobode. Pojam tjele-snosti s jedne i due (psihe) s druge strane sainjavalo je ono to su oni podrazu-mijevali pod pojmom ovjek. Meutim, pojam duha kao transcendentne datosti, atime i sredita svijesti, kao ishodita svega odluivanja, bio im je stran. Za razlikuod privatne, Grci su poznavali javnu slobodu. Pod pojmom javne slobode Berdja-jev pretpostavlja onaj pojam slobode kakav je bio shvaen u grkoj demokraciji,odnosno drugaije reeno, sloboda se mjerila stupnjem drutvenoga angamana.Prema ondanjem shvaanju, svi su slobodni graani polisa pozivani u skuptinu,te su se pojedini zakoni donosili javnim nadglasavanjem. Dakako, esto je to vieliilo na opi mete i buku, te su upravo iz toga razloga grki klasici poput Platona i

Aristotela bili naelno protiv demokracije. Dodue, protiv je bio vie Platon negoliAristotel, meutim, demokraciju kao takvu ni Aristotel nije u potpunosti simpati-zirao. Sama demokracija, naime, bila je za njih previe demokratina.36No vratimose pojmu javne slobode. Za Grke tako, robovi i svi drugi koji iz bilo kojeg razloganisu bili aktivni u skuptini - a samim time niti sposobni za ivot u polisu, kao npr.okolni narodi koje su Grci nazivali barbarima nisu ni mogli biti nosioci slobode.Berdjajevu, stoga, ovdje moemo dati za pravo. U tom smislu mnogi se moderniautori slau s ocjenom da je kranstvo svojim isticanjem ovjeka kao slike Bojei hrama Duha Svetoga u antiki svijet unijelo bitnu novost, i to kada se radi otumaenju osobe i pojma individualne slobode u njoj. Na temelju ovog moemo irazumjeti kransko radikalno protivljenje gladijatorskim borbama, budui da sute borbe izmeu ostalog bile oita negacija i osporavanje onog to je kranstvopodrazumijevalo (i dakako jo uvijek podrazumijeva) pod pojmom dostojanstva isvetosti ljudske osobe. Upravo e ovakvi stavovi kranstva biti, izmeu ostalog, ijedan od razloga progona krana u antikom svijetu.


36U kontekstu ove rasprave ukazujemo na vrlo dobru studiju o Berdjajevljevu stavu prema demokraciji, akoju donosi Ivan Devi. Usp. I. DEVI, Berdjajeva kritika demokracije,u: P. BARII, (ur.),Demo-kracija i etika,Hrvatsko filozofsko drutvo, Zagreb, 2005., str. 209.-223.


14/28

78


Ostaje pitanje kakav je Berdjajevljev stav prema modernom liberalizmu i njegoviminaicama, poput primjerice onoga koji oznaava pojmom ekonomski liberalizam?

Odgovor: naelno negativan. Me

utim, odmah objanjenje. Ovaj negativni stav nemoe se uzeti kao konaan i apsolutan u pogledu Berdjajevljeva odnosa prema libe-

ralizmu kao takvom. U tom smislu valja odmah spomenuti: on kritizira liberalno-prosvjetiteljsku ideju 18. st., prema kojoj se liberalizam kao afirmacija ljudske oso-be te slobode u njoj utemeljivao pozitivistiki i individualistiki, negirajui oitokranski vid osobe kao duhovni princip postojanja. On isto tako podvrgava kriticiegalitarizam te iste liberalno-prosvjetiteljske ideje, pri emu upravo na primjeruegalitarizma ukazuje na manjkavost modernih liberalnih teorija. tovie on pro-matra pojam slobode i pojam jednakosti kao dva meusobno suprotstavljena poj-ma.37Zanimljivost s kojom na autor ovdje istupa jest sljedea: Pojam jednakost

koja je bila ideja vodilja svih liberalnih pokreta i ideja, u sebi je u naelu uvijek iligotovo uvijek nosio skriveni zahtjev za brisanjem razlika, odnosno zahtjev za isto-vjetnou, tj. monolitnou. Osnova teza s kojom Berdjajev ovdje izlazi jest ta da sepojmovi slobode i jednakosti, odnosno zahtjev za slobodom i zahtjev za jednako-u dogaaju uvijek na tetu jedan drugog. Izmeu slobode i jednakosti ne vladaharmonija, venepomirljivi antagonizam. itava je drutvena i politika povijest19. st. drama tog sukoba slobode i jednakosti. San o harmoninom podudaranjuslobode i jednakosti neostvariva je racionalistika utopija.38Jer, sloboda je prijesvega pravo na nejednakost39.

Na emu na autor temelji ove teze i daju li se one iim opravdati? Ponajprije va-lja uoiti da je Berdjajev u svojoj kritici odnosa slobode i jednakosti, odnosno ra-dikalnoga zahtjeva za egalitarizmom u okviru liberalnih ideja, pred sobom imaoFrancusku revoluciju te jakobinsko-prosvjetiteljski pokret u Europi 18. st. U tomsmislu on s pravom ukazuje na opasnosti, kada se radi u pretjeranom zahtjevom zajednakou, a ime su voene gotovo sve moderne revolucije, od Francuske, prekoOktobarske do ovih najsuvremenijih. Tu su opasnost egalizarizacije, kako navodina autor, spoznali veAlexis de Toqueville i J. S. Mill. I jedan i drugi ukazuju naopasnost drutvenih pokreta koji imaju za cilj drutvene poloaje i stanja izjedna-

avati, a to nije nita drugo do li despotistika i apsolutistika uprava, zamotana uprividno egalitaristiko ruho. Citirajui de Toquevilla, Berdjajev e tako ustvrditi:Ja mislim da je najlake uspostaviti apsolutistiku i despotsku upravu kod na-roda u kojem su drutveni poloaji i stanja izjednaeni, i drim da bi takva vlada,ako bi jednom bila formirana, kod takvog naroda ne samo ugnjetavala ljude, vebi im tijekom vremena oduzimala, i to svakom on njih posebno, i mnoga njihova

37Usp. N. BERDJAJEV,Filozofija nejednakosti,str. 107. Vrlo je vano napomenuti da Berdjajev pod poj-mom jednakosti ovdje podrazumijeva nasilni zahtjev za jednakou.

38Usp. isto.

39Isto,str. 108.


15/28

79


glavna svojstva koja su prisutna kod ljudi.40Zbog toga su iluzije 18. st. openito,te iluzija Francuske revolucije za naeg autora bile razbijene, jer sloboda osloba-

a iz lanca nezadrivu volju za jednakou u sebi i skriva sjeme samo-negacije isamounitenja.41Neobuzdana udnja za jednakou ovdje je, dakle, izvor svojevr-

sne destrukcije odnosno nasilja.

Kada Berdjajev govori o odnosu izmeu jednakosti i slobode, odnosno egalitarizma iliberalne teorije, tada on kritizirajui iste - ne misli na temeljnu (ontoloku) jedna-kost izmeu individua unutar neke drutvene zajednice daleko od toga da bi je os-poravao - veo potrebi i pravu koje individue imaju, a ono se tie razliitosti, tj. pra-va na drugost. Prema Berdjajevu pretjerani egalitarizam upravo to zapostavlja, toje problematino. Ako se, stoga, osvrnemo na suvremenu neoliberalnu koncepciju

drutvene zajednice, ondaemo primijetiti koliko su zapravo ove Berdjajevljeve po-stavke u ono vrijeme bile vizionarske. tovie, suvremeni neoliberalni koncept dru-

tva, izmeu ostalog i poiva na ovim dvjema kategorijama: na sveopoj i naelnojjednakosti svih unutar neke drutvene zajednice, te s tim u vezi, a nita manje vanoj,funkcionalnoj nejednakosti, odnosno mogunosti bivanja razliitim i drugaijim.

Ako bismo ili korak dalje te ove pojmove jednakosti odnosno nejednakosti s po-druja politike filozofije premjestili na podruje antropologije, uvidjeli bismoiznenaujue postavke suvremenih teoretiara i antropologa po tom pitanju, akoje su u ovom sluaju kompatibilne s postavkama do kojih je doao Berdjajev

poetkom 20. st. Ameri

ki teoreti

ar francuskog podrijetla, Ren Girard, na vrlozanimljiv nain ukazuje upravo na ovu uzrono posljedinu vezu izmeu zahtjeva

za brisanjem razlika, tj. prisilne jednakosti s jedne, te nasilja kao fenomena u dru-tvu s druge strane. Temeljeni pojam, s kojim Girard u razmatranju svojih teorijapolazi, jest gr. pojam mimesis, oponaanje. U tom smislu on ovjeka promatrakao mimetiko bie. Odnosno, za razliku od teorija koje istiu pojam kreativnosti uprocesu sazrijevanja i uenja, Girard ukazuje upravo na suprotno: ovjekova spo-sobnost oponaanja jest od presudne vanosti za proces uenja i ope ophoenja ubilo kojem pogledu.42

40Isto.41Isto.

42Napomena: Ovdje se samo djelomino dotiemo Ren Girarda i njegove mimetike teorije. Cilj nam jesamo iznijeti Girardova stajalita o odnosu nasilja i pri tomu zahtjeva koji se javlja u svakom nasilju, ausmjeren je na brisanje razlika, odnosno zahtjeva za istovjetnou. Glede prijevoda Girarda na hrv. jezikon je jo uvijek nedostatan i manjkav, s obzirom na relevantnost tema koje Girard analizira. Od njegovihdjela na hrvatski za sada je jedino prevedeno: R. GIRARD,Promatrah sotonu kako poput munje pade,AGM, Zagreb, 2004. Isto tako za spomenuti je asopis za knjievnost umjetnost i drutvoRepublika, aiji je jedan cijeli broj posveen upravo Mimetikoj teoriji Rena Girarda, i s tim u vezi generativnoj an-tropologiji, a koji nudi vrlo dobar uvod u iste teorije. Isto tako, kada govorimo o ova dva autora Berdjajev- Girard, odnosno slinih uvida do kojeg su i jedan i drugi doli, za spomenuti je takoer i njihov odnosprema ruskom klasiku Fjodoru M. Dostojevskom. I jednom i drugom Dostojevski je u karakterizacijilikova bio velika inspiracija.


16/28

80


Kad govorimo o oponaanju, onda nuno, prema Girardu, moramo uzeti u obzirpojmove poput istosti i razlika. Paradoksalno je to u mimetikoj udnji da se razli-

ke briu, a upravo je to ono to izaziva konfl

ikt, odnosno sukob te na kraju samonasilje. Svako je nasilje, prema Girardu, voeno eljom za izostankom razlika. Po-jedinci, naime, ostavljaju u drutvu samo dojam da ele biti razliiti, nesvakidanji,jedinstveni, jednom rijei originalni, a nesvjesno se povode za oponaanjem, imiti-ranjem, da se banalno izrazimo, skidanjem modela. Ovdje su posebno zanimljiviGirardovi stavovi o modi koju on predstavlja kao jedan izvrstan primjer imitacije,odnosno potrebe za imitacijom. elja i, tovie, zahtjev za brisanjem razlika, a timei oponaanjem, dolazi do izraaja, prema Girardu, napose u stanju vespomenuto-ga nasilja. U tom smislu i cilj svake mrnje, voene nasiljem, jest brisanje razlike,odnosno uniformiranost u svakom pogledu. U svim rjenicima plemenskih ili na-

cionalnih predrasuda mrnja nije izraena razlikom, nego nedostatkom razlike.43Slino je i kad se radi o nekim fizikim anomalijama, primjeri su tako jasni, kaeGirard, bilo da se radi o onima koji ih nose ili pak onima koji ih primjeuju. Sveje to zapravo dio mimetike drame, koja stvara rtve, a time zapravo i konflikt, tj.nasilje.44

Na temelju svojega ukazivanja na uzrono posljedinu vezu izmeu zahtjeva zajednakou i nasilja, Berdjajev upuuje na razliku izmeu liberalizma francusko-prosvjetiteljskog tipa s jedne strane, te onog na Otoku, odnosno englesko-konzer-vativnoga tipa s druge. Pojam liberalnog se tako, prema naem autoru, openito

stavlja nasuprot pojmu konzervativnog, odnosno tradicionalnog, a to je pogrje-no. Liberalizam se u tom smislu tumai kao otvorenost prema buduemu, novom,drugaijem, dok se konzervativno predstavlja kao pokuaj svojevrsnog zatvaranjai uvanja onog prolog, povijesnog, tradicionalnog. Meutim, zahtjev za ouva-njem prolosti, a to je sadrano u pojmu konzervatizma, u sebi je, za neko dru-tvo i zajednicu, prijeko potrebno. Ispravan odnos prema prolosti, a to znai njenokritiko upoznavanje i razumijevanje, predstavlja ispravno sagledavanje sadanjo-sti, ali i svojevrstan zalog za budunost. U tom smislu, vanost prolosti ne oitujese tek u onom to je nekad bilo i to se faktino dogodilo, veje ta vanost izraena

u utjecaju prolih dogaaja, odnosno same prolosti na sadanje dogaaje i proce-se. Zapostavljanje prolosti u sebi ne samo da je pogrjeno, nego je i pogubno. Tase pogubnost mogla primijetiti u revolucijama, koje se sve od reda radikalno obra-unavaju s prolou okreui - i to samo - naizgled budunosti. Religija revolu-cije religija je smrti upravo stoga jer je iskljuivo uronjena u suvremeni i buduizemaljski ivot. [] Religija revolucije pokorno prihvaa onaj opaki zakon prirod-nog rada po kojemu budunost guta prolost, tren sadanjosti onaj prethodni, ona

43R. GIRARD, Stereotipi progona,u:Republika asopis za knjievnost, umjetnosti i drutvo9 (2003.),Drutvo hrvatskih knjievnika, (ur.), str. 72.

44Usp. isto,str. 74.-76.


17/28


18/28

82


Meutim, osim ove individualne razine ovjeka i njegove naravi - Berdjajev kaouzrok nastajanja i irenja industrijalizirano-kapitalistikog sistema, vidi oprav-

dano i u mnogo irim drutvenim procesima, a koji u suodnosu prema ljudskojprirodi stvaraju plodno tlo za razvoj kapitalizma kakvog ga i mi danas poznaje-mo. Individualizam, atomizacija drutva, nesuzdriva pohota ivota, neograni-eni porast puanstva i neogranieni porast potreba, dekadansa vjere, slabljenjeduhovnoga ivota sve je to privelo izgradnji industrijalizirano-kapitalistikogsistema, koji je izmijenio karakter ovjejega ivota, njegov stil, otkinuvi ovjejiivot od ritma prirode.48Berdjajevljev stav prema soc.-ekonomskom ureenjukapitalizma uvelike ovisi o konkretnoj drutveno-povijesnoj situaciji, a iji je sambio dionik. Osobitost je pak te drutveno-povijesne situacije bila da se u to vri-jeme dogaao snaan zamah industrijalizacije koja je na kraju 19. i poetkom20. st. doivljavala svoj vrhunac. Isto je, dakako, i sa socijalizmom i to ne trebaposebno naglaavati.

Kada se Berdjajev osvre na kapitalizam, onda je pri tomu vano naglasiti daon svoju kritiku upuuje prema kapitalistiko-burujskomustrojstvu drutvenezajednice. Ovaj dodatak burujskibitan je, budui da je kapitalizmu svojstven iza njim tei samo neznatan dio neke drutvene zajednice, a to su, dakako, boga-ti graani s privatnim vlasnitvom, odnosno oni u ijim je rukama sadranoitavo bogatstvo neke nacije.49 U tom smislu, Berdjavjev upuuje otricu svojekritike vrlo precizno prema burujskomsloju stanovnitva. Tako, ono to u bit-nomu obiljeava jednog buruja te openito svijet buroazije jest upuenost namaterijalno, odnosno na pojam vlasnitva, profita itd. Buruj je u metafizikomsmislu ovjek koji vrsto vjeruje jedino u svijet vidljivih, za koji je primoran pri-znati ga te eli zauzeti vrst poloaj u tom svijetu.50Buruj ima osobit odnosprema vlasnitvu. Problem buruja jest problem odnosa izmeu biti i imati.Buruj se odreuje ne onim to on jest, nego onim to ima. [] Buruj ima imo-vinu, novac, bogatstvo, orue proizvodnje, poloaj u drutvu.51 Buroazijskodrutvo Berdjajev promatra kao bitnu osnovu kapitalistikog sustava. Bez njegakapitalizam kao sustav jednostavno ne bi bio odriv. Tako, ako bismo danas uz

kapitalizam vezivali liberalnu demokraciju kao sine qua non njegove (misli se

48Isto,str. 22.

49Ovdje ne treba posebno naglaavati da kapitalistiki sistem 19. i 20. st. u svojim zasadama nije pretpo-stavljao ono to danas podrazumijevamo pod srednjim slojem stanovnitva. Ope je poznato da je u tovrijeme postojao vrlo velik broj iznimno siromanog radnikog graanstva, a koji je ivio na periferijamavelikih gradova, mahom doseljenika sa sela. Nasuprot tom sloju, s druge je pak strane postojao samo uikrug bogatog graanstva, a koji je drao najvei dio bogatstva nekog drutva. Osim njih tu je jo i iroksloj seljakog stanovnitva, a koji su ivjeli u stalnom nastojanju preseljenja u grad.

50N. BERDJAJEV, O ovekovom ropstvu i slobodi,str. 169.

51Isto,str. 172.


19/28

83


na kapitalizam) opstojnosti, za Berdjajeva je to u njegovo vrijeme bio burujskisustav i to upravo iz razloga njegova odnosa prema privatnom vlasnitvu i svega

to je s tim povezano.Vrlo je vano uoiti da u svojoj kritici buroazijskog sistema na autor razlikujeizmeu buroazije i aristokratizma. Ovog potonjeg, naime, promatra blagona-klono, i tovie kao vanu injenicu u nekom drutvu. Berdjajevljeva naklonostprema aristokratizmu, a nasuprot buroaziji, vidljiva je i u sljedeoj tvrdnji: Zaburuja nije najvanije odakle vekuda. [] Kod buruja nema izvornosti, onse loe sjea svog podrijetla i svoje prolosti, za razliku od aristokrata koji ih seodvedobro sjea.52

Berdjajev se u tom smislu na poseban nain osvre na stvarnost privatnoga vla-

snitva te ustvruje da je pojam vlasnitva povezan s pojmom vladanja, odnosnona e autor ii dalje i govoriti o porobljavanju. Promatrajui buroaziju svojegavremena, on istie da je neopravdano tvrditi da je privatno vlasnitvo jamstvoslobode i neovisnosti, a to posebno tvrde apologete buroazijsko-kapitalisti-koga sustava. Ako bi se ovu tvrdnju apsolutiziralo, doli bismo do problema daonaj koji posjeduje, biva u isto vrijeme i vie slobodan. Tako na autor: Ako jevlasnitvo jamstvo ovjekove slobode i neovisnosti, onda svi ljudi, svi bez izuzet-ka moraju imati imovinu, te je nedopustivo postojanje proletarijata. [] Osobnaimovina moe biti jamstvo slobode i neovisnosti. Ali imovina moe ovjeka uini-

ti robom, robom materijalnoga svijeta, robom objekata.53Problem s privatnim vlasnitvom Berdjajev istie u jo jednoj dimenziji i to pita-njem: a ije vlasnitvo? Ovakvim postavljanjem problema on je pokazao s kakvompronicljivou pristupa dotinim problemima, a posebice onim koji u sebi nosedrutveno-ekonomski aspekt. Utoliko vizionarski kae: U carstvu novca, potpu-no nerealnom, u papirnom carstvu brojki knjigovodstvenih bankarskih knjiga,vie se ne zna tko je vlasnik i ega je vlasnik. ovjek sve vie prelazi iz realnogacarstva u fiktivno carstvo.54Promatrajui dananje stanje svijeta, obiljeena po-sebice svjetskom ekonomskom krizom, odnosno socijalnim potresima, a kojima

se jo uvijek ne zna uzrok, odnosno epicentar, Berdjajevljeve tvrdnje ovim bivajui vie nego proroke. S druge bi pak strane bilo potpuno pogrjeno tvrditi da Ber-djajev odbacuje privatno vlasnitvo. Kritike to ih on upuuje prema privatnomvlasnitvu, tiu se samo nezdravog i neuravnoteenog odnosa prema posjedu kaotakvom. tovie, on na mnogo mjesta brani privatno vlasnitvo ukoliko se radi

52Isto,str. 171. Za napomenuti je da i ovdje moemo uoiti Berdjajevljev poseban odnos prema prolosti itradiciji, a do kojih je na autor posebno drao.

53Isto,str. 172.-173.

54Isto,str. 173.


20/28

84


o ispravnom odnosu prema njemu - a s druge strane odbacuje malograanskoobogotvorenjeprivatnoga vlasnitva.55Princip svojine (privatno vlasnitvo, op.

a.) povezan je s metafi

zikom prirodom osobnosti, s njenim intimnim pravomna in koji svladava vrijeme to brzo prolazi. [] Veza osobe i svojine oduhov-

ljuje njen odnos prema materijalnoj prirodi i ini da taj odnos ne bude iskljuivopotroaki.56

Kada se tako radi o privatnom vlasnitvu, onda je za zakljuiti da Berdjajev ovojkategoriji daje iznimnu vanost u nekoj drutvenoj zajednici, jer ona sama posebi biva jamstvo svojevrsne hijerarhije i razliitosti potrebnih za drutvo kaotakvo. Meutim, tu ulogu ispravnoga odnosa prema privatnom vlasnitvu ka-pitalistiko-buroazijsko drutvo, prema njemu, nije ispunilo. Ono stvara pogr-

jean odnos prema privatnom vlasnitvu, odnosno stvara pogrjenu klimu, tj.takvo drutveno ozrajeza individue u kojem one (individue, tj. graani) imajuneuravnoteen, tj. nezdrav odnos prema toj materijalnoj stvarnosti. S princi-pom organske hijerarhije u privrednom ivotu neraskidivo je povezan principprivatne svojine. [] Buroazijsko-kapitalistika epoha veje odvojila svojinu odnjenih ontolokih korijena; pretvaranje svojine u orue koristoljublja, stjecanjai ugnjetavanja blinjih, duhovno razara svojinu i priprema tlo za njenu socijali-stiku negaciju.57

Kapitalistiki sistem, koji se pretvara u gramzivo stjecanja profita, potiui i po-

dravajui pri tomu iskljuivo ovjekove osnovne porive za potronjom i stjeca-njem, u sebi nikako ne moe biti opravdan. Reflektirajui nad pojmom privatnogavlasnitva, oito je da na autor upuuje kritiku i prema svakoj vrsti kolektivizmai boljevizma, a iju je opasnost vezarana i sam uvidio. U tom se smislu on s joveom estinom obara na socijalistiki model privrede te openito odnosa premaprivatnom vlasnitvu. Svi ste se vi, socijalisti, zbunili u ekonomici, vi ste zaro-bljenici ekonomske stvarnosti, no u bitnom vi prezirete privredu i u njoj viditesamo predmet grabljenja i raspodjele. [ ] Kolektivizam koji negira svako pra-vo svojine, jest robovanje stihijskim silama prirode, i stoga je i svojstven prvim

stupnjevima razvoja ljudskoga drutva. [] On negira pravo ljudske osobe da inii da time svjedoi o svojoj vlasti nad materijalnom prirodom.58

Slino kao i u pogledu razmatranja privatnoga vlasnitva, Berdjajevljeva se kriti-ka kapitalizma ne moe uzeti kao jednoznana i apsolutna, vesamo kao uvjetnai to u njegovu odnosu prema ekonomizmu. Pod pojmom ekonomizma, Berdjajev

55Usp. N. BERDJAJEV,Filozofija nejednakosti,str. 184.

56Isto,str. 183.

57Isto.

58Isto,str. 184.


21/28

85


promatra drutvenu stvarnost u kojoj su ekonomski interesi postali primarnii despotski, oni sve sebi podlau. Mase uglavnom ive za ekonomske interese,

to se na koban nain odraava na

itavu kulturu, koja u svijesti ljudi postajenepotrebna rasko. [] On je istodobno izopaenje hijerarhije vrijednosti.59

Tako dvije kategorije koje, prema naemu autoru, idu usporedo jedna s drugom,jesu kapitalizam i ekonomizam. Kapitalizam nije samo porodio ekonomizamkao shvaanje svijeta i svjetonazor, ve je i sam roen od ekonomizma.60Na-izgled protuslovna tvrdnja o odnosu ekonomizma i kapitalizma, govori nam daove dvije kategorije uvjetuju jedna drugu. Dovoenje u vezu kapitalizma s eko-nomizmom 19. i 20. st. Berdjajevu je utoliko bitno da bi pokazao kako se kapita-lizam njegova vremena zapravo udaljuje od liberalnih ideja u kojima individuumigra odluujuu ulogu. tovie, tom su kapitalizmu bitne iskljuivo mase kojesam proces potiu i to na temelju dviju za njega nunih kategorija: proizvodnjei potronje. Suvino je napominjati da ovjek kao osoba ovdje u potpunosti bivazapostavljen.61

Uzevi tako kapitalizam u cjelini i to kao strogo ekonomsko ureenje, a na teme-lju svega reenog, za ruskog je filozofa on noen dodue na ovim buroazijskimosnovama - jednostavno antipersonalan. On postupa s ovjekom kao s robom. Ijo vie: buroazijsko-kapitalistiki svijet negiranje je svakog bratstva, odnosnozajednitva. ivot u kapitalistikom svijetu vuji je ivot, kae on. Prema Berdja-jevu pogrjeno je misliti da je liberalno-buroazijski ustroj jamstvo slobode. Basuprotnom. On je tiranski, neosoban i ugnjetavalaki, a to oituje injenicu te-nje za potpunom kontrolom ljudskoga ivota, dakako, samo drugim sredstvima,negoli je to sluaj s totalitarnim sistemima. Taj sistem je u potpunosti izgubiosvijest za onim socijalnim. Nerazmjer koji vlada u kapitalistikom sistemu, oi-tuje se tako, moemo s pravom rei, u prorokim rijeima naeg autora: U ka-pitalistikom gospodarstvu nema harmonije izmeu proizvodnje i potronje. []Zato se, iz ekonomskih interesa, mogu unitavati, bacati u more goleme koliineita, dok istodobno ima gladnih.62

Ako se malo podrobnije osvrnemo na Berdjajevljevu kritiku kapitalizma - u da-nanjoj politikoj filozofiji poznatoj po terminima taerovsko-reganovskog tipa,dok Berdjajev za isti upotrebljava izraz manchesterovski tip kapitalizma - te op-


60Isto.61Usp. isto,str. 60.-61.

62Isto,str. 61. Dakako, Berdjajeva se ne moe oznaiti komunitaristom u dananjem smislu te rijei, po-gotovo ne njegovim radikalnim zastupnikom kakav je primjerice A. MacIntyre. Meutim, naglaavanjezajedniarskoga elementa unutar neke drutvene zajednice te kritika otuenja koje raa neoliberalni-kapitalistiki sustav, Berdjajeva pribliava upravo ovim, komunitaristikim postavkama.


22/28

86


enito neoliberalnoga sustava openito, onda moemo primijetiti jednu zanimlji-vost koja govori o vizionarstvu samoga Berdjajeva. Berdjajevljeve postavke, koje

je izrekao u prvoj polovici 20. stoljea o ovoj problematici, na vrlo zanimljiv na

inkonvergiraju s postavkama suvremenih komunitarista poput Alasdaira MacIn-

tyrea, Michaela Walzera, Amitai Etzionija, ali i drugih teoretiara drutva - kojinisu komunitaristi - kao to je primjerice ameriki autor Georg Ritzer.63

Pokuajmo analizirati neke od ovih autora, usporeujui ih s Berdjajevljevim sta-vovima. Kada komunitaristi kritiziraju neoliberalni-kapitalistiki sistem, ondaoni to ne ine prvotno na osnovi ekonomskih postavki, u smislu da bi kapitali-zam bio neodriv, jer bi ekonomija toga tipa bila neodriva, odnosno doivjela bisvoju kulminaciju, ves pozicije filozofije o ovjeku. Pojasnimo. Kada Berdjejev

tvrdi da je kapitalizam antipersonalizam te da je, sukladno tomu, ivot u kapi-talizmu vuji ivot u smislu da promie i potie kako radikalnu individualizacijus jedne, tako i ovisnost s druge strane, onda je ova teza i vie nego kompatibil-na s temeljnim komunitaristikim tezama po ovom pitanju, odnosno njihovimstavom prema suvremenom neoliberalno-kapitalistikom sustavu. Temeljna sekritika svih komunitarista sastoji u tomu da neoliberalni-kapitalistiki ustroj in-dividue promatra kao bia bez posebnih svojstava i specifinosti, jedne od drugihodijeljene, a koji su se udruili samo iz jednoga jedinog cilja, a taj je slijediti svojeegoistine interese.64

Ovu antipersonalistiku i individualistiku dimenziju neoliberalnoga kapitalisti-kog sustava, o kojoj govori veBerdjajev na vrlo radikalan i beskompromisan nain,u dananje vrijeme istie, izmeu ostalih, i ameriki filozof i teoretiar, komunita-rist Alasdair MacIntyre. U svom poznatom djeluZa vrlinom, MacIntyre se u zavr-nim razmatranjima istoga djela bavi analizom dvaju paradigmatskih primjera neo-liberalnoga i u njemu kapitalistikoga sustava, a to su John Rowls i Robert Nozick.Zalaui se, dodue, za aristotelovsku koncepciju drutvene zajednice, u kojoj opedobro ima prednost naspram individualnog te u kojoj se pojedinci neke drutvene idravne zajednice doivljavaju kao lanovi velike drutvene obitelji, McIntayreovepostavke na vrlo zanimljiv nain konvergiraju s Berdjajevljevim. Tako prema Ma-

63Prije negoli se osvrnemo na MacIntyrea i usporedimo njega i Berdjajeva, zanimljiva je analiza GeorgaRitzera. On u svojoj knjizi Mekdonaldizacija drutva govori upravo o totalitarnom ustroju suvreme-noga neoliberlanog drutva. Iako nema totalitarnih organizacija, propagande, i terora, matrica kojomse vri kontrola i zadiranje u ljudski ivot, sve do u najdublju intimu, po njemu je, ista. Ova, ovisnost,a to znai svojevrsno nevidljivo vodstvo, dogaa se preko etiri osnovna pojma koja su, prema Ritzeru,danas jednostavno prevladavajua: produktivnost, pravilnost, mjerljivost i kontrola. Usp. G. RITZER,Mekdonaldizacija drutva,Jesenski i Turk, Zagreb, 1999. Nije li stoga i sam Berdjajev, kada govori oovim totalitarnim osnovama, imao svojevrsno pravo te vizionarski prozreo ono to e kasnije s ovimsistemima doi.

64Usp. A. HONNETH,Kommunitarismus Eine Debatte ber moralische Grundlagen moderner Gese-llschaft, Frankfurt/Main, 1993., str. 106.-107.


23/28

87


cIntyreu moderno drutvo, barem na povrini, nije nita drugo do gomile strana-ca, od kojih svaki slijedi svoje interese pod minimalnim ogranienjima.65Radikal-

no provo

enje neoliberalnih postavki dovodi do svojevrsnoga otu

enja pojedinacau kojemu je jednostavno svatko upuen na sebe. Prema neoliberalnom konceptu,tako MacIntyre, mi smo mi zapravo jedna skupina graana podrijetlom iz nigdine,a koja zajedno ivi samo iz jednog jedinog razloga, a to je puki vlastiti materijalniinteres. Suvremena drutva, prema njemu, podsjeaju na pusti otok koji su naseliliunesreenici s jednog broda, te su time, htjeli ili ne, prisiljeni na neko zajednitvoda bi uope preivjeli.66Rad na nekom obliku drutveno-familijarnog zajednitvaza neoliberalne teoretiare opasno je skretanje u totalitarne vode.

Iako MacIntyre polazi od aristotelovske koncepcije polisa i ivota u njemu, dok

se Berdjajev dri vie teolokog i metafi

zikog tuma

enja

ovjeka, cilj do kojegadolaze oba autora vrlo je slian. Drutvena zajednica mora biti takvog ureenja da

omogui optimalni razvoj ovjekove osobnosti, mora biti u svojoj osnovi usmje-rena na drugog, a time i na zajedniko dobro, odnosno zajednicu u cjelini. U tomsmislu naglaava se vanost zajedniarskoga naina ivota naelno se trebamodoivljavati kao jedna velika drutvena obitelj a to pak dalje znai zauzimatise na radu za ope dobro, te potrebe zauzetijega ukljuivanja drave u podrujuspomenute problematike. To pak dalje povlai za sobom pitanje koliko ovo mije-anje institucije poput drave u naglaavanju zajedniarskog vida ivota i opegdobra - smije biti doputeno. Berdjajev e tu biti prilino popustljiv, a to je i za

oekivati. I jedan i drugi autor slau se u jednom: kada treba izabrati izmeu op-eg i privatnog, zajednikog i vlastitog, drutvenog i individualnog dobra, ondaprimat ima uvijek ili gotovo uvijek ovo prvo: ope, zajedniko, drutveno. U tomsmislu, Berdjajev i ovdje nudi tzv. trei put, a on je personalni socijalizam i toonaj kranskog tipa. Nudi li meutim Berdjajev u ovako naelno postavljenommodelu konkretna rjeenja za krizu koju je izazvao liberalno-kapitalistiki sustavu njegovu (Berdjajevljevu vremenu), ostaje ipak otvoreno pitanje. Rjeenja kojaBerdjajev nudi a koja polaze od filozofije o ovjeku ipak su u ovom sluaju pre-vie openita. Stoga, vrijednost koju na autor u svojim radovima oituje, sastojise vie u razotkrivanju problematike i detektiranju konkretne situacije, negoli urjeenjima koja nudi.

65A. MACINTYRE,Za vrlinom,KruZak, Zagreb, 2002., str. 271. Kada se radi o MacIntyreovoj analizi mismo se ograniili samo na one najbitnije vidove. U tom smislu se ovdje nismo uputali u njegovo raz-matranje vrlina, a to zapravo ini i osnovu samoga djela. Isto tako, MacIntyreove postavke nisu u pot-punosti neproblematine. Mnogi mu, naime, zamjeraju radikalizirajui pristup prema neoliberalnomkonceptu i rjeenjima koje nudi, a to je grko-antika koncepcijaPolisa kao zajedniarskoga projekta.Upravo ga zbog toga pojedini teoretiari oznaavajupolitikim romantiarem. U tom smislu njegov sepristup razlikuje od pristupa mnogih drugih komunitarista, kao primjerice Michaela Walzera ili pakAmitai Etzionija koji, za razliku od MacIntyrea, zastupaju umjerenije stavove.

66Usp. isto.


24/28

88


Zakljune analize

Nakon to smo u ovom razmatranju izdvojili samo nekoliko elemenata Berdjajev-

ljeve politike filozofije, a u kojima se moe paradigmatski iitati njegov cjeloku-pni pristup ovim problemima, moemo s pravom rei da se ruski filozof u tom pri-stupu naelno vodio idejom srednjega puta, u kojem kranski aspekt promatranjaonog drutvenog igra veliku ulogu. U tom smislu pozadina iz koje na autor pro-matra drutvene procese i drutvo u cjelini jest kranski personalizam, koji istievrijednost osobe kao individue u njenoj duhovno-tjelesnoj naravi. Meutim, poredte injenice kranski personalizam kojim je voen primjetno je da on zastupai svojevrsni holistiki pristup, u kojemu se pojam zajednice kao cjeline iznimnocijeni, tovie naglaava i potie. Time se na autor pokazuje uistinu kao ruski, a to

dalje znai kao pravoslavni teoreti

ar, iako je pisao i stvarao na zapadu.

Ta injenica Berdjajevljeva srednjeg puta i kranskoga personalizma oita je nje-govu vienju nacije i nacionalizma, odnosno konkretnije, njegova razlikovanja iz-meu tzv. stihijskogs jedne te stvaralakognacionalizma s druge strane. Iskrenai zauzeta ljubav prema vlastitoj naciji, koja je voena ne erotskim zanosom veetikom ljubavi, moe biti samo za svaku pohvalu. To je ljubav koja stvara. Utoli-ko i pojam stvaralaki nacionalizam. Meutim, ovdje ipak ostaje otvoreno i jednopitanje: nije li vesam pojam stvaralaki nacionalizam contradictio in adjecto?Odnosno, ako vesam autor govorei o nacionalizmu kao takvom isti odbacuje

primjerice u onom sluaju kada ga direktno konfrontira s kr

anstvom

67

- to bionda trebalo znaiti ovo polovino prihvaanje nacionalizma zamotanog u pojamstvaralaki? Iako se ni autoru ovih redaka ne nudi neki jasan i jednoznaan odgo-vor na ovu problematiku, mogue rjeenje problema moglo bi ii u sljedeem smje-ru: Berdjajev, naime, o naciji govori vrlo uzvieno. Pretpostavljajui tako iskrenui zauzetu ljubav prema istoj a to se oituje u ve spomenutoj razlici izmeuerotske i etike ljubavi na je autor ovu potonju ljubav prema vlastitoj naciji, vo-enu etikim mjerilima (pre)jednostavno oznaio kao stvaralaki nacionalizam, ato ipak moe ostaviti dojam svojevrsne (venavedene) kontradikcije.

Iako je Berdjajevljeva osuda nacionalizma jasna i nedvosmislena, ostaje ipak upad-ljiva injenica njegova preferiranja zajednice, a time i voe u odnosu prema kon-kretnim individuama, tj. graanima. Na tragu svoje poetne ideje da u ovjekupostoji potreba biti voen od nekog auktoriteta, Berdjajev e tako rei da sam posebi zahtjev za diktatorom i voom sadri i zdravi element, jer je povezan sa znae-njem to ga u politikom ivotu ima osobno naelo, tj. (onim naelom) stvaralakeinicijative, (a to su) jaki ljudi, koji preuzimaju na sebe odgovornost. [] Naelovoe ne pretpostavlja po sebi diktaturu svjetonazora.68


68Isto,str. 44.


25/28

89


U svojim razmatranjima nacionalizma na se autor doticao i totalitarizama, te po-sebno nacionalsocijalistikog i faistikog, koje je oznaavao pojmomzooloki na-

cionalizam. On je ukazivao na razliku izme

u talijanskoga i njemakoga totalitariz-ma, smatrajui potonji mnogo gorim. Meutim, Berdjajevljeva osuda totalitarizma

jasna je i nedvosmislena. On promatra totalitarizam kao odreenu unifikaciju, tedolazi do vrlo dobroga zakljuka da unifikacija u smislu svojevrsnog udruivanja,tj. umreenja, nikako ne znai umreenje, odnosno proirenje i sloboda. Upravosuprotno: opadanje sloboda. U starim drutvima bila je, u ogranienomu socijal-nom krugu, afirmirana prilino velika sloboda. Sloboda je bila aristokratska povla-stica. Ali kad se krug proirio i drutvo unificiralo, nije se sloboda proirila na sve,nego nesloboda, tj. dolo je do jednakoga podlaganja svih dravi i drutvu.69Ovimizriajem na autor pogaa u sr totalitarnoga sistema koji se openito u suvreme-

noj politikoj filozofiji tumai kao nametanje jedne politike i svjetonazorske opcijeitavoj drutvenoj zajednici i to uz pomoprisilnoga aparata. I dalje, oznaka tota-litarnog sistema jest zadiranje iz jednoga centra moi, u gotovo sve sfere ljudskogaivota, poevi od najopenitijih drutvenih pa sve do onih intimnih.

U svom analiziranju totalitarizma i totalitarnih ideja, primjetno je kako Berdjajevipak manje slijedi empiriki put iako on dakako, kod naeg autora nije u potpu-nosti iskljuen - a vie svojevrsni metafiziki.70U tom smislu on trai antropolo-ko-filozofsku pozadinu koheziranja masa pod razne diktature, te sam sebi pritompostavlja pitanje to je to odluujue da se mase na takav nain motivira, da se one

u potpunosti podvrgnu volji diktatora. Kao i u mnogim drugim elementima, takoi ovdje, na autor uoava religijsku dimenziju. Mase su prema njemu, u svojimpoetnim fazama, ali i dugo kroz povijest to znai prije nastajanja modernih naci-onalnih drava ivjele u organskom ustroju i skladu. Berdjajev ih ovdje doslovnousporeuje s biljem. Ovaj organski ustroj i sklad mase imaju zahvaliti religijama,koje su se uvijek pokazivale kao kohezijska sila unutar njih samih, a iz razloga iinjenice koja je uvijek ila uz religiju, a to je pojam auktoriteta. Nadolazeom se-kularizacijom slabi religija, a time i auktoritet. Meutim, potreba masa da buduokupljene u jedno tkivo te na taj nain voene iz jednoga sredita i dalje je ostala.

U tom smislu to okupljanje masa, izraeno potrebom da budu voene od stranenekog auktoriteta, sada se dogaa na jedan puno radikalniji, da ne kaemo bru-

69Isto,str. 52.

70Analiza totalitarizma, kakvu e ponuditi primjerice Hannah Arendt i drugi politiki filozofineposrednoposlije II. svjetskog rata, u sebi e upravo slijediti ovu empiriku metodu, odnosno zasade iste politikeznanosti. U svojim djelima tako Elemente und rsprunge totalitarer Herschaft (Elementi i izvori tota-litarne vladavine) te Macht und Gewalt (Mo i nasilje) H. Arendt govori o vrlo konkretnim uzrocimajavljanja suvremenog vida totalitarizma. Za nju su ti uzroci sljedei: antisemitizam, imperijalizam, tota-litarne organizacije, tajne policije itd Za razliku od uzroka, kao bitno obiljeje svakog totalitarizma Ha-rendtova vidi u elementima nasilja, terora i strahovladi, totalitarnoj propagandi, itd. Usp. H. ARENDT,Elemente und Ursprnge totaler Herrschaft,Europische Verlagsanstalt, Frankfurt am Main, 1955.


26/28

90


talniji nain. Tako dolazimo do organiziranih kolektiva koji sami bivaju poboan-stvenjeni, budui da se samom kolektivu ovdje pridaju boanske dimenzije. Stoga,

kao jedan od uzroka totalitarizama i to onog staljinistiko-kolektivisti

kog tipa,na autor vidi u potrebi masa, odnosno konkretnih individua, za auktoritetima,

o potrebi da budu voeni iz jednoga sredita moi, a koji e ulijevati svojevrsnuzatitu i sigurnost.71

U svesrdnom kritiziranju svih vrsta totalitarizama, za oekivati je bilo da e naautor imati drugaiji (blai) stav prema liberalizmu. Meutim nije tako. Osnovnoto Berdjajev, u liberalizmu kritizira, osim vespomenute jednakosti, jest i njegovo(liberalno) isto pozitivistiko poimanje, a time i utemeljenje ovjekovih prava isloboda. Upravo radi te injenice kod liberalizma, on ukazuje na svojevrsnu ne-

dosljednost istog. Liberalizam, kakvog ga mi poznajemo u njegovu suvremenomizriaju, u sebi nosi bitno prosvjetiteljsko-humanistiki peat, a to pak dalje znaiautonomiju ovjeka pojedinca naspram svakog auktoriteta, poevi od drutvenogpa sve do religijskoga, odnosno u konanici duhovnoga. U tom smislu, liberali-zam govori o neotuivim i univerzalnim pravima i slobodama ovjeka pojedinca.A upravo tu na autor vidi problem, odnosno ve spomenutu nedosljednost. I spravom! Naime, injenica da ovjek ima univerzalna (beskonana) prava moe bitiopravdana samo uz uvjet da se prihvati i druga injenica, a ta je da je ovjek besko-nani duh, stvarnost koja nadilazi puku materiju i fizikalnost. Liberalizam, naime,zasnovan na prosvjetiteljsko-pozitivistikim temeljima u oitoj je suprotnosti s ta-

kvom koncepcijom ljudske osobe. Upravo je on beskonani duh, kantovski govore-i jamstvo da bi mogli govoriti o beskonanim pravima, te da bi ta ista prava moglaimati i svoje utemeljenje.72

I kapitalizam, kao kategorija koja nuno ide uz liberalizam, podvrgnut je kod na-ega autora detaljnoj kritikoj analizi. Ono meutim to je posebno fascinirajueu Berdjajevljevu razmatranju kapitalizma jest njegovo proroansko ukazivanje nacijeli niz problema koje sobom donosi ovo drutveno-ekonomsko ureenje, a kojie ostati aktualni i do danas. Spomenimo samo neke: pitanje vlasnitva, odnosnopravo na isto, a prilikom ega biva vrlo teko uoljiva granica izmeu realnoga ifiktivnoga. Naime, esto ostaje otvorenim tko i u kojoj mjeri polae pravo na do-tino vlasnitvo. Nadalje, tu je problem ponude i potranje, prilikom ega se a

71Ovdje ne treba posebno spominjati rusku duu i njen odnos prema caru openito, a ega je bio svjestani sam Berdjajev.

72Iako se Berdjajev ovdje ne osvre na Kanta, niti na koji nain ovdje na njega ukazuje, vidljivo je da otvarapravu riznicu problema, naznaenu ves Immanuelom Kantom, a kada se radi o pojmovima slobode-od-govornosti te morala openito. Nije li Kant, postavljamo kritiki pitanje, zapravo sa svojim postulatimapokuao dati krajnje ontoloko utemeljenje (da ne kaemo opravdanje) svojoj moralnoj teoriji, a time iaksiologiji openito. Sloboda, besmrtnost due i Bog. Uoimo: od tri presudna postulata, dva se tiu ti-pino transcendentne dimenzije ovjekova postojanja. Ne otkriva li se i ovdje ispravnost Berdjajevljevihpostavki da liberalizam svoje utemeljenje moe imati jedino u ovjekovoj duhovnoj sferi.


27/28

91


Berdjajev to izriito navodi vikovi hrane bacaju u more da bi se sauvala cijena.O dehumanizirajuem karakteru da i ne govorimo, a zbog ega e Berdjajev kapita-

lizam oznaiti kao antipersonalizam.

Ipak Berdjajevljevo razmatranje kapitalizma u osnovi je proeto ne toliko eko-nomskom znanou, veteorijsko-filozofskim vidom. Utoliko on i ovoj stvarnostipristupa s pozicije filozofije o ovjeku. Kao jedan od primjera ovdje navodimo nje-govo razmatranje odnosa kapitalizma i slobode. Kapitalizam nije jamstvo nikakveslobode, ustvruje proroanski na autor, budui da je u kapitalistikom svijetusloboda povlastica samo rijetkih. Svi ostali, stavljeni su zapravo u ovisnost i prematomu neslobodni, zakljuuje on. Put koji na autor nudi jest personalni socijali-zam, odnosno socijalizam utemeljen na potovanju i vrjednovanju ljudske osobe u

svim njezinim izriajima.

73

Koliko je pak, s druge strane, ova ideja ostvariva, ostajeotvoreno pitanje. Istina, svijet danas poznaje kapitalizam koji je u svojoj cjeloku-pnoj strukturi vrlo socijalan kao primjeri takvoga uspjelog kapitalizma uzimajuse nordijske zemlje (Danska, vedska, Norveka i Finska), ali i zemlje poput Nje-make, vicarske i Austrije. No, nitko se danas ne bi sloio da u ovim zemljama svisokim stupnjem demokratinosti i socijalne pravde vlada svojevrsni socijalizam.

I pored svega reenog, primjetno je da se Nikolaj Berdjajev, kao uostalom i u raz-matranju socijalizma, trajno zalagao za ono to danas nazivamo trei put. Utolikose i on moe promatrati kao jedan od njegovih najvanijih doprinosa u razmatra-

nju drutveno-politike stvarnosti.

73Personalni socijalizam jest terminus tehnicuskoji se uope vee za filozofiju Nikolaja Berdjajeva i tokao njegova vizija srednjega puta izmeu dvaju totalitarnih svjetonazora. U tom smislu Oksfordski pri-runik za filozofiju u svojih nekoliko redaka o Nikolaju Berdjajevu spominje upravo pojam personalnisocijalizam. Berdyaev opposed his vision of personal socialism to both bourgeois individualism andany collectivism that subordinates the individual to the community. THE OXFORD COMPANION TOPHILOSOPHY, Edited by Ted Honderich, Oxford University Press, 2005., str. 90.


28/28


ON SOME ASPECTS OF NIKOLAI BERDYAYEVS

POLITICAL PHILOSOPHY AND ITS

ACTUALITY IN MODERN TIMES

Stjepan Radi*

Summary

The article is divided into two main sections, i.e. titles: thefirst section deals with

Berdyayevs attitude towards the concept of nation and the associated national-

isms, whereas the second is aimed at observing his view on liberalism and the

related capitalism. Reflecting on nation and nationalism, the author provides acritical appraisal of Berdyayevs view on the early development of nations, i.e.

of his putting their beginnings into direct connection with nominalism as a typi-

cal philosophical stream in the late Middle Ages. However, this critical judgment

will not present an obstacle to a positive evaluation of Berdyayevs vision of these

phenomena as a whole, especially his pointing to the incoherent and creative na-

tionalisms. With great care the author studies Berdyayevs attitude towards lib-

eralism and the related capitalism. Berdyayevs religious-Christian background

in the analysis of these phenomena is more than obvious. In this good judgment

the Russian philosopher is very critical towards all the sociological schools with apositive approach to these particular sociopolitical conditions, which use purely

empirical analyses. The consequence of this positivistic approach is reducing the

man to mere material condition, i.e. denial of the essential spiritual dimension.

The value of Berdyayevs considerations of these particular phenomena is obvi-

ous in his prophetic revealing of the social issues which arise from the liberal-

capitalist system and are equally pressing in this day and age. It is evident that

the author of this article aims at pointing to a third approach which could be

qualified as Christian socialism.

Key words: N. Berdyayev, nation, nationalism, patriotism, liberalism, egali-tarianism, capitalism, communitarism.

*Dr. sc. Stjepan Radi, University J. J. Strossmayer of Osijek, Catholic Faculty of Theology in akovo, P.

Preradovia 17, 31400 akovo, Croatia, [email protected]

o nekim aspektima političke filozofije nikolaja berdjajeva i njenoj aktualnosti za suvremeno doba

Documents