od pavlinske knjiŽnice do gradske knjiŽnice ivana...

SVEUÈILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA INFORMACIJSKE I KOMUNIKACIJSKE ZNANOSTI

MARGARETA GEÈEK

OD PAVLINSKE KNJIŽNICE DO GRADSKE

KNJIŽNICE IVANA BELOSTENCA LEPOGLAVA

DIPLOMSKI RAD

Mentor: Student:

Prof.dr.sc. Ivana Hebrang Grgiæ Margareta Geèek

Zagreb, prosinac 2015.

2

Sadržaj:

UVOD...................................................................................................................................................... 3

1. PAVLINI U LEPOGLAVI .............................................................................................................. 5

1.1. PAVLINSKA KNJIŽNICA..................................................................................................... 6

1.2. IVAN BELOSTENEC I GAZOPHYLACIUM....................................................................... 8

1.3. MOGUÆNOST DIGITALIZACIJE PAVLINSKE KNJIŽNIÈNE GRAÐE ....................... 10

2. KNJIŽNICE IZ KOJIH JE PROIZAŠLA GRADSKA KNJIŽNICA IVANA BELOSTENCA

LEPOGLAVA ....................................................................................................................................... 12

2.1. OPÆENITO O VRSTAMA KNJIŽNICA ............................................................................ 12

2.2. VRSTE KNJIŽNICA IZ KOJIH JE NASTALA GRADSKA KNJIŽNICA IVANA

BELOSTENCA LEPOGLAVA ........................................................................................................ 15

3. KNJIŽNICA LEPOGLAVA KAO PODRUÈNA KNJIŽNICA ................................................... 17

4. PREDPRISTUPNI FONDOVI ...................................................................................................... 19

4.1. GRADSKA KNJIŽICA IVANA BELOSTENCA LEPOGLAVA I FONDOVI .................. 20

4.2. REALIZACIJA PROJEKTA................................................................................................. 20

5. GRADSKA KNJIŽNICA IVANA BELOSTENCA LEPOGLAVA - ISTRAŽIVANJE ............. 23

5.1. METODE, CILJ I UZORAK ISTRAŽIVANJA ................................................................... 23

5.2. REZULTATI ISTRAŽIVANJA............................................................................................ 23

5.3. ZAKLJUÈAK ISTRAŽIVANJA........................................................................................... 30

ZAKLJUÈAK........................................................................................................................................ 32

LITERATURA ...................................................................................................................................... 34

POPIS TABLICA .................................................................................................................................. 38

POPIS SLIKA........................................................................................................................................ 38

POPIS GRAFIKONA............................................................................................................................ 38

PRILOG................................................................................................................................................. 39

SAŽETAK ............................................................................................................................................. 46

SUMMARY........................................................................................................................................... 47

BIOGRAFIJA........................................................................................................................................ 48

3

UVOD

Gradska knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava nositelj je veæeg dijela kulturnih dogaðaja

grada Lepoglave, a o njenoj je povijesti i razvoju malo toga zapisano. Tema ovog rada je

knjižnica koja je kroz dugi niz godina prolazila trnovit i nesvakidašnji put, a ipak svojim

radom, prostorom, opremom i djelatnicima nadišla malu sredinu i postavila se kao vrlo

suvremena knjižnica na ovim podruèjima. Rad je strukturiran u pet poglavlja, a obuhvaæa

period od 1400. godine – pavlinskog vremena pa do današnjih dana.

Suvremena Gradska knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava ima zanimljivu i dalekosežnu

povijest. Od temelja koje su, svojim dolaskom 1399. godine, postavili pavlini do prve javne

gimnazije u kontinentalnoj Hrvatskoj koju su osnovali 1503. godine i najveæe te najbogatije

samostanske knjižnice koja je na ovim podruèjima izgraðena 1710. godine.

U radu æe se koristiti tri metode: povijesno-deskriptivna metoda, metoda analize sadržaja

i istraživaèka metoda. Uz pet glavnih cjelina rad se sastoji od uvodnog razmatranja i

zakljuèka, a obogaæen je prilozima i popisom korištene literature.

Prvi dio rada vremenski se odnosi na period od 1399. godine pa do ukinuæa pavlinskog

reda 1786. godine. Pavlinska knjižnica koja je djelovala u Lepoglavi nije izravno prethodila

današnjoj knjižnici, ali je s njome uvelike povezana. Trag koji je pavlinski red ostavio u

kulturi, umjetnosti, književnosti, arhitekturi, poljoprivredi te gotovo svim segmentima života

još i danas plijeni pozornost, kako struènjaka tako i laika. Pavlinske graðevine prkose

stoljeæima i ratovima, freske iznimne ljepote uvijek iznova oduševljavaju, saèuvani

uglazbljeni crkveni napjevi, orgulje koje nakon dugih stoljeæa proizvode jednako božanstveni

zvuk, izniman doprinos pavlinskih djela hrvatskoj književnosti, istinsko domoljublje, samo su

neke od vrijednosti koje je pavlinski red stvorio i trajno ostavio u nasljeðe. Po ukidanju reda

carskim dekretom pavlini odlaze i asimiliraju se u druge redove te jednako predano

nastavljaju svoj prosvjetni i kulturni rad na njihovim školama, uèilištima, fakultetima; kao

izuzetno školovani i vrijedni rado su prihvaæeni u nove zajednice. U ovome dijelu rada

spomenuta je i moguænost digitalizacije graðe koja je, spletom nesretnih okolnosti, raznesena

na razlièite strane svijeta.

Drugi i treæi dio rada vezani su uz nastanak i osamostaljenje Gradske knjižnice Ivana

Belostenca Lepoglava. U drugome dijelu opisane su knjižnice koje su prethodile, a iz kojih je

4

proizašla Gradska knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava dok je treæi dio o knjižnici kao

ogranku ivaneèke gdje je lepoglavska knjižnica bila u drugome planu, financijski

zapostavljena i bez moguænosti napretka. Ova poglavlja detaljno opisuju kako je nastala

Gradska knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava, a potkrijepljeno podacima iz Arhive

knjižnica. U èetvrtom dijelu rada rijeè je o predpristupnim fondovima i njihovim

moguænostima te o iskorištavanju istih od strane Grada dok je peti dio rada o Gradskoj

knjižnici Ivana Belostenca Lepoglava i njenim funkcijama danas. U ovome je dijelu rada i

istraživanje u kojem je prikazan rast knjižnice u periodu od pet godina, a popraæen brojem

korisnika, fonda, posudbe i pristupom katalogu. U istraživanje je ukljuèeno i financiranje

Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava od strane Ministarstva kulture i Grada

Lepoglave.

Knjižnice poput živog organizma svakodnevno rastu, šire se i razvijaju, a hiperprodukcija

knjižne i neknjižne graðe iziskuje sve veæe prostore za njezin smještaj i pohranu. Stoga je

manjak prostora u knjižnicama u svijetu i kod nas problem koji optereæuje djelatnike

knjižnica i institucije koji o njima brinu. Knjižnièari su kod toga primorani pribjegavati

raznoraznim naèinima za obavljanje svakodnevnih zadataka u uvjetima koji iziskuju mnogo

truda i želje za pružanjem kvalitetne usluge, usprkos poteškoæama u kojima djeluju. Gradska

knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava jedna je od mnogih knjižnica u Hrvatskoj koja je imala

nasušnu potrebu za novim, veæim prostorom. Prostor u kojem se obavljala djelatnost

knjižnice bio je, povrh svega, u vlasništvu osnovne škole, bez moguænosti proširenja ili

nadogradnje, te je hitno trebalo naæi rješenje za njezin trajni smještaj. Èelni ljudi Grada

shvatili su ozbiljnost situacije i aktivno se ukljuèili u rješavanje problema iako su sredstva

koja je trebalo kod toga osigurati bila daleko veæa od realnih moguænosti gradskog

proraèuna. Stoga je inicijativa Grada Lepoglave bila hvalevrijedna pa èak i iznenaðujuæa

mnogim sredinama koje po velièini i visini godišnjeg proraèuna nadmašuju tako malu

zajednicu. Iskoristivši moguænosti koje pružaju europski fondovi na najbolji moguæi naèin i

u potpunosti, knjižnica je danas reprezentativni javni prostor grada.

5

1. PAVLINI U LEPOGLAVI

Pavlini su poznati kao “...isprva pustinjaèki a kasnije samostanski red, koji je osnovao sv.

Pavao pustinjak u IV. stoljeæu u Tebaidi u Egiptu. U srednjem vijeku bili su rašireni po

Francuskoj, Portugalu, Maðarskoj i Hrvatskoj. U Hrvatskoj su najstariji samostan osnovali u

Dubici 1244. godine, a najjaèi je bio njihov samostan u Lepoglavi koji je odigrao veoma

važnu kulturnu i gospodarsku ulogu u Hrvatskoj te dao niz umjetnika i književnika.”1 S

vremenom, pavlini su se, najèešæe zbog osobne sigurnosti, udruživali u manje redovnièke

zajednice. Takva zajednica dolazi 1399. godine na poklonjeni posjed grofa Hermana Celjskog

u Lepoglavu i tu zapoèinju svoj vrijedni i znaèajan rad, kako za pavlinski red tako i za cijelu

zajednicu u kojoj obitavaju, a koji traje sve do naglog ukinuæa reda 1786. godine.

Dobivši od grofova Celjskih posjede s kmetovima, shvaæaju da neuki puk treba opismeniti,

nauèiti novim znanjima i vještinama da bi život svima bio lakši i jednostavniji. “Pavlini su

unaprijedili hrvatsko školstvo i bili prvi osnivaèi mnogih kulturnih ustanova.”2 Pavlini u

Lepoglavi otvaraju 1503. godine prvu gimnaziju koju, osim sjemeništaraca, može pohaðati i

svjetovna mladež, što nije bilo uobièajeno za crkvene redove.

“Kada je poèetkom XVI. stoljeæa kulturi Zapada zaprijetila ozbiljna opasnost da bude

pregažena, a Hrvatima se uèinilo najvažnijim obrana reliquiae reliquiarum ..., otvaraju pavlini

u Lepoglavi prvu javnu gimnaziju u kontinentalnoj Hrvatskoj (1503).” 3 Bila je to

srednjevjekovna gramatièka škola u kojoj se uèio poèetni stupanj sedam slobodnih umijeæa;

gramatika, logika i retorika te aritmetika, astronomija, geometrija i glazba.4 A “veæ sredinom

XIV. stoljeæa vidi se nastojanje da se u samostanima organizira biblioteka, iz koje se ne smiju

poklanjati ni prodavati knjige, nego moraju služiti poduci subraæe.”5

Pavlini, u naèelu ustrojeni kao pustinjaèki red, ubrzo nakon gradnje samostana u Lepoglavi

poèinju svoj rad u narodu i s narodom ovoga kraja. “...sam red nije ostao ukoèen i nije

odrvenio, veæ je pavlinski red živio u vremenu, mijenjao se s vremenom te živio i za svoje

vrijeme. Kolika razlika izmeðu prvih pustinjaka ...i onih fino kultiviranih pisaca, slikara, 1Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršæanstva. Zagreb : Kršæanska sadašnjost, 2000. Str. 485. 2Èiæ, E. Povijest hrvatskih neprijatelja. Zagreb : Autorska naklada, 2002. Str. 232. 3Malekoviæ, V. Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244-1786. // Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244-1786. Zagreb : Globus; Muzej za umjetnost i obrt, 1989., str. 13-31. 4 Sekuliæ, A. Srednja i visoka uèilišta hrvatskih pavlina : Pavlinski prinosi hrvatskoj književnosti. Zagreb : Sekcija DHK i Hrvatskog centra P.E.N-a, 1997. Str. 68. 5Bratuliæ, J. Školska djelatnost hrvatskih pavlina. // Kaj, 1988., str. 81.

6

graditelja, rezbara, zvonoljevaca itd., koji su živjeli u vrijeme kad je red dokinut, pa evo o

njihovim djelima možemo i danas zboriti s najveæim poštovanjem.”6 (vidi prilog, slika 1).

1.1. PAVLINSKA KNJIŽNICA

Svjesni važnosti svog prosvjetnog rada, s težnjom za èim kvalitetnijim obrazovanjem

sjemeništaraca, pavlini su ubrzo u sklopu samostana izgradili knjižnicu. Ante Sekuliæ navodi

da je poznati pavlin Gašpar Maleèiæ uredio “preogromnu knjižnicu, najveæu tada u našoj

Kraljevini, koja je obilovala ne samo rukopisima veæ i tiskanim djelima”7 (vidi prilog, slika

2) iz razlièitih znanstvenih struka, te na više stranih jezika. O važnosti knjižnice u njihovom

svakodnevnom životu i radu saznajemo iz slijedeæeg navoda – “Središte samostana nije sada

samo kapela nego i biblioteka koja je smještena u sredini samostana, u blizini crkve.”8

Lepoglavski je samostan skupio golemu knjižnu graðu, zahvaljujuæi prvenstveno Gašparu

Maleèiæu. On je sa svojih putovanja u Lepoglavu dopremio mnoštvo knjiga. Generalni vikar

lepoglavskog samostana Ivan Krištolovec, pomažuæi Maleèiæa, zapoèeo je 1710. godine

izgradnju samostanske knjižnice, koja je dovršena za godinu dana. Bila je to najljepša,

najbogatija i najveæa knjižnica u Hrvatskoj.9

S ciljem oèuvanja i zaštite bogatog knjižnog fonda Maleèiæ “je ishodio od pape Inocenta XII

godine 1696. dva brevea za zaštitu lepoglavske riznice i biblioteke. U njima je papa pod

kaznom izopæenja zabranio da bilo tko i bilo kome posudi ili odnese bilo koji predmet iz

samostanske riznice, knjigu ili rukopis iz samostanske knjižnice.”10

A Ivan Krištolovec je “na kapitulu u Marijanki 1721. predložio da svaka redodržava mora

imati svoga ljetopisca koji treba bilježiti sve znaèajnije dogaðaje u svojoj provinciji. Prijedlog

6Szabo, Ð. Spomenici kotara Ivanec. Lepoglava; Zagreb : Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, 1919. Str. 22. 7Sekuliæ, A. Pavlinski prinosi hrvatskoj knjiženosti. Zagreb : Sekcija DHK i Hrvatskog centra P.E.N.-a za prouèavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu, 1997. Str. 459. 8 Bratuliæ, J. Nav dj. Str. 81. 9 Isto. Str. 84-85. 10Lukinoviæ, A. Arhivska graða hrvatskih pavlina.Kultura pavlina 1244.-1786. Zagreb : Globus; Muzej za umjetnost i obrt, 1989. Str. 368. prema ACP Lepoglava, sv.XXI, br. 29.

7

je prihvaæen kao zakljuèak kapitula.” 11 Nakon toga pavlini redom zapisuju sve važnije

dogaðaje koji se tièu njih samih te njihovih crkava, samostana i posjeda i ti se zapisi nadalje

èuvaju na policama pavlinske knjižnice.

Sve brojniji knjižni fond kojeg su pavlini s vremenom sakupili te sami stvorili zahtijevao je i

znatno veæi prostor od postojeæeg pa je na poticaj generalnog vikara Ivana Krištolovca

zapoèela gradnja nove, prostranije knjižnice. Prema zapisima o istome takva nova

samostanska knjižnica nalazi se na prvom katu iznad nadsvoðenog ulazanog predvorja iza

zapadnoga proèelja produljene lepoglavske crkve. Gradnja nevelike èetverokutne prostorije

(7,7 x 7,89m) zapoèela je 1710., a dovršena 1711. godine usporedo s dovršetkom novoga

zapadnog proèelja s kamenim skulpturama Johanna Vedla, te se ta godina uvriježila i kao

godina završetka oslikavanja Knjižnice.12 Zbog gradnje knjižnice dograðena je cijela crkvena

graðevina prema zapadu, s iste strane ureðen je i novi crkveni ulaz. O važnosti tog zahvata

zorno govore i podaci da je pri ureðivanju knjižnice osim Krištolovca i lepoglavskih pavlina

“sudjelovala je redovnièka zajednica, domaæe plemstvo, te bosanski biskup Juraj Planèiæ,

koji se poimenice i spominje”.13 Unutar polja dubokih svodnica nalaze se èetiri medaljona s

alegorijskim prikazima: na istoènoj strani Medicine (na koji se ispod na zidu nadovezuje

portret pavlina Gašpara Maleèiæa, utemeljitelja Knjižnice, na sjevernoj Filozofije (na zidu

ispod je portret èanadskoga biskupa Ladislava Nadasdyja, dobrotvora knjižnice), na zapadnoj

Teologije, a na južnoj strani Prava (na zidu ispod je portret zagrebaèkoga biskupa Emerika

Esterhazyja, dobrotvora Knjižnice i generala reda).14

Prostor nove knjižnice zbog alegorijskih i amblemskih sadržaja izdvojen je kao jedinstveni

primjer “jedine naše tako urešene ranobarokne samostanske knjižnice...”15 Sagledavši cjelinu,

to je bogata i pomno urešena knjižnica koju, osim knjižnog fonda, krasi i cijela njezina

unutrašnjost, a tome je pridonio i pavlinski brat slikar, bez sumnje rukovodilac slikarske

radionice16, Franjo Bobiæ kojeg matiène knjige navode kao pictor converrsus, a koji je u

11Sekuliæ, A. Ivan Krištolovec : pavlin i hrvatski pisac. Lepoglavski zbornik 1994. Zagreb : Kajkavsko spravišèe, 1995. Str. 36. 12Ožaniæ, M. Prilog za dataciju oslika Knjižnice Lepoglavskog samostana. // Radovi Instituta povijesti umjetnosti 33 / Mirjana Repaniæ-Braun / Zagreb : Institut za povijest umjetnosti Zagreb, 2009. Str. 141.-144. 13 Isto. Str. 141. 14 Isto. 15Mirkoviæ, M. Likovni ures lepoglavske samostanske knjižnice iz 1711. Lepoglava : Lepoglavski zbornik 1995. Str. 68. 16 Ožaniæ, M. Nav. dj. Str. 142.

8

samostanu djelovao do smrti. Pavlini su nadaleko poznati po “živoj slikarskoj aktivnosti”17

što je i danas vidljivo veæ kod prvog susreta s interijerom njihovih crkava i samostana.

Mjesto nastanka mnogih pavlinskih knjiga navedeno je “kao glavni samostan pavlina u

Hrvatskoj i èitavoj provinciji Lepoglava je imala svoj skriptorij...”18 Danas ne postoje u

dovoljnoj mjeri ni bibliografski podaci, a ni biografski o pavlinima koji su se bavili

književnim radom bilo na latinskom ili hrvatskom jeziku pa je nemoguæe iz mozaika sastaviti

potpunu sliku o istome. Posebno su se brižno pavlini odnosili prema sakupljenom knjižnom

blagu – od druge polovine XIV. stoljeæa do ukinuæa reda pavlini su ljubomorno èuvali svoje

arhive i biblioteke te tako saèuvali dragocjeno kulturno blago, važno za prouèavanje

pavlinskoga reda, kao i materijalne kulture, društveno ekonomskih prilika, povijesti jezika i

književnosti.

1.2. IVAN BELOSTENEC I GAZOPHYLACIUM

Najznaèajnije ime iz reda lepoglavskih pavlina u XVII. stoljeæu do danas zasigurno je

Ivan Belostenec. Prva knjiga tog autora tiskana je u Grazu 1665. godine – zbirka pjesama

Boghomila u kojoj je opjevan život sv. Pavla u 113 stihova, koliko je, prema predaji, živio sv.

Pavao. Nakon toga piše 12 himni o istom svecu. Deset propovijedi o euharistiji sadrži

Belostenèeve propovijedi na Tijelovo tijekom deset godina njegove službe u razlièitim

mjestima u kojima je službovao. Iste su pronaðene u budimpeštanskoj Sveuèilišnoj knjižnici.

Primjerak tog djela posjeduje Nacionalna i sveuèilišna knjižnica u Zagrebu, iako bez naslovne

strane pa nije sigurno kada je tiskana ni toèan naslov djela.19 Veliki rjeènik u dva dijela –

Gazophylacium – najznaèajnije Belostenèevo djelo, tiskano je desetljeæima nakon autorove

smrti na inicijativu braæe pavlina, koji su prepoznali znaèenje tog velebnog djela. U djelu je

sabrano golemo rjeènièko blago triju hrvatskih dijalekata – kajkavskog, èakavskog i

štokavskog te predstavlja vrijednu riznicu leksièkog blaga. Original je tiskan u nekoliko

varijanti, a tri se primjerka iz 1740. godine èuvaju u trezoru Nacionalne i sveuèilišne knjižnice

17Isto. Str. 141. 18Šaban, L. Pavlini i glazba. Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244.-1786. Zagreb : Globus; Muzej za umjetnost i obrt, 1989. Str. 323. 19Šojat, O. Hrvatski kajkavski pisci II. 17. stoljeæe. Zagreb : Zora; Matica hrvatske, 1977. Str. 253.

9

u Zagrebu, jedan je u knjižnici Sjemeništa u Ljubljani; s drvenim koricama presvuèenim

bogato ornamentiranom kožom s mesinganim kopèama.20 (vidi prilog, slika 3). Lepoglavska

knjižnica takoðer je u posjedu jednog primjerka, izdanog 1740. godine. (vidi prilog, slika 4).

Milan Moguš piše o istome: “... najveæi prilog trodijalektalnom jeziku ozaljskoga kruga dao

leksikograf Ivan Belostenec svojim velikim, gotovo enciklopedijskim rjeènikom latinsko –

hrvatskim i hrvatsko – latinskim pod nazivom Gazophylacium...” 21 Belostenec je meðu

prvima posegnuo za tumaèenjem i stvaranjem književnog nazivlja i pojmovlja, a neki od njih

do danas nisu prevladani u svojoj oznaci i karakterizaciji. 22 U vrijeme nastanka

Belostenèevog rjeènika u Europi je postojao tek jedan enciklopedijski rjeènik, izdan u Firenci

1612. godine. Na njemu su radili brojni struènjaci – leksikografi, dok je Gazophylacium

stvarao desetljeæima Belostenec sam. Po mišljenju struènjaka, Belostenec je svoj rjeènik

napisao za potrebe uèenja hrvatskog jezika. Monumentalni je rjeènik Belostenec pisao

godinama, sakupljajuæi graðu na terenu za isti, da bi na kraju napisao djelo posebnog znaèaja

kako za hrvatsku književnost i kulturu tako i za sveukupnu povijest. Dok je velika Europa u

isto vrijeme imala tek jedan takav rjeènik koji su stvarale desetine uèenih ljudi, kod nas je

jedan èovjek napisao rjeènik koji na latinskom broji preko 40000 pojmova, a na hrvatskom i

mnogo više. U njemu Belostenec prikazuje sve bogatstvo i raznolikost hrvatskog jezika i

njegovih dijalekata – kajkavskog, štokavskog i èakavskog pa tako za jedan izraz ponekad ima

preko desetak sinonima. Želio je Belostenec da njegov rjeènik bude poput enciklopedije, od

svega onovremenog znanja pa su u njemu upute iz poljoprivrede, ljekarski i kuharski recepti,

razlièite pouke za život, narodne poslovice i mudre izreke koje pokazuju rad ne samo

leksikografa, nego i propovjednika, pedagoga i narodnog uèitelja, a upravo je to Belostenec

bio. Njegovu vrijednost i bogatstvo prepoznala je pavlinska zajednica te su, desetljeæima

nakon Belostenèeve smrti, dali tiskati rjeènik. Tiskan je u Zagrebu u Vitezoviæevoj tiskari –

prvoj u zagrebaèkoj povijesti. Hrvatska leksikografija tim je djelom dobila potvrdu bogatstva

jednog jezika.

20Cikuša, Z. Rijeè nakladnika.Gazophylacium. Zagreb : Stari grad, 1998. Str. 45. 21Moguš, M. Povijest hrvatskoga književnoga jezika. Zagreb : Nakladni zavod Globus, 2009. Str. 94. 22Šicel, M. Književno nazivlje u Gazofilaciju Ivana Belostenca. // Lepoglavski zbornik 1996. Zagreb : Kajkavsko spravišæe, 1998. Str. 14.

10

1.3. MOGUÆNOST DIGITALIZACIJE PAVLINSKE KNJIŽNIÈNE

GRAÐE

Digitalizacija je u najširem smislu prevoðenje analognoga signala u digitalni oblik. U

užem smislu to je pretvorba teksta, slike, zvuka, pokretnih slika ili trodimenzijskog oblika

nekog objekta u digitalni oblik. To je binaran kod zapisan kao raèunalna datoteka

sa sažimanjem podataka ili bez sažimanja podataka, koji se može obraðivati, pohranjivati ili

prenositi raèunalima i raèunalnim sustavima. Postupci digitalizacije, kao i ureðaji kojima se

ona obavlja, ovise o vrsti gradiva koje se digitalizira.23

Digitalizacija kao tehnološki postupak u konaènici rezultira zaštitom izvornih dokumenata te

veæom dostupnošæu istih široj javnosti. Za knjižniènu djelatnost to je od posebne važnosti

obzirom da je upravo ona ta koja mora èuvati graðu, a istovremeno je davati na uporabu, što

je zapravo kontradiktorno – postupkom digitalizacje obje su zadaæe knjižnice u cijelosti

ispunjene. Digitalne knjižnice veæ su godinama dio europske prakse. U Hrvatskoj se

intenzivnije radi na digitalizaciji kulturne, povijesne i znanstvene baštine èime se ona

kvalitetno predstavlja svijetu, a istovremeno èuva u izvornom stanju.

Kulturni sadržaji, koji èine važan dio nacionalnog identiteta postupno æe biti digitalizirani i

posredstvom digitalnih knjižnica stavljeni na uvid i uporabu graðanima, uèenicima,

studentima, kulturnim radnicima, umjetnicima i znanstvenicima. Na taj æe se naèin velikom

broju zainteresiranih omoguæiti pristup kulturnom blagu s udaljenih lokacija te æe se ujedno

olakšati distribucija i promocija hrvatskih kulturnih sadržaja u inozemstvu.24

Digitalizacijom se stvara sadržaj s kojim korisnici ostvaruju komunikaciju kroz sliku, tekst,

film, animaciju, zvuk; istovremeno se štite izvornici i osigurava poboljšanje pristupa znanju i

njegova iskoristivost. Nacionalni projekt digitalizacije arhivske, knjižniène i muzejske graðe

Hrvatska kulturna baština otvara moguænost okupljanja zbirki koje pridonose stvaranju

kreativnijeg društva te razmjene znanja sa svijetom. Ujedno to je najbolja promocija neke

zemlje i njezine kulturne i znanstvene baštine u svijetu.

Knjižna graða pavlinske knjižnice iz Lepoglave raznesena je na razlièite strane svijeta

pa kao takva u pavlinskom samostanu danas više ne postoji. U traganju za djeliæima iste, u 23 Digitalizacija. // Hrvatska enciklopedija. Mrežno izd. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, cop. 2013-2015. Dostupno na: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=68025#poglavlje1481 (5.2.2015.) 24Isto.

11

fizièkom obliku, pronaðeni su tek pojedinaèni primjerci graðe u najbližim, varaždinskim

samostanima. Mali dio graðe izložen je 2012. godine u varaždinskoj gradskoj knjižnici

tijekom Mjeseca knjige. Dio izložene graðe potrebno je restaurirati, a obzirom da su sredstava

za te namjene uvijek nedostatna taj æe proces zasigurno potrajati. Po pitanju velike kolièine

pavlinske graðe odnesene u Beè, Peštu, Rim i druge sredine, stanje je daleko složenije, a

rješenje neizvjesnije. Kao jedna od opcija nameæe se moguænost preuzimanja graðe u

digitaliziranom obliku. “Ne smijemo zaboraviti niti veliki broj dokumenata što se nalaze u

zemljama s kojima je Hrvatska u daljoj ili bližoj prošlosti bila u državnim odnosima (Austrija,

Italija, Maðarska, kao i sljednice bivše Jugoslavije).” 25 Reèenica je to iz dokumenta

Nacionalnog programa digitalizacije arhivske, knjižniène i muzejske graðe koja daje nadu u

moguænost formiranja pavlinske knjižnice u digitalnom obliku i njezinog povratka u

samostansku knjižnicu u Lepoglavi.

25Nacionalni program digitalizacije arhivske, knjižniène i muzejske graðe. Dostupno na: https://www.google.hr/search?q=nacionalni+program+digitalizacije+arhivske&ie=utf-8&oe=utf-8&aq=t&rls=org.mozilla:hr:official&client=firefox-a&chan (5.2.2015.)

12

2. KNJIŽNICE IZ KOJIH JE PROIZAŠLA GRADSKA KNJIŽNICA

IVANA BELOSTENCA LEPOGLAVA

Knjižnica (biblioteka), ureðena zbirka pisane, tiskane ili druge grafièke, zvuène, vizualne i

elektronièke graðe (ukljuèujuæi filmove, fotografije, vrpce, mikrooblike, diskove i raèunalne

datoteke te programe); naziv i za zgradu ili prostor u kojem je zbirka smještena, obièno

posebno projektiran, izgraðen i opremljen za tu namjenu. 26 Prema namjeni i sadržaju

knjižniènog fonda vrste knjižnica su: nacionalna, narodna, školska, sveuèilišna,

visokoškolska, opæeznanstvena te specijalna.27

2.1. OPÆENITO O VRSTAMA KNJIŽNICA

Nacionalna knjižnica prikuplja i èuva svu graðu što se odnosi na odreðenu zemlju. Ona

prikuplja svu graðu tiskanu ili objavljenu u toj zemlji obveznim, besplatnim primjerkom

svake publikacije objavljene u zemlji. Takoðer nastoji prikupiti i svu graðu o toj zemlji

objavljenu bilo gdje u svijetu te graðu kojoj su autori graðani te zemlje ili pripadnici

odreðenoga naroda. Središte je knjižniènoga sustava u zemlji najèešæe i nacionalno

bibliografsko središte, odgovorno za objavljivanje nacionalne bibliografije. Svaka zemlja ima

jednu nacionalnu knjižnicu, ali postoje i države koje, sukladno tradiciji prikupljanja graðe na

osnovi obveznoga primjerka, imaju više nacionalnih knjižnica, od kojih se neke specijaliziraju

za pojedina podruèja, npr. samo za medicinske ili tehnnièke znanosti (SAD). Nacionalne

knjižnice prikupljaju i vrijedna svjetska kulturna i znanstvena djela pa su to i najveæe i

najznaèajnije knjižnice u svakoj zemlji, ujedno i najveæe svjetske knjižnice. Najveæa je

Kongresna knjižnica u Washingtonu, koja posjeduje 119 milijuna jedinica raznovrsne

knjižniène graðe, a namijenjena je èlanovima amerièkog Kongresa, ali i svim ostalim

graðanima za sve vrste struènih, znanstvenih ili ostalih istraživanja. Druga je najveæa

knjižnica u svijetu, najveæa u Europi, Ruska državna knjižnica u Moskvi, koja posjeduje oko

26 Knjižnica. // Hrvatska enciklopedija. Mrežno izd. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, cop. 2013-2015. Dostupno na: http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32130, (06.02.2015.) 27 Zakon o knjižnicama, NN 105/97, 05/98, 104/00, 69/09.

13

41 milijun jedinica raznovrsne knjižniène graðe, na mnogim jezicima. Slijede nacionalne

knjižnice Velike Britanije (Britanska knjižnica, osnovana 1753. godine kao knjižnica

Britanskoga muzeja) i Francuske (Bibliothèque Nationale de France, osnovana kao Kraljevska

knjižnica potkraj XV. stoljeæa), s desetcima milijuna jedinica graðe.

Narodne knjižnice javne su ustanove kod kojih su zbirke i usluge namijenjene svim

kategorijama stanovništva. One promièu pismenost i èitanje kod djece i mladih, pružaju

informacije važne za svakodnevni život, podupiru formalno školovanje, omoguæuju

cjeloživotno uèenje i usavršavanje. Djeluju kao kulturna i informacijska središta kroz

organiziranu mrežu središnjih knjižnica i ogranaka te pokretnih knjižnica. U suvremenom

znaèenju rijeèi, narodne knjižnice kao javne knjižnice pojavile su se sredinom XIX. stoljeæa.

Tada su doneseni zakonski propisi o stalnom financiranju knjižnica iz državnih ili mjesnih

proraèuna kako bi, pod jednakim uvjetima, korištenje zbirki i usluga bilo besplatno i dostupno

svim stanovnicima. Narodne knjižnice prikupljaju raznoliku graðu, a otvorene su svim

slojevima puèanstva. Svojim službama i uslugama potièu i šire opæe obrazovanje, struèni i

znanstveni rad, a posebno se zalažu za to da svi slojevi puèanstva steknu naviku èitanja i

korištenja raznolikih knjižniènih usluga. U današnje vrijeme knjižnice postaju i mjesta

sastanaka, druženja, “dnevnog boravka” i tendencija je da budu ugodne svojim korisnicima za

dulji boravak u njima pa se prilikom opremanja nastoji knjižniène prostore uèiniti upravo

takvima. Korisnici takvih knjižniènih prostora u pravilu æe dovesti nove korisnike pa se osim

kvalitetnog knjižnog fonda, besplatnog pristupa internetu, treba fokusirati i na taj segment u

sveukupnom opremanju i radu ustanove.

Školske su knjižnice jedinice odgojno – obrazovnog sustava škole. Njihova je zadaæa da

unapreðuju sve oblike i metode odgojno – obrazovnog procesa, pomažu u struènom

usavršavanju nastavnika i u uèenika stvaraju naviku èitanja i korištenja knjižniènih usluga.28

Školske knjižnice namijenjene su uèenicima i nastavnicima škola u kojima djeluju, dopuna su

odgojnom i obrazovnom procesu, èesto suraðuju s narodnim knjižnicama, a u nekim su

zemljama i organizacijski povezane u jedinstvene ustanove.29

Sveuèilišne knjižnice namijenjene su znanstvenim istraživanjima sveuèilišnih nastavnika i

drugih znanstvenika te visokoškolskoj nastavi. Mogu se usporediti s nacionalnim

28Tadiæ K.: Rad u knjižnici: priruènik za knjižnièare. Opatija : Naklada Benja, 1994. 29 Narodne knjižnice. // Hrvatska enciklopedija. Mrežno izd. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, cop. 2013-2015. Dostupno na: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32130#poglavlje23935 (25.11.2015.)

14

knjižnicama, a po vrijednosti, raznovrsnosti i velièini zbirki. Najveæa je sveuèilišna knjižnica

ona Harvardova sveuèilišta u Cambridgeu, osnovana 1638. godine. Bogatim je zbirkama

literature na engleskom i na drugim jezicima, pravne i ekonomske literature, te slavistièkom i

orijentalnom zbirkom. Meðu najznaèajnijim svjetskim knjižnicama su Bodleiana i knjižnica

Sveuèilišta u Oxfordu. U mnogim zemljama, uz središnju sveuèilišnu knjižnicu, znaèajne

zbirke njeguju fakultetske i visokoškolske knjižnice te knjižnice znanstvenih i istraživaèkih

institucija. Specijalne (struène) knjižnice prikupljaju graðu iz pojedine znanstvene discipline

ili odreðenoga podruèja ljudskoga znanja, a mogu biti osnovane za potrebe institucija,

vladinih ili državnih ureda, medicinskih, pravnih, tehnièkih ili sl. ustanova, privatnih i

državnih tvrtki, arhiva i muzeja. Zbog specifiènosti znanstvenih i istraživaèkih interesa svojih

korisnika, specijalne knjižnice dale su znaèajan prinos razvoju informacijskih službi u

knjižnicama, posebno u stvaranju baza podataka, pretraživanju informacija, njihovoj

dostupnosti i širenju korisnicima.30

Visokoškolske knjižnice su samostalne organizacijske jedinice u sastavu sveuèilišta ili posebne

struène organizacijske jedinice u sastavu fakulteta. To su knjižnice koje prikupljaju, obraðuju,

pohranjuju i daju na korištenje dokumente i informacije znanstvenog, obrazovnog i opæe

kulturnog karaktera, tako stvarajuæi sastavni dio znanstveno – nastavne i istraživaèke

infrastrukture. Visokoškolska knjižnica u sastavu sveuèilišta naziva se sveuèilišna knjižnica, a

u sastavu fakulteta naziva se fakultetska knjižnica. Visokoškolske knjižnice su

komunikacijska središta koja posreduju izmeðu znanstvene i struène publikacije i informacije

nastale: kao rezultat znanstveno – istraživaèkih procesa na matiènom sveuèilištu; kao rezultat

struène obradbe vlastitih fondova; kao rezultat struène obradbe fondova

relevantnih knjižnica u zemlji i inozemstvu; kao rezultat struènog rada u raznim

informacijsko-referalnim jedinicama i službama obradbe znanstvenih informacija.31

Opæeznanstvene knjižnice prikupljaju graðu iz svih znanstvenih podruèja. U Hrvatskoj

djeluju: Knjižnica hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koja ima više odsjeka, Znanstvena

knjižnica u Dubrovniku, Znanstvena knjižnica Zadar. To su knjižnice koje u fondu èuvaju

30 Sveuèilišna knjižnica. // Hrvatska enciklopedija. Mrežno izd. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, cop. 2013-2015. Dostupno na: http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32130#poglavlje23934, (25.11.2015.) 31 Visokoškolska knjižnica. // Wikipedia. Dostupno na: https://hr.wikipedia.org/wiki/Visoko%C5%A1kolska_knji%C5%BEnica (25.11.2015.)

15

rijetku i raritetnu graðu, znaèajnu spomenièku baštinu, inkunabule, fondove notnih arhiva,

vrijedne domaæe i inozemne publikacije, rijetke knjige…32

Specijalne knjižnice struène su organizacijske jedinice koje mogu biti u sklopu javnih,

mješovitih i privatnih poduzeæa te obrazovnih i kulturnih, zdravstvenih, pravosudnih i drugih

ustanova. One zadovoljavaju potrebe za knjižniènom graðom i obavijestima, u prvom redu

èlanova matiène ustanove i pomažu im da u struènome i istraživaèkom radu unutar

odreðenoga specijaliziranog podruèja dobiju pouzdane obavijesti i primarne dokumente.33

2.2. VRSTE KNJIŽNICA IZ KOJIH JE NASTALA GRADSKA KNJIŽNICA

IVANA BELOSTENCA LEPOGLAVA

Današnja Gradska knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava proizašla je iz nekoliko vrsta

knjižnica. Prethodila joj je samostanska, neko je vrijeme djelovala u zgradi škole i smatrana je

školskom da bi se na kraju formirala kao narodna.

Na podruèju Lepoglave Pavlinska je knjižnica djelovala u periodu od 1710. do 1786. godine,

tj. do ukidanja pavlinskog reda. Taj je period bio veoma plodan; pavlini su u svoju knjižnicu

donosili brojne knjige sa svojih putovanja, bogativši njima fond knjižnice, a isto tako su

prevodili knjige na hrvatski, kajkavski jezik koji je u to doba bio službeni hrvatski jezik. Tu je

nastao Matijaš Grabancijaš Dijak Tituša Brezovaèkog, Gašparotijev Cvet svetih i kao

najznaèajniji Belostenèev Gazophilacium. Pavlinski je zbornik takoðer nastao u to doba;

zbirka sabranih pavlinskih pjesama. U vrijeme njezinog djelovanja ovo je bila najveæa,

najljepša i najbogatija knjižnica u Hrvatskoj.

Lepoglavska je narodna knjižnica, u periodu od 1991. do 2009. godine, djelovala u prostoru

Osnovne škole Ante Starèeviæa Lepoglava te se oèekivalo da preuzme ulogu i školske

knjižnice. Knjižnica je bila samostalna, tj. još uvijek u sklopu ivaneèkog sveuèilišta, ali

djelovala je u zgradi škole. Iako u ovom periodu knjižnièna djelatnost trpi zbog nedostatka

32 Opæeznanstvene knjižnice. // Knjižnica instituta Ruðer Boškoviæ. Dostupno na: https://lib.irb.hr/web/hr/knjiznice/itemlist/category/49-opceznanstvene_knjiznice.html (25.11.2015.) 33 Specijalne knjižnice. // Knjižnice i društvo. Dostupno na: http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/pog1.htm (25.11.2015.)

16

prostora; nemoguænost proširivanja zbirke obzirom na premali i skuèeni prostor u kojem je

djelovala, nemoguænost održavanja kulturnih djelatnosti osim najosnovnijih ... sve to nije

sprijeèilo knjižnicu da i dalje radi sukladno Standardu za školske knjižnice, a kroz odgojne i

obrazovne, struène knjižniène te kulturne i javne djelatnosti, a jednako tako radi sukladno

Standardima za narodne knjižnice, a kroz nabavu, struènu obradu, èuvanje i zaštitu knjižniène

graðe, izradu biltena, kataloga, bibliografija i drugih informacijskih pomagala, omoguæavanje

pristupaènosti knjižniène graðe i informacija korisnicima, osiguravanje korištenja i posudbe

graðe te protoka informacija, pomoæ korisnicima pri izboru i korištenju graðe, informacijskih

pomagala i izvora, kao i voðenje dokumentacije i statistike o graði i korisnicima, te o

poslovanju. Iako ogranièena prostorom knjižnica zadovaljava potrebe korisnika djeèjeg

uzrasta kroz informatièke sadržaje; besplatan internet, kreativne radionice u manjim grupama,

literarne grupe, èitateljski klub. Takoðer, knjižnica zadovoljava informacijske potrebe kroz

pružanje i korištenje informacija u kontekstu rješavanja problema, uèeæi djecu kako pronaæi

informaciju i kako je koristiti na razumljivi naèin.

Gradska knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava 2009. godine dobiva svoj prostor, odvaja fond

od školske knjižnice i time postaje iskljuèivo narodna knjižnica. Smještena u samome centru

grada s parkirnim mjestima, adekvatnim prilazom i na idealnoj lokaciji što se tièe korisnika,

graðanstva, ali i turista. Pružanjem informacijskih usluga, nabavom i sveukupnim radom

knjižnica zadovoljava potrebe korisnika u zajednici i šire.

17

3. KNJIŽNICA LEPOGLAVA KAO PODRUÈNA KNJIŽNICA

Iako s prekidima Gradska knjižnica u Lepoglavi djeluje od 1961. godine, podruèni

odjel u Lepoglavi ivaneèka knjižnica otvara 6. travnja 1971. godine. Spletom okolnosti,

novonastala se knjižnica nalazila u istoj zgradi gdje je, nakon mnogih seljenja, i danas. U

Ulici hrvatskih pavlina 7, na polukatu gdje je najveæi problem bio povelik broj stepenica koje

je trebalo svladati prilikom dolaska u knjižnicu. Knjižnica je bila vrlo dobro opremljena, s

odvojenim prostorijama za djecu i odrasle. Èesto je organizirala susrete s književnicima,

izložbe i druge kulturne djelatnosti. Radila je 4 dana u tjednu, osim srijede i subote kada je

knjižnièarka radila u matiènoj knjižnici u Ivancu. Iako je radila u boljim uvjetima nego

ivaneèka, knjižnica u Lepoglavi teško je okupljala veæi broj èlanova i njeno je djelovanje

veæinom bilo vezano za organiziranje rada èitaonice. U Izvještaju o radu Knjižnice za 1974.

godinu34 koji se davao Narodnom sveuèilištu u èijem su sklopu djelovale obje knjižnice, istièe

se kako je lepoglavska knjižnica oskudijevala struènom i enciklopedijskom literaturom koja je

nedostajala za rad u èitaonici. Èitaonica je gotovo uvijek bila puna jer je brojila puno èlanova,

djelatnika Kaznionice u Lepoglavi. Nabava knjiga ovisila je o financijskim sredstvima koja je

Opæinski fond namijenio u tu svrhu. Te se, 1974. godine, nabavilo najviše lektirnih naslova

jer je najveæi broj èlanova bio školskog uzrasta. To je razumljiva èinjenica jer u blizini

knjižnica nema fakulteta ni srednjih škola, osim Centra za školovanje naftnih,

geoistraživaèkih, rudarskih i metalskih kadrova u Ivancu. Novonabavljene knjige odmah bi se

obraðivale i klasificirale po Univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji, a knjiga bi se smještala na

policu prema zahtjevima struke. Velika se pažnja posveæivala Mjesecu hrvatske knjige u

kojem bi se organizirale izložbe, susreti s književnicima te veèeri poezije. U godini 1974.

knjižnica u Lepoglavi izdala je 5110 knjiga a desetak godina kasnije, 1985. broj izdanih

knjiga poveæao se tri puta. Te je godine izdano 15719 knjiga, fond knjiga je iznosio 5.057,

dok se poveæao i broj èlanova na 524 od èega je bio još uvijek premali broj odraslih èlanova,

svega 100. Valja napomenuti kako æe se i broj knjiga u fondu i broj èlanova, te pogotovo broj

izdanih knjiga sve do devedesetih godina poveæavati i u matiènoj i svim podruènim

knjižnicama. 1991. godine knjižnica u Lepoglavi dobiva na korištenje prostor u prizemlju

Osnovne škole Ante Starèeviæa u Lepoglavi, no nakon dogradnje škole ponovno je preseljena

u novi prostor koji je dijelila sa školskom knjižnicom i koji nikako nije bio adekvatan. Sama

34Arhiv Puèkog otvorenog uèilišta „Ðuro Arnold“

18

èinjenica da je gradska knjižnica implementirana u školu psihološki je negativno djelovala na

odrasle èlanove i studente èije zahtjeve ona nikako nije mogla zadovoljiti. Knjižnica je

tijekom školske godine bila otvorena dva dana od 7 do 15 sati i dva dana od 12 do 19 sati.

Dodatni je hendikep predstavljala èinjenica što se knjižnica stalno morala prilagoðavati

radnom vremenu škole. Tako se radno vrijeme knjižnice tijekom školskih praznika moglo

odvijati samo u jutarnjim satima zbog godišnjih odmora djelatnika škole.

Od 1971. do 2000. godine knjižnica u Lepoglavi djelovala je kao podruèna knjižnica

Knjižnice i èitaonice “Mladost“ u Ivancu. Osamostaljenjem postaje samostalna ustanova

Grada Lepoglave. Od tada je obveza Grada, njezinog osnivaèa, osigurati joj primjerene uvjete

za rad i poèinje izrada potrebne dokumentacije za buduæi Dom kulture gdje je knjižnica

trebala dobiti adekvatan prostor za svoj rad. Smjernice buduæeg razvoja naznaèene su još

2006. godine kada je otvoren euro – infopunkt, a sveèanosti je prisustvovalo 15 ambasadora i

predstavnika država èlanica Europske unije. Do dugooèekivanog preseljenja knjižnice u

preureðeni prostor nekadašnje sportske dvorane u Ulici hrvatskih pavlina 7, došlo je 13.

ožujka 2009. godine. Za knjižnicu je posebno osmišljen prostor u prizemlju Turistièko

kulturno – informativnog centra. Tu se nalazi posudbeni odjel za djecu i odrasle, radni prostor

za korisnike opremljen suvremenim raèunalima, radni prostor za knjižnièara s malim

priruènim spremištem, a na katu je predviðena èitaonica sa zbirkom na razlièitim medijima, te

velik prostor za razlièita kulturna dogaðanja. Novi je prostor velièine 400 m2 i prilagoðen

slabije pokretnim osobama. Zanimljivo je za spomenuti kako je kompletan knjižnièni fond

prebaèen u novu knjižnicu uz pomoæ brojnih uèenika osnovnih škola te mještana koji su

sudjelovali u preseljenju oblikujuæi živi lanac. (vidi prilog, slika 5). Nakon toga je slijedio

otpis graðe u ivaneèkoj knjižnici i upis kompletnog novog inventara u lepoglavskoj knjižnici.

Voditeljica knjižnice i sadašnja ravnateljica, Karmela Geèek, bila je jedini djelatnik knjižnice.

Novi inventar, odvojeni prostori za posudbu knjiga, èitaonica i galerijski prostor danas su

glavni aduti knjižnice koja je prerasla u pravi suvremeni knjižnièno – informacijski centar.

Knjižnica se koristi sredstvima Grada, Ministarstva kulture Republike Hrvatske te vlastitim

sredstvima; uz bogatu referentnu zbirku vodi i zavièajnu zbirku. Svake se godine ostvaruje

bogat program igraonica, predavanja, radionica i nastupa bilo u vlastitoj organizaciji ili u

posuðivanju prostora udrugama ili organizacijama u provoðenju svojih kulturnih, zabavnih ili

sportskih djelatnosti.

19

4. PREDPRISTUPNI FONDOVI

Predpristupni su fondovi bili idealna prilika za dobivanje nepovratnih sredstava za

razlièite namjene. Sredstva koja su na raspolaganju u fondovima za naše su prilike izuzetno

velika, te je potrebno uložiti daleko više truda i edukacije svih subjekata da bi osvijestili

njihove moguænosti i iskoristili ih na pravi naèin. Brojèano, oni pokrivaju na desetine pa èak

i stotine razlièitih djelatnosti i grana. Nakon dobivanja sredstava jedini uvjet je da se ona troše

namjenski i da se ispoštuju rokovi navedeni u ugovorima. U protivnom je moguæe da se

sredstva moraju vraæati. Komisija EU-e koja nadgleda stanje na terenu nakon završetka

projekta financiranog njihovim sredstvima kontrolira stanje i namjenu tih objekata narednih 7

godina. U tom se vremenskom periodu ne smije mijenjati namjena, vlasnik, oprema pa èak ni

prvotni raspored opreme u objektu. Nakon 7 godina objekat se može prenamijeniti, prodati i

slièno. S poèetkom 2012. godine otvaraju se novi natjeèaji. Programi IPA – Instrument for

Pre-Accession Assistance, zapravo su sljednici CARDS, SAPARD, PHARE programa.

Ciljevi IPA-e su:35

• pomoæi zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama da ispune

politièke, ekonomske i zakonodavne kriterije za èlanstvo i izgrade upravni i sudbeni

kapacitet

• pomoæi zemljama kandidatkinjama u pripremi za korištenje Europskog regionalnog

razvojnog fonda, Kohezijskog fonda, Europskog socijalnog fonda, Europskog

poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj osnivanjem i uhodavanjem potrebnih struktura

i sustava financiranja projekata

Da bi se konkuriralo za sredstva iz istih, potrebno je na vrijeme prouèiti koja podruèja oni

pokrivaju te krenuti s pripremom dokumentacije. Blagovremena reakcija vrlo je važna jer su

rokovi gotovo uvijek prekratki, a èesto se dešava da ponešto od dokumentacije nedostaje.

Djelatnosti iz kulture moæi æe u programu IPA naæi natjeèaje koje mogu koristiti u svojoj

domeni.

35Beliæ, M. EU fondovi : Vodiè kroz europske fondove. Zagreb : Novum, 2008. Str. 19.

20

4.1. GRADSKA KNJIŽICA IVANA BELOSTENCA LEPOGLAVA I

FONDOVI

Gradska knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava jedna je od mnogih knjižnica u Hrvatskoj

koja je imala nasušnu potrebu za novim, veæim prostorom. Prostor u kojem se obavljala

djelatnost knjižnice bio je, povrh svega, u vlasništvu osnovne škole, (70m²), bez moguænosti

proširenja ili nadogradnje te je hitno trebalo naæi rješenje za njezin trajni smještaj. Èelni ljudi

grada shvatili su ozbiljnost situacije i aktivno se ukljuèili u rješavanje problema, iako su

sredstva koja je trebalo kod toga osigurati bila daleko veæa od realnih moguænosti gradskog

proraèuna. Ipak, krenulo se korak po korak – s izradom idejnog projekta, prikupljanjem

potrebnih dozvola, a nakon toga s grubim graðevinskim radovima na veæ postojeæem

objektu, u samom centru grada. Postojeæa zgrada bivšeg društvenog doma koja dulje vrijeme

nije bila u funkciji, rekonstrukcijom i adaptacijom trebala se prenamijeniti u dom kulture s

knjižnicom, èitaonicom, multimedijskim centrom, Internet kafiæem, info toèkom EU,

izložbenim i koncertnim prostorom te prostorima za rad i djelovanje udruga koje djeluju na

podruèju grada.

Objekti poput knjižnice trebali bi biti smješteni u centru grada s moguænošæu širenja

prema potrebama te sa svojstvima: fleksibilnost, kompaktnost, pristupaènost i modularnost.

Važan uvjet, osim navedenoga, je dostupnost javnom i individualnom prometu. Postojeæi

objekat, namijenjen buduæem smještaju gradske knjižnice gotovo je u cijelosti zadovoljavao

navedena svojstva i uvjete. (vidi prilog, slika 6). Uvažavajuæi pretpostavku da se knjižnice

grade s vizijom za dvadesetogodišnje potrebe zbirki, korisnika i djelatnika, buduæi je prostor

u najveæoj mjeri bio prihvatljiv i s tog stanovišta. Površina od 400m² u odnosu na

dotadašnjih, podstanarskih 70m² bila je i više nego se moglo očekivati u manjoj sredini poput

lepoglavske.

4.2. REALIZACIJA PROJEKTA

U ponudi namjenskih sredstava iz razlièitih programa, Agencija za razvoj koja je preuzela

struèni dio posla, odabrala je program PHARE. Tim su se programom, izmeðu ostalog,

21

financirale djelatnosti u kulturi. Na isti se natjeèaj javilo 156 zainteresiranih subjekata. U

prvom krugu veæi je dio prijava ispao i ostalo je 49 projekata koji su prošli u drugi krug, u

tom je krugu ispalo još desetina prijava, a nakon treæeg kruga ostalo je samo 7 projekata. U

njima je bila Gradska knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava, a sredstva dobivena na tom

natjeèaju iznosila su milijun eura. PHARE 2005 Europske unije bio je kotaè zamašnjak koji je

ubrzao cijeli projekat u kojem je knjižnica zbog hitnosti bila na prvom mjestu po prioritetu

rješavanja. Do trenutka ukljuèivanja programa PHARE Grad je veæ vlastitim sredstvima

krenuo u adaptaciju i renoviranje postojeæeg objekta, a sredstvima iz fondova nastavljena je

gradnja i adaptacija prema planu i objekat je završen u predviðenom roku.

Dinamika realizacije projekta:

1. faza – Prikupljanje i izrada projektne dokumentacije – 2004. godine

2. faza – Rekonstrukcija krovišta zgrade – 2005. godine

3. faza – Unutrašnja rekonstrukcija zgrade – 2006. godine

4. faza – Završno ureðenje zgrade – 2007. godine

5. faza – Opremanje – 2008. godine

6. faza – Smještaj korisnika i poèetak rada – 2008.godine

7. faza – Završetak radova i otvaranje objekta – 2009. godine

Sredstva iz predpristupnih fondova pristigla su u fazi rekonstrukcije zgrade, odnosno tijekom

2006. godine. U tom je periodu trajala faza unutarnje adaptacije zgrade koja se nadovezala na

rekonstrukciju krovišta na objektu. Prostor namijenjen knjižnici osim vodoravne pregradnje,

kvalitetne izolacije, novih instalacija te ugradnje nove stolarije i podova, zapravo nije

zahtijevao veæe graðevinske intervencije jer je oblikom i velièinom bio idealan za tu

namjenu. Nakon završnog ureðenja zgrade, krajem 2007. godine krenulo se sa prikupljanjem

ponuda za opremu knjižnice. Ista je takoðer bila obuhvaæena programom, odnosno sredstva

fondova su pokrivala i opremu. Obzirom da je knjižnica ustanova sa specifiènim zahtjevima

po pitanju opreme ona se birala veoma pomno, a rezultat je proizvoðaè opreme iz Italije.

Oprema se danas pokazuje kao vrlo kvalitetna i prilagodljiva potrebama prostora, rastu zbirki,

širenju. Važno je naglasiti da oprema mora biti proizvedena u zemlji èlanici EU-e jer u

protivnom ne ulazi u konkurenciju. Po opremanju objekta, 2009.godine, knjižnièni je fond

preseljen u nove prostore koje je Grad darovnicom dao na korištenje Gradskoj knjižnici Ivana

Belostenca Lepoglava. To je ujedno za Knjižnicu bilo prvo preseljenje u vlastite prostore, a

sveukupno peta selidba od njezina osnutka – 1961. godine.

22

Preseljenje knjižnog fonda Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava poèinje 13. ožujka

2009. godine. U preseljenju su sudjelovali uèenici i uèitelji osnovnih škola s podruèja grada,

gradske udruge, èlanovi gradske knjižnice i gradonaèelnik Lepoglave. Sveèanim otvorenjem

knjižnice, 17. ožujka 2009. godine, graðani Lepoglave dobili su na korištenje elegantan

dvoetažni prostor i priliku za brzi pristup knjizi i informaciji.

Tabela 1: Osobna karta knjižnice 17. ožujka 2009. godine

Površina 460 m2

knjižni fond 17.500

broj èitaonièkih mjesta 34

broj raèunala za korisnike 16

Izvor: Iz arhive Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava.

23

5. GRADSKA KNJIŽNICA IVANA BELOSTENCA LEPOGLAVA -

ISTRAŽIVANJE

Za potrebe diplomskog rada napravljeno je istraživanje razvoja Gradske knjižnice Ivana

Belostenca Lepoglava od zadnjeg preseljenja do kraja 2014. godine.

5.1. METODE, CILJ I UZORAK ISTRAŽIVANJA

Cilj je istraživanja prikazati rast knjižnice kroz godine na temelju dostupnih podataka za

petogodišnje razdoblje, od 2010. do 2014. godine. Statistièki podaci preuzeti su iz godišnjih

izvještaja Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava i na temelju analize izvještaja

Ministarstva kulture Republike Hrvatske o odobrenim programima za financiranje knjižniène

djelatnosti, a obraðeni su tablièno i grafièki. Prikazuju èlanove, graðu, fond, posudbu te broj

upita u periodu od pet godina. Reprezentativni uzorak od pet godina razraðen je iz razloga što

je cjelokupni fond upisan u bazu, tj. program MetelWin do kraja 2009., a od 2010. je godine

program u upotrebi. Samim time svi se podaci lakše, preglednije i transparentnije mogu pratiti

i prikazati. Dio istraživanja koji se odnosi na financiranje obraðen je kroz period od šest

godina zbog dostupnosti podataka.

5.2. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Tablica 2 prikazuje podatke o èlanovima, nabavi, fondu, posudbi i pretraživanju

elektronièkog kataloga.

24

Tabela 2: Knjižnica od 2010. do 2014. godine

ÈLANOVI NOVONABAVLJENA

GRAÐA

POSUDBENI

FOND

POSUDBA PRETRAŽIVANJE

KATALOGA

2010. 416 1.399 naslova

103 e-graða

17.754 12.106 458

2011. 476 1.210 naslova

9 e-graða

18.973 10.277 2.004

2012. 650 1.645 naslova

49 e-graða

20.667 11.378 1.461

2013. 806 1.377 naslova

548 e-graða

22.592 9.525 1.896

2014. 859 1.368 naslova

16 e-graða

23.976 10.044 2.748

Izvor: Izvješæe o radu Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava 2010.-2014. godina.

Arhiva.

Grafikon 1: Èlanovi od 2010. do 2014. godine

Iz grafikona 1 jasno je vidljiv porast broja èlanova kroz godine. Broj èlanova raste zbog

nabavljene graðe (grafion 2). Takoðer, porast se pripisuje idealnoj knjižniènoj lokaciji,

pristupu, moguænosti rezervacije i meðuknjižniène posudbe, odgovorima na upite, pomoæ

25

èlanovima od strane knjižniènih djelatnika. Takoðer je vidljivo da je u 2014. broj èlanova

dvostrurko veæi od 2010. godine.

Grafikon 2: Novonabavljena knjižna graða od 2010. do 2014. godine

Nabava prvenstveno ovisi o sufinanciranju od strane Ministarstva kulture i Grada Lepoglave.

Grad Lepoglava, sreæom, prepoznaje veliku kolièinu rada i trud djelatnika Gradske knjižnice

Ivana Belostenca Lepoglava te sredstva namijenjena za knjižnicu iz godine u godinu rastu

(tabela 3). Nabava se vrši prema potrebama i zahtjevima korisnika. Kako na podruèju

Lepoglave djeluje samo osnovna škola koja u svom sastavu ima školsku knjižnicu, nabava

Gradske knjižnice orjentirana je na beletristiku, struku, stripove, slikovnice, radi se na

popunjavanju zavièajne zbirke, upotpunjuje referentna zbirka, ali takoðer nabavlja i lektirne

naslove.

26

Grafikon 3: Posudbeni fond od 2010. do 2014. godine

Posudbeni fond obuhvaæa svu graðu koja se koristi u knjižnici i izvan nje (grafikon 3). Rast

fonda najviše ovisi o financijskim prilikama (tabela 3), ali takoðer veliku ulogu igra otkup

Ministarstva te darovi. Fond, sukladno novonabavljenoj graði i financijama iz godine u

godinu raste.

Grafikon 4: Posudba od 2010. do 2014. godine

27

Iz grafikona 4 je vidljivo da posudba oscilira iz godine u godinu. Interesantno je kako je u

2010. godini bilo najviše posuðene graðe. Teško je prièati o uvijetima koji utjeèu na posudbu.

Je li u prvoj godini otkako je knjižnica uselila u novi prostor bilo više posjeta knjižnici pa

samim time i više posudbi, smanjuje li se interes za èitanje? Broj èlanova iz godine u godinu

raste, a posudba bi, proporcionalno tome, takoðer trebala rasti. Moglo bi se reæi da i knjige

evoluiraju, tvrdo ukorièena knjiga u rukama danas nije jedini naèin da se èita; online èitanje,

e-knjige, èitaèi knjiga poput Kindle-a, sve to utjeèe na broj posudbe mada se puno korisnika,

nakon što isprobaju razne oblike èitanja, nerijetko vrate fizièkom obliku knjiga. Èitanje “s

ekrana” ipak ne pruža isti doživljaj kao prava knjiga.

Grafikon 5: Pretraživanje kataloga od 2010. do 2014. godine

Grafikon 5 prikazuje broj pretraživanja kataloga od 2010. do 2014. godine. Broj online upita,

tj. pretraživanje baze podataka prvenstveno ovisi o informiranosti korisnika. Broj upita

nerijetko, još uvijek, dolazi telefonskim putem ili e-mailom. Mnogo ljudi ne zna da postoji

online katalog te je na knjižnièarima da informiraju korisnike kako koristiti i pretraživati

katalog. Knjižnièar u prvome redu mora biti informator. Broj pretraživanja je znatno porasao,

u 2014. je šest puta veæi nego u 2010. godini.

28

Tabela 3: Financiranje Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava od strane Ministarstva

kulture i Grada Lepoglave u periodu od 2010. do 2015. godine

2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015.

Ministarstvo kulture 50.000kn 60.000kn 55.000kn 50.000kn 48.000kn 48.000kn

Grad Lepoglava 80.000kn 48.233kn 79.313kn 68.703kn 90.300kn 70.000kn

Izvor: Knjižnièna djelatnost: pregled programa po županijama. // Ministarstvo kulture.

Arhiva. Dostupno na: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=2538 (28.11.2015.)

Izvješæa o radu Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava. Arhiva.

Tabela 3 prikazuje financiranje Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava od strane

Ministarstva kulture i Grada Lepoglave, a u šestogodišnjem periodu. Za razliku od prethodne

tabele i grafikona u uzorku je i 2015. godina zbog dostupnosti podataka na stranicama

Ministarstva kulture i od strane Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava. Financiranje

od strane Ministarstva kulture odnosi se na knjižnu i neknjižnu graðu, a svi su odobreni

programi financiranja javno dostupni na stranicama Ministarstva kulture. Financiranje od

strane Grada Lepoglave takoðer se odnosi na knjižnu i neknjižnu graðu. Za razdoblje od 2010.

do 2014. godine radi se o ostvarenim rashodima dok su rashodi za 2015. godinu planirani

rashodi. Izvješæa o financiranju nisu javno dostupna. Uvid u izvješæa moguæ je u arhivi

Grada Lepoglave i Gradskoj knjižnici Ivana Belostenca Lepoglava, uz prethodnu najavu.

Grafikon 6: Financiranje Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava od strane

Ministarstva kulture u periodu od 2010. do 2015. godine

29

Grafikon 6 prikazuje financiranje knjižne i neknjižne graðe Gradske knjižnice Ivana

Belostenca Lepoglava, a od strane Ministarstva kulture. Iz grafikona je vidljivo da od 2011.

godine financijska sredstva opadaju. Upravo je 2011. bila najplodonosnija godina sa

60.000kn. U 2012. godini sredstva su u iznosu od 55.000kn, a u 2013. godini iznos sredstava

smanjen je na 50.000kn. U 2014. i 2015. godini s 48.000kn sredstva su umanjena za èak 20%

od 2011. godine.

Grafikon 7: Financiranje Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava od strane Grada

Lepoglave u periodu od 2010. do 2015. godine

30

Grafikon 7 prikazuje financiranje knjižne i neknjižne graðe Gradske knjižnice Ivana

Belostenca Lepoglava, a od strane Grada Lepoglave. Usprkos 2011. godini s 48.233kn koja

bilježi veliki pad naspram 2010. godine s 80.000kn, financiranje knjižniène djelatnosti je u

nekoj konstati s prosjekom od 70.000kn. Sredstva namijenjena za knjižniènu djelatnost ovise

o Proraèunu Grada Lepoglave te èesto planirano i realizirano ne mora biti povezano, tj. velika

je vjerojatnost da su sredstva predviðena za knjižnicu u 2011. godinu bila veæa od onoga što

se realiziralo.

5.3. ZAKLJUÈAK ISTRAŽIVANJA

Pogledavši grafikone razvidno je kako brojke vezane uz èlanove, posudbu,

novonabavljenu graðu i broj online upita iz godine u godinu rastu. Taj porast govori nam kako

je poslovanje knjižnice pozitivno te knjižnica ispunjava svoju svrhu i djelatnost. S druge

strane, brojke vezane uz financiranje od strane Ministarstva kulture iz godine u godinu

opadaju, a negativan je trend zabrinjavajuæi za knjižniènu djelatnost. Grad Lepoglava

prepoznaje važnost i ulogu knjižnice kao intelektualnog, informativnog i kulturnog središta

grada pa su sredstva namjenjena knjižniènoj djelatnosti, usprkos padu u 2011. godini,

relativno stabilna.

31

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine grad Lepoglava broji 8.283 žitelja, dok je u

Gradsku knjižnicu Ivana Belostenca Lepoglava upisano 859 osoba ili 10,4% puèanstva grada.

U Izvješæu o radu i poslovanju Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava za 2014.

godinu stoji: “Broj upisanih èlanova nije odraz stvarnog stanja obzirom da usluge knjižnice na

jednu upisninu koristi više èlanova iste obitelji.” 36 Gradska knjižnica Ivana Belostenca

Lepoglava raspolaže krajem 2014. godine posudbenim fondom od 23.976 knjiga. Standardi za

narodne knjižnice 37 za VI. tip knjižnica (za podruèje od 5.000 do 10.000 stanovnika)

propisuju 3 knjige po stanovniku. Gradska knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava raspolaže, u

posudbenom fondu, sa 23.976 jedinica graðe, što daje 2,89 knjige po stanovniku grada, a to

znaèi da nedostaje oko 873 knjiga.

Usprkos tome što sredstva Ministarstva kulture opadaju ili stagniraju, knjižnièna djelatnost ne

trpi jer Grad Lepoglava financiranjem uvelike pomaže.

U zakljuènoj ocjeni Izvještaja Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava za 2014. godinu

stoji: “Gradska knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava ostvarila je u 2014. godini bogatu i

raznovrsnu djelatnost u svim aspektima programa usprkos recesijskoj godini i smanjenim

sredstvima od strane Ministarstva kulture. Poslovanje Gradske knjižnice Ivana Belostenca

Lepoglava odvijalo se u uvjetima oslanjanja na sredstva osnivaèa - Grada Lepoglave,

Ministarstva kulture Republike Hrvatske i vlastite prihode. Zadovoljni smo ostvarenim

programom te 2014. ocjenjujemo uspješnom godinom, naroèito u ostvarivanju programa

osnovne knjižnièarske djelatnosti u radu s korisnicima, nabavi i posudbi knjiga i druge graðe,

dostupnosti podacima i uslugama, te uspješnom financijskom poslovanju unatoè okolnostima

u kojima se sveukupna djelatnost nalazi.”38

36 Izvješæe o radu i poslovanju Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava za 2014. godinu. Arhiva. 37 Standardi za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj. NN 105/97 i 5/98. 38 Izvješæe o radu i poslovanju Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava za 2014. godinu. Arhiva.

32

ZAKLJUÈAK

Tragovi pavlinskog postojanja i stvaralaštva u Lepoglavi tijekom gotovo èetiri stoljeæa

vidljivi su na svakom koraku i prisutni u svijesti graðana te male sredine. Iako je vrijeme

pavlina završeno naglo davne 1786. godine, njihova ostavština na ovom tlu još danas je

sastavnica sveukupnog življenja zajednice. Obilježavajuæi dane grada, èije su temelje udarili

upravo pavlini 1400. godine, kroz struène skupove i predavanja struènjaka razlièitih struka,

nastoji se rasvijetliti svaki pojedini segmenat pavlinskog stvaralaštva i njihov doprinos

sveukupnosti i kvaliteti života mjesta u kojem je pavlinska zajednica dala svoj najvredniji

ulog.

Bogata pavlinska ostavština najveæim je dijelom rasuta, a mali dio koji se uspio saèuvati

znaèajan je za kulturnu baštinu svekolikog hrvatskog naroda. Upravo se ta èinjenica istièe na

struènim skupovima koje posljednjih godina organizira Grad Lepoglava u suradnji s

Gradskom knjižnicom Ivana Belostenca Lepoglava. Suvremena pak tehnologija i njezine

moguænosti daju nadu da pavlinsko književno stvaralaštvo oživi u posve novom,

digitaliziranom obliku te takvo postane dio današnje kulturne, povijesne i turistièke osobitosti

nekad znaèajnog i poznatog sveuèilišnog mjesta i sveukupne kulturne baštine.

Iako postoji dokaz o djelovanju Knjižnice u Lepoglavi veæ 1961. godine, njezin rad i

napredak možemo pratiti tek od 1971. od kada kontinuirano djeluje sve do danas. Trnovit put

institucije koja je zapoèela svoj rad u malim, vlažnim i uglavnom neadekvatnim prostorijama

obilježila je brojnim preseljenjima i borbom za vlastitom opstojnošæu.

Gradska knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava iskoristila je moguænosti koje pružaju

fondovi na najbolji moguæi naèin i u potpunosti te je takva danas reprezentativni javni prostor

u gradu kojeg obavezno posjete sve delegacije koje dolaze u Lepoglavu. Sredstvima

dobivenim iz fondova ubrzan je proces rekonstrukcije i adaptacije objekta u koji je smještena.

Bez njih bi isto trajalo znatno dulje, a gledajuæi iz današnje perspektive upitno je bi li projekt

bio dovršen. Sredstvima iz fondova ureðen je i okoliš zgrade u kojoj je smještena knjižnica;

park, parkiralište, prilazi, lift. Sve zajedno danas èini skladnu cjelinu vrijednu divljenja i

okruženje inspirativno za svakodnevni rad zaposlenika. Uz sve navedeno prostor je privlaèan

sadašnjim i buduæim korisnicima èiji je broj znatno porastao od preseljenja u novi prostor.

Tome doprinosi kvaliteta sadržaja, zbirke koje knjižnica posjeduje te aktivnosti i dogaðanja

koje se odvijaju u istoj.

33

Gradska knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava danas posluje u skladu sa Zakonom o

knjižnicama, Standardima za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj i Statutom knjžnice. U

Izjavi o poslanju Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava stoji: “Naše je poslanje

približiti informacije, znanje i kulturu žiteljima grada, Varaždinske županije i njihovim

gostima, odgovoriti na potrebe i zahtjeve korisnika, uslugama kojima se potièe èitanje,

pridonosi nepristranoj obaviještenosti graðana, obrazovanju i bogaæenju kulturnog života

svakog pojedinca u zajednici. Pritom, uvažavajuæi naèela iz Ustava Republike Hrvatske,

Kopenhaške deklaracije o ulozi Narodnih knjižnica u Europskoj Uniji, dokumenata

UNESCO-a i IFLA-e, te Manifesta za narodne knjižnice.”39

Iz godine u godinu Knjižnica ostvaruje svoje financijske planove, kulturne programe, prema

standardima struke obraðuje novonabavljene naslove i vrši reviziju fonda.

39Izjava o poslanju Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava. Arhiva.

34

LITERATURA

1. Beliæ, M. EU fondovi : Vodiè kroz europske fondove. Zagreb : Novum, 2008.

2. Bratuliæ, J. Školska djelatnost hrvatskih pavlina. // Kaj, 1988.

3. Cikuša, Z. Rijeè nakladnika : Gazophylacium. Zagreb : Stari grad, 1998.

4. Èiæ, E. Povijest hrvatskih neprijatelja. Zagreb : Autorska naklada, 2002.

5. Digitalizacija. // Hrvatska enciklopedija. Mrežno izd. Zagreb: Leksikografski zavod

Miroslav Krleža, cop. 2013-2015. Dostupno na:

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=68025#poglavlje1481

6. Izjava o poslanju Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava. Arhiva.

7. Izvješæe o radu i poslovanju Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava 2010.-2014.

godinu. Arhiva.

8. Jagiæ, S. Društveno-gospodarski razvoj Ivanca od 1928. do 1941. godine. Zagreb;

Varaždin : Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 2011.

9. Knjižnica. // Hrvatska enciklopedija. Mrežno izd. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav

Krleža, cop. 2013-2015. Dostupno na: http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32130,

(06.02.2015.)

10. Knjižnièna djelatnost: odobreni programi u 2010. godini. // Ministarstvo kulture.

Dostupno na: http://www.min-

kulture.hr/userdocsimages/odobreni%20programi%20za%202010/Knjnizicna%20dj.%20naba

va%20knjizne%20i%20neknjizne%20010.pdf



kulture.hr/userdocsimages/odobreni%20programi%20u%202011.%20godini/ODOBRENA%

20SREDSTVA%202011%20knji%C5%BEni%C4%8Dna%20djelatnost.pdf



35

kulture.hr/userdocsimages/Odobreni%20programi%20u%202012.godini/NABAVA%20KNJI

ZNE%20I%20NEKNIZNE%20GRADJE%20ODOBRENI%202012%20(11%2004%2012%2

0).pdf



kulture.hr/userdocsimages/Odobreni%20programi%20u%202013.%20godini/knjiznice%20N

ABAVA%20WEB%2013%2002%202013%20(2).pdf



kulture.hr/userdocsimages/Odobreni%20programi%20u%202014.%20godini/25%203%2020

14%20%20ODOBRENO%20NABAVA.pdf


Dostupno na:http://www.min-

kulture.hr/userdocsimages/Odobreni%20i%20odbijeni%20programi%202015/Knjiznice%20s

redstva%202015%20_nabava%201.pdf

16. Kraš, M. Knjižnica i èitaonica „Mladost“ Ivanec u novim prostorijama. Ivaneèki kalendar

8(1986).

17. Leksikon ikonografije liturgike i simbolike zapadnog kršæanstva. Zagreb : Kršæanska

sadašnjost, 2000.

18. Lukinoviæ, A. Arhivska graða hrvatskih pavlina : Kultura pavlina 1244.-1786. Zagreb :

Globus; Muzej za umjetnost i obrt, 1989.

19. Malekoviæ, V. Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244-1786. // Kultura pavlina u Hrvatskoj

1244-1786. Zagreb : Globus; Muzej za umjetnost i obrt, 1989.

20. Mirkoviæ, M. Likovni ures lepoglavske samostanske knjižnice iz 1711. Lepoglava :

Lepoglavski zbornik 1995.

21. Moguš, M. Povijest hrvatskoga književnoga jezika. Zagreb : Nakladni zavod Globus,

2009.

36

22. Nacionalni program digitalizacije arhivske, knjižniène i muzejske graðe. URL:

https://www.google.hr/search?q=nacionalni+program+digitalizacije+arhivske&ie=utf-

8&oe=utf-8&aq=t&rls=org.mozilla:hr:official&client=firefox-a&chan

23. Opæeznanstvene knjižnice. // Knjižnica instituta Ruðer Boškoviæ. Dostupno na:

https://lib.irb.hr/web/hr/knjiznice/itemlist/category/49-opceznanstvene_knjiznice.html

24. Ožaniæ, M. Prilog za dataciju oslika Knjižnice Lepoglavskog samostana. // Radovi

Instituta povijesti umjetnosti 33 / Mirjana Repaniæ-Braun / Zagreb : Institut za povijest

umjetnosti Zagreb, 2009.

25. Sekuliæ, A. Ivan Krištolovec : pavlin i hrvatski pisac. Zagreb : Kajkavsko spravišèe,

1995.

26. Sekuliæ, A. Pavlinski prinosi hrvatskoj književnosti. Zagreb : Sekcija DHK i Hrvatskog

centra P.E.N-a, 1997.

27. Siliæ, A; Èrnjar, LJ.; Tibljaš, V.; Šegota-Novak, M. Programska osnova za novu zgradu

Gradske knjižnice Rijeka na Klobuèariæevu trgu : projektni zadatak za idejno rješenje. Rijeka

: Gradska knjižnica Rijeka, 2007.

27. Standardi za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj. NN 105/97 i 5/98.

28. Sveuèilišna knjižnica. // Hrvatska enciklopedija. Mrežno izd. Zagreb: Leksikografski

zavod Miroslav Krleža, cop. 2013-2015. Dostupno na:

http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=32130#poglavlje23934, (25.11.2015.)

30. Szabo, Ð. Spomenici kotara Ivanec. Lepoglava; Zagreb : Vjesnik hrvatskoga arheološkoga

društva, 1919.

31. Šaban, L. Pavlini i glazba: Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244.-1786. Zagreb : Globus;

Muzej za umjetnost i obrt, 1989.

32. Šicel, M. Književno nazivlje u Gazofilaciju Ivana Belostenca. // Lepoglavski zbornik

1996. Zagreb : Kajkavsko spravišæe, 1998.

33. Šojat, O. Hrvatski kajkavski pisci II. 17. stoljeæe. Zagreb : Zora; Matica hrvatske, 1977.

34. Visokoškolska knjižnica. // Wikipedia. Dostupno na:

https://hr.wikipedia.org/wiki/Visoko%C5%A1kolska_knji%C5%BEnica (25.11.2015.)

37

35. Vodiè gradske knjižnice i èitaonice „Metel Ožegoviæ“ Varaždin : knjižnice grada

Varaždina i Županije varaždinske. Varaždin : Gradska knjižnica i èitaonica „Metel

Ožegoviæ“, 1997.

36. Tadiæ K.: Rad u knjižnici : priruènik za knjižnièare. Opatija : Naklada Benja, 1994.

37. Zakon o knjižnicama, NN 105/97, 05/98, 104/00, 69/09

38. Zelenika, R. Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i struènog djela. Ljubljana;

Rijeka : Partizanska knjiga, 1990.

38

POPIS TABLICA

Tabela 1: Osobna karta knjižnice 17. ožujka 2009. godine....................................................22

Tabela 2: Knjižnica od 2010. do 2014. godine ......................................................................24

Tabela 3: Financiranje Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava od strane Ministarstva

kulture i Grada Lepoglave u periodu od 2010. do 2015. godine ............................................28

POPIS SLIKA

Slika 1: Misali - popis. F-650 Pavlinski samostan Lepoglava................................................41

Slika 2: Samaritanus Gašpera Maleèiæa ...............................................................................41

Slika 3: Gazophylacium iz samostana u Sloveniji .................................................................42

Slika 4: Gazophylacium, 1. izdanje iz 1740. godine..............................................................43

Slika 5: Preseljenje knjižnice u novi prostor, "živi lanac" 13. ožujka 2009. godine ...............44

Slika 6: Stanje prije i nakon adaptacije .................................................................................45

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1: Èlanovi od 2010. do 2014. godine......................................................................24

Grafikon 2: Novonabavljena knjižna graða od 2010. do 2014. godine...................................25

Grafikon 3: Posudbeni fond od 2010. do 2014. godine..........................................................26

Grafikon 4: Posudba od 2010. do 2014. godine.....................................................................26

Grafikon 5: Pretraživanje kataloga od 2010. do 2014. godine ...............................................27

Grafikon 6: Financiranje Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava od strane

Ministarstva kulture u periodu od 2010. do 2015. godine......................................................28

Grafikon 7: Financiranje Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava od strane Grada

Lepoglave u periodu od 2010. do 2015. godine.....................................................................29

39

PRILOG

41

Slika 1: Misali - popis. F-650 Pavlinski samostan Lepoglava

Izvor: Hrvatski državni arhiv

Slika 2: Samaritanus Gašpera Maleèiæa

Izvor: Franjevaèki samostan u Varaždinu

42

Slika 3: Gazophylacium iz samostana u Sloveniji

Izvor: www.facebook.com

Dostupno na: https://www.facebook.com/events/332665326876998/

43

Slika 4: Gazophylacium, 1. izdanje iz 1740. godine

Izvor: Gradska knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava

44

Slika 5: Preseljenje knjižnice u novi prostor, "živi lanac" 13. ožujka 2009. godine

Izvor: Iz arhive Gradske knjižnice Ivana Belostenca Lepoglava

45

Slika 6: Stanje prije i nakon adaptacije

Izvor: Matièna služba

46

OD PAVLINSKE KNJIŽNICE DO GRADSKE KNJIŽNICE IVANA

BELOSTENCA LEPOGLAVA

SAŽETAK

Diplomski rad obuhvaæa duži vremenski period, a od davne 1399. godine kada su se

Pavlini nastanili na lepoglavskome podruèju, osnovali gimnaziju i Pavlinsku knjižnicu pa do

današnjih dana kada u Lepoglavi djeluje Gradska knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava. Uz

bogatu pavlinsku povijest knjižnicu prate turbulentna razdoblja koja su uspješno prebroðena,

a Gradska knjižnica Ivana Belostenca Lepoglava reprezentativna je knjižnica kojoj se dive,

kako domaæi posjetitelji tako i stranci, turisti i izletnici.

Kljuène rijeèi: Pavlini, knjižnica, Ivan Belostenec

47

FROM THE PAULINE LIBRARY TO THE PUBLIC LIBRARY IVANA

BELOSTENCA LEPOGLAVA

SUMMARY

This paper covers a longer time period, which reaches back to 1399. When the Pauline

settled on Lepoglava area, they founded the gymnasium and Paulist library Their legacy is

passed on trough te work of Public Library Ivana Belostenca Lepoglava. With a rich history

of Pauline library, following a turbulent period which library have successfully bridged, today

Public Library Ivana Belostenca Lepoglava remains representative library admired by, both

domestic and foreign visitors, tourists and vacationers.

Keywords: Pauline, library, Ivan Belostenec

48

BIOGRAFIJA

Margareta Geèek roðena je 17. studenog 1986. godine u Varaždinu. Po završetku

Opæe gimnazije Ivanec upisuje Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, izvanredni

studij. Uz studij kontinuirano radi te se 2010. godine zapošljava u Gradskoj knjižnici Ivana

Belostenca Lepoglava na radnome mjestu pomoænog knjižnièara. Iste godine polaže struèni

ispit za pomoænog knjižnièara. Po završetku studija 2013. godine stjeèe titulu magistra

ekonomije, a iste godine upisuje izvanredni studij bibliotekarstva pri Filozofskom fakultetu u

Zagrebu. Struèni ispit za knjižnièara polaže 2014. godine, a od tada radi na radnome mjestu

diplomiranog knjižnièara.

od pavlinske knjiŽnice do gradske knjiŽnice ivana...

Documents