JV AN CRNOLAT AC, Zagreb

GEOLOGIJA OTOKA VISA

(1 geol. karta, 6 profila)

Osobite geoloske prilike otoka v'isa privukle su vrlo rano pafuju stranih i domaCih geologa, mineraloga i petrografa. Geologe je preteznim dijelom zanima1a pojava i staro.st trijaskih naslaga, a mineraloge i petrografe eruptivne stijene, ·koje su istovremeno .sa prodorom trijasa izbile na poorsinu. Mogli bi nabrojiti vi8e od 15 struCnih radova iz podrucja geologije, paleQntologije i petrogra­fije, koji SU manje vise vezani za geoloske .prilike otoka Visa. Pre­ma tome moze se reCi, da je otok Vis geolo8ki interesantniji nego drugi otoci na ·Jadranu: o kojima nije toliko pisano. To osobito vri­jedi za dio otoka oko komiS'ke uva1e u kojoj se nalaze kako pojave trijasa tako i eruptiva. Ostali dio otoka, koji je izgr,aden od gornje krede malo je, a moglo bi se reci u riekim slucajevima 'i. povrsno obradivan.

Vee 1861. god. pisu F. HAUER i G. ST.ACHE (1), da se u ko­miskoj uvali pod vapnencima javlja sivi erupti.v - melafir pracen prsincem i konglomeratima, koji zajedno sa sadrom i sadrenim laporima padaju pod vap'nence od kojih su -stariji. Kasn.ije 1887. god. F. HAUER objavljuje (2 p, 90), da je taj eruptiv druge vrste, nego v.ec poznate eruptivne stijene brda Konj juzno od Knina, koje pripadaju starijem trijasu (verfenskim i guten5tajnskim slojevima) i da bi ovaj na Visu bio analogan onima iz gornjega trijasa kakove na vise m!esta nalazimo u Dalmaciji. (Ogorje, Muc, Grab, itd.) Na­stojanjem F. HAUERA ispitivao je G. · TSCHERMAK eruptiv iz Komize i dao mu je ime dialagit. N as uvazeni mineralog M. KISP A­TIC (4) ustvrdio je, da to nije dialagit, nego augitni porfirit. Novija petrografska ispitivanja iste stijene po E. MICHELU (10, p, 287) pokazuju da je to· dijabazni porfirit.

Od geoloskb-paleontoloskih radova v.rijedno je spomenuti ra­dove C. F . PARONE (7) o rudistima senona u uvali Ruda na istofooj obali otoka i A. MARTELLIA (5) o rudistima turona. H. VETTERS (13) je nasao i opredijelio neke fosile, koji govore za gornjotrijasku, odnosno irabeljsku starost stijena u komiskoj uvali. Razvojem tri­jasa na otoku Visu posebno se je bavio M. SALOPEK o cemu nam govore radovi iz 1926, 1934 i 1939 god. (12, 16). Geologiju otoka • Visa sa P'reglednom g·eoloskom kartom mjerila 1 : 75.000 izradio je F. KOCH (15). .

Uz specifiene geolo8ke pri.J.ike otoka Visa jos je jedan vrlo vafan momenat bio od utjecaja, da su se mnogi geolozi zanimali

45

Ge.olo§ki vjesnik V-VII (1951.-1953.)

za otok Vis, a to je problem pitke vode. V.e.c 1862. god . . pi.Se F. HAUER, da se u posljednje vrijeme vrlo cesto u izvjestajima spo­minje otok Vis u vezi potreba opskirbe slatkom vodom. Tim su se problemom mucili tadqsnji struenjaci o cemu nam svjedoce neki kopani bunari u mjestu Visu od kojih jedan i danas nosi ime »austrijski bunar« Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kada je Vis bio vafan dio oslobodenog teritorija i kada su se na njemu pored partizanskih odreda nasle jedinice s.aveznika Engleza i Amerika­naca jos jace je do8ao do izraZlija problem pitke vode. Englezi su pokuSli da ga rijcie busenjem, (»engleska buSotina« u Kutu) ali gu.,__

dobili bocatu vodu. Dalkl~ pokusaj nije uspio. Ipak otvoreni i go­ruci problem Visa, a i veeeg dijela na5ih otoka,. silio je mjerodavne Vllasti na daljnje i upornije trafonje rjesenja prohlema pitke vode. U tu svrhu zamoljen je J. POWAK, da prouci hidr-0geoloske pri­like otoka kako bi s:e izvrsila daljna ispitivanja i istr.age na vodu.

,U toj ekipi uz geologa S_. BEHLILOVICA sudjelovao sam i ja sa zadatkom, da izvrSim reambulaciju postojece pregledne geoJoske karte F. KOCHA (15) i da izradim geolosku kartu iz koje bi se mogli. mozda detaljnije upoznati s rasprostiranjem i medusobnim odno­sima stratigirafskih elemeinata od kojih je izgraden otok Vis.

Pri mome terenskom radu kao i kod iz.rade ove radnje posluzio sam se uz postojeeu literaturu i mnogim savjetima J. POLJAKA na eemu mu se i ovom prilikom zahvaljujem.

I. OPCI DICY

Otok Vis je po svom geografskom pplofaju, medu vecim dal-' matinskim otocima1 najudaljeniji od kopna. On se prufa po duljini

smjerom W-E slirno kao Hvar, a donekle kao i Koreula i zapadni dio Peljesca. Tim smjerom imamo uglavnom i prufanje slojeva, sto znaci odstupanje od opceg dinarskog, smjera t. j. NW - SE. To je odstupanje uvjetovano intenzivnim 'tektonskim pokretima, koji su. se odr.azili eak i na susj·ednom kopnu posebno. neretvanskoj dolini koja je vezana na jedan od p-0precnih lomova.

Prije diluvija su Vis, a i ostali nasi otoci bili sastavni dio na­sega kopna 0 cemu ima vise dokaza. Medu ostalima to SU mnoge kostane breee sisavaca. Te brece nalazimo na otocima, na kojima u danasnjim uvjetima !ivota ne bi mogl.1 opstati tako brojni sisavci.

Zbog vece udaljenosti od kopna i posebnih stratigrafskih i strukturnih prilika treba u hidroloskom pogledu otok Vis pro­matrati odjeljeno od hidrolC>Skih prilika na kopnu.

II. STRTIGRAFSKI DIO

Na · Visu su zastupani ovi stratigrafski elementi: I. Gornji trijas 2. Gornja kreda 3. Diluvij

46

.crnolatac;: Geologija otoka V.isa

GORN.JI TRIJAS

Gornj1 se trijas na Visu javlja u obliku prodora i to u komi­skoj uvali. Jos je 1867. god. pisao F. HAUER (2) o trijaskoj starosti eruptiva, sadirenih lapora i sadre u predj·elu komiske uvale. H . VETI'ERS takoder smatra, da je eruptiv vj.erojatno ladinicke sta­rosti. Slienog je misljenja F. KOCI!! koji kaze, da se analogi•jom moze zakljuciti da su erupcije dijabaza na Velebitu, Visu, Jabuci, Brusniku i kod Punte delle Pietre nere u ItaJiji iste geoloske sta­rosti t. j. da su probile koncem srednjeg trijasa, .a da su naslage, koje leze na njima, karnicke starosti. Ova su tumacenja dosta uvjerljiva. Kada je H. VETTERS 1911. god. (13, p. 22) pronasao faunu karakteristicnih gastropoda i to:

Actaeonina ovifonni MOORE var. AmaJLTopsis cnf. Sanctae Crucis LAUBE Coelostylina conica MUNSTER Loxonema tenuis MUNSTER sp. Natica sp . . Ptychotoma SP,.

Avicul.a sp.

u zutosmectem, s.itnozrnim, fliSu. slicnim laporima sa Woscima sive· sadre i paleonto.10ski ·je dokazana starost tih naslaga t. j. uvrstene su u gornji trijas, ·odnosno u rabeljske naslage. Vrijednost VETTER­sovog rada lezi jos u tome, Sto je on prvi, kako kaze M. SALOPEK, ispra)vno . shvatio odnos kretie i trijasa. Trijas komiske uvale sa ufarrl pozadinom kasnije je vrlo detaljno obradio M. SALOPEK (12, 16), Ovim vrlo iscrpnim radom potkrepljenim sa brojnim ski­cama i. profilima prikazani su stratigrafski i strukttlrni odnosi po­jedinih sedimenata, a· i eruptva. Zbog toga :ri.ije imalo svrhe po­novno obradivati trij.as, nego sain· u svojoj geolo8koj karti gotovo u cjelini usv'1jio podatke iz karte M. SALOPEKA s malim korek­turama u vezi rasirenja gornjokrednog dolomita i vapnenca.

Trijas, odnosno rabeljske naslage su zastupane sivim sadrenim laporima sa uloscima tvrde sive sadre. U gornjim dijelovima lapori su preteino smede boje i jako su naborani. Pad im, unutar komiske uvale, znatno varira i to po pruzanju, a i po kutu pada slojeva. Re­dovno se kut pada kre6e izmedu 400 i 700, a sam pad varira od ESE izmedu Po8ta i uvala P~stice, do NWN u predjelu Gusarice. Trijaski je prodor ja.Sno omeden krednim dplomitom, koji ga obrubljuje. Na j!lltnoj strani uvale granica prodora ide od izvora Pistice prema· Staroj Posti, Templusu i Novoj Posti, tj. t~renom koji je jasno oznaeen dislokacijskom plohom. Iznad Nove Poljte granica sjeee cestu Komifa- Vis, prolazi iznad- Sv. Nikole i silazi u komisku uvalu na put koji vodi prema Sv. Mihovilu. Juzno od kote 217 Bacvica i kamenoloma tik puta moze se gr.anica dalje lako proslijediti prema sjeveru. Premda se uz granicu nalaze tocila i brece, ipak je • tekto~ka linija vidlji.va. Ona je izra.Zena strmim

47

Geolo~ki vjesnik V-VII (19&1.-1953.)

odsjecima stijena i dislokacijskim plohama, koje prate na pojedi­nim mjestima manji izdanci rabeljskog lapora i eruptiva. Na poje­di.n.im dijelovima lapore je izluci-0 M. SALOPEK u svojoj geolo­skoj karti kao na pr. u jark.u kojim ide put za Zagrebenje. Na nove do sad.a neprimj-ecene izdanke eruptiva na rasjednoj liniji upozorio me je J. BATURIC, cija je ekipa u to vrijeme vrliila geofizicka ispi­tivanja u predjelu Komize. Te sam izdan.ke na karti izdvojio malo poveeane i to u predjelu sjeverno od Gusarice i p<><lno kote 217. Eruptiv kod Gusarice se nalazi uklijesten unutar slojeva breeastog svij.etlog cenomanskog dolomita nedaleko, granice dolomita i tri­jasa. Jumo od kote 217 tj. kojih desetak metara zapadno od kame­noloma probio je eruptiv na naC!in kako to prikazuje u skicama M. SALOPEK u predjelu jumo od ikote 207 odnosno nedal.eko kri­zanja putova Komifa-Zagrebenje--Sv. Blaz. Pojava tih izdanaka u toliko je znaeajna sto na temelju njih .mozemo sa sigurnoscu utvrditi da je cijeli teren, kojeg pokriva kvartarni pokrov, u osnovi izgradeh od gornjotriji:lskih sedimenata, dijabaznog . porfirita i prsinca.

U prilozenoj karti nisu unijeti svi podaci o trijasu, koje nala-. • zimo kod M. SALOPEKA, (16) nego su zbog malih pojava i rela­

tivno malog mjerila karte unijeti zajedno lapori i sadra i eruptiv s prsincom.

2. GORN J A KREDA

KQliko god je bio velik-interes get>loga za trijas komiske uvale vrlo je malo pamje posvecen-0 kredi, iako je od nje uglavnom izgraden cijeli tok. Ono rnalo sto je pisano ne prufa dovoljno jasn-e slike o naslagama krede na Visu. -Tako je na pr. po F. KOCHU (15) gotovo cijeli otok Vis izgraden od tur.on-senonskih vapnenaca, a u znatno manjern rasirenju od cenornanskog dolornita i trijasa kojeg vidirno samo u predjelu Komize. Medutirn komparirajuci geolooku kartu F. KOCHA sa nasom kartom vec se na prvi pogled vide velike razlike i to narocito u rasirenju i medusobnom odllosu gornjokrednih dolomita i vapnenaca. U na8oj su geolOskoj karti izdvojeni: a) cenomanski dolorniti i vapnenci, b) turonski dolomit i c) turon-senonski vapnenci. F . KOCH je i.Zdvojio unutar krede samo cenomans:ki dolomit i turon-senonske vapnence. Naziv turon­~enonski vapnenci zadrfao sam i ja, jer nije bilo dovoljno podataka • za odvajanje jednUi od drugih. Vjerojatno je iz istih razloga to ucinio i F. l}OCH. Razlucivanje na osnovu fosila iziskivalo bi mnogo dulji vr-emenski period rada, no s -obzirom na postavljeni zadata~ to nije bil-o potrebno. Iz reambulirane g.eoloske karte vidi se, da se turon-senonski vapnenci nalaze uglavnom uz sjeverni i jufoi" rub otoka, dok je S!entralni · dio otoka izgraden od dolomita i dolomitienog vapnenca, te da je osnova cijelog podrucja u komiskoj uvali pod kvartarnim pokrovom izgradena od gornjotrijaskih sedi­menata, dijabaznog poi:firita i pr5inca.

48

Crnolatac: Geologija otoka Vdsa

Sliene poglede na razvoj krede kao kod F. KOCHA nalazimo i kod B. MILOJEVICA (11, p. 117). On kaze »lzuzev Primorja oko Komize ceo ostali Vis sastoji se, kao sto je receno od kreenjaka«. Na osnovu takvog gledanja B. MILOJEVIC je ucinio g.eoloSki pro­fil (11. p, 116), /koji je polozen smjerom W - E t. j. Komifa­LOKV A-V AGANJ i odavde do mora. Iz tog profila· pr.oizlazi, da je otok izgraden samo od trijasa i gornjo-krednih vapnenaca. Pri- · jelaz od trijasa na kredu, po tom profilu, je konkoroantan. Medu­tim su kasnije H. VEITERS i M_.. SALOPEIK utvrdili, da je gra­nica trij.asa i krede u komi.Skoj . uvali tektonske prirode, sto je uostalom i vrJ.o oCito. U geoloSkoj karti M. SALOPEKA, koja po­red trijasa zah_vaea malim dijelom i kredne sedimente, unutar krede su odjeljivani dolomiti od vapnenaca, no nije vdeno detalj­nije stratigafsko rasclanjivanje.

a) Cenoman U cenoman mozemo svrstati dolomit komiske uvale i vapnence

Ruma i Orlovice t. j. dvaju grebena iznad Komiz.e. Dolomit je svi­jetlosiv, gu~t na povrsini pjeskuljavo rastrosen. Ce.sto je prekrista­liziran i vapnovit. Mjestimicno je laporovitog izgleda; te tada nema karakteristiene dolomitne rastrosbe i loma. Na poj-edinim mjestima je dobro u£lojen u debelim slojevi.ma. Obieno se javlja u blagim morf.olo8kim oblicima, koji se vrlo '1.ako razabiru u odnosu na oblike

. vapnenih stijena. U nizim dijelovima prema trijasu slojevi su jako strmi, a c·esto posve zdrobljeni i breeasti. Ovaj se dolomit litoloski razlikuje od do1omita u Podhumlju i u poljima. Te su razlike vec prije primjetili A. MARTELLI (5) i M. SALOPEK (16, p. 134). A. MARTELLI ga je uvrstio u gornji cenoman, dok dolomitnu zonu na Stupistu pribraja turonu. M. SALOPEK takoder istice razliku dolomita komi.Ske uvale i onih na Stupistu i kaZe, da se jedni od cirugih znatno razlikuju. Na osnovu stva:rnih razlika koje sam ·i sa:m uoCio dijelim misljenje A. MARTELLI-a i pribrajam dolomit ko­miske uvale· cenomanu, a dolomit Stupista i polja turonu. Nigdje u dolomitima cenomana nisam na8ao fosila, niti bilo kakovih organ­skih tragova. Granica prema vapnencima u krovu dosta j.e ostra zbog ocitih razlika u trosenju i morfol<>Skoj slici, koju daju dolo­rniti u odnosu na vapnence. PruZanje i pad dolomita u pojedinim dijelovima komiske uvale je razliCit, Sto jl?' posljedica osobitih tek­tonskih prilika. Uglavnom se moze reei, da dolomit pada u kopno t. j. na ESE, E, NE, NNWN sto . nam takoder govori za njegovo polukruzno savijanje unutar komiske uvale. Kut pada, prema gra­nici trijasa, dosta je velik i krece se od 300 do 500; dok mu je pad prema granici vapnena-ea nesto blazi i iznosi 250 do 400. Znatno strmije padove u dolomitu mozemo vidjeti na desnoj obali zaliva izmedu tvrdave Manjaremi i rta Knez, gdje su· mjereni padovi i do 700. ' ·

>' Cenomanski vapnenci, iznad dolomita komiske uvale, . izgra-

duju obalni dio rta Stupista od uvale K:lacine do uvale Utlice. Ta se zona prufa i dalje u sn_ijeru ?ragomir Kamika i Hu.ma i zauzima

4 Geolol!ki vjesnik V-VII (1951-1953) ~ 49

.....

Ge.olol!ki vjesnik v-vµ (19&1.-1953.)

prostor najvisih kota -0toka t. j. Hum 587, Sv. Duh 563 kao i Jor- · lovicu i greben prema Sv. Mihovilu. U manjem se opsegu z.ona tih vapnenaca moze slijediti pr:eko Crvenih Stijena na Pardosevicu kota 463 i dalje preko Zagrebenja prema Sv. Blaru na Rudinama, te prema uvali Perni. Oni su obieno svijetli, blije<i<>smede i1i posve svijetlosive boje. Vrlo su siromasni fosilma. Ne$to fooila .i to nekih s}abo saeuvanih sk<>ljkaSa i puieva nadeno je s lijeve. strane ceste iduci od Komize prema njenom usponu prije Poci1¥Imlja. Vapnenci su konk-0rdantni s dolomitom i zajedno se s njim krumo savijaju oko kmniske uvale. Ovu zonu vapnenaca uvrstio sam u cenoman, jer zalazi pod mlade turonske dolomite. Taj medusobni odnos lijepo je vidljiv u profilu sto ga presjeca cesta iduci iz KomiZe u P·od­humlje. Od turon-senonskih vapnenaca razlikuju se po boji i po fosilima. Cenomanski su gotovo bez makr·ofosila, a turon ... senonski SU OS<>bito bogati fosilima. Najcesci SU rudisti i hondrodonte. Kao jako siromafoe okaminama oznaeava ih i M. SALOPEK. Cenmnan­ski vapnenci izgraduju najvise kote i grebene iznad Komize, a to je bas onaj dio, koji je bio najjace izl<>zen dizanju i rasjedanju i gdje je. najdublje otvoren profil krede.

b) Turon · Turon zastupaju dolomiti i dolomiticni vapnencL Te sam sedi­

mente ·odijeUo kao turonske u prvom redu zbog njihovog .odnosa prema cenomanu i vapnencima, .koji su izluceni kao turonsenonski. Takoder postoj·e <>Cite lit<>loske razli:ke izmedu cenomansikog i tu­rons.kog dolomita. Te su razlike opazili i A. MARTELLI i M. SA­LOPEK. A. MARTELLI je prvi tvrdio, da jedan dio dolomita otoka Visa pripada turonu. Kao takove sam ih i ja prihvatio zbog prije istaknutih rrazlika. Turonski dolomit zauzima_ veci dio centralnog i istoenog dijela otoka. Svijetlosmede je boje, pjeskovite rastrosbe i slabo izrazenih morfoloSk_ih oblika. La:k.o je vidljiva granica iz­medu njega i vapnenaca. Mjesrtimieno je dosta vapnovit, a unutar njega ima i manjih ·proslojaka svijetlosm€deg vapnenca. U ovome d<>lomitu, za razliku od cenomanskog, moguee je naCi lo8e saeuva­nih radiolita i hondrodonte i . to tik granice prema vapnencima, k-0ji leze na njima. Proslojci vapnenaca, unutar dolomita, redovno su bogati "fosilima i to radiolitima kao sto je slueaj, u usjeku nove ceste izmedu Visa i Vele Glave na sjevernoj padini grebena Bra­tasovac. Prekristaliziranih i lose sacuvanih radiolita u dolomitu nasao sam u predjelu Vino polja, Sv. Kuzme, Podselja i na putu prema utvrdi Velington. M. SALOPEK (11, p. 131) je nasao rudiste u dolomitu sjeveroistoeno kapelice Sv. Ante na putu prema Okljuenoj.

Got-0vo sva veea polja otoka Visa nalaze se u dolomitu. Izu­zetak Cine Velo i Cajno polje koja jednim dijelom leze u vapnen­cima. Odnos turonskog dolomita prema cenomanu najbolje je vid­ljiv u predjelu Bor-0vika-Mohora-Korita, gdje se dobro vidi kako cenomanski v'apnenci zalaze pod turonski dolomit, odnosno kako ovaj lezi na vapnencu. Odnos prema turon-senonskim vapnencima

50

Crn-0latac: Geologija otoka Vdsa

vidljiv je u centralnom, juZ:nom i sjevernom d.i.jelu otoka. Dolomiti i vapnenci su na granici gotovo uvijek konkordantni. Ta je kon­kordantnost osobito vidljiva u centralnom dijelu o~oka, gdje se dobro vidi normalan prijelaz dolomita prema vapnenim kapama u predjelu Sv. Kuzme-Vjetropraha i Paklenice. I dolomit i vapnenac su blago borani i imaju mali kut pada sJ.pjeva, 12--160. Na po­tezu uvala Grtjilna-Rukavac dolomit uglavnom pada prema E s malim odstupanjem prema ENE, ili ESE, pod dosta velikim kutem pada, koji se ~rece izmedu 300 i 700. Na sjevemom dijelu otoka od rta Barjaska preko Okljuene i Banderice do viskog zaljeva dolo-. mit pada prema N, takoder sa malim odstupanjem na NEN ili NWN, pod kutem 300 do 500. U predjelu Dola izmedu Kostirne i Sv. Nikole izmjer~mi su padovi u dolomitu prema E sa kutem pada 300 do 450. ·

c) Turon - senon Na turonskom dolomitu lefo turon-senonski vapnenci, koje su

prije au.strijski geolozi ubrajali u turon. Taj je naziv uzet s razloga Sto su u toj zoni nadeni turonski, a i senonski f.oshli. Tako je R. SCHUBERT (6) nasao iznad Vino polja turonsku skoljku Chondro­donta joanne CHOFWAT, a A. MARTELLI (5) je odredio citav niz turonskih rudista, kao na pr. Radiotites sauvagesi d'ORB. Radio­lites angeoides LAM., -Radiolites ponsiana d'ORB., i t. d. U mladim slojevima te serije vapnenaca kod uvale Ruda C. F . PARONA (7, p. 383) je sakupio i opisao neke mlade senonske radiolite i hipurite, sto bezuvjetno znaci, da u toj seriji dolazi i senon. Slicne vapnence sa rudistima nasao sam na putu Vis-Zlamenovanje i to na usponu iduCi prema uvali Pariji.

Turon-senonski su vapnenci razbijeni na vece, ili manje krpe. Go_tovo suvisle su samo zone na juZ:nom i sjevernom rubu otoka. U centralnom dijelu otoka vidi se dosta veU.ka krpa gornjo kred­nog vapnenca turon-senonske starosti. Oni pokrivaju prostor oko. 2edne Glave, Cajnog polja te grebena iznad zaselka Korita. Sefo sve do Kostirne, a zavrSa.vaju se kotom 514 Odovica. U ov-0j zoni prevladuju svijetlosivi do blijedosmedi vapnenci u :kojima su fosili nesto rjedi. Obil'.lno nalazimo radiolite. Gotovo za cijelu ovu seriju vapnena<:a moglo bi se reci da je turonske starosti, jer nigdje nisu opazeni bijeili prekristalizirani vapnenci sa hipuTitima, kakvi su nadeni kod uvale Ruda i na Zlamenovanju. Prufanje i pad s1ojeva OVe zone vrio SU nepravilni, sto je Opet U vezi S te~tonikom. · U pr~jelu izmedu Huma '.i 2edne Glave, te Borov-ika nailazim-0 na manje krpe istog vapnenca koje leze na dolomitu. Njih je moguce vidjeti na Mohoru kota 404 kao i zapadno Korita kota 343', te jufoo zaselka Borovik na grebenu kote 306. Osim ovih Tazbijenih osta­taka vapnenca moze se naCi je8 neko,Jiko manjih krpa duz grebena iduci od Zagrebenja i Turniea preko Lovca na Bardorovicu. U istocnoin dijelu otoka po hrptu brijega iz.nad mjesta Visa i predjela Kuta, jumo i jug-Oistoeno viskog zaljeva tesko je primjetiti kape vapnenaca koje leze na dolomitu. Ponegdje su one tanke i uske,

4* 51

•

• Geolo§kl vjesnik V-VII (195'1.-1953.)

do'k na nekim mj.estj.ma vapneni pokxov iznosi i prek-0 50 m. Naj­znaeajnija krpa vapnenca je ona na grebenu juino mjesta Visa. Ona zahvaea pr·osto·r kota 277, 270, 264 i 233 Sv. Kuzma. Vapnenci su svijetlosmede boje, dobro uslojeni i s mnogo fosila .. Od fosila najvise ima radiolita, a dCl'>ta su ceste i h<!ndrodonte. Na· sjevernom rubu ove vapnene krp_e s1ojevi padaju p:rema SW sa izvjesnim za:okretanjem na SE pod vr'lo blagim nagibom slojeva od 60-150. I na ju;illom •rubu ove vapnene krpe mjereni su padovi i to NEN i N pod kutom od 120. ObliZ:nje kote 228 Vjetroprah i 292 Paklenica takoder su izgradene od vapnenaca iste starosti, te se i u nji.rna moze naci radiolite i hondrodonte. Hondrodonte SU osobito . ka­raktericne za nize dijelove ovih vapne.naca. Na osnovu njih bi se unutar turon-senonskih vapnenaca eventualno dalo izvrsiti hori­zontiranje. Mnogo su manje krpe vapnenaca u podrucju Basulinke kota 217 i utvrde Velingtoo. Joo jednu malu krpu vapnenaca nala­zimo iznad PodstraZja uz g:reben kote 159. Ova je krpa, kao i ostale ostatak negdasnjeg suvislog vapnenog pokrova otoka Vjsa.

Uz jilZni rub otoka Visa i to od uvale Milne do Rukavca odno­sno rta Gnjila, proteze se suvisla zona turon-senonskog vapnenca. Ona se pruZa uglavnom smjerom E-W s padom na S. Uz granicu prema dolomitu padovi su dosta strmi t. j. 3!>-500 dok su u obal­nom dijelu znatno blaZi, maksimalno do 250. Vapnenci su svijetli, dosta jedri i morfoloski dobro izrazeni. Vrlo su bogati rudistima. Osobito se mnogo fosila moze naci u napuStenim kamenolomima izmedu uvale Rude i uvale Travne.

Slicno jilZnom i sjeverni rub otoka na pravcu uvala Zakamica - uvala Slatina i dalje sve do poluotoka Sv. Juraj u viskom.za­ljevu, izgraden je od turon-seru>n.Skih vr'lo fosilifernih vapnenaca. Na prostoru od hridi Kamik do mjesta Visa vapnenacka zona je prekinuta i to kod Okljuene u uvali Slatine, gdje je na rasjednoj liniji zdrobljen i erodiran vapneni pokrov, a probio ga je podinski dolomit. Od Okljuene do rta ·sv. Juraj moze se u nas.tavku slijediti zona vapnenaca sjevernog ruba otoka. Vapnenci su dobro uslojeni i bogati rudistima. Slojevi se uglavnom prilZaju smjerom WNW'-­ESE sa padom na NEN. Potpun i najkarakteristieniji profil ove zone mofomo vidjeti u predjelu B_anderica - Z1amenovanje - uvala Parija. U podinskim dijelovima prema dolomitu nailazimo na hon­drodonte i ·radilite, na ovima leze vapnenci samo sa radilitima. U gornjim m'ladim slojevima oko Zlamenovanja javljaju se svijetli dosta prekristalizirani vapnenci sa ·radilitima i hipuritima, koji · su sigurno senonske starost. Ovi nas vapnenci dosta podsjeeaju na senonske · mramoraste vapnence Braea, Hvara i dalmatinske obale.

3. DIL UVIJ

Iako je diluvij vrlo mlado razdoblje razvitka kQre zemljine, ipak je i on ostavio dosta t:ragova na otoku. Izuzev komiske uvale, gdje uz diluvij dolazi i ne§to aluvijalnog nanosa, koji nije mogao

52

Crn-0latac: Geologija otoka Vdsa

biti izdvojen zbog malih pojava, na svim ostalim mjestima naila­zimo samo na diluvijalne tvorevine. Diluvij je zastupan obronacnim i torentnim slabo vezanim breeama, crvenicom, ilovinom i pijesci­ma. Znatno se razlikuje diluvij komiSke uvale od diluvijalnih tvo­revina na poljima, a isto tako postoje vidne razlike u diluvijalnim tvorevinama izmedu pojedinih polja. Na temelju tih razlika mozemo odvojeno promatrati:

1. Diluvij komiske uvale 2. Diluvij polja: u PodhumJju, Pod.spiiju, Dracevu polju, Pli-

skom, Cajnom i Vina polju. • 3. Diluvij Vollcica polja, Tihobrace polja, Smokovog, Borovog

i Zlo polja:

1. U komiskoj uvali zamjecujemo dvije odjeljene pojave dilu~ vijalnog nanooa. Jedna je veea, a nalazi se u podrucju mjesta Ko­mize i istotnog z!ileda uvale. Tu je diluvijalni pokmv vrlo velik i mjestimieno debeo preko 15 m. Prostor na kojemu se je razvio diluvij obrubljen je strmim odsjecima i disiokacijskim . plohama dolomita. Bujicne vode, k-0je su u diluviju bile obilne, snallale su obilje krlla uglavnom dolomita i vapnenca, rjede ·eruptiva i lapora, te ga gomila1e u komiskoj uvali i zaljevu. Osobito su jak-0 to·rentna podrucja bile jaruge p-0dno Sv. Duha, kao i ona __ koja se spu8ta od Zagrebenja prema Gusarid. Najveea je i najznacj1I1ija jaruga -0na llto se spusta od Sv. Mihovila sve do mjesta Komi~e. Oborinske v~e komiske uvale p-0vrsinski su se slijevale prema me>ru. To im je_ -0me>gucila relativno -nepre>pusna pcxlfoga tr-ijasa, koju izgraduju sadreni lapori, sadra i eruptiv. Sam-0 mjesto Korniia preteznim di­felom lezi na diluvij;ilne>m nanosu. U toku diluvija moralo je doci do dizanja otoka, jer je jasno vidljiva dhluvijalna terasa od kojih 10-15 m visine koja obrubljuje komisku uvalu. To se narocite> dobro .vidi u predjelu Gusarice, gdje su torentne brece debele pre­ko 10 m . . U centralnom dijelu uvale nanos je nellto tanji, }er je naknadnom erozijom otpran i izmodeliran.

Diluvijalni s:Iabo vezan.i nanos t. ~j. breee sluze kao odliean sa­kupljac i rezervoar za oborinsku vodu. To je tim vise omoguceno, jer j.e podloga diluviju rabeljski Japor i eruptiv koji su uglavnom nepropusni. Brojni bunari mjesta Komiie uvjetovani su tim po­voiljnim geoloskim uslovima. Moie se TeCi, da je sva slatka voda ovoga dijela uvale uglavnom vezaona uz diluvijalni pokrov i nepro­pusnu trijasku podlogu. Izuzetak bi mogao bi~i samo izvor Gusa­rlce, koji preko cijele godine ima gotovo konstantnu kolicinu vode, lite> bi znacifo, da ovaj, izvor pritna dui rasjeda i vode iz vapnenog i dolomitnog zaleda oko Zagr·ebenja.

Drugi dio diluvija, ·komiSke uvale u llirem smislu, zapaiamo zapadno Dragomir Kamika. Diluvijalne obroncane -breee vidimo u znatnoj debljini na prostoru od Ill'agomir Kamika prema uvali Utlici. Breee SU uglavnom sastavJ.jene od dolomitnog i vapnenog krtja. Diluvij ovoga dijela terena uslovljen je jacim rasjedom, koji

53

Goolollki vjesnik V-VII (11151.-1953 .)

prolazi od uvale Utlice prema Dragomir Kamiku. Rasjed je vjero­jatno diluvijalne starosti, jer su milonitne brece dosta slabo vezane i to cementom crvenice, a ima je>S dosta dolomitnog krsja koje j-OS uopce nije cementirano u breeu. MnoStvo krsja dolomita i vapnenca sanijele su oborinske vode i gomilale ga po platou iznad uvale Utlice. Podloga diJuviju u ovom pod.rucju takoder je trijas, kojeg · je prvi opisao i odijelio u svojoj geoloskoj karti M. SALOPEK (16).

2.' Diluvijalni pokrov polja u Podhumlju, ·Pod$piljama·, Dracevu polju, Pliskom i Velom polju preteznim dijelom se ·sastoji od ze­mlje crvenice, ilovina i sitnog obronacnog kdja, a ne kako je to oznacio u svojoj karti F. KOCH (J.5). Po KOCHU su polja PodSpilje, Dracevu, Plisko i Velo polje izgradena od diluvijalnih pijesaka. Medutim istrafoe busotine u Velom i Pliskom polju nam govore, . da je ovaj dio polja pokriven ilovl.nama i cr:venicom. Debljina toga nanosa je oko 45 m. U zapadnom dijelu polja u Podhhumlju mogu se u usjeku ceste vidjeti obronafoe siparisne brece debljine par metara. Takav materijal nije primjecen na drugim poljima. Kako su polja pokrivena humusom·, to su dobro tlo za kulturu vinove loze. Pjeskuljave ilovine, crvenica i humus dobro zad.rfavaju obo­rinsku vodu, koja se vrlo sporo procjeduje u dublje dijelove raspu­canog dolomita i vapnenca. Zato nam govori postojanje Lokve u istofoom dijelu Velog polja, koja je za vrijeme kisne periode na­punjena vodom i bunar zvani Zdenac takooer u Velom polju u kojem kroz duze razdoblje u godini ima vode.

3. Diluvijalni pokrov Vo5cica polja, Tihobrace polja, Smoko­vog, Borovog i Zlo polja znatno se razlikuje od dihivija prije spo­menutih polja. Diluvijalni pokrov ovih polja sastoji se od sitnozrnih kremenih zrnaca. Pjeseane naslage su vrlo debele sto je dobro vidljivo u usjeCima u kojima je kopan pijesak. Najdublji su usjecl u Zlo polju, gdje im visina iznosi i preko 5 m. Unutar pijeska moze se naici na tanje proslojke, poput leea, s krsJem vapnenca, ili do­lomita promjera 1 do 1,5 cm. U Zlo polju moze se vidjeti da je pijesak uslojen i da pada prema NE pod kutom od 250_350. Slifoe dobro otkrivene izdanke uslojenog pijeska mozemo vidjeti i u Borovom polju tik staze koja vodi u uvalu Milnu. Iz ovih polja oborinske vode odnose jedan dio pijeska u uvale u istofoom dijelu otoka. Stoga nalazimo u nekim zaljevima stalozene znatne koliCine pijeska kao na pr. u uvalama Stoncici i Smokovoj.

F. KOCH (15) ddi vrlo · vjerojatnim, da su ovi pijesei eolskog porijekla. CARLO DE STEFANI je u njima nasao fosil Pupa muscorum i prema tome ih je uvrstio u diluvij. B. MILOJEVIC .... (11, p. 116, 117) takoder drzi, da je pijesak eolskog porijekla i da je stalozen pocetkom diluvija i to iz sjeverozapadnog dijela jadran­ske ravnice u kojoj je tada vladala kontinentalna epoha. U prilog mladog spustanja kopna i prodiranja mora B, MILOJEVIC navada niz cinjenica, kao stvaranje grebena UZ obalu, podsjecene do}ine, jaea udubljenja dolina samo na uscu u donjem dijelu, dok su gor-

54

Crnolatac: Geologija otoka Vlisa

nji dijelovi dolina zadrfali uglavnom svoj stari prediluvijalni re­ljef. Iz svega toga on zakljueuje (11); da se u postdiluvijumu isto­vremeno sa spustanjem okolnog zemljista vrsilo i izdizanje samoga Visa. U svemu navedenom bi se sa njim slozio osim sto smatram vrlo problematienim tumacenje o eolskom porijeklu pijeska na spomenutim poljima. Cudna je stvar, da nigdjE! drugdje u ostalim poljima na zapadnoj strani kao na pr. Velom, Pliskom i Dracevom polju nema ni traga pijescima, cak niti u busotinama. Nadmorska visina Velog polja je 108 m. kod -Lokve, a Voscica polja 109 m., dok je Borovo polje eak i znatno vise cca 120 do 140 m., pa ipak su pokrivena pijeskom. Takoder ne dij.elim njegovo (11) misljenje, da su podsjecene doline na StupiStu uvjetovane iskljucivo spusta­njem kopna i natraznom erozijom, nego sam misljenja, da su strmi odsjeci i visece doline u tom predjelu vezane na rasjed. Kako se je studijem hidrografije, geomorfologije i diluvijem polja posebno bavio J. POLJAK, to su daljnje istrage ~ toku i uvjeren sam, da eemo uskoro imati i tumacenja, koja ce biti prihvatljivija od gornjih.

# III. TEKTONSKI DIO

Za vrijeme prodora trijasa sa eruptivom izazvano je boranje, kidanje i rasjedanje krednog dolomitnog i vapnenog pokrova. To je pak imalo vidnog uticaja na strukturnu gradu otoka, na njegovu morfologiju i hidrografiju. To osobito vrijedi za zapadni dio otoka t. j. predjel oko komiSke uvale, gdje su poremeeaji dosli do naj­veceg izrafaja. Strmi odsjeci, dislokacijske plohe, dijaklaze i pu­kotine kao "i milonitne brece najbolji su putokaz kod odredivanja ,..asjednih linija. U komiskoj je uvali prodor trijasa osobito jasno izrazen izmedu uvala Utlice i uvale Nova Posta, gdje su disloka­cijske plohe visoke par desetaka metara. Rasjedne se linije mogu pratiti i izvan komiske uvale u vise smjerova. Jedna linija ide desnom stranom komiske uvale i to granicom krednog ccnoman­skog dolomita s trijasom i dal~e preko Zagrebenja, kako je to ozna­ceno u geoloskoj karti. Druga linija ide sredinom komiSke uvale na Sv. Mihovil i Dolo~ prema viskom zaljevu. Treea jasno izra­zena linija ide od uvale Utlice preko Dragomir Kamika i polja na uvalu Dobra Luka .. Da bi bolje uocili strukturnu gradu otoka i osnovne tektonske linije uCinit cemo nekoliko geoloskih profila.

Sarni profili se nalaze kao prilog na kraju ovog sveska Geo­loskog vjesnika.

1. PTofil: Uvala Nova Posta - Tt od Pove.

Ovaj nas profil upoznaje s tektonskim "i strukturnim odnosima lijeve strane komiske uvale. Kako vidimo u uvali Nove Poste pro­fil presjeca ertiptiv i trijaske sadrene lapore. Trijas je probio na povrsinu duz rasjedne linije koja je oznacena dislokacijskom plo­hom strmog pada prema WNW pod kutem od 730. On je jako bo-

55

Geolo~k.i vjesnik V-Vll (1951.-:-1953.)

ran. Naslage trijasa padaju prema kopnu t j . ESE do 600. Iznad trijasa profil presijeca cenomanski dolomit, koji takoder pada na ESE, ali je diskordantan s trijasom. Pad dolomita iznosi oko 450 do 500. Dio dolomita, koji vidimo u jako izra.Zenom jarku, sto se spusta od Dragomir Kamika prema uvali Utlici, tektonski je jako razlomljen. Rasjed se ocituje u dolomitnim brecama, kavernoznim dolomitima i ruzieastim kalcitnim i · boksiticnim filama S kojima SU

iskrifani dolomiti. Tragovi toga rasjeda vide se i u uvalama Velo 2alo i Pistica gdje je dolomit takoder jako razlomljen. Uvala Pi­stica je iskrifana jakim tektonskim pukotinama, diaklazama i dis­lokacijskim plohama, koje silaze sve do mora. Moze se reei, da je glavna masa vode vrela Pistice, a i Veloga 2ala ve~a na rasjed, koji drenira vode iz daljeg zaleqa, vjerojatno i S' -polja u Podhum­lju. ·Na tom rasjedu su unutar cenomanskog dolomita uklijesteni vapnenci, koji su mladi od dolomita. On.i pripadaju zoni vapnenaca s grebena Huma. Dalje u profilu. vidimo normalan odnos cenoman­skog dolomita i cenomanskih vapnenaca. Nakon toga profil pre­sjeca oko 150 m debelu zonu turonskog dolomita.' Ova je zona znatno deblja, ali je na tom dijelu reducirana na rasjednoj liniji koja ide granicom cenomanskih vapnenaca i turonskog dolomita. Taj se rasjed moze pratiti od uvale Gnjilne preko Stupista i polja dalje na istok. Medusobni odnos vapnenca i dolomita narocito je dobro vidljiv u usjeku ceste Komifa-Vis. Tu je profil dobro otkri- . ven i lijepo se vidi kako je dolomit uz podinu jako zdrobljen, bre­east i pun Supljina, koje SU ispunjene crljenicom i prevlakom ze­Jjeznog oksida i kalcita. Ovaj i prije opisani rasjed jasno govore za ljuskavu strukturu terena u ovome podrucju. Na turonskom dolomitu normalno lezi zona turon-se,ponskih vapnenaca. Ovi su vapnenci dobro uslojeni i padaju uglavnom na S pod kutem od 600-240, t. j. strmiji su padovi uz granicu prema dolomitu, a znatno blazi u obalnom dijelu.

2. Profil: Siroki Bok - kota 262 - Kamik

Iz prvoga profila smo vidjeli struktmme odnose lijeve strane komiske uvale, a ovaj riam profil pokazuje strukturu terena desne strane uvale. I tu vidimo, da je trijas probio kredne naslage i izbio . na povrsinu u obliku sadrenih lapora. Prodor trijasa prate yrilo­nitne breee, harnisi i dislokacijske plohe, koje SU ceste U dolornitu. Dolomit pada prema NW - 400. Konkordantno na dolomitu leze vapnenci grebena na kojemu se nalazi crkvica sv. Blaz. Sjevero­_zapadna granica ovih vapnenaca, prema dolomitu, je uvjetovana tektonikom, jer izgleda da vapnenci idu pod dolomit, koji je inace stariji od njih. Medutim u predjelu tvrdave Manjaremi jasno se vidi, da je dolomit stariji i da vapnenci leze na njemu. Dalje u profilu vidimo normalan odnos cenomanskog dolomita i vapnenca. Ovi vapnenci po boji i ostalim karakteristikama odgovaraju vap­nencima grebena Hum. Na njima leze konkordantno dolomiti turon-

56

Crnolatac: Geologija otoka Viisa

ske starosti, a na ovima vapnenci turon-senona. Turon-senonski vapnenci padaju pod turonske dolomite, sto znaci, da i ovdje dolazi ljuskava struktura terena. Poslije toga imamo ponovo normalnu seriju t. j, turonski dolomit, a na njemu konkordantno turon-senon­ske vapnence.

Razmotrimo li strukturnu gradu lijeve i desne strane komiSke uvale, t. j: ako spojimo profile 1. i 2. tada dobivamo strukturu te­rena koja nam govori, da se ovdje radi o izrazitom reversnom ra­sjedu duZ kojega se je digao trijas, odnosno lapori, sadra i eruptiv i tako do1Hi u anormalni kontakt s cenomanskim dolomitom.

3. Profil: Uvala Mlini-:-Pardosevica-Tu.rnic-Uv. Tiha

I ovaj profil sijece komisku uvalu t. j. dio otoka koji je naj­jace poremecen, stoga ce se njegovi strukturni odnosi uglavnom podudarati sa strukturnom gradom profila 1. i 2. Profil presjeca komisku uvalu smjerom SW - NE i gotovo je okomit na profile 1. i 2. Ovoliku razliku u smjeru geoloskih profila omogucuje po­lukrufoo savijanje trijaskih i krednih naslaga. Na Stupistu idu slojevi smjei:om SW - NE, ali sa padom -prema NW. Dio profila od uvale Mlini, pa do cenomanskog dolomita gotovo je sav pre­kriven diluvijalnim breeama, humusom i mladim nanosom. U po­cetku presjeca dijabazni porfirit i prsnice, a zatim malo zahvaea i trijaske lapore i nakon diluvija zalazi u cenomanski dolomit. Gra­nicu trijasa i krede prati rasjed. Na rasjedu su otkriveni manji izd~ci eruptiva i lapora. Cenomanski dolomit je uslojen i pada prema NE pod kutom od 400. Na

0

dolomitu leze cenonianski vap­nenci, koji su jako borani i rasjednuti zbog cega su razbijeni i znatno reducirani. Cenomanski vapnenci zalaze- pod turonski dolo­mit, a ovi pod turon-senonske vapnence Orlovice kota 514. Sjeve­roistocnu stranu Orlovice prati rasjed, koji je doveo u anormalan odnos ov& vapnence sa turonskim dolomitom, a slicno vidimo i na Turnicu, sto je pak u vezi s ljuskavom strukturom i ovoga dijela terena. Dalje u smjeru sjeveroistoka vidimo normalan i konkor-dantan odnos dolomita i tur.on-senonskih vapnenaca. ·

U obalnorn dijelu vapnenci su jako strmog pada i to prema NEN pod kutom od 570-650. Sudeci po strmo odlomljenoj sjever­noj obali otoka narocito u dijelu obale od hridi Kamik do Okljucne moze se predpostaviti, da rubom sjeverne obale takoder prolazi jedan jaci uzdliZni rasjed. Na cijelom 'Profilu fosile je moguce vi­djeti samo u turon-senonskim vapnencima i to pretezno radiolite_

4. Profil: Rt od Vinog Boka-Podhu.mlje- Bardorovica-Donja Po_ljica

Ovaj profil daje znatno drugu sliku, nego profili koji prolaze komiskom uvalom. Krene li se od jume obale otoka preµi.a sjeve­ru, tada profil spocetka presjeca gornjokredne turon-senonske vap-

57

Crnolatac: Geologija otoka \fisa

nence. Vapnenci su dobro uslojeni i bogat_i fosilima. Oni leze na turonskom dolomitu. Zona dolomita seze gotovo do puta sv. Miho­vil-Vis. Blago je borana. Padovi se krecu izmedu 200 i 300 osim u predjelu. Podhumlja, gdje su poremeeeni rasjedom, te padaju pod kutom do 700. U predjelu Boi:ovika i Korita profil presjeca dvije manje krpe vapnenca, koje leze na dolomitu. U dolini Ko­stirne su jako poremeceni odnosi vapnenca i dolomita, jer ovom dolinom prolaze rasjedi od Komize pteko sv. Mihovila i Bardorr,­vice na Vis. Uz ove rasjede su vjer<>jatno vezane i pojave saldama, koje nalazimo u tom predjelu. Sjeveroistoena padina Bardorovice je izgradena od turonskog dolomita, koji dalje u profilu normalno zalazi pod turon-seponske vapnence. Kako se vidi iz profila jace je poremecen dio terena jedino onaj u podrucju Dola kod Kostirne.

5. Profil: Uvala Travna-Plisko polje-Sv. Kuzma-Vis-Uval.a Stonac-Terjun-Rt Svitnja

Za razliku od profila 1-4, ovaj proifl pokazuje posve jedno­stavnu strukturnu gradu. On predstavlja blago boran antiklinorij, koji je poremeecn s dva rasjeda. Jedan, dobro izrazen, prolazi duz polja na uvalu Vela Luka, a drugi, slabo vidljiv, ide od Komize na Vis. Juzno krilo ovog poremecenog antiklinqrija, '~ine vapnenci u kojima su fosili vrlo cesti. Vapnenci imaju spocetka blagi pad od 120 do 160. -Uz granicu prema dolomitu padovi su strmiji i padaju pod kutom do 450. Duz rasjeda su u Velom polju probili ecnoman­ski vapnenci. Da se ovdje zaista radi o vapnencima, koji su stariji od turonskog dolomita govore podaci dviju bu8otina na tom polju. Prva_ je nabusila ispod diluvija svijetle vapnence i busila je preko 65 m. u njima, gdje je i obustavljena. Druga je nakon diluvija zasla u dolomit i dolomiticne vapnence turona. Nakon sto je pro­bila 40 m debele naslage turona zasla je u ·vapnence slicne onima na prvoj busotini. Dakle s.truktura tla prikazana profilom 5 doka­zana je i busotinama. Iznad Podselja profil presjeca vecu krpu turcm-senonskog vapnenca, koja je blago borana n-0 u glavnom ima sinklinalnu gradu. Nakon toga se zade u strmu dolomitnu padinu, koja se spusta do Visa. Na sjevernoj strani viskog zaljeva profil prolazi kroz turon-senonske, dobro uslojene i fosilima bogate vapnence, koji padaju prema NEN pod kutom od 150_250.

. . 6. Profil: Uvala Srebrena-Rukavac- Voscica Polje-uvala

· Sabicevo . ' Ovim je profilom presjecen gotovo krajnji istoeni dio otoka.

On je vrlo jednostavne strukturne grade, sto znaci, da je ovaj dio otoka bio izlozen znatno manjim poremeeajima. Oni su se samo odrazili u laganom boranju Juednog pokrova. Juzni rub otoka oko Rukavca izgraden je od turon-senonskih \'.apnenaca, dok ostali dio profila cine turonski dolomiti, na kojima SU 'Se po nekim hrptovima zaddale krpe turon-senonskog vapnenca.

58

Crnolatac: Geologi ja otok~ Vdsa

Iz usporedbe struktumih profila 1 do 6 proizlazi, da je inten-2itet tektonskih pokrefa bio najjaCi u zapadnom dijelu otoka, dok centralni i istocni dio pokazuje znatno mirniju strukturu tla.

Premda ovih nekoliko geoloskih profila daju uglavnom struk­turne odnose i upueuju na glavne rasjedne linije, ipak ima jos citav niz manjih rasjeda, koji su primjeceni prilikom kartiranja. Najvise ih je opazeno u komiskoj uvali odnosno u predjelu Stu­pista izmedu uvale KlaCine i uvale Utlice kao i u predjelu izmedu rta Manjarenii i rta Barjaci. Uvalu Stinivu sijece smjerom E--W uzdilZni lorn dok je pojava same uvale takoder vezana na jaCi po­precni lam, kojeg je kasnije regresivna erozija izmodelirala u vrlo impozantnu uvalu. Kod Okljucne ·u uvali Slatina, na suprotnoj obali od uvale Stinive, takoder se dobro vide tragovi uzduznog i poprecnog rasjeda. Uslijed tih rasjeda razbijen j~ vapneni pokrov te su na povrsinu prodrli podinski dolomiti. Ovaj se rasjed moze pratiti i dalje u pravcu Boletovog brda, a odavde vjerojatno preko Pliskog polja na Podstrazje, ·m pak u ravnoj liniji prema uvali Stinivi.

Ako bi se uzeo prerez otoka od Komize prema mjestu Visu i · StonCici, tada bi vidjeli, da je zapadni dio otoka u predjelu Huma i Orlovice jako dignut, dok se za sredinu otoka u predjelu Karita i Cainog polja moze govoriti 0 pregibu odnosno ulegnucu, jer SU

tu vapnenci koji leze na turonskom dolomitu na relativno niskoj visinskoj koti. Vela Glava i Vino polje takoder su dignuti ~io otoka na kojem su vapnenci posve erodirani, a zaostao je samo dolomit. Dio terena Sv. Kuzma-Vjetroprah-Paklenica i utvrda Velington strukturno je dosta miran plato, kojeg je erozija nak­nadno morfoloski rasClanila. Taj je plato sa jufae i sjeverne strane razlomljen, jer &e nalazi izmoou dva rasjeda t. j. onoga koji ide dolinom Sv. Mihovil-viski zaljev, i drugog kojeg mozemo pra­titi od Stupista uzduz polja prema uvali Dobra Luka.

Erup'tivne stijene.

Uz prodor trijasa u komiskoj je uvali izbio · eruptiv i prsmac. Eruptiv je bio predmet ispitivanja mineraloga i petrografa kako je je to u uvodu vec receno. Mijenjan je naziv eruptivu i on je ozna­cen najprije kao srodnik melafira, zatim kao dialagit, augitni por­firit i konafoo kao dijabazni porfirit. Eruptiv je dosta rasprostra­njen. Vecim dijelom prekriven je s diluvijalnim nanosom i bre­cama. Najbolje je otkriven oko crkve Sv. Nikole i u obalnoj zoni, narocito izmedu uvala Mlini i Nove Paste.

Korisno kamenje· i rude.

Nekada je na istocnoj obali otoka Visa izmedu uvala Ruda i Travna na veliko lomljen kamen. Kamenolomi su u dobro usloje­nom vapnencu, koji blago pada prema S pod kutom od 160. Slojne glave su dovoljno debele i kamen je mogao posluziti kao dobar gradevni materijal.

59

-

Geolo~ki vjesnik V-VII (1951.-1953.)

Kod crkve sv. Nikole je u eruptivu otvaran kamenolom. Sti­jene eruptiva su dosta trosne, ali su ipak mogle posluziti za tuca­nik. Kamenolom je napusten vjerojatno zbog teskoea, koje su na­stale uslijed malog prostora za veci razvoj.

Sadra je kopana kod crkve Gospe Gusarice i u uvali Nova Posta. Radovi su napusetni zbog malih rezervi. Na osnovu jedne busotine iz 1952. godine, koja je busena u vezi istraga na vodu, moze se reci, da bi istraznim busenjem mogli naci izvjesne rezerve sadre. Ta je busotina nabusila 23 m sadre na dubini izmedu 31. i 54. m., a nalazi se nedaleko raskrsea ceste i puta iz Komize za Vis.

Saldame je vt!C prije opisao F. KOCH (15) koji je dao i ana­lize tih kremenih pijesaka i kvarcita. Iz tih se analiza vidi, da se postotak Si 0 2 u saldamama krece izmedu 780 i 979/o. Nisam nigdje mogao dobiti podatke o vrsenim radovima na eksploataciji pijeska niti o njegovim priblizni:rl'.i rezervama. Na nekoliko novih mjest11-sa izdancima kremenih pijesaka upozorili su me mjestani kao na pr. uz greben Sirokog brda i to sjeverno kota 421 i 459· i jugoza-padno od Zagrebenja nedaleko kote 417. • ·

Novija geoloska ispitivanja i studij tektonike daju potpun<> drugu sliku 0 odnosu i rasirenju sedimenata gornje krede t. j. do­lomita i vapnenaca, nego sto je to prije prikazivano. Ova istrazi­vanja su pokazala, da uz cenomanski dolomit dolazi i cenomanski vapnenac, a da je turon uglavnom zastupan dolomitom i dolomi­ticnim vapnencem kao i vapnencima s radiolitima i hondrodon­tama. Osim rezultata vidljivih na geoloskoj karti glavni rezultati isticu se u rekonstrukciji strukture tla. Iz profila se vidi, da otok Vis ne predstavlja jednostavnu i pravilnu antiklinalu s jezgrom u smjeru Dol-Kostrina- Vis, nego naprotiv tu se radi o sistemu bora. U zapadnom dijelu. otoka ·ocita je }juskava struktura tla (profili 1-3), dok istoeni dio otoka pokazuje mirniju tektoniku, ali su sedimenti jos uvijek dosta naborani i cine u stvari jedan antiklinorij. Nadam se da ce prilozena karta kao i profili, koji po­kazuju strukturu terena kakova do sada nije bila poznata, imati utjecaja na daljnje istrage na pitku vodu, sto znaci korak naprijed u rijefavanju tako vaznog problema za Vis i ostale nase otoke.

LITERATURA

1. F. HAUER und G. STACHE, Aus Spalato. Jahrbuch d. k. k. geoL . R. A. Wien, 18 1/62 Verh. p. 257. 2. F. HAUER, Prehnit von Comisa auf · der Insel Lissa, Verb. d. k. k.

geol. R. A. Wien, 1867, p. 90. 3. F . HAUER,' GeolQgische Ubersichtskarte der ost. Monarchie. Blatt

X. Dalmatien, Jahrbuch d. k. k. geol. R. A .. Wien, 1868. Bd. XVIII. Heft 3.

4. M. KISPATIC, Eruptivno kamenje u Dalmaciji. Rad jugosl. akade-mije. Knj. lll. Zagreb. 1892. .

5. A. MARTELLI, Osservazioni geografico-fisiche e geologiche sull isola di Lissa. Bolletino della societa Geografica Italiana. Fasc. V. Roma 1904.

60

Geoloski vjesnik v-vrr (1951.-1953.)

6. R. SCHUBERT, Geologija Dalmacije. Matica Dalmatinska, Zadar, 1909. .

·1. c. F. PA.RONA, Le Rudiste del Sen<miano di Ruda sulla costa me­ridionale dell lsola di Lissa. Atti della· R. Accademia delle science di Torino. 1911. Vol. 46. p. 380 .

.8. R. SCHUBERT, Die KilstenUinder Oesterreich-Ungarns, Handbuch der regionalen Geologie. Bd. V. Heft, 16. Abt. ·1. a. p. 32. Heidelberg 1914.

9. A. GINZBERGER, Beitrage z. Naturgeschichte der Scoglien u. klei­neren Inseln Silddalmatiens. Denkschriften d .. k . Akademie d. Wis­senschaft Math.-nat. Klasse. Bd. 92. Wien, 1916. p. 261.

10. H. MICHEL, Die Gesteine der Scoglien Mellisello (Brusnik) und Pomo, sowie das sildlich von Comisa auf Lissa auftrettende Eruptivgestein. · Denkschriften d. Akad. d. Wiss., Wien, Mat.natw. Kl. 92, 1916.

11. B. 2. MILOJEVIC, Ostrvo Vis. Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, sv. 39. Sarajevo 1927.

12. M. SALOPEK, 0 razvoju trijasa na otoku Visu. Geografski Vestnik. Ljubljana, 1926. II. dio ibid. 1934. · .

13. H. VETTERS, Ein Fossilfund in den triadischen Gipsmergeln von Komifa auf Vis (Lissa). Vijesti Geoloskog zavoda u Zagrebu. Knj. III. p . 86. Zagreb, 1929.

14. F. NOPCSA: Zur Geschichte der Adria. Zeitschrift d. deutschen Geol. Ges., 84, Berlin, 1932. .

15. F . KOCH, Geologija otoka Visa, Povr. izd. Geol. inst. Beograd 1934. 16. M. SALOPEK, 0 tektonskom okviru trijasa u komiskom zalivu. Rad

Jugoslavenske Akademije znanosti i umjetnosti. ~jiga 263. Zagreb 1939.

Jvan Crnolatac ., GEOLOGIE DER INSEL VIS

ZUSAMMENFASSUNG

Wahrend der letzten hundert Jahre wurde ofters i.iber das geolo­gische Alter und die petrographischen Eigen~chaften der Gesteine der lnsel Vis gehandelt. Die Triaserscheinungen und die Eruptive, wie der -eigenartige Strukturbau der Insel zogen einheimische wie auch ausUin­dische Geologen und Petrographen an. Neben den geologischen Verhalt­nissen erweckte das Interesse der Fachleute auch noch ein anderes wich­tiges Moment und zwar die Frage der Wasserversorgung.

Von den neueren geologischen Arbeiten milssen jene von H. VET­TERS (13) und M. SALOPEK (12) hervorgehoben werden. Beide haben hauptsachlich die triadischen Schichten studiert. Eine geologische Uber­sichtskarte der ganzen Insel hat KOCH (15) hergestellt. Diese Karte konnte den tieferdringenden hydrogeologischen Erforschungen, die im Jahre 1952 im ·Gange waren, nicht als Unterlage dienen, weswegen man neue geologische und auch geophysikalisclw Erforschungen vornehmen musste. Die geologischen Arbeiten wurden unter der Fiihrung· von Dr. J. POLJAK ausgefilhrt, er selbst widmete sich der hydrogeologischen Problematik.

Fur ausfilhrliche hydrogeologische Studien milsste man eine detail­lierte geologische Karte mit tektonischen Linien und geologischen Pro­filen herstellen. Zu diesem Zwecke wurde die beigelegte Karte mit den Profilen entworfen . . Diese reambulierte .Karte unterscheidet sich fast ganzlich von der bisherigen Karte F . KOCH's. Besonders sind die Unter­schiede in bezug auf die Verbreitung der oberen Kreide bzw .. der Kalke

61

•

Geolo§ld vjesnik V-VII (1951.-1953.)

und Dolomite sehr merklich. Nach F., KOCHs Bestimmung ist Vis aus Trias und Kreidebildung aufgebaut. Innerhall;> der Kreide hat F. KOCH. den Cenoman-:Dolomit und die Turon-Senoner Kalke bestimmt. Nach seiner Karte ist der Dolomit nur in der Komifa-Eisenkung und in dem Llingstale Kostrina- Vis-Kut zu beobachten, wiihrend alle anderen Teile.• aus .dem Turon-Senoner Kalke aufgebaut sind.

Dagegen ersieht man aus der reambulierten Karte, dass die Kreide. durch Cenoman-Dolomit und Cenoman-Kalksteine, Turon-Dolomite und Turon-Senoner Kalke vertreten .ist. Cenoman-Kalke und Turon-Dolo­mite habe ich auf Grund ihrer gegenseitigen Verhaltnisse, merklicher lithologischer Unterschiede sowie auf Grund der· gefundenen Fossile, abgesondert. Die Cenoman-Kalke nehmen den Raum der hochsten Koten und Kamme · oberhalb der Komifa-Einsenkung ein und liegen dem Ce­noman-Dolomite konkordant an. Sie unterscheiden sich von den Turon­Senoner-Kalken lithologisch sowie auch in bezug auf die Fossile.

In den Cenoman-Kalken sind nirgends Fossile gefunden worden~ ausser den schlecht erhaltenen Muscheln liings der Strasse Komifa-Pod­humlje. Dagegen sind in den Kalksteinen, die man als Turon-Senoner-­Kalke ausgeschieden hat, Fossillen sehr haufig. Am haufigsten finden. wir Radioliten und Hondrodonten. Diesen Kalksteinen liegen Turon-Do­lomite an. Die Dolomiten-Zone von Stupiste hat A. MARTELLI (5) als erster auf Grund offensichtlicher lithologischer Unterschiede zum Tu­ron gezahlt. Diese Unterschiede hat spater auch M. SALOPEK (15) her­vorgehoben. Zu diesem Schlusse kann man auch auf Grund der Betrach­tung der gegenseitigen Verhaltnisse des Cenoman-Kalksteines und dieses Dolomits kommen. Es ist mir-gelungen, an einigen Stellen dieses Turon-­Dolomits miikristallisierte Rudisten zu finden. In dem Cenoman-Do­lomite habe ich sie dagegen nie bemerkt. Der grosste Teil der Insel ist. aus Turon-Dolomit aufgebaut, was F . KOCH (15) und B. MILOJEVIC (11) iibersehen haben. Die Kalksteine, welche dem Turon-Dolomite an­liegen, habe ich ebenso wie F. KOCH, unter dem Namen Turon-Senoner Kalke ausgeschieden, da weder ein geniigend scharfes Kriterium, rv:>ch. auch genug Zeit zur Scheidung der einen von den anderen vorhanden. war. Palii-ontologisch wurd bewiesen. dass es im Bereiche dieser Serie der Kalksteine sowohl Turon wie auch Senon gibt, woriiber die Arbeiten R. SCHUBERT (6, 8) und A. MARTELLis (5) handeln, da sie darin fiir Turon charakteristische Fossile gefunden haben. C. P ARON hat einige jiingere Senon-Radiolite und Hipurite bestimmt und damit das senone · Alter bewiesen. Der strukturelle Bau der lnsel ist auch nicht so gestaltet wie man es aus der Karte F. KOCHs schliessen konnte. Nach ihm ist aus­ser der Komifa-Einsenkung der andere Teil der Insel von sehr einfachen Bau, namlich die Turon-Senoner Kalke bilden eine Antiklinale, in deren Scheitel im Kostirna-Tale die Cenoman-Dolomite entlosst sind.' Aus meinen beigelegten Profilen sieht man, dass der meistgestorte Teil des Geliindes um Komifa liegt, wo auch schuppige Struktur zu bemerken ist. Der Teil der Insel voni Westen gegen Osten zeigt allmahlich ruhigeren Bau, aber es ist dies noch immer keine gewohnlichche, sondern eine stark gestorte, mehrmals gebrochene Antiklinal_e und man konnte eher von einem Antiklinatorium als von einer Antiklinale reden. Die Struktur des geologischen Profils Nr. 4 ist durch zwei tiefe Bohrungen in Velo polje bewiesen, welche fast hundt'lrt Meter Cenoman- Kalke gebohrt haben.

Die neuesten geologischen Forschungen geben ein vollstandigeres Bild des geologischen Baues und der Struktur der Insel, was die wei­teren hydrogeologischen Forschungen und die LOsung einer -so wichtigen Frage, wie es das Wasserversorgungsproblem auf der Insel ist, stark Beeinflussen diirfte.

62

Crnolatac: Geolo§ki profili Visa - Geologische Profile aus Vis

'Rl..i.""~ : ~.Pri\ .. i'.1,. ..

legenda.:

1~ l~ ~~

It~ 5~ G~ ~j!:J ~ 1 ·~:;.• ... , .. .

[li] CZJ

Cc!.~a l<o,..;io-Vis C:.'1 .. Carte. ..r._ ..ii ~,;i..1 lq/ ' +26l ~ J"-o Jtv .,_ :

~-· ~·-··~· . ~~ ,~ ~ ' •• • ~Q,P ----- .-·---------------- '':. > L • • ~ P•ol,lli ' ·1

t lc(,1

1. lapori i sadra rabelja 2. cenomanski dolomit 3. cenomanski vapnenac 4. turons'ki dolomit

,.u.r.n.li

011.lj)>-C'.~"'

t'•of1\ Ji[

5. turonski vapnenac 6. turon-senonski vapnenac 7. diluvijalne obronaene brece

eruptiv, prsinac rasjedne crte

l.C:'RNOL.1\1" Al:.

Lege11da. :

i~ 2~ 3~ 4~ sfilj;-\\i;'.$1 (', '~;..'.§ CZJ 0

. . • . 'ill 5"Qi.tnja. U.TroullQ.'4tlQ. MQ.•i >ic lJ~iciVi~ · l<omiiA ~ o~~t. \.)e. "it':>~~ t.a.lje b l'trjun. '.

: • .1. : ~ d . ... · · : · . · . . . . " · ; ' 4 : NEN SWS:L .. ·.~~~~:::~ .

· " "'. "-:.. .. . " Pr-o\i.lV : . .. . ·":: . :. : : :._ .·." .

11 . ~(oolj & Ve.li.,.9to~ U.S"'brell.O.. Pr"olil\ii 'Yo.•\t11icq,M.2!op•lj• "(clio;o.9\on

M ; . Jl.,""-uO.C Uo !<;"Y'~~ :flo,c ~ ~ ".· . : · .. ·. · . · ..... : ·.'. · . . · . .. '. 'I. . ~~ .... . . . . .. .. . . .

~ . . . : ~" . ' . . . . ·. '.. ". . . 6',o}\L ~·

1. cenomanski vapnenac 2. turonski dolomit i dolomitni vapnenac 3. turonski vapnenac 4. turon-senonski vapnenac

5. diluvijalni pijesci 6. diluvijalne obronaCTie brel!e, crvenica i ilovlne

rasjedne crte pretpostavljeni rasjed

'Crnolatac: Geoloska karta Visa. - Geologische Karte der Inset Vis

T•il

...... { ! i:5

Le9eTtda:

a lapori i gip.:; rabelja

~ C(1'I0111on.:;ki clolomil

I 11~' 1 C(nomom.lci vapnenac:

~ furonski dol°""i\ i do\. vap.

l ~,)' I \ul'tll-Je1tan .vapnc11ci

-B-'RJACI .v. ~

M. i . .,.,_ov· ~ -~ ~~·o ~t:' \).

~ ~o~~

..f;,eiicQ U.

SL\ 'llla11jarem

j;: ·4~iL':J di\uvijami pijc~i . .

~ dil11vhalne opponacne I \o1'ell\~ 'l>~ece., ' .. , . C~\CQ l I 10V\ll&

f• M J <rupliv,l1&f ( dijaboz..porfiril)

k!:=ZJ linijc 13colo.Skih P'"ofilQ

G2:J ra*c!M linijc

~ f'"Clpostavljcn\ ro.:;j,d\

• \l _ \QC.~ '-:l·

'JI.'-~wf .·~"'"°' (>"'°"')

GEOLOSKA KARTA OTOKA VISA 0 f 1 km.

1. t.RNO\.l'.TP.C

·y.•

.... ~er/ . 'l.?~ ~ ~q'o/. ~ Q' ~

<:'" .\ "~

<.'-"'l!I <!_'\:.JI.°'

~_, •,.e°'

\]. 1t1i.01'c. • ·c."' lil1' eJ'-

;tG'" ;.}""' ~--J ,4i' 0.'7¥ -+=,e,~ ~-~8 ,,,,."·

Ruka~

-l'\ . 5'fflO-w,o ~ ~PL0C:1c:.\

l'.\lZAll

fi3

~ BUDllc;o't'AC

Geo!o§ki vJesnlk V-VII (1951.-1953.)