obrtna sredstva u preduzecu-seminarski

FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE Banja Luka

1

SEMINARSKI RAD

NAZIV SEMINARSKOG RADA:

„Obrtna sredstva u preduzeću“ Student: Mentor: ___________ _________________ Ocjena: 5 6 7 8 9 10

BANJALUKA, decembar 2008.GODINE ___________________________________________________________________________________________


2

NAZIV SEMINARSKOG RADA:

OBRTNA SREDSTVA U PREDUZEĆU Fakultet za poslovne studije, Banjaluka Ulica Jovana Dučića 23a, Banjaluka Student __________ Br.indexa:

BANJALUKA, 2008.GODINE __________________________________________________________________________________________


3

SADRŽAJ

-UVOD...................................................................................................................................04 -POJAM,VRSTE I KARAKTERISTIKE OBRTNIH SREDSTAVA.............................04 -FAKTORI O KOJIMA ZAVISI VISINA OBRTNIH SREDSTAVA.............................06 -OBRTANJE OBRTNIH SREDSTAVA.............................................................................08 -OPTIMALNA VELIČINA OBRTNIH SREDSTAVA....................................................08 -UTVRDJIVANJE ZALIHA MATERIJALA....................................................................09 -OBRTNA NOVČANA SREDSTVA...................................................................................10 -UPRAVLJANJE RIZICIMA U PLANIRANJU TRAJNIH

OBRTNIH SREDSTAVA……………………………………………………………………….…..13

-ZAKLJUČAK.......................................................................................................................14 -LITERATURA.....................................................................................................................15

1.UVOD


4

Izračun vrijednosti trajnih obrtnih sredstava je pored izračuna vrijednosti osnovnih sredstava važan čimbenik u procjeni potrebnih ukupnih sredstava za ulaganje u poduzetnički poduhvat. Iskustvo u poslovanju dokazuje kako brojni poduzetnički poduhvati propadaju radi podcjenjivanja značaja trajnih obrtnih sredstava. Podaci potrebni za izračun dijela investicije koja se odnosi na trajna obrtna sredstva odnose se na buduće događaje. Zbog toga su to nesigurne veličine i svaki rezultat računskih operacija s takvim veličinama sadrži određenu razinu nesigurnosti, tj. rizika. Kod donošenja odluke temeljem nesigurnim veličina treba voditi računa o tome je li raspon u kojem se mogu očekivati kriterijalne vrijednosti za odlučivanje prihvatljiv ili ne. Kako bismo smanjili mogućnost donošenja loše odluke, kao prvo je potrebno prepoznati moguće uzroke rizika i kao drugo pokušati djelovati na prepoznate potencijalne uzroke neželjenih događaja. U ovom radu prikazat ćemo kako se strategija upravljanja rizicima pri ulaganju u početnu vrijednost trajnih obrtnih sredstava može temeljiti na rezultatima simulacije. 2.POJAM,VRSTE I KARAKTERISTIKE OBRTNIH SREDSTAVA

U obrtna sredstva se svrstavaju ona sredstva preduzeća koja predstavljaju dio imovine preduzeća čiji je vijek trajanja, odnosno rok vezivanja kraći od jedne godine. Izuzetak čini sitan inventar koji se takode uključuje u grupaciju obrtnih sredstava (razlozi su objašnjeni ranije). Prema pojavnim oblicima obrtna sredstva bi se mogla svrstati u tri osnovne grupe i to:

a)obrtna sredstva u novčanom obliku , b)obrtna sredstva u naturalnom obliku c)obrtna sredstva u prelaznom obliku.

Obrtna sredstva u novčanom obliku čine gotovina u kasi i na računima finansijskih institucija, kao i ekvivaleti gotovine koji imaju kratkoročni karakter, kao. što su: izdvojena sredstva posebne namjene, depoziti sa kratkim otkaznim rokom, čekovi, mjenice, plemeniti metali, vrijednosice, dionice i drugi vrijednosni papiri.

Obrtna sredstva u naturalnom obliku se javljaju u obliku zaliha koje se prema karakteristikama mogu klasificirati kao: • zalihe materijala, rezervnih dijeliva i sitnog inventara, • zalihe u proizvodnji u smislu nedovršene proizvodnje, • zalihe proizvoda (ako se radi o proizvodnom preduzeću), • zalihe robe (ako se radi o trgovinskom preduzeću).

Zalihe materijala, rezervnih dijelova, sitnog inventara i trgovačke robe evidentiraju po nabavnim cijenama, a zalihe proizvodnje i proizvoda po troškovima učinjenim za stvaranje tih učinaka.

Obrtna sredstva u prelaznom obliku se mogu pojaviti u obliku potraživanja i u obliku razgraničenja.

Prelazili oblici potraživanja mogu biti u smislu transformacije: • iz robe u novac


5

• iz novca u robu • iz novca u novaca

Prvi slučaj nastaje u slučaju da robu ili proizvode prodajemo na kredit, kojom prilikom nastaje potraživanje koje će nestati u momentu kada dužnik - kupac doznači, odnosno isplati dužni iznos.

Prelazni oblik iz novca u robu se javlja u slučaju kada potraživanja nastaju po osnovu

unaprijed plaćenog iznosa - akontacije isporučiocu robe u svrhu pravovremenog obezbjedenja da isporuka robe bude na vrijeme i u traženoj količini ili nekim drugim kupoprodajnim uslovima.

Ovaj oblik obrtnih sredstava će se ugasiti u momentu kada isporučilac -dobavljač

isporuči preduzeću robu, pri čemu će se od prodajne vrijednosti oduzeti iznos unaprijed date akontacije. Razlika iznosa će predstavljati obavezu preduzeća.

Prelazni oblik iz novca u novac nastaje kada se novac daje drugom subjektu na

privremeno kratkoročno korišćenje. To je slučaj davanja kratkoročnih kredita, pozajmica i si. Taj oblik se gasi kada dužnik vrati iznos duga novčanom doznakom. Dati novac se nakon izvjesnog vremena vraća u svoj prvobitni oblik, ali indirektno, odnosno preko kategorije potraživanja.

Obrtna sredstva u obliku razgraničenja predstavljaju prvenstveno prelazni oblik novca u troškove koji su predmet razgraničenja u kratkoročnom periodu. Za primjer može poslužiti slučaj kada preduzeće unaprijed plaća osiguranje za tekuću godinu ili zakupninu i si. U tom slučaju na relaciji transformacije novčanih sredstava u troškove nastaju kratkoročna razgraničenja kao sastavni elemenat grupacije obrtnih sredstava.

.

Najvažnija podjela obrtnih sredstava je podjela prema njihovim:

o pojavnim oblicima, o ekonomskom sadržaju, o fazama ciklusa obrtaja, i


6

o sustavu njihova pribavljanja.

Potraživanja obuhvaćaju potraživanja od kupaca, po plaćenim avansima ili akontacijama, potraživanja od zaposlenih, potraživanja od države ili drugih institucija, potraživanja po financijskim ulaganjima i druga potraživanja.

Financijska imovina je ona imovina koja dospijeva najdulje do jedne godine dana, a obuhvaća zajmove, depozite, vrijednosne papire i ostala kratkoročna financijska ulaganja.

Novčana sredstva kao obrtna sredstva jesu sredstva na žiro-računu i drugim računima u bankama te novac u blagajni poduzeća. Prema fazama ciklusa obrtaja dijele se na:

- obrtna sredstva u fazi proizvodnje, i

- obrtna sredstva u fazi prometa.

A prema sustavu pribavljanja obrtna se sredstva dijele na:

-stalna obrtna sredstva, i

-nestalna ili izvanredna obrtna sredstva.

3.FAKTORI O KOJIMA OVISI VISINA OBRTNIH SREDSTAVA

Sva poduzeća nemaju jednaku potrebu za obrtnim sredstvima. Visina ukupnih obrtnih sredstava ovisi o sljedećim faktorima:

o o obujmu, vrijednosti i asortimanu proizvodnje i usluga, o o tehnološkom procesa proizvodnje i pružanja usluga, o o uvjetima opskrbe sirovinama i materijalima, o o uvjetima naplate prodanih proizvoda ili usluga, i o o uvjetima podmirivanja obveza prema drugima (doprinosi, plaće radnika) i

drugim.

Temeljni cilj je pratiti i ubrzati koeficijent obrtaja obrtnih sredstava u svim fazama ciklusa reprodukcije.

Koeficijent obrta – On mjeri broj obrta ukupnih obrtnih sredstava u konstantnoj jedinici vremena i brzinu transformacije pojedinih pojavnih oblika angažovanog kapitala u obrtnim sredstvima. On može biti:


7

Globalni koeficijent obrta

KO = T/Kobs

Parcijalni koeficijent obrta (u zalihama materijala, nedovršene proizvodnje ili gotovih proizvoda)

Što je koeficijent obrta veći, to se angažovani kapital brže reprodukuje sa kraćim vremenom trajanja pojedinih faza ciklusa reprodukcije i time se povećava broj ciklusa reprodukcije u jedinici vremena.

Za utvrđivanje potreba za obrtnim sredstvima uzima se, pored koeficijenta i vremena obrtaja, i vrijednost planiranoga prometa. Tako dana formula čini jednostavnim izračunavanje ukupno potrebnih obrtnih sredstava. Međutim, treba imati u vidu da samo takvo izračunavanje potrebnih obrtnih sredstava za cijelo poduzeće ne daje pravu sliku objektivno potrebnih sredstava, i to zbog toga što su potrebe za obrtnim sredstvima po pojedinim fazama kružnoga kretanja sredstava posve različite jer je i koeficijent obrtaja pojedinih dijelova obrtnih sredstava različit.

Vrijeme obrta

Vrijeme obrta – predstavlja broj dana vezivanja ili broj dana angažovanja kapitala u obrtnim sredstvima.

Hobs = 360 / KO

Ovaj indikator je u direktnoj srazmjeri sa koeficijentom angažovanja kapitala u obrtnim sredstvima, a što je i logično, u obrnutoj (indirektnoj) srazmjeri sa koeficijentom reprodukcije angažovanog kapitala u istim obrtnim sredstvima. Što je koeficijent angažovanja kapitala u obrtnim sredstvima manji, to je koeficijent reprodukovanja (obrta) kapitala veći, vrijeme angažovanosti kapitala u obrtnim sredstvima kraće, a efekat po kvalitet ekonomije uspješniji.

4.OBRTANJE OBRTNIH SREDSTAVA


8

Obrtanje obrtnih sredstava započinje nabavom potrebnih materijala (sirovina ili poluproizvoda u industriji, namirnica, pića u ugostiteljstvu itd.) i to je pretpostavka za početak proizvodnje. Poduzeće mora najprije posjedovati vrijednost u obliku novca .

U svakom obrtnom ciklusu obrtna sredstva u poduzeću prolaze kroz tri faze: fazu nabave, fazu proizvodnje i fazu realizacije. Da bi se reprodukcija obrtnih sredstava uspješno obavila, što znači zadovoljila sve naznačene uvjete uspješno obavljenog ciklusa reprodukcije, važno je i maksimalno uskladiti trajanje pojedinih faza kružnoga toka sredstava. To je važno zbog toga jer se postiže veći ekonomski efekt što se brže odvija svaka faza za sebe i sve zajedno, budući se angažirana sredstva kraće zadržavaju u svakoj pojedinoj i svim fazama ukupno i brže se ostvaruje temeljni smisao reprodukcije da se na kraju ostvare veća sredstva od uloženih, a to znači odgovarajuća zarada. Znači, što je brže kretanje obrtnih sredstava, uz ostale povoljne elemente poslovanja, moguće je ostvariti veću rentabilnost poslovanja, pa se zbog toga nastoji ubrzati obrtaj obrtnih sredstava. Brzina kruženja obrtnih sredstava izražava se brojem obrtaja u jedinici vremena (obično u godini). Obrtna sredstva u jednoj godini načine više od jednog kruga, a često i po nekoliko krugova. Ova brzina kruženja obrtnih sredstava izražava se koeficijentom obrtaja koji se može izračunati formulom:

5.OPTIMALNA VELIČINA OBRTNIH SREDSTVA

U ekonomskoj teoriji i praksi primjenjuje se čitav niz metoda pomoću kojih se utvrđuje i planira optimalna potreba za angažovanim kapitalom u obrtnim sredstvima.

Kada su u pitanju novoosnovana preduzeća (pogoni) primjenjuju se:

o Metoda broja dana trajanja tehnološkog procesa o Metoda pomoću kamatnih brojeva o Metoda materijalnog bilansa (najčešće se koristi)

Posebno je značajan postupak utvrđivanja zaliha predmeta rada (materijala) i njihove optimalne veličine.

Koeficijent angažovanja - Ovim indikatorom iskazuje se objektivno, organizaciono i stvarno potreban angažovani kapital u obrtnim sredstvima po novčanoj jedinici ukupnih troškova prouzrokovanih proizvodnjom gotovih proizvoda posmatrano kako u ukupnom iznosu, tako i po pojavnim oblicima obrtnih sredstava


9

6.UTVRDJIVANJE ZALIHA MATERIJALA

Zbog značaja obezbjeđivanja kontinuiteta reprodukcije zalihe materijala u ekonomskoj teoriji i praksi zaslužuju posebnu pažnju. Zalihe materijala najčešće su neizbježne pa je jedan od osnovnih zadataka utvrđivanje njihove optimalne veličine i strukture.

Optimalne zalihe - materijala predstavljaju onu količinu koja je, uz minimalne troškove njihovog posjedovanja, dovoljna za kontinuitet planiranog obima reprodukcije.

Zopt = Q/2 + Rs

Minimalne zalihe – donja granica količine materijala na zalihama do koje se može i smije ići, a da se ne ugrozi kontinuitet procesa reprodukcije.

Zmin = Pd * Vn

Maksimalne zalihe – gornja granica nabavke materijala čije dalje povećanje izaziva efekte koji su loši po kvalitet ekonomije.

Zmax = Zmin + Qo

7.OBRTNA NOVČANA SREDSTVA U novom društveno ekonomskom sistemu će poduzeća u akcionarsko društvenom odnosno humanističkom obliku vlasništva nad sredstvima za proizvodnju imati zajednička novčana sredstva. Poduzeća u privatnom vlasništvu po svojoj volji mogu zadržati vlastiti status pa


10

tako i novčana sredstva, te mogu nastaviti poslovati samostalno po principu klasičnog kapitalističkog tržišnog oblika privređivanja. Komuna u pravilu posjeduje znatno veću količinu novca nego što je potrebno za potrošnju stanovništva i razvoj privrede u periodi obračuna. Višak novčanih sredstava predstavlja novčanu akumulaciju komune. Iz tog novčanog fonda komuna mora

sačuvati određenu novčanu rezervu za pokrivanje eventualnih investicijskih poremećaja, zatim za pokrivanje šteta nastalih elementarnim ili na druge načine nastalim nepogodama. Sa tim novčanim sredstvima komuna sama sebe osigurava. Ostatak novca se može koristiti kao obrtna sredstva. Obrtna novčana sredstva su akumulirana sredstva minulog rada proizvođača i služe kao prometno sredstvo plaćanja drugim proizvođačima za proizvode, poluproizvode, repromaterijale i sirovine koje privreda prerađuje u svom proizvodnom procesu. Komuna može dodjeljivati obrtna sredstva privredi u akcionarsko društvenom odnosno humanističkom obliku vlasništva nad sredstvima za proizvodnju beskamatno, pod uvjetom da privreda vrati posuđeni novac u periodi obračuna. Ništa novo u stvari, komuna postaje nešto poput korporacije a velika kapitalistička poduzeća ne naplaćuju sama sebi obrtna sredstva. Nikakav interes društvo nebi imalo da naplaćuje samo sebi pozajmice. Beskamatno dodjeljivanje kredita je pogodno jer ne poskupljuje proizvodnju i pojednostavljuje sistem obračuna cijene robe. Osim toga takvo kreditiranje potiskuje mogućnost formiranja otuđenog oblika moći baziranog na posjedu novca i stoga će doprinijeti razotuđenju društva. Ukoliko komuna kreditira proizvodnju beskamatno, tada i privreda može u skladu sa svojim mogućnostima i potrebama društva, odgađati naplatu svoje robe beskamatni

kreditima. Kada komuna bude dodjeljivala kredite beskamatno tada više individualni kreditori ne bi mogli zarađivati posudbom novca pa bi se time ukidala kamata kao oblik rente. Važno je napomenuti da se kamata neće ukinuti nasilnim putem, tako da će ona još egzistirati neko vrijeme ali će društvo formirati takve uvjete kreditne politike, koja će obeshrabriti kamatu na posuđeni novac. Visina kamata opada u zasićenom kapitalističkom društvenom sistemu. Japan je primjer koji to potvrđuje. Prosječan Japanac posjeduje oko US 100.000 $ na bankovnom računu i ne kupuje skoro ništa zato što uglavnom ima sve što mu treba. Iz tog razloga u Japanu kamate gotovo da ne postoje. Nestajanjem kamata kapitalizam počinje gubiti svrhu svog postojanja. Ali mi moramo formirati novi sistem koji će zamijeniti kapitalizam i unaprijediti odnose u društvu jer će u suprotnom doći do nestabilnosti i do povratka unazad. Nestajanjem kamata banke bi gubile svoju osnovnu funkciju rentijerstva pomoću akumuliranog novca. Ona više ne bi bile profitabilna poduzeća već bi mogla u komuni vršiti funkciju individualnog i društvenog knjigovodstva robno novčanog prometa. Banke mogu pomoću kompjutorske tehnologije voditi evidenciju o imovinskom stanju stanovnika, zatim evidenciju prihoda i rashoda stanovnika i privrede komune. U klasičnom ekonomskom sistemu potrošači koji nemaju gotovog novca uzimaju kredite za kupovinu robe. Krediti opterećuju cijenu robe sa kamatom koju određuje tržište. Osim toga što je duži period otplate kredita to je veća kamata pa je potrošačima u interesu da što prije otplate kredite.


11

Uvođenjem beskamatnog kredita potrebno je formirati novi sistem raspodjele novca koji će biti najmanje podjednako obrtno financijski efikasan kao što je klasično kamatno kreditiranje. Kako je količina obrtnih sredstava velika ali i ograničena tako se može dogoditi da budu nedostatna za potrebe svih korisnika. Sa time u vezi obrna sredstva treba raspodjeljivati među korisnicima u funkciji vremena obrta što se može prikazati formulom:

K-obrtnih sredstava =

Veći K-obrtnih sredstava će ostvariti korisnik obrtnih sredstava koji u kraćem vremenu vrati posuđeni novac. Svi veći koeficijenti obrtnih sredstava će osigurati beskamatno kreditiranje od strane komune bez obzira na količinu potraživanih sredstava, dok se fond obrtnih sredstava ne istroši. Sistem daje veću mogućnost pridobijanja novca privredi koja predviđa kraće vrijeme prometa robe, što je i razumljivo jer se tada novac brže vraća te se može ponovo obrtati. Proizvodnja koja u periodu platnog obračuna od mjesec dana nalazi svoju potrošnju moći će pomoću opisanog sistema raspodjele koristiti neograničenu količinu novčanih sredstava jer ih praktično odmah i vraća.

Privreda u zajedničkom vlasništvu stanovnika komune je dužna da posuđenu količinu novca vrati u periodi obračuna. Privreda može vratiti obrtna sredstva pod uvjetom da naplati proizvedenu robu, odnosno ukoliko proizvodi robu koju društvo treba. U slučaju neuspjeha proizvođači neće ostvariti dovoljnu dobit. Ukoliko dobit ipak bude veća od količine utrošenih obrtnih sredstava, tada poduzeća još uvjek posluju relativno pozitivno jer su u stanju vratiti obrtna novčana sredstava. Mala ostvarena dobit u periodu obračuna će smanjiti dohodak radnika. Ukoliko ostvarena dobit padne ispod količine korištenih obrtnih sredstava, tada poduzeće bilježi gubitak obrtnih novčanih sredstava. Toleriranje takve situacije bi dovelo do smanjivanja količine novčanih sredstava u novčanom fondu komune pa bi proizvođači imali teškoće obnavljati proizvodnju. Naravno da finansijsku nedisciplinu ni jedan ekonomski sistem ne može dozvoliti pa tako ne može ni komuna i stoga uvodi sistem mjera za podnošenje odgovornosti. U novom sistemu svi radnici podnose odgovornost za gubitak obrtnog novca i zajednički ga nadoknađuju pomoću dohodovnih bodova minulog rada. Proizvodnja koja je namjenjena nepoznatom potrošaču ne mora se odmah plasirati na tržištu. U tom slučaju promet robe može trajati duže od mjesečnog perioda obračuna, pa poduzeće može ostvariti manju dobit od količine utrošenih obrtnih sredstava u periodi obračuna. Međutim, kako svako poduzeće posluje kontinuirano, može na temelju naplate proizvedene robe iz nekog prošlog perioda proizvodnje, ostvariti potrebnu dobit i osigurati povrat obrtnih


12

sredstava. Kada bi se na temelju mjesečnog obračuna poduzeća zahtjevala regulacija odgovornosti za različite ostvarene dobiti javljale bi se nepotrebne i nepogodne oscilacije nagrada i sankcija radnika pomoću dohodovnih bodova minulog rada prema trenutnoj solventnosti poduzeća. Odgovornost radnika treba podići iznad cikličkih mjesečnih poremećaja ponude i potražnje. Raspodjelu i oduzimanje dohodovnih bodova minulog rada treba vršiti po godišnjem obračunu platnog prometa. Svako poduzeće u toku godinu dana uzima obrtna sredstva onoliko puta koliko je potrebno i vraća ih po ostvarenoj dobiti na tržištu. Ukoliko poduzeće u periodu od godinu dana ne uspiju vratiti sva obrtna sredstva tada se razlika između posuđenih i vraćenih sredstava odbija od posjeda dohodovnih bodova minulog rada svih radnika proporcionalno koeficijentu odgovornosti. U slučaju gubitaka poduzeća veći koeficijenat odgovornosti radnika donosi veći gubitak dohodovnih bodova minulog rada i niži dohodak. I obratno, manji koeficijenat odgovornosti radnika u slučaju novčanih gubitaka poduzeća donosi manji gubitak količine dohodovnih bodova minulog rada i manji pad visine dohotka. Inicijator pogrešne odluke će dopunski biti sankcioniran lošom ocjenom radnika i posebnih komisija. Na taj način uzimanje obrtnih sredstava za sobom povlači veliku odgovornost cijelog kolektiva što je uvjet produktivnog poslovanja. Svaki gubitak privrede smanjuje količinu novca u fondu obrtnih sredstava komune. Međutim može se pretpostaviti da će u sistemu koji efikasno sprovodi odgovornost poslovanja, gubici biti mali i da će ih komuna nadnoknaditi otkupom novog novca pomoću dohodovnih bodova minulog rada i porastom novčane dobiti produktivnih poduzeća komune. Najveći rizik podnose poduzeća koja koriste veću količinu obrtnih sredstava u odnosu na cijenu rada radnika, kao što je to slučaj u trgovini ili u finalnoj proizvodnji koja u većoj mjeri kupuje poluproizvode i repromaterijale drugih proizvođača. Rizik takvih proizvođača se može smanjiti dobrovoljnim udruživanjem proizvođača koji sudjeluju u izradi proizvoda. Udruživanjem proizvođača sirovina, poluproizvoda i finalnog proizvoda smanjuje se potreba za obrtnim sredstvima jer proizvođači zajednički proizvode robu i zajednički snose odgovornost za poslovanje. U idealnom slučaju potpuno udružena privreda više nebi trebala obrtna sredstva. Udruženi proizvođači zajedno podnose odgovornost za realizaciju proizvodnje. Ukoliko jedan kooperant zakaže u vremenu isporuke ili kvaliteti svoje proizvodnje tada svi proizvođači mogu doživjeti financijske nepogodnosti. Poduzeće koje je lošim poslovanjem nanijelo štetu ostalima poduzećima bi od rukovodstva ostalih poduzeća ili od arbitražnih komisija i sudova dobilo slabiju ocjenu pa bi svi radnici u tom poduzeću ostvarili u nekoj mjeri niži dohodak. Ukoliko su u takvom poduzeću pojedinci krivi za loše poslovanje, tada bi ih njegovi suradnici ocjenili lošom ocjenom pa bi isti ostvarili još niži dohodak. Ocjenom utvrđena odgovornost svakog radnika je najprihvatljivija i najefikasnija jer je u sistemu velikih produkcija teško, dugotrajno i skupo, precizno utvrđivanje vrijednosti djelomičnih šteta ili doprinosa koje pojedini rad može prouzrokovati. U slučaju da su lošim poslovanjem nastale trajne štete tada bi slaba ocjena takvim radnicima uz arbitražu upravnog


13

odbora donijela i veći gubitak dohodovnih bodova minulog rada. Ne ostvarenje predviđene dobiti uslijed elementarne nepogode kao što su potresi, poplave i požari, nebi se trebali smatrati gubicima privrede pa se isti nadoknađuju iz fonda novčanih rezervi komune. Komuna se za takve slučajve može reosigurati zajedničkim dogovorom saveza komuna.

Naravno, količina obrtnih sredstava u rezervnom fondu komune je uvijek ograničena i zato se može dogoditi da pojedini proizvođači ne osiguraju potrebna obrtna novčana sredstva. Privreda bez obrtnih novčanih sredstava ne može proizvoditi pa bi se pogoni trebali zatvoriti. U tom slučaju komuna predviđa rezervni izvor dodjele obrtnih novčanih sredstava iz fonda namjenjenog razvoju privrede. Ukoliko pojedinim poduzećima ne pođe za rukom ni tada da se izbore za potrebna obrtna novčana sredstva mogu ih zatražiti od postojećih banaka sa tržišnom kamatom. Međutim, dugoročno gledano obrtna sredstva će postajati sve manje potrebna ili će se raspodjeliti beskamatno, tako posjednici akumuliranog novca više neće moći uzimati kreditnu proviziju. Tada će posjednici akumuliranog novca imati interes da novac zamjenjuju za dohodovne bodove minulog rada čime će komuna ostvariti veća novčana sredstva za beskamatno kreditiranje privrede i potrošača.

Na kraju treba reći da bez obzira koliko se privreda komune udruživala, tržišna privreda nikada neće biti neosetljiva na kolebanje konjunkture. Zaoštravanjem uvjeta za podnošenje odgovornosti koje će donijeti radna konkurencija, neuspjesi proizvođača mogu biti izrazito nepogodni. Sa time u vezi proizvođači će morati tražiti veći stupanj sigurnosti privređivanja i nalaziti će je u proizvodnji za poznate potrošače.

Udruženi proizvođači će ispitati potrošače o njihovim potrebama te će postepeno organizirati proizvodnju po njihovoj narudžbi. Sa poznatom potrošnjom privreda može uspješno organizirati svoje djelovanje a radna konkurencija će omogućiti najuspešniju realizaciju. Takva privreda bi donosila pogodnosti društvu ali treba naglasiti da bi ona sve manje bila tržišna a sve više planska.

8. UPRAVLJANJE RIZICIMA U PLANIRANJU TRAJNIH OBRTNIH SREDSTAVA

Kako je raspon od 544.316 kn do 948.413 kn u kojem se mogu pojaviti potrebe za trajnim obrtnim sredstvima suviše velik i vjerojatnost potrebe za trajnim obrtnim sredstvima u vrijednosti od 739.585 kn samo 50% odlučili smo definirati strategije koje će taj raspon suziti. Iz tornado grafa na slici 7 vidi se kako je u strategiji upravljanja rizicima povezanom s planiranjem vrijednosti početnih trajnih obrtnih sredstava najisplativije fokusirati se na dane vezivanja potraživanja od kupaca, dane vezivanja obveza prema dobavljačima i dane vezivanja zaliha. Investitor je u promatranom primjeru u kooperantskom odnosu. Isti subjekt


14

je istovremeno njegov jedini kupac za piliće i jedini dobavljač smjese za prehranu pilića. U ugovoru o kooperaciji ugovorene su:

- međusobna suradnja najmanje do visine vrijednosti smjesa za prehranu pilića - mogućnost kompenzacije međusobnih potraživanja i dugovanja do visine vrijednosti

isporučenih smjesa za prehranu i - plaćanje vrijednosti isporučenih pilića iznad vrijednosti isporučene smjese za prehranu

doznakom na žiro račun investitora. U nastavku navodimo primjer kako može investitor suziti raspon u kojem se mogu pojaviti potrebe za obrtnim sredstvima.

a) Uvođenjem novog kupca za iznos vrijednosti prodanih pilića iznad vrijednosti nabavljenih smjesa za prehranu s rokovima isporuke sukcesivno kroz godinu, s rokom plaćanja od 30 dana i distribucijom RiskTriang (15; 30; 45) i

b) Povećanjem učestalosti nabavke smjesa za prehranu i time smanjenjem dana vezivanja

zaliha sa prosječnih 28 na prosječnih 14 dana s distribucijom RiskTriang (7; 14; 28) bez dodatnih ulaganja u predviđene kapacitete za skladištenje i bez povećanja zavisnih troškova nabave.

ZAKLJUĆAK:

Obrtna sredstva (imovina) su kratkoročna sredstva koja mogu brzo i lako biti pretvorena u novac. Najbitnije stavke su gotovina, kratkoročna potrživanja i plasmani, zalihe i inventar. Kratkoročna potraživanja su obaveze koje kupci imaju prema kompaniji koja je predmet analize.Kratkoročni plasmani su najčešće plasmani u kratkoročne hartije od vrednosti kao što su komercijalni zapisi i ostale hartije od vrednosti koje mogu u svakom trenutku biti unovčene. Poduzeća nabavljaju brojne materijale koji se troše radi proizvodnje proizvoda ili usluga. Ovi se materijali u procesu obavljanja proizvodnje odjednom utroše, a prodajom naplaćuje se i vrijednost utrošenih materijala. Tako dobivena novčana sredstva služe za ponovnu nabavu materijala koji se, kao što je vidljivo, obrnu u kraćem vremenskom razdoblju i ostvare više kružnih kretanja tijekom jedne godine pa se iz toga razloga i nazivaju obrtnim sredstvima. Za obrtna sredstva karakteristično je da su to materijalne vrijednosti koje se troše u proizvodnji, tako da se njihova supstanca i vrijednost jednokratnom uporabom potpuno prenosi na novi proizvod i pri tome se mijenja njihov prvobitni oblik Važna stavka kod osnovnih sredstava jeste njihova amortizacija. Amortizacija predstavlja postepeno trošenje i otplaćivanje osnovnih sredstava u toku njihovog ekonomskog veka trajanja. Kompanije za sredstva amortizacije izdvajaju poseban račun na kome se ova


15

sredstva gomilaju. Ubrzana amortizacija je najčešći način za uvećanje troškova i legalno umanjivanje poreske osnovice.

LITERATURA:

-dr.Janko Klobčar,Udzbenik “Računovodstvo” ,Sarajevo,1998.

-dr.Slavko Vukša,Udzbenik “Finansijsko računovodstvo, Banja Luka,2006.

-dr.Jadranka Kapić, Udzbenik “Uvod u računovodstvo”, Sarajevo, 2006.

Internet:

http://www.sarovic.com/obrtna_sredstva.htm

http://www.management.cg.yu/files/1221686617.ppt

http://www.foi.hr/CMS_library/studiji/pds/mps/predmeti/materijali/Upravljanje_rizicima.pdf


16

obrtna sredstva u preduzecu-seminarski

Documents