Kljune rijei: medijska pedagogija, medijski odgoj i obrazovanje, medijska pismenost,medijska kompetencija.Medijska pedagogija: Medijska pedagogija je zasebna znanstvena disciplina. Nastala je kao rezultat razvoja odgojnih znanosti i kao reakcija na pedagogijske posljedice naglog razvitka (inovativnih) medija i obrazovnih tehnologija (Milia, Toli, Vertovek, 2009., 113.). Postmoderno drutvo popraeno je naglim razvojem digitalne globalizacije, tehnike. Glavna uloga medijske pedagogije je bavljenje (inovativnim) medijima kako bi se (u pojedincu) razvile odgovarajue kompetencije i kako bi se sprijeila manipulacija. Mediji u drutvu imaju vodeu ulogu u odgoju, ali i u manipuliranju, poglavito u formiranju mlade generacije (Baacke, 2007., 40.). Ona se ne odnosi samo na temeljne zahtjeve odrastanja djeteta i mladih u svijetu medija i informacijsko-komunikacijskih tehnologija, nego i na mogunosti koritenja informacija, na anse obrazovanja, na razvijanje kompetencija i kritike, nasuprot medijima koji su preuzeli manipulacijsku ulogu.Polja istraivanja medijske pedagogije su: medijski odgoj (pospjeuje medijsko obrazovanje, oslanja se na medijsku pismenost i medijske kompetencije), medijska kultura, medijska didaktika (prouavanje medijske metodike), medijsko-znanstveno istraivanje, medijska socijalizacija i medijska etika. Medijska pedagogija istrauje metode uvjeravanja i indoktrinacije, ne samo rijeima nego i slikama. Medijska pedagogija i mediologija zauzimaju sredinju pozornost u analizama simbolikog djelovanja.Medijska pedagogija mora biti "voditeljica" kroz ivot u suvremenom medijskom okruenju, a posebice za djecu i mlade. Ona se slui razliitim medijima kao sredstvo u analizama i koristi razliite "alate" kod kritike analize medija. Analiza medija je i analiza drutvene zbilje pa su zato nuni interdisciplinarni i multidisciplinarni pristupi. Vano je razvijati ona polja istraivanja koje vode razvoju medijskog odgoja:Medijska pedagogijaMedijska pismenostMedijske kompetencijeMedijsko obrazovanjeMEDIJSKI ODGOJ

Medijski odgoj i medijska pismenost nisu istoznaenice. Medijsko- pedagoki strunjaci u Njemakoj (poput Baacke, 2007.; Aufnanger, 1997.; Hoffmann, 2003.; Moser, 2000.; Sphanel, 2007.; Hher, Schrob, 2005.; Tulodziecke, 2000.) razluuju pojmove medijski odgoj i medijska pismenost. Da bi medijski odgoj bio uspjean, potrebno je razvijati sva polja istraivanja medijske pedagogije, poevi od medijske pismenosti, medijskih kompetencija, medijske didaktike i metodike, obrazovanja i medijske socijalizacije, kulture i medijske etike.."Kurs" medijske pismenosti sadri tri kompetencije: kompetencija objekta/stvari, metodika kompetencija i socijalna kompetencija; znati medije koristiti, usvojiti osnove medijske kritike, znati se koristiti medijiskim proizvodima, razumijevanje onoga to je napisano/reeno i stavljanje istog u (konstruktivnu) primjenu, tzv. funkcionalna pismenost. To dovodi do razumijevanju vizualnih detalja, kao to je npr. itanje plakata bez teksta, skrivenih znaenja i slino, tzv.vizualna pismenost, to podrazumijeva snalaenje i rad na raunalu, tzv. raunalna pismenost. Dakle, medijska pismenost je najnia razina svladavanja osnovnih vjetina kod prepoznavnja vizualnih simbola i rada na raunalima te drugim medijskim sredstvima. Sveukupnost odnosa medijske pismenosti i medijskog obrazovanja nalazi se u pojmu medijske kompetencije. Sutina medijskog odgoja je u svladavanju principa istraivanja kako ivjeti s medijima.Didaktiko metodiki aspekt medijske pismenosti sadri vie komponenti: tehniku kompetentnost: odnosi se na usvajanje tehnika (npr. itanje, pisanje ili rad na osobnom rauanu), znakovnu kompetentnost (odnosi se na razumijevanje i kombiniranje pojedinih "paketa" podataka zajedno (kao to su tekst i slika/ slika i ton/ i ostali) i kulturnu kompetentnost. Ona opisuje sposobnost da se tehniki steene informacije smisleno (usmjereno na djelovanje) spajaju s komunikacijskim procesima drutvene sredine. (Bauer, 2007., 106.). Medijski obrazovna osoba je ona osoba koja je dobro informirana o temama koje se kreu u medijima, svjesna je svog svakodnevnog kontakta s njima i shvaa njihov utjecaj na stil ivota i vrijednosti. Ona interpretira poruke iz medija, razvija osjeaj za trendove. Medijska obrazovnost u tome smislu znai: a) posredovati znanja o razliitim vrstama medija, b) nauiti graditi osnove kritikog miljenja prema (nametnutim) temama iz medija. (Bauer, 2007., 224.). Medijsko obrazovanje treba sadravati: funkcionalnu pismenost (razumijevanje onoga to je napisano), vizualnu pismenost (razumijevanje vizualnih detalja) i raunalnu pismenost (koritenje interneta). Medijska pismenost je tek dio medijskog odgoja i medijskog obrazovanja. Samo tako shvaena medijska pismenost nije u koliziji s medijskim odgojem. Djeca i mladi ue se razumijevanju i razlikovanju odgojnih od manipulativnih poruka. Medijsku pismenost Zgrablji, R.N. (1999., 29.) definira: "kao mogunost pristupa, analize ocjene i proizvodnje novinarskih priloga u najrazliitim oblicima", a kada su djeca u pitanju, ona upozorava na vanost refkesivne razine koja "omoguuje razmiljanje o medijskim sadrajima i oblicima; ona ui kritinosti prema ponuenim proizvodima, prema kanalima koji oni proizvode i prema vlasnicima koji ih odreuje". Kada bi ovo bilo mogue, onda bi ve uenici u osnovnim kolama ovladali medijskim kompetencijama.Mi slijedimo njemaku tradiciju, gdje su pojmovi odgoj i obrazovanje odvojeni Bildung und Erzhieung. Kada bi bilo isto, medijska pismenost i medijski odgoj, onda bismo mogli govoriti o osposobljavanju za raunalni odgoj ili informatiki odgoj. To nije prihvatljivo. Kada bi se medijski odgoj sveo samo na sredstvo komunikacije, onda bismo iskljuili negativne aspekte medija, kroz virtualnu ovisnost, poticanje nasilja, vojaertsva, odnosno manipuliranja. U medijskom odgoju djeca se ue etikim standardima, to je dobro, a to loe. U najboljem sluaju, uenike se u osnovnokolskom uzrastu moe opismeniti i putem medijskoga obrazovanja osigurati razlikovanje dobrih od loih medijskih sadraja. Tek uenici u srednjim kolama mogu osvijestiti drutvene poveznice medijskih manipulacija i vlasnika koji ih odreuju. U medijskom odgoju kljuni aspekti imaju novi mediji i zlouporabe intereneta, a to se tek moe koncizno razumijeti i aplicirati u srednjim kolama. Medijski odgoj podrazumijeva "misliti + "djelovati" na kritiki nain. Cilj ima: usvajanje medijskih kompetencija veeg broja nastavnih predmeta, prepoznavanje medijskog djelovanja (razgradnja sadraja): manipulacijsko i/ili odgojno djelovanje, analiza i procjena medijskih proizvoda, razluiti fikciju od stvarnosti, prepoznati funkciju medijskog sadraja, usvajanja komunikacijskih kompetencija- za drutvo znanja, interaktivno djelovanje i interaktivna upotreba medijskih sredstava, autonomno i samokritino djelovanje uenika/ili studenta, prepoznati i procijeniti koliko i na koji nain je pojedini medij bitan za drutvo (znanja), razvoj socijalnih kompetencija, osobno samoostvarenje i razvoj tijekom cijelog ivota (kulturni kapital) putem medija, multifuncionalno znanje, interdisciplinarnost i konstelacija kompetencija (engl. Constellation), tj, meusobno usvojeno ili povezanih kompetencija. Medijski odgoj analizira poruke iz medija i komparira s odgojnim vrijednostima.

Zakljuak:Medijski odgoj nije niti samo pouavanje, nego i istraivanje, zauzimanje kritikog stava u stjecanju konanih ciljeva medijskih kompetencija. Medijska pismenost nema dovoljnu mogunost kritike refleksije, s obzirom na brojne manipulativne ponude u medijima. Ona ostaje na tragu sposobnosti interpretacije. Ona je samo dio medijskog obrazovanja, a medijsko obrazovanje ne podrazumijeva analizu odgojnih sadraja.