Pozajmljeni intervju: Oliver Frlji, rediteljMilicajci duha postoje u svakom vremenuRazgovarao:ore KrajinikVeliina slova:

Photo: www.story.hrReditelj Oliver Frlji za Dane govori o sukobima koje vodi u hrvatskoj javnosti kao intendant Hrvatskog narodnog kazalita Ivana pl. Zajca, porukama koje alje transparentima sa proelja ove teatarske kue, o tome kako je hrvatska kulturna javnost uglavnom prespavala devedesete, predstavi Hrvatsko glumite, dekonstrukciji faizma, politizaciji i politinosti teatra, te paralelama sa Krleinim vremenomOtkako ste postali intendant Hrvatskog narodnog kazalita Ivana pl. Zajca u Rijeci, ponovo ste, da tako kaem, doli u sredite javnosti. ini mi se da gotovo na dnevnoj bazi bruji kulturna javnost o tome ta je Frlji napravio. Kako, meutim, Vi gledate na tu buku, na reakcije kada je u pitanju Va angaman?FRLJI:Takve reakcije uglavnom govore o sredini iz koje dolaze. Hrvatska kulturna javnost uglavnom je, ukoliko nije aktivno prevodila Tumanovu nacionalistiku politiku u kulturne matrice, prespavala devedesete. injenica je da u hrvatskom glumitu, ukoliko se izuzmu dva asna izuzetka, nikada nije postojao antiratni diskurs. ak ni kada je Hrvatska otvoreno radila na komadanju Bosne i Hercegovine, kad je otvarala logore u zapadnoj Hercegovini, kad su se dogodili Ahmii, kad se o zloinima u Pakrakoj Poljani moglo itati barem u dva tjednika.U kojoj mjeri Vae provokacije imaju uticaj na kulturnu javnost, ali i uopte na drutvene tokove? Tanije, kako vidite poruke koje istiete na proelju pozorita? Meni se to doima kao nastojanje da se polje teatra proiri i na vanjski svijet.FRLJI:Nasluao sam se svakakvih gluposti vezano za transparente koje smo isticali na proelju kazalita u proteklom vremenu. Veina komentara pokazuje jedno vrlo konzervativno, retrogradno shvaanje onoga to bi umjetnost i teatar trebali biti. Rijetki su oni koji razumiju da se radi o jednoj vrsti socijalnog performansa u kojem se koristi simboliki kapital jednog nacionalnog kazalita za dekonstrukciju razliitih oblika iskljuivosti. Uostalom, Shakespeare je rekao da je cijeli svijet pozornica.

Photo: Mare MutiKada smo ve kod teatra, budui da imate iskustvo reiranja na cijelom prostoru postjugoslavije, koliko je teatar ovdje danas autistian i koliko su autori, po Vaem miljenju, spremni na sukobljavanje sa stvarnou?FRLJI:U Hrvatskoj se teatar u devedesetima apsolutno ogluio na drutvenu stvarnost ukoliko izuzmemo kazalitarce koji su svojim radom servisirali vladajuu nacionalistiku ideologiju. Paradigmu te i takve kazaline servilnosti predstavlja Kreimir Doleni. Rije je o redatelju koji je reirao Tumanovu vojnu paradu, ukov pogreb i razliite druge HDZ-ove manifestacije. Paralelno je bio direktor Dramskog kazalita Gavella, zatim profesor na Akademiji dramskih umjetnosti, pa ravnatelj Dubrovakih ljetnih igara. Inae, Doleni je osoba koja je cijeli jedan narod krstila kao divlju stoku s istoka i koja je, u vlastitom samozaboravu i kolektivnom nacionalizmu, i danas kazalino kurentna roba. Od takvih autora, a Doleni nije usamljen, teko je oekivati da danas ponu kritinije govoriti o drutvenoj stvarnosti u kojoj smo zapeli od devedesetih naovamo. Problem je u mlaim autorima jer osim par njih, za prebrojavanje kojih nisu potrebni ni prsti jedne ruke, nema nikoga tko bi kazalino imenovao razliite drutvene devijacije koje su u postjugoslovenskim drutvima postale norma.Kolike su zaista mogunosti onoga to ste oznaili kao polje proirivanja izvedbenih praksi, preciznije revidiranja uloge jednog narodnog pozorita, imamo li na umu da veliki broj pozorita ovisi o finansiranju drave, koja pak jeste ona koja je uspostavila umjetnike prakse koje su danas veinski na snazi?FRLJI:Svima je jasno da je postojei model nacionalnih teatara neodriv. Danas on vie predstavlja muzealizaciju kazalita, nego prostor artikulacije i generiranja razliitih drutvenih sukoba: ideolokih, klasnih, estetskih... Naravno da teatar koji odrava socijalni status quo i reproducira vrijednosti odreene drutvene klase kroz reprodukciju njezinog estetskog kanona, teatar koji participira u tenzijama izmeu veinskog (bez obzira na to radilo se o veinskom u smislu nacionalne pripadnosti, seksualne orijentacije, vjeroispovijesti ili neega drugog) i manjinskog, nitko zaista ne eli mijenati. Kolega Marin Blaevi, ravnatelj Opere i glavni dramaturg, i ja smo doli u Rijeku iskljuivo zato to nas zanima takva promjena i njezine reperkusije na kazalinu i iru drutvenu zajednicu. Uz to, obojica imamo taj luksuz da iz Rijeke moemo otii kad god hoemo. Nismo uvjetovani ovim to radimo u smislu materijalne egzistencije. Blaevi je znanstvenik s meunarodnom karijerom, a ja sam dosta poziva za rad iz Evrope stavio na stand-by zbog Rijeke. Dakle, nikakav politiki pritisak ne moe uvjetovati to emo i kako raditi.

Izvor: www.dnevno.hrU posljednjim istupima u javnosti posebno ste se osvrnuli na nerazumijevanje pozorinih profesionalaca spram onoga to uspostavljate kao novi prostor djelovanja pozorita na ijem ste elu. Kaete da kazalite nije iskljuivo ono to se vidi na sceni, gdje u tom sluaju vidite potencijal teatra kao, da tako kaem, drutvenog subjekta?FRLJI:U brisanju granica izmeu politikog i umjetnikog djelovanja. Kazalina estetika koju danas poznajemo rezultanta je razliitih ideolokih sukoba i pozicija moi. Ona je neto kontingentno. Ne treba biti pretjerano inteligentan i gledati daleko u prolost da se to shvati.Umjetnost koja je doista neto propitivala u svojoj drutvenoj sredini uvijek je bila odbacivana ili proskribirana. Isti tuitelj je na optueniku klupu posjeo Flauberovu Madame Bovary i Baudelaireove Cvjetove zla - Ernest Pinard. Takvi milicajci duha, koji discipliniraju ono to izlazi iz propisanih drutvenih normi i pripadajueg im licemjerja, postoje u svakom vremenu.Da li je, u konanici, mogue dekonstruisati faizam putem kojim ste Vi poli Hrvatskim glumitem, koliki su dometi takvog teatarskog istupa?FRLJI:Mogue ga je imenovati. Ne znam sjeate li se jedne od zadnjih scena u Makavejevom filmu W. R. - Misterije organizma, gdje odrezana glava Milene Dravi kae da je Vladimir pravi crveni faist? Uz historijski i crveni, postoji i faizam s graanskom maskom. Lice iza te graanske maske gledamo upravo ovih dana na primjeru predstave Hrvatsko glumite. Imenovavi one koji su participirali u hrvatskom faistikom diskursu devedesetih, stvorili smo iroku koaliciju onih koji rade rukama i nogama da se ta predstava ugasi. I pritom ne biraju sredstva. Zadnji pokuaji ukljuivali su i stigmatiziranje jedne trinaestogodinje djevojice koja u njoj nastupa, te njezinih roditelja.ta je za Vas najproblematinije u djelovanju intelektualaca kao to je Slobodan najder, te gdje je sredite sukoba intelektualaca te provenijencije sa Hrvatskim glumitem i Vaim radom?FRLJI:Slobodana najdera stvarno ne bih vie komentirao jer mislim da svaki njegov javni nastup dovoljno govori o tome tko je on i to danas. Kad smo kod intelektualaca, ne znam koga bih danas doista mogao oznaiti tim imenom u hrvatskom teatru, jer po meni biti intelektualac znai javno djelovati neovisno o vlastitim interesima i rizicima koje takvo djelovanje ukljuuje. Ljudi koji napadaju Hrvatsko glumite motivirani su iskljuivo zaviu, privatnim interesima ili povrijeenim egom. Nekome nije postavljen tekst, nekome nismo uzeli predstavu, netko ne bi da ga podsjeamo na ono to je govorio i radio prije dvadeset i kusur godina, netko je reflektirao na poziciju intendanta, a nije ju dobio...

Photo. Mare MutiNedavno ste imali i pritube iz crkvenih redova da vrijeate vjerska osjeanja; ini mi se da je naa kultura, tu mislim na cijeli ovaj prostor, isuvie navikla na kompromise i da uvijek postoje brojne tabu-teme. O emu se u umjetnosti treba, a o emu ne treba govoriti. Smije li umjetnost, u ovom sluaju teatarska, pristajati na takve kompromise i odustajati od propitivanja svih drutvenih svetinja?FRLJI:Katolika crkva se s inkvizitorskim arom ostrvila na predstavu Hrvatsko glumite, bez da ju je itko iz njezinih redova vidio. U crkvama se moli za zadovoljtinu za uvrede i svetogra poinjena u predstavi Hrvatsko glumite. Ponavljam, predstavu nitko od onih koji svojim molitvama paraju Boje ui nije vidio. Meutim, katolikom licemjerju nije bila uvreda i svetogre kad je biskup Vlado Koi usporedio osuenog ratnog zloinca Darija Kordia s Isusom. Crkva se nije, isto tako, oglasila kad je zgradu rijekog Kazalita netko iarao ustakim grafitima ukraenim kriem. Hrvatski klerofaizam ima, naalost, bogatu tradiciju i recidive te tradicije vidimo svakodnevno. A to se svetinja tie, moja svetinja je pravo na slobodu govora. Naroito kad se radi o teroru svetinja veine.Zamjera Vam se da pretjerujete i u politizaciji teatra. Kako gledate na to? Koliko politinosti u teatru je previe?FRLJI:Kako pretjerati u politizaciji teatra koji je temeljito depolitiziran? Uostalom, koliko ja znam, u ishoditu zapadnoevropskog teatra je politinost. Predlaem naem kazalinom rafinmanu da jo jednom proita Aristofana i Eshila. Moda im bude malo jasnije to je ono to radim i na koju tradiciju se nastavlja. Druga stvar je kad malograantina brani svoj malograanski teritorij i njegove estetske kriterije. Naravno da je tu svega previe, naravno da je sve to plakatno ili pamfletsko. Ali takve optube vie govore o kazalinoj nepismenosti onoga koji optuuje, nego o onome to se optuuje.

Photo: Radmila uricaNamee mi se, na kraju, zanimljiva asocijacija, stanje u teatru onako kako ga Vi opisujete govorei o zagrebakoj kazalinoj ariji neodoljivo podsjea na ono to Krlea jo davno tridesetih godina prolog vijeka detektuje u polemikoj knjizi Moj obraun s njima. Mislite li da postoji neki kontinuitet takvog intelektualnog stava, kojem se Krlea suprotstavljao, a ije korijene moemo traiti i u nekim dananjim kulturnim procesima?FRLJI:Definitivno. Krlea je kirurkom preciznou secirao palanaki duh Zagreba. Taj duh je i danas tu, samo su se imena aktera promijenila. Sjetite se samo kakvo je (ne)razumijevanje Krleine dramaturgije iskazivao Josip Bach, ravnatelj Drame Hrvatskog zemaljskog kazalita. Isti taj Bach e, u nedostatku boljih argumenta, Krleu optuiti za austrofilstvo. Dakle, kulturne matrice eliminacije se nisu puno promijenile. Danas te proglase jugonostalgiarom ili nekim od pojmova iz leksikona nacionalistikog folklora. I po tom pitanju je situacija u svim postjugoslovenskim dravicama identina. A tu mi nema druge nego uzviknuti "Sauvaj me, Boe, srpskog junatva i hrvatske kulture"!*Intervju prenosimoiz prijateljskihBH Dana