okolišno prihvatljiva proizvodnja povrća · gledajući kroz povijest, tisućama godi-na smatralo...

Impresum

Izdavač: Fakultet agrobiotehničkih znanosti OsijekSveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u OsijekuVladimira Preloga 1, HR-31000 Osijek, Hrvatska

Za izdavača:prof. dr. sc. Krunoslav Zmaić

Autori:izv. prof. dr. sc. Tomislav Vinković | izv. prof. dr. sc. Brigita Popović | izv. prof. dr. sc. Miro Stošićprof. dr. sc. Zdenko Lončarić | prof. dr. sc. Suzana Kristek | doc. dr. sc. Vladimir Ivezićdr.sc. Monika Tkalec Kojić | dr. sc. Jurica Jović | Boris Ravnjak, mag. ing. agr.

Urednici: izv. prof. dr. sc. Brigita Popovićizv. prof. dr. sc. Tomislav Vinković

Recenzenti:prof. dr. sc. Nada Parađiković, prof. u mirovini Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijekprof.dr.sc. Zdravko Matotan Podravka d.d., PODRAVKA prehrambena industrija, d.d. Koprivnicadoc. dr. sc. Lidija Dujmović Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Prehrambeno – tehnološki fakultet Osijek

Lektorica: Andreja Orić, prof.

Tisak: Studio HS internet d.o.o., Kolodvorska 139, HR-31000 Osijek

Naklada: 100 primjeraka

ISBN: 978 – 953 – 7871 – 82 - 6

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem 141126030Izdavanje ovog priručnika odobrio je Senat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 26. lipnja 2019. odlukom broj 16/19.

Kazalo

Predgovor ........................................................................................................................................................... 4Uvod u okolišno prihvatljivu proizvodnju povrća ............................................................................... 5

Kontrola štetnih organizama u okolišno prihvatljivoj proizvodnji ........................................7Plodnost tla i gnojidba ....................................................................................................................... 11Navodnjavanje povrća u okolišno prihvatljivoj proizvodnji ................................................. 13Plodored u okolišno prihvatljivoj proizvodnji ........................................................................... 13Praktični primjeri modela proizvodnje uz primjenu plodoreda ......................................... 14Literatura ................................................................................................................................................. 15

Pogodnost tala za proizvodnju povrća..................................................................................................17Nitrati u tlima ........................................................................................................................................ 18Zakonska regulativa korištenja dušičnim gnojivima u Republici Hrvatskoj ................... 19Nitrati u povrću .................................................................................................................................... 21Povrće s visokom razinom nitrata .................................................................................................. 23Literatura ................................................................................................................................................. 24

Svojstva tla i načela gnojidbe ...................................................................................................................25Gnojidba povrća ................................................................................................................................... 25Svojstva tala i osnovna načela gnojidbe ...................................................................................... 25Struktura i tekstura tala ..................................................................................................................... 26Vlažnost tala ........................................................................................................................................... 26Reakcija (pH-vrijednost) tala ............................................................................................................ 26Humoznost ............................................................................................................................................. 27Postupak određivanja potrebe gnojidbe povrća ...................................................................... 27Literatura ................................................................................................................................................. 29

Agrotehnika povrća ......................................................................................................................................31Literatura ................................................................................................................................................. 38

Prednosti primjene mikrobioloških pripravaka u proizvodnji povrća .......................................39Negativni učinci kemijskih pesticida i mineralnih gnojiva .................................................... 40Pozitivna svojstva mikrobioloških pripravaka ........................................................................... 41Literatura ................................................................................................................................................. 46

Predgovor

Priručnik Okolišno prihvatljiva proizvod-nja povrća važna je cjelina u prikazu utjeca-ja poljoprivrede na okoliš i proizvodnju hra-ne u okviru Interreg IPA CBC projekta Utjecaj dobre poljoprivredne prakse na zaštitu okoliša u pograničnom području. Projekt IMPACT-ENVI osmišljen je u svrhu poticanja svijesti i interesa zajednice za revitalizaciju i unaprjeđenje poljoprivredne proizvodnje, zaštite okoliša i kvalitete hrane. Osnovni je cilj projekta spriječiti glavne probleme one-čišćenja iz poljoprivrede u prekograničnoj regiji podizanjem svijesti ciljanih skupina, educiranjem proizvođača i prihvaćanjem do-bre poljoprivredne prakse. Glavne su ciljane skupine svi dionici poljoprivrednoga sektora: poljoprivredni proizvođači, studenti i učenici poljoprivrednih struka, poljoprivredne savje-todavne službe, profesori i znanstvenici u po-ljoprivredi i povezanim granama.

Cilj projektnoga tima pri realizaciji ovog priručnika bio je opisati sve aspekte okoliš-no prihvatljive proizvodnje povrća, što po-drazumijeva potanki opis svih čimbenika koji na tu proizvodnju utječu.

Priručnik je podijeljen u pet dijelova, od kojih svaki obuhvaća po jedan aspekt oko-lišno prihvatljive proizvodnje povrća. U prvome poglavlju autori nas upoznaju s općenitim ciljevima okolišno prihvatljive proizvodnje povrća uz egzaktne primjere takve proizvodnje koji bi se trebali primi-jeniti u praksi. Nadalje, uvodno poglavlje opisuje sve tehnološke mjere i metode po-trebne za ostvarenje krajnjega cilja – održi-ve i okolišno prihvatljive proizvodnje.

U drugome poglavlju govori se o pogod-nosti tala za proizvodnju povrća, gnojidbi po-vrća te legislativi u vezi s tom problematikom.

Treće poglavlje obuhvaća svojstva tla i načela gnojidbe, dok se u četvrtome govo-ri o agrotehnici u proizvodnji povrća. Po-sebna pozornost posvećena je mikrobio-loškome aspektu u proizvodnji povrća, pa nas tako autori u petome poglavlju upo-znaju s prednostima primjene mikrobiološ-kih pripravaka u proizvodnji povrća.

Obuhvaćene cjeline ovog priručnika čine ga jedinstvenim djelom koje pruža nove spoznaje i informacije svim čitateljima, a uz pojmove i definicije određenih tehnološ-kih mjera navode se i pravi primjeri koji se mogu primijeniti u praksi.

Autori ovog priručnika zahvaljuju svim članovima projektnoga tima Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek te osta-lim partnerima u projektu: EDUCONS Uni-verzitet – Fakultet zaštite životne sredine, Obrtničko-industrijska škola Županja, Insti-tut za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad.

Zahvaljujemo na interesu, podršci i surad-nji svim poljoprivrednim proizvođačima koji su se uključili u realizaciju projekta uz nadu da će im sadržaj ovog priručnika koristiti.

Posebnu zahvalnost upućujemo recen-zentima, prof. dr. sc. Nadi Parađiković, prof. dr. sc. Zdravku Matotanu, na uloženome tru-du, nesebičnoj pomoći autorima i savjetima kojima su pridonijeli kvaliteti priručnika.

Okolišno prihvatljiva proizvodnja povrća4

Predgovor

5Tomislav Vinković, Brigita Popović, Miro Stošić, Zdenko Lončarić, Suzana Kristek, Vladimir Ivezić, Monika Tkalec Kojić, Jurica Jović, Boris Ravnjak

Uvod u okolišno prihvatljivu proizvodnju povrća

Uvod u okolišno prihvatljivu proizvodnju povrćaTomislav Vinković, Boris Ravnjak, Monika Tkalec Kojić

Cilj je okolišno prihvatljive proizvodnje povrća zadovoljiti potrebe stanovništva za namirnicama bez ugrožavanja resursa po-trebnih za proizvodnju hrane. Takva pro-izvodnja nastoji integrirati tri glavna cilja u jednu cjelinu: zdrav okoliš, ekonomsku profitabilnost te društvenu i ekonomsku opravdanost. Sve osobe uključene u sustav proizvodnje i opskrbe, a to su proizvođa-či, prerađivači hrane, distributeri, trgovci te potrošači, imaju ulogu u osiguravanju odr-živoga poljoprivrednog sustava.

Postoje mnoge prakse u okolišno prihvat-ljivoj proizvodnji i održivim prehrambenim sustavima. Proizvođači se trebaju koristiti metodama za promicanje boniteta tla, sma-njenje korištenja vodom i razine onečišćenja na farmi. Isto tako, potrošači i trgovci treba-li bi dobavljati hranu koja se proizvodi meto-dama koje promiču dobrobit radnika na far-mi, očuvanje okoliša ili koje jačaju lokalnu ekonomiju. I znanstvenici često kombiniraju različite tehnike i discipline kako bi odgovo-rili na sve izazove unutar okolišno prihvatljive proizvodnje, a to su istraživanja u području biologije, ekonomije, inženjerstva, kemije, so-ciologije i mnogih drugih. Međutim, okolišno prihvatljiva proizvodnja više je od skupa pro-cesa ili disciplina. Često tu vrstu proizvodnje na jedan način doživljavaju proizvođači zbog svojih interesa, a na potpuno drugi potrošači, koji su zabrinuti za kvalitetu i sigurnost hrane koju konzumiraju, pa su na taj način te dvije strane u sukobu (http://asi.ucdavis.edu). Pre-ma svemu opisanome ciljevi su okolišno pri-hvatljive proizvodnje:1. smanjenje onečišćenja tla, vode i zra-

ka, odnosno očuvanje okoliša i prirod-nih staništa

2. čuvanje i poticanje, tj. obnavljanje plodnosti tla

3. čuvanje i poticanje biološke raznoliko-sti te poticanje prirodnih mehanizama regulacije plodnosti tla

4. optimalna uporaba agrokemikalija s obzirom na nutritivna i toksikološka svojstva hrane

5. zaštita radnika pri rukovanju sredstvi-ma za zaštitu bilja

6. ekonomska održivost sustava proi-zvodnje.

Poznato je da se poljoprivreda drama-tično promijenila nakon zelene revoluci-je. Poljoprivredna produktivnost nakon zelene revolucije povećala se zbog uvo-đenja i razvoja mehanizacije te novih teh-nologija. Glavne prednosti mehanizacije bile su smanjenje rada i povećanje prino-sa usjeva. Mnogi pozitivni učinci postignu-ti su uz napredak tehnologije u poljoprivre-di. Tako se smanjio udio ljudskoga rada uz istodobno postizanje visokih prinosa s ma-njom cijenom proizvoda. Međutim, konač-ni su rezultati zelene revolucije, nažalost, i iscrpljivanje površinskoga sloja tla, konta-minacija podzemnih voda, povećani tro-šak proizvodnje i smanjenje broja malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (Pimentel i sur., 2005.). Posljednjih nekoli-ko desetljeća pokrenut je koncept održive poljoprivrede. Održivom poljoprivredom smatraju se metode uzgoja koje se temelje na načelima ekologije. Riječ je o integrira-nome sustavu u kojem postupci proizvod-nje bilja ne utječu loše na lokaciju na kojoj se takva proizvodnja primjenjuje, nego se nastoji ostvariti dugoročna korist.

6

Održiva proizvodnja povrća i usjeva op-ćenito ne zadovoljava samo ljudske potre-be za hranom nego je naglašena i briga za okoliš i prirodne resurse (Gold, 2009.). Odr-živa i ekološka poljoprivreda, u usporedbi s konvencionalnom poljoprivrednom pro-izvodnjom, povoljno utječe na okoliš, i to dugoročno. Postupno prelaženje s konven-cionalne poljoprivrede na ekološku ili odr-živu poljoprivredu potrebno je kako bi se uspostavili održivi proizvodni sustavi (Aza-di i sur., 2011). Prema tome, poljoprivredni-ci moraju uzgajati usjeve u nizu, tj. moraju se držati načela izmjene usjeva radi održi-vosti proizvodnje, odnosno koristiti se svim raspoloživim resursima na idealan način.

Održivi sustav uspostavit će se nakon što se počnu primjenjivati svi “alati” dostupni u biljnome svijetu, a to su sinergizam usjeva te kruženje hranjivih tvari i vode u tlu, koji imaju veći utjecaj na krajnji prinos u uspo-redbi s abiotskim čimbenicima kao što je klima. Nadalje, prinos i kvaliteta proizvoda mogu se poboljšati uzimajući u obzir pred-nosti sinergizma i izbjegavanja antagoniz-ma između trenutačnoga i prethodnoga usjeva kao posljedica alelopatije (Tanaka i sur. 2007). Alelopatija između kultura do-bra je metoda za ublažavanje različitih pro-blema koji se pojavljuju tijekom proizvod-nje. Primjena alelopatskih usjeva moguća je u obliku malča, pokrovnih usjeva, zele-ne gnojidbe, pokrivača tla i dijela rotacije usjeva, tj. plodoreda. Glavne koristi koje se postižu alelopatijom jesu redukcija brojno-sti korova i napada biljnih patogena. Alelo-patski usjevi također poboljšavaju kvalitetu tla i prinos usjeva te sadržavaju kemikalije poznate kao alelokemikalije. Te kemikalije imaju svoju ulogu u razvoju bioloških pe-sticida i herbicida (Imadi i sur., 2016.).

Alelopatski usjevi smatraju se jednim od sredstava koji će dovesti do uspostave oko-lišno prihvatljive proizvodnje povrća i bilja uopće (Khanh i sur., 2005.). Prednosti održi-ve poljoprivrede su bolja produktivnost na istoj jedinici površine, diverzifikacija proi-

zvodnje te primjena više disciplina na istoj površini kao što su agrošumarstvo, očuva-nje tla, očuvanje poljoprivrednoga okoli-ša, integrirana zaštita od štetočina, horti-kultura, stočarstvo i proizvodnja usjeva za stočnu hranu te akvakultura (Pretty i sur., 2011.). Danas se sve se više ističe potreba održive uporabe vodnih resursa te je po-pularan termin više prinosa po kapi (engl. more crop per drop) zbog sve većega nedo-statka vode raspoložive za navodnjavanje poljoprivrednih kultura.

Poboljšanje učinkovitosti trošenja vod-nih resursa dodatno će pridonijeti održi-vim poljoprivrednim sustavima (Morison i sur., 2008.). Na Slici 1. shema je okolišno prihvatljive proizvodnje, tj. svih resursa ko-jima se mora posvetiti posebna pozornost kako bi ih se očuvalo i učinilo dostupnima budućim naraštajima.

Slika 1. Resursi i elementi okolišno prihvatljive proizvodnje

Mogućnosti za istodobno osiguranje ekološke i ekonomske održivosti uvelike se razlikuju s obzirom na vrstu proizvod-nje. Zimzelena ili vazdazelena poljoprivre-da poljoprivredni je sustav integracije po-jedinih drvenastih vrsta u godišnje sustave rotacije usjeva. Stabla koja su zasađena kao

Okolišno prihvatljiva proizvodnja povrća


7

međuredna kultura trebaju osigurati traj-ni zeleni pokrivač, pojačati opskrbu hra-njivim tvarima biološkom fiksacijom duši-ka, povećati količinu organske tvari u tlu, povećati prinos te udio humusa. Prema tome, zimzelena je poljoprivreda dio odr-žive poljoprivrede kojom se može ostvari-ti maksimalna korist od proizvodnje s mi-nimalnim ulaganjima, tj. inputom (Garrity i sur., 2010.). Osim zimzelene poljoprivre-de, i diverzifikacija usjeva ublažit će nega-tivne posljedice sve izraženijih klimatskih promjena. Na kraju, to je isplativa metoda koja pomaže u borbi protiv štetnika i bole-sti (Imadi i sur., 2016).

Kontrola štetnih organizama u okolišno prihvatljivoj proizvodnji

Gledajući kroz povijest, tisućama godi-na smatralo se da su obrada zemlje i poljo-privreda isto. Nikada se u praksi nije podi-zao usjev, a da se prije toga nije obradilo tlo radi suzbijanja korova. Tehnološki na-predak doveo je do tzv. zelene revolucije, koja je pružila mogućnost proizvodnje bez obrade tla radi suzbijanja korova. To je po-stalo moguće zahvaljujući primjeni herbici-da. Međutim, svaki novi izum donosi neku korist, ali i ima neke nedostatke. To vrijedi i za herbicide te pesticide općenito. Upra-vo je uporaba pesticida dovela do velikoga onečišćenja okoliša i degradacije kvalitete tla (Triplett i Dick, 2008.). Kako bi se izbje-gli potencijalni štetni učinci konvencional-nih pesticida, u proizvodni je proces po-trebno uvesti integrirani pristup suzbijanju štetnih organizama, čime on postaje eko-nomičnom i okolišno prihvatljivom meto-dom kontrole i suzbijanja štetnih organiza-ma (Oerke, 2006.). Raznolikost krajobraza također pridonosi očuvanju prirodne bio-loške raznolikosti i kontrole štetnih organi-zama, tj. štetočina (Bianchi i sur., 2006.). Cilj je integriranoga suzbijanja štetočina kon-trola populacije štetočina ispod ekonom-

skoga praga koja ne utječe na krajnji pri-nos. Dvije su poznate metode proizvodnje koje utječu na ukupni uspjeh integrirane zaštite, a to su intercropping, koja podrazu-mijeva konsocijaciju dvaju potpuno razli-čitih usjeva te trap cropping – unutar usje-va sije se kultura koja privlači štetnike koja se tretira i na kojoj se tada obavlja kontrola populacije. Naime, zbog prekomjerne upo-rabe agrokemikalija u konvencionalnim načinima uzgoja i gospodarenja nasadima pojavili su se ozbiljni zdravstveni i ekološ-ki problemi. Prema tome, konvencionalna poljoprivreda postaje glavni čimbenik gu-bitka biološke raznolikosti. Nadalje, biljke koje se uzgajaju na tlu bogatom hranjivim tvarima sklonije su napadu štetnika u us-poredbi s biljkama koje se uzgajaju na sla-bije opskrbljenim tlima.

Jedna je od uspješnih metoda kontrole populacije štetnika primjena plodoreda. Ti-jekom plodoreda treba uzgajati biljke koje su manje osjetljive na određene štetnike, što će povećati učinkovitost eventualno primijenjenih pesticida te smanjiti ukupnu populaciju (Ghorbani i sur., 2008.). Postoji još jedna strategija kontrole štetnika koja se naziva otjeraj – privuci (engl. push-pull) strategija. Ta se strategija temelji na upo-rabi usjeva ili drugih metoda koje odbijaju štetnike na jednome mjestu te sjetvi kultu-ra ili postavljanju atraktanata koji privlače štetnike na drugome mjestu (Cook i sur., 2007.). Prema tome, metode koje ne podra-zumijevaju uporabu kemijskih pesticida mogu se podijeliti u više skupina, a to su:

1. biološke metode2. agrotehničke metode3. biotehničke metode4. mehaničke metode5. fizikalne metode.

Biološke metode podrazumijevaju izrav-no ili neizravno korištenje različitim orga-nizmima i njihovih proizvodima za suzbi-janje štetnika. Štetnike napadaju brojni

Tomislav Vinković, Brigita Popović, Miro Stošić, Zdenko Lončarić, Suzana Kristek, Vladimir Ivezić, Monika Tkalec Kojić, Jurica Jović, Boris Ravnjak


8

prirodni neprijatelji: grabežljivci (predato-ri), paraziti – parazitoidi i uzročnici bolesti. Prirodni su neprijatelji, uz klimatske prilike i postupke čovjeka, glavni regulator dina-mike populacije svih štetnika. Stoga svaka promjena u brojnosti tih neprijatelja znat-no utječe na intenzitet pojave štetnika. Bio-loške mjere uzimaju u obzir važnost prirod-nih neprijatelja i njihovu ulogu u suzbijanju štetnih vrsta kukaca. Biološko suzbijanje štetnika primjenjuje se u proizvodnji povr-ća u zaštićenome prostoru unošenjem pri-rodnih neprijatelja ili anatagonista štetnih organizama (parazitske osice neprijatelji su štitastih moljaca (Slika 2.), lisnih uši, muha lisnih minera; predatorske stjenice hrane se resičarima, lisnim ušima, štitastim molj-cima, grinjama, gusjenicama leptira; preda-torske grinje hrane se štetnim vrstama gri-nja, resičarima itd.).

Slika 2. Parazitska osica napada odrasloga štitastog moljca (uobičajeno parazitira na jajima) Izvor: https://www.servovendi.com/

Predatore i parazitoide treba introducira-ti s oprezom i uz savjet struke. Biološke se mjere primjenjuju i očuvanjem te zaštitom prirodnih neprijatelja štetnih organizama, ali i stvaranjem povoljnih uvjeta za njihov razvoj (Tehnološke upute MP RH, 2014.).

Agrotehničke metode u proizvodnji povr-ća utječu i na pojavu većine štetnika. Stoga treba izbjegavati sve mjere koje pogoduju pojavi štetnika, a što više primjenjivati mje-

re koje smanjuju ili čak sprječavaju njihovu pojavu. Najvažnije su agrotehničke mjere:

• sjetva i uzgoj otpornih sorata i hibrida • uporaba certificiranoga sjemena i

presadnica • plodored • uravnotežena gnojidba• obrada tla• vrijeme sjetve, odnosno sadnje.

Preporučuje se, ako je poznato, izabra-ti tolerantnije sorte, jer nisu sve jednako osjetljive na napad štetnika. Biljke mogu biti otporne na napad štetnika zato što od-bijaju ili manje privlače štetnike, na njima je povećana smrtnost štetnika, no najčešći je oblik otpornosti tolerancija biljaka na ko-jima, usprkos pojavi štetnika, nastaju ma-nje štete nego na drugim biljkama (na pri-mjer: nematode korijenovih kvržica).

O zdravstvenome stanju i kakvoći sjeme-na, odnosno presadnice ovisi pojava, a po-sebice štetnost nekih štetnika. Zdravo certi-ficirano sjeme jamstvo je zaštite od moguće zaraze nekim organizmima (na primjer: gra-hov i graškov žižak). Pravilan plodored jedna je od osnovnih mjera integrirane, ekološki prihvatljive zaštite bilja. Poštovanje pravil-noga plodoreda s većim razmacima izme-đu uzgoja iste kulture na istoj površini može toliko smanjiti pojavu niza štetnika da nije potrebna primjena drugih mjera zaštite (na primjer: kupusna i repina nematoda). Na taj način proizvodnja postaje rentabilnija i eko-loški povoljnija.

Uravnoteženom ishranom mijenja se br-zina i energija porasta biljaka, pa se može izbjeći najosjetljivija faza biljke, kada štetnik najjače napada, a time se smanjuju štete. Optimalna priprema tla i kultivacija nega-tivno djeluju na sve štetnike koji žive u tlu. Time se izravno – mehanički uništava dio tih štetnika i neizravno olakšava dolazak njiho-vih prirodnih neprijatelja. Obrada tla veoma je važna za kukce koji u tlu provode cijeli ži-vot ili onaj stadij u kojemu su štetni (grčice



9

hrušteva, žičnjaci, sovice pozemljuše i dr.). Zimskom brazdom kukci se izbacuju na po-vršinu i zbog toga se smrzavaju. Isto tako mogu biti uneseni dublje u tlo i ne mogu na površinu (kukuljice leptira). Sjetva, odnosno sadnja u optimalnome roku, u dobro pri-premljeno tlo i na propisanu dubinu omo-gućuje brže nicanje i razvoj biljaka. Tako se skraćuje kritično razdoblje razvoja tijekom kojega prijete najveće štete od štetnika koji žive u tlu te štetnika mladih biljaka (Tehno-loške upute MP RH, 2014.).

Biotehničke metode zaštite podrazumi-jevaju uporabu kemijskih spojeva koji ne ubijaju izravno štetnike, nego ometaju fi-ziološke procese u njima ili njihovo pona-šanje te tako neizravno smanjuju njihovu brojnost i štetnost. Namjena im je praćenje početka napada i brojnosti štetnika (npr. feromonske lovke za mužjake leptira juž-noameričkoga moljca rajčice, leptire žute kukuruzne sovice, klisnjake) ili smanjenje populacije i štetnosti štetnika (npr. vodene feromonske klopke za leptire južnoamerič-koga moljca rajčice, pivo ili fermentirana pšenica za puževe).

Mehaničke metode podrazumijevaju uz-goj povrća pod zaštitnim mrežama gustih okaca (insect proof mreže, Slika 3.) na otvo-renome u svrhu zaštite od napada buhača, povrtnih muha, gusjenica leptira i lisnih uši ili postavljanje zaštitnih mreža (insect pro-of) na ulaze i ventilacijske otvore zaštiće-nih prostora radi zaštite nasada od napada resičara (tripsa), štitastih moljaca i muha li-snih minera.

Brojnost štetnika može se smanjiti sku-pljanjem i mehaničkim uništavanjem pu-ževa, gusjenica kupusara ili uklanjanjem i uništavanjem listova jako napadnutih šti-tastim moljcima, južnoameričkim moljcem rajčice itd.

U fizikalne metode ubrajaju se primje-na niskih temperatura (na primjer izlaga-nje graha napadnutoga grahovim žiškom) i visokih temperatura (suzbijanje nemato-da termičkom sterilizacijom ili solarizacijom

tla u zaštićenim prostorima). Korištenje žu-tim ili plavim ljepljivim pločama (Slika 4.) u svrhu praćenja početnoga napada i visine populacije štitastih moljaca, resičara (tripsa), muha lisnih minera i lisnih uši također pri-pada fizikalnim mjerama. Povećanjem vla-ge zraka u zaštićenim prostorima smanjuje se brojnost običnoga crvenog pauka – ko-privine grinje u nasadu. U Tablici 1. primjeri su okolišno prihvatljive kontrole i suzbijanja štetnika (Tehnološke upute MP RH, 2014.).

Slika 3. Zaštićeni prostor pokriven insect proof mrežomIzvor: https://www.rovero.nl/en/in-sect-hall/insect-hall

Slika 4. Zaštićeni prostor pokriven insect proof mrežomIzvor: https://www.rovero.nl/en/in-sect-hall/insect-hall



10

Tablica 1. Primjeri okolišno prihvatljive kontrole bolesti i štetnika kod rajčice

Štetni organizam Metode suzbijanja

Plamenjača rajčice

(Phytophthora infestans)

Agrotehničke• široki plodored bez krumpira

•uklanjanje samonikloga krumpira

• rajčicu saditi što dalje od parcela na kojima se uzgaja krumpir (osobito mladi)

• sadnja otpornijih hibrida

• redovito i pravodobno uklanjanje zaperaka i suvišnih listova.

Kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis)

Agrotehničke• sadnja zdravih, štetnicima nenapadnutih presadnica

• suzbijanje korova domaćina u nasadu i oko zaštićenih prostora

•u zaštićenim prostorima potrebno je temeljito čistiti unutarnje staklene površine, armaturu, sustave za zagrijavanje i navodnjavanje.

Mehaničke

•postavljanje zaštitnih mreža (insect proof) na ulaze i ventilacijske otvore zaštićenih prostora (okca promjera 100 - 150 μm)

•uništavanje biljnih ostataka nakon berbe.

Fizikalne•u zaštićenome prostoru uporaba plavih ljepljivih ploča za smanjenje

brojnosti štetnika (1/10 m2)

•eradikacija visokom temperaturom zraka tijekom ljeta u praznome zaštićenom prostoru zatvaranjem svih ventilacijskih otvora i ulaza (potrebna je temperatura zraka > 40° C i RH < 10 %).

Biološke

•u zaštićenim prostorima unošenje parazitoida i predatora tripsa.

Štitasti moljac

(Trialeurodes vaporariorum)

Agrotehničke• sadnja zdravih, štetnicima nenapadnutih presadnica

• suzbijanje korova domaćina u nasadu i oko zaštićenih prostora

•uravnotežena gnojidba, pri čemu se ne smije prekomjerno trošiti dušik

•optimalan sklop biljaka (smanjiti gustoću biljaka, čime se snizuje vlaga u nasadu)

•preporuča se zalijevanje biljaka sustavom “kap po kap”.

Mehaničke•postavljanje zaštitnih mreža (insect proof) na ulaze i ventilacijske otvore

zaštićenih prostora

•uklanjanje i uništavanje jako zaraženih listova tijekom vegetacije te uništavanje biljnih ostataka nakon berbe.

Fizikalne•uporaba žutih ljepljivih ploča.

Biološke•u zaštićenim prostorima unošenje parazitoida i predatora štitastih moljaca.



11

Plodnost tla i gnojidbaNeplodnost tla glavni je čimbenik koji

ograničava prinos usjeva širom svijeta. Održavanjem boniteta tla mogu se smanji-ti mnogi problemi, prvenstveno degrada-cija tla. Glavne sastavnice tla jesu minera-li, organska tvar i mikroorganizmi, pa je tlo važan biotski i abiotski čimbenik koji utječe na biljku koja se uzgaja. Prema tome, fizi-kalna, kemijska i biološka svojstva tla uve-like ovise o spomenutim trima sastavnica-ma. Biološka gnojiva prirodan su i održiv način povećanja plodnosti tla, a sastoje se od organske tvari i korisnih mikroorganiza-ma. Ta su gnojiva, kao i mineralna, dobar izvor dušika, kalija i fosfora. Aplikacijom ta-kvih gnojiva ne povećava se samo produk-tivnost tla nego i njegova kvaliteta. Aplika-cija biognojiva u tlo nije skupa ako je riječ o vlastitim izvorima, a može povećati stopu proizvodnje i prinos usjeva (Mohammadi i Sohrabi, 2012.). Narušena plodnost tla ima i velike ekonomske posljedice. Klimatske promjene i poskupljenje gnojiva također utječu na plodnost tla. U tu svrhu razvijaju se modeli za poboljšanje plodnosti tla bez štetnih učinaka. Biljke i stabla koja fiksiraju dušik vrlo su dobar model povećanja plod-nosti tla. Pojedine vrste stabala mogu fiksi-rati i više od 600 kg N/ha godišnje, a to su vrste poput Sesbania, Gliricidia, Tephrosia i Faidherbia albida. Zbog tako visoke stope fiksacije dušika ta se stabla mogu upotri-jebiti u intercropping modelu proizvodnje (konsocijacija drvenaste i zeljaste biljke – međuredno usijavanje) jer mogu smanjiti potrebe za gnojidbom dušikom i do 75%. Za održivu proizvodnju povrća održava-nje razine dušika u tlu vrlo je važno. U tu se svrhu također primjenjuje plodored u kojem se ciljani usjev izmjenjuje s biljkama koje fiksiraju dušik kao što su biljke iz po-rodice mahunarki (lucerna, djeteline, zlatni grah). Učinkovitost gnojidbe manja je i ako se gnojivo primjenjuje po cijeloj proizvod-noj površini kada to nije potrebno. Nadalje, takav način gnojidbe, pogotovo pri primje-

ni mineralnih gnojiva, može bitno smanji-ti kvalitetu tla. Prema tome, pri planiranju gnojidbe potrebno je isplanirati korištenje izvorima i oblicima hraniva, odrediti pravil-nu dozu, primijeniti je u pravo vrijeme i na pravo mjesto te treba uzeti u obzir:• rezultate analize tla• iznošenje biljnih hraniva s obzirom na

planirani prinos• stupanj iskorištenja hraniva iz gnojiva• gnojidbu organskim gnojivima u

prethodnim godinama te način i vrijeme gnojidbe

• optimalan rast biljaka moguć je samo pri dovoljnoj i uravnoteženoj opskrbi biljke lako dostupnim hranivima.

Povrćarske kulture, prema iznošenju hra-niva i prinosu, pripadaju vrstama koje crpe najviše hraniva te istodobno daju najveće prinose po jedinici površine. U sljedećim tablicama prikaz je okvirnih potreba povr-ćarskih vrsta za hranivima.

Kol. Element

kg/h

a N P K CaO MgO

620 250 1200 200 130

Tablica 2. Preporučene količine hraniva za rajčicu za (prinos 200 t/ha)

Tablica 3. Preporučene količine hraniva za papriku (prinos od 150 t/ha)

Kol. Element

kg/h

a N P K CaO MgO

650 280 1100 170 120

Tablica 4. Preporučene količine hraniva za krastavac (prinos 200 t/ha)

Kol. Element

kg/h

a N P K CaO MgO

560 350 1100 250 135



12

Tablica 5. Preporučene količine hraniva za tikvice (prinos od 70 t/ha)

Kol. Elementkg

/ha N P K CaO MgO

240 170 450 85 15

Tablica 6. Preporučene količine hraniva za mrkvu (prinos od 50 t/ha)

Kol. Element

kg/h

a N P K CaO MgO

180 140 440 80 25

Tablica 7. Preporučene količine hraniva za rotkvicu (prinos od 20 t/ha)

Kol. Element

kg/h

a N P K CaO MgO

120 105 180 30 35

Tablica 8. Preporučene količine hraniva za luk (prinos od 40 t/ha)

Kol. Element

kg/h

a N P K CaO MgO

185 160 200 45 22

Iz tablica je vidljivo da povrćarske kultu-re imaju vrlo velike do umjerene zahtjeve za hranivima. Kod plodovitoga povrća kao što su rajčica, paprika, krastavac i tikvice gnojidba može biti veliki izazov za postiza-nje maksimalnih prinosa. Kada se uzme u obzir maksimalan unos dušika u tlo prema Nitratnoj direktivi koji je za povrće do 220 kg/ha, postaje jasno da će ciljani prinos biti nemoguće ostvariti uz konvencionalni pri-stup gnojidbi, tj. unošenjem samo mineral-nih gnojiva. Stoga je, osim različitih mode-la plodoreda koji će biti prikazani poslije te intercroppinga, obvezna primjena zele-ne gnojidbe. Zelena gnojidba ili sideraci-

ja podrazumijeva planirano unošenje u tlo nadzemne mase pojedinih kultura uzgoje-nih isključivo za tu namjenu. Siderati obo-gaćuju tlo organskom tvari, poboljšavaju biološku aktivnost tla, povećavaju kapaci-tet tla za vodu, utječu na pedohigijenu i bi-ološku drenažu, omogućuju bolje korište-nje teže pristupačnim hranivima, smanjuju ispiranje hraniva i nitrata, smanjuju ispara-vanje vode iz tla (pokrovni usjev) te nega-tivan utjecaj suše. Siderati su veoma dobri kao interpolirani usjevi koji sprječavaju ši-renje nematoda, ali i drugih bolesti i štet-nika u monokulturi. Neizravno utječu na smanjenje korovne populacije, smanjuju potrebu za dodavanjem gnojiva, zasjenju-ju tlo u ljetnome razdoblju, zadržavaju vla-gu u tlu te štite tlo od erozije.

Slika 5. Zelena gnojidba – konsocijacija boba i gorušice

Na Slici 5. prikazana je zelena gnojidba u konsocijaciji dviju kultura za tu namje-nu, a to su gorušica i bob. Te su dvije vrste veoma tolerantne jedna prema drugoj, a k tome obogaćuju tlo velikom masom or-ganske tvari i hranivima. Dodatno, bob fik-sira dušik iz zraka, a gorušica čisti tlo od štetnih nematoda svojim fitokemikalijama te na taj način taj model zelene gnojidbe višestruko pozitivno djeluje na bonitet tla i prinos sljedeće kulture. U Tablici 9. nabro-jene su vrste pogodne za zelenu gnojidbu te vrijeme njihove sjetve.



13

Navodnjavanje povrća u okolišno prihvatljivoj proizvodnji

Navodnjavanje utječe na zemljišne i vod-ne resurse jer može smanjiti produktivnost određene proizvodnje. Navodnjavanje ta-kođer prouzročuje i promjene izvan same zone navodnjavanja kao što su saturacija, salinizacija i degradacija kvalitete vode u ri-jekama i jezerima. Poljoprivrednici i javne službe, prema tome, moraju odrediti pri-hvatljive metode navodnjavanja, ali i iz-ravne i neizravne troškove održavanja i iz-gradnje sustava za navodnjavanje. Odluke o modelu navodnjavanja razlikovat će se na razini poljoprivrednih gospodarstava, a prema pripadnosti određenoj regiji s ra-zlikama u ekonomskome razvoju i dostu-pnim prirodnim resursima. Stoga će pojam održivosti navodnjavanja varirati među re-gijama te će se mijenjati tijekom vremena (Wichelns i Oster, 2006.).

Općenito, održivo navodnjavanje podra-zumijeva:

1. primjenu suvremenih sustava navod-njavanja s racionalnom potrošnjom vode kao što je sustav navodnjavanja “kap po kap” (Slika 6.)

2. prilagodbu režima navodnjavanja (broj, obroci i turnusi navodnjavanja) vrsti i razvojnome stadiju kulture, fizi-kalnim svojstvima tla i vremenskim pri-likama

3. obroci vode iznad 20 l/m2 na lakšim pjeskovitim i težim glinastim tlima nisu poželjni jer se veći dio vode procijedi u dublje slojeve – neracionalno korište-nje vodom

4. kemijsku i biološku analizu vode za na-vodnjavanje – izbjegavanje negativnih posljedica korištenja vodom nepovolj-noga sastava

5. ravnomjernu raspodjelu vode

6. utrošak vode treba prilagoditi potreba-ma određene kulture.

Slika 6. Sustav navodnjavanja “kap po kap” – začinska paprika

Plodored u okolišno prihvatljivoj proizvodnji

Plodored znači pravilnu izmjenu usjeva, prostornu (poljosmjena) i vremensku (plo-dosmjena), na proizvodnim površinama. Prema načelima održive ili okolišno pri-hvatljive proizvodnje uspostava plodoreda obvezna je i mora zadovoljiti ove kriterije:• izmjenu kultura prema botaničkim

porodicama• primjereno prekrivanje tla uz

uključivanje dodatnih usjeva, tj. međuusjeva (sprječavanje ispiranja nitrata, zaštita od erozije)

• uzeti u obzir učinak pretkulture na bilancu hraniva

• spriječiti opasnost od širenja štetnih organizama koji su posljedica lošega ili uskoga plodoreda.

Na Slici 7. prikazan je plodored prema gospodarskome dijelu biljke, tj. cilju proi-zvodnje te je vidljiva pravilna izmjena usje-va u jednoj godini ili tijekom više godina, što ovisi o modelu proizvodnje (otvoreno polje ili zaštićeni prostor). Taj model može biti zamjena polodoredu, koji podrazumi-jeva izmjenu botaničkih porodica, iako bi načelo izmjene botaničke porodice trebalo poštovati. Međutim, neke vrste mogu ima-ti zajedničkoga štetnika iako ne pripadaju istoj porodici, npr. određeni polifagni ze-mljišni štetnici koji napadaju više vrsta kor-jenastoga povrća.



14

Slika 7. Izmjena usjeva prema gospodar-skome cilju proizvodnje. Niz počinje s kor-jenastim povrćem, slijedi lisnato, plodovito i na kraju zrnato povrće.

Praktični primjeri modela proizvodnje uz primjenu plodoreda

Proizvodnja povrća dijeli se na proizvodnju na otvorenome polju i u zaštićenim prostori-ma. S obzirom na način proizvodnje, plodo-red može biti isti ili se, pak, razlikuje, što ovisi o tipu proizvodnje, tj. opremi na otvorenome polju ili u zaštićenim prostorima.

Plodored na otvorenome polju:1. Intenzivna ekološka proizvodnja

povrćaPlodored s povrćarskim vrstama

I. Prva faza – povećanje plodnosti tla 1 – 2 godine – tijekom te faze uzgajaju se samo vrste koje fiksiraju dušik (lucerna, djeteline, grahorica) – kombinacija bi-ljaka koje fiksiraju dušik s onima koje obogaćuju tlo dušikom kao što su tra-ve koje sprječavaju ispiranje dušika iz tla. Najčešće su kombinacije trava – lu-cerna ili raž za ispašu – grahorica.

II. Druga faza – proizvodnja povrća koje ima visoke potrebe za dušikom:

a. Kupusnjače, krumpir, salata – prva godina

b. Mrkva, luk, poriluk, celer – druga godina

c. Grah, kukuruz šećerac – treća godina.

Sustav izmjene s jednom ili više ratar-skih kultura

Plodored je sličan kao kod intenzivnoga sustava. Posljednja godina podrazumijeva sjetvu ratarske kulture, najčešće žitarice, a nakon toga ponavlja se metoda povećanja plodnosti. Sustav je bolji kod siromašnijega tla jer čuva njegov bonitet i daje stabilnije prinose. Usjev žitarice u tom se sustavu na-ziva usjev odmora ili prijekida proizvodnje.

Primjer:I. Podizanje plodnosti – dvije godineII. Kupusnjače, krumpir – prva godinaIII. Jara pšenica – druga godinaIV. Bob kao ozimi usjev – treća godinaV. Pšenica podsijana s djetelinom (hvatač

hraniva – catch crop).

Plodored u zaštićenim prostorima1. Primjer s postavljenom malč-folijom:a. I. godina – proizvodnja indeterminan-

tne rajčice i zimske salate:i. jedan red u tlu s bijelom malč-fo-

lijom (50×70); sadnja od travnja, vegetacija do 15. rujna

ii. salata – na malč-foliji (25×25 ili 20×20); sadnja 1. listopada – ve-getacija do 1. prosinca.

b. II. godina – proizvodnja krastavaca:i. jedan red u tlu na bijeloj malč-foli-

ji (40–50×70); dvije vegetacije sve do 1. rujna

ii. zimski luk – u tlu bez folije (5×15), izravna sjetva sjemena obavlje-na do 15. rujna, vegetacija do 10. prosinca ili bez te vegetacije u sluča-ju nepoželjnoga uklanjanja folije te sadnje ispod iste folije iduće godine.



15

c. III. godina – proizvodnja indeterminan-tne paprike babure:

i. jedan red u tlu s bijelom malč-fo-lijom (40–50×70), sadnja tijekom travnja, vegetacija do 15. rujna – uklanjanje malč-folije

ii. mrkva i peršin – izravna sjetva do 20. rujna, vegetacija do 15. stude-noga

iii. zelena gnojidba ili unošenje staj-njaka po mogućnosti.

d. Tehnološki postupci – čišćenje biljnih ostataka, priprema tla za iduću vrstu, dezinfekcija plastenika, solarizacija tla po mogućnosti, uklanjanje folije pret-hodne vrste, postavljanje ljepljivih žu-tih i plavih ploča te lovnih posuda.

2. Primjer bez malč-folijea. I. godina – proizvodnja krastavaca i

celera listaša:

i. dvored u tlu bez folije (40×40 × 100); dvije vegetacije sve do 1. rujna

ii. celer listaš – u tlu bez folije (5×15), sjetva obavljena do 15. rujna, ve-getacija do 10. prosinca

b. II. godina – proizvodnja indeterminan-tne rajčice i zimske salate:

i. dvored rajčice u tlu bez folije (40×50 × 100); sadnja od travnja, vegetacija do 15. rujna

ii. zimski luk – izravna sjetva sjeme-na obavljena do 20. rujna, vegeta-cija do 10. prosinca

c. III. godina – proizvodnja indeterminan-tne paprike babure i rotkvice:

i. dvored paprike u tlu (40×40 × 100), sadnja tijekom travnja, ve-getacija do 15. rujna

ii. rotkvica – izravna sjetva (10×10) do 20. rujna, vegetacija do 15. stu-denoga

iii. zelena gnojidba ili unošenje staj-njaka

d. Tehnološki postupci – čišćenje biljnih ostataka, priprema tla za iduću vrstu, dezinfekcija plastenika, solarizacija tla po mogućnosti, postavljanje ljepljivih žutih i plavih ploča te lovnih posuda.

Uz poštovanje plodoreda za uspješnu održivu proizvodnju vrlo je bitno ne zabo-raviti na pravilan odabir biljne vrste, tj. sorte koje bi trebale imati sljedeće odlike:• manje nakupljanje nitrata• sorte stabilnoga prinosa• visoke nutritivne i organoleptičke

vrijednosti• duže održivosti pri skladištenju,

transportu i na prodajnome mjestu• rezistentne na bolesti i štetnike• manje potrebe za gnojidbom dušikom

– generativne sorte.

Literatura1. Imadi SR, Shazadi K, Gul A, Hakeem

KR (2016): Sustainable Crop Producti-on System. In: Hakeem K., Akhtar M., Abdullah S. (eds) Plant, Soil and Mi-crobes. Springer. doi:10.1007/978-3-319-27455-3_6

2. Azadi H, Schoonbeek S, Mahmoudi H, Derudder B, De Maeyer P, Witlox F (2011): Organic agriculture and susta-inable food production system: main potentials. Agric Ecosyst Environ 144: 92–94.

3. Bianchi FJJA, Booij CJH, Tscharntke T (2006): Sustainable pest regulation in agricultural landscapes: a review on landscape composition, biodiversity and natural pest control. Proc Biol Sci 273(1595): 1715–27.

4. Cook SM, Khan ZR, Pickett JA (2007): The use of push-pull strategies in inte-grated pest management. Ann Rev En-tomol 52: 375–400.

5. Garrity DP, Akinnifesi FK, Ajayi OC, Wel-desemayat SG, Mowo JG, Kalinganire



16

A, Larwanou M, Bayala J (2010): Ever-green agriculture: a robust approach to sustainable food security in Africa. Food Security 2: 197–214.

6. Ghorbani R, Wilcockson S, Koocheki A, Leifert C (2008): Soil management for sustainable crop disease control: a re-view. Environ Chem Lett 6: 149–162.

7. Gold M (2009): What is Sustainable Agriculture. United States Department of Agriculture, Alternative Farming Systems Information Center. National Agriculture Library. MD 20705-2351

8. Khanh TD, Chung MI, Xuan TD, Tawata S (2005): The exploitation of crop alle-lopathy in sustainable agricultural pro-duction. J Agron Crop Sci 191: 172–184.

9. Mohammadi K, Sohrabi Y (2012): Ba-cterial biofertilizers for sustainable crop production: a review. ARPN J Agric Biol Sci 7: 307–316.

10. Morison JIL, Baker NR, Mullineaux PM, Davies WJ (2008): Improving water use in crop production. Philos Trans R Soc Lond B Biol Sci 363: 639–658.

11. Oerke EC (2006): Crop losses to pests. J Agric Sci 144:31–43.

12. Pimentel D, Hepperly P, Hanson J, Do-uds D, Seidel R (2005): Environmental, energetic, and economic comparisons of organic and conventional farming systems. Bioscience 55:573–582.

13. Pretty J, Toulmin C, Williams S (2011): Sustainable intensification in African agriculture. Int J Agric Sustain 9: 5–24.

14. Tanaka DL, Krupinsky JM, Merrill SD, Liebig MA, Hanson JD (2007): Dynamic cropping systems for sustainable crop production in the northern great pla-ins. Agron J 99:904–911.

15. Triplett GB, Dick WA (2008): No-tillage crop production: a revolution in agri-culture. Agron J 100: 153–165.

16. Wichelns D, Oster JD (2006): Sustaina-ble irrigation is necessary and achieva-ble, but direct costs and environmental impacts can be substantial. Agricultu-ral Water Management. doi: 10.1016/j.agwat.2006.07.014

17. Tehnološke upute za integriranu pro-izvodnju povrća za 2014. godinu (2014). Ministarstvo poljoprivrede, Re-publika Hrvatska.

18. http://asi.ucdavis.edu/programs/sa-rep/about/what-is-sustainable-agri-culture

19. https://ec.europa.eu/agriculture/sites/agriculture/files/events/2012/rio-side-event/brochure_en.pdf

20. https://www.savjetodavna.hr/savje-ti/13/398/zelena-gnojidba-ili-sideracija/

21. h t t p s : / / w w w. s e r v o v e n d i . c o m /de/3000x-parasitierte-puppen-d-we-issen-fliege-koppert-en-strip-encar-sia-formosa.html

22. https://www.zeleni-hit.hr/proizvod/horiver-ljepljive-ploce-i-trake/

23. https://www.rovero.nl/en/insect-hall/insect-hall




Pogodnost tala za proizvodnju povrća

Pogodnost tala za proizvodnju povrćaBrigita Popović, Vladimir Ivezić

Pogodnost tla jest sposobnost tla da u određenoj mjeri omogući ostvarivanje cilja zbog kojega se tlo upotrebljava na predvi-đeni način i u definiranim uvjetima. Pogod-nost tla određena je fizikalnim, kemijskim i biološkim svojstvima od kojih su najvažniji: dubina tla, tekstura i struktura tla, pH-reak-cija tla, sadržaj humusa i hraniva, vodni re-žim i sorpcijska sposobnost tla. Na neka od tih svojstava, poput sadržaja hraniva, može se utjecati, npr. unosom potrebnih hraniva gnojidbom. No gnojidba mora biti obavlje-na planski kako bi bila ekonomski isplativa i ekološki prihvatljiva. Istovremeno, kako bi se spriječile negativne posljedice gnojidbe, doneseni su zakoni i pravilnici kojima se određuju dopuštene količine određenoga gnojiva, poput Nitratne direktive, kojom se regulira unos dušičnih gnojiva i sprječava prekomjerni unos nitrata u tlo i biljku.

Općenito, gnojiva su tvari koje se dodaju u tlo ili primjenjuju folijarno radi opskrbljiva-nja biljke potrebnim hranivima. Prema po-drijetlu možemo ih podijeliti: a) na organska gnojiva, b) na mineralna (anorganska) gnoji-va, c) na organsko-mineralna gnojiva i d) na biognojiva (mikrobiološka gnojiva) (Lonča-rić, 2015.). Danas se najčešće rabe mineralna gnojiva zbog jednostavnosti primjene i zbog oblika u kojemu se hranivo nalazi, tj. u mine-ralnim gnojivima hraniva su odmah ili u vrlo kratkome roku dostupna biljci. Sve prisutnija svijest o očuvanju okoliša i samoj plodnosti tla, tj. o održavanju plodnosti tla prepozna-la je prednosti upotrebe organskih gnojiva i mikrobioloških preparata koji imaju dugo-ročno pozitivan učinak na plodnost tla.

Budući da potencijalno najveću opasnost za okolišno prihvatljivu proizvodnju povrća

imaju dušična gnojiva, njima će u ovom po-glavlju biti posvećena posebna pozornost.

Najčešće korištena dušična gnojiva jesu organska i mineralna gnojiva. No s obzirom na veliku mobilnost dušika, treba paziti na vrijeme i vrstu gnojiva koje se primjenjuje. Vrijeme primjene veoma je važno budući da je dušik vrlo mobilan u tlu i pogrešna pri-mjena gnojiva može prouzročiti gubitak ve-likoga dijela dodanoga dušika ispiranjem u niže slojeve tla ili isparavanjem u atmosferu. Nitratni je oblik dušika zbog velike mobilno-sti oblik koji biljke najlakše usvajaju, ali je u isto vrijeme i oblik dušika koji je najveća pri-jetnja za okoliš zbog velike mogućnosti is-piranja u niže slojeve tla i podzemne vode. Dakle, sa stajališta okolišno prihvatljive pro-izvodnje treba paziti na pravilnu primjenu dušičnih gnojiva jer inače može doći do tok-sičnoga utjecaja amonijaka na rast i razvoj biljke, toksičnih koncentracija nitrata u jesti-vim dijelovima biljke ili do ispiranja nitrata u podzemne vode, odnosno onečišćenja oko-liša. Mineralna dušična gnojiva s nitratnim oblikom dušika trebaju biti primijenjena u povoljnim vremenskim uvjetima, tj. ne prije kišnoga razdoblja, koje će prouzročiti njiho-vo ispiranje.

U najčešće korištena organska gnoji-va ubrajamo: kruti stajski gnoj, gnojovku i gnojnicu. Kruti stajski gnoj smjesa je stelje, krutih i tekućih životinjskih izlučevina razli-čitoga stupnja biološke razgrađenosti, sta-bilnosti i zrelosti. Gnojovka je polutekuće stajsko gnojivo, smjesa krutih i tekućih izlu-čevina, tj. stajski gnoj uglavnom bez ste-lje, a gnojnica je tekući stajski gnoj, najče-šće smjesa tekućih životinjskih izlučevina i otpadnih voda (obično nastaje kao tekući

18 Okolišno prihvatljiva proizvodnja povrća


ostatak izlučevina koje stelja ne uspije upi-ti) (NN, 9/2014).

Pri primjeni krutoga stajskog gnojiva tre-ba znati nekoliko činjenica. Vrlo je bitno ko-ristiti se zrelim stajnjakom, a ne svježim, a razlozi su višestruki.

Poluzreli ili svježi stajnjak:• ima loša fizikalna svojstva • moguća je prisutnost patogenih orga-

nizama (poput salmonele) i sjemenki korova

• ima širok C/N odnos koji izaziva dušič-nu depresiju, tj. povećava se brojnost mikroorganizama, a oni za svoj rast i razvoj troše dušik iz stajskoga gnojiva, ali i iz rezervi tla i time osiromašuju tlo dušikom

• ima veliki udio amonijskoga dušika koji može imati fitotoksično djelovanje

• niže su koncentracije P i K• potrebne su veće količine, a zbog ne-

povoljnih fizikalnih svojstava otežano je apliciranje i zaoravanje.

Dakle, iako organsko gnojivo ima svojih prednosti, treba ga oprezno primjenjivati. Naime, određene kulture nisu tolerantne na organsku gnojidbu, pa se na to treba paziti pri odabiru gnojidbe. Tako npr. or-

Slika 1. Urea i KAN. Izvor:https://petrokemija.hr

ganska gnojidba negativno djeluje na rot-kvu, rotkvicu, salatu, endiviju, špinat, luk, mrkva, peršin i pastrnjak, a pozitivno na kupus, kelj, cvjetaču, korabicu, kelj pupčar, brokulu, rajčica, papriku, patlidžan, krum-pir, dinju, lubenicu, krastavac, tikvicu, bun-devu, poriluk, češnjak i kukuruz šećerac (Lončarić i Parađiković, 2015.).

Nitrati u tlima Nitratni oblik dušika, kao najmobilni-

ji oblik dušika, prijetnja je za okoliš, ali i zdravlje ljudi. Voda onečišćena nitratima onečišćuje i okoliš, a kontaminacija povr-šinskih stajaćih i tekućih voda vidljiva je po bujanju algi i višega vodenog bilja u proce-su eutrofikacije.

Prekomjerne doze nitrata u poljoprivred-nim kulturama, prvenstveno u povrću, po-sljedica su neadekvatne gnojidbe duši-kom i jedan su od glavnih izvora nitrata u ljudskoj prehrani. Dakle, loša poljoprivred-na praksa, tj. nekontrolirana gnojidba du-šičnim gnojivima može negativno utjecati na okoliš, ali i na ljudsko zdravlje te je radi smanjenja i sprječavanja takvih onečišće-nja u Republici Hrvatskoj donesena tzv. Ni-tratna direktiva.



Zakonska regulativa korištenja dušičnim gnojivima u Republici Hrvatskoj

Hrvatska je danom pristupanja Europ-skoj uniji (1. srpnja 2013.) postala obve-znicom Nitratne direktive, a propisi koji reguliraju Nitratnu direktivu u Republici Hrvatskoj jesu:• Zakon o vodama (NN, 153/09, 130/11)• Odluka o određivanju ranjivih područ-

ja u Republici Hrvatskoj (NN, 130/12)• Pravilnik o sadržaju i provedbi I. akcij-

skog programa zaštite voda od oneči-šćenja uzrokovanog nitratima poljopri-vrednog podrijetla (NN, 7/13)

• Akcijski program zaštite voda od one-čišćenja uzrokovanog nitratima poljo-privrednog podrijetla (NN, 15/13).

Nitratna direktiva primjenjuje se u okvi-ru I. akcijskog programa zaštite voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima poljo-privrednog podrijetla. Obveze iz tog I. ak-cijskog programa primjenjuju se u zona-ma ranjivima na nitrate, a to je trenutačno u Republici Hrvatskoj 75 gradova i općina, odnosno 9 % teritorija Republike Hrvatske. Poljoprivrednim gospodarstvima koja su izvan ranjivih područja preporučuju se ob-veze iz I. akcijskog programa, odnosno do-bra poljoprivredna praksa.

Prvim akcijskim programom propisane su razne obveze poljoprivrednih proizvo-đača, prije svega to je korištenje gnojivi-ma na gospodarstvu za gnojidbu poljopri-vrednih kultura, odnosno prihranu biljaka radi održavanja i popravljanja plodnosti tla u skladu s potrebama biljaka za hranivima.

Tako su za pojedine skupine poljopri-vrednih proizvoda propisane količine du-šika u kg/ha koje se smiju upotrijebiti tije-kom vegetacije (Slike 3. i 4.).

Slika 3. Propisane količine dušika za pojedine biljne vrsteIzvor: Savjetodavna služba MPŠHR

Slika 2. Mjerenje koncentracije nitrata nitratnim štapićima u podzemnim vodamaIzvor: T. Vinković



Slika 4. Propisane količine dušika za pojedine biljne vrsteIzvor: Savjetodavna služba MPŠHR

Nadalje, veoma je važno vodi-ti evidenciju korištenja gnojiva na gospodarstvu kako bi se zna-lo koji su inputi u poljoprivred-noj proizvodnji te koja je količina hraniva iznesena iz tla prinosom pojedine kulture (Slika 5.). Zbog toga su poljoprivredna gospo-darstva dužna analizirati tlo na osnovna kemijska svojstva svake četiri godine.

Također, primjenom općih na-čela korištenja gnojiva u skladu s klimatskim uvjetima i stanjem tla poljoprivrednici ne smiju ra-sprostranjivati organsko gnoji-vo (stajnjak) po tlu u razdobljima godine kada to nije primjenjivo ili neće biti korisno biljci i tlu. Ti su rokovi definirani I. akcijskim programom, a oni se prije svega odnose na snijegom prekrivene površine, vodoplavne površine, površine u blizini vodenih toko-va, te u I. i II. zoni sanitarne zaštite (www.consultare.hr).

Slika 5. Evidencija korištenja gnojivimaIzvor: Savjetodavna služba MPŠHR



Slika 6. Mjerenje koncentracije nitrata u krastavcima nitratnim štapićimaIzvor: T. Vinković

Nitrati u povrću Dušik kao konstitutivni element organ-

ske tvari, tj. kao sastavni dio nukleinskih ki-selina, aminokiselina, bjelančevina, enzi-ma, pigmenata i drugih spojeva, nužan je ili esencijalan element za sve organizme i u spontanim ekosustavima i u antroposusta-vima. Kruženje dušika u agroekosustavu ve-oma je važno za dostatnu poljoprivrednu proizvodnju, ali i za očuvanje okoliša. Znače-nje je naglašeno time što su male praktične razlike između ekonomskoga i tehnološko-ga optimuma (ili maksimuma) i prekomjer-nih količina koje nepotrebno opterećuju okoliš. Pri kruženju dušika dolazi do transfor-macije iz neraspoloživih oblika u raspoloži-ve (mobilizacija) ili obrnuto, iz raspoloživih u neraspoložive (imobilizacija) te iz jednoga oblika dušika u drugi (organski, amonijski, nitritni, nitratni). Dušik u nitratnome obliku izrazito je mobilan i u oraničnome sloju tla i

u dubljim horizontima te općenito u ekosu-stavima, što može uvelike opteretiti okoliš (Lončarić i Karalić, 2014.).

Biljke usvajaju dušik u mineralnome obli-ku, kao nitratni (NO3- ) ili amonijev ion (NH4+), zatim ga u organsku tvar ugrađuju izrav-no (amonijski) ili nakon redukcije (nitratni oblik). Nitratni oblik dušika ima važnu ulo-gu u prehrani i metabolizmu biljaka, a me-tabolizam biljke utječe na raspodjelu nitrata unutar biljke, pa se tako veće količine nitrata nalaze u listovima, a manje u sjemenkama i gomoljima – lisnato povrće sadržava više nitrata od krumpira, mrkve, poriluka, luka, graha, graška i mahunarki.

Koncentracija nitrata u povrću ovisi o ne-koliko čimbenika: uvjetima uzgoja, intenzi-tetu svjetlosti, temperaturi, svojstvima tla, gnojidbi, načinu skladištenja.

Nitrati sami po sebi imaju vrlo malo tok-sično djelovanje na ljudski organizam, ali njihovi metaboliti i produkti reakcija (kao npr. nitrozamini) u probavnome traktu mogu biti opasni za zdravlje. Unosu nitrata u ljudi najviše pridonosi konzumacija voća i povrća (do 41 % ukupnoga unosa) te mesa i pitke vode. S druge strane, konzumacija voća i povrća ima mnogobrojne, dokaza-ne dobrobiti za zdravlje. Prema istraživanju Hrvatske agencije za hranu provedenom 2012. – 2013. procjenom izloženosti popu-lacije kontaminaciji nitratima ustanovljeno je kako kod svega 0,4 % populacije konzu-menata dolazi do prekoračenja toksikološ-ke granice (ADI-ja) te je zaključeno da zado-voljavanje potreba organizma za gradivnim, energetskim i zaštitnim tvarima dobivenim iz povrća u tom slučaju ima veću dobrobit u odnosu na štetni utjecaj nitrata.

Prema Pravilniku o najvećim dopušte-nim količinama određenih kontaminanata u hrani (NN,146/2012) Ministarstva zdrav-lja propisuju se najveće dopuštene količine određenih kontaminanata koje se mogu nalaziti u hrani, pa tako i nitrata u povrću (Slika 7.).



Hrana

Najveće dopuštene

količine (mg NO3/kg)

1.1 Svježi špinat (Spinacia oleracea)(2) 3 500

1.2 Konzerviran, duboko smrznut ili smrznut špinat 2 000

1.3

Svježa zelena salata (Lactuca sativa L.) (uzgojena u stakleniku i na otvorenom), izuzev zelene salate navedene pod točkom 1.4.

ubrana od 1. listopada do 31. ožujka:5 0004 000

zelena salata uzgojena u stakleniku 4 000

zelena salata uzgojena na otvorenom

ubrana od 1. travnja do 30. rujna: 3 000

zelena salata uzgojena u stakleniku


1.4 Zelena salata vrste »Iceberg«

zelena salata uzgojena u stakleniku2 5002 000


1.5

Rucola (Eruca sativa, Diplotaxis sp, Brassica tenuifolia, Sisymbrium tenuifolium)

ubrana od 1. listopada do 31. ožujka:7 0006 000

ubrana od 1. travnja do 30. rujna:

1.6 Prerađena hrana na bazi žitarica i dječja hrana za dojenčad i malu djecu (3) (4) 200

Slika 7. Maksimalno dopuštene koncentracije nitrata u povrćuIzvor: Pravilnik o najvećim dopuštenim količinama određenih kontaminanata u hrani (NN, 146/2012)



Povrće s visokom razinom nitrataTransport dušika kroz biljku utječe na

distribuciju nitrata između lišća i skladišnih organa kao što su sjemenke ili plodovi. Sto-ga lisnati usjevi kao što su kupus, salata i špinat imaju relativno visoke količine nitra-ta za razliku od krumpira, mrkve, poriluka, luka, graha, graška i mahunarki. Zbog ta-kvog sustava prijenosa mladi listovi imaju manju količinu nitrata od starijih listova. Ta-kav se odnos najbolje može zamijetiti kod biljke kupusa s najvećom količinom nitrata u vanjskim listovima i mnogo manjom koli-činom u unutrašnjosti.

Nadalje, sadržaj nitrata u biljci usko je po-vezan s uvjetima okoliša koji uključuju:

• Karakteristike tla: akumulacija nitra-ta ovisi o vrsti tla i njegovu mine-ralnome sastavu. Budući da se oni kreću iz dubljih slojeva tla prema površini i korijenu, kretanje im zbog nedostatka vode može biti ograni-čeno. Suprotno tomu, prekomjerna vlažnost tla može razrijediti sadržaj nitrata u tlu, ograničiti rast biljaka i dovesti do gubitka nitrata denitrifi-kacijom.

• Uporaba gnojiva: obilježje je inten-zivne poljoprivrede uporaba veli-kih količina dušičnih gnojiva koja su izvor nitrata. Kao odgovor na dušič-nu gnojidbu lisnato povrće poput salate ili kupusa sadržava veću koli-činu nitrata. Grašak i grah, biljke koje se hrane s pomoću floema, sadržava-ju nešto manje, a korijenasto povrće najmanje količine nitrata. Poštova-njem načela dobre poljoprivredne prakse i kontroliranom primjenom dušičnih gnojiva uvelike se smanjuje rizik od nagomilavanja nitrata u tlu, površinskim vodama pa posljedično i u povrću.

• Intenzitet svjetlosti: ključan je čim-benik količine nitrata u lisnatome po-

vrću kao posljedica asimilacije duši-ka i transporta elektrona pri procesu fotosinteze u lišću. Tako, na primjer, razlike u intenzitetu svjetla tijekom različitih mjeseci mogu pri uzgoju salate na području zapadne Europe izazvati čak trostruke promjene u sa-držaju nitrata. Zimski usjevi općeni-to sadržavaju veću količinu nitrata od ljetnih uzgajanih u istome okruž-ju. Također, biljke koje se uzgajaju na području sjeverne Europe sadržava-ju veću razinu nitrata od biljaka koje se uzgajaju na području južne Euro-pe. Te razlike mogu se objasniti či-njenicom kako veće osvjetljenje ljeti smanjuje sadržaj nitrata u korist po-većanja rasta biljaka. Voće i povrće iz stakleničkoga uzgoja ima veći sadr-žaj nitrata zbog manjega intenziteta svjetla i veće mineralizacije okružja u kojem rastu (HAH, 2016.).

Prema istraživanju Nuić i Habuda-Stanić (2017.) nekoliko je načina prevencije pove-ćanja sadržaja nitrata u hrani: praćenje sa-držaja nitrata u tlu i vodama (monitoring), kontrolirana uporaba dušičnih gnojiva, pravilno čuvanje povrća i voća te adekvat-na prerada. Naime, sadržaj nitrata u svje-žem povrću može se smanjiti čuvanjem povrća na sobnoj temperaturi. S druge strane, ovisno o vrsti povrća, razina nitrata može se i povećati pod utjecajem specifič-noga endogenog djelovanja enzima nitrat-ne reduktaze ili pod utjecajem mikroorga-nizama. Pri čuvanju povrća u hladnjaku (7 dana na temperaturi od 5 oC) sadržaj nitra-ta ostaje nepromijenjen, što upućuje na či-njenicu kako nitrat reduktaza u tim uvjeti-ma postaje neaktivna te kako je aktivnost mikroorganizama smanjena. Osim toga, nitrati su topljivi u vodi i pranje lisnatoga povrća (salate, matovilca, endivije) može smanjiti razinu nitrata za 10 – 15 %, dok se razine nitrata i nitrita u krumpiru nakon obrade (pranje, ljuštenje i ispiranje) mogu smanjiti za 18 – 75 %.

24



Literatura1. Lončarić Z., Karalić K. (2014.): Nitrati u

tlima i vodama. Plodnost i opterećenost tala u pograničnome području. Poljo-privredni fakultet Sveučilišta Josipa Jur-ja Strossmayera u Osijeku, Osijek. 26.

2. Lončarić Z. (2015.): Mineralna gnojiva. Mineralna gnojiva i gnojidba ratarskih usjeva. Poljoprivredni fakultet Sveučili-šta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek. 28 – 82.

3. Lončarić, Z. i Parađiković, N. (2015.): Gnojidba u proizvodnji povrća. Gnojid-ba povrća, organska gnojiva i kompo-stiranje. Poljoprivredni fakultet Sveučili-šta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek. 8-60.

4. Miloš S, Hengl B., Matijević L. (2016.): Znanstveno mišljenje o riziku od nitra-ta iz povrća. Hrvatska agencija za hranu.

5. Narodne novine 9/14 (2014):. Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja. Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske.

6. Narodne novine 146/12 (2012.): Pravil-nik o najvećim dopuštenim količinama određenih kontaminanata u hrani, Mi-nistarstvo zdravlja.

7. Nujić, M, Habuda-Stanić M. (2017.): Ni-trates and nitrites, metabolism and toxi-city. Food in Health and Desease, scien-tific-prodessional Journal of nutritions nd dietetics. Review. 48-89

8. Pejaković A., Međimurec T., Paić S. (2019.): Nitratna direktiva u RH, Mini-starstvo poljoprivrede RH. Savjetodav-na služba. www.consultare.hr

25

Svojstva tla i načela gnojidbeZdenko Lončarić

Gnojidbu vrlo često pojednostavnju-jemo kao agrotehničku mjeru aplikacije gnojiva radi postizanja visokoga prinosa. Međutim, utjecaj i važnost gnojidbe mno-go su složeniji s aspekta kvalitete prinosa, plodnosti tala, očuvanja okoliša i održivo-sti proizvodnje. Izravan je utjecaj gnojidbe na plodnost tala, a time i na stabilnost pri-nosa jer je veća plodnost posljedica veće elastičnosti tla, što podrazumijeva sposob-nost neutralizacije stresnih uvjeta okoliša (npr. sezonska sušna razdoblja) i nepovolj-nih učinaka nedostatne ili suvišne gnojid-be. Posljedica je nedostatne gnojidbe niži prinos, a prekomjerna je gnojidba nepotre-ban trošak, potencijalno opterećenje oko-liša, prouzročuje luksuznu opskrbu biljke hranivima i često lošiju kvalitetu. U skladu s tim, samo odgovarajuća gnojidba posve ispunjava kriterije prinosa, zaštite okoliša i održivosti proizvodnje, ali je optimizaci-ja gnojidbe vrlo složen zadatak zbog isto-dobnoga biološkog, tehnološkog, ekološ-kog i ekonomskog optimuma uvjetovanih klimatskim, pedološkim, fizikalnim, ke-mijskim i biološkim čimbenicima. Da bi se održala složena ravnoteža raspoloživosti hraniva u tlu, nužno je održavati plodnost tala. Pritom je dominantan utjecaj mje-ra popravljanja (ili kondicioniranja) tala i gnojidbe, kojima se postiže održiva opti-malna raspoloživost hraniva, što je jedin-stveni cilj gnojidbe. Prirodna raspoloživost hraniva u agroekosustavima nije optimal-na jer je produkcija organske tvari, tj. pla-nirana visina prinosa antropogeno intenzi-virana u odnosu na spontane ekosustave. Osim količine raspoloživih hraniva, vrlo su važni i dinamika raspoloživosti i odnos iz-među pojedinih hraniva, pa jednokratno optimiziranje raspoloživosti nije dostatno, nego je potrebno plansko i sustavno odr-

žavanje optimalne raspoloživosti hraniva u tlu. Stoga definicija gnojidbe treba uzeti u obzir sve spomenute razloge i ciljeve, pa je točnije reći da je optimalna gnojidba agro-tehnička mjera aplikacije gnojiva radi po-stizanja stabilnoga visokog prinosa odgo-varajuće kvalitete optimizacijom opskrbe usjeva hranivima održavanjem ili poprav-ljanjem plodnosti tla bez štetnoga utjeca-ja na okoliš.

Gnojidba povrćaNedostatna raspoloživost hraniva limiti-

rajući je čimbenik proizvodnje, a prikladna će gnojidba povećati raspoloživost hrani-va i prinosa. Međutim, ako je raspoloživost dostatna i nije limitirajući čimbenik proi-zvodnje, gnojidba neće povećati prinos, ali može pozitivno utjecati na kvalitetu prino-sa. Utjecaj dodanoga hraniva na kvalitetu prinosa ne ovisi samo o količini i dinamici raspoloživoga hraniva nego i o vrsti i kul-tivaru povrća, ali i o raspoloživosti drugih hraniva. Nadalje, ako je raspoloživost hra-niva već bila optimalna, gnojidbom pove-ćana raspoloživost može negativno utjeca-ti na kvalitetu, može prouzročiti smanjenje prinosa zbog nižega žetvenog indeksa, bujnosti, intenzivnijega napada uzročnika bolesti te kloroza i nekroza zbog moguće-ga toksičnog učinka prekomjerne raspolo-živosti hraniva.

Svojstva tala i osnovna načela gnojidbe

Optimalnu raspoloživost hraniva može-mo smatrati primarnim i univerzalnim ciljem gnojidbe, tj. zajedničkim nazivnikom svih složenih mjera gnojidbe i mjera popravaka ili kondicioniranja tala. Samo u specifičnim


Svojstva tla i načela gnojidbe

26

uvjetima proizvodnje prirodna je opskrblje-nost hranivima optimalna, tako da prak-tično ne postoje proizvodni poljoprivred-ni sustavi bez potrebe gnojidbe. Međutim, katkad su pojedina hraniva dostatno raspo-loživa i gnojidba tim hranivima nije potreb-na. Jednostavni su primjeri dostatna raspo-loživost mikroelemenata npr. u humoznim tlima slabo i umjereno kisele reakcije, a nije rijetka ni dostatna raspoloživost fosfora i/ili kalija, tako da u određenome trenutku nije potrebna gnojidba da bi se povećala raspo-loživost tih hraniva. Istodobno neko drugo hranivo u tlu može biti nedovoljno raspolo-živo te je potrebna redovita, nerijetko i in-tenzivna gnojidba tim hranivom.

Optimalna raspoloživost svih esencijal-nih elemenata složen je zadatak, ali su se biljke već prilagodile raspoloživosti hrani-va u tlima. To pojednostavnjuje gnojidbu, iako je veliki utjecaj različitih svojstava na plodnost tala te je sve agrotehničke mjere nužno usmjeriti realizaciji četiriju osnovnih načela održavanja plodnosti koji su predu-vjeti optimizacije gnojidbe:

1. održavanje optimalne vlažnosti tla 2. održavanje optimalne pH-reakcije tla3. održavanje humoznosti tla 4. optimalna obrada tla.

U plodnim tlima agrotehničke mjere usmjerene su održavanju plodnosti i de-gradacija plodnosti nije prihvatljiva, a u tli-ma manje ili nedovoljne plodnosti agro-tehničke mjere usmjerene su popravljanju ili povećanju plodnosti tla. Raspoloživost hraniva izravna je ili posredna posljedica svojstava tla, a najveći utjecaj na raspoloži-vost hraniva imaju struktura i tekstura, hu-moznost, vlažnost i pH-reakcija tala.

Struktura i tekstura tala Kemijska raspoloživost hraniva u tlu nije

jedini uvjet da bi biljka mogla usvojiti do-voljno hraniva, nego je nužan i izravan kon-takt hraniva i korijena. To znači da su u tlu

potrebni optimalni uvjeti za rast korijena, tj. tla trebaju biti strukturna, prozračna, dubo-ka, bez zbijenih i nepropusnih slojeva. Tek-stura tala zajedno sa strukturom utječe na poroznost, vodozračni režim (vodoodrži-vost i prozračnost) i sorpcijsku sposobnost tla. Lagana tla s prevelikim udjelom čestica pijeska i praha (tj. s premalim udjelom česti-ca gline) prozračna su, nema zapreka per-kolaciji vode i rastu korijena, ali teže zadrža-vaju vodu i u manjoj mjeri mogu izmjenjivo vezati hraniva, neelastična su i manje spo-sobna neutralizirati stresne uvjete. S druge strane, teška glinovita tla imaju veliki kapa-citet sorpcije (izmjenjivoga vezanja) hraniva i veliki kapacitet za vodu, ali postoji realna opasnost od povećane zbijenosti, oteža-ne perkolacije vode, smanjenoga kapacite-ta za zrak, prekomjerne vlažnosti ili smanje-ne raspoloživosti vode. Ta svojstva uvelike otežavaju rast korijena, a to se može ubla-žiti optimalnom pravodobnom obradom tla, povećanjem humoznosti i održavanjem strukturnosti tla. Također, veliki udio gline u teškim tlima povećava mogućnost fiksacije kalija u međulamelarnim prostorima gline-nih minerala, što smanjuje raspoloživost ka-lija i učinkovitost gnojidbe kalijem.

Vlažnost talaHraniva u tlu dolaze u kontakt s korije-

nom ne samo rastom korijena nego i kre-tanjem hraniva strujanjem otopine tla, per-kolacijom i difuzijom prema korijenu, a za to je nužna optimalna vlažnost tla. Kretanje hraniva onemogućeno je u suhim tlima, a zbijeni slojevi i zone otežavaju perkolaciju, strujanje vode i difuziju te reduciraju usva-janje hraniva. Optimalna je vlažnost nužna i za mikrobiološku aktivnost u tlu (npr. za mineralizaciju, nitrifikaciju, nitrofiksaciju).

Reakcija (pH-vrijednost) talaRaspoloživost hraniva različita je u tlima

različite pH-reakcije, iako ukupna količina hraniva može biti praktično ista. U pogledu raspoloživosti hraniva optimalna je slabo



27

kisela reakcija tla (pH-vrijednost oko 6,5). U kiselijim tlima manja je raspoloživost Ca i Mg (manja zastupljenost izmjenjivih zemnoalkalnih kationa na koloidima tla), veća je opasnost od gubitka N denitrifika-cijom i opasnost od gubitka B ispiranjem, manja je raspoloživost Mo, izražena je opa-snost od kemijske fiksacije P slobodnim kationima Al, Fe i Mn uz izravno toksično djelovanje Al na korijenske dlačice reduci-rajući njihov rast i aktivnost. Nepovoljna je i povećana raspoloživost (topljivost) štetnih elemenata (Cd, Cr, Pb). U alkalnim (ili kar-bonatnim) tlima viših pH-vrijednosti veća je opasnost od gubitaka N volatizacijom, povećano je antagonističko djelovanje Ca i Mg prema K, uvelike je smanjena raspolo-živost mikroelemenata (Fe, Mn, Zn, Cu, B), a također je izražena opasnost od kemijske fiksacije P slobodnim kationima Ca.

HumoznostHumus je stabilna frakcija organskih ko-

loida, koji su vrlo važni za plodnost tala. Veća humoznost tala (veći sadržaj humu-sa) povećava potencijal mineralizacije, elastičnost, puferna svojstva i apsorpcijski kompleks tla, posljedica čega je i veća ras-položivost hraniva. Potencijal godišnje mi-neralizacije N u tlima s < 1 % humusa rijet-ko je iznad 20 kg/ha, u tlima s 2 % humusa oko 45 – 55 kg/ha, a u tlima > 4 % humu-sa potencijal je uglavnom iznad 100 kg/ha. Elastičnost i puferna svojstva tla vrlo su važni za neutralizaciju nepovoljnih uvjeta u tlu (npr. nepovoljnih sezonskih promje-na vlažnosti, konduktivnosti i pH-vrijedno-sti). Slabo humozna tla nemaju elastično-sti i stresni uvjeti izravno štetno utječu na biljku jer ih tlo ne može “amortizirati”. Veća humoznost uključuje i veću količinu or-ganskih koloida u tlu, koji čine apsorpcijski kompleks tla i omogućuju sorpciju hraniva. Sorpcija hraniva jest vezanje hraniva u biljci pristupačnom izmjenjivom obliku, a sprje-čava ispiranje i fiksaciju hraniva. Posljedica fiksacije manja je raspoloživost hraniva, što

znači da humoznost izravno utječe na po-većanje raspoloživosti hraniva.

Postupak određivanja potrebe gnojidbe povrća

Uzgoj povrća obuhvaća različite tehno-loške sustave proizvodnje, različite vrste povrća i različitu sezonsku dinamiku uzgo-ja, stoga postoje posebnosti koje utječu na potrebu gnojidbe:

1. vegetativni rast povrća vrlo je intenzi-van i zahtijeva kontinuiranu intenzivnu opskrbu hranivima i vodom

2. razdoblje od sadnje do berbe može biti vrlo kratko jer povrće često u kratkome vremenu (2 – 3 mjeseca) stvara veliki prinos

3. kratke vegetacije omogućuju više proi-zvodnih ciklusa godišnje

4. razdoblje plodonošenja i produktiv-ne berbe povrća može biti dugotrajno (nekoliko mjeseci)

5. berba povrća često je u vegetativnoj fazi razvoja, npr. lisnato i korjenasto povrće

6. sustavi proizvodnje povrća (otvorene površine s navodnjavanjem i bez na-vodnjavanja, zaštićeni prostori) vrlo su različiti po visini ciljanoga prinosa, vrsti gnojiva i isplativosti proizvodnje.

Postupak izračuna optimalne gnojid-be povrća obuhvaća 10-ak koraka, ovisno o kiselosti tla i reakciji povrća na organsku gnojidbu:

1. određivanje ciljanoga prinosa – ovi-si o genetičkome potencijalu izabranoga kultivara i o sustavu uzgoja povrća. Nužno je realno određivanje ciljanoga prinosa na temelju plodnosti tla i iskustava u određe-nim proizvodnim uvjetima. Moguća je ko-rekcija postavljenoga ciljanog prinosa na-kon izračuna potrebnih količina gnojiva ako plodnost tla nije dostatna za postiza-nje stabilnoga ciljanog prinosa.



28

2. izračun potrebne količine hraniva za ciljni prinos – odnosi se na ukupnu ko-ličinu hraniva koju je potrebno osigurati za ciljani prinos i održavanje plodnosti tla. Obuhvaća ukupnu količina hraniva koja će biti iznesena iz tla određenim prinosom i pripadajućom masom preostaloga biološ-kog prinosa.

3. potrebna kalcizacija – izračunava se samo za tla čija je pH-vrijednost preniska (okvirno ispod 5,0 – 5,5, ovisno o vrsti povr-ća). Potrebna kalcizacija izračunava se radi postizanja optimalne pH-vrijednosti tla, što ovisi o tolerantnosti vrste povrća na kiselost tla. Izračun se zasniva na svojstvima tla utvr-đenim analizama tla, ciljanoj pH-vrijednosti tla i svojstvima (neutralizacijska vrijednost) sredstva za kalcizaciju. Kalcizaciju nikako ne treba procjenjivati koristeći se tablicama jer je izračun vrlo jednostavan, a posljedica po-grešne procjene može biti investicija bez učinka ili inhibicija rasta biljaka.

4. optimalna potreba N u gnojidbi – izračunava se na temelju ukupne fiziološ-ke potrebe za planirani prinos, od čega tre-ba oduzeti sve količine N koje će biti ili već jesu raspoložive povrću tijekom vegetaci-je. Spomenutome pripadaju količine mine-ralnoga N (Nmin) u tlu (utvrđuje se analizom tla) i N koji će biti raspoloživ mineralizaci-jom, nitrofiksacijom, razgradnjom ostata-ka predusjeva i prethodno apliciranoga or-ganskog gnojiva.

5. optimalna potreba fosfora (P2O5) i kalija (K2O) u gnojidbi – izračunava se na temelju klasa opskrbljenosti tla fosforom i kalijem. Osnovno je načelo obogaćivanja si-romašnih tala (klase A i B), očuvanja raspolo-živosti hraniva u tlima dobre opskrbljenosti (klase C i D) i izostavljanje gnojidbe fosfo-rom i/ili kalijem u tlima jako visoke opskr-bljenosti (klasa E) uz postupno smanjivanje raspoloživosti hraniva u takvim tlima.

6. izračun organske gnojidbe – reakcija povrća na organska gnojiva ključna je u od-lučivanju kada primijeniti organsku gnojid-bu, koja je u proizvodnji povrća uvijek kori-

sna, ali se primjenjuje izravno za planirano povrće ili za neki drugi usjev u plodoredu. Vrstu organskoga gnojiva izabrat ćemo s obzirom na plodnost tla i vrstu povrća.

7. optimalna distribucija N i dinami-ka gnojidbe – ovisi o vrsti povrća (inten-zitet rasta, potrebna količina N, dužina vegetacije), ukupnim potrebama gnojid-be dušikom, sustavu uzgoja povrća (mo-gućnost navodnjavanja, raspoloživi nači-ni aplikacije, raspoložive vrste gnojiva) i plodnosti tla (dinamika mineralizacije i ni-trofiksacije, potencijalni gubitci dušika is-piranjem, denitrifikacijom, volatizacijom). Dinamika gnojidbe N kod svih je vrsta po-vrća vrlo važna, često i odlučujuća za visi-nu i kvalitetu prinosa, a za većinu povrća N dodajemo jednim dijelom predsjetvenom gnojidbom, a drugim dijelom prihranama.

8. optimalna distribucija P2O5 i K2O i dinamika gnojidbe – mineralna gnojiva za većinu vrsta povrća unose se u tlo u pro-ljeće, prije sjetve/presađivanja ili čak zajed-no sa sjetvom. Dio ukupno potrebne količi-ne fosfora i kalija za pojedine vrste povrća unosi se u tlo jesenskom osnovnom obra-dom, a ostatak predsjetvenom gnojidbom. Kod povrća s dugom vegetacijom i produ-ženim plodonošenjem uz fertigacijske su-stave “kap po kap” dio fosfora i dio kalija primjenjuje se prihranama vodotopljivim gnojivima.

9. utvrđivanje potrebe i plan aplika-cije mikrognojiva – u tlima nepovoljnih pH-reakcija potrebno je planirati aplikaciju mikrognojiva jer su česti nedostatci mikro-elemenata. U kiselim tlima očekujemo ne-dostatak raspoloživoga Mo, a u alkalnim Fe, Mn, Zn, Cu i B. Također, treba znati da se vr-ste povrća uvelike razlikuju po osjetljivosti na nedostatak i potrebama prema mikroe-lementima.

10. izbor optimalnoga oblika hraniva i izračun količina optimalnih gnojiva (po-jedinačnih i složenih) u osnovnoj gnojid-bi i prihranama – nakon izračuna količina i izbora optimalne dinamike aplikacije po-



29

jedinih hraniva preostaje izbor optimalnih oblika hraniva (amidni, amonijski ili nitrat-ni oblik N; vodotopljivi, citrotopljivi ili teže topljivi oblik fosfata) i formulacije gnojiva (formulacija i omjer hraniva).

11. predviđena bilanca hraniva – pred-viđenu bilancu hraniva (količina hraniva planiranom gnojidbom dodanih u tlo – količina hraniva planiranim prinosom od-nesenih iz tla) nužno je izračunati radi vi-šegodišnjega planiranja gnojidbe. Nakon izračuna potrebne gnojidbe za sljedeću vegetaciju planiranu bilancu hraniva mo-ramo uklopiti u višegodišnji plan bilance gnojidbe radi održavanja plodnosti tla, ali i u okvire ekonomski održive gnojidbe. Ako je potrebno i moguće smanjiti troškove, gnojidbu možemo racionalizirati smanje-njem količina gnojiva ili smanjenjem broja aplikacija (prohoda) na dovoljno plodnim površinama.

Literatura1. Lončarić, Z. (2018.): Kompjutorski su-

stavi odlučivanja u gnojidbi povrća. Gospodarski list. 23-24: 36-37.

2. Lončarić, Z. (2016.): Plodnost tala i gno-jidba. XI Savjetovanje uzgajivača go-

veda u RH. Zbornik predavanja. Ve-sna Bulić (ur.). Hrvatska Poljoprivredna agencija. 28-29. siječnja 2016., Ivanić Grad. 27-33.

3. Lončarić, Z., Karalić, K. (2015.): Mine-ralna gnojiva i gnojidba ratarskih usje-va. Poljoprivredni fakultet Sveučilišta u Osijeku.

4. Lončarić, Z., Rastija, D., Karalić, K., Po-pović, B., Ivezić, V., Lončarić, R. (2015.): Kalcizacija tala u pograničnome po-dručju. Poljoprivredni fakultet Sveuči-lišta u Osijeku.

5. Lončarić, Z., Parađiković, N., Popović, B., Lončarić, R., Kanisek, J. (2015.): Gno-jidba povrća, organska gnojiva i kom-postiranje. Poljoprivredni fakultet Sve-učilišta u Osijeku.

6. Lončarić, Z., Popović, B., Ivezić, V., Ka-ralić, K., Manojlović, M., Čabilovski, R., Lončarić, R. (2014.): Mineralna i or-ganska gnojidba na obiteljskim poljo-privrednim gospodarstvima u pogra-ničnome području Hrvatske i Srbije. Zbornik radova 49. hrvatskog i 9. me-đunarodnog simpozija agronoma. Ma-rić, S., Lončarić, Z. (ur.). Poljoprivredni fakultet Sveučilišta u Osijeku, Osijek. 77-81.



31

Agrotehnika povrćaMiro Stošić

Poljoprivredna proizvodnja djelatnost je u kojoj su u interakciji ekološki, biološki i ekonomski dio (Slika 1.).

Na temelju poznavanja bioloških svoj-stava i agroekoloških uvjeta pristupa se razradi metoda uzgoja kultura, odnosno tehnologiji proizvodnje ili proizvodno-me procesu. Ako se iz ekonomskoga dije-la izuzmu zahvati u vezi s uzgojem biljaka, dobiva se agrotehnički kompleks ili agro-tehnika (Butorac, 1999.).

Slika 1. “Poljoprivreda”Izvor: https://www.pixelslogodesign.com/

Agrotehnički kompleks obuhvaća niz operacija, i to obradu tla, gnojidbu tla, bi-ološku reprodukciju (sjetva/sadnja), mjere njege kultura, borbu protiv korova i žetvu/berbu (Slika 2.).

Slika 2. MalčIzvor: https://horticulture.ucdavis.edu/

Slika 3. Automatizirana sadnja salateIzvor: https://www.pixelslogodesign.com/

Naime, profitabilna poljoprivredna proi-zvodnja svakom zahvatu pristupa pozorno, odnosno za obavljanje pojedinih operaci-ja npr. obrade tla podrazumijeva optimal-no vrijeme na temelju uvjeta u proizvodnji nastojeći na taj način maksimalno iskoristi-ti strojeve i oruđa u ekonomskome i eko-loškome smislu.

Agrotehnika povrća podijeljena je, kao i u ratarskom smislu, na zahvate ili operacije kao što su obrada tla, gnojidba tla, sjetva/sadnja, mjere njege kulture, zaštita od ko-rova, žetva/berba.

Još je jedna bitna stavka – plodored (Slika 4.), odnosno prostorna i vremenska izmjena kultura na parceli. Između pojedinih kultu-ra postoje i pozitivni i negativni odnosi te, u skladu s tim, pretkultura može i negativno i pozitivno djelovati na sljedeći usjev.

Plodored je niz agrotehničkih i organiza-cijsko-ekonomskih mjera kojima se reguli-ra iskorištavanje tla radi proizvodnje.

Svrha je plodoreda u sklopu spomenutih mjera održavati i podizati plodnost tla te os-tvarivati visoke urode u dužem razdoblju.

Plodored obuhvaća vremensku izmjenu kultura (plodosmjenu), prostornu izmjenu kultura (poljosmjenu) i odmor tla (ugar).


Agrotehnika povrća

32

Slika 4. Shematski prikaz plodoredaIzvor: https://www.pixelslogodesign.com/

S druge strane, moguće je iskoristiti po-zitivne učinke primjerice duboke obrade pretkulture te smanjiti frekvenciju i intenzi-tet obrade tla za sljedeću kulturu.

Dobar je primjer za to krumpir kao pre-dusjev za grah, grašak, žitarice itd.

Općenito, za uzgoj povrća najbolja su la-gana, pjeskovita tla (za uzgoj krumpira, mr-kve, celera, luka itd.) do srednje teških tala s dobrim vodozračnim svojstvima, tla koja dobro infiltriraju i reteniraju vodu (Parađiko-vić, 2002.). S druge strane, teška tla, tla s ne-povoljnim teksturnim sastavom (prah, glina, itd.) trebalo bi izbjegavati zbog problema u vodozračnome režimu, teže obrade tla, stvaranja pokorice itd. Agrotehnika ili proi-zvodni proces započinje izradom gnojidbe-noga plana i potreba kulture, pri čemu tre-ba uzeti u obzir pretkulturu koja napušta tlo (leguminoza, trava, itd.), kulturu koja dolazi, količinu organskih/mineralnih gnojiva itd.

Također, gnojidbeni plan trebalo bi sa-staviti na temelju kemijskih analiza tla koji-ma se ustanovljuje sadržaj hraniva, kiselost ili alkalnost tla, sadržaj kalija i fosfora te sa-držaj humusa (Tablica 1.).

Rezultati analize tla

Rezultati kiselosti, karbonatnosti i humoznosti tla

Br. Proizvodna površina pHH2O pHKCI

humus (%)

CaCO3 (%)

Hy (cmol/kg)

1. Uzorak 1 ARCOD 973727 7,21 6,27 1,85 1,26

2. Uzorak 2 ARCOD 969560 5,19 3,91 1,49 7,13

3. Uzorak 3 ARCOD 969568 5,92 4,68 1,63 5,34

Tablica 1. Primjer analize tla, Izvor: Z. Lončarić

Na temelju tih podataka, podataka o pretkulturi i u skladu sa zahtjevima kulture određuje se gnojidba i izabire formulacija gnojiva (Slika 5.).

Budući da povrtne kulture prirodom iznose velike količine hraniva iz tla, gno-jidba je neizostavna operacija, a primijeni-ti se moraju adekvatna gnojiva. Gnojidba se obavlja rasipačima (mineralna gnojiva) ili prikolicama za razbacivanje organskih gnojiva (stajnjak, komposti itd.) (Slika 6.). Slika 5. Formulacija gnojiva, Izvor: K. Šafran


Agrotehnika povrća

33

Ako je riječ o jarim kulturama, za veći-nu njih može se aplicirati 2/3 kalijevih i fo-sfornih gnojiva u osnovnoj obradi, zimsko oranje uz aplikaciju stajnjaka, a ostatak se dodaje predsjetveno ili startno. Dušik se dodaje predsjetveno te u jednoj ili više prihrana budući da je podložan ispiranju ili volatizaciji.

Primjer gnojidbe paprike: za oko 50 t/ha ploda gnojidba bi trebala obuhvatiti 250 – 300 kg/ha N, 100 – 150 kg/ha K2O, 200 – 300 kg/ha P2O5 te 100 – 150 kg/ha CaO.

Slika 6. Centrifugalni rasipačIzvor: K. Šafran

Za ozime ili postrne usjeve gnojidba se obavlja neposredno prije obrade tla, no valja znati da i tijekom zimskoga razdoblja (ozime) i tijekom toploga dijela godine (postrni usjevi) može doći do odgođenoga djelovanja gnojiva.

Naime, tijekom hladnoga razdoblja biljke hiberniraju ako su temperature ispod bio-loškoga praga te nema usvajanja hraniva, a ako je riječ o postrnim usjevima, nedosta-tak oborina glavni je problem jer je u tom razdoblju, prema višegodišnjem prosjeku, manjak vode, odnosno oborina.

Osnovna obrada, odnosno zimsko oranje obavlja se u jesen uglavnom plugovima te se učinak obrade na svojstva tla očituje u povećanju volumena tla (1/3), smanjenju

koherencije tla, popravku strukture i poro-znosti tla, popravku kapaciteta tla za vodu i zrak itd.

Vrlo je bitno dobro namjestiti plug i pa-ziti na parametre oranja, a to su kut okreta-nja brazde (normalno oranje 135°), kut na-giba brazde (normalno oranje 43 – 46°) te odnos između dubine i širine brazde (nor-malno oranje 1 : 1,41; nagib 45°).

Za lakšu inkorporaciju žetvenih ostata-ka u tlo treba se koristiti predraonikom, za povećanje brzine oranja odgrnjačom većih dimenzija te s manjim uzlaznim kutom le-meša, za teška tla rešetkastom odgrnjačom (Slika 7.).

Slika 7. Rešetkasti plug za veće brzine kretanja, Izvor: K. Šafran

Osnovna obrada tla, odnosno oranje u našim se agroklimatskim prilikama može obaviti do sredine siječnja jer preostaje 40-ak dana s temperaturama ispod 0 °C zbog izmrzavanja tla. Nakon zimskoga oranja slijedi zatvaranje zimske brazde (Slika 7.a i 7.b), i to čim vremenske prilike dopuste, odnosno ako je godina topla i prije, a kat-kada i kasnije (hladne i duge zime).

Zatvaranje zimske brazde veoma je važ-no jer se njime prekida kapilarnost i evapo-racija vode, što u sušnijim uvjetima može odrediti uspješnost proizvodnje. Obavlja se raznim oruđima, ali je najbolja blanja jer najbolje mrvi tlo i distribuira strukturne agregate tla.


Agrotehnika povrća

34

Slika 7.a Blanja u radu, Izvor: K. Šafran

Slika 7.b Blanja u radu, Izvor: K. Šafran

Postoje i modernija oruđa za zatvaranje zimske brazde kao što su ravnjači, no rabe se i drugi strojevi i oruđa npr. drljače, bla-nje, ravnjači, kombinirana oruđa itd.

Smjer zatvaranja zimske brazde jest di-jagonalno ili poprječno na smjer brazde. Vrlo je bitno obaviti operaciju adekvatnim oruđima budući da se njome konzervira i prezervira vlaga za razdoblja u razvoju kultura kada će se pojaviti manjak vode. Tanjuraču bi trebalo izbjegavati jer je veća dubina rada i može doći do prosušivanja sjetvenoga sloja.

Nakon zatvaranja zimske brazde, ne-posredno prije sjetve, obavlja se predsje-tvena priprema tla kojoj je svrha dopuniti osnovnu obradu i finalizirati sjetveni sloj za prijam sjemena, presadnica, sadnoga materijala itd.

Postulat ili pravilo osnovne i dopunske obrade tla glasi “tvrda posteljica i mek pokri-vač” radi omogućivanja kapilarnoga uspona vode i bubrenja, klijanja i nicanja sjemena te radi lakšega nicanja, odnosno izlaženja na površinu tla (Žugec i Stipešević, 1999.).

Od strojeva i oruđa upotrebljavaju se ra-zličite kombinacije svih mogućih pojedi-načnih oruđa i strojeva, a najpoznatiji su tzv. finišeri ili sjetvospremači, rau-kombi sustav, kombinirane sitnilice, vibrokultiva-tori itd. (Slika 8.a i 8.b).

Slika 8.a Sjetvospremač, Izvor: K. Šafran

Slika 8.b Vibrokutivator, Izvor: K. Šafran

Budući da neke povrtne vrste imaju sitno sjeme i siju se na malu dubinu, za pripre-mu plićega sjetvenog sloja tla na lakšim tli-ma može se primijeniti kombinirano oruđe, i to sekcija perastih drljača + valjkasta drlja-ča sa spiralno povijenim žicama ili + valjka-sta drljača sa spiralno povijenim letvicama


Agrotehnika povrća

35

ili drljača s krutim zupcima + valjkasta dr-ljača sa spiralno povijenim letvicama pra-vokutnoga oblika itd.

Na težim tlima dobri se rezultati posti-žu rotacijskom drljačom + valjkasta drlja-ča s nazubljenim spiralno povijenim letvi-cama; perasta drljača s elastičnim zupcima + paker valjak + valjkasta drljača sa spiral-no nazubljenim letvicama; rotacijska drlja-ča + ježasti valjak ili cambridge valjak (na-kon oranja) itd.

Tanjurača ne bi trebala biti posljednje oruđe u pripremi tla jer mogu zaostati gru-de zemlje i pojaviti se problemi u obavlja-nju sljedećih operacija, nego bi se treba-la upotrijebiti u prethodno spomenutim kombinacijama.

Slika 9. Tanjurača (diskovi svaki na svojoj osovini) u kombinaciji s valjkastom drl-jačom spiralno povijenih okruglih letavaIzvor: K. Šafran

Nakon predsjetvene pripreme tla slijedi sama sjetva ili sadnja, odnosno presađiva-nje, koja može biti ručna ili strojna (Slika 10.).

Budući da je riječ o termofilima, sad-nju presadnica trebalo bi započeti kada se srednje dnevne temperature ustale na 15 °C i kada prođe opasnost od kasnih proljet-nih mrazova. Broj biljaka i način presađi-vanja ovise o kultivaru, sorti, hibridu i raz-doblju berbe (Slika 11.). Razmak između redova trebao bi biti 50 – 60 cm te od 15 do 25 cm u redu (manje bujni kultivari) ili 40 cm (bujniji kultivari).

Slika 10. Sadnja, Izvor: K. Šafran

Slika 11. Paprika u plasteniku Izvor: K. Šafran

Budući da pojedine vrste povrća imaju sit-no zrno, valjanje (Slika 12.) je neizostavan zahvat obrade tla zbog intimnoga kontakta sjemena i tla, a uglavnom se upotrebljavaju valjci glatkoga oboda (Brčić, 1970.).

Slika 12. Glatki valjak, Izvor: K. Šafran

Ako je riječ o vrstama koje zahtijevaju uz-goj na gredicama, gredice se izvode nepo-sredno prije sjetve ili sadnje posebnim plu-govima ili strojevima gredičarima.


Agrotehnika povrća

36

Takvi plugovi imaju dvije daske (lijevu i desnu) te kao plug “odgrtač” zapravo pra-vi humke (Slika 13.a i 13.b). Isto tako, ako se tlo malčira PVC folijom, operacija se obav-lja strojno.

Slika 13.a GredicaIzvor: K. Šafran

Slika 13.b Izrada gredicaIzvor: https://www.picswe.com/

U praksi bi valjanje trebalo biti u kombi-naciji s drljačom (dugački, blago povijeni zupci unatrag, mrežaste drljače, lančaste drljače sa zupcima prema gore) radi prijeki-da kapilarnosti koju smo uspostavili valja-njem, radi smanjenja evaporacije tla i radi sprječavanja nastanka pokorice kod tala s većim udjelom praha (Slika 14.).

Nakon sjetve primjenjuju se mjere njege (zaštita usjeva od korova, bolesti i štetnika) i u konačnici berba ili žetva. U mjere njege uz obradu tla ubrajamo i kultivaciju koja se obavlja radi uništavanja korova, aeracije tla, prihrane itd.

Na težim se tlima rabe oruđa s radnim or-ganima u obliku trokuta i u obliku slova “V” (pačja noga), a na lakšim tlima kopljaste, ši-ljaste ili chisel motičice (Slika 15.a i 15.b).

Slika 14. Glatki valjak + lančasta drljačaIzvor: K. Šafran

Slika 15.a Međuredna kultivacija salateIzvor: http://www.suttonag.com/

Slika 15.b Međuredna kultivacija salateIzvor: https://www.kress-landtechnik.eu/


Agrotehnika povrća

37

Zaštita usjeva od bolesti i štetočina obav-lja se kemijski i pripada mjerama njege usjeva. Obavlja se strojno, kao i prihrana usjeva. Neke kulture, npr. krumpir, zahtije-vaju još jednu operaciju obrade tla – ogr-tanje i to je, dakle, obvezan zahvat u proi-zvodnji krumpira.

Posljednja karika agrotehnike ili proi-zvodnoga procesa poljoprivrednih kultura jest žetva, berba, vađenje uroda (Slika 16.a i 16.b). Obavlja se mehanizirano ili ručno kod nekih kultura.

Slika 16.a Vađenje peršinaIzvor: https://www.mascus.co.uk/

Slika 16.b Vađenje mrkveIzvor: https://www.mascus.co.uk/

Profitabina i uspješna proizvodnja povr-ća ovisi o biološkoj osnovi kulture koja se proizvodi i njezinoj rodnosti, adaptabilno-sti, genetičkom potencijalu. Isto tako, ovisi o agroekološkim uvjetima sredine gdje se proizvodi, o tlu, o klimi, o vremenskim abe-racijama itd.

Također ovisi o načinu proizvodnje, od-nosno je li riječ o organskoj, konvencional-noj, integriranoj proizvodnji, a velik utjecaj ima i mehanizacijski potencijal gospodar-stva (stara, dotrajala mehanizacija itd.) (Da-vies i sur. 2010.).

Prema podatcima Ministarstva poljopri-vrede i šumarstva tijekom 2017. godine in-tenzivnom proizvodnjom povrća na 9.468 ha ostvaren je prinos od oko 150.000 tona (intenzivna proizvodnja na otvorenome, staklenicima i plastenicima).

S druge strane, ekstenzivnom proizvod-njom, na malim obiteljskim poljoprivred-nim gospodarstvima, ostvaren je prinos od oko 9.500 tona povrća. Tijekom 2017. go-dine najčešće posijane/posađene povrtne vrste bile su paprika, mrkva, rajčica, kupus, češnjak i luk.

Ulaskom u Europsku uniju, na tržište od gotovo pola milijarde ljudi, hrvatskim pro-izvođačima otvorene su brojne mogućno-sti, ali su nametnute i određene restrikcije.

Prema Grgiću i sur. (2016.) prednosti su proizvodnje povrća u RH tradicija u proi-zvodnji povrća, povoljni agroekološki uvje-ti (klima, tlo, itd.), raznolikost kultura koje se uzgajaju, tla koja su očuvana i nisu toliko ek-sploatirana i antropogenizirana, pa se pruža mogućnost ekološkoga uzgoja povrća, koje postiže bolju cijenu na tržištu, a i traženo je u zemljama Europske unije (Slika 17.).

Slika 17. Ekoznak Europske unijeIzvor: https://www.agroklub.com

S druge strane, nedostatci proizvodnje povrća u RH jesu male i rascjepkane površi-ne, ograničena i sezonska proizvodnja, nizak


Agrotehnika povrća

38

stupanj primjene modernih tehnologija, ne-dovoljan broj udruga, zadruga, kooperacija zahvaljujući kojima bi mali proizvođači izašli na tržište, nedostatak infrastrukture itd.

Ti autori također ističu da postoje dodat-ne mogućnosti, ali i nedostatci proizvod-nje povrća u Republici Hrvatskoj. S jedne je strane veliko tržište Europske unije, mo-gućnost plasmana proizvoda u turističkoj sezoni, udruživanje proizvođača i zajednič-ki nastup na tržištu te povećanje proizvod-nje u zaštićenim prostorima, što znači pro-duljenje sezone proizvodnje itd.

S druge je strane prekomjeran uvoz, lošija kvaliteta proizvoda zbog manjih ulaganja u proizvodnju, prilagodba propisima EU-a itd.

Možda je ipak najvažnija mogućnost koja se pruža hrvatskim proizvođačima proi-zvodnja i plasman ekoloških proizvoda u Europsku uniju, a to se vidi iz stalnoga po-većanja površina pod ekološkom proizvod-njom. U usporedbi s razvijenijim zemljama Europske unije RH ima povoljnije uvjete za proizvodnju po ekološkim načelima: djevi-čanska tla koja nisu pod tolikim utjecajem antropogenizacije, raznoliku klimu i vre-menske uvjete, tradiciju proizvodnje itd.

Republika Hrvatska ima veliki potenci-jal za proizvodnju povrća i tržišno natjeca-nje na prostoru Europske unije. Nužna su ulaganja prvenstveno u stjecanje znanja,

dakle edukaciju, tečajeve, predavanja, u modernizaciju proizvodnoga procesa (pri-hvaćanje novih tehnika i tehnologija), bo-lja organizacija proizvođača i otkupljivača, korekcije cijena repromaterijala.

Literatura1. Butorac, A. (1999): Opća agronomija.

Školska knjiga. Zagreb. 648.2. Brčić, J. (1970.): Mehanizacija u povr-

ćarstvu. Kućna tiskara Sveučilišta. Za-greb. 20.

3. Davies, G., Lennartsson, M., Rosenfeld, A. (2010.): Pests and disease manage-ment for organic farmers, growers and smallholders-A Complete Guide. In association with Garden Ogranic. 416.

4. ISBN 978 1 84797 150 05. Grgić, I., Hadelan, L., Lucija Baškarić,

Marina Šmidlehner, Magdalena Zrakić (2016.): Proizvodnja povrća u Republici Hrvatskoj: stanje i mogućnosti. Glasnik zaštite bilja. 5. 14-23.

6. Parađiković, N. (2002.): Osnove proi-zvodnje povrća. Katava. Osijek. 191.

7. ISBN 953-98816-0-9.8. Žugec I., Stipešević, B. (1999.): Opća

proizvodnja bilja. Interna skripta. Sve-učilište Josipa Jurja Strossmayera, Po-ljoprivredni fakultet Osijek.


Agrotehnika povrća

39

Prednosti primjene mikrobioloških pripravaka u proizvodnji povrćaSuzana Kristek, Jurica Jović

Budući da su osnovni i najvrjedniji resursi kojima Republika Hrvatska raspolaže kvali-tetno tlo i neoskvrnjena ljepota prirode te neizmjerne količine čiste vode, tim bi se re-sursima trebalo maksimalno planski kori-stiti. Međutim, osim profita, pozornost bi trebalo posvetiti i zaštiti okoliša kako bi na-raštaji koji dolaze mogli i dalje unaprjeđiva-ti poljoprivrednu proizvodnju, iskorištava-ti vodne resurse i prirodne ljepote kojima raspolažemo.

Međutim, Hrvatska je mala zemlja i ne ras-polaže velikim poljoprivrednim površina-ma. Jednim dijelom zbog Domovinskoga rata, tijekom kojega poljoprivredne površi-ne nisu obrađivane, ali i zbog toga što mali i srednji proizvođači slabo ulažu u gnojidbu i pesticide, naša su tla ostala “neonečišće-na”, bez rezidua kemijskih pesticida i s do-brim kemijsko-mikrobiološkim svojstvima. To nam je velika prednost u odnosu na ze-mlje zapadne Europe, koje su već odavno prekomjernom uporabom pesticida i mine-ralnih gnojiva uvelike devastirale tlo i više ne mogu proizvoditi zdravu hranu.

Kako su proizvodne površine relativno male, malim i srednje velikim poljoprivred-nim proizvođačima nije rentabilno proi-zvoditi ratarske, pa čak ni industrijske kul-ture. S obzirom na potencijale koji imamo, odnosno resurse kojima raspolažemo i sta-nje na tržištu, trebali bismo poljoprivrednu proizvodnju preusmjeriti na ekološku pro-izvodnju, prvenstveno povrća i voća. Na-ime, kada govorimo o tržištu, mislimo na tržište u okviru Europske unije. Naši proi-zvođači, s obzirom na sve spomenuto, na-

žalost, ne mogu biti konkurentni na tržištu proizvodeći pšenicu, kukuruz i druge ratar-ske kulture.

Vrsta Broj

bakterije 60.000.000.000.000

gljivice 1.000.000.000

alge 1.000.000jednostanični organizmi 500.000.000

oblići 10.000.000

grinje 150.000

skokunci 100.000

kolutićavci 25.000

kišne gujavice 200

puževi 50

pauci 50

stonoge 250

kukci 100

ličinke 200

kralježnjaci 0,001

Tablica 1. Skupine i broj živih organizama u m2 tla do dubine 0,3 m

Tradicija proizvodnje povrća u Republici Hrvatskoj duga je. Međutim, uglavnom se svodila na proizvodnju za vlastite potrebe. Danas se sve više proizvode autohtone sor-te, koje su adaptirane na uvjete proizvodnje.

Izvor: Todorović, Tešić (1984.)


Prednosti primjene mikrobioloških pripravaka u proizvodnji povrća

40

Najveći je problem u našoj zemlji slaba educiranost malih i srednje velikih poljopri-vrednih proizvođača, posebno kada je po-srijedi ekološka proizvodnja. Naime, kako su preduvjeti za ekološku proizvodnju po-vrća u nas idealni, a tržište vapi za zdravom hranom, poticaji su mnogo veći u odnosu na konvencionalnu proizvodnju. Ekološ-ki proizvedena hrana usto postiže mnogo veću cijenu, pa ne postoji razlog da se ta vr-sta proizvodnje u nas ne primjenjuje.

S druge strane, na razini Europske unije svake se godine zabranjuje ili reducira pri-mjena pojedinih aktivnih tvari pesticida, što u nas sve više postaje problem. S ob-zirom na razliku u klimatskim uvjetima, ali i to da u našim tlima osim korisnih mikro-organizama i kukaca živi veliki broj različi-tih patogenih mikroorganizama, uzročnika bolesti biljaka, odnosno kukaca štetnika, vrlo će se brzo i u konvencionalnoj proi-zvodnji tražiti alternativa.

Negativni učinci kemijskih pesticida i mineralnih gnojiva

Veliki broj poljoprivrednih proizvođača često aplicira veće doze pesticida od pre-poručenih, međutim, čak i kada se poštu-ju preporučene količine, neizbježno do-lazi do onečišćenja okoliša i eutrofikacije podzemnih voda. Nerijetko i u tlu, ali i u poljoprivrednim proizvodima ostaju rezi-dui pesticida.

Kao i mineralna gnojiva, i pesticidi pro-uzročuju zakiseljavanje tla, što utječe na smanjenje broj neutrofilnih mikroorgani-zama koji su u najvećem broju korisni tlu i biljci, odnosno dovode do povećanja broja acidofilnih mikroorganizama koji su uglav-nom patogeni i prozročuju bolesti korijena i nadzemnih dijelova biljke. U kiselim tlima procese humifikacije vode gljive, pri čemu dobivamo tzv. nezreli ili kiseli humus. Mi-neralizacijom kiseloga humusa hraniva su u najvećoj mjeri u biljkama nepristupačnim oblicima, dok su mineralizacijom blagoga

(zreloga) humusa dobivena hraniva sva u oblicima kojima se biljke odmah mogu ko-ristiti. U neutralnim tlima također je manja zastupljenost spora patogenih gljiva u tlu, a time i mogućnost razvoja biljnih bolesti. Na-dalje, nesimbiotske i asocijativne nitrofiksi-rajuće bakterije u neutralnim tlima u znatno većoj mjeri svojom aktivnošću omoguću-ju korištenje atmosferskim dušikom koji te bakterije prevode najprije u amonijačni, pa u nitratni oblik. Na taj način omogućuje se redukcija dušične gnojidbe od 30 do 40 %. Također, zastupljenost neutrofilnih bakteri-ja Pseudomonas fluorescens, Bacillus mega-terium – phosphate solubilizing bacteria, ali i mikoriznih gljiva omogućuje oslobađa-nje tzv. “kamenih fosfata”, odnosno njiho-vo prevođenje u oblike pristupačne biljka-ma. Budući da su istraživanja dokazala da tla sadržavaju 1.600 – 2.500 kg/ha P2O5, ne-utralizacijom tala možemo reducirati gno-jidbu fosfornim gnojivom od 30 do 70 % (Afzal i sur., 2005., Fankem i sur., 2008., Illmer i sur., 1992., Kucey, 1989., Gyaneshwar i sur., 2002.). Također, moguća je redukcija gnojid-be kalijevim gnojivima od 20 do 50 %. Kod kiselih tala trebalo bi što prije obaviti melio-rativni zahvat – kalcizaciju, odnosno unijeti vapno ili karbokalk (nusproizvod u preradi šećerne repe) kako bi došlo do neutralizaci-je, a time i popravljanja kemijskih i mikrobi-oloških svojstava tla.

Valja istaknuti da nakon određenog vre-mena patogeni mikroorganizmi, štetnici i korovi razvijaju rezistentnost, što ponajviše ovisi o tome koliko se često određena aktiv-na tvar pesticida upotrebljava (Chen i sur., 2007., Davidse and Ishii, 1995., Hahn, 2014., Sierotzki, 2000.). Kako je sve manje dopušte-nih kemijskih pesticida u optjecaju, već je sada veliki problem šteta od bolesti i kuka-ca, posebno kod uzgajivača intenzivnih po-ljoprivrednih kultura kao što je povrće.

Naime, povrćari na istome tlu često roti-raju kulture koje napadaju isti patogeni mi-kroorganizmi, iste vrste štetnika te ih u ve-getaciji prate i iste vrste korova.



41

Poseban su problem, kada je riječ o kupu-snjačama, tople i kišne jeseni koje ne oteža-vaju samo rad u polju (nemogućnost zaštite fungicidima) nego su to i idealni uvjeti za in-fekcije i razvoj bolesti prouzročene u prvo-me redu patogenim gljivama, koje najčešće izazivaju različite vrste truleži. Simptomi ne moraju biti čak ni vidljivi u polju, nego se ti-jekom skladištenja, zbog promjena tempe-rature i drugih okolnosti povezanih s vanj-skim uvjetima, simptomi mogu intenzivirati i tada dolazi do promjena organoleptičkih svojstava povrća, koja više ili nisu pogodna za konzumaciju ili zbog izgleda ne odgova-raju zahtjevima tržišta.

Slika 1. Netretirana i tretirana biljka miko-riznim gljivamaIzvor: www.google.hr/search?q=mycor-rhiza+fungi&rlz

Pozitivna svojstva mikrobioloških pripravaka

Budući da mikroorganizmi obitavaju u prirodi, dakle riječ je o živim organizmima, a ne sintetički dobivenim kemijskim proizvo-dima, oni ne samo da ne onečišćuju okoliš i podzemne vode nego povoljno djeluju na tlo te popravljaju njegova svojstva. Naime, mikroorganizmi kao produkt svoga meta-bolizma izlučuju sluzave tvari s pomoću ko-jih vežu čestice gline, praha i pijeska te na taj način popravljaju strukturu tla.

Odnosi između mikroorganizama mogu biti pozitivni (različiti tipovi simbioza), kon-kurentni, ali i antagonistički. Na osnovi an-tagonističkih odnosa korisni mikroorganiz-mi svojim metabolitima ubijaju patogene

mikroorganizme – uzročnike bolesti biljaka (biofungicidi). Nadalje, korisni mikroorga-nizmi svojim izlučevinama djeluju i na štet-nike koji se hrane nadzemnim dijelovima bi-ljaka ili korijenjem (bioinsekticidi). Za razliku od kemijskih supstancija, patogeni mikro-organizmi i štetnici nikada ne razvijaju rezi-stentnost na korisne mikroorganizme.

Kako su kemijski pesticidi otrovni za štet-nike, patogene mikroorganizme i korove, potrebno je prema preporukama za odre-đeno sredstvo ne konzumirati prehram-beni proizvod dok je preparat djelotvo-ran, odnosno treba poštovati preporučenu karenciju. Kod mikrobioloških priprava-ka nema karencije, odnosno proizvod se može konzumirati odmah nakon tretiranja.

Šparoge su, zbog profitabilne proizvod-nje i velike potražnje, u Hrvatskoj i izvan nje sve interesantnije i već se sada proizvode na oko 200 ha. Šparoge se beru od počet-ka travnja do početka lipnja svakodnevno. Najveće štete upravo u tom razdoblju čini šparogina zlatica. Uglavnom su potrebna najmanje dva tretmana insekticidima.

Slika 2. Napad šparogine zlaticeIzvor: Suzana Kristek

Međutim, zbog karencije idućih se deset dana ne smiju brati. Dakle, od 60 dana ber-be 20 dana ne smije se brati, a time se gubi trećina uroda. Zahvaljujući primjeni bioin-sekticida, ne treba prekidati branje jer na šparogama ne ostavljaju otrovne kemijske supstancije. Dakle, uporabom bioinsektici-da ne gubi se ništa od uroda.



42

U proizvodnji svih poljoprivrednih kultura, a posebno različitih vrsta povrća kao inten-zivnih kultura, najvažnije je suzbiti patogene mikroorganizme i štetnike ondje gdje prezi-mljuju, a to je tlo. Danas postoji veliki broj bi-opreparata koji sadržavaju jedan ili više soje-va/vrsta korisnih mikroorganizama, a imaju fungicidno ili insekticidno djelovanje.

Slika 3. Trichoderma harzianum Rifai Izvor: Suzana Kristek

Slika 4. Benefitna bakterija Pseudomonas fluorescens Migula, Izvor: Jurica Jović

Od bioloških fungicida najčešće se rabe gljive roda Trichoderma, ali i bakterije Pseu-domonas fluorescens Migula, Bacillus mega-terium de Bary, Bacillus subtilis Ehrenberg, Burcholderia cepacia complex i druge (Adi-vitiya and Khasa, 2016., Depoorter i sur., 2016., Kristek i sur., 2006., 2008., Thrane i sur., 2000.).

Vrste roda Trichoderma djeluju na gotove sve patogene gljive i bakterije u tlu. Gljive roda Trichoderma kao produkt svoga me-tabolizma izlučuju supstancije koje djelu-ju mikrobicidno. Međutim, riječ je o vrlo jakim supstancijama koje čak nagrizaju i kutikulu kukaca te je njihovo djelovanje na neke kukce i insekticidno. Potpuno insekti-cidno djelovanje ima na žičnjake u tlu te je idealno tretirati sjeme, presadnice ili sadni-ce biopreparatom koji sadržava gljive vrste Trichoderma harzianum Rifai.

Od bioinsekticida najčešće se rabi kori-sna bakterija Bacillus thuringiensis Berliner, za koju je karakteristično da djeluje želuča-no, odnosno kada se štetnik hrani nadze-mnim dijelovima biljke, dolazi do trovanja (Boonserm i sur., 2006., Bravo i sur., 2011., Park i sur., 2009., Soberón, 2009.). Štetnik prestane činiti štetu, međutim vrijeme ugi-nuća je 3 – 7 dana ovisno o vrsti štetnika, agroklimatskim uvjetima pri primjeni bio-preparata i sadržaju mikroorganizama u bi-opreparatu (cfu/g; cfu/ml).

Bakterija Bacillus thuringiensis djeluje selek-tivno, odnosno ubija isključivo štetne insekte, dok je za pčele potpuno bezopasna, što je ve-oma važno jer je broj pčela veoma smanjen upravo zbog primjene insekticida, koji na njih djeluju štetno. To je jedan od osnovnih razloga zabrane velikoga broja aktivnih tvari kemijskih insekticida u Europskoj uniji.

Kada je riječ o korisnim, benefitnim glji-vama, veoma jako insekticidno djelova-nje na većinu štetnih insekata ima Beau-veria bassiana Vuill. Mehanizam djelovanja tog bioinsekticida istovjetan je mehaniz-mu djelovanja bakterije Bacillus thuringien-sis, iako štetnici ugibaju 2 – 3 dana nakon tretmana biopreparatom (Anderson i sur., 1989., Feng i sur., 2008.).



43

Slika 5. Benefitna bakterija Bacillus megaterium de BaryIzvor: microbe-canvas.com

Slika 6. Benefitna bakterija Burkholderia cepacia complex, Izvor: Jurica Jović

Slika 7. Benefitna bakterija Bacillus thuringiensis BerlinerIzvor: Suzana Kristek

Neke aktinomicete također djeluju vrlo insekticidno tako da svojim eksudatima ubijaju štetnike. Najčešće se rabi Saccharo-polyspora spinose Mertz and Yao, koja po-kazuje insekticidno djelovanje na brojne vrste štetnika (Kim i sur., 2007., Sparks i sur., 2008.). Vrlo se često u biopreparatima kom-biniraju različite vrste, odnosno različiti so-jevi mikroorganizama koji su međusobno u jednom od simbiotskih odnosa (sinomi-ja, komensalizam, mutualizam), odnosno nema antagonističkih odnosa između mi-kroorganizama koji se kombiniraju u bio-preparatu (bioinsekticidi, biofungicidi).

Pri proizvodnji povrća zbog tržišta, tra-dicije, agroklimatskih uvjeta, mehanizaci-je ili nekih drugih razloga uglavnom se ku-pusnjače (kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača, brokula) uzgajaju u monokulturi ili rotiraju s lukom, krumpirom, mrkvom… Posljedica je dugotrajnoga uzgoja u monokulturi po-većanje broja određenih patogenih mikro-organizama, štetnika i korova koji ih prate, odnosno čine štete u povrćarskim kultu-rama. Posebno ako je riječ o proizvodnji u plastenicima ili staklenicima, iako je to do-nekle riješeno u hidroponskome uzgoju.

Slika 8. Djelovanje gljive Beauveria bassiana Vuill.Izvor: organicsoiltechnology.com



44

Slika 9. Djelovanje gljive Beauveria bassiana Vuill., Izvor: Jurica Jović

Slika 10. Saccharopolyspora spinosa Mertz and YaoIzvor: www.google.hr/search?q=Saccha-ropolyspora+spinosa&rlz=1C1GCEA

Da bismo proizveli kvalitetne, zdrave presadnice, reducirali na minimum infekci-ju i razvoj bolesti te smanjili napad štetni-ka, potrebno je supstrat u kojemu se pre-sadnice uzgajaju tretirati biofungicidima i bioinsekticidima. Također, najbolje u jesen nakon skidanja povrća s njiva, ako tempe-ratura tla nije ispod 7 – 8 oC, tlo treba tre-tirati biopreparatima i odmah ih inkorpo-rirati u tlo (plitko oranje, tanjuranje). Ako je temperatura niža od spomenute, onda je to najbolje učiniti u proljeće, od sredine travnja, kako bi se introducirani korisni mi-

kroorganizmi adaptirali na uvjete koji vla-daju u tlu.

Osim biopripravaka koji se rabe kao al-ternativa kemijskim fungicidima, korištenje biopreparatima kao alternativom mineral-nim gnojivima ima važnu ulogu u svim vr-stama poljoprivredne proizvodnje, a oso-bito u intenzivnoj proizvodnji kao što je povrćarska.

Prekomjernom uporabom mineralnih gnojiva dolazi do zakiseljavanja tla, ali i do ispiranja nitrita i nitrata u podzemne vode budući da je dušik vrlo nestabilan, brzo ok-sidira iz amonijačnoga u nitritni, a potom nitratni oblik. Uporabom biopreparata koji sadržavaju mikroorganizme koji obavljaju mineralizaciju humusa, posebno teško to-pljivih spojeva, i prevode ih u biljkama pri-stupačne oblike ili mikroorganizama koji usvajaju plinoviti dušik i stavljaju ga na ras-polaganje biljkama moguće je reducirati gnojidbu do 70 %.

Naime, ovisno o svojstvima tala, ona mogu sadržavati 1.600 – 2.500 kg fosfora u biljkama nepristupačnome obliku. Njih u pristupačne oblike prevode korisni mikro-organizmi poput bakterija Pseudomonas fluorescens Migula, Pseudomonas putida

Slika 11. Pseudomonas rhizosphaerae Peix Izvor: Jurica Jović



45

Trevisan, Pseudomonas rhizosphaerae Peix, Bacillus megaterium de Bary, Bacillus subtilis Ehrenberg, Burcholderia cepacia complex, ali i neke gljive, od kojih su mikorize naj-važnije. Međutim, ti mikroorganizmi svo-jim eksudatima čine biljkama pristupačnim i druga makrohraniva i mikrohraniva.

Većina poljoprivrednih proizvođača ne zna da nitrofiksirajuće bakterije na cije-loj Zemljinoj površini godišnje usvajaju i stavljaju biljkama na raspolaganje 5 puta više dušika nego što je godišnja svjetska proizvodnja dušičnih mineralnih gnoji-va. Najzaslužnije su za to korisne nesimbi-otske bakterije Azotobacter chroococcum Beijerinck, asocijativne bakterije Azospi-rillum brasilense Tarrand, Krieg & Döbere-iner, Azospirillum lipoferum Tarrand, Krieg & Döbereiner, ali i simbiotske bakterije ro-dova Bradyrhizobium i Rhizobium, koje žive u simbiozi s leguminozama (Adesemoye i sur., 2009., Delmotte i sur., 2010., Eckert i sur., 2001., Wani i sur., 2016.).

Slika 12. Azotobacter chroococcum Beijerinck, Izvor: Suzana Kristek

Slika 13. Azospirillum brasilense Tarrand, Krieg & Döbereiner, Izvor: Suzana Kristek

Primjenom biopreparata, bilo kao alter-native pesticidima ili mineralnim gnojivi-ma, očuvat ćemo i poboljšati svojstva tla, reducirati prirodnim putem uzročnike bo-lesti i štetnike, a da pritom ne štetimo ko-

risnoj mikroflori i ne ubijamo pčele, koje su u poljoprivrednoj proizvodnji vrlo važni čimbenici jer oprašuju biljke. Reducirat će se ili će potpuno izostati eutrofikacija pod-zemnih voda. Zahvaljujući tome proizvo-dit ćemo zdravu hranu, a plodna tla ostaviti naraštajima koji dolaze.

Slika 14. Bradyrhizobium japonicum Kirchner, Izvor: Blog.agrivi



Literatura1. Adesemoye A. O., Kloepper J. W. (2009.):

Plant–microbes interactions in enhan-ced fertilizer-use efficiency. Appl. Micro-biol. Biotechnol., 85:1-12.

2. Adivitiya B., Khasa Y. P. (2016.): Microbes as Biocontrol Agents. Probiotics and Plant Health Jan. 507-552.

3. Afzal A., Ashraf M., Asad S.A., Faroog M. (2005.): Effect of phosphate solubilizing microorganism on phosphorus uptake, yield and yield traits of wheat (Triticum aestivum L.) in rainfed area. Int J Agric Biol., 7:207–209.

4. Anderson T. E., Hajek A. E., Roberts D. W., Preisler H. K., Robertson J. L. (1989.): Colorado Potato Beetle (Coleoptera: Chrysomelidae): Effects of Combinati-ons of Beauveria bassiana with Insecti-cides. Journal of Economic Entomology, 82(1):83–89.

5. Boonserm P., Angsuthanasombat C., Lescar J. (2006.): Structure of the fun-ctional form of the mosquito larvicidal Cry4Aa toxin from Bacillus thuringien-sis at a 2.8-Å resolution. J. Bacteriol., 188:3391–3401.

6. Bravo A., Likitvivatanavong S., Gill S.S., Soberón .M. (2011.): Bacillus thuringien-sis: A story of a successful bioinsecticide. Insect. Biochem. Mol. Biol., 41(7):423-31.

7. Chen C., Wang J., Luo Q., Yuan S., Zhou M. (2007.): Characterization and fitne-ss of carbendazim-resistant strains of Fusarium graminearum (wheat scab). Pest. Manag. Sci., 63:1201–1207.

8. Davidse L.C., Ishii H. In: Biochemical and molecular aspects of the mechanisms of action of benzimidazoles, N-phenyl-carbamates and N-phenylformamidoxi-mes and the mechanisms of resistance to these compounds in fungi, in Mo-dern Selective Fungicides. Lyr H., editor. New York: Gustav Fischer Verlag; 1995. pp. 305–322.

9. Delmotte N., Ahrens C. H., Knief C., Qeli E., Koch M., Fischer H. M., Vorholt J. A., Hennecke H., Pessi, G. (2010.): An inte-grated proteomics and transcriptomi-cs reference data set provides new insi-ghts into the Bradyrhizobium japonicum bacteroid metabolism in soybean root nodules. Proteomics 10:1391-4000.

10. Depoorter E., Bull M. J., Peeters C., Coe-nye T., Vandamme P., Mahenthiralingam E. (2016.): Burkholderia: an update on taxonomy and biotechnological poten-tial as antibiotic producers. Appl. Micro-biol. Biotechnol., 100:5215-5229.

11. Eckert B., Weber O. B., Kirchhof G., Hal-britter A., Stoffels M., Hartmann H. (2001.): Azospirillum doebereinerae spp. nov. a nitrogen-fixing bacterium asso-ciated with the C4-grass Miscanthu. Int. J. Syst. Evol. Microbiol., 51:17-26.

12. Fankem H., Ngonkot L., Deubel A., Qu-inn J., Merbach W., Etoa F., Nwaga D. (2008.): Solubilization of inorganic phosphates and plant growth promo-tion by strains of Pseudomonas fluores-cens isolated from acidic soils of Came-roon. Afr. J. Microbiol. Res. 2:171–178.

13. Feng M. G., Poprawski T. J., Khachatou-rians G. G. (2008.): Production, formu-lation and application of the entomo-pathogenic fungus Beauveria bassiana for insect control: current status. Jour-nal Biocontrol Science and Technology, 4:3-34.

14. Gyaneshwar P., Kumar G.N., Parekh L.J., Poole P.S. (2002.): Role of soil microorga-nisms in improving P nutrition of plants. Plant. Soil., 245:83–93.

15. Hahn M. (2014.): The rising threat of fungicide resistance in plant pathoge-nic fungi: Botrytis as a case study. Jour. Chem. Biol., 7(4):133-41.

16. Illmer P., Schinner F. (1992.): Solubiliza-tion of inorganic phosphate by micro-organisms isolated from forest soil. Soil. Biol. Biochem., 24:389–395.



47

17. Kim H. J., Pongdee R., Wu Q., Hong L., Liu H. W. (2007.): The biosynthesis of spinosyn in Saccharopolyspora spinosa: synthesis of the cross-bridging precur-sor and identification of the function of Spn. Jour. Am. Chem. Soc., 129:14582–14584.

18. Kristek S., Kristek A., Guberac V., Stani-savljević A. (2006.): Effect of bacterium Pseudomonas fluorescens and low fun-gicide dose seed treatments on parasi-te fungus Aphanomyces cochlioides and sugar beet yield and quality. Plant soil environ., 52(7): 314–320.

19. Kristek S., Kristek A., Glavaš Tokić R., Ju-rišić D. (2008.): Antagonistic effects of biocontrol agents Pseudomonas fluo-rescens and Bacillus megaterium of su-garbeet root decay pathogens. Zucke-rindustrie, 133(9):564-568.

20. Kucey R.M.N., Janzen H.H., Legett M.E. (1989.): Microbially mediated increa-ses in plant-available phosphorus. Adv. Agron., 42:198–228.

21. Park Y., Abdullah M.A., Taylor M.D., Rah-man K., Adang M.J. (2009.): Enhance-ment of Bacillus thuringiensis Cry3Aa and Cry3Bb toxicities to coleopteran larvae by a toxin-binding fragment of an insect cadherin. Appl. Environ. Mi-crobiol., 75:3086–3092.

22. Sierotzki H., Wullschleger J., Gisi U. (2000.): Point mutation in cytochrome b gene conferring resistance to strobilu-rin fungicides in Erysiphe graminis f. sp. tritici field isolates. Pest. Biochem. Phy-siol., 68:107–112.

23. Soberón M., Gill S.S., Bravo A. (2009.): Signaling versus punching hole: how do Bacillus thuringiensis toxins kill in-sect midgut cells? Cell. Mol. Life Sci., 66:1337–1349.

24. Sparks T. C., Crouse G. D., Dripps J. E., An-zeveno P., Martynow J., De Amicis C. V., Gifford J. (2008.): Neural network-based QSAR and insecticide discovery: spine-toram. Jour. Comput. Aided Mol. Des., 22:393–401.

25. Thrane C., Nielsen T.H., Nielsen M.N., Sørensen J., Olsson S. (2000.): Viscosina-mide – producing Pseudomonas fluores-cens DR54 exerts a biocontrol effect on Pythium ultimum in sugar beet rhizosp-here. FEMS Microbiol Ecol., 33: 139–146.

26. Wani S. A., Chand s., Wani M. A., Hakeem K. R. (2016.): Azotobacter chroococcum -Potential Biofertilizer in Agriculture: An Overview. In book: Soil Science: Agri-cultural and Environmental Prospecti-ves. Springer International Publishing, Editors: Khalid Rehman Hakeem, Javaid Akhtar, Muhammad Sabir, pp.333-348.



okolišno prihvatljiva proizvodnja povrća · gledajući kroz povijest, tisućama godi-na smatralo...

Documents