2

U promicanju olimpizma, širenju olimpijskog duha i olimpijskih vri-jednosti vrlo aktivne institucije su Olimpijski muzej i Olimpijski studijski centar. U njima se uči, raspravlja, studira i razmjenjuje znanje i tako oni postaju više od povijesne riznice.

Može li jedan muzej biti više od povijesne riznice, može li škola biti više od riznice znanja i informacija? Može li škola biti i muzej, a muzej škola? I mogu li oni biti mjesto susreta svih generacija? Kako je sport povezan sa učenjem, razvojem i odgojem?

Tamo gdje završava brošura Hrvatske olimpijske akademije „Što znate o Olimpijskim igrama?“, započinje ostvarivanje našeg školskog projekta – Školski Olimpijski Muzej.

Ideju o osnivanju Olimpijskog muzeja prvi je iznio Pierre de Couber-tin, a sam projekt muzeja je oživotvorio Juan Antonio Samaranch. Mu-zej je otvoren 23. lipnja 1993. godine na obalama Ženevskog jezera.

Školski Olimpijski Muzej OŠ Vidovec svečano je otvoren 29. svibnja

DA SAM JA GRČKI OLIMPIJAC

O staroj Grčkoj učio sam iz povijesti. Učio sam o njihovoj kulturi, običajima, jeziku, ali o olimpijskim igrama učili smo samo malo. Da me netko vrati u doba stare Grčke, ja bih se prijavio na olim-pijske igre. Baš me zanima kako su se stari Grci nekad natjecali. Želio bih se natjecati u bacanju diska i u konjskim utrkama. Možda bih se htio natjecati i u bacanju koplja. Natjecati se u nekim borbama s gladijatorima – nikad! Ja sam malen i slab, a oni mišićavi i jaki. Pobi-jedio bih ih jedino ako bih imao napitak koji koriste Asterix i Obelix. Iako bih se jako želio natjecati na olimpijskim igra-ma u doba stare Grčke, draže su mi sa-dašnje olimpijske igre i sva naša natje-canja koja su se zbila u 2013. godini.

3

2013. Godine u prostorima OŠ Vido-vec. Otvorio ga je, rezanjem vrpce, ravnatelj OŠ Vidovec Predrag Ma-šić. Nakon svečanog otvorenja svi su učenici i učitelji pozvani na prvi informativni razgled muzeja.

U ovoj ćemo brošuri i mi krenuti na „šetnju“ našim Školskim Olim-pijskim Muzejom, ulazeći na ovim

stranicama u interakciju sa prostorom našeg Školskog Olimpijskog Muzeja preko fotografija te sa poviješću sporta kroz zanimljivosti koje na različitim mjestima u školi privlače pozornost prolaznika.

Ideju o osnivanju našeg školskog olimpijskog muzeja potaknuli su učenici članovi Školskog športskog kluba kojeg vode profesori tjelesne kulture Verica Ozmec i Dominik Pavlek. Ideja i realizacija projekta, kroz osmišljavanje i postavljenje Školskog Olimpijskog Muzeja, jest ustvari odgovor naše školske za-jednice na natječaj „Školski sport i Olimpijski pokret“ s temom “Olim-pijske igre”.

Vrijednosti olimpizma, vrijednosti su sporta uopće. Putujući tek djelićem povijesti koji je ocrtan u našem školskom olimpijskom muzeju, razumijemo koliko je sport duboko po-vezan sa razvojem i oblikovanjem osobnosti i duha, a ne samo tijela. Razumijemo tada važnost sporta u obrazovanju, odgoju i samoodgoju pojedinca.

O tome se možemo osvjedočiti čitajući zanimljivosti iz sportske po-vijesti starog vijeka ili modernog doba koje su istaknute na zidovima I prostorijama naše škole. U prikupljanju tih podataka služili smo se ra-zličitim izvorima od brošura, skripti, sportskih časopisa do enciklopedija, udžbenika i interneta.

Najzanimljivije podatke posložili smo u sljedećim prostorijama i na sljedeći način:

4

ATRIJ ŠKOLE predstavlja OlimpijskO svetište.Grčko svetište Olimpija, mjesto održavanja antičkih OI (olimpijskih igara) nalazilo se na

poluotoku Peloponezu i starogrčkoj državi Elidi. U prvo vrijeme u Olimpiji je izgrađeno nekoli-ko hramova. S povećanjem važnosti i popularnosti samog svetišta i povećanjem ekonomske snage grčkog društva izgrađivani su novi objekti.

Ulaz na našu školsku Olimpiju čine dva antička stupa podignuta samo za prigodu postav-ljanja Školskog Olimpijskog Muzeja.

Olimpijsko svetilište – Altis – ograđeno je zidom unutar kojega se nalazio:1. Hram božice Here – Heraion – najstariji objekt u Olimpiji2. Metron – hram božice Ree3. Zeusov hram – središnje kultno mjesto Olimpije; u dvorani hrama postavljen je kip boga

Zeusa, visok 10m, težak 8t, izrađen od zlata i bjelokosti – djelo kipara Fidije4. Šarena dvorana ili Dvorana jeke, u kojoj su se održavala natjecanja u borilačkim špor-

tovima za lošeg vremena5. Filipeon, omanja okrugla građevina koju je podigao Filip II.6. Riznice – njih su izgradile grčke kolonije, a služile su za odlaganje i izlaganje skupocje-

nih darova donesenih u Olimpiju; bilo ih je dvanaest7. Pritanej – vrsta upravne kuće u kojoj se čuvala vječna vatra. Petog dana OI u posebnoj

prostoriji okupljali su se olimpijski pobjednici na gozbu.Izvan Altisa nalazili su se:8. Buleuterion – olimpijska vječnica; u dvorištu zgrade se nalazio kip Zeusa Horkiosa pred

kojim su olimpijci polagali svečanu zakletvu9. Leonidanion – olimpijski hotel u kojem su odsjedali velikodostojnici10. Gimnazij s palestrom za boravak i pripremu potencijalnih olimpijaca; najveća je gra-

đevina u Olimpiji11. Fidijina radionica – kiparski atelje čuvenog grčkog kipara. Učenici naše škole okušali su

se u kiparskim radovima te su nam dopustili da izloške našeg Školskog Olimpijskog Muzeja oplemenimo i njihovim radovima. Na taj je način Fidijina radionica ponovno oživjela.

12. Stadion – nalazio se istočno od svetišta s kojim je bio povezan podzemnim tunelom dugim 36m; pravokutnog je oblika dužine 192m sa 20 staza za trčanje; ukoliko se trčalo na više stadija, natjecatelj se okretao oko stupa i po istoj stazi je trčao nazad; na stadionu su se odr-žavala sva natjecanja osim konjskih utrka; na padinama oko stadiona nisu građene tribine;

5

natjecanja je moglo promatrati oko 50000 gledatelja.13. Hipodrom – čiji ostaci nisu pronađeni, bio je dug oko 700m, a širok oko 320m; svaki

krug na hipodromu dug je 4 stadija, a zaprege su tijekom utrke morale preći 12 krugova.

ASIRBROJNI ASIRSKI RELJEFI, KIPOVI I ZAPISI SVJEDOČE O ORGANIZIRANOM TJELE-

SNOM VJEŽBANJU.U POČETKU SU SE NJEGOVALE PRIRODNE FORME KRETANJA, A KASNIJE SU SE

PRIMJENJIVALE VJEŽBE KOJE RAZVIJAJU VOJNIČKU SPREMU.Glineni reljef, pronađen u Ashunaku (2000.g. pr.K.) prikazuje dva šakača, koji su pesnice

omotali kožnim remenima.Najstariji pronađeni zapis o tjelesnom vježbanju, pisan klinastim pismom (13. st. pr.K.),

govori o treningu konja u kojem su detaljno iznesena uputstva o njezi, ishrani i vježbanju konja.

Zapis iz Ašura (8.st.pr.K.), govori o trčanju kao posebnoj natjecateljskoj disciplini.Asirski vladari bili su i vrsni lovci, vrsni plivači i vješti veslači.

EGIPATU POČECIMA NASTAJANJA EGIPATSKE CIVILIZACIJE, DOK SU SREDSTVA ZA PRO-

IZVODNJU JOŠ BILA PRIMITIVNA, TJELESNO VJEŽBANJE SE POISTOVJEĆIVALO S RADOM.

STVARANJEM DRŽAVE SA SNAŽNOM ZEMLJORADNJOM OSIGURANI SU RELATIV-NO SREĐENI UVJETI ŽIVOTA PUČANSTVA. U TO SE VRIJEME NJEGUJU TJELOVJEŽ-BENE AKTIVNOSTI U KOJIMA PREVLADAVA MIROLJUBIVO ODMJERAVANJE SNAGA.

PROVALOM GORŠTAKA IZ GORNJEG U DONJI EGIPAT I PREUZIMANJEM VLASTI, STVARA SE PONOVO VOJNA KASTA KOJA SUSTAVNO VJEŽBA.

Vladari prakticiraju lov na divlje zvijeri u bojnim kolima. U lovu na ptice koristio se izradak sličan bumerangu. Tjelesna sprema egipatskih vojnika i časnika bila je na zavidnoj razini. Svi muškarci dočekivali su faraona visokim poskocima na obje noge, tzv. utrupke. Taj se običaj zadržao sve do danas.

U gornjem dijelu atrija škole nalazimo prvu rizni-cu povijesti našeg malog muzeja s podacima iz sportskog i kulturnog ži-vota starih civilizacija.

6

Egipčani su vrsni plivači i vješti veslači. Popularno je nadmetanje u kojem se suparnici nastoje kopljem izbaciti iz čamaca koji se mimoilaze. Od ekipnih igara njeguje se hocksha, nalik današnjem hokeju na travi.

Od borilačkih sportova, najviše poklonika imalo je hrvanje, a profesionalna udruženje, osim hrvača, imali su i borci nabbuta – vještine mačevanja štapovima.

U brojnim grobnicama pronađene su lopte opšivene kožom ili platnom, ispunjene ze-mljom ili slamom. Lopta se dobacivala i hvatala u sjedenju i stajanju, pojedinačno i u grupi.

Pronađeni crteži i reljefi prikazuju i brojne elementarne igre kamenčićima, štapićima i obručima.

Brojne religijske ceremonije poticale su i razvoj brojnih vrsta plesova.

KRETABROJNI ARHEOLOŠKI NALAZI, AMFORE, RELJEFI, SPOMENICI, KERAMIČKI I ME-

TALNI PREDMETI SVJEDOČE O POSTOJANJU BROJNIH TJELOVJEŽBENIH AKTIVNO-STI. U POČETKU SU OVE AKTIVNOSTI BILE RELIGIOZNO – MAGIJSKOG KARAKTERA, A ODVIJALE SU SE NA NAMJENSKI IZGRAĐENIM OBJEKTIMA (U OKVIRU DVORIŠTA PALAČA).

U dvorištima kretskih palača periodično su se odvijale i obredne igre sa zmijama koje su izvodile žene. U doba patrijarhata muškarci izvode igru minotaura. To je bio obred u kojem su izvođači maskirani kao bikovi, pravili raznovrsne pokrete čiji je cilj bio magični utjecaj na rasplod stoke.

Najčešći motiv na kretskim umjetničkim i pri-mijenjeno – umjetničkim predmetima je tzv. igra na biku. Ona se sastojala od niza akrobatskih pokreta koji su se izvodili na rogovima i leđima bika u pokretu.

Krećani su njegovali i brojne druge tjelovjež-bene i sportske aktivnosti. bavili su se šakanjem, hrvanjem, akrobatikom i plesom. Od atletskih disciplina Krečani su se natjecali u trčanju, bacanju diska i koplja.

TJELESNO VJEŽBANJE I SPORT U STAROJ KRETI IMAJU OSOBITOST KOJA NIJE SVOJSTVENA DRUGIM ANTIČKIM CIVILIZACIJAMA. ONI SU SE ODLIKOVALI NEOBIČ-NOM PLEMENITOŠĆU LIŠENOM SVAKE AGRESIVNOSTI, OKRUTNOSTI I MILITARIZ-MA.

MIKENAPROCES RAZVITKA PATRIJARHALNOG DRUŠTVA U MIKENI ODVIJAO SE MNOGO

BRŽE NEGO NA KRETI. TJELOVJEŽBE I „SPORT“ SU BILI USMJERENI NA USAVRŠA-VANJE VOJNIČKIH VJEŠTINA.

Rodovska aristokracija se bavi šakanjem, hrvanjem, trčanjem i vožnjom bojnim kolima.

7

GRČKAU PRIJELAZNO DOBA (10.-8.st.pr.K.) GRČKI RODOVI I PLEMENA UJEDINILA SU SE

U MALE NARODNOSTI. DRUŠTVOM RUKOVODI NASLJEDNO PLEMSTVO, A TEMELJ GOSPODARSTVA POČIVA NA RADNOJ SNAZI ROBOVA. GRCI U TOM RAZDOBLJU NJEGUJU RAZNE IGRE I NADMETANJA U SVEČANIM PRILIKAMA.

ČOVJEK DOBRIH TJELESNIH SPOSOBNOSTI NAZIVA SE ATLETA.U POČECIMA STVARANJA STAROGRČKOG ŠPORTA TJELESNE AKTIVNOSTI IMAJU

OBILJEŽJA NARODNIH NADMETANJE KOJA SE BEZ PRIPREME I BILO KAKVOG PRET-HODNOG ODABIRA SUPARNIKA ODRŽAVAJU POVODOM ZNAČAJNIH DRUŠTVENIH DOGAĐANJA BEZ RANIJE OZNAČENOG VREMENA I MJESTA ODRŽAVANJA.

Povodom vojnih pohoda, svadbi i sahrana Grci se hrvaju i šakaju, nadmeću u atletici i konjičkom športu.

SPARTASvojim osebujnim društveno – političkim uređenjem, odgojnim i obrazovnim sustavom

i drugim vidovima državne organiziranosti Sparta se bitno razlikovala od ostalih grčkih dr-žavica. Razlog ovih specifičnosti treba potražiti u povijesnim okolnostima u kojima su one nastale.

Odgojni i obrazovni sustav Sparte odlikovao se krutošću i pretjeranom strogošću. Da bi se održalo na vlasti i odgojio što sposobniji ratnik – hoplit, od najranije se mladosti provodio surovi odgoj koji se temeljio na tjelesnom vježbanju.

Žene su u Sparti imale veliku slobodu. Ova pogodnost zadržala se u spartanskom društvu još od vremena matrijarhata. Spartanke su snažne, okretne i izdržljive, a filozof Platon ih ističe kao ideal žene. Bave se istim športskim granama kao i muškarci, pa i hrvanjem.

SPARTANCI NJEGUJU ŠPORTSKE GRANE KOJE SU BILE NA PROGRAMU OLIMPIJSKIH I DRUGIH SVEGRČKIH I LO-KALNIH NATJECANJA: ATLETIKU, BORILAČKI I KONJIČKI ŠPORT. SVOJA TJELOVJEŽBENA I ŠPORTSKA DOSTIGNUĆA SPARTANSKI MLADIĆI I DJEVOJKE DEMONSTRIRAJU NA SPARTANSKIM GIMNOPEDIJAMA.

DOKAZ SPARTANSKE ŠPORTSKE SPREME JE PRIMAT SPARTANSKIH NATJECATELJA U GOTOVO SVIM DISCIPLI-NAMA NA ANTIČKIM OLIMPIJSKIM IGRAMA TIJEKOM PRVIH 300 GODINA NJENIH ODRŽAVANJA.

ATENADobra materijalna osnova i fleksibilna državna uprava doprinijeli su procvatu trgovine i

obrta, kulture i umjetnosti, odgoja i obrazovanja. Sukladno tome tjelesno vježbanje doseglo je zvjezdane trenutke.

CJELOKUPNI PROCES TJELESNOG VJEŽBANJA KOJI JE RASPOLAGAO BOGA-

8

TIM KOMPLEKSOM RAZNOVRSNIH VJEŽBI, PLESOVA I IGARA, GRCI SU OBJEDINILI NAZIVOM GIMNASTIKA. ONA SE POJAVILA U 5.st.pr.K. S CILJEM USMJERENIM NA VOJNU PRIPREMU I ZDRAVSTVENU PREVENTIVU. KAO SKLOP VJEŽBI NAMIJENJEN OPĆEM RAZVITKU, GIMNASTIKA JE STAJALA NASUPROT AGONISTIKE. AGONISTIKA JE PREDSTAVLJALA STAROGRČKI (ANTIČKI) ŠPORT. U NJOJ SU SE TJELOVJEŽBENE AKTIVNOSTI ODVIJALE PO STROGO UTVRĐENIM PREVILIMA NA TERENIMA ODRE-ĐENIH DIMENZIJA. UZ NAZOČNOST PUBLIKE, NATJECATELJI SU TEŽILI POSTIZANJU ŠTO BOLJIH REZULTATA.

Prema tipu vježbe i načinu njezine primjene, isključivo u cilju odgoja, tjelesno i duhovno uravnotežene i snažne ličnosti, gimnastika se dijelila na palestriku, arhestriku i igre.

Pelestrika je koristila slične ili iste vježbe i discipline kao i agnostika: trčanje, petoboj, ša-kanje, hrvanje, jahanje, plivanje, igre loptom i dr. Zadatak arhestrike je bio muzičko i estetsko obrazovanje uz ples. Najrazličitijim igrama Grci su razvijali psihofizičke sposobnosti djece i omladine.

ANTIČKE OLIMPIJSKE IGREPočetak antičkih OI veže se uz 776. g.pr.K. To je ustvari bila godine obnove igara, kada su

igre dobile svegrčki značaj i zapisao se prvi pobjednik. Vremenski razmak od četiri godine, od jednih do drugih OI, nazvao je grčki povjesničar Timej imenom olimpijada.

LEGENDE O PORIJEKLU IGARAKralj Elide, Pelops, obnovio je igre u čast svoje pobjede u utrci bornih kola sa svojim

tastom Ainomaosom i vjenčanja sa Hipodamijom.Antičke OI su nastale ugovorom između kralja Elide Ifita, vladara Pize Kleostemenosa i

zakonodavca Likurga iz Sparte. Spomenuti vladari željeli su institucijom OI prekinuti stalna neprijateljstva na tom području.

Grčki junak Heraklo organizirao je OI u čast svoje pobjede nad kraljem Augijem.

Već četiri godine u na-šoj školi obilježavamo Olimpijski dan u duhu antičkih olimpijskih igara. Stoga smo podatke i za-nimljivosti o antičkim olim-pijskim igrama popratili fo-tografijama s naših malih Vidovečkih Olimpijada.

9

ORGANIZACIJA IGARANa temelju ugovora između vladara Elide, Sparte i Pize, organizacija i rukovođenje antič-

kih OI pripalo je Eliđanima. U narodnoj skupštini Elide izabrani su suci – helonodici – koji su organizirali i rukovodili

ovim svečanostima. Oni su odlazili kod Nemofilakena – obitelji iz Elide koja je u nasljedstvo dobila zadatak da brine o pravilima igara.

Broj sudaca je ovisio o broju disciplina na programu igara. U prosjeku ih je bilo deset. Suci su slali glasnike – spondofore – po cijeloj Grčkoj i njihovim kolonijama da najave

početak olimpijske godine, pozovu sve Grke na olimpijske svečanosti, a športaše na natje-canja. Poziv na svečanosti označavao je ujedno i poziv na Ekeheiriju – Sveti mir – za sve koji putuju k Olimpiji, za obustavljanje neprijateljstava kako bi omogućili slobodan prolaz i sudjelovanje na igrama. Prekršitelji Svetog mira kažnjavani su zabranom sudjelovanja na OI i novčano.

Helanodici su brinuli o strogom poštivanju olimpijskih pravila, pripremi terena i objekata, selekciji natjecatelja, organizaciji ceremonijala otvaranja i natjecanja, proglašenju pobjedni-ka i dr.

PROGRAM IGARASve do 14. OI na programu je bila samo utrka na jedan stadij (dromos – 192m). Na 14. OI se u program uvodi i trka na dva stadija (diaulos). Na 15. OI uvedeno je trčanje na osam stadija (dolihos). Na 18. OI program je dopunjen petobojem (pentatlon). On je obuhvaćao trčanje na jedan

stadij, bacanje diska i koplja, skok udalj i hrvanje. Na istim OI je uvedeno hrvanje kao po-sebna disciplina.

U programu OI kasnije su uvedeni i šakanje, pankracion (surova disciplina u kojoj su kori-šteni zahvati hrvanja i šakanja), trčanje u vojničkoj opremi (hoplitodromos), vožnja dvoprega i četveroprega, i jahanje (galopske utrke). Ove četiri discipline konjičkog sporta odvijale su se odvojeno na ždrijepcima i na kobilama. U trčanju i borilačkim športskim granama omladinci su zasebno nastupali.

Prigodom obilježavanja Olimpijskog dana u našoj školi, dežurni učenici pozi-vaju sve učenike i učitelje na našu školsku olimpijadu.

10

U kasnijem razdoblju u program OI su uvedena i natjecanja u umjetnosti: slikarstvo, ki-parstvo, pjesništvo, gluma, pjevanje, glazba, govorništvo, recitiranje Homerovih epova, na-tjecanje u tjelesnoj ljepoti i očuvanju vitalnosti staraca (euandrije).

VRIJEME ODRŽAVANJA I TRAJANJE IGARAAntičke OI najvjerojatnije su se održavale krajem kolovoza i početkom mjeseca rujna.U prvo vrijeme igre su trajale samo jedan dan jer je na programu bila samo jedna disci-

plina. Proširenjem programa i uvođenjem natjecanja omladinaca trajanje OI se produljilo na pet dana:

1. dan – ceremonija žrtvovanja, otvaranje igara i natjecanje trubača2. dan – natjecanja omladinaca do 18. godine starosti3. dan – atletska natjecanja i susreti u borilačkim sportovima4. dan – natjecanja na hipodromu, pentatlon i trka hoplita5. dan – ovjenčavanje pobjednika, žrtvovanja i slavlja u njihovu čast.

PRAVO SUDJELOVANJA NA IGRAMAU prvo vrijeme pravo sudjelovanja na OI imali su samo slobodno rođeni Grci, koji se nisu

ogriješili o poštovanje bogova i Sveti mir, stariji od 18 godina. Pojedinci su predstavljali svoju državu – grad.

Svaki potencijalni olimpijac morao se deset mjeseci svakodnevno pripremati u svom gra-

Prigodom obilježavanja Olimpijskog dana, na našim školskim Vidovečkim Olimpjadama, program je također ra-znovrstan. Dio programa čine prezenta-cije sportova, a dio sportske igre. Tako su se na programu naših igara našli hrvanje, badminton, odbojka, nogomet, rukomet, trčanje,…

I na našim malim Vidoveč-kim Olimpijadama promoviramo umjetnost i znanost. Učenici se naše škole uključuju u likovno oblikovanje antičkog eksterije-ra, kao i u kvizovima znanja iz olimpijske povijesti.

11

du i zatim mjesec dana u Olimpiji pod nadzorom sudaca. Tom priliko je vršena i selekcija najboljih, jer je broj sudionika OI bio ograničen.

Troškove priprema, putovanja i boravka na OI plaćali su sami natjecatelji odnosno mece-ne ili rodni gradovi.

Kasnije olimpijske i druge starogrčke igre postaju stjecište profesionalaca kojima je šport jedino zanimanje.

Gubitkom grčke nezavisnosti na igrama sudjeluju i natjecatelji iz Makedonije odnosno Rimskog carstva.

Žene nisu imale pravo sudjelovanja na OI, niti kao natjecateljke niti kao gledatelji na stadionu, dok im je na hipodromu to bilo dozvoljeno.

Na našim malim Vidoveč-kim Olimpijadama, djevojke sudjeluju ravnopravno, a ističu se posebno u plesnom izričaju podsjećajući na starovjekov-nu povijest sporta u kojoj je, kako smo već spomenuli, ples imao važno mjesto. Imali smo čast ugostiti na njima također i „premier ligaše“ Vidovec Biosa – rukometnog kluba iz našeg kraja. Osim toga u pripremi i održavanju naših malih Olimpi-jada sudjeluju svi učenici, uči-telji i djelatnici naše škole.

12

PRIZNANJA I NAGRADEPrvim pobjednicima OI, olimpijcima, pripala je čast potpale žrtvene vatre.Od sedmih OI pobjednik se kruni maslinovim vijencem od grančica divlje masline koja je

rasla pred Zeusovim hramom.Moralni značaj pobjede na OI bio je neprocjenjiv i bez ikakvih materijalnih davanja.Međutim kasnije su pobjednici darivani novčanim nagradama, rentama, oslobođenjem

od poreza i dr.

ZANIMLJIVOSTIGrci ne samo da su prezirali varanje, nego su športaša koji je odustao od sudjelovanja na

igrama olimpijade proglasili - kukavicom.Na igrama olimpijade sudjelovali su slavni Grci: Sokrat, Pitagora, Aristotel i Hipokrat. Pla-

ton je bio čak dvostruki pobjednik!Još u antičko doba olimpijska su se pravila strogo protivila bilo kakvom obliku korupcije.

Korumpirani sudac ili športaš kažnjavani su bičevanjem.Ženama nije bilo dopušteno natjecati se ili gledati natjecanje. Neke žene nisu pri-

hvaćale segregaciju pa su se preodijevale u muškarce i tako riskirale biti bače-ne s planine Tipaion, što je bila kazna predviđena pravilima za spomenuti prekršaj.

ZNAČAJ I UKIDANJE IGARAPosjetitelji OI bili su i najpoznatiji ljudi javnog života, znanstvenici, umjetnici, vojskovođe i

političari. Olimpija je bila ogledalo društvenih kretanja antičke Grčke. U njoj su filozofi i knji-ževnici čitali svoja djela, sklapani su mirovni i trgovački ugovori, proslavljale pobjede. OI su imale sveobuhvatni ekonomski, politički, društveni, kulturni i športski značaj od neprocjenjive vrijednosti za starogrčku civilizaciju.

Na našim malim Vido-večkim Olimpijadama, učenici dobivaju vijen-ce, a delegacije učenika nižih razreda dodjeljuju im i medalje. Ipak najve-ća nagrada jest sudjelo-vanje, radost zajedniš-tva i poticanje svih na njegovanje sportskog životnog stila.

13

Nekoliko je uzroka gašenja igara:• jedina motivacija profesionalnih športaša za sudjelovanje bila je pobjeda na velikom

broju različitih natjecanja • uključivanje rimskih športaša koji su šport shvaćali kao predstavu za gledatelje, što je

ugrozilo esencijalnu ideju da športaši trebaju težiti izvrsnosti • Kršćanstvo nije imalo razumijevanja za održavanje igara u čast grčkim bogovima koje su

smatrali poganskimPosljednje 292. OI održane su 392. g. Rimski car Teodozije I. zabranio ih je dvije godine

kasnije. Olimpija je nakon toga razorena i opljačkana. Međutim, igre su se i dalje održavale pa je car Teodozije II. 426. g. naredio ponovno spaljivanje Olimpije.

Francuski arheolog Andre’ Blouet iskopao je Zeusov hram 1829.g. Krajem 19. st. značaj-

na arheološka istraživanja u Olimpiji provodi Nijemac Ernst Curtius.Stadion u Olimpiji otkriven je i otkopan 1960. g.Na modernim olimpijskim igrama za prvo, drugo i treće mjesto športaši dobivaju zlatnu,

srebrnu i brončanu medalju. Na panhelenskim igrama postojao je samo jedan pobjednik koji je za nagradu dobivao

vijenac ili krunu od lišća. U Olimpiji su pobjednici dobivali vijenac od maslinovih grančica. Pobjednik je dobivao i

crvenu vunenu vrpcu te palmin list. Pobjednik je bio slavan. Klesali su se njegovi kipovi i o njemu pisali stihovi. U nekim polisima kovao se novac s likom pobjednika da ne bi bio zaboravljen. Na lokal-

nim natjecanjima pobjednici su dobivali nagrade veće materijalne vrijednosti.Unatoč tomu, ugled panhelenskih igara bio je daleko veći. Vijenac od lišća smatrao se

najvećom mogućom nagradom u grčkom svijetu koji je nositelju osiguravao čast i poštovanje u društvu.

Hodnik prema sportskoj dvorani za ovu je priliku po-stao “Put pobjednika”, a to je svaki onaj koji sportski život živi i u njemu vidi i vrijednost koja nadilazi sportske rezul-tate.

14

Sportaši su prije vježbanja mazali tijelo maslinovim uljem i posipali se sitnim pijeskom.Ulje i pijesak pomagali su u regulaciji tjelesne temperature i stvarali zaštitu od sunca, ali i

od trenerove palice kojom bi ih udarao ako ne bi pravilno izveli vježbu.Ulje i pijesak skidali su posebnim instrumentom koji su zvali strigil, a zatim se prali vodom

i spužvom.

GIMNAZIJU početku su na vježbalištu za mladiće uređene staze za trčanje (dromos). Kako bi se

mogla koristiti za lošeg vremena, staza je kasnije natkrivena stupovima (ksistos). Ovi objekti su poslije objedinjeni u cjelinu pod nazivom gimnazij.

Ta se ustanova sustavno izgrađivala, a rad u njoj se usavršavao kako je rasla moć grčkog društva. U Ateni su izgrađena tri gimnazija: Lukeion, Academie i Cinosarge. Gimnaziji su podizani u gotovo svakom starogrčkom gradu. Ove ustanove su postale stjecišta svekolikog društvenog života u kojima se mladićima pružala prilika za stjecanje znanja i nadmetanja u tjelesnom vježbanju, govorništvu, muziciranju i recitiranju.

PALESTRAGlavna zgrada gimnazija bila je vježbaonica – palestra – u kojoj se najčešće obučavalo

hrvanje, šakanje i pankracion. Oko palestre nalazio se deset metara široki trijem (peristil). Pomoćne prostorije u palestri bile su svlačionice (korikeon), prostorija za mazanje uljem

(elautereon), soba za posipanje pijeskom (konisterijum), prostorija za pranje toplom i hlad-nom vodom (lutrom), mokra i suha sauna.

U podnožju bista pobjednika svi su sportaši naše škole istaknuli sport kojim se bave, svog uzora u sportu te moto koji ih pokreće.

Te misli o sportu saželi smo i u Zrnca mudrosti koja su učenici mogli ponijeti sa sobom na izlasku iz Školskog Olimpijskog Muzeja. Smjestili smo ih u sportsku svlačionicu u blizini školske sport-ske dvorane. Tu smo istaknuli i zanimljivosti o objektima gimnazija, te unutar njega palestre kao i antičkim običajima pripreme za trening uz ulje i pijesak.

15

Prostorija bez krova, uz palestru (egzedra), služila je za predavanja. Iza palestre uređeno je trkalište (dromos), dugo jedan stadij (192m).Stručnjak za gimnastiku nazivao se pedotrib, a voditelji za određenu struku – gimnasti. Gimnast za atletiku nazivao se agonistarh, za hrvanje ksistarh, a za loptanje sveristik. Maser koji je brinuo i o ishrani nazivao se alpita.

OLIMPIJSKE IGRE MODERNOG DOBANadahnut antičkim igrama olimpijade, francuski povjesničar Pierre de Coubertin (1863.

-1937.) osmislio je suvremene olimpijske igre i 1894, u Parizu osnovao Međunarodni olim-pijski odbor.

Prve olimpijske igre modernog doba održane su 1896. u Ateni. Prema izmijenjenim pra-vilima, te su igre natjecanje športaša iz cijeloga svijeta i održavaju se svake četvrte godine u velikom broju športova.

Natjecati se mogu svi osim žena, kojima je sudjelovanje dopušteno tek 1900. na Olimpij-skim igrama u Parizu, i to samo u tenisu i golfu. Zbog predrasuda se smatralo da žene koje se bave športom gube na ženstvenosti, da čak postaju neplodne ako se bave športom. Pre-drasude su postupno nestajale i situacija se polako mijenjala. Porast popularnosti zimskih športova doveo je do Prvih zimskih olimpijskih igara koje su održane 1924. u Francuskoj. Danas se ljetne i zimske olimpijske igre održavaju naizmjence svake druge godine.

Ulazeći u predvorje sportske dvorane, ulazimo u prostor Školskog Olimpijskog Muzeja koji se više posvećuje moder-nom olimpijskom sportu.

16

OlimpijciCilj svakog sportaša je odlazak na olimpijske igre. No za to je potrebna snažna vo-

lja i uporan trening, jer na najveći svjetski Sportski festival mogu ići samo najbolji od najboljih.Jednom kad u tome uspiju, bilo da osvoje medalju ili ne, postaju olimpijci.

Razgovarali smo i s našim paraolimpijcem Jakovom Kolarićem.

P.:Kojim se sportom baviš?J: Bavio sam se nogometom osam godina, a onda sam se prebacio

na rukomet zbog dinamike igre. Rukometom se bavim sedam godi-na. Zahvaljujući prijatelju Ivanu Pajiću, došao sam do reprezentaci-je gluhih i nagluhih.

P.: Gdje si se sve pripremao?J: Pripremao sam se u Zagrebu nakon dugo treniranja. P.: Koju poziciju igraš?J: Nakon puno mjeseci treniranja došao sam do pozicije lijevog krila. P.: Kako si se uklopio?J: Dečki su me super prihvatili. U Taipeiu bio sam najmlađi reprezen-

tativac. P.: Jesi li s rukometom bio izvan Republike Hrvatske?J: Da. Bio sam na Olimpijskim igrama u Tajvanu u Taipei, na evrop-

skom prvenstvu u Italiji, na turniru u Bonnu u Njemačkoj. Ove godi-ne odlazim na Olimpijske igre u Sofiju u Bugarskoj.

P.: Kako je bilo na olimpi-jadi za gluhe i nagluhe?

J: Bilo je super. Prilika se pruža jednom u životu. To su nezaboravni tre-nuci. Posebno se sje-ćam trenutaka kad smo pobijedili reprezentaciju Srbije i osvojili olimpi-sko zlato.

Učenici su pripremili i plakate o svojim sportskim uzorima, a naučili smo ponešto i o paraolimpijskim igrama.

17

OLIMPIJSKI SPORTOVIOlimpijski program obuhvaća sve športove s olimpijskih igara. Međunarodni olimpijski

odbor odlučuje koji su športovi u programu. MOO prihvaća ili odbija prijedloge za unos novih športova, športskih grana i disciplina u program.

Ljetni športovi su: atletika, veslanje, badminton, bejzbol, košarka, boks, kanu-kajak, biciklizam, ja-hanje, mačevanje, gimnastika, dizanje utega, ru-komet, hokej, džudo, hrvanje, plivanje, moderni pentatlon, softball, taekvvondo, tenis, stolni tenis, streljaštvo, streličarstvo, triatlon, jedrenje, odbojka i nogomet.

Zimski športovi su: skijanje, biatlon, kliza-nje, hokej, curling, sanjkanje, bob i skeleton.

KRUGOVI I ZASTAVAPet isprepletenih krugova predstavlja jedinstvo pet kontinenata. Olimpijski krugovi simboliziraju univerzalnost olimpizma i okupljanje športaša iz cijeloga

svijeta tijekom olimpijskih igara. Krugovi su sljedećih boja: plava, crna, crvena, žuta i zelena. Olimpijska je zastava simbol olimpijskog pokreta i službeni znak MOO-a: pet

isprepletenih krugova na bijelom polju. Zastava također ukazuje na univerzalnost olimpijskog pokreta koji približava sve zemlje svijeta. Naime, od šest boja na olim-pijskoj zastavi barem je jedna na svakoj nacionalnoj zastavi. Zastava se vijori na sta-dionu tijekom igara, a predaje se sljedećem gradu domaćinu po zatvaranju igara.

P.: Kakav je osjećaj igrati za reprezentaciju?J: Velika je čast i ponos predstavljati svoju državu u svijetu.P.: Koji ti je hrvatski ili svjetski reprezentativac uzor?J: Moj uzor je Ivan Ćupić, a u svijetu Uwe Gensheimer.P.: Protiv kojih reprezentacija ste igrali?J: Igrali smo protiv reprezentacija Njemačke, Srbije, Turske, Madžar-

ske, Tajvana i Italije. P.: Kakav je bio povratak u domovinu?J: Po povratku iz Tajvana, na aerodromu su nas dočekale naše obi-

telji, a kada sam se vratio kući, dočekali su me rođaci, susjedi i prijatelji.

P.: Koliko ste sati putovali?J: Putovali smo šesnaest sati.

18

GeslOGeslo olimpijskih igara sastoji se od tri latinske riječi: citius-altius-fortius, što znači „brže,

više, jače”. Te tri riječi potiču športaše da se trude dati sve od sebe na natjecanju, a takav je stav sam po sebi pobjeda. To znači da osvajanje prvog mjesta nije prioritet, nego je težnja za izvrsnošću vrijeđan cilj. To se jednako može primijeniti na športaše kao i na svakoga od nas. Radi boljeg razumijevanja olimpijskog gesla, ono se često uspoređuje s poznatom frazom: „Nije važno pobijediti, važno je sudjelovati”.

Vječni plamenOlimpijska vatra je „vječni” plamen koji se pali konkavnom

lećom što skuplja sunčane zrake. Potom se njime pali baklja i štafetno nosi od Olimpije do stadiona gdje se održava svečanost otvaranja olimpijskih igara. Plamen se gasi na svečanosti zatvara-nja. Prva štafeta održana je uoči Olimpijskih igara u Berlinu 1936. godine. Vatru koja neprestano gori na ulazu u Olimpijski muzej u Lausannei (Švicarska) upalila je olimpijska pobjednica u umjetnič-kom klizanju Katarina Witt.

OlimpizamOlimpizam je životna filozofija kojom se slave i u uravnoteženu cjelinu sjedinjuju kvalitete

tijela, volje i uma.Spajajući sport s kulturom i obrazovanjem, olimpizam teži stvaranju takvog načina života

koji se temelji na radosti što proizlazi iz napora, obrazovnoj vrijednosti dobrog primjera i poštivanju univerzalnih temeljnih etičkih načela. Cilj olimpizma je stavljanje športa u službu skladnog razvoja čovjeka radi stvaranja miroljubivog društva koje nastoji očuvati ljudsko dostojanstvo. Olimpizam promiče vrijednosti koje se u čovjeku razvijaju bavljenjem športom, bilo da je riječ o aktivnom ili rekreativnom bavljenju sportom.

ODGOJ DJEČAKA U SPARTIDječak je do sedme godine boravio u obitelji, a zatim nadzor nad njim preuzima pedo-

nom, državni povjerenik za odgoj. Već u toj najranijoj dobi, djecu se učilo da ne budu izbirljiva u jelu i da se ne boje mraka. Sve do dvadesete godine dječak je prema starosti svrstan u jednu od tri kategorije u

kojima se provodi određeni odgojni tretman. U starosti od 8 – 11 godina nosi naziv dječačić ili vučić (robidas). Raspoređeni su u čete kojima zapovijedaju eireni. Od 12. do 15. godine naziv mu je dječak (pratopampais), a od 16. do 20. godine, eiren ili efeb I., II., III., IV. godine.

Sam duh olimpizma koji je u sebi isprepleten s odgojem potaknuo nas je i na istraživanje odgojnog momenta kroz povijest sporta.

19

Čitanje i pisanje učilo se u najosnovnijem obli-ku.

Sve ostalo je bilo usmjereno na razvoj posluš-nosti, podnošenja napora i usavršavanje tjelesnih sposobnosti.

Spavali su u zajedničkim spavaonicama na prostirkama od pletene trske, šišali su se do kože, hodali bosi, ogrnuti plaštem. Bičevani su za naj-manje prekršaje.

Sa šesnaest godina prolaze svojevrsni ispit zrelosti; moraju ići na planinu gdje žive kao ljudi – vuci (likantropi).

Prolazili su i izvjestan muzički odgoj jer su se vojničke formacije kretale uz zborno pjeva-nje i glazbenu pratnju.

ODGOJ DJEČAKA U ATENIDo sedme godine dječak je odgajan u krugu obitelji pod nadzorom majke i odabranog

roba-pedagoga. Od četrnaeste do šesnaeste godine polazili su privatne škole. U gramatičkoj školi učili su čitanje i pisanje, u muzičkoj pjevanje i sviranje, a u gimnastič-

koj su sustavno vježbali. Sa šesnaest godina, svi slobodno rođeni atenski mladići odlazili su u gimnazij. U tim ustanovama stjecali su osnovna znanja o znanosti i umjetnosti sve do osamnaeste godine kada su postajali punoljetni građani – efebi.

Nakon gimnazija u vojnoj su službi boravili sve do dvadesete godine života. Odgoju djevojaka nije se poklanjala nikakva pažnja.

ODGOJ DJEČAKA U STAROM RIMUOdgoj dječaka u starom Rimu imao je praktičan karakter i odvijao se u krugu obitelji.

Posebna pažnja se posvećivala poštivanju autoriteta starijih, kulta predaka i dužnostima prema domovini. Osnovno obrazovanje, čitanje i pisanje također se stjecalo kod kuće. Na-ročita pažnja posvećivana je razvijanju govorništva. Sve do šesnaeste godine, dječak je uz oca usvajao osnovna znanja o poljoprivrednim radovima, vještini lova i rukovanju oružjem. Pritom je dječak razvijao i osnovne tjelesne sposobnosti.

U omladinskim tjelovježbenim udruženjima Juventama i vježbalištima na Marsovom polju obučavalo se rukovanje oružjem, mačem, kopljem, lukom i strijelom. Njeguje se i trčanje, skakanje mot-kom, bacanje diska i kamena, hrva-nje, šakanje i igre loptom.

U mjesecu travnju priređivan je ceremonijal na kojem su sedamna-estogodišnji mladići oblačenjem bi-jele toge promicani u građane.

20

RIMSKO CARSTVO

etrušćaniOvaj narod potječe iz Male Azije pa je u svojoj domovini dolazio u doticaj sa grčkom kul-

turom i od nje je preuzeo neke oblike tjelesnog vježbanja.Crteži i mozaici na zidovima grobnica etrurskih velikodostojnika prikazuju trkače, bacače

diska i koplja, skakače u dalj, hrvače i šakače.Osim ovih aktivnosti Etrušćani njeguju različite igre, vožnje bojnih kola i plivanje.Neke od zidnih slika prikazuju brojne gledatelje koji promatraju tjelovježbena nadmetanja

s elementima sporta.

DOba republikeNakon zbacivanja etrušćanskih kraljeva, nastala je Republika u kojoj se Rim razvijao kao

snažna vojnička država. Zbog toga se već u početku njeguju aktivnosti koje imaju vojnički karakter.

NA NAJSTARIJIM, TROJANSKIM IGRAMA MLADIĆI IZ PATRICIJSKIH OBITELJI SU PRIKAZIVALI VJEŽBE S ORUŽJEM NA KONJIMA.

DOba carstVaPojavom profesionalne vojske rimski mladići su bili oslobođeni dugotrajnog i napornog

tjelesnog vježbanja koje je prethodilo služenju vojske. Ovo je imalo niz negativnih posljedica za zdravlje i psihofizički status rimske mladeži.

Za rekreativno vježbanje građana grade se javna kupališta s toplom i hladnom vodom. To su raskošne građevine s bazenom u središtu i brojnim pratećim prostorijama: biblioteka, svlačionica, parna vlažna kupelj, parna suha kupelj, soba za mazanje uljem, loptaonica, bazeni za plivanje.

Nakon osvajanja Grčke brojni profesionalni atlete i njihovi učitelji došli su u Rim. Međutim, grčka gimnastika nije prihvaćena kao odgojno sredstvo već isključivo kao priprema vojnika

Prostor školske sportske dvorane vraća nas u sportsku povijest starog Rima koji nas ostavlja pred važnim pitanjima na koja tek osjećamo da moramo dati vlastiti odgovor.

Sam nas prostor podsjeća i na tajanstvene hodnike Colosseuma što smo i oživjeli video projekcijom Colosseuma I Circusa Maximusa, sjetivši se gladijatorskih I cirkuskih borbi kao I zabavljajućeg momenta sportskih ogleda.

21

ili predstava za zabavu gledatelja. Rimljanima je bilo strano vježbanje bez odjeće po uputama trenera, a ženama je bilo zabranjeno vježbati. Unatoč preporukama liječnika o korisno-sti vježbanja i šetnji rijetki su se na to odlučivali.

MUŠKARCI SU VIŠE SKLONOSTI POKLANJALI LOP-TANJU. KORISTE SE MALE LOPTE NAPUNJENE PERJEM I ISPUNJENE ZRAKOM. POZNATA IGRA S LOPTOM JE HARPASTUM, NALIK NOGOMETU I PAGANIKA SLIČNA HOKEJU NA TRAVI.

Pokušaj organiziranja javnih natjecanja profesionalnih grč-kih atleta u Rimu je doživio neuspjeh. Isto tako su prošle 175. Olimpijske igre koje je konzul Sula priredio u Rimu 80. g.pr.K.

rimske igrePrve rimske igre za veći broj promatrača organizirane su

u doba carstva u čast bogova ili velikih vojnih pobjeda. U to vrijeme dolazi do prekomjernog raslojavanja u rimskom društvu. Bogati, vladajući sloj – patriciji nasuprot siromašnom gra-đanstvu – plebejcima. U namjeri da skrenu pažnju s osnovnih društvenih problema, patriciji su se nadmetali u organiziranju spektakularnih igara u cirkusima i amfiteatrima.

Igre se sastoje od kazališnih predstava, borbi gladijatora i natjecanja bojnih kola.

cirkuske igreU cirkusima se održavaju galopska natjecanja i utrke bojnih kola na dva kotača s dva ili

četiri upregnuta konja. Najveće borilište bio je rimski Circus Maximus.

amfiteatri i bOrbe glaDijatOraNa igrama u amfiteatrima nastupali su gladijatori. Amfiteatri su imali oblik elipse, a bori-

lište tj. arena bila je okružena s nekoliko redova tribina. Prema areni su postojala dvoja vrata – jedna za ulazak gladijatora, a jedna za iznošenje mrtvih.

Gladijatori su bili osuđenici, vojnici dobrovoljci i slobod-ni građani, među kojima je bilo i žena.

Prema naoružanju koje su koristili postojali su samniti oboružani kratkim mačem i velikom štitom, retijari koji su koristili koplje sa trozubom i mrežom, a esedariji i andabe-te su se borili s konja ili bojnih kola.

Borbe gladijatora i divljih zvijeri nazivale su se bestija-rije, a borba gladijatora u plovilima na umjetnim jezerima – naumahije.

22

Na samom kra-ju obilaska našeg Školskog Olimpij-skog Muzeja – pa i ovog čitateljskog obilaska može-mo potvrditi da je POVIJEST uistinu UČITELJICA ŽI-VOTA.

Učenici članovi Školsko športskog kluba zajedno sa svojim profesorima Vericom Oz-mec i Dominikom Pavlekom žele ZAHVALITI svim učenicima i uči-teljima koji su svojim interesom, radom, strpljenjem, nadahnućem i pomoću podržali nastajanje i provođenje ovog projekta.

Na poseban način želimo zahvaliti zlatnim rukama i glavama: na-šim domarima, tetama spremačicama i svom tehničkom osoblju ško-le, učenici 8. r. Nikolini Maruševec, učiteljici likovne kulture Ivi Šarić, našim volonterima Nikici Buniću, Maji Kocijan, Martini Mesek, učiteljici Ivani Kozina – Melnjak, psihologinji Ani Haramina, dr.sc. Krunoslavu Novaku i nezaobilaznom Zeusu naše Vidovečke Olimpije – ravnatelju Predragu Mašiću.

23

Zaokružit ćemo ovu cjelinu nekim literarnim radovima učenika pe-tih razreda nadahnutih ovim projektom, a jedan od kojih nam je i po-služio u uvodu ove brošure.

DA SAM JA GRČKA OLIMPIJKADa sam ja olimpijka iz stare Grčke, bila bih

brza poput vjetra, jaka, ali bih imala i neku slabu točku. Ta moja slaba točka je utrka sa kolima i tako je to počelo…

Jednog sunčanog dana, svi su se okupili jer se održavala utrka kola. Ja sam mislila da se neću ove godine prijaviti, ali moj strah nije bio jak – ja sam bila jača od njega. Počela je utrka. Mislila sam da ću pasti s konja i da ću izgubiti. Meni je svejedno hoću li pobijediti ili izgubiti u utrci; samo bih željela pobijediti strah od te igre.

Bila sam najsporija, no držala sam se za uže i vozila. Nisam se više bojala, zategnula sam uže i s konjem sam došla do cilja.

JA – SPORTAŠICAJa se osjećam kao sportašica kada se igram. Malo plesa i zabave

s prijateljima pa se ponovno osjećam kao mala sportašica. Nogomet, košarka odbojka i badminton, moji su omiljeni sportovi. Zašto nogo-met? To je samo muški sport? Neki te gledaju kao luđakinju kad ka-žeš da voliš nogomet. To je bez veze! To što sam ženska i što volim

nogomet – to je moja stvar. Uglavnom, kada se ti osjećaš kao sportaš ili sportašica? Ja se osjećam kao sportaš i onda kada trebam po selu lo-viti bratovog prijatelja Dodu. I trčati po cijelom selu za njim.

Ako se želiš osjećati kao sportaš samo trebaš vjerova-ti u to.

24

JA SPORTAŠMoj omiljeni sport je naravno ruko-

met. Kad treniram rukomet, osjećam se kao najbolji sportaš na cijelom svi-jetu. Mi igramo zajedno, složno i prija-teljski. U tom sportu volim razmišljanje. Sport mi donosi sreću i veselje. Na njega me potiču moji roditelji, rodbina, utakmice koje gledam na televiziji, pri-jatelji i naravno trener. Obožavam gle-dati utakmice na televiziji jer me potiču na bavljenje tim sportom i pomažu mi da razvijem samopouzdanje. Ja kao sportaš želio bih da svi imaju neki svoj sport.

DA SAM JA GRČKI OLIMPIJACUvijek sam kod kuće pomagao roditeljima i nosio teške stvari za

novac. Meni je toga bilo dosta. Jednog sam se dana upisao na konj-ske utrke. Prvo sam se svaki dan zagrijavao i vježbao, ali uvijek sam padao. Uvijek su mi govorili da to nije za mene. Ja sam pokušao na utrci pobijediti, ali sam pao. Ja sam dalje i dalje vježbao. Na jednoj

sam utrci stisnuo zube i zaista bio sam prvi. Išao sam po svijetu i pobje-đivao. Skupljao sam novac. Ubrzo sam osta-rio. Počeo sam trenirati mnoge ekipe. Na počet-ku im isto nije išlo, ali ja sam ih tjerao. Jednog je dana moja ekipa skoro propala. Tada sam se ja išao utrkivati. Pobijedio

sam. Moja ekipa je opet bila na vrhu. Tada su završile grčke igre.

25

MOJ SPORTSKI DUHMoje drugo ime je nogometaš. Zašto? Sada ću vam objasniti. No-

gomet je ljubav koja nikada ne prestaje. Svaki dan u mojoj ulici, moji prijatelji igrali su nogomet. Zbog toga sam i ja počeo igrati nogomet. Prvi klub u kojem sam počeo trenirati, je klub u kojem i danas igram.

Nosi nadimak – „Maj-stori s ledina“. Mijenjao sam klubove.

Mislio sam „novi pri-jatelji, nova putovanja“. Ipak od svega mi je naj-draži nogomet na sta-rom igralištu. Zanimljivo je da kada kupujem pa-tike ili kopačke to ispa-da jedan od najtežih iz-bora u životu. Nogomet

je ljubav koja će mi uvijek ostati u srcu.

Ponovnim razgledima Školskog Olimpijskog Muzeja, kao i čitanjem ove brošure, pozvani smo pronaći vlastiti djelić povijesti ili vlastiti dio povijesti ugraditi u ovu ponovno otkrivenu te stvarati uvijek novu i drugačiju povi-jest, ali onu koja otkriva ne samo životne činjenice, nego životu otkri-va njegov smisao i vrijednosti.