oblikovanje lijekova praktikum zagreb
DESCRIPTION
OBLIKOVANJE LIJEKOVAPRAKTIKUMZagrebTRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FARMACEUTSKO-BIOKEMIJSKI FAKULTET
M. Bećirević-Laćan i M. Jug
OBLIKOVANJE LIJEKOVA
PRAKTIKUM
Zagreb, 2007.
SADRŽAJ
TEKUĆI LJEKOVITI OBLICI 1
Otopine – Solutiones medicinales 1
ACIDI BORICI SOLUTIO 3
ALUMINII SUBACETATIS SOLUTIO 4
ANISI AETHEROLEI SOLUTIO AETHANOLICA 6
CALCII HYDROXYDI SOLUTIO 7
CHAMPORAE SOLUTIO AETHANOLICA 8
FOENICULI AQUA 9
IODI SOLUTIO AETHANOLICA 10
KALII HYDROXYDI SOLUTIO 12
SAPONIS SOLUTIO AETHANOLICA 13
Emulzije – Emulsiones 14
ISPITIVANJE TIPA EMULZIJE 17
EPHEDRINI CHLORIDI EMULSIO 18
RICINI OLEUM EMULSIO 19
Suspenzije - Suspensiones 20
ODREĐIVANJE SUSPENZIJSKOG KVOCIJENTA 21
BARII SULFATIS SUSPENSIO 22
MAGNESII HYDROXYDI SUSPENSIO 23
Sirupi (Sirupus – sirupi) 24
ISPITIVANJE ONEČIŠĆENJA U SIRUPIMA 24
CITRI SIUPUS 26
SIRUPUS SIMPLEX 27
THYMI SIRUPUS COMPOSITUS 28
Mazila i losioni (Linimenta et lotiones) 29
CALCII HYDROXYDI LINIMENTUM 30
CAPSICI LINIMENTUM COMPOSITUS 31
LJEKOVITI PRIPRAVCI DROGA 32
Čajevi – Species 32
ALTHAEAE SPECIES 33
SPECIES LAXANTES 34
Tinkture – Tincturae 35
CAPSICI TINCTURA 36
THYMI TINCTURA 37
VALERIANAE TINCTURA 38
Ekstrakti – tekući i suhi – Extracta fluida et sicca 39
Određivanje sadržaja etanola 40
Određivanje suhog ostatka 40
CHAMOMILLAE EXTRACTUM FLUIDUM 41
FRANGULAE EXTRACTUM SICCUM 42
GLYCYRRHIZAE EXTRACTUM FLUIDUM 43
POLUČVRSTI LJEKOVITI OBLICI 44
Ljekovite masti - Unguenta 44
CARBOPOLI GELUM 45
EXCIPIENS AD OCULENTA - OCULENTUM SIMPLEX 46
EXCIPIENS AD UNGUENTA - UNGUENTUM SIMPLEX 47
EXCIPIENS AD UNGUENTA ANTIBIOTICA - OCULENTUM SIMPLEX AD
ANTIBIOTICA
48
EXCIPIENS EMULSIFICANS 49
EXCIPIENS EMULSIFICANS AQUOSUM 49
EXCIPIENS EMULSIFICANS ANIONICUM 50
EXCIPIENS EMULSIFICANS ANIONICUM AQUOSUM 50
EXCIPIENS EMULSIFICANS NONIONICUM 51
EXCIPIENS EMULSIFICANS NONIONICUM AQUOSUM 51
EXCIPIENS LANALCOLI 52
GLYCEROLI UNGUENTUM 53
UNGUENTUM CONTRA COMBUSTIONES 54
Paste - Pastae 55
ZINCI OXYDI PASTA 56
ČVRSTI LJEKOVITI OBLICI 57
Medicinski sapuni – Sapones medicinale 57
NATRII STEARAS 58
SAPO KALINUS 59
TRIAETHANOLAMINIS STEARAS 60
Ljekoviti čepići – Supozitoriji - Suppositoria 61
ISPITIVANJE SUPOZITORIJA 62
CHLORALHYDRATI SUPPOSITORIA 63
CHLORAMPHENICOLI SUPPOSITORIA 64
GLYCEROLI SUPPOSITORIA 65
SUPPOSITORIA ANALGETICA 66
SUPPOSITORIA ANTIHAEMORHOIDALIA 67
ODREĐIVANJE BAŽDARNE VRIJEDNOSTI KALUPA 68
ODREĐIVANJE FAKTORA ISTISKIVANJA 68
Vagitoriji, globule – Vagitoria 69
NATRII BORATIS VAGITORIA 70
Ljekoviti štapići – Bacilli medicati 71
ACIDI TANNICI BACILLI 72
Granulati - Granulata 73
GRANULATUM SIMPLEX 75
Tablete - Tablettae 76
ISPITIVANJA TABLETA 78
ACIDI ACETYLSALICYLICI TABLETTAE 81
NATRII CHLORIDI TABLETTAE 82
SULFADIAZINI TABLETTAE 83
TABLETTAE ANTACIDA 84
TEKUĆI LJEKOVITI OBLICI
Tekući ljekoviti oblici su pripravci različitih viskoznosti i različitih namjena. Sadrže jednu
ili više ljekovitih supstancija i različitih pomoćnih tvari u prikladnom nosaču (otapalu ili
disperzijskom sredstvu). Primjena im je unutarnja i vanjska. Tekući ljekoviti oblici u
tehnološkom smislu mogu biti otopine (Solutiones medicinales), emulzije (Emulsiones) ili
suspenzije (Suspensiones).
Otopine – Solutiones medicinales
Otopine su ljekoviti oblici dobiveni otapanjem lijeka (krutine, tekućine ili plina) u
prikladnom otapalu. Za izradu otopina koriste se različita hidrofilna i lipofilna otapala. Najčešće
se koristi voda i to: pročišćena voda (Aqua purificata) i voda za injekcije (Aqua pro injectione).
Upotrebljavaju se i nevodena otapala koja se miješaju s vodom npr. etanol, propilenglikol,
polietilenglikoli niskih molekularnih masa, glicerol, te otapala koja se ne miješaju s vodom i to
različita biljna ili polusintetska ulja te neki esteri.
Preduvjet za pripremu stabilne otopine je dostatna topljivost supstancije u određenom
otapalu. Kako su lijekovi vrlo često teško topljivi potrebno je utjecati na njihovu topljivost.
Povećanje topljivosti postiže se različitim postupcima. Kemijski zahvati (hidrofiliranje,
kompleksiranje, stvaranje topljivih soli, promjene u molekuli) kao i tehnološki postupci
(usitnjavanje, mikroniziranje) te dodatak površinski aktivnih tvari, solubilizatora, (micelarna
solubilizacija) omogućit će dostatnu topljivost lijekova. Odabir prikladnog otapala može također
imati utjecaj na topljivost lijeka naročito kod otopina za vanjsku primjenu u odnosu na
pripravke za unutarnju primjenu (npr. parenteralni pripravci) kod kojih je izbor otapala
ograničen.
Različite pomoćne tvari mogu utjecati na kemijsku i mikrobiološku stabilnost, te na
fiziološku podnošljivost otopina. To su u prvom redu različiti pufer sustavi, izbor kojih zavisi o
pH-vrijednosti sustava te o traženom puferskom kapacitetu.
Otopine se konzerviraju, naročito one koje sadrže vodu. Lipofilni sustavi su manje
podložni kontaminaciji. Za konzerviranje se rabe najčešće esteri parahidroksibenzojeve kiseline,
ostali fenoli i njihovi derivati, alifatski i aromatski alkoholi, organski spojevi žive (merfen,
tiomersal) te kvarterni amonijski spojevi (benzalkonij klorid, cetrimonij-bromid).
1
Antioksidansi sprečavaju oksidaciju ljekovite supstancije i pomoćnih tvari, te se dodaju u
vodene sustave (anorganski i organski spojevi sa sumporom, askorbinska kiselina) i nevodene
sustave (tokoferol, butilhidroksianisol, BHA, butilhidroksitoluol, BHT, esteri galne kiseline).
Umjetna sladila (saharin, aspartam) te arome (prirodne i umjetne) korigiraju okus i
miris pripravka, naročito onih za oralnu primjenu. Bojenje pripravaka teži psihološkom učinku
na bolesnika (pedijatrija).
Otopine se izrađuju izravnim otapanjem ljekovitih supstancija i pomoćnih tvari u nekom
otapalu uz ili bez zagrijavanja. Kako su otopine bistri pripravci najčešće se filtriraju.
Otopine koje nastaju kemijskom reakcijom otopljenih komponenata nazivaju se
likvorima (Liquor Burowi).
2
ACIDI BORICI SOLUTIO
Otopina boratne kiseline
Sadržava 3 % boratne kiseline (H3BO3).
Izrada:
Acidum boricum 3 g
Aqua purificata 97 g
Boratna se kiselina otopi u 95 g ključale vode. Otopina se još 5 minuta ostavi ključati, a
zatim filtrira u zagrijanu staklenu bocu i dopuni prokuhanom vodom do 100 ml.
Objašnjenje postupka: Boratna je kiselina umjereno topljiva u vodi i etanolu, ali lako
topljiva u ključaloj vodi i glicerolu.
Osobine: Bistra, bezbojna tekućina, gotovo bez mirisa i okusa. Reagira slabo kiselo.
Doze: srednja koncentracija 3 %.
Uporaba: Otopina boratne kiseline upotrebljava se kao blagi antiseptik u obliku obloga,
zatim za ispiranje usta, oči, irigacije itd. Namijenjena za ispiranje očiju izrađuje se, ispituje i
čuva prema propisu za izradu, ispitivanje i čuvanje kapi za oči.
Postoje mišljenja da je boratna kiselina apsorptivno toksična tako da su kod djece
moguća trovanja.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, na hladnom mjestu.
Sinonimi: Aqua borica
Kratica: Acid. boric. sol.
Napomena: Kako je djelovanje boratne kiseline na gljivice i plijesni neznatno,
pripravak se mora izrađivati u količinama koje će se utrošiti za 14 dana.
3
ALUMINII SUBACETATIS SOLUTIO
Otopina aluminij-subacetata
Izrada:
Aluminii sulfas 16 g
Calcii carbonas 7 g
Acidum aceticum dilutum 19,7 g
Aqua purificata q.s. ad 100 ml
Aluminij-sulfat otopi se u 60 ml vode i filtrira. Filtratu se postepeno i oprezno dodaje
kalcij-karbonat neprekidno miješajući, a zatim polako razrijeđena octena kiselina. Smjesa se
dobro promiješa, te nakon 2 h filtrira, a talog na filtru ispire vodom do ukupno 100 ml filtrata.
Smije se stabilizirati s najviše 0,9 % boratne kiseline.
Objašnjenje postupka: Otopina aluminij-subacetata ne može se dobiti jednostavnim
otapanjem aluminij-acetata, već kemijskim reakcijama preko bazičnog aluminij-karbonata:
Al2(SO4)3 + 3CaCO3 + 2H2O → Al2(OH)4CO3 + 3CaSO4 + 2CO2
Al2(OH)4CO3 + 4CH3COOH → 2Al(CH3COO)2OH + 3H2O + CO2.
Kalcij-karbonat i octenu kiselinu treba dodavati malo pomalo, jer oslobođeni karbon-
dioksid uzrokuje burno pjenjenje smjese.
Uspjeh izrade ovisi osim o točnim količinama ishodnih supstancija i o njihovoj
ispravnosti: Aluminij-sulfat mora sadržavati 18 molekula kristalne vode, octena kiselina 29-31
% C2H4O2, a kalcij-karbonat ne smije biti onečišćen spojevima magnezija i željeza. Uz niži
sadržaj octene kiseline mogu nastati višebazični acetati, a s magnezijem i željezom stvaraju se
netopljivi kompleksni subacetati. U jednom i drugom slučaju otopina postaje mutna.
Pripravak je prilično nestabilan, naročito pri povišenim temperaturama, jer vrlo lako
hidrolizira zamjenjujući acetatne skupine hidroksilnim; pri tome nastaju višebazični acetati
[Al(CH3COO) (OH)2], a ponekad potpuno bazični gel-preparat [Al(OH)3].
Osobine: Bistra, bezbojna ili gotovo bezbojna tekućina, karakteristična mirisa na
octenu kiselinu i okusa koji steže.
Mora sadržavati od 2,3 do 2,6 tež./vol.% Al2O3 (Mr 101,9) što odgovara od 7,3 do 8,3
tež./vol.% aluminij-subacetata [(CH3COO)2(OH)Al].
4
Doze: srednja pojedinačna doza 15 g (za klizmu)
srednja koncentracija 7 % (za obloge)
Upotreba: Otopina aluminij-subacetata upotrebljava se kao adstringens i antiseptik.
Adstringentno se djelovanje pripisuje aluminiju, a octena kiselina djeluje antiseptično. Najčešće
se primjenjuje kao oblog na nateklo ali ne i oštećeno tkivo te u obliku klizme protiv oksiura.
Dugotrajnija se terapija ne preporuča, a ni koncentriranije otopine, jer aluminij koagulira
bjelančevine, što može rezultirati nekrozom tkiva.
Inkompatibilnost: alkalije, topljive soli olova, topljivi fosfati i tanin.
Čuvanje: u manjim punim bocama, na hladnom mjestu.
Sinonimi: Aluminium aceticum basicum solutum; Liquor Burowi.
Kratica: Alum. subacet. sol.
Napomena: Srednja koncentracija od 7 % (doze) označava razrijeđenje oficinalnog
pripravka a ne sadržaj djelatne supstancije. Za obloge treba zato uzeti 7 g otopine aluminij-
subacetata i 93 g vode.
5
ANISI AETHEROLEI SOLUTIO AETHANOLICA
Etanolna otopina ulja anisa
Izrada:
Anisi aetheroleum 3,3 g
Aethanolum concentratum ad 100 g
Eterično ulje anisa otopi se u koncentriranom etanolu.
Objašnjenje postupka: Medicinski alkoholi (otopine eterskih ulja u etanolu) su, zbog
visokog sadržaja etanola, stabilniji pripravci od aromatskih voda.
Osobine: Bistra, bezbojna tekućina, mirisa na anisovo ulje.
Doze: srednja pojedinačna doza 0,5 g.
Upotreba: Etanolna otopina ulja anisa upotrebljava se kao karminativ, tj. sredstvo
protiv nadutosti ( meteorizma), te kao ekspektorans. Djeluje i blago antiseptički.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, na hladnom mjestu.
Sinonimi: Spiritus Anisi
Kratica: Anisi aetherol. sol. aethanol.
6
CALCII HYDROXYDI SOLUTIO
Otopina kalcij-hidroksida
Sadržava 0,16 % kalcij-hidroksida [Ca(OH)2].
Izrada:
Calcii oxydum 1 g
Aqua purificata q.s.
Kalcij-oksidu se u tarioniku postepeno primiješa 5 g vode; dobivena se kašasta masa
ispiranjem sa 100 g vode prelije u bocu. Nakon 4-5 h bistra se tekućina iznad taloga odlije, a
talogu doda novih 100 g vode i mućka nekoliko minuta.
Objašnjenje postupka: Kalcij-oksid, živo vapno, dobiva se zagrijavanjem vapnenca
na 900-1000 oC. Pomiješa li se s vodom nastaje, uz razvijanje velike količine topline, gašeno
vapno:
CaO + H2O → Ca(OH)2 + 63 kJ.
Kako je vapnenac gotovo uvijek onečišćen aluminijem i kalijem iz gline, pri gašenju
nastaje i kalij-hidroksid. On se u vodi lakše otapa od kalcij-hidroksida i prelazi u prvu vodenu
otopinu. Kako je prisutnost kalij-hidroksida kao jake baze nepoželjna, ta se otopina odbacuje.
Otopina kalcij-hidroksida prima iz zraka karbon-dioksid pri čemu se gubi dio kalcij-
hidroksida, koji prelazi u karbonat. Da se osigura traženi sadržaj kalcij-hidroksida, otopina se
čuva s neotopljenim ostatkom. Prije upotrebe bistra se tekućina odlije i ako je potrebno filtrira.
Osobine: Bistra, bezbojna tekućina, bez mirisa, alkalna okusa. Veže karbon-dioksid i
muti se.
Doze: srednja pojedinačna doza 30 g
srednja koncentracija: nerazrijeđeno (za ispiranje sluznica).
Uporaba: Otopina kalcij-hidroksida s uljem lana primjenjuje se eksterno u obliku
emulzija V-U kod opeklina kao odličan adstringens. Rijeđe se upotrebljava interno kao antacid
kod čireva želuca i crijeva.
Čuvanje: u punoj, dobro zatvorenoj boci s gumenim čepom, na hladnom mjestu.
Sinonimi: Aqua Calcis, Vapnena voda, Krečna voda.
Kratica: Calc. hydroxyd. sol.
7
CHAMPORAE SOLUTIO AETHANOLICA
Etanolna otopina kamfora
Sadržava 10% kamfora (C10H16O).
Izrada:
Camphora 10 g
Aethanolum concentratum 70 g
Aqua purificata 20 g
Kamfor se otopi u koncentriranom etanolu, doda voda, dobro promućka i filtrira.
Objašnjenje postupka: Kamfor se vrlo lako otapa u etanolu a teško u vodi. Zato se
najprije otapa u koncentriranom etanolu, a zatim doda voda.
Osobine: Bistra, bezbojna tekućina, mirisa na kamfor, na koži izaziva osjećaj hladnoće.
Upotreba: Etanolna otopina kamfora primjenjuje se eksterno kao iritans. Kod
reumatskih i neuralgičnih oboljenje utrljava se u kožu gdje izaziva jak lokalni nadražaj i
uzrokuje hiperemiju.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, na hladnom mjestu.
Sinonimi: Spiritus camphoratus, Solutio camphorae spirituosa.
Kratica: Camph. sol. aethanol.
8
FOENICULI AQUA
Voda komorača
Izrada:
Foeniculi aetheroleum 0,5 g
Polysorbatum 80 5,0 g
Aethanolum 90% 4,5 g
Aqua purificata 90 g
Ulje komorača pomiješa se s polisorbatom 80 i tada doda etanol. Nastala mješavina
razrijedi se vodom.
Objašnjenje postupka: Polisorbat 80 (Tween 80, polioksietilen-sorbitan-monooleat)
primjenjuje se pri izradi aromatskih voda kao solubilizator, jer pospješuje topljivost eteričnih
ulja u vodi.
Kako se eterično ulje dodaje u količini manjoj od 1 g treba je preračunati u kapi (1 g =
44 kapi).
Osobine: Bistra ili samo slabo opalizirajuća, bezbojna ili blijedo-žućkasta tekućina,
svojstvena mirisa, slatka a zatim nagorka okusa.
Doze: srednja pojedinačna doza 10 g.
Upotreba: Voda komorača upotrebljava se protiv nadutosti (karminativ); odstranjuje
nakupljene plinove, odnosno izaziva flatulenciju. Osim toga podražuje crijevo na sekreciju i
apsorpciju pa time poboljšava probavu.
Čuvanje: u potpuno punoj boci, zatvorenoj ubrušenim čepom, na hladnom mjestu,
zaštićeno od svjetlosti.
Kratica: Foenicul. Aq.
Napomena: Rok trajanja je 3 mjeseca.
9
IODI SOLUTIO AETHANOLICA
Etanolna otopina joda
Sadržava 5 % joda (I) i 4 % kalij-jodida (KI).
Izrada:
Iodum 5 g
Kalii iodidum 4 g
Aqua purificata 10 g
Aethanolum concentratum 81 g
Kalij-jodid otopi se u 4 g vode i doda jod. Kada se jod otopi, otopina se pomiješa sa 6 g
vode i koncentriranim etanolom.
Objašnjenje postupka: Kalij-jodid pospješuje topljivost joda, a utječe i na njegovu
stabilnost. Jod, naime, reagira s vodom iz etanola stvarajući jodidnu i hipojodidnu kiselinu;
jodidna kiselina reagira dalje s etanolom, pri čemu nastaje etil jodid, dok hipojodidna kiselina
djelomično prevodi etanol oksidacijom u acetaldehid:
J2 + HOH → HJ + HOJ,
HJ + C2H5OH → C2H5J + H2O,
HOJ + C2H5OH → CH3CHO + H2O + HJ.
Kalij-jodid spriječava stvaranje jodidne i hipojodidne kiseline, jer pomiče reakcijsku
ravnotežu u lijevo.
Osobine: Tamnocrvenosmeđa tekućina, mirisa na jod i etanol. Miješa se s vodom i
etanolom.
Doze: srednja pojedinačna doza 0,04 g
srednja koncentracija: nerazrijeđeno (za mazanje kože)
0,3 % (za ispiranje usta)
najveća pojedinačna doza 0,3 g
najveća dnevna doza 0,9 g.
Uporaba: Etanolna otopina joda jedan je od najraširenijih antiseptika za kožu. Na njoj
proizvodi baktericidni i bakteriostatski učinak, reagirajući s protoplazmom bakterija.
Istovremeno ispoljuje oksidativne osobine, a uz to suši površinske slojeve tkiva. Ova se otopina
koristi i kao resorbens, jer kod različitih upalnih procesa pobuđuje apsorpciju tekućine.
Inkompatibilnost: alkaloidi, tanin, soli teških metala, eterična ulja, amonijak, spojevi
arsena.
Čuvanje: u staklenoj boci s ubrušenim čepom, zaštićeno od svjetlosti.
10
Sinonimi: Spiritus Iodi, Tinctura Iodi.
Kratica: Iodi sol. aethanol.
11
KALII HYDROXYDI SOLUTIO
Otopina kalij-hidroksida
Mora sadržavati od 29,0 do 31,0 % kalij-hidroksida (KOH)
Izrada:
Kalii hydroxydum 35 g
Aqua purificata 65 g
Kalij-hidroksid otopi se u prokuhanoj i ohlađenoj vodi uz miješanje.
Objašnjenje postupka: Kalij-hidroksid mora se što brže otopiti, i to u prokuhanoj
vodi, kako bi se spriječilo stvaranje karbonata, vezanjem karbon-dioksida iz zraka i vode.
Kako kalij-hidroksid sadrži ponekad svega 85 % KOH, količina koju treba otopiti,
izračunata je na osnovu te vrijednosti. Međutim uvijek treba i provjeriti sadržaj kalij-hidroksida
u otopini. U tu se svrhu može odrediti relativna gustoća 20 oC/20 oC. Ona za 30 %-tnu otopinu
kalij-hidroksida iznosi 1,2900 (29 %-1,2794; 31 %-1,3006). Ako je sadržaj kalij-hidroksida veći,
otopinu treba razrijediti prema formuli:
B A d dd d
= ⋅−−2
2 1b g ,
B = odvaga razrjeđivača (g) (voda)
A = odvaga otopine (g) koja se razrjeđuje
d = rel. gust. otopine koja se razrjeđuje (poznata)
d2 = rel. gust. razrijeđene otopine (željena).
Kada je sadržaj manji otopini treba dodati još kalij-hidroksida. Ukoliko se pri tome
dobije otopina s koncentracijom većom od 30 % treba je razrijediti.
Osobine: Bistra, bezbojna tekućina, bez mirisa. Reagira jako alkalno.
Uporaba: Otopina kalij-hidroksida je snažni kaustik; otapa bjelančevine i izaziva
nekrozu tkiva. Služi za izradu etanolne otopine sapuna i kalijevog sapuna. Vrlo razrijeđene
otopine upotrebljavaju se za omekšavanje keratina (nokti).
Čuvanje: u boci dobro zatvorenoj gumenim čepom.
Sinonimi: Kalium hydroxydatum solutum, Liquor Kalii kaustici.
Kratica: Kal. hydroxyd. sol.
12
SAPONIS SOLUTIO AETHANOLICA
Etanolna otopina sapuna
Izrada:
Olivae oleum 10 g
Kalii hydroxydi solutio 30 % 6 g
Aethanolum concentratum 45 g
Aqua purificata 39 g
Ulje masline, otopina kalij-hidroksida i 11 g koncentriranog etanola pomiješaju se i
smjesa ostavi stajati u zatvorenoj boci češće mućkajući dok se 0,5 ml smjese ne miješa bistro
sa 1 ml vode. Tada se smjesa ostavi stajati 12 h, doda ostatak koncentriranog etanola i voda,
dobro promućka i filtrira.
Objašnjenje postupka: Etanolna se otopina sapuna dobiva hladnim osapunjenjem
ulja masline s otopinom kalij-hidroksida. Prema propisu ulja ima u malom višku, što isključuje
lužnatost pripravka. Neosapunjivo ulje otapa se u etanolu.
Snažnim je mućkanjem ulje nakon 3 h toliko osapunjeno da se koncentrirana otopina
bistro miješa s vodom u omjeru 1:2. Saponifikacija nakon tog vremena nije završena, potrebno
je još 12 h. Kada bi se koncentrirana otopina odmah razrijedila s preostalom količinom
koncentriranog etanola i vodom, za potpunu bi saponifikaciju trebalo 48 h.
Osobine: Bistra, svijetložuta tekućina. Pri mućkanju s vodom jako se pjeni. Reagira
alkalno.
Doze: srednja koncentracija: nerazrijeđeno (za utrljavanje i umivanje).
Uporaba: Etanolna otopina sapuna sastavni je dio antireumatičnih mazila, a
upotrebljava se i za dezinfekciju ruku.
Kratica: Sapon. sol. aethanol.
13
Emulzije – Emulsiones
Emulzije su tekući ljekoviti oblici, disperzijski sustavi dviju tekućina koje se međusobno
ne miješaju (voda i ulje). Tekućine su hidrofilne, voda i otapala koja se s vodom miješaju (V) te
lipofilne, ulja, masti, organska otapala (U). Emulzije su uglavnom jednostavni sustavi i to tipa
U/V ili V/U, te dvostruki emulzijski sustavi koji mogu biti V/U/V ili U/V/U tipa. Uglavnom su
mliječnog izgleda što je posljedica razlike indeksa loma svjetlosti tekućina u sustavu.
Da bi se izradila stabilna emulzija pri oblikovanju se moraju koristiti emulgatori.
Emulgatori su površinski aktivne tvari čija je molekula ambifilne strukture, tj. sastoji se od
hidrofilnih i lipofilnih skupina. Emulgatori kao i druge površinski aktivne tvari obilježene su
omjerom hidrofilnih i lipofilnih skupina u molekuli, odnosno HLB-vrijednošću (hydrophile
lipophile balance). To je bezdimenzionalna vrijednost (za neionogene tenzide do 20) i za
emulgatore tipa V/U vrijednosti HLB se kreću 3-8 a onih tipa U/V 10-18. Praktična primjena
HLB-vrijednosti emulgatora je odabir prikladnog emulgatora za izradu stabilne emulzije
optimalne disperznosti. Emulgatori mogu biti pravi i pseudoemulgatori. Pravi emulgatori
(tenzidi ambifilne strukture) adsorbiraju se na granici faza i orijentiraju se svojim hidrofilnim ili
lipofilnim skupinama prema vodi ili ulju, te snizuju napetost površine sustava. Zavisno o naboju
u molekuli mogu se podijeliti na anionske, kationske te neionogene emulgatore. Pravim
emulgatorima stvaraju se emulzije tipa U/V i V/U.
Pseudoemulgatori su hidrofilni koloidi (metilceluloza, polivinilpirolidon, arapska guma)
čiji dodatak u sustav mijenja viskoznost vanjske (vodene) faze. Prisustvo pseudoemulgatora u
emulziji smanjuje udio pravog emulgatora. Oko dispergiranih čestica stvaraju multimolekularni
sloj i stabiliziraju emulziju. Pseudoemulgatori stvaraju emulzije tipa U/V.
Emulzije se izrađuju engleskom ili kontinentalnom metodom. Prema engleskoj metodi
emulgator se otapa u fazi u kojoj je topljiv (uvijek vanjska faza), te se u otopinu postupno
primiješa unutarnja faza. Kontinentalnom metodom emulgator se suspendira rastrljavanjem s
unutarnjom fazom. Primješavanjem dijela vanjske faze nastaje primarna emulzija, kojoj se
dodaje ostatak vanjske faze. Ovom metodom izrađuju se najčešće emulzije U/V tipa
korištenjem pseudoemulgatora. Stabilnost emulzija očituje se odvajanjem faza. Reverzibilno
odvajanje faza naziva se flokulacijom, a ireverzibilno odvajanje koalescencijom.
14
Tablica 1. Podjela emulgatora.
SKUPINA EMULGATORA PRIMJER SHEMATSKI PRIKAZ SVOJSTVA
1. anionaktivni emulgatori
1. alkalijski sapuni natrijev palmitat
U-V emulgator, lužnati pH, samo za vanjsku primjenu
2. metalni sapuni kalcijev stearat
V-U emulgator, samo za vanjsku primjenu (npr. mazilo kalcijevog hidroksida)
3. aminski sapuni trietanolamin stearat
U-V emulgator, pH neutralni, inkompatibilni s kiselinama i elektrolitima, samo za vanjsku primjenu
4. alkilsulfati natrijev laurilsulfat (Texapon Z)
5. alkilsulfonati natrijev cetilsulfonat (Igepon T)
U-V emulgatori, pH neutralni, često u sastavu kompleksnih emulgatora (kombinacija s neionskim emulgatorom)
2. kationaktivni emulgatori
1. kvaterne amonijeve soli benzalkonijev klorid
djeluju i kao dezinficijensi i konzervansi, inkompatibilni s anionaktivnim emulgatorima
3. amfotermni emulgatori
1. fosfatidi lecitin
U-V i V-U emulgator, moguća parenteralna primjena
15
SKUPINA EMULGATORA PRIMJER SHEMATSKI PRIKAZ SVOJSTVA
4. neionski emulgatori
cetilni alkohol
1. viši masni alkoholi kolesterol (cera lanae)
V-U emulgator, neutralni, kemijski indiferentni
2. parcijalni esteri masnih kiselina i viševalentnih alkohola
glicerolmonostearat (Tegin O)
V-U emulgator
3. Parcijalni esteri masnih kiselina i sorbitana
sorbitan monopalmitat (Span 40)
V-U emulgator
4. Parcijalni esteri masnih kiselina i polioksietilensorbitana
polioksietilen sorbitanmonooleat (Tween 80)
U-V emulgator
5. esteri masnih kiselina i polioksietilena
polioksietilenmonostearat (Myrj 45)
U-V emulgator
6. eteri masnih alkohola i polioksietilena
polioksietilen stearil eter (Brij 72)
U-V ili V-U emulgator, zavisno o HLB vrijednosti
16
ISPITIVANJE TIPA EMULZIJE
Poznavanje tipa emulzije od velike je praktičke važnosti pri razrjeđivanju emulzija, jer se
one mogu, a da pri tome ostanu stabilne, razrjeđivati samo s vanjskom fazom.
O tipu emulzije može se zaključiti na ove načine:
i) prema ponašanju kapi emulzije u vodi: rasprši li se kapljica, znači da je voda
vanjska faza, emulzija je tipa U-V. Ostane li kapljica kompaktna, ulje je vanjska faza, emulzija
je tipa V-U;
ii) prema ponašanju kapi emulzije na filter-papiru: stvara li kapljica veliku mrlju sa
širokim mokrim rubom, emulzija je tipa U-V. Ako je mrlja na filter-papiru malena s vrlo uskim
mokrim rubom, emulzija je tipa V-U;
iii) bojenjem emulzije bojama topljivim u ulju (Sudan III) ili bojama topljivim u vodi
(metilensko modrilo): 1 g emulzije pomiješa se sa 1 kapi 1 %-tne otopine boje. U jednoj kapi
tako dobivene smjese promatra se mikroskopom obojenje dispergiranih kuglica i podloge.
Emulzija tipa U-V s otopinom Sudan III pokazivat će crveno obojene kuglice u bezbojnoj
sredini, dok će pri emulziji tipa V-U biti bezbojne kuglice u crveno obojenoj sredini. Uporabom
otopine metilenskog modrila modro obojene kuglice u bezbojnoj sredini ukazivat će na tip
emulzije V-U, a bezbojne kuglice u modro obojenoj sredini na tip emulzije U-V;
iv) mjerenjem električne vodljivosti konduktometrom na originalnim uzorcima emulzija
ili uz dodatak elektrolita, koji povećavaju vodljivost. Emulzije kojih je vodljivost 10-3 do 10-4 S
pripadaju tipu U-V, a one vodljivosti preko 10-6 S pokazuju osobine tipa V-U. Elektrovodljivost
emulzija tipa U-V je znatno veća od emulzija tipa V-U, jer je uljna faza električni izolator;
v) reakcijom na filter-papiru impregniranom 20 %-tnom otopinom kobalt(II)-klorida.
Filter-papir (Schleicher i Schüll br. 595) Ø 4,5 cm uroni se 2 min u 20 %-tnu otopinu kobalt(II)-
klorida i nakon toga suši 1 h u sušioniku na 70 oC. Modro obojeni papir mora se čuvati u
eksikatoru, zaštićen od svjetlosti.
Na indikaktor-papir stavi se 1-2 kapi emulzije: pri emulziji tipa U-V na mjestu kontakta
pojavljuje se odmah svjetlo ružičasta boja koja se širi u okolinu. Kod emulzija tipa V-U nastaje
modro obojenje tamnije od boje indikator-papira.
17
EPHEDRINI CHLORIDI EMULSIO
Emulzija efedrin-klorida
Izrada:
Ephedrini chloridum 3 g
Ricini oleum 15 g
Excipients emulsificans anionicum 12 g
Aqua purificata ad 100 g
Anionska emulgirajuća podloga rastali se u pateni zagrijavanjem na vodenoj kupelji pri
70ºC i koristeći pistil pomiješa s vodom (18 g) zagrijanom na istu temperaturu. Smjesa se uz
miješanje ohladi pa joj se u malim obrocima primiješa ulje ricinusa. Efedrin klorid se otopi u
preostaloj količini vode (52 g) i otopina se primješava u malim obrocima prethodno priređenoj
mješavini podloge i ulja ricinusa.
Objašnjenje postupka: Anionska emulgirajuća podloga je mast-emulzija tipa U-V
ambifilnih osobina, pa se može razrjeđivati i vodom i uljima. Ona sadrži kompleksan emulgator
koji se sastoji od lipofilnih (cetanol te kolesterol i lanolinski alkoholi u bezvodnom lanolinu) i
izrazito hidrofilnog emulgatora natrijevog laurilsulfata (HLB=20). Iz nje se često neposredno
prije upotrebe izrađuje anionska emulgirajuća podloga s vodom.
Ulje ruže korigens je mirisa. Kako se dodaje u količini manjoj od 1 g treba je preračunati
u kapi (1 g = 50 kapi).
Osobine: Gotovo bijela emulzija tipa U-V, nagorka okusa.
Doze: srednja koncentracija 3 %.
Uporaba: Emulzija efedrin-klorida aplicira se u obliku kapi za nos protiv hunjavice,
peludne kihavice i sl., jer je efedrin-klorid ekscitator disanja. Za razliku od vodenih otopina,
emulzija dobro i dugotrajno prianja na sluznicu.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, zaštićeno od svjetlosti. Izdaje se s napomenom
"Prije uporabe promućkati".
Kratica: Ephedr. chlorid. emuls.
18
RICINI OLEUM EMULSIO
Emulzija ulja ricinusa
Izrada:
Ricini oleum 40 g
Gummi arabicum desenzymatum 10 g
Sirupus simplex 10 g
Vanillae tinctura 0,5 g
Aqua purificata 39,5 g
Ulje ricinusa i dezencimirana arapska guma se u suhom tarioniku dobro rastrljaju,
odjednom naglo doda 25 g vode i duže vrijeme snažno miješa. Primarna se emulzija, uz
neprekidno miješanje, postepeno razrjeđuje s ostatkom vode i na kraju dodaju obični sirup i
tinktura vanilije.
Objašnjenje postupka: Pri izradi primarne, koncentrirane emulzije vrijedi pravilo:
odjednom se dodaje toliko vode koliko iznosi polovina količine ulja i gume zajedno. Kako se
ovdje uzima 40 g ulja i 10 g dezencimirane arapske gume (50 g ukupno), dodaje se 25 g vode.
Tarionik i pistil moraju biti potpuno suhi, a prvi dio vode treba dodati odjednom, da bi se
izbjeglo bubrenje arapske gume i time omogućilo stvaranje dobre primarne emulzije.
Arapska guma je smjesa soli arabinske kiseline, a sadrži i oksidativne fermente
(oksidazu i peroksidazu) koji pospješuju oksidacijske procese i time uzrokuju mnoge
inkompatibilnosti. Ti se fermenti inaktiviraju zagrijavanjem otopine arapske gume u vodi (1:2)
na 80 oC/60 minuta ili 100 oC/30 minuta ili 120 oC/20 minuta u autoklavu. Tako dezencimirana
arapska guma osuši se pod sniženim tlakom pri temperaturi od 60 oC i usitni.
Tinktura vanilije korigens je okusa i mirisa, a obični sirup korigens okusa. Kako se
tinktura vanilije dodaje u količini manjoj od 1 g, treba je preračunati u kapi (1 g = 55 kapi).
Osobine: Bijela ili gotovo bijela emulzija tipa U-V, slabog mirisa i okusa na vaniliju.
Doze: srednja pojedinačna doza 50 g.
Uporaba: emulzija ulja ricinusa upotrebljava se kao laksans: efikasno pospješuje
ispražnjenje sadržaja crijeva. Dispergirano se ulje u crijevu brzo saponificira i stoga brže
djeluje, lakše se podnosi i boljeg je okusa nego samo ulje ricinusa.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, zaštićeno od svjetlosti. Izdaje se s napomenom
"Prije uporabe promućkati".
Kratica: Ricini ol. emuls.
19
Suspenzije - Suspensiones
Suspenzije su grubo disperzni sustavi, a čine ih čvrste supstancije koje su u tekućem
disperznom sredstvu (nosaču) netopljive. Tekuću fazu čini najčešće voda, a ponekad to mogu
biti i biljna ili polusintetska ulja. Udio čvrste faze u suspenziji je različit i može iznositi 0,5-40%,
što zavisi o primjeni suspenzije.
Vodene suspenzije anorganskih supstancija koje se mogu izraditi i kemijskim reakcijama
nazivaju se magme. Čestice disperzne faze nastale kemijskom reakcijom (taloženjem) su vrlo
malog promjera pa su ovi sustavi stabilni i bez dodatka pomoćnih tvari.
Dermatološke suspenzije sadrže veći udio disperzne faze. To su miksture s talogom
(mixture agitandae) a nazivaju se i tekućim puderima. To su najčešće disperzije cink-oksida i
talka u smjesi s etanolom, glicerolom i vodom a mogu sadržavati i druge lijekove.
Suspenzije su nestabilni sustavi. Stabiliziraju se smanjivanjem veličine čestica unutarnje
faze, povećanjem viskoznosti vanjske faze, te izborom sustava s malom razlikom gustoća
između čvrste i tekuće faze.
Viskoznost tekuće (vodene) faze najčešće se povećava dodatkom hidrofilnih koloida. To
su makromolekule koje s vodom bubre, te mijenjaju viskoznost vodene faze. Suspenzije se
stabiliziraju također dodatkom sredstava za močenje, tj. tenzida koji smanjuju napetost
površine između čvrstih čestica i tekuće faze. Peptizacija tj. dodatkom slabih elektrolita u
sustav koji će adsorpcijom iona na površini čvrstih čestica stabilizirati sustav, također je metoda
stabilizacije suspenzija.
Suspenzije se izrađuju tako da se prikladno usitnjena čvrsta faza razriba najprije s
manjom količinom disperznog sredstva, a tada se postepeno dodaje ostatak tekuće faze.
Također ako se disperzno sredstvo sastoji od više tekućina, tada se čvrsta faza razriba sa za
sustav najprikladnijom tekućinom.
Ispitivanje suspenzija – za vrednovanje stabilnosti suspenzije ispituju se različite
karakteristike sedimentacije npr. suspenzijski kvocijent.
20
ODREĐIVANJE SUSPENZIJSKOG KVOCIJENTA
Određivanje suspenzijskog (sedimentacijskog) kvocijenta najjednostavnija je metoda
ustanovljavanja brzine sedimentacije, odnosno stabilnosti suspenzija. Suspenzijski kvocijent
(SQt) predstavlja odnos visine volumena taloga u ml (Sv) i visine ukupnog volumena suspenzije
u ml (gv) u vremenu t:
S SgQtvv
=
Postupak: Suspenzija se dobro promućka i ulije u graduirani cilindar od 25 ml,
promjera 15 mm. Poslije 1, 3, 6, 12 i 24 sata ili drugog normiranog vremenskog intervala očita
se visina taloga i izračuna suspenzijski kvocijent. Za pripravke koji se čuvaju kraće vrijeme
dovoljno je uzeti vremenski interval od jednog sata. U tom se slučaju stabilnom smatra
suspenzija čiji suspenzijski kvocijent iznosi od 0,90 do 1,00.
21
BARII SULFATIS SUSPENSIO
Suspenzija barij-sulfata
Izrada:
Barii sulfas (0,15) 50 g
Tragacantha 0,6 g
Natrii benzoas 0,04 g
Saccharin-natrium 0,02 g
Vanillinum 0,02 g
Anisi aetheroleum 0,02 g
Aethanolum 90 % 4,5 g
Aqua purificata 44,8 g
Tragant se prelije sa 2,5 g etanola, doda voda i ostavi bubriti 2 h. U dobivenoj se sluzi
otopi natrij-benzoat i saharin-natrij. Barij-sulfat se u tarioniku najprije rastrlja s malom
količinom, a nakon toga razrijedi s preostalom količinom, prethodno pripremljene sluzi
traganta. Vanilin i ulje anisa otope se u 2 g etanola i otopina primiješa suspenziji.
Objašnjenje postupka: Stabilnost ove suspenzije tj. sprječavanje sedimentacije barij-
sulfata, postiže se dijelom usitnjenošću samih čestica, a dijelom dodatkom traganta, koji kao
hidrofilni koloid povisuje viskoznost nosača.
Saharin-natrij, vanilin i ulje anisa korigensi su okusa; olakšavaju uzimanje veće količine
ove oralne suspenzije. Natrij benzoat je konzervans. Kako se etersko ulje dodaje u količini
manjoj od 1 g, treba je preračunati u kapi (1 g = 42 kapi).
Osobine: Bijela suspenzija, mirisa na vanilin i ulje anisa, slatka okusa.
Doze: srednja pojedinačna doza 300 g.
Uporaba: Barij-sulfat na temelju svoje nepropusnosti za X-zrake i netopljivosti u
sadržaju gastrointestinalnog trakta služi kao kontrasno sredstvo u rentgenologiji probavnog
trakta. U obliku suspenzije dobro pokriva sluznicu i daje oštru sliku.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci. Izdaje se s napomenom "Prije uporabe promućkati".
Sinonimi: Cremor barii sulfatis.
Kratica: Barii sulfat. susp.
22
MAGNESII HYDROXYDI SUSPENSIO
Suspenzija magnezij-hidroksida
Mora sadržavati 8,25 % magnezij-hidroksida (Mg(OH)2).
Izrada:
Magnesii sulfat 4,75 g
Natrii hydroxydum 1,5 g
Magnesii oxydum 5,25 g
Aqua purificata q.s.
Natrij-hidroksid otopi se u 15 ml vode, doda magnezij-oksid i miješanjem stvori
jednolična kaša, a zatim doda voda do ukupnog volumena od 250 ml. Ova se suspenzija, uz
neprekidno miješanje, u tankom mlazu ulijeva u otopinu magnezij-sulfata u 250 ml vode.
Nastali se talog nakon dekantiranja filtrira i ispire vodom tako dugo dok filtrat ne daje više jaču
reakciju na sulfate. Isprani se talog razmulji s toliko vode da sadržaj iznosi 100 g.
Objašnjenje postupka: Magnezij-hidroksid stvara se pretežno hidratacijom magnezij-
oksida, a manjim dijelom reakcijom magnezij-sulfata s natrij-hidroksidom.
Ispiranje taloga magnezij-hidroksida, uz kontrolu reakcije na sulfate, potrebno je zbog
toga da se što je moguće više ukloni natrij-sulfat, koji je purgativnog djelovanja. Umjesto
ispiranja taloga na filtru, praktičnije je ispiranje uz dekantiranje tekućine iznad taloga.
Velika usitnjenost čestica magnezij-hidroksida, koja je ovdje postignuta taloženjem, nije
dovoljna da suspenziju održi stabilnom. Zato ova suspenzija, koja se naziva i magmom jer se
priređuje iz svježe istaloženog taloga, nije stabilna i treba je prije uporabe promućkati.
Osobine: Bijela suspenzija, bez mirisa i okusa.
Doze: srednja pojedinačna doza 5 g.
Uporaba: Magnezij-hidroksid potisnuo je svojevremeno iz uporabe natrij-
hidrogenkarbonat, jer ne utječe na acidobaznu ravnotežu u organizmu. No ni on nije kao
antacid najpodesniji jer djeluje iznad optimalnog područja (pH = 3-5). Suspenzija je ovdje kao
oblik lijeka najprikladnija jer je magnezij-hidroksid voluminozan prašak.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci. Izdaje se s napomenom "Prije uporabe promućkati".
Sinonimi: Magma Magnesiae.
Kratica: Magn. hydroxyd. susp.
23
Sirupi (Sirupus – sirupi)
Sirupi su viskozne slatkaste tekućine oblika otopina ili suspenzije. Mogu biti i u obliku
suhih koncentrata koji se ex tempore razrjeđuju propisanim otapalom, najčešće pročišćenom
vodom.
Komponente sirupa su saharoza ili njene supstitucije (glicerol, sorbitol, hidrofilni koloidi)
otopljene ili dispergirane u vodi. Sadrže i korigense okusa, boje, konzervanse (ako je sadržaj
saharoze nizak).
Običan sirup (sirupus simplex) je 64% otopina saharoze u vodi, stabilna otopina
rezistentna na kristalizaciju i rast mikroorganizama.
Sirupi se izrađuju otapanjem (dispergiranjem) lijeka i pomoćnih tvari uz zagrijavanje ili
bez, otapanjem ili suspendiranjem lijekova u običnom sirupu, te rjeđe perkolacijom, najčešće
biljnih ekstrakata kroz stupac šećera.
Sirupi mogu sadržavati iscrpine iz droga te se tada mogu koristiti kao korigensi (Citri
sirupus) ili lijekovi (Thymi sirupus). Mogu sadržavati ljekovite supstancije te kombinacije
ljekovitih supstancije i iscrpine ljekovitih droga.
Sirupi se ispituju na nazočnost umjetnih sladila, konzervansa, škrobnog sirupa.
ISPITIVANJE ONEČIŠĆENJA U SIRUPIMA
Umjetna sladila
Alkaliziranjem ili zakiseljavanjem razrijeđenog sirupa sladila se prevode u oblik
pogodan za ekstrakciju organskim otapalom. Odijeljivanje vodeno-kiselog sloja mora biti što
potpunije, a etersko-petroleterski sloj preporuča se izlijevati kroz gornji otvor lijevka. Zaostane
li u etersko-petroleterskom sloju vodeno-kisela otopina saharoze, pri otparavanju ona
karamelizira, a ostatak je donekle slatkast, što može dovesti do pogrešnog zaključka o
prisutnosti saharina.
Postupak: 20 ml sirupa pomiješa se s 10 ml vode, alkalizira razrijeđenom
otopinom natrij-karbonata (r.o.) i izmućka u lijevku za odjeljivanje 2 puta sa po 10 ml etera.
Odvojeni eterski slojevi otpare se u vodi pri 40oC do suha; ostatak ne smije biti slatka okusa
(dulcin).
Zatim se vodeni sloj iz prethodne ekstrakcije zakiseli razrijeđenom sulfatnom
kiselinom (r.o.), te izmućka u lijevku za odjeljivanje 2 puta sa po 10 ml etera. Odvojeni slojevi
otpare se u vodi pri 40oC do suha. Slatki okus ostatka ukazuje na prisustvo saharina ili natrij-
ciklamata.
24
Konzervansi
Postupak: Ostatak pri ispitivanju na umjetna sladila prelije se sa 2 ml razrijeđenog
etanola (r.o.) i doda 1 ml Millonovog reagensa (r.o.). Kad se smjesa zagrije do vrenja, oboji se
crveno, ukoliko su prisutni esteri p-hidroksibenzojeve kiseline.
Škrobni sirup
Postupak: 5 ml sirupa pomiješa se sa 5 ml vode i ako je potrebno obezboji
aktivnim ugljenom te filtrira. Kada se 1 ml filtrata zakiseli sa 2 kapi koncentrirane kloridne
kiseline (r.o.) i doda 10 ml koncentriranog etanola, te snažno promućka, ne smije se zamutiti.
25
CITRI SIUPUS
Sirup limuna
Izrada:
Citri tinctura 3 g
Acidum citricum 2 g
Sirupus simplex 95 g
Limunska kiselina se otopi u tinkturi limuna i pomiješa s običnim sirupom, te ako je
potrebno filtrira.
Osobine: Sirup blijedožute boje, gotovo bistar, mirisa i okusa limuna. Miješa se bistro s
vodom.
Doze: srednja pojedinačna doza 15 g.
Uporaba: Sirup limuna primjenjuje se kao korigens i stomahik. Pogoduje probavi jer
podražuje lučenje želučanog soka.
Čuvanje: u punoj, dobro zatvorenoj, steriliziranoj boci.
Kratica: Citri sir.
Napomena: Izrađuje se prema potrebi.
26
SIRUPUS SIMPLEX
Obični sirup
Izrada:
Saccharosum 64 g
Aqua purificata 36 g
Saharoza se uz umjereno grijanje otopi u vodi, zagrije do ključanja i kuha 2 minute.
Zatim se s površine odstrani pjena i dopuni ključalom vodom do 100 g. Po potrebi se još vruć
sirup procijedi ili filtrira, puni u sterilizirane boce, dobro začepi i kada se potpuno ohladi dobro
promućka.
Objašnjenje postupka: Zagrijavanjem se ubrzava otapanje šećera, a kuhanjem
pospješuje izlučivanje koaguliranih bjelančevinastih tvari zaostalih pri proizvodnji šećera, koje
se izlučuju u obliku pjene. Vrijeme kuhanja ograničeno je da bi se spriječila inverzija saharoze.
Ohlađeni sirup se promućka da kondenzirana voda s gornjeg dijela boce ne zaostane na
površini i postane pogodna za eventualni razvitak bakterija, plijesni ili gljivica.
Osobine: Bistra, bezbojna ili slabo žuta, gusta tekućina, bez mirisa, slatka okusa,
neutralne reakcije na lakmus. Miješa se bistro s vodom.
Uporaba: Obični se sirup upotrebljava kao osnovni sirup za izradu ljekovitih sirupa.
Kako je najjednostavniji korigens okusa često se primjenjuje i pri izradi drugih ljekovitih oblika.
Čuvanje: u punoj, dobro zatvorenoj, steriliziranoj boci.
Sinonimi: Sirupus Sacchari, Sirupus.
Kratica: Sir. simpl.
27
THYMI SIRUPUS COMPOSITUS
Sirup timijana s natrij-bromidom
Izrada:
Thymi tinctura 15 g
Natrii bromidum 3 g
Aqua purificata 3 g
Pulvis conservans 0,1 g
Sirupus simplex 79 g
Natrij-bromid otopi se u vodi, a zatim otopina pomiješa s običnim sirupom i tinkturom
timijana, u kojoj je otopljen prašak za konzerviranje.
Osobine: Bistar sirup, svijetlosmeđe boje, mirisa i okusa na timijan.
Doze: srednja pojedinačna doza 15 g.
Uporaba: Sirup timijana s natrij-bromidom upotrebljava se kao ekspektorans i sedativ.
Olakšava iskašljavanje i umanjuje podražaj na kašalj. Primarno djeluje sekretomotorički, jer
podražuje centar disanja, a tek sekundarno i sekretolički, pojačavajući nedovoljnu sekreciju
bronhijalne sluznice.
Čuvanje: u punoj boci, zaštićeno od svjetlosti, na temperaturi ne ispod 10 oC.
Sinonimi: Sirupus Thymi bromatus.
Kratica: Thymi sir. comp.
28
Mazila i losioni (Linimenta et lotiones)
Mazila i losioni su najčešće tekući pripravci, oblika otopina, suspenzija ili emulzija.
Primjenjuju se isključivo izvana, i to losioni za premazivanje bolesne, a linimenti za utrljavanje
u neozlijeđenu kožu. Sadrže najčešće adstringense, antiseptike, anestetike, rubefacijense i sl.
29
CALCII HYDROXYDI LINIMENTUM
Mazilo kalcijevog hidroksida
Izrada:
Calcii hydroxydi solutio 50 g
Lini oleum 50 g
Bistra otopina kalcijevog hidroksida i ulje lana pomiješaju se u medicinskoj boci snažnim
mućkanjem.
Objašnjenje postupka: Reakcijom kalcijevog hidroksida iz vapnene vode i slobodnih
masnih kiselina ulja lana nastaje kalcijev sapun, anionaktivni emulgator, prikladan za izradu
emulzijskih sustava namijenjenih za vanjsku uporabu. Kod onih ulja koja ne sadrže slobodne
masne kiseline treba dodati ekvivalentnu količinu oleinske kiseline.
Osobine: Žućkastobijela emulzija tipa V-U, mirisa na ulje lana, slabo alkalne reakcije.
Uporaba: Mazilo kalcijevog hidroksida upotrebljava se kao pokrovno sredstvo i
adstringens kod opeklina, jer kalcijevi ioni zgušćuju stanične membrane i smanjuju
permeabilnost, a ulje olakšava razmazivanje.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, zaštićeno od svjetlosti. Izdaje se s napomenom
"Prije uporabe promućkati".
Sinonimi: Linimentum Calcis, Linimentum ad combustiones.
Kratica: Calc. hydroxyd. linim.
Napomena: Mazilo kalcij-hidroksida po svojoj je primjeni losion, jer se na kožu samo
namazuje a ne utrljava.
30
CAPSICI LINIMENTUM COMPOSITUS
Složeno mazilo paprike
Izrada:
Capsici tinctura 60 g
Saponis solutio aethanolica 15 g
Camphorae solutio aethanolica 15 g
Rosmarini aetheroleum 1 g
Lavandulae aetheroleum 1 g
Ammonii hydroxydi solutio 10 % 8 g
Tinktura paprike pomiješa se s etanolnim otopinama sapuna i kamfora, uljima
ružmarina i lavande i otopinom amonij-hidroksida. Poslije stajanja od nekoliko dana smjesa se
filtrira.
Osobine: Bistra, crvenosmeđa tekućina, mirisa na eterska ulja i amonijak. Bistro se
miješa u svakom omjeru s vodom i etanolom.
Uporaba: Složeno mazilo paprike utrljano u kožu dobar je antireumatik. Iritativne
osobine pripisuju se tinkturi paprike koja je rubefacijens i ne oštećuje kožu. Hiperemiju
izazivaju i kamfor te eterska ulja. Etanolna otopina sapuna omekšava kožu, a vodena otopina
amonij-hidroksida neutralizira kiselinu na koži.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, zaštićeno od svjetlosti.
Sinonimi: Linimentum capsici compositum, Tinctura Capsici composita.
Kratica: Capsici linim. comp.
31
LJEKOVITI PRIPRAVCI DROGA
Čajevi – Species
Čajevi su jednolične smjese biljnih droga različitog stupnja usitnjenosti a mogu
sadržavati i biljne praške te čvrste ljekovite supstancije. Primjenjuju se interno u obliku
napitaka, ili eksterno kao oblozi te za grgljanje ili inhalacije.
Stupanj usitnjenosti je veličina koja označava broj sita, odnosno dužinu stranice
kvadrata otvora sita kroz koji droga prolazi (mm). Za lišće, cvjetove, stabljike koristi se sito 6
(grubo sječeno), za koru, podanke, korijen sito 3 (polusitno sječeno) a za plodove i sjemenke
sito 2 (sitno sječeno).
Izrada čajeva uključuje vaganje prema količinskom udjelu tj. od najmanje do najveće
mase propisanih droga. Preporučuje se najprije vagati čvršće dijelove droga (korijen, sjemenke,
podanak) a zatim one nježnije strukture (listove, cvjetove).
Ako je u čaju propisan dodatak biljnog praška, čaj se izrađuje na način da se čajna
smjesa navlaži s nešto vode ili etanola, doda biljni prašak i sve se dobro promiješa
(homogenizira) i osuši. Ako je u sastavu čaja propisan dodatak lijekova, oni se otope u
prikladnom otapalu (voda, etanol), te se prethodno pripremljena čajna smjesa navlaži ovom
otopinom, dobro promiješa i osuši.
32
ALTHAEAE SPECIES
Sljezov čaj
Izrada:
Althaeae folium (6) 50 g
Althaeae radix (3) 25 g
Anisi fructus (2) 5 g
Malvae flos (6) 10 g
Thymi folium (6) 10 g
Plod anisa najprije se u tarioniku prognječi pistilom, a zatim primiješaju usitnjene i
prosijane droge redoslijedom od najmanje do najveće količine.
Objašnjenje postupka: Ovaj čaj je smjesa usitnjenih biljnih dijelova bez dodataka
anorganskih ili organskih soli, te biljnih prašaka. Ako stupanj usitnjenosti nije drugačije
propisan, uzima se za lišće, cvjetove i zeleni sito 6, za kore, drvo, korijenje i podanke sito 3, a
za plodove i sjemenke sito 2.
Doze: srednja pojedinačna doza 3 g.
Uporaba: Sljezov čaj sadrži droge sa sluzima koje su osobito podesne za stišavanje
kašlja kod djece. Sluzi oblažu sluznicu ždrijela (demulcens) umanjujući podražaj koji izaziva
refleks kašlja.
Čuvanje: u posudama koje zaštićuju od vlage, svjetla i gubitka hlapljivih supstancija
sadržanih u čaju.
Kratica: Alth. spec.
33
SPECIES LAXANTES
Čaj za čišćenje
Izrada:
Sennae folium (6) 20 g
Sambuci flos (6) 20 g
Frangulae cortes (3) 35 g
Foeniculi fructus (2) 15 g
Kalii natrii tartaras 10 g
Aqua purificata 10 g
Senino se lišće najprije jednolično nakvasi ključalom vodenom otopinom kalij-natrij-
tartarata, a tada osuši pri 40-50 oC. Plod komorača se prognječi u tarioniku pistilom, a ostale
droge izvažu prema veličini količina. Na kraju se ostalim drogama primiješa osušeno senino
lišće.
Objašnjenje postupka: Ovaj je čaj smjesa usitnjenih biljnih dijelova koji sadrži i krute
ljekovite supstancije koje se primiješavaju otopljene kako bi bile što jednoličnije razdijeljene u
pripravku.
Doze: srednja pojedinačna doza 3 g.
Uporaba: Čaj za čišćenje je kombinirani laksans. Antraglikozidne droge (kora krkovine,
list sene) pojačavaju peristaltiku debelog crijeva. Kalij-natrij-tartarat osmozom privlači vodu,
odnosno sprječava njenu apsorpciju u debelom crijevu.
Čuvanje: u posudama koje zaštićuju od vlage, svjetla i gubitka hlapljivih supstancija
sadržanih u čaju.
Sinonimi: Species laxantes St. Germain
Kratica: Spec. lax.
34
Tinkture – Tincturae
Tinkture su vodenoetanolne iscrpine iz droga ili otopine ekstrakta droga. Izrađuju se
najčešće postupkom maceracije. Kao otapala koristi se najčešće smjesa etanola i vode.
Izrađuju se u omjeru 1:5 (droge slabog djelovanja) i 1:10 (droge jakog djelovanja).
Maceracija je jednokratna ekstrakcija usitnjenje droge otapalom pri sobnoj temperaturi.
Droga se ekstrahira 5 dana uz miješanje, iscrpina se zatim odvoji tiještenjem, ostavi dva dana
na hladnom te filtrira. Vrijeme maceracije se može znatno skratiti postupkom turboekstrakcije i
ultrazvučne ekstrakcije. Turboekstrakcija je postupak iscrpljivanja droga vrtloženjem droge i
otapala u prikladnim uređajima s visoko turažnim mješalicama. Postupak vrtloženje traje oko
10 minuta. Ultrazvučna ekstrakcija koristi ultrazvuk tj. zvučne titraje visoke frekvencije, koji
skraćuju vrijeme iscrpljivanja droga.
35
CAPSICI TINCTURA
Tinktura paprike
Izrada:
Capsici fructus (0,30) 10 g
Aethanolum dilutum 100 g
Usitnjena se droga prelije razrijeđenim etanolom i maceracijom pripremi tinktura.
Osobine: Bistra, crvenkastosmeđa tekućina, naročita mirisa, veoma oštra okusa. S
vodom daje mutne smjese.
Suhi ostatak: najmanje 2,0 %.
Sadržaj etanola: najmanje 63 %.
Doze: srednja pojedinačna doza 0,5 g
srednja koncentracija: 50 % (za utrljavanje).
Uporaba: Tinktura paprike dobar je iritans, odnosno rubeficijens. Na koži izaziva
crvenilo i osjećaj topline. Upotrebljava se za izradu složenog mazila paprike.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
Kratica: Caps. tinct.
36
THYMI TINCTURA
Tinktura timijana
Izrada:
Thymi folium (2) 20 g
Glycerolum 10 g
Aethanolum concentratum 32 g
Aqua purificata 58 g
Usitnjena se droga prelije smjesom glicerola, koncentriranog etanola i vode, te
maceracijom pripremi tinktura.
Osobine: Bistra, tamnosmeđa tekućina, aromatična mirisa i okusa na timijan. Miješa se
bistro s vodom ili s jednakim volumenom razrijeđenog etanola. Kad se pomiješa s
koncentriranim etanolom, zamuti se.
Suhi ostatak: najmanje 9,0 %.
Sadržaj etanola: najmanje 28 %.
Doze: srednja pojedinačna doza 2 g.
Uporaba: Tinktura timijana dobar je ekspektorans. Koristi se za izradu sirupa timijana s
natrij-bromidom.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
Kratica: Thymi tinct.
37
VALERIANAE TINCTURA
Tinktura odoljena
Izrada:
Valerianae radix (2) 20 g
Aethanolum dilutum 100 g
Usitnjena se droga prelije razrijeđenim etanolom i maceracijom pripremi tinktura.
Osobine: Bistra, smeđa ili crvenkastosmeđa tekućina, svojstvena mirisa i okusa na
odoljen. Miješa se s razrijeđenim etanolom i s jednakim volumenom koncentriranog etanola u
bistru tekućinu. Kad se pomiješa s jednakim volumenom vode jako se zamuti.
Suhi ostatak: najmanje 3,0 %.
Sadržaj etanola: najmanje 63 %.
Doze: srednja pojedinačna doza 2 g.
Uporaba: Preparati odoljena primjenjuju se kao blagi sedativi, osobito za probavni
trakt i pri srčanoj neurozi.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
Kratica: Valer. tinct.
38
Ekstrakti – tekući i suhi – Extracta fluida et sicca
Ekstrakti su tekući ili čvrsti pripravci dobiveni ekstrakcijom droga, najčešće postupkom
perkolacije. Perkolacija je postupak ekstrakcije stupca droge kontinuiranim protjecanjem
propisanim ekstrakcijskim sredstvom pri sobnoj temperaturi u perkolatoru. Prethodno
navlažena droga puni se jednakomjerno u perkolator. Na stupac droge dolijeva se ekstrakcijsko
sredstvo, te se droga macerira 12 sati. Otvaranjem pipca ispušta se iscrpina određenom
brzinom a zavisno o vrsti pripravka perkolira se u više frakcija. Otapalo iz dobivenog produkta
se djelomično ili potpuno upari.
Slika 1. Shematski prikaz perkolatora.
Tekući ekstrakti izrađuju se u omjeru 1:1 tj. količina ekstrakta odgovara količini droge.
Omjer može biti i 1:2 i to u slučaju droge s eteričnim uljima i termolabilnim supstancijama.
Droga se perkolira u dvije frakcije. Od prve se odvoji 85% perkolata a preostali dio sjedini s
drugim perkolatom koji se uparava na 15%.
Suhi ekstrakti su različiti grudičasti higroskopni prašci a dobivaju se potpunim
otklanjanjem otapala (vakumizacija, sušenje raspršivanjem, liofilizacija). Droga se perkolira u 3-
5 frakcija. Prvo se uparuje posljednji perkolat tj. onaj najsiromašniji djelatnim tvarima.
Tinkturama i ekstraktima se osim stupnja čistoće ispituju različite konstante kao npr.
relativna gustoća, sadržaj etanola, suhi ostatak, gubitak sušenjem, sadržaj djelatnih tvari.
39
Određivanje sadržaja etanola
Sadržaj etanola u smjesama, koje osim vode sadrže i neke druge nehlapljive primjese,
može se odrediti nakon destilacije smjese.
Postupak: 25 ml pripravka pomiješa se u tikvici za destilaciju od 250 ml sa 75 ml vode,
doda nekoliko staklenih kuglica i oprezno se preko Liebigovog hladila u odmjernu tikvicu od 100
ml predestilira oko 75 ml. Ako se smjesa zagrijavanjem pjeni, destilira se uz dodatak 1-2 kapi
silikonskog ulja. Destilat se ohladi na 20 oC, dopuni vodom (20 oC) do oznake i bistrom destilatu
odredi relativna gustoća. Ako je destilat zamućen, promućka se sa 10 g talka, a zatim filtrira ili
centrifugira.
Izvagani piknometar (p) napuni se nešto iznad oznake destilatom i ostavi 30 min u
posudi s vodom pri temperaturi 20 oC. Zatim se volumen tekućine izravna do znake, piknometar
obriše i važe (p2). Nakon vaganja piknometar se isprazni, ispere i napuni vodom te na isti način
odredi masa piknometra s vodom (p1).
Relativna gustoća izračuna se pomoću formule:
Relativna gustoća = p pp p
2
1
−−
Iz određene relativne gustoće očita se pomoću tabelarnog odnosa odgovarajući volumni
postotak. Množenjem te vrijednosti sa 4 (jer je u postupak bilo uzeto samo 25 ml pripravka)
dobiva se % etanola.
Određivanje suhog ostatka
Suhi ostatak označuje količinu sastojaka koji ne isparavaju pod propisanim uvjetima.
Mjerenje tinkture i suhog ostatka treba provesti što brže kako bi se izbjegle pogreške pri
određivanju zbog hlapljivosti pripravka i higroskopnosti suhog ostatka.
Postupak: 10 g pripravka odvagne se na preciznoj vagi u prethodno osušenu i
odvagnutu porculansku zdjelicu i zagrijavanjem na vodenoj pari ispari do suha. Ostatak se
zatim suši u sušioniku najprije 2 h na 103-105 oC, a zatim do stalne mase, ohladi u eksikatoru i
važe. Ostatak je praktički dovoljno sušiti pri 103-105 oC 4 h. Razlika u masi izrazi se u
postocima.
40
CHAMOMILLAE EXTRACTUM FLUIDUM
Tekući ekstrakt kamilice
Izrada:
Chamomillae flos 50 g
Ammonii hydrohydi solutio 10% q.s.
Aethanolum concentratum q.s.
Aqua purificata q.s.
Oprezno zdrobljene cvjetne glavice, bez prethodnog kvašenja, preliju se sa 180 ml
smjese iz 3 dijela otopine amonij-hidroksida, 67 dijelova koncentriranog etanola i 30 dijelova
vode, te perkoliraju u dvije frakcije po 100 g. Od prvog se perkolata izdvoji 60 g, a preostali se
dio sjedini s drugim perkolatom. Sjedinjeni se perkolati upare pri sniženom tlaku do ukupno 40
g, te primiješa izdvojenih 60 g prvog perkolata. Ekstrakt se ostavi stajati 3 dana na hladnom
mjestu, zaštićeno od svjetlosti, a zatim filtrira.
Objašnjenje postupka: Tekući se ekstrakt kamilice priprema različito od općeg
propisa, 2 dijela tekućeg ekstrakta sadržava djelatnih tvari jednog dijela droge (1:2). Ekstrahira
se alkaliziranim menstruumom, tj. pri pH-vrijednosti oko 10. Time se osigurava povoljnija
ekstrakcija eterskih ulja i povećava stabilnost pripravka. Umjesto amonijaka menstruum se
može alkalizirati trietanolaminom.
Osobine: Zelenkastosmeđa do tamnosmeđa tekućina svojstvena mirisa, aromatična i
nagorka okusa.
Sadržaj etanola: najmanje 58%; destilira se uz dodatak 10 g talka i centrifugira.
Mora sadržavati najmanje 0,15% eterskog ulja plave ili plavozelenene boje.
Doze: srednja koncentracija 1% (50 kapi u čašu vode) za grgljanje ili ispiranje.
Upotreba: Tekući ekstrakt kamilice djeluje kao antiflogistik, te se upotrebljava
pretežno lokalno kod upala kože i sluznica. Eterska ulja mogu međutim i podražiti osjetljivu i
egzematoznu kožu.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti. Ako se
stajanjem izluči talog, ekstrakt se filtrira i smatra tako dugo ispravnim dok odgovara propisima.
Kratica: Chamom. extr. fluid.
41
FRANGULAE EXTRACTUM SICCUM
Suhi ekstrakt krkovine
Izrada:
Frangulae cortex (0,75) 100 g
Aethanolum dilutum q.s.
Droga se jednolično nakvasi sa 50 g razrijeđenog etanola te perkolira odgovarajućom
količinom otapala do ukupno 300 g perkolata. Zaostala se tekućina u drogi istiješti, sjedini s
perkolatom, ostavi 2 dana na hladnom mjestu i, ako je potrebno, filtrira. Zatim se iscrpina upari
pri sniženom tlaku do suha i suši u vakuumu iznad silikagela na temperaturi ne višoj od 50oC.
Objašnjenje postupka: Perkolira li se droga u tri frakcije po 100 g, istještena se
tekućina sjedini s trećim perkolatom i taj prvi uparuje jer je najsiromašniji djelatnim tvarima
koje su termolabilne (antraglikozidi). U ekstraktnim se tekućinama, prije uparavanja, stajanjem
na hladnom mjestu, sedimentiraju balastne tvari.
Osobine: Tamnosmeđi, rastresiti, laki komadi ili smeđi prašak, higroskopan, slaba,
svojstvena mirisa, opora i gorka okusa. Otapa se u vodi i etanolu uz slabo zamućenje.
Doze: srednja pojedinačna doza 0,5 g.
Upotreba: Kao vegetabilni laksansi, pripravci krkovine uspješno se primjenjuju za
uklanjanje opstipacija jer lokalnim podražajem pojačavaju peristaltiku.
Inkompatibilnost: alkalne supstancije.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi iznad sredstva za sušenje.
Kratica: Frang. extr. sicc.
Napomena: kada je propisan tekući ekstrakt krkovine, mora se izdati 20%-tna otopina
suhog ekstrakta krkovine u jednakim dijelovima vode i razrijeđenog etanola.
42
GLYCYRRHIZAE EXTRACTUM FLUIDUM
Tekući ekstrakt sladića
Izrada:
Glycyrrhizae radix (0,75) 100 g
Ammonii hydroxydi solutio 10% 9 g
Aethanolum concentratum 150 g
Aqua purificata 150 g
Droga se nakvasi sa 100 g smjese otopine amonijaka, koncentriranog etanola i vode, a
zatim istom smjesom perkolira u dvije frakcije po 100 g. Od prvog se perkolata izdvoji 70 g, a
preostali se dio sjedini s drugim perkolatom. Sjedinjeni se perkolati upare zagrijavanjem na
vodenoj pari do ukupno 30 g i primiješa izdvojenih 70 g prvog perkolata.
Objašnjenje postupka: Dodatkom otopine amonijaka kiseli saponini, uglavnom
glicirizinska kiselina, prelaze u lako topljive amonijeve soli.
Zbog jakog pjenjenja pri ugušćivanju, ekstraktna se tekućina uparuje zagrijavanjem na
vodenoj pari uz miješanje. To omogućuje činjenica što su aktivne tvari prilično termostabilne.
Osobine: Bistra, tamnosmeđa tekućina, svojstvena mirisa i vrlo slatka okusa. Kad se
pomiješa s vodom ili etanolom, zamuti se.
Suhi ostatak: najmanje 25,0%.
Sadržaj etanola: najmanje 28%; destilira se uz dodatak 1-2 kapi silikonskog ulja
da se spriječi pjenjenje.
Doze: srednja pojedinačna doza 1,5 g.
Upotreba: Tekući ekstrakt sladića blagi je ekspektorans; dodaje se miksturama protiv
kašlja. Primjenjuje se i kao korigens.
Inkompatibilnost: etanol, tinkture, mineralne kiseline, topljive soli kalcija.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj boci, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
Stajanjem, odnosno čuvanjem može se izlučiti talog. Ekstrakt se odvoji filtriranjem kod taloga i
smatra se tako dugo ispravnim dok odgovara propisima za taj ekstrakt.
Kratica: Glycyrrh. extr. fluid.
43
POLUČVRSTI LJEKOVITI OBLICI
Ljekovite masti - Unguenta
Ljekovite masti su polučvrsti pripravci, gelovi plastičnih svojstava za liječenje i njegu
kože i sluznica. Ljekovite supstancije su u podlozi otopljene (masti otopine) suspendirane
(masti supenzije) i emulgirane (masti emulzije).
Podloge su uglavnom složeni sustavi različitih karakteristika i različitog sastava,
prirodnog, polusintetskog i sintetskog porijekla. Zavisno o kemijskim svojstvima mogu biti
gelovi ugljikovodika (vazelin, parafin i njihove smjese), lipogelovi (prirodne i polusintetske
masnoće, hidrirana biljna ulja i voskovi), emulzijski gelovi (V/U tipa i U/V tipa a sadrže
odgovarajuće emulgatore prirodne i sintetske te ugljikovodike ili lipogelove).
V/U emulzijski gelovi su apsorpcijske baze a sadrže netopljive emulgatore kao npr.
kolesterol, lanalkol, višemasne alkohole, sorbitanske estere masnih kiselina. Prirodna
apsorpcijska baza je lanolin (Cera lanae).
U/V emulzijski gelovi su isperive podloge sadrže topljive emulgatore najčešće
neionogene npr. polisorbate ili anionaktivne (natrij-laurilsulfat, sapuni K i Na) te kationaktivne
(benzalkonij-klorid, cetrimonij-bromid). Emulzijski sustavi se najčešće izrađuju bez vode, a
onda se voda dodaje neposredno prije uporabe.
Hidrogelovi su gelovi hidrofilnih karakteristika, hidrofilni koloidi (derivati celuloze,
alginati, poliakrilna kiselina, škrob, PVP, gelatina, bentonit, aerosil) s velikim udjelom vode (oko
80%). Na koži stvaraju proziran elastičan gel koji se ispire s vodom.
Gelovi polietilenglikola, (Makrogoli, Carbowaxi) su polimerizacijski produkti etilenoksida
različitih molekularnih masa a time i različitih konzistencija. Kao podloge kombiniraju se oni
nižih molekularnih masa 400-600 (tekućine), viših oko 1000 (gelovi), te 4000-6000 (čvrste
supstancije). Otapaju se u vodi te se s njom i ispiru.
Silikonski gelovi su silikonska ulja hidrofobnih karakteristika koji se učvršćuju dodatkom
npr. aerosila ili kalcij stearata.
Izrada masti – razlikuje tehnološki oblik masti, pa se stoga masti otopine izrađuju
otapanjem lijeka u rastaljenoj podlozi uz miješanje do ohlađenja. Masti suspenzije izrađuju se
na način da se ljekovita supstancija rastrlja s malim dijelom (2 puta količina) rastaljene podloge
(ili srodne tekuće pomoćne tvari, npr. tekući parafin), a zatim se pomalo dodaje nerastaljena
podloga uz miješanje do homogenosti pripravka. Masti emulzije izrađuju se na način da se
rastaljenoj podlozi i emulgatoru dodaje na istu temperaturu zagrijana vodena otopina lijeka, a
smjesa se miješa do ohlađenja.
44
CARBOPOLI GELUM
Gel karbopola
Izrada:
Carbopolum 940 0,2 g
Glycerolum 15 g
Tiaethanolaminum 1,2 g
Formaldehydi sol. 0,8 g
Aqua purificata ad 100 g
Karbopol 940 se u tarioniku rastrlja s glicerolom. U dobivenu smjesu se u tankom
mlazu, uz neprekidno miješenje dodaje voda, zatim otopina formaldehida te na kraju
trietanolamin. Gel se počinje stvarati vrlo brzo ali se nastavlja još neko vrijeme polagano
miješati da bi se istisnuo zrak.
Objašnjenje postupka: Karbopol 940 je polimer akrilne kiseline ( ) koji
dispergiran u vodi daje kisele otopine niske viskoznosti. Neutraliziranjem otopine tj. dodatkom
trietanolamina, stvara se proziran i stabilan gel.
COOH
n
Otopina formaldehida propisana je u količini manjoj od 1g pa je treba preračunati u kapi
(1 g= 32 kapi).
Osobine: Prozirna, želatinozna masa, mirisa na formaldehid.
Upotreba: Gel zbog sadržaja formaldehida djeluje dezinficirajuće. Koristi se i kao
kontakt-gel pri ultrazvučnoj dijagnostici.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
45
EXCIPIENS AD OCULENTA
OCULENTUM SIMPLEX
Podloga za masti za oči
Izrada:
Cera lanae 10 g
Vaselinum album 80 g
Paraffinum liquidum 10 g
Sastojci se u pateni rastale uz umjereno zagrijavanje i jednolično izmiješaju pistilom.
Podloga se sterilizira suhim vrućim zrakom 2 sata pri 160ºC ili 3 sata pri 140ºC.
Osobine: Bijela do žućkasta mast, gotovo bez mirisa.
Uporaba: Primjenjuje se kao podloga za izradu ljekovitih masti za oči. Sadrži li očna
mast antibiotike, mora se upotrijebiti podloga za ljekovite masti s antibioticima.
Čuvanje: u hermetički zatvorenoj, sterilnoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od
svjetlosti.
Sinonimi: Unguentum ad oculos, Unguentum simplex ad oculos
Kratica: Excip. oculent.
46
EXCIPIENS AD UNGUENTA
UNGUENTUM SIMPLEX
Podloga za ljekovite masti
Izrada:
Cera alba 5 g
Cetostearolum 5 g
Cera lanae 5 g
Vaselinum album 85 g
Sastojci se u pateni rastale zagrijavanjem na vodenoj pari i smjesa se uz miješanje
pistilom ohladi.
Osobine: Bijela do žućkasta mast, gotovo bez mirisa.
Uporaba: Primjenjuje se kao podloga za izradu ljekovitih masti s površinskim
djelovanjem.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
Kratica: Excip. ung.
47
EXCIPIENS AD UNGUENTA ANTIBIOTICA
OCULENTUM SIMPLEX AD ANTIBIOTICA
Podloga za ljekovite masti s antibioticima
Izrada:
Vaselinum album 90 g
Paraffinum liquidum 10 g
Bijeli vazelin se pomiješa u pateni s tekućim parafinom i rastali zagrijevanjem na
vodenoj kupelji. Talina se filtrira i sterilizira suhim vrućim zrakom 2 sata na 160ºC ili 3 sata na
140ºC.
Osobine: Bijela do žućkasta mast, bez mirisa.
Uporaba: Primjenjuje se kao podloga za izradu ljekovitih masti s antibioticima.
Čuvanje: u hermetički zatvorenoj, sterilnoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od
svjetlosti.
Sinonimi: Excipiens ad antibiotica
Kratica: Excip. ung. antibiot.
48
EXCIPIENS EMULSIFICANS
Emulgirajuća podloga za ljekovite masti
Izrada:
Cera emulsificans 30 g
Paraffinum liquidum 20 g
Vaselinum album 50 g
Sastojci se rastale u pateni zagrijavanjem na vodenoj pari, a zatim se smjesa uz
miješanje pistilom ohladi.
Objašnjenje postupka: Emulgirajući vosak (cera emulsificans; Lanette N ili SX) je
kompleksni emulgator, a sastoji se iz neionogenog emulgatora cetostearola i anionaktivnog
emulgatora natrijevog laurilsulfata te vode u omjeru 90:10:4.
Osobine: Bijela mast, karakteristična mirisa.
Uporaba: Primjenjuje se kao podloga za izradu ljekovitih masti-emulzija tipa U-V
Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
Sinonimi: Unguentum emulsificans
Kratica: Excip. emulsificans.
EXCIPIENS EMULSIFICANS AQUOSUM
Emulgirajuća podloga s vodom
Izrada:
Excipiens emulsificans 30 g
Aqua purificata 69.9 g
Pulvis conservans 50 g
Emulgirajuća podloga se rastali zagrijavanjem na vodenoj pari i pomiješa s vodom
zagrijanom na istu temperaturu, u kojoj je otopljen prašak za konzerviranje. Smjesa se zatim
uz miješanje pistilom ohladi.
Sinonimi: Unguentum emulsificans aquosum, Unguentum emulsificans hydrosum
Kratica: Excip. emulsificans. aq.
49
EXCIPIENS EMULSIFICANS ANIONICUM
Anionska emulgirajuća podloga
Izrada:
Natrii laurylis sulfas 3 g
Cera alba 3 g
Cera lanae 10 g
Paraffinum liquidum 20 g
Cetanolum 30 g
Vaselinum album 34 g
Sastojci se u pateni rastale na vodenoj kupelji pri 75 oC; talina se neprekidno miješa
pistilom do ohlađenja.
Osobine: Bijela mast, gotovo bez mirisa.
Uporaba: Primjenjuje se kao podloga za izradu ljekovitih masti-emulzija tipa U-V.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
Sinonimi: Unguentum emulsificans anionicum.
Kratica: Excip. emulsificans anion.
EXCIPIENS EMULSIFICANS ANIONICUM AQUOSUM
Anionska emulgirajuća podloga s vodom
Izrada:
Excip. emulsificans anion. 40 g
Aqua purificata 60 g
Methylis hydroxybenzoas 0.1 g
Anionska emulgirajuća podloga se rastali zagrijavanjem na vodenoj pari pri 70ºC i
pomiješa s vodom zagrijanom na istu temperaturu, u kojoj je otopljen metilhidroksibenzoat.
Smjesa se zatim uz miješanje pistilom ohladi.
Sinonimi: Unguentum hydrophylicum anionicum
Kratica: Excip. emulsificans anion. aq.
50
EXCIPIENS EMULSIFICANS NONIONICUM
Neionska emulgirajuća podloga
Izrada:
Cera alba 3 g
Cera lanae 10 g
Polysorbatum 60 12 g
Vaselinum album 20 g
Paraffinum liquidum 25 g
Cetanolum 30 g
Masni se sastojci u pateni rastale na vodenoj kupelji zagrijanoj na 75oC, talini se doda
polisorbat 60 i zatim smjesa miješa pistilom do ohlađenja.
Osobine: Bijela mast, gotovo bez mirisa.
Upotreba: Primjenjuje se kao podloga za izradu ljekovitih masti-emulzija tipa U-V.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
Sinonimi: Unguentum emulsificans nonionicum.
Kratica: Excip. Emulsificans nonion.
EXCIPIENS EMULSIFICANS NONIONICUM AQUOSUM
Neionska emulgirajuća podloga s vodom
Izrada:
Excip. emulsificans nonion 40 g
Aqua purificata 60 g
Methylis hydroxybenzoas 0,2 g
Neionska emulgirajuća podloga rastali se na vodenoj kupelji zagrijanoj na 70oC i
pomiješa s vodom zagrijanom na 70oC u kojoj je otopljen metilhidroksibenzoat; smjesa se uz
miješanje ohladi.
Sinonimi: Unguentum hydrophilicum nonionicum.
Kratica: Excip. emulsificans nonion. aqu.
51
EXCIPIENS LANALCOLI
Lanalkolna podloga
Izrada:
Lanalcolum 6 g
Vaselinum album 10 g
Paraffinum solidum 24 g
Paraffinum liquidum 60 g
Sastojci se u pateni rastale zagrijavanjem na vodenoj pari i smjesa uz miješanje ohladi.
Osobine: Svjetložuta do žuta mast, slaba svojstvena mirisa.
Upotreba: Primjenjuje se kao podloga za izradu ljekovitih masti-emulzija tipa V-U s
dubinskim djelovanjem.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
Sinonimi: Unguentum Lanalcoli, Unguentum alcholes lanae.
Kratica: Excip. Lanalcolli.
52
GLYCEROLI UNGUENTUM
Mast glicerola
Izrada:
Amylum tritici (0,15) 7 g
Aqua purificata 14 g
Pulvis conservans 0,1 g
Glycerolum 79 g
Pšenični se škrob rastrlja u tariranoj pateni s vodom u jednoličnu suspenziju i ostavi
bubriti 10 minuta. Nakon toga se doda glicerol koji je zagrijan na 90 oC i u kojem je otopljen
prašak za konzerviranje. Smjesa se pažljivo grije uz stalno miješanje na 130 oC dok ne postane
providna; razlika do propisane mase nadoknadi se vrućom vodom.
Objašnjenje postupka: Postupkom bubrenja škroba s hladnom vodom pucaju
membrane pojedinih zrna i tako oslobađa njihov sadržaj. Škrob se vrlo teško otapa pri
temperaturi ispod 100 oC pa se mast zato ne izrađuje na vodenoj kupelji već direktno
zagrijavanjem blagim plamenom preko azbestne mrežice. Mast glicerola kao prirodni hidrogel
lako se kvari, hranjiva je podloga za mikroorganizme, stoga se mora konzervirati.
Osobine: Bjeličasta, prozirna, jednolična, želatinozna masa, bez mirisa.
Uporaba: Mast glicerola služi uglavnom za zaštitu zdrave kože, a i kao nemasna
podloga s kojom se dobro miješaju lijekovi topljivi u vodi.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
Sinonimi: Glycerolum amylatum, Unguentum Glyceroli.
Kratica: Glycer. ung.
53
UNGUENTUM CONTRA COMBUSTIONES
Mast protiv opeklina
Izrada:
Balsamum peruvianum 0,2 g
Acidum boricum 0,9 g
Aethylis aminobenzoas 0,9 g
Bismuti subgallas 5 g
Aluminii subacetatis solutio 5 g
Zinci oxydum 5 g
Paraffinum liquidum 5 g
Cera lanae 5 g
Vaselinum flavum 73 g
Boratna kiselina, etilaminobenzoat, bizmut-subgalat i cink-oksid dobro se u pateni
izmiješaju i rastrljaju tekućim parafinom. Posebno se otopina aluminij-subacetata izmiješa s
bezvodnim lanolinom i žutim vazelinom. Dobivena se masna podloga, najprije u malim, a
kasnije u sve većim količinama, dodaje smjesi prašaka rastrljanoj parafinskim uljem. Na kraju
se primiješa peruanski balzam.
Objašnjenje postupka: Praškaste se komponente najprije rastrljaju tekućim
parafinom kako bi se dobila jednolična suspenzija. Time se izbjegava taljenje dijela masne
podloge. Bezvodni se lanolin, koji sadrži kolesterol, dodaje da emulgira otopinu aluminij-
subacetata, kako bi u gotovom pripravku bila jednolično dispergirana.
Osobine: Mast-suspenzija žute boje, mirisa na peruanski balzam.
Uporaba: Mast protiv opeklina sadrži antiseptike, adstringense i lokalni anestetik koji
uzrokuje prolaznu neosjetljivost zbog reverzibilne kljenuti perifernih senzibilnih živaca.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
Kratica: Ung. contra combust.
54
Paste - Pastae
Paste su oblik masti suspenzije s velikim udjelom dispergiranih čvrstih čestica. Sadrže
30-70% čvrste faze, a podlogu čine najčešće gelovi ugljikovodika (vazelin, parafin). Od čvrstih
supstancija koriste se najčešće cink-oksid i talk. Djeluju površinski i velikih su adsorptivnih
osobina.
Izrađuju se dispergiranjem krute faze u rastaljenoj podlozi (zbog žilave konzistencije
paste).
55
ZINCI OXYDI PASTA
Cinkova pasta
Izrada:
Zinci oxydum (0,15) 25 g
Talcum (0,15) 25 g
Vaselinum album 50 g
Cink-oksid i talk pomiješaju se i prosiju (sito 0,15). Zatim se smjesa rastrlja s
rastaljenim vazelinom u ugrijanom tarioniku u jednoličnu pastu.
Objašnjenje postupka: Tarionik mora biti zagrijan da bi vazelin što dulje ostao
rastaljen i tako se olakšala prerada velike količine praškastih komponenata u homogenu pastu.
Tarionik se može ugrijati ako se obrnuto drži neko vrijeme nad vodenom kupelji.
Osobine: Pasta bijele boje.
Upotreba: Cink-oksid u dodiru sa sekretima kože stvara minimalne količine cinkata,
koje djeluju adstringentno i stežu patološki nabubrenu međustaničnu supstanciju. Talk uvjetuje
adsorptivni učinak pripravka.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
Sinonimi: Pasta Zinci.
Kratica: Zinci oxydi pasta.
56
ČVRSTI LJEKOVITI OBLICI
Medicinski sapuni – Sapones medicinales
Sapuni su alkalijske, zemnoalkalijske i metalne soli viših masnih kiselina dužine lanaca
10-18 C-atoma. Prema stupnju zasićenosti masnih kiselina sapuni mogu biti mekani koji kao
anion sadrže nezasićene masne kiseline (oleinska, linolenska) ili tvrdi sapuni sa zasićenim
masnim kiselinama kao anionom (stearinska, palmitinska). Prema kationskoj komponenti
sapuni se razlikuju topljivošću u vodi i etanolu, pa su oni koji kao kation sadrže alkalijske ione
(kalij, natrij, amonij) topljivi, a oni sa zemnoalkalijskim ili metalnim ionima kao kationom (kalcij,
cink, magnezij, olovo) su u vodi i etanolu netopljivi sapuni.
Sapuni se u farmaciji koriste kao ljekovite tvari (natrij-stearat), kao emulgatori u
pripravcima za vanjsku primjenu, sastavni su dijelovi podloga za izradu ljekovitih masti, mogu
biti nosači lijekova, pomoćne tvari pri izradi tableta te kao sredstva za pranje.
Izrađuju se postupkom saponifikacije ili neutralizacije. Saponifikacija uključuje reakciju
masnoća s otopinama hidroksida, pri čemu se tijekom postupka stvara nusprodukt glicerol.
Saponifikacija se može odvijati uz zagrijavanje ili hladnim postupkom. Postupak neutralizacije
uključuje reakciju slobodnih masnih kiselina s otopinama karbonata u stehiometrijski
izračunatim količinama.
Tvrdi sapuni nastali postupcima saponifikacije ili neutralizacije se isoljuju dodatkom
anorganskih soli (npr. zasićena otopina natrij-klorida uz dodadak natrij-karbonata). Sapuni nisu
topljivi u zasićenim otopinama anorganskih soli. Ovim se postupcima iz sapunske mase uklanja
voda i glicerol.
Kako medicinski sapuni moraju biti neutralni ispituje im se sadržaj slobodnih masnih
kiselina i alkalija.
57
NATRII STEARAS
Natrijev stearat
Izrada:
Natrii carbonas cryst. 28 g
Acidum stearicum 50 g
Aethanolum 90 vol% 5 g
Natrii chloridum 12,5 g
Natrii carbonas 1,5 g
Aqua purificata q.s.
Kristalinični natrijev karbonat otopi se u pateni u 150 g vode i otopina dobro zagrije na
vodenoj kupelji. Toj se otopini pomalo dodaje prethodno rastaljena stearinska kiselina i smjesa,
uz povremeno miješanje, grije 15-20 minuta. Zatim se doda etanol i dalje grije dok se ne
dobije, u vrućoj vodi potpuno topljiva sapunska masa. Tada se doda filtrirana otopina
natrijevog klorida i natrijevog karbonata u 240 g vode, grije i miješa 5 minuta. Nakon
ohlađenja sapun se odvoji od matičnice, ispere više puta malom količinom vode, iscijedi, osuši
pri 50-60 oC, pulverizira i prosije (sito 0,30).
Objašnjenje postupka: Natrijev stearat nastaje procesom neutralizacije, pri kojem se
oslobađa karbon-dioksid i stvara sapun što uzrokuje burno pjenjenje reakcijske smjese:
2C17H35COOH + Na2CO3 → 2C17H35COONa + H2O + CO2.
Natrijev stearat je zapravo smjesa promjenljivih količina natrijevog stearata i natrijevog
palmitata, jer stearinska kiselina sadrži uvijek i druge masne kiseline, naročito palmitinsku i to u
nedefiniranoj količini, ovisno o ishodnom materijalu (loj, masti, hidrirana ulja) i načinima
pročišćavanja.
Nakon završene saponifikacije provodi se isoljavanje. Princip isoljavanja je u tome da
alkalijske soli viših masnih kiselina nisu topljive u zasićenim otopinama anorganskih soli. Za
isoljavanje se najčešće upotrebljava koncentrirana otopina natrijevog klorida, kojoj se dodaje
natrijev karbonat. Natrijev karbonat se dodaje da se iz otopine natrijevog klorida uklone
eventualno prisutne soli kalcija i magnezija te tako spriječi stvaranje netopljivih sapuna.
Osobine: Bijel, sitan, lagan prašak, slaba mirisa na stearin. Topljiv u vodi i
koncentriranom etanolu.
Upotreba: Natrij-stearat sastavni je dio supozitorija glicerola i opodeldoka, te niza
isperivih masti.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, zaštićeno od svjetlosti.
Kratica: Natr. stear.
58
SAPO KALINUS
Kalijev sapun
Izrada:
Lini oleum 50 g
Kalii hydroxydi solutio 30 % 34,5 g
Aethanolum concentratum 10 g
Aqua purificata q.s.
Otopina kalij-hidroksida u tariranoj se pateni zagrije na vodenoj kupelji od 70 oC i
postepeno uz miješanje doda ulje lana prethodno zagrijano na vodenoj kupelji od 70 oC. Zatim
se smjesa grije 30 minuta na istoj temperaturi, doda koncentrirani etanol, dobro promiješa i
nastavi grijati. Kad se smjesa počne pjeniti i postane gušća, doda se 15 g tople vode i nastavi
grijati dok se ne dobije homogena masa koje se 1 dio otapa u 10 dijelova vode. Nakon toga
doda se toliko tople vode da se dobije 100 g sapuna.
Objašnjenje postupka: Otopina kalij-hidroksida i ulje lana moraju se prije nego što
se pomiješaju zagrijati kako bi se dobila jednolika smjesa i izbjeglo stvaranje sitnozrnate mase.
Ukoliko ipak do toga dođe, formirane se čestice mogu ukloniti miješanjem uz dodatak tople
vode. Zagrijavanje lužine i ulja, kao i dodatak etanola ubrzavaju saponifikaciju.
Osobine: Žutosmeđa, poluprovidna, mekana masa, slaba mirisa na sapun. Otapa se u
vodi i etanolu, a otopina se mućkanjem jako pjeni.
Uporaba: Kalijev sapun upotrebljava se zbog keratolitičkog učinka kao sastojak
podloga u mastima protiv svraba (alkalna mast sa sumporom). Zbog slabe alkalne hidrolize,
kalijev sapun u vodenim otopnama djeluje i kao blagi dezinficijens pa se stoga primjenjuje u
pripravcima s dezinficirajućim sredstvima (sapunska otopina formaldehida).
Kratica: Sapo kalin.
Napomena: Kalijev sapun je zbog prisustva višestruko nezasićenih masnih kiselina,
veće količine vode i glicerola koji nastaje pri saponifikaciji zapravo polučvrsti ljekoviti oblik.
59
TRIAETHANOLAMINIS STEARAS
Trietanolaminstearat
Izrada:
Acidum stearicum 66 g
Triaethanolaminum 30 g
Stearinska se kiselina rastali u pateni na vodenoj kupelji i u talinu, uz neprekidno
miješanje, u tankom mlazu ulijeva trietanolamin. Smjesa se grije i miješa 10 minuta, skine s
kupelji i kad postane polukruta izlije na voštani papir. Potpuno skrutnuta masa se izriba.
Objašnjenje postupka: Ovaj sapun nastaje reakcijom stearinske kiseline i izrazito
bazičnog trietanolamina:
C17H35COOH + N(CH2CH2OH)3 → C17H35COONH(CH2CH2OH)3.
Trietanolaminstearat je zapravo smjesa alkanolstearata, jer se uz trietanolamin nalazi
uvijek i nešto dietanolamina i monoetanolamina.
Osobine: Bijeli ili žućkasti komadići, slaba mirisa na stearin. Manje je alkaličan od
alkalijskih sapuna.
Uporaba: Trietanolaminstearat se primjenjuje kao emulgator za izradu emulzija tipa U-
V u koncentraciji 1-4 % i to naročito u kozmetičkim pripravcima.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, zaštićeno od svjetlosti.
Kratica: Triaethanolamin. stear.
60
Ljekoviti čepići – Supozitoriji - Suppositoria
Supozitoriji su čvrsti dozirni pripravci najčešće konusnog oblika, mase 1-2 g koji se
primjenjuju rektalno. Pri tjelesnoj temperaturi se tale ili otapaju zavisno o podlozi kojom su
oblikovani.
Podloge za izradu supozitorija su lipofilne ili hidrofilne. Prirodna lipofilna podloga je
kakaovo ulje (Cacao oleum). Nema definiranu točku taljenja (polimorfija), a zagrijavanjem
iznad točke taljenja kakaovo ulje prelazi u oblik koji se teško skrućuje. Često mu se dodaju
supstancije koje povisuju točku taljenja i to: cetaceum, pčelinji vosak, viši masni alkoholi.
Polusintetske lipofilne podloge (npr. Witepsol, Estarinum, Suppocire) su trigliceridi viših masnih
kiselina lanca 12-18 C-atoma. Imaju neke prednosti pred kakaovim uljem kao npr. imaju
definiranu točku taljenja, te su kemijski stabilniji. Kao hidrofilne podloge za izradu supozitorija
danas se najčešće koriste polietilenglikoli. Podloge se sastoje od različitih udjela polietilenglikola
nižih molekularnih masa (400-600), te viših molekularnih masa (4000-6000). Prirodna hidrofilna
podloga koja se danas zbog različitih razloga (nestabilnost, nepodnošljivost, komplicirana
tehnologija) ne koristi je glicerol želatinski gel a sastoji se iz 10 dijelova glicerola, 2 dijela
želatine i 4 dijela vode.
Supozitoriji se izrađuju metodom lijevanja i tiještenja, te kombiniranim postupkom.
Metoda lijevanja uključuje taljenje podloge u kojoj se ljekovite supstancije i pomoćne tvari
dispergiraju (otapaju, suspendiraju, emulgiraju) te se talina ulijeva u kalupe, koji hlađenjem
daju oblik čepića. Metoda tiještenja uključuje homogeniziranje smjese podloge, lijekova i
pomoćnih tvari, te tiještenje sabijanjem supozitorijske mase u za to prihvatljivim uređajima.
Kombinirani postupak uključuje lijevanje i tiještenje.
Supozitoriji se propisuju masenim a doziraju volumnim jedinicima pa je potrebno
izračunati količinu osnovne podloge koju potiskuje ljekovita supstancija. Parametri koji
definiraju doziranje lijekova u supozitorije je faktor istiskivanja i baždarna vrijednost kalupa.
Baždarna vrijednost kalupa, K, je prosječna masa osnovne podloge jednog otvora kalupa.
Faktor istiskivanja, f, označava grame podloge koju istiskuje 1 g ljekovite supstancije. Stoga je
masa osnovne podloge, M, potrebna za izradu N supozitorija određena jednadžbom:
M = N (K – f a),
gdje a predstavlja grame lijeka u jednom supozitoriju.
Metoda dvostrukog lijevanja je metoda izrade supozitorija koja omogućuje
eksperimentalno određivanje količine osnovne podloge. Ljekovite supstancije i pomoćne tvari
potrebne za izradu propisanog broja čepića se rastale s približno polovinom količine osnovne
podloge te se masa izlije u kalupe. Preostali broj otvora, do traženog broja se nadopuni
61
rastaljenom osnovnom podlogom. Nakon hlađenja supozitoriji se vade iz kalupa, te ponovno
tale i lijevaju u kalupe. Drugo lijevanje je potrebno za homogenizaciju pripravka.
ISPITIVANJE SUPOZITORIJA
Taljenje
Taljenje supozitorija ispituje se Dehydagovim i njemu sličnim aparatima. To su vodeni
termostati s učvršćenim cijevima za ispitivanje, tj. epruvetama koje su u gornjem dijelu
proširene da se pomoću čepa može učvrstiti termometar, a na 3 cm od dna sušene i time
podijeljene na dva dijela. U gornji se dio ulaže ispitivani uzorak a u donji dio istječe rastaljena
masa. Ako ne dođe do potpunog taljenje u obzir se uzima samo omekšanje na površini.
Ispitivanje je prilično nereproducibilno pa se preporuča izvoditi s većim brojem čepića, a
podatke obraditi statistički.
Postupak: Temperatura vode u termostatu podesi se na 38oC. Kada se u cijevi za
ispitivanje postigne temperatura od 37oC, ubaci se u nju čepić i zapornom urom odrede tri
momenta:
1) omekšanje na površini (stvaranje prstena),
2) početak taljenja (pojava prve kapi) i
3) potpuno taljenje (kraj istjecanja).
Variranje mase
Ako nije drugačije propisano, pojedinačno se vagne 10 čepića i izračuna prosječna masa
1 čepića. 9 čepića smije odstupati najviše ± 5%, a 1 čepić smije odstupati najviše ± 10% od
prosječne mase.
Raspadljivost
Ako nije drugačije propisano 3 čepića preliju se u čaši od 150 ml sa 50 ml vode ugrijane
do 37 ± 2oC i ostave 30 minuta pri istoj temperaturi uz češće pokretanje čaše. Podloga se mora
rastaliti ili otopiti, a u vodi netopljive supstancije moraju se izdvojiti iz podloge.
62
CHLORALHYDRATI SUPPOSITORIA
Čepići kloralhidrata
Izrada:
k o l i č i n a
1
kom
11
kom (10)
g g
Chloralhydratum 0,6 6,6
Cacao oleum q.s. 13,63
Cetaceum q.s. 13,63
Kloralhidrat se najprije u tarioniku dobro usitni. 80 % od ukupno potrebnog kakaovog
ulja (10,90 g) rastali se u pateni na vodenoj kupelji i u njemu otopi kloralhidrat. Posebno se
rastali cetaceum i njemu doda otopina kloralhidrata u kakaovom ulju. Na kraju se primiješa
preostalih 20 % nerastaljenog kakaovog ulja (2,73 g) i masa brzo izlije u kalup.
Objašnjenje postupka: Kako više od 10 % kloralhidrata osjetno snizuje talište
kakaovog ulja, čepići ne bi imali potrebnu čvrstoću. Za povišenje tališta uzima se 50 %
cetaceuma. Povišenje tališta osnovne mase međutim znatno usporava oslobađanje
kloralhidrata iz čepića.
Potrebna količina podloge za izradu 10 čepića, tj. 11 čepića uračunavši gubitke,
izračunata je uz baždarnu vrijednost kalupa K = 2,88 te faktore istiskivanja kloralhidrata f1 =
0,67 i cetaceuma f2 = 1 (isti kao za kakaovo ulje, pa se ne uzima u obzir). Količina ljekovite
supstancije uzima se također za 11 čepića.
Od ukupne količine kakaovog ulja odvoji se manji dio (20 %) i pred izljevanje dodaje
talini da se potakne kristalizacija stabilne modifikacije.
Doze: srednja pojedinačna doza 1-2 čepića.
Uporaba: Kloralhidrat je hipnotik i spazmolitik. Daje se kod grčevitih stanja (tetanusa,
epilepsije, otrovanja strihninom) obično rektalno zbog lošeg okusa i lokalnog podražaja sluznice
želuca.
Čuvanje: omotani prikladnim materijalom, na hladnom mjestu.
Kratica: Chloralhydrat. supp.
63
CHLORAMPHENICOLI SUPPOSITORIA
Čepići kloramfenikola
Izrada:
k o l i č i n a
1
kom
11
kom (10)
g g
Chloramphenicolum 0,125 1,375
Cacao oleum q.s. 10,84
Kloramfenikol se u tarioniku jednolično pomiješa sa svježe istruganom podlogom,
smjesa izgnječi, prenese u stroj za tiještenje i izrade čepići.
Objašnjenje postupka: Prema baždarnoj vrijednosti kalupa u stroju za tiještenje K =
1,07 i faktoru istiskivanja kloramfenikola f = 0,68 izračuna se potrebna količina kakaovog ulja.
Pri tome treba uzeti u obzir da nešto mase zaostaje u stroju te potrebnu količinu kakaovog ulja
treba izračunati za jedan čepić više. Također se i ljekovite supstancije uzima za 11 čepića.
Doze: srednja pojedinačna doza 1-2 čepića.
Uporaba: Kloramfenikol je antibiotik širokog spektra s bakteriostatskim i baktericidnim
djelovanjem, zavisno od koncentracije. Djeluje na gramnegativne, ali i na neke grampozitivne
bakterije, spirohete, rikecije i velike viruse. Zasad je najbolje i gotovo jedino uspješno
terapijsko sredstvo za liječenje trbušnog tifusa i paratifusa, te različitih septičkih stanja
prouzrokovanih drugim salmonelama.
Čuvanje: omotani prikladnim materijalom, na hladnom mjestu.
Kratica: Chloramphenicoli supp.
64
GLYCEROLI SUPPOSITORIA
Čepići glicerola
Izrada:
Natrii stearas 5 g
Glycerolum 95 g
Glicerol se u čaši pomoću parafinske kupelji zagrije na 115-120°C, doda se natrijev
stearat i pri istoj temperaturi lagano miješa dok se potpuno ne otopi. Bistra otopina se lijeva u
kalup, prethodno namazan parafinskim uljem i grijan 1 h u termostatu na 40-50°C. Nakon što
se kalup potpuno ohladi, čepići se izvade i odmah omotaju aluminijskom folijom.
Objašnjenje postupka: Otapanjem natrijevog sterata u glicerolu i ohlađivanjem
nastaje gel čvrste konzistencije, topljiv u vodi.
Uporaba parafinske kupelji potrebna je da se višom temperaturom ubrza postupak
nastajanja gela, a uz to da se isključi mogućnost navlačenja vodene pare zbog higroskopnosti
materijala.
Kalup treba zagrijavati zbog toga da se masa u njemu ohlađuje što polaganije, pri čemu
se bolje orjentiraju sapunski agregati molekula (micele), što pogoduje stvaranju prozirnijeg i
čvršćeg gela.
Doze: po potrebi 1-2 čepića
Upotreba: Čepići glicerola primjenjuju se kao blagi laksans. Glicerol osmotski veže
vodu iz sluznice crijeva pri čemu dolazi do njenog pojačanog lučenja. To podražuje peristaltiku
crijeva i uzrokuje njihovo pražnjenje.
Čuvanje: omotani prikladnim materijalom, na hladnom i suhom mjestu.
Kratica: Glycer. supp.
65
SUPPOSITORIA ANALGETICA
Analgetski čepići
Izrada:
k o l i č i n a
1
kom
11
kom (10)
g g
Barbiton-natrium 0,15 1,65
Propyphenazon 0,3 3,3
Cacao oleum q.s. 17,9
Barbiton-natrij i propifenazon dobro se rastrljaju u tarioniku. Kakaovo se ulje u pateni
rastali na vodenoj kupelji pri 35 oC do guste konzistencije. Rastaljenoj se podlozi dodaju
praškaste supstancije, i smjesa uz neprekidno miješanje izlije u kalup, prethodno namazan
parafinskim uljem.
Objašnjenje postupka: Potrebna količina ljekovitih supstancija i podloge za baždarnu
vrijednost kalup K = 1,96 te faktore istiskivanja barbiton-natrija f1 = 0,66 i propifenazona f2 =
0,78 izračuna se za 1 čepić više.
Pri izradi je neophodno neprekidno kontrolirati temperaturu, jer kakaovo ulje na
temperaturi višoj od 36 oC gubi sposobnost skrućivanja.
Doze: srednja pojedinačna doza 1 čepić.
Uporaba: Barbiton-natrij je hipnotik a propifenazon analgetik i antipiretik. Često se
zajedno primjenjuju kao dobro sredstvo protiv bolova.
Čuvanje: omotani prikladnim materijalom, na hladnom mjestu.
Kratica: Supp. analget.
Napomena: Propifenazon se često nalazi u preparatima koji su ranije sadržavali
aminofenazon jer se smatra da aminofenazon s nitritima stvara kancerogenu supstanciju
dimetilnitrozoamin.
66
SUPPOSITORIA ANTIHAEMORHOIDALIA
Antihemoroidalni čepići
Izrada:
k o l i č i n a
1 kom 11 kom (10) g g
Bismuti subgallas 0,2 2,2
Resorcinolum 0,06 0,66
Aethylis aminobenzoas 0,3 3,3
Zinci oxydum 0,1 1,1
Balsamum peruvianum 0,05 0,55
Witepsolum q.s. q.s.
Rezorcinol i etilaminobenzoat najprije se dobro rastrljaju u tarioniku, a zatim se
primiješaju bizmut-subgalat i cink-oksid. Praškaste se supstancije prenesu u patenu, doda
peruanski balzam i manja količina Witepsola. Smjesa se uz miješanje rastali na vodenoj kupelji,
miješa na sobnoj temperaturi do konzistencije prikladne za lijevanje i izlije u kalup. Nakon toga,
nastavlja se s taljenjem manjih količina podloge koja se izlije prvo u otvor koji još nije potpuno
ispunjen, a onda redom dalje. Postupak se ponavlja dok se ne ispuni propisani broj otvora u
kalupu. Gotovi se čepići usitne i u čistoj pateni, uz neprekidno miješanje, ponovno rastale do
guste konzistencije te izliju u isti kalup.
Objašnjenje postupka: Metodom dvostrukog lijevanja određuje se potrebna količina
osnovne mase pri izradi čepića koji sadrže više lijekova nepoznatog faktora istiskivanja. Pri
prvom lijevanju dolazi do istiskivanja podloge s upotrebljenim lijekovima. Ponovno taljenje i
drugo lijevanje potrebno je zbog nejednolične razdiobe lijekova pri prvom lijevanju.
Zbog dvostrukog lijevanja dolazi do gubitaka pa se pri izradi mora uzeti supstancija za
jedan čepić više.
Doze: srednja pojedinačna doza 1 čepić.
Uporaba: Antihemoroidalni čepići sadrže pored adstringensa blagi antiseptik i lokalni
anestetik te peruanski balzam koji potpomaže epitelizaciju. Primjenjuju se za liječenje
hemoroida.
Čuvanje: omotani prikladnim materijalom, na hladnom mjestu.
Kratica: Supp. antihaemorh.
67
ODREĐIVANJE BAŽDARNE VRIJEDNOSTI KALUPA
Poznavanje baždarne vrijednosti kalupa potrebno je za proračun količine osnovne mase
pri izradi supozitorija. Određuje se eksperimentalno za svaki kalup i svaku masu.
Postupak: Od 15 g podloge izrade se supozitoriji i vagnu. Baždarna vrijednost kalupa
(K ) izračuna se tako da se ukupna masa supozitorija (G ) podijeli s brojem izrađenih
supozitorija (N ):
NGK =
ODREĐIVANJE FAKTORA ISTISKIVANJA
Faktor istiskivanja (f ), jedan od parametara za izračunavanje količine osnovne podloge
pri izradi čepića, često je dostupan kao tabelarni podatak, ali može se odrediti i
eksperimentalno.
Postupak: Od 12 g podloge izrade se čepići i 4 čepića se vagnu (R ). Tada se izrade
čepići iz smjese koja se sastoji iz jednog dijela lijeka (3 g) i tri dijela podloge (9 g) te se 4
čepića vagnu (S ). Faktor istiskivanja (f ) izračuna se pomoću izraza:
xyRf −
=
x = količina lijeka u čepićima (g). Kako u 4 dijela smjese ima 1 dio lijeka, 4sx =
y = količina podloge (g). To je razlika između ukupne mase čepića i mase lijeka u
njima: xSy −=
68
Vagitoriji, globule – Vagitoria
Vagitoriji su čvrsti dozirani ljekoviti pripravci namijenjeni za vaginalnu primjenu,
najčešće kuglastog oblika, mase 2-6 g. Primjenjuju se uglavnom za lokalno liječenje s
lijekovima antiflogisticima, antisepticima, fungistaticima, antibioticima te se koriste kao i
kontraceptivi.
Za oblikovanje vagitorija prikladnije je korištenje hidrofilnih podloga i to one smjese
polietilenglikola. Izrada, doziranje i ispitivanje vagitorija identično je kao i kod supozitorija.
69
NATRII BORATIS VAGITORIA
Vagitoriji natrij-tetraborata
Izrada:
Natrii boras 20 g
Lactosum 1 g
Gelatina alba 10 g
Glycerolum 50 g
Pulvis conservans 0,02 g
Aqua purificata 20 g
Želatina se u pateni jednoliko nakvasi vodenom otopinom laktoze, izbubruje 15 minuta i
otopi zagrijavanjem na vodenoj kupelji. Posebno se otopi natrij-tetraborat zagrijavanjem u
glicerolu i doda prašak za konzerviranje. Ova otopina se polagano primiješa u otopinu želatine,
još neko vrijeme zagrijava bez miješanja i masa odmah izlije u kalup. Vagitoriji ostaju u kalupu
jedan sat.
Objašnjenje postupka: Sjedinjavanje otopine želatine sa otopinom natrij-tetraborata
u glicerolu mora biti oprezno da se ne umiješaju veće količine zraka. Ukoliko do toga ipak dođe,
zrak se može istjerati naknadnim zagrijavanjem bez miješanja.
Doze: srednja pojedinačna doza 1 vagitorij.
Uporaba: Vagitoriji natrij-tetraborata primjenjuju se u ginekologiji kao antiseptik i
antimikotik.
Čuvanje: omotani prikladnim materijalom, na hladnom mjestu.
Kratica: Natr. tetrabor. vag.
70
Ljekoviti štapići – Bacilli medicati
Ljekoviti štapići su valjkasti štapići obično na jednom kraju zašiljeni, dužine oko 5 cm i
promjera oko 3 mm, mase oko 0,35 g. Primjenjuju se unošenjem u različite tjelesne šupljine
(nos, uretra). Izrađuju se lijevanjem i tiještenjem iz hidrofilnih i lipofilnih podloga te
komprimiranjem prašaka.
71
ACIDI TANNICI BACILLI
Štapići s taninom
Izrada:
Acidum tannicum 1 g
Cacao oleum 5 g
Tanin se u pateni rastrlja sa 2-3 kapi ulja masline, doda kakaovo ulje i dobro prognječi.
Smjesa se prenese u stroj za tiještenje i istisne dugačak štap (magdaleon) koji se podijeli u
jednake dijelove dužine 5 cm. Na jednom kraju štapića oblikuje se vršak.
Upotreba: Tanin kao adstringens suzuje krvne žilice i steže međustaničnu kolagenu
supstanciju kod parenhimatoznih krvarenja.
Čuvanje: na hladnom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
Kratica: Acid. tannic. bacil.
72
Granulati - Granulata
Granulati su aglomerati prašaka, aglomerirane čestice lijeka i različitih pomoćnih tvari
dobivenih postupcima granulacije. Granulacija prašaka je postupak koji se provodi da bi se
isključila nepovoljna svojstva čestica, te da se dobiju granulati definiranih nasipnih, kliznih i
plastičnih svojstava. Granuliranjem se poboljšavaju svojstva tečenja te kompresibilnost smjese
a to su svojstva važna za postupak tabletiranja. Granulati mogu biti zasebni ljekoviti oblik (npr.
šumeći granulat za pripremu multivitaminskog napitka), mogu se puniti u tvrde želatinske
kapsule (Slika 2.) ili čine fazu u tehnološkom procesu izrade tableta.
Slika 2. Tvrde želatinske kapsule različitih veličina.
Postupak granuliranja se sastoji od miješanja prašaka (lijek, konstituens) te dodatka
otopine (disperzije) veziva smjesi prašaka kojim se ona ovlažuje. Slijedi gnječenje mase,
protiskivanje kroz granulatore ili sita određene veličine otvora, sušenje granulata te ponovljena
granulacija – regranulacija. Danas se granulacija odvija najčešće u vrtložnom sloju, gdje se na
uzvrtložene čestice lijeka i pomoćnih tvari u struji toplog zraka dovodi otopina veziva. Vlaženje
mase uzrokuje aglomeraciju prašaka do određene veličine čestice. Dobiveni produkt se
istovremeno suši u vrtložnom sloju.
Pomoćne tvari za izradu granulata su sredstva za dopunjavanje (punila, konstituensi)
koji povećavaju masu lijekova doziranih u malim količinama. Koriste se fiziološki i kemijski
nedjelatne tvari kao npr. različiti šećeri (laktoza, saharoza), šećerni alkoholi (sorbitol, manitol),
škrobovi (kukuruzni, rižin, pšenični) te modifikacija škroba (parcijalno hidroliziran škrob,
karboksimetil škrob), celuloze (mikrokristalinična), te derivati celuloze (eteri i esteri), neke
anorganske supstancije (dikalcij fosfat dihidrat, natrij-klorid).
Vezivna sredstva čine sama otapala ili otopine (disperzije) makromolekularnih
supstancija i to monosaharida ili polisaharida (škrob, gume, sluzi, derivati celuloze). Vezivna
sredstva omogućuju povezivanje prašaka u aglomerate, granulate (granule).
73
Sredstva za raspadanje omogućuju raspadanje tableta (granulata) u dodiru s
tekućinom. Ona se opiru djelovanju veziva. Koriste se supstancije koje bubre odnosno djeluju
kapilarno (škrob, alginska kiselina, bentonit ili različiti enzimi npr. amilaze, invertaze). Sredstvo
za raspadanje može se u sustav dovesti u fazi granuliranja ili nakon tj. prije komprimiranja u
tabletu.
Bojila se dodaju otopljena (dispergirana) u otopini veziva ili se suhe miješaju u
konstituense. Korigensi okusa i mirisa dodaju se na gotove granulate, jer bi se u protivnom
razgradili u postupku sušenja granulata.
74
GRANULATUM SIMPLEX
Granulat za tabletiranje
Izrada:
Lactosum 28,5 g
Maydis amylum 70 g
Gelatina alba 1 g
Glycerolum 0,5 g
Aqua purificata 25 g
Laktoza i kukuruzni škrob se u tarioniku izmiješaju u homogenu smjesu. Želatina se
otopi u toploj vodi, a koloidnoj otopini primiješa glicerol. Smjesa prašaka se jednakomjerno
nakvasi pripremljenom otopinom. Ako masa nije dovoljno vlažna, kvasi se dodatno s
potrebnom količinom vode. Smjesa se prognječi i još vlažna granulira kroz sito Ø 1 mm i suši u
tankom sloju pri temperaturi od 60 oC. Osušeni se granulat regranulira kroz sito Ø 0,75 mm a
potom se po potrebi od granulata odsiju sitne čestice kroz sito Ø 0,30 mm.
Objašnjenje postupka: Pripravak se izrađuje vlažnom granulacijom. Granulat za
tabletiranje ne sadrži djelatne tvari, ali pomiješan s ljekovitom supstancijom i sredstvom za
kliženje upotrebljava se za izradu tableta. Dodatak glicerola u vezivo osigurava zbog
higroskopnosti potrebnu vlažnost granulata. Budući da je propisan u količini manjoj od 1g,
glicerol se dodaje u kapima (1g=26 kapi).
Uporaba: Granulat za tabletiranje služi za izradu tableta naročito onih kod kojih udio
djelatne tvari nije velik.
Čuvanje: u dobro zatvorenoj posudi, na suhom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
75
Tablete - Tablettae
Tablete su čvrsti dozirni ljekoviti pripravci, dobiveni najčešće komprimiranjem lijeka i
različitih pomoćnih tvari. Tablete, odnosno granulati za tabletiranje mogu se izrađivati suhim
postupcima (direktno komprimiranje, suha granulacija) i vlažnim postupcima (vlažna
granulacija). Postupak izrade granulata metodom vlažne granulacije opisan je u prethodnom
poglavlju, a shematski je prikazan u Slici 3. Pomoćne tvari koje se dodaju neposredno prije
komprimiranja granulata u tablete su sredstva za kliženje. To su hidrofobne supstancije koje
reguliraju tečenje granulata, smanjuju trenje između granulata i dijelova tabletnog stroja
(lubrikanti) te sprečavaju lijepljenje granulata na alat tabletnog stroja (glidanti). Najčešće se
koriste hidrofobne supstancije kao npr. magnezij-stearat, stearinska kiselina, talk, silicij-dioksid,
hidrirana biljna ulja, te hidrofilne supstancije natrij-benzoat, natrij-acetat, natrij-klorid.
Slika 3. Shematski prikaz izrade tableta metodom vlažne granulacije.
Postupak izrade tableta može se vršiti direktnim komprimiranjem lijekova i pomoćnih
tvari bez postupka granulacije (Slika 4.). Pomoćne tvari koje omogućuju direktno
komprimiranje moraju biti dobrih svojstava tečenja te dobre kompresibilnosti. Nekada se za
direktno komprimiranje koristio jednostavni granulat (granulatum simplex) no danas je na
tržištu dostupan veliki broj punila i sredstava za raspadanje koji omogućuju oblikovanje tableta
direktnim komprimiranjem dobrih karakteristika. To su mikrokristalinična celuloza (Avicel),
76
raspršivanjem osušena laktoza (spray dried lactose), dikalcij-fosfat dihidrat (Emcompress),
natrij-karboksimetil škrob (Primojel) i drugi.
Slika 4. Shematski prikaz izrade tableta metodom direktnog komprimiranja.
Briketiranje je postupak suhe granulacije koji uključuje komprimiranje lijeka i pomoćnih
tvari u velike tablete (brikete) pod visokim tlakom (Slika 5.). Usitnjavanjem briketa dobije se
produkt sličan granulatu ali čvršći i manje porozan. Ovaj granulat se ponovno komprimira u
tablete odgovarajuće veličine (promjera).
Slika 5. Shematski prikaz izrade tableta metodom suhe granulacije (briketiranje).
77
Tablete se najčešće izrađuju komprimiranjem, tabletiranjem granulata tlakom. Proces
tabletiranja omogućuju tabletni strojevi, tabletirke, koji mogu biti različitih izvedbi. Suvremeni
industrijski strojevi za tabletiranje su rotacijski tabletni strojevi, dok laboratorijske uvjete
zadovoljavaju strojevi na ekscentar.
ISPITIVANJA TABLETA
Variranje mase
Pojedinačno se vagne 20 tableta i izračuna prosječna masa 1 tablete. Pojedinačne mase
tableta moraju biti u odnosu na prosječnu masu u granicama ± 10 %, ± 7,5 % i ± 5 % ovisno o
masi pojedinih vrsta tableta a najviše dvije od 20 ispitivanih tableta smiju odstupati u masi za ±
15 %, ± 12,5 % i ± 10 % ovisno o masi pojedinih vrsta tableta.
Ujednačenost sadržaja djelatne komponente
Ispituje se kod tableta ako je deklarirani sadržaj djelatne komponente u pojedinoj
tableti 10 mg ili manji, te kada je to ispitivanje propisano. Odredi se sadržaj djelatne
komponente za 10 tableta pojedinačno prema propisu u pojedinoj monografiji te izračuna
prosječni sadržaj jedne tablete. Rezultati dobiveni za pojedinu tabletu smiju odstupati najviše ±
15 % od prosječnog sadržaja djelatne komponente u tableti. Ukoliko najviše jedan rezultat
odstupa više od ± 25 % od prosječnog sadržaja tada se ispituje još 20 tableta. Svaki od
dobivenih 20 rezultata mora biti u granicama ± 15 % od prosječnog sadržaja djelatne
komponente u tableti.
Raspadljivost
Vrijeme raspadljivosti odnosno topljivosti oblikovanih ljekovitih pripravaka je vrijeme u
kojem se pripravak mora raspasti, odnosno otopiti. "Mora se raspasti" znači da se pripravak
mora raspasti u mnoštvo sitnih djelića koji prolaze kroz žičano sito aparata za ispitivanje
raspadljivosti. Dozvoljeno je da na situ zaostane samo ostatak koji toliko omekša da prođe kroz
sito blagim pritiskom staklenim štapićem. "Mora se otopiti" znači da se pripravak mora otopiti ili
gotovo otopiti.
Raspadljivost se ispituje u vodi, želučanom odnosno crijevnom soku. U vodi se ispituje,
ako nije drugačije propisano, tako da se 6 tableta stavi u staklene cijevi, tablete pokriju
78
diskovima i stalak s cijevima uroni u vodu zagrijanu do 37 ± 2 oC te uključi uređaj za pokretanje
(aparat za ispitivanje raspadljivosti i topljivosti oblikovanih ljekovitih pripravaka).
Ispitivane se tablete moraju raspasti u roku 15 minuta. Ukoliko se samo jedan pripravak
ne raspadne ispitivanje se ponovi. U ponovljenom ispitivanju moraju se svi pripravci raspasti.
Ispitivanje topljivosti
Ispituju se pojedinačno 6 tableta. Svaka se tableta u tikvici prelije sa 100 ml vode i
tikvica pokreće horizontalno kružno. Ispitivane tablete moraju se otopiti u roku od 10 minuta,
ako nije drugačije propisano. Ukoliko se samo jedna tableta ne otopi ispitivanje se ponovi. U
ponovljenom ispitivanju moraju se otopiti sve tablete.
Ispitivanje čvrstoće
Tableta se uspravno učvrsti u zato predviđeni dio uređaja za ispitivanje (Tabletten-
Bruchfestigkeits-Tester, Erweka). Motoričkom se silom pokrene uteg koji preko jednog klipa
prenosi tlak na tabletu. Pri lomu tablete motor se automatski isključi što omogućuje očitanje
numeričke vrijednosti na skali, čije se mjerno područje kreće od 0-15 kg. Obično se ispita
čvrstoća nekoliko tableta i rezultat izrazi kao srednja vrijednost. Ovako izražena čvrstoća
tableta je aproksimativna, jer definira samo pritisak a ne svodi pritisak na jedinicu površine.
Slika 6. Shematski prikaz uređaja za ispitivanje čvrstoće tableta.
79
Ispitivanje rastrošljivosti
Tablete se pomoću fine četkice otpraše i s miligramskom točnošću odvaže toliko tableta
da je odvaga u granicama od 4,5-5,5 g. Odvagnute tablete se smjeste u uređaj za ispitivanje i
kroz 7 minuta podvrgnu rotaciji od 70 okretaja u minuti. Nakon toga tablete se otpraše i vagnu.
Razlika u masi izražava se u postocima. Jednakomjerno dozirane tablete dovoljne mehaničke
čvrstoće i dobrih međusobnih odnosa dodanih ekscipijenasa rastroše se do 2,5 %. Uređaji za
ispitivanje rastrošljivosti tableta nisu normirani. U načelu u svim aparatima se tablete podvrgnu
rotaciji pri čemu dolazi do udara i trenja tableta o stijene posude, odnosno trenja tablete o
tabletu.
Slika 7. Shematski prikaz uređaja za ispitivanje rastrošljivosti tableta.
80
ACIDI ACETYLSALICYLICI TABLETTAE
Tablete acetilsalicilne kiseline
1 tableta sadrži 500 mg acetilsalicilne kiseline (C9H8O4)
Izrada:
Acidum acetylsalicylicum 50 g
Maydis amylum siccatum 5 g
Talcum 2 g
Acetilsalicilna kiselina pomiješa se s prosijanom mješavinom škroba i talka, te
komprimira u tablete pojedinačne mase 0,57 g. Ako se tabletiranjem ne dobiju tablete
zadovoljavajućih tehnoloških parametara tablete se smrve i protisnu kroz sito ∅ 0,75 g.
Dobiveni granulat se ponovo tabletira na zadanu masu od 0,57 g.
Objašnjenje postupka: Tablete acetilsalicilne kiseline izrađuju se direktno
komprimiranjem, uz dodatak sredstava za bubrenje i kliženje. Granulat se ne smije ovlaživati
jer se acetilsalicilna kiselina hidrolitički razgrađuje. Tablete se mogu izrađivati i suhom
granulacijom (briketiranjem). Usitnjavanjem i sijanjem briketi se prevode u granulat koji se
ponovno komprimira.
Doze: srednja pojedinačna doza 0,5 g.
Upotreba: Antireumatik, antipiretik, analgetik.
Čuvanje: na suhom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
Kratica: Acidi acetylsalic. tabl.
81
NATRII CHLORIDI TABLETTAE
Tablete natrijevog klorida
1 tableta sadrži 900 mg natrijevog klorida (NaCl)
Izrada:
Natrii chloridum siccatum (0,75) 90 g
Osušeni natrijev klorid se prosije kroz sito ∅ 0,75 i tako prosijan tabletira na masu
tablete od 0,9 g.
Objašnjenje postupka: Tablete natrijevog klorida mogu se komprimirati bez ikakvih
dodataka. To je supstancija koja se može plastično deformirati, pri komprimiranju neregularno
poredani kristali sačinjavaju kompaktno ujednačene tablete.
Doze: srednja pojedinačna doza iznosi 5g
Upotreba: Tablete natrijevog klorida koriste se za pripremu izotonične otopine
Čuvanje: na suhom mjestu, zaštićeno od svjetlosti
Kratica: Natr. chloridi tabl.
82
+ SULFADIAZINI TABLETTAE
Tablete sulfadiazina
1 tableta sadrži 500 mg sulfadiazina (C10H10N4O2S).
Izrada:
Sulfadiazinum 50 g
Methylcellulosum 0,5 g
Aqua purificata 15 g
Maydis amylum siccatum 5,3 g
Talcum 1,9 g
Magnesii stearas 0,3 g
Sulfadiazin se prognječi koloidnom otopinom metilceluloze u vodi (Tylosa SL 100). Ako
masa nije dovoljno vlažna prokvašuje se još vodom. Prognječena se masa granulira kroz sito ∅
1,2 mm. Granulat se suši u tankom sloju pri 70oC. Osušeni granulat regranulira se kroz sito ∅ 1
mm. Smjesa škroba, talka i magnezij-stearata pridoda se granulatu, te se komprimiranjem
izrade tablete mase 0,58 g.
Objašnjenje postupka: Granulat sulfadiazina izrađuje se vlažnom granulacijom;
vezivo je koloidna otopina metilceluloze. Metilceluloza se otapa u vodi uz miješanje
brzohodnom mješalicom. Sredstvo za bubrenje je škrob koji omogućuje penetraciju vode u
tabletu, a sredstva za kliženje talk i magnezijev stearat koji spriječavaju prianjanje granulata na
dijelove stroja za tabletiranje i potpomažu tečenje granulata.
Doze: srednja pojedinačna doza 1 g
najveća pojedinačna doza 2 g
najveća dnevna doza 7 g.
Upotreba: tablete sulfadiazina koriste se za suzbijanje različitih infekcija. Sulfadiazin
djeluje bakteriostatski, a antimikrobni spektar mu je širok.
Čuvanje: na suhom mjestu, zaštićeno od svjetlosti.
Sinonimi: Sulfapyrimidini tablettae
Kratica: Sulfadiazini tabl.
83
TABLETTAE ANTACIDA
Antacidne tablete
1 tableta sadrži 250 mg aluminijevog i 250 mg magnezijevog oksida.
Izrada:
Aluminii oxydum 25 g
Magnesii oxydum 25 g
Polyaethylenglycolum 4000 0,5 g
Aethanolum concentratum 10 g
Amylum maydis siccatum 5,25 g
Talcum 1,95 g
Magnesii stearas 0,3 g
Aluminij-i magnezij-oksid se homogeno pomiješaju u tarioniku i jednolično prognječe s
otopinom PEG-4000 u koncentriranom etanolu. Ako masa nije dovoljno vlažna dodatno se
prokvašuje koncentriranim etanolom. Prognječena se masa granulira kroz sito Ø 1,2 mm,
granulat osuši u tankom sloju pri sobnoj temperaturi i regranulira kroz sito Ø 1 mm. Granulatu
se doda prethodno pripremljena smjesa škroba, talka i magnezij-stearata, te ga se komprimira
u tablete mase 0,58 g.
Objašnjenje postupka: Granulat se izrađuje vlažnim postupkom; vezivo je otopina
PEG-4000 u koncentriranom etanolu koja najmanje koči puferizaciju želučanog soka. Pomoćne
tvari omogućuju penetraciju vode u tabletu i sprječavaju prianjanje granulata, potpomažući
tečenje granulata iz lijevka u matricu tabletnog stroja.
Doze: srednja pojedinačna doza 0,5 g.
Uporaba: Antacidne tablete korigiraju hiperaciditet želuca. Zbog svoje netopljivosti u
vodi ne djeluju sistemski već samo na pH-vrijednost tekućina probavnog trakta.
Čuvanje: na suhom mjestu zaštićeno od svjetlosti.
Sinonimi: Aluminii et magnesii oxydi tablettae
84