opća povijest srednjeg vijeka - peti svezak

Opća povijest srednjeg vijeka - knjiga 5

KRAJ ZAPADNOG RIMSKOG CARSTVATeodozije dijeli Carstvo dvama nasljednicima, sinu Honoriju na Zapadu (Milano) i Arkadiju s prijestolnicom na Istoku (Konstantinopol) – dugo ne dolazi do otpora; na čelu tih dvaju suprotstavljenih dvorova nalaze se Stilihon i Rufin [njih je Teodozije prije bio postavio kao pomoć dvama sinovima].Što je dovelo do otpora? Ponovni pritisak barbara na Rajnu i Dunav što dovodi do pomicanja ostalih barbara (posebno Huna) + razmirice u vezi s dijecezama Dakijom i Makedonijom koje su oduvijek pripadale zap. dijelu Carstva. Po novome, padaju pod vlast Konstantinopola. Stilihon preuzima zadaću ponovne uspostave reda u Iliriku. Kralj Alarik se borio kao Teodozijev federat na rijeci Frigidu (danas Vipava u SLO), ali zbog nezadovoljstva (što nije dobio obećanu nagradu) pustoši neke teritorije na Balkanu. U međuvremenu se rješava Rufina (nasljeđuje ga Eutropije), a da se Honorije odrekao dviju iliričkih dijeceza iz kojih se Stilihon trebao povući 396.g., činilo se da je ponovno uspostavljen dogovor između dvaju careva. Dogovor kratko traje jer je Stilihon opet počeo djelovati protiv Alarikovih Vizigota na područjima Istoka. Njegovo djelovanje izaziva zamjeranje Konstantinopola čija ga je Senat proglasio državnim neprijateljem + imenovanje Alarika magistrom militum za Ilirik (koji je pripojio Istoku). Arkadijeva politika suparništva sa Zapadom postaje sve žešća; poteškoće u Africi zbog smetnji u opskrbi pšenicom Rima i Italije – Stilihon ih uspijeva prevladati šaljući ekspedicijsku četu kako bi se obnovila Honorijeva prevlast u toj važnoj provinciji.U MEĐUVREMENU...~ Eutropije na Istoku postiže uspjehe protiv Huna ~ Arkadije je, zbog ponovnog perzijskog napada, eliminirao Eutropija~ Gaina; zapovjednik carskih snaga Istoka – reagira silom došavši do Konstantinopola i prisiljava Arkadija da ga imenuje zapovjednikom svih vojnih snaga~ Aurelijan [prefekt pretorija Istoka], Gainov protivnik, postaje nadmoćan → Gaina bježi prema Dunavu, no tijekom zime 400.-401. u bitci biva ubijen.Izravan odraz na Zapad ! kada se Alarik 401.g. uputio sa svojim Vizigotima prema Italiji [Italija nema vojne odrede na ist. granici]. Stilihonove snage angažirane su tako da u Reciji suzbiju napad Sveva, Alana i Vandala.; Alarik osvaja Akvileju; PLAN – prikupljanje snage u Reciji i sabiranje odreda namjesnika iz Britanije i Rajne + nastavak novačenja skupina Alana, Vandala i Sveva (u međuvremenu pobijeđeni); Stilihon – nakon što je oslobodio Milano od opsade, potukao je protivničke čete kod Pollenza i kasnije kod Verone. Stilihon otvoreno od Istoka zahtijeva iliričke dijeceze no struje protivne barbarima (visoki intelektualni krugovi) stvaraju probleme; mržnja zapadnog dvora prema barbarima zbog civilizacijskih razlika [zabrana nošenja barbarskih halja];; 407.g. Alarik [donosi niz zakon protiv pogana!] imenovan magistrom militum za Ilirik – novi val Vandala, Alana i Sveva, pritisnut Hunima prelazi zaleđenu Rajnu te ulazi u Galiju i time ostavlja otvoren prolaz za daljnje prodore; Stilihon se žustro bori protiv rastuće oporbe svojoj politici da se barbari sve više uključuju u društvene tokove u Carstvu – kako bi stekao simpatije tradicionalističke aristokracije, primjenjuje politiku vjerske tolerancije;; 408.g. udaje svoju kćer Termanciju za Honorija [u svojoj okolini ima sve više S. protivnika]; Arkadije umire; Konstantin u međuvremenu prisvaja Galiju i Hispaniju, a Alarik prijeti Italiji jer je izostao rat protiv Istoka; TEORIJA O S. NAUMU – u ime Honorija, koji je postao prvi car, nada se dobitku skrbništva nad Teodozijem II. – time bi imao izravan utjecaj na cijeli istočni dio carstva

1


; nakon vojnih pobuna, Honorije napušta Stilihona zbog neslaganja s njegovom politikom- Stilihon optužen za bezbožnost od; kršćana jer je započeo bitku na sam Uskrs te od pogana jer je uklonio zlatne ploče s vrata hrama Jupitera Kapitolijskog; pomiren s porazom i lojalan caru, dopustio je da ga ubiju u Ravenni, na izlazu iz crkve u koju se bio sklonio --- s njime nestaje politika koja je težila asimilaciji etničkih položaja

ATILA.; Atila želi eliminirati protivnike sa zapada (Vizigoti) zbog velikog zemljišta za svoje ljude – zbog toga stupa u usku vezu s Gajzerikom kojeg Vizigoti napadaju, a on se širi u Galiju; hunski kralj prelazi Rajnu 451.g., a Aecije ga, u savezu s Vizigotima i barskim narodima, zaustavlja ; sukob se odvijao 451.g. na Katalaunskim poljima; Aecije pobjeđuje, Teodorik I. umire; Atila u proljeće 452.g. osvaja Panoniju te kreće u napad na Carstvo; Alpe prolazi bez otpora, Akvileju je razorio te napredovao prema Venetiji; dok Aecije čeka pomoć, Atila napreduje do Milana ; Valentin se sklonio u Rimu, a papa Lav I. ide na sastanak s Atilom blizu Mantove – postignut je dogovor da Atila napusti Italiju u zamjenu za godišnji danak; Atila umire 453.g. tokom vlastite svadbe; nakon njegove smrti oba dijela Carstva su odahnula iako su na Zapadu posljedice bile puno veće (izgubili su Britaniju i kartašku Afriku; Franci i Ostrogoti preuzimaju vlast s ove strane Dunava i Rajne na rimskom teritoriju); Valentinijan III. je u strahu da će Aecijev sin tražiti pravo na vlast te ga 454.g. ubija; 455.g. Aecijeve pristaše ubijaju Valentinijana te Carstvo ostaje bez legitimnog nasljednika; Petronije Maksim, bogati senator, nasljedio ga je na dva mjeseca; Gajzerikovi Vandali iskrcali su se ispred Ostije te kreću u pohod na glavni grad koji se predao 2.6.455.; novi car Avit aklamiran je u Arlesu i htio je osvetiti uvredu doživljenu u Rimu, nije imao snage za to te ga je vojskovođa Ricimer porazio 456.g. te natjerao da abdicira

OPŠIRNIJE O;: AECIJE – dobar vojskovođa, sposoban u manevriranju i suprotstavljanju barbarima; Rimljanin iz Mezije, kao mlad živio kao talac kod Alarika, a kasnije kod Atilina strica Rue: PETRONIJE MAKSIM - Valentinijanov nasljednik, bogati senator, pogiba kamenovanjem u pučkoj pobuni; Gajzerikovi Vandali pojavili se ispred Ostije --- nakon iskrcavanja krenuli u pohod na glavni grad koji se predao 2. lipnja 455.g. bez pružanja ikakva otpora ; papa Lav I. uspio poštedjeti grad od požara i ubojstava i na 15 dana smanjiti pljačke; Gajzerik je pri napuštanju grada uzeo ljude kako bi otkupninama zaradio novac [među tim ljudima bile su i carica s dvije kćeri Eudokijom i Placidijom – odvedene u Afriku]

AVIT.- novi car; plemić podrijetlom iz Auvergne, prefekt pretorija Galije, aklamiran u Arlesu te pozdravljen hvalospjevom pri ulasku u Rim kojeg je napisao zet Sidonije Apolinar [koji će postati biskupom Clermont - Ferranda] – odlučan u namjeri da osveti uvredu doživljenu u Rimu; kako bi poduzeo ekspediciju protiv Vandala, potrebne su mu velike pomorske snage (Vandali su se proširili na Siciliju i Sardiniju) – traži pomoć od istočnog dvora koji to odbija zbog potrebe uplitanja u Panoniji [tamo je Marcijan kao federate postavio jake grupe Ostrogota].

2


Mora se, stoga, pouzdati u Ricimerove [uspješan i u vodama Korzike] malobrojne trupe – kasnije se R. okreće protiv Avita zbog Avitove fiskalne politike; porazio ga je kraj Piacenze u listopadu 456.g. prisilivši ga da abdicira – kasnije postaje biskupom u graduZRC BEZ VOĐE – Avitovim odlaskom na zapad stvara se praznina u vlasti; u Galiji oživjele separatističke tendencije [uz teritorijalna povećanja kralj. Vizigota i Burgunda], u Dalmaciji komes Marcelin stvarao neovisan položajITALIJA – vojska carem proglasila Julija Valerija Majorijana koji to u početku odbija te je u teoriji vlast preuzeo car Istoka Marcijan [umire 457.g.] – nasljednik Lav I. Ricimera; kad Majorijan napokon prihvati svoje carsko proglašenje, prihvaća se politike obnove autoriteta države, administrativnih i financijskih reformi, borbe protiv prekršaja moćnijih slojeva; tokom četiri godine vladavine uvodi važne novosti --- zabrana udovicama ulazak u samostan prije 40.-e godine, oslobađanje zavjeta koje su na nj bile prisiljene, obveza svakoj udovici mlađoj od 40.g. da se opet uda nakon 5 godina, zabrana udovicama da uskrate sinovima njihove posjede u korist trećih ili Crkve, uvodi smrtnu kaznu za preljub, itd.; obnovio je vojsku, novači i barbarske plaćenike sa Zapada – kad su pomorske snage bile spremne, prelazi u napad protiv Vandala, no na prepad pa mu je flota potopljena blizu Kartage[NAUSPJEH MU NARUŠAVA UGLED.]- pri povratku u Italiju, Ricimer ga je dao ubiti blizu Voghere (u listopadu 461.g.) kraj rijeke Irije

Od poganstva do kršćanskog svijeta; Crkva odlučno ušla u svijet te pokrenula izopćenje vojnih bjegunaca i onih koji su poticali robove da se pobune na posjedima; kraj gladijatorskih igara; ETRURIJA – pokrajina u kojoj su stara božanstva najviše sačuvana; PRAZNOVJERJE ! - nastaje iz niza vjerovanja narodnog karaktera - prijelaz sa sela na grad - vračanje, čaranje, egzorcizamCARSKI KULT; vladar - osoba iznad svih; seviri augustales - kult Augustovih pristaša / oslobođenici nižih staleža koji se žele uzdignuti/; dizanje hramova i svetišta vladarima = August + Klaudije - sodales augustales; Vespazijan, Tito - sodales flaviales; kult postaje sredstvom političke i administrativne koordinacije; širenje pogrebnih udruženja - dokaz prisutnosti vjere

MISTIČNE I SPASITELJSKE RELIGIJE S ISTOKA; razlog prodiranja - život nakon smrti - religije obećavaju besmrtnost - Tiberije uništava hramove da spriječi prodor; Izidin kult veoma proširen; Dionizov kult - pogrebne svečanosti; ...; kult Mitre - odraz mezopotamskog, kaldejskog i babilonskog svijeta u Italiji - vrhovni bog svjetlosti i istine; mitreji - kripte s oltarom i likom Mitre; inicijacija pročišćenja i krštenja pri ulasku - krv bika (taurobolija)CARSKI KULT I RELIGIJSKI SINKRETIZAM; stari rituali + državna bogatstva; ukorjenjivanje carske mistike - lovor, žezlo i globus prezentiraju univerzalnu vlast i moć; car je gospodin i spasitelj; Marko Aurelije - slavlje, igre i žrtvovanja 165 dana u god.; domus divina - carska obitelj se poistovjećuje s Carstfvom; astralna vjerovanja - septizonium: građevina koja veliča nebeske i zodijačke snage

3


; Galicija obiluje starim božanstvima, novi bogovi se baziraju na starima; Aurelijan teži nametanju solarnog monoterima; asimilacija lokalnog božanstva s rimskim (ime + nadimak) KRŠĆANSTVO U ITALORIMSKOM SVIJETU; pojava kršćanstva u 1. stoljeću u Italiji; 49. godina odluka Klaudija o protjerivanju Židova zbog nemira povodom izdvajanja kršćana širenje napreduje priključivanjem Pavla iz Tarze - napisao Poslanice između 50. i 64. godine, najstarije svjedočanstvo o novoj vjeri, starije od Evanđenja (70.-90.); piše Poslanicu Rimljanima da učvrsti zajednicu koju je do tada prikupio; zbog izolacije u iščekivanju onozemaljskog života i obreda obrezivanja, šire se glasine o navodnim zločinima (flagitia) - exitiabilis superstitio ili pogubno praznovjerje za one koji ne vjeruju u poruku ljubavi; 64. godine izbija požar u Rimu, Neron umjesto priznanja krivi kršćane i pogubljava ih - PRVI PROGON KRŠĆANA ~ tako vjerojatno umrli Petar i Pavao, apostolsko propovijedanje se širi prvo među zajednicama u kojima je osnovni jezik grčki; presbyteroi - naugledniji starješine, pomoćnici apostola; oko 70. godine, kada se uništio Jeruzalem i hram (car Tito), zaoštrili su se odnosi Židova i kršćana, kršćani smatraju da im je to kazna za ubojstvo Isusa; Židovi potiču širenje kršćanstva na istok; Domicijan propisao kazne svojoj obitelji zbog bezboštva (bezbožnici su kršćani koji zamišljaju boga kao duga, nestvarnog) - dokaz o brzom širenju kršćanstva i na dvorovePOLAGANA AFIRMACIJA; Istinski Izrael - kršćanska zajednica pogana; razlika kršćanstva naspram ostalih religija - oslanjaju se na osjećaje, pristupačni, jasni, rituali, svećenici, hijerarhija...otvoreno za sve, sigurnost zagrebnog života; uništenje Jeruzalema oslabilo židovstvo od kojeg potječe najžešći otpor prema kršćanstvu koje se širi prema istoku; prozelitelizam - okupljanje sljedbenika; Domicijan progoni kršćane slijedeći Neronov presedan; Plinije Mlađi osuđuje kršćane ali potiče istrage; Hadrijan proglašava da je krščanin kriv ako se ogriješi o zakon; središte evangelizacije je Afrika (Kartaga), latinski zamjenjuje grčki - dotad službeni Crkve; za vrijeme Antonina Pija otvorena PRVA kršćanska škola; sekta u Frigiji koja potiče montanizam, Frigija (nema dogovora sa poganskim svijetom, brz povratak Krista suca); Marko Aurelije smatra kršćane zlim građanima; providentia deorum - natpis na novčićima, bog gleda; ne poduzima ništa jer je flegmatik; za njegovo vrijeme mnogi su mučeni - apologet Justin i 6 sljedbenika; pokolj u Lyonu - ubijen 90g biskup i njegova robinja = uvodi u buduće progone

ODNOSI IZMEĐU CARSTVA I KRŠĆANSTVA; Septimije Sever osuđuje kršćanstvo, vraća se mučeništvo; kršćanska književnost - Klement Aleksandrijski; Tertulijan; Minucije Feliks; Kalist I., papa i bivši rob, upravljao grobljem katakombi; uveo post i praksu kažnjavanja u funkciji oprosta; novi prozelitizam - financijska potpora imućnijih kršćana, uvod u materijalni svijet i suradnja Crkve i civilnih vlasti; Kalist ojačao primat biskupa; popustljiv prema grešnicima, to daje maha prozelitizmu - prvi kršćanski natpisi; progon biskupa..; povratak tolerancije pod Filipom Arabljaninom; kršćanstvo usvaja neke riječi iz mističnih kultova, pojavljuje se disciplina tajanstva - neodavanje ritualnih običaja poput krštenja i sl.; ugled crkve raste kada počinju slati novce za otkup zatvorenika kršćanina + u doba kuge

4


; vjenčanje između kršćana i pogana se ne odabravajuRAZDOBLJE PROGONA; 250. prvi istinski progon, Decije naredio prinos žrtava bogovima, potvrdom se trebalo zajamčiti da su to napravili - tako je izdvojio kršćane i počeo sa mučenjima; razlika kršćanstvo vs. carski kult - vjera u židovskog Boga, povijesna potvrda, bog koji se utjelovio u čovjeku koji je prigrlio ponizne, potlačene... nepromjenjiv Bog;Valerijan - dva proglasa protiv Crkve; žrtve: Siksto II., sv. Ciprijan; Aurelijan promatra širenje, staje u jednom sporu na stranu biskupa; kasnije shvaća da se kršćanstvo ne može integrirati te počinje sa progonima - izravan sukob odgođen zbog smrti cara; Dioklecijan - isti cilj; za njegovo vrijeme građenje velikog broja crkava; niču kapelice i grobovi pošto se kršćani više ne skrivaju; on je usredotočen na ideju jednog Carstva i tradicionalne vjere, ne mrzi kršćane već je preveliki patriot; uz kršćane progoni manihejaca (Mani, posljednji prorok prije Muhameda, borba Dobra i Zla); antikršćanska kampanja filozofa; Edikti iz Nikomedije (303.-304.) - donosi ih Dioklecijan, 4 edikta protiv kršćanstva; 1. zabrana kršćanskog kulta, naređeno uništavanje crkava, knjiga...; 2. zatvaranje poglavara crkava - klera; 3. sloboda onima koji prinose žrtvu bogovima; 4. naređenje stanovništvu Carstva da prinose žrtve - smrtna kazna i deportacija koji ne rade; Italija - kratak, ali žestok progon; mučenici: sv. Sebastijan, sv. Agneza (12 godina); katakombe, lat. coemeteium ad calacumbo - udubljenje, jama; podzemna groblja iz prvih stoljeća kršćanstva, služili i kao okupljalište kršćana; sub divo - pokopan na otvorenom; ad martynes - pokop kraj mučenika; martyria - začeci velikih bazilikaPOBJEDA KRŠĆANSTVA; Konstantin 313. dopustio kršćansku religiju u dogovoru s Licinijem(u bitci kod Hrizopola godinu ranije mu navodno pomogao kršćanski Bog); uključio kršćane u Carstvo, davao im ustupke, branio ih; istodobno se ponaša i kao poganski car; Sol Invictus se i dalje pojavljuje na novcu; Licenije se kasnije vraća progonima; Konstantin u ratovima uzima na stijegu kršćanski znak u zlatnom krugu; simbol Sunca nestaje oko 324. godine; podupro niz mjera u korist kršć. - pravo na azil u crkvama, kler ne plaća poreze (munero), jurisdikcija biskupa nad klerom, crkve mogu primiti nasljedstva, donacije, ukidanje Augustovih zakona; zabranjen haruspicij (proricanje) osim u iznimnim slučajevima; 326. Konstantin gradi u Rimu baziliku sv. Petra (u renesansi je ruše pape da sagrade današnju baziliku) i Lateransku baziliku - sjedište rimskog biskupaUPLETANJE CARA U VJERSKE SPOROVE; 313. Konstantin saziva sinod biskupa u Rimu da se prevlada raskol u Africi prema palima; donatisti zahtjevaju strogost prema tima koji su popustili, drugi traže blaže kazne; osuđuju se donatisti koji nastavljaju sa svojom politikom do 321., kada je donesen edikt o toleranciji i oni su odvojeni od Crkve;20.5. - 19.6. 325., Nikeja (Bitinija) - koncil (prvi ekumenski koncil) da se riješi sukob u Aleksandriji zbog svećenika Arija - sukobio se sa biskupom oko teme jedinstva Boga u tri osobe koji ga je osudio za heretika; okupilo se oko 300 biskupa; na koncilu definirano Trojstvo - Sin istobitan s Ocem = nikejski simbol vjere - načelo jedinstvene Crkve nakon koncila 381.; definirana pitanja crkvenih okruga, podređenost biskupa, datum Uskrsa..; Konstantin kršten na samrtiOD DOPUŠTENE RELIGIJE DO RELIGIJE CARSTVA; 4. st. službeni stavovi protiv poganstva - Teodozije - službena vjera u Carstvu; otpor k. među stanovnicima sela (pagi; otuda pogani); 5 st. širenje među građanstvomTEOLOŠKE RASPRAVE

5


; na Istoku Atanazije, aleksandrijski biskup, žestok je protivnik arijanske hereze; Sin i Otac = jedinstvo prirode i biti; neke razmirice između filoarijanaca, arijanaca, rimskih biskupa i sve to, da bi konačno 381. na koncilu u Konstantinopolu Teodozije nametnuo pravilo da svi moraju biti pravovjernici, zabranio herezu; sv. Ambrozije izabran za biskupa grada Milana - malo teološko znanje, kasnije ga stječe, održava veze s Istokom; problematika oko ljudskog i božanskog u Kristu - Ćiril, aleksandrijski biskup, brani jedinstvo ljudskog i božanskog Lav I. proglašava na koncilu to valjanimPRIMAT RIMSKOG BISKUPA; biskup je vođa koji stoluje u središtu municipija/kotara; stvaraju se parohije (zajednica susjednih kuća); biskupa isprva biraju kler i vjernici, nakon Nikeje imenovanje provodi skupina biskupa; milanski biskup nadzire Cisalpinsku Galiju i povremeno Ilirik i Galiju; Rim upravlja poluotočnim dijelom Italije; krajem 4. st. učvršćuje se primat; Konstantin I. i bazilika daju udio u tome; u Nikeji priznata prevlast papinskog sjedišta u Rimu + sjedište patrijarha u Aleksandriji i Antiohiji + Konstantinopol; 340., koncil, primat rimskog sjedišta; 381., Konstantinopol, papi se priznaje počasni primat..; Lav I. protjeruje Hune oko 450.; počeci kršćanske književnosti na latinskom jeziku - 3.st.; Firmiko Materno (Sicilija) - djelo protiv poganstva; Tiranije Rufin (Akvileja) - na lat. prevodi dijela Origena i Euzebija...; rimska plemkinja Proba Petronija prepričala biblijsku priču u heksametrima; sv. Jerolim (Dalmatinac) prevoditelj Biblije s hebrejskoga - VULGATA; 4.st. poklanjanje relikvija svetaca

V. KNJIŽEVNOST, UMJETNOST, MEDICINA; voštane pločice, privatne škole, bičevanje neposlušnih, retorika..; Naturalis historia - Plinije Starije - enciklopedija u 36 knjiga; Factorum ac dictorum memorabilium libri - Valerije Maksim; De aquis urbis Romae - rimski vodovod i sl., Frontin; De architectura - Vitruvije, osnova za graditeljstvo; De chorographia - rasprostranjenost naroda; Pomponije; Institutio oratoria - Fabije Kvintilijan - govorništvo; Pharsalia, Građanski rat - Lukan - spjev o Cezaru i Pompeju; Ahileida i Tebaida - Stacije; Punica - Silije Italik - najduži ep u cijeloj latinskoj književnosti; Argonautika - Valerije Flak; Silvae - Stacije; Historiae Romanae - Velej Paterkul; Satirikon - Petronije; Seneka - enciklopedist, filozof - stoik - problemi ljudskog ponašanja, i robovi su ljudi; vladari se isto zanimaju za književnost i umjetnost Tiberije (poezija, mitologija) - Kaligula (kazalište) - Neron - Vespazijan - Tit - Domicijan ; utjecaj italske narodne tradicije; Hvalospjev Trajanu - Plinije; Metamorfoze (Zlatni magarac)- Apulej; 3 i 4.st. apologetska djela, poslanice; Plotin - potiče zanos; kulturni zamah u 4.st., pisanje na grčkom jeziku (Marko Aurelije), Makrobije, Klaudije Klaudijan - latinski

6


; sv. Ambrozije, Jeronim (utemeljitelj samostanskih institucija, osnovao samostan u Betlehemu - prvi latinski samostan na Istoku, preveo stari zavjet) i Augustin (Confessiones) zaslužni za latinsku kršćansku književnost; prva knjižnica u Rimu na Aventinu 39.g.pr.kr.; krš. utječe na latinski, uvode se riječi iz krš., posebna značenja latinskih naziva; slabljenje uloge samoglasnika, sinkopa...; pustinjaci - prvi redovnici; kiparstvo - biste careva, reljef, amfiteastri, kupališta, svjetlo tamna plastika..; procvat medicine, Kirurgova kuća u Pompejima preko 200 instrumenata, profi liječnici koji naplaćuju dnevnicu radnika za pregled, bušenje lubanji, liječenje bolesnika u krevetu (kline - krevet - klinički) itd. otvaranje medicinskih škola - Hipokratova literatura, prisega.. aforizmi uz Hipokratovu literaturu; Celzo piše o medicini - najveći izvor u antici

IZMEĐU ANTIKE I SREDNJEG VIJEKAVelike seobe Germana- na raspad Carstva utječe prodor germanskih naroda - najavljuju seobe naroda + prijetnje iz Afrike, MA, Kavkaza...; Dioklecijan i Konstantin dijele Carstvo na dva dijela da ojačaju obrambene linije i ublaže pritisak; razlika između Zapadnog Rimskog i Istočnog (Bizantskog) Carstva postaje očitija- 4.st. germanski narodi (pogrdno nazvani barbari) uništavaju limese; rimske vojnike zastrašivaju Huni (mongolsko podrijetlo) koji se sele u južnoruske stepe i prijete Zapadu - njihove provale utječu na pomicanje ostalih nomada - Alani (Iran), Vizigoti (prelaze preko Dunava da se zaštite pod carem, u zamjenu doprinose borbama; 378. Vizigoti se bune protiv cara Valensa i pobjeđuju ga) i Ostrogoti (rade isto što i Vizigoti)- Vizigoti zauzimaju Rim i pljačkaju ga 410. godine; Rimsko Carstvo blizu propasti = kratka hunska vlast pod Atilom; Atila ubija sve po Balkanu, prelazi Dunav i napada Galiju, stigao do Orleansa gdje je zaustavljen i vraća se u Panoniju (Mađarska); kasnije se upućuje ponovno prema Izaliji i opljačkao nekoliko gradova, te se vraća u Panonsku nizinu- 476. germanski kralj Odoakar svrgnuo posljednjeg rimskog cara Romula Ausutula - razdvajanje antičkog svijeta od srednjeg vijeka- 5.st. potpuno prodiranje barbara u granice RC; seoba se desila zbog toga što neki narodi se sele zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, neki zbog najezde drugih nomada- germanska plemena istočno od Rajne i sjeverno od Dunava probijaju granice Carstva jer se žele trajno naseliti - ''rimsko-barbarska kraljevstva'' - novo ustrojstvo političko- neka kraljevstva se raspadaju zbog različite kulture i jezika - unutrašnji sukobi (Vizigoti, Ostrogoti), vojni napadi Bizanta, Franaka (Burgundi)

Rimsko-barbarska kraljevstva (4.-8.st.)- Vizigoti se prvi naseljavaju unutar RC - 408. prodor u Italiju na čelu s kraljem Alarikom, pljačkaju Rim; smjestili se u jugozapadnoj Galiji; sporazum o savezu - 6.st. ponovno seljenje u Španjolsku - pobijedili plemena Alana (Iran), Vandala i Sveva i osnovali kraljevstvo u Toledu; vladaju do dolaska Arapa 711.- Franci se ustoličili na sjeveru Galije, smjestili se duž rijeke Rajne i podigli kraljevstvo; mladi kralj Klodvig (potomak Meroveja, po tome dinastija dobiva ime Merovinzi) 486. porazio posljednje rimske postrojbe i zavladao cijelom Galijom osim juga; kralj je prešao s arijanstva na pravovjernu dogmu; prelaskom s mnogoboštva na katoličanstvo se jako ustabililo rimsko-germansko kraljevstvo - odraz prilagodbe; iskorišten model rimske administracije - vladar je i politički autoritet, aristokrat...; nakon Klodvigove smrti kraljevstvo podijeljeno između četiri

7


sina koji započinju borbe za prevlašću; Franci osvajaju teritorije veće od Galije; Franačko Kraljevstvo nije bilo politički jedinstveno i bobre za prijestolje vode do podjele teritorija izdvajanje tri kraljevstva: Austrazija, Neustrija i Burgundija - majordomi zamijenili kraljeve u stvarnoj vlasti, vojskovođe i političari, aristrokati; prijelaz 7.-8.st. na prijestolje stupio Pipin II. Heristalski (austrazijski majordom), osvojio nove teritorije, stvorio dinastiju Pipina, dobila ime Karolinzi (većina potomaka se zove Karlo) - sin Karlo Martel preuzeo prijestole, proglasio se vladarom, povezao Franačko Kraljevstvo s vazalima -- pobijedio s tim činom u bici kod Poitiersa (732.) Arape- Vandali su stari istočno-germanski narod, Rim ih primio u doba Konstantina; sa Alanima napadaju Galiciju (406.), 411. i Španjolsku; Rimljani i Vizigoti ih par puta porazili, nastanili su se na jugu Pirineja i osnovali kraljevstvo Vandaluzija (danas Andaluzija); nakon dolaska Vizigota na Pirineje, Vandali se sele u Afriku - zauzimaju cijelu rimsku Afriku; među prvima stvorili mornaricu koja se suprotstavlja rimskoj i tako zauzeli Siciliju, Sardiniju, Korziku i Baleare - kraljevstvo se proteže od Atlantika do Velike Sirte; Vandali doživljavaju pad u 6. stoljeću- Svevi je naziv za razna germanska plemena; jedno pleme od posebne važnosti - 409. zauzelo Galiciju, do 585. podaci, zarobljen kralj Andrija, pripojeni kraljevstvu Vizigota- Burgundi su skandinavskog podrijetla, između Metza i Mainza; neki prešli u Španjolsku, neki se naselili u dolinu Rhone; kraljevstvo potpalo pod Franke 534.Italija u vrijeme raspada RC (5.st.)- u 5.st. limesi na Apeninima, rimski dvor u Ravenni- Huni vođeni Atilom krenuli prema Francuskoj s Kavkaza; 452. ruše Veneto; stanovnici Akvileje traže utočište - nastanak Venecije- smrt Atile, povlačenje Huna, zaustavljeni kod Minicija - Leon I.- Vandali prijete, 455. paljenje Rima,- Odoakar vs. Zenon (bizantski car) - Odoakar uzrokovao pad ZRC; Justinijan pokušava prisvojiti dio IC, uspjeva, bori se protiv Vandala, Vizigota, Ostrogota...; corpus iuris civilis...; Italiju nakon njegove smrti napadaju LangobardiLangobardska i bizantska Italija (6.-8.st.)- Langobardi opustošili sjevernu Italiju, Umbriju, Toskanu - osvojili Alboin i sklopili mirovni ugovor s Bizantom 603. mir. ugovorom Italija podijeljena na Romaniju (Kalabrija, Sicilija, Ravemma, pod vlašću IC) i Langobardiju (ostatak Italije); oni su arijanci i boje se kršćanstva; dogovor Langobarda s Crkvom i papom Grgurom Velikim, prelazak na kršćanstvo, nema prilagodbe već aristokracija prelazi u germanske ruke; osvajaju bizantski dio na sjeveru zemlje, papa Stjepan II. podržava dolazak Franaka da zaštiti Crkvu; vođeni Pipinom protjerali su Langobarde i vratili Crkvi 'baštinu sv. Petra': Franci zauzimaju 774. glavni grad Pavije (Lang.) - Karlo Veliki to postižeDemografija, gospodarstvo, prijelaz u srednji vijek- demografski pad nakon propasti RC sa 67 na 27 milijuna st.- tokom karolinške renesanse se poboljšava slika, obrađivanje zemlje i sl.; curtis - oblik organizacije rada i gospodarstva u Z Europi u ranom srednjem vijeku, poljoprivredna jedinica od dva dijela - prvim je upravljao gospodar preko slugu, drugi povjeren slobodnim ljudima koji plaćaju naknadu- konačna afirmacija kršćanstva, kraj teološke rasprave 431. na koncilu u Efezu- nov način pokrštavanja, nastaje redovništvo- benediktinci osnovani 529.- slavenski svijet evangelizacija prihvaćena pozitivno, pogotovo uz Ćirila i MetodaIslam i širenje- u Arabiji žive nomadska beduinska plemena organizirana u karavane; u Meki niknuo hram posvećen svim arapskim božanstvima - Ćaba

8


- velika plemenska i politeistička razjedninjenost; ujedinjuje se pod propovijedanjima proroka Muhameda - monoteističko poimanje vjere u duhu židovskog prorčanstva; Kuran sveta knjiga, islam ujedinio arapsko društvo i postavio cilj: džihad (sveti rat) - nomadska plemena se ujedinila i krenula u ekspanzinističke pohode; Europa, Azija, Afrika; prva faza (vladanje kalifa) = u vlasti Medina, Egipat, Sirija, Irak, Z Perzije; druga faza (vladavina Omejada, dinastije kalifa 660.-750.) na islam prelaze mnoge zemlje, pa čak i Španjolska, sve do Kine i S Indije; Franci zaustavili širenje; Sirija postaje središte kalifata, dvor u Damasku; islam se razdvaja na dvije doktrine - sunitsku i šijitsku; treća faza = islam do Kine i zapada do Sicilije i Krete; vrijeme vladavine dinastije Abasida, šijitski kalifi - dvor u Bagdadu do pljačke Mongola 1258.; Abasidsko Carstvo narušeno napadima autonomaških islamskih dinastija iz rubnih područja- Perzija se oslobodila stoljetne vlasti Sasanida (vladaju od pada kraljevstva Arsakida do arapskog osvajanja; mazdaistička crkva)Kineski srednji vijek- carska vlast s dinastijom Han u 3.st. teži ujedinjenju, turkijsko mongolska plemena se pojavljuju, napadi počinju 302. i traju 3 stoljeća; na vlasti u pokrajini Nankin se izmjenjuju 4 dinastije, na sjeveru je turksa dinastija Wei; dinastija Sui obnovila duhovne tradicije - konfucijanizam, toizam, budizam.. ojačala obranu etc.- dinastija Sui predaje vlast dinastiji Tang, uvode Kinu u sustav međunarodnih odnosa, aktivirao se odnos s Japanom i Bizantom, strani utjecaj, prodor religija s Istoka; Tang - vojna, politička i kulturna ekspanzija... 907. svrgnuti, nova dinastija Sung, najsretnije razdoblje, na kraju propada pod najezdom sa Džingis-kanom na čelu

ITALIJA IZMEĐU BARBARA I BIZANTINACAIzmeđu Odoakra i Teoderika- Odoakar vlada Italijom, Norikom i Sicilijom; kralj barbara, nakon smrti Julija Nepota Zenon mu daje titulu patricija i carskog zastupnika, priznao mu vlast nad Dalmacijom- Ostrogoti postaju dio carske vojske, sudjeluju u borbama za prijestolnicu, Zenon ih nije slomio, pristao dati njihovom vladaru Teoderiku novac, prostor u Meziji; Teodezije prijeti napadom na Carigrad, car nudi Italiju - Odoakar proglašen okupatorom i postao je neprijatelj; Teoderik počinje marš prema Italiji, godinu dana borbe, prelaze istočnu granicu Italije, naišli na otpor Odoakra, no prevladali; Ravenna i Odoakar se predali 493., obećana dioba vlasti i ostanak u Ravenni - Odoakar ubijen od ruke Teoderika, proglašen kraljem, Anastazije I. (nasljednik Zenona) priznao vladavinu OstrogotaVladavina Teoderika- Teoderik kralj Ostrogota, obnovitelj carske vlasti, suvladar Anastazija I.- vojsku prepustio Ostrogotima, služi se da obranu novu domovinu- vjerski problem . sukob Rimljana i barbara, pokušava izbjeći rat i naređuje svojima maksimum tolerancije; neko vriejem djeluje, kasnije Justin donosi odredbu protiv arijanaca sto je za T. bila izdajaJustinijan i bizantsko-gotski rat- Teoderik umire i ostavlja prijestolje malodobnom sinu, za njega brine Amalasvinta koja priznaje odanost caru Justinu; nakon Justina dolazi Justinijan I., posljednji rimski car; Amalasvinta se udaje za Teodatom, bratićem, sukobi donekle ublaženi; Judtinijan podupie Amalasvintu, njegova žena Teodora ne; muž ju protjeruje; Justinijan to pretvara u uzrok raka da osvoji Italiju; pod Belizarom 536. osvojem Napulj i Rim blablapredugtekstnedamise- pragmatična sankcija: odredba koju je donio vladar bez predstavničkog tijela - Justinijan 554. ukinuo odredbe gotskih kraljeva i Italiju stavlja pod carsko zakonodavstvo- 567. Italija samo provincija, Rim i Ravenna su podvrgnuti Carigradu, novi vladar Longin, uvedeni egzarsi - vojne, civilne ovlasti, o njima ovise duces (vojvode provincija)

9


LANGOBARDI ~ Agiluf + Autarije su osnivači langobarske države

Naseljavanje u Italiji - stopili se u život Carstva i bili saveznici protiv Ostrogota; organizacija po klanovima i obiteljskim skupinama - fare, podređeni duxu; sculdahes - manji okruziLangobarska vladavina od Autarija do Agilulfa- nakon smrti Alboina, Langobardi biraju za kralja Autarija, ustupili mu pola zemlje; predstavnici su mu gastaldi; odbija napade Franaka, primirje s Bizantom, savezi razni...; njegovu politiku nastavlja Agilulf - najjači prodor rimskih elemenata; rješen problem vjere - usvojili kršćanstvo, no i dalje polemiziraju oko togaRotarijev proglas. Gospodarska i društvena struktura- Rotari, nasljednik Agilulfa - osvajački ratovi u Liguriji i Toskani, proglas nosi njegovo ime i radi se o zakonodavstvu (643.), podjela u staleže: sluge (ministeriales i seljački sluge), poluslobodni i slobodni; Rotarije umire, nasljednik Grimoald, pa Liutprand - centralizacija, obnova, uspon, utjecaj CrkveSukob s papinskom vlašću i kraj Kraljevstva - prvosvećenici se upliću da prekinu vojne pohode protiv vojvoda Spoleta i Beneventa protiv Rima i Bizanta- Aistulf zauzima Ravennu - papa Stjepan II. poziva Franke u pomoć; odlazak u Franačku državu i posvećivanje franačkog kralja Pipina Malog (754.) - prisiljava Aistulfa da prepusti Svetoj Stolici Egzarhat- Deziderije, A. nasljednik, uspostavio prijateljske odnose; nakon Pipinove smrti i razdiobe kraljevstva Karlu i Karlomanu, uspostavlja se sustav bračnih saveza radi mira između tih država i učvršćavanja mirovne nagodbe (Karlo + Deziderijeva kćer); D. vrši pritisak na papinstvo i Rim, upliće se u Franačko Kraljevstvo pruža gostoprimstvo dvojici Karlomanovih sinova, Karlo se protivi i odriče se langobardske supruge, vrši napad na D. - D. se predaje u Paviji (774.), sin uspjeva pobjeći, Karlo dobiva natrag naziv kralj Langobarda; papinska vlast = Egzarhat + Pentapol + vojvostvo Spoleta + Lacij + Rim; vojvoda Beneventa proglasio samostalnost; obnova Kraljevstva- Langobardi su imali dobru zemljišnu podjelu i političko-pravni ustroj, koji su ostali netaknuti nakon preuzimanja Franaka, prihvatili jezik i veći dio kulturnog nasljeđa društva, Rimljani prihvatili neke običaje i riječi Langobarda

FRANAČKO KRALJEVSTVOMerovinzi, Klodvig i pokrštavanje Franaka (5.-7.st.)- 5.st., SI Galija; različita plemena okupljena u dvije velike grupe:

1. Salijski Francivode ih starci koji mogu preuzeti titulu kralja

2. Ripuarski Franci- Aecije, rimski vojskovođa, zaustavlja prodiranje Franaka; 436. osvajaju Mainz, 459. Köln- franačka ekspanzija je uzrok stvaranja Sijagnjeva kraljevstva (458.) - cilj mu je zaustavljanje ekspanzije- Hilderik (sin Meroveja od kojeg potječu svi franački kraljevi) protjerao Sase iz Angersa i postao rimski saveznik protiv Vizigota 463. (obrana Orléansa)- sin Klodvig - pobijedio Sijagnjevo kraljevstvo, teritorij Franaka do Seine - Loire; ujedinio plemena (prijašnja slabost); ženidbom sa Klotildom učvršćuje savez s burgundskim kraljem; sukob Alamana i Franaka (496.-506.) - pobjeda Franaka, pokrštavanje Klodviga i cijelog naroda

10


- ostali Germani su na arijanstvu; pomaže biskupima s pritiskom na Vizigotsko kraljevstvo u svezi arijanstva (Alarik II., vizigotski kralj, podrupro burgundskog kralja i navukao neprijateljstvo Klodviga, napada Vizigote 507. i pobjeđuje, na kraju su Vizigoti svedeni na Septimaniju); uspostavio dobre odnose sa Anastazijem (Bizant); nakon Klodvigove smrti, uspostavljen dobar odnos sa stanovništvom i zabranjeno arijanstvo u Galiji (513.)- franački kralj dolazi na prijestolje Božjom voljom, pratnja mu je trustis, članovi pratnje se zovu antrustiones- teritorij se dijeli prema ovlasti i upravi među 4 sina: Teuderik, Klodomer, ___, Klotar; sukob braće i naroda!- teritorijalna ekspanzija, označava ju:

1. osvojeno Burgundsko Kraljevstvo, 534.2. sporazum s Gotima3. širenje na Bavarsku (vojvoda Garibald)4. nesigurne granice Kraljevstva5. unutarnji sukobi do Karla Velikog, 9.st.

- građanski ratovi (573.-613.), tri politička organizma AUSTRAZIJA (I, gl. grad Metz), NEUSTRIJA (Z, Romen, Pariz), BURGUNDIJA (staro BK, Châlon); na čelu svakog kraljevstva je majordom (dvorski upravitelj)- Dagobert nasljeđuje oca Klotra II., ostavlja podjelu političkih organizama, uspostavlja kontrolu nad germanskim stanovništvom, sukob na I granicama sa Slavenima, povećava ugled Crkve- posljednji Merovinzi su prividna slika vladara - ''kraljevi dangube'', zapravo vladaju majordomi- sukobi u Austraziji - Pipin II., unuk Pipina I., eliminirao sve druge majordomeKarlo Martel i uzdizanje Karolinga (prva polovica 8.st.)- sin Pipina II., porazio Frize u Vincyju (717.), napada neprijatelje, osvaja Burgundiju, bori se protiv muslimanske ekspanzije - bitka kod Poitiersa (732.) protiv Arapa iz Španjolske, zaustavljen prodor muslimana na Zapad;- Bonifacije (nadbiskup) pokrštava Martela, dijeli Bavarsku na 4 biskupije u Hessenu i Tiringiji, osnovao još tri biskupije, osnovao ženske i muške samostane- Grgur III. nakon odvajanja od Bizanta traži Martelovu zaštitu od Langobarda (Liutprand)Izbor Pipina Malog- nakon Karlove smrti, borbe za prijestolje između tri sina:

1. Karloman (Neustrija, koncil, 742., Bonifacij)2. Pipin (koncil, Bonifacij, kao i treći koncil)

- nameće se Regula sv. Benedikta redovnicima - reforma klera, reorganizacija samostana (preduvjet za razboj franačke crkve!); zabrana laičkog ponašanja, svetost života i običaja, reintegriranje crkevnih i samostanskih dobara- kraljevi podržavaju crkvu koja vladarima daje podršku; Karloman se povlači u samostan nakon vladanja; sinovi biraju Hilderika III., Pipin nezadovoljan i savjetuje se s papom - pošto papa smatra da se vladanje treba održati u obitelji, predlaže Pipina za kralja = nova karolinška dinastija!Savez između papinstva i Franaka (druga polovica 8.st.)- papa Stjepan II. se sastaje s Pipinom koji obećaje protekciju od Langobarda i vraćanje papinske zemlje- 28.7.754. krunjenje Pipina - legitimnost prijestolja, dobivanje titule rimskog patricija- Pipin ruši langobardski glavni grad Paviju- Asitulf poražen nakon napada na Rim; Pipin također porazio Sase, protjerao Arape, pobijedio akvitanskog vojvodu Vaifrena

11


- nakon Pipinove smrti, kraljevstvo dijeli sinovima: Karlo dobiva S i Z (pogranični teritorij), Karloman: J, I (centar), jer Pipin ne vjeruje KarluKarlo Veliki, kralj Franaka- postaje jedini franački kralj nakon smrti Karlomana; prvo je bio kralj Neustrije i Burgundije- začet sustav bračnih savezništava Karolinga, narušio odnose s Langobardima jer se odrekao supruge- osvajanja: zaštitio granice, vezao franačku ratnu aristokraciju, definirao podložnost germanskih naroda s Francima; 733. intervencija u Italiji - papa Hadrijan I. poziva, porazio Deziderija - krunjenje langobardskom krunom + titulom franački kralj; pofrančivanje kraljevstva- 781. Pipin proglašen kraljem Italije; potvrđiva obaveze prema Svetoj Stolici - papa vlada 3/4 Apeninskog poluotoka- Pipin brani Italiju od Arilisa (vojvoda Beneventa) i Adelhisa (Deziderijev sin)- želi pokrstiti Sase - sredstva: mučenička smrt, prisilne emigracije- 782./785. zakon o regulaciji sudbine pobjeđenih - Capitolare de partibus saxoniae - smrtna kazna onima koji ne prihvaćaju kršćanstvo, ukinut jer ne smiruje saske pobune- neka slavenska plemena ulaze u Karolinško Kraljevstvo- 804. Sasi podvrgnuti- napad na Bavarsku - Tasilon (veze s Avarima i Bizantom ga stajale glave) obnavlja vazalske obveze- stvaranje Istočne granice tokom pohoda na Avare- SZ - Limes britannicus - obrana na britanskoj granici- osvajanje Akvitanije i Septimanije - doticaj sa Španjolskom i to arapskim dijelom (Š. pod utjecajem muslimana od 711.), poražen 778. nadomak Roncesvallesa (legenda o vitezu Orlandu!); Akvileja postaje podčinjeno kraljevstvo povjereno sinu Ludvigu, Ludvig osvojio Barcelonu i Katalonju, te uspostavio Limes hispanicusCar Karlo Veliki- gospodari Z Europom osnivanje Karolinškog Carstva, pridodavanje titule bazileja Bizanta- Lav III. traži zaštitu Karla koji je sudac u jednom slučaju čak; 25.12.800. krunjenje u bazilici Svetog Petra za vladara Rimskog Carstva (!) i kralja Franaka i Langobarda; odbacuje RC, ostaje branitelj Rima; Aachen je karolinški novi Rim- uspostavljanje veza s Bagdadskim Kalifatom - štićenje svetih mjesta, sklapanje pakta protiv Bizanta i Kordobskog emirata - susret kršćanstva i islama!- bizanstka carica pokušava namjestiti brak između svog sina i K. kćeri da pomiri Bizant i Karolinge, no Karlo se protivi bizantskoj ikonoklastriji (protivljenje kultu svetih sika); Franci osvajaju bizantsku Istru- otvoreni politički, vojni i vjerski rat sa Nikeforom I.; 812. Karlo i Mihael I. sklapaju mir- nasljednik Karla je Ludvig, 813. krunidba u AachenuStruktura i organizacija Karolinškog carstva- moćna aristokracija, osobne veze, privatizacija brojnih javnih funkcija, smanjenje gospodarske aktivnosti, ruralizacija, novčana reforma - sa zlata na srebro- vazalstvo = gusta mreža, povlastice u vladi, stvorene regije; kapitulari - zbirka pravilaGospodarska politika Karla Velikog- Capitulare de villis - karolinški zakon koji utvrđuje pitanje poljodjelstvaDemografska slika srednjeg vijeka- pad broja stanovništva od 5.-10.st. zbog učestalosti sukoba i nemira i raznih bolesti- bubonska kuga (kuga limfnih čvorova; 541.), boginje, malarija..- poliptih iz Saint-Germain-des-Pres, 9.st., izvori o raspoloživim sredstvima za upravljanje velikim prijestoljima, prosjek 2-3 djece, bilješke o smrtnosti

12


- 11.-15.st., demografska ekspanzija, jačanje i širenje zapadnih monarhija, oslobađanje Pirineja od Arapa, križarski ratovi, germanski politički pokret Drang nach Osten - kolonizacija slavenskih zemalja- Engleska: Doomesday Book, 1086., 300 000 obiteljskih starješina, 1.100.000 stanovnika; usporedba sa Poll Taxa, 1377. - utrostručenje st.- pad broja st. u 14.st. zbog gladi i crne smrti (kuga) - najveće zlo srednjeg vijeka: prenose glodavci, bacil se prenosi iz krvi zaraženih štakora na ljude, epidemija traje od 1360.-1500.Migracije i obitelj- germanske, Drang nach Osten, skandinavske- demografska gustoća nekog grada pokazatelj njegove važnosti- migracije se dešavaju zbog nefleksibilne društvene strukture- prelazak u nukleus obitelj - manja, uža, širenje kršćanskih brakova među siromašnijima- dob za stupanje u brak: veoma mlade djevojke + stariji muškarci (posljedica demografske krize i pada broja st.)Vlastelinsko gospodarstvo- oblik gospodarske organizacije karakteristične za Z Europu - rani srednji vijek- nastaje potkraj 6.st.- ''curtis'' - omeđeni prostor; ~ villa (Italija), dvor, gospodar i posluga, dijeli se na vlastelinski dio i seoski dio; zatvoren - sve se proizvodi u toj ogradi, trgovina samo luksuznom robom, interne razmjene- sličnost rimske vile i vlastelinskog sustava; prodor Langobarda i prekid s rimskom tradicijom- 10.st. se mijenja - utvrde, teritorijalno gospodarstvo; banalitetno pravo - upravitelji zamaka se suprotstavljaju grofocima i provode autonomnu vlast, dvor je sve manje zemljišno gospodarstvo- 12.st. propadanje vlastelinstvaMentalitet i način života u ranom srednjem vijeku- neobrađena područja na Z; polja, lov, ribolov, divljač, gušenje vlasti plemstva- crkva osuđuje prolijevanje krvi; 10.st. pozornost ratu i vojno obrazovanje; rat naroda, ne pojedinaca (!)- lov: uvježbavanja, lovački psi, vojna vježba, carevi vole ići u lov, karolinški grofovi sade šume da mogu loviti u njima, najdraža plemićka zabava- nasilje - glavna karakteristika - Rotarijev edikt! - nasilje slobodnih ljudi prema slugama; kriminalci, ubojstva, ozljede, batine, veliki strah; milost crkvenih ljudi; crkva se miješa - moćniji postaju profesionalni ratnici, društveni sloj - ordo pugnatorum - zabranjen međusobni sukob, viteštvo: vojno-religiozni redovi- božanski znakovi - poplave, studen, tajne dalekih i neistraženih područja; stvorenja, bića, ocean bez granica i vrtlog je pupak mora; nastajanje legendi, natprirodno, pomrčine sunca i mjeseca - 840. pomrčina sunca - fenomen pogibeljnog ometanja stvarnosti = strah!- čudovišta ranog srednjeg vijeka - ratnici srednjeg vijeka, predodžba o smrti, ples mrtvaca, odmah od prirode- poganski običaji prolijevanja krvi iščeznuli; obitelji stvaraju legende o porijeklu

EVANGELIZACIJA EUROPE I MOĆ CRKVEKršćanska misionarska djelatnost- k. oblikuje civilizaciju Europe- pokrštavanje - sporazum političke vlasti i društvenog života- evangelizacija nije puko uvođenje prisilnih pravila u sustav; intimno prihvaćanje nove vjere- germanizacija kršćanstva - izvanjsko i intimno- ora et labora, sv. Benedikt, 6.st., latinski - poslušnost, obaveza boravka, ponašanje, duhovna sabranost i fizički rad- k. isprva u gradovima, kulturno uzdizanje - biskupi - nastanak crkvene hijerarhije

13


- poganstvo na selu; kult svetaca i relikvija; magijska praksa predstavlja problem- širenje izvan RC - pokrštavanje vladara- Ulfila, biskup vizigotskog podrijetla, prevodi Bibliju na gotski - širenje među V.- akulturalizacija Vizigota i Langobarda - prijelaz na arijansko kršćanstvo- pojava mučeništva- akulturalizacija - ako netko želi sudjelovati u službi, mora znati! obrazovanjeCrkveni staleži, društveno-političke strukture kršćanstva- germanizacija kršćanstva - germanska vlast zamijenila RC u kontroli naroda - drukčije metode vladanja:

1. merovinški kraljevi temelje moć na osobnim odnosima s utjecajnim obiteljima

2. ratnički poziv među Francima upućuje na drukčiju skalu vrijednosti od aristokracije- nastanak biskupske vlasti - kulturno obrazovanje biskupa; uvjetovanje snagom duhovnog pokreta; proročko i evangelističko propovijedanje je temelj autoriteta crkvene hijerarhije - bogati obredni rituali - čin koji uključuje kler u društvo s povlasticama; propovijedanje preuzima filozofske motive, stoičke rasprave...- karolinška crkvena reforma - ponašanje i disciplina klera - poznavanje crkvenih propisa, svečana liturgijska služba, redovnički pokret- Irska: redovnička moć - asketska strogost i disciplina; 6. i 7.st. redovnici pokrštavaju Franke i Alamane; samostaniBiskupska moć u franačkoj Europi- kršćanske vlasti, nasprem muslimanskih, su znatno netolerantnije prema nevjernicima- podijeljenost na rimski patrijarhat i carski dvor u Carigradu- biskupi u javnim državnim službama, javnim saborima, ...- sustav podređenosti Rimu se obnavlja spajanjem crkava u Galiji s Rimskom crkvom- odvajanje vjerskog i laičkog života (prednost imaju oni koji vjeruju)- biskupi idu u ratove- konkordat iz Wormsa, 1122. - biskupi dobivaju dvostruku ulogu na dusbenom planu: članovi crkvene i svjetovne hijerarhije na osnovi posebne svjetovne infraktrukture- missi dominici (karolinzi) - iskorištavanje biskupa - slani u ime kraljevstva- državni i crkveni poredak postaju dvije odvojene strukture; vladar ima određene religijske odgovornosti - problem terorijalizacije Crkve nakon odvajanja Rimske crkve od Bizanta- nakon raspada Franačkog Carstva, biskupi preuzimaju vođenje određenih cjelina, službene ovlasti i sl.; isprepletanje crkvenih i svjetovnih institucija

MUHAMED I ISLAMPredislamska Arabija- plemenski sustav beduina - nomada pravi Arapi/domorodni Arapi ili Kaisiti, ovi s juga su poarabljeni Arapi ili Jemeniti; 4. i 5.st. uzgoj stoke, karavane, pljačke; obitelji, plemena + zaštite i savezi; osveta zbog povrijeđene časti, dužnost borbe do smrti, zajednička odluka o ratu; šaik/šejk - vođa utjelovljuje slavnu prošlost, moć nije nasljedna, ograničeno plemićkim vijećem i hakamom (sudac i posrednik u sporovima); pjesnik je druga važna osoba koji je predvodnik obreda;- prevladavanje politeističkih kultova, prisutni židovstvo i kršćanstvo; bogovi posvećeni planetima; duhovi i ginn/džini predstavljeni kamenjem i drvećem, oko kojeg se pleše - ceremonija Ćaba iz Meke preuzela; al-lat (božica Sunca, al-'Uzza (božica Venere), Manat (božica sudbine), podčinjeno višem bogu Alahu, kasnije postaje jedini bog.

14


- glavni karavanski put je onaj Jemen-Gaza, Meka je sjecište putova, opskrbljiva vodom putnike, jedan od važnijih gradova tog područja; Zemzem - grad koji je navodno stvorio Alah da ugasi žeđ Agaru i sinu Ismaelu; Meka potpada pod vlast Korejšita (Kusaj vladar) koji je pretvara u trgovačko središte i važno hodočasničko središte - svetište Ćaba - vjeruje se da ju je sagradio Abraham i Ismael da pohrane Crni kamen koji je donio arhanđeo Gabrijel; 6.st. Bizant pokušao osvojiti; potkraj 6.st. prije dolaska Muhameda, Arapski poluotok nije bio ni nenaseljen, ni izoliran ni bez resursa, stvara se jedinstvo narodaMuhamed (570.-632.)- muslimanski izvori o životu Muhameda, Proroka se temelje većinom na pričama iz Kur'ana i knjige sirat al-rasul (život Proroka), no tek nakon njegove smrti- rođen u Meki oko 570. godine, između godina njegovog rođenja i smrti se događa borba za prevlast između Bizanta (Konstantinopol) i Perzijskog Carstva (Ktezifont; zoroastrizam), Bizant 629. uspjeva osvojiti Mezopotamiju i Ktezifont. Nakon pojavljivanja islama, zemlje su bile prilično oslabljene i pružile su slab otpor novom protivniku- Muhamedov djed, Abd al-Mutalib, bio je čuvar izvora Zemzem, Muhamed sa 6 godina dolazi pod skrb djeda, pa potom strica Abu-Taliba koji je imao sina Alija (prijatelj Muhameda, kasniji učenik i zet). Putuje u Siriju sa stricem i upoznaje kršćanstvo; sa 20 godina dolazi pod službu Hadidže i prati karavane, kasnije se žene; ona je prva M. sljedbenica s kojom je imao 7 djece, smatrana jednom od četiri savršene žene čovječanstva (uz Mariju, faraonovu ženu i Mojsijevu sestru); bavio se dakle trgovinom i meditacijom; oko 40. godine (610.), dok se odmarao u špilji imao prvu Objavu, ukazao mu se arhanđeo Gabrijel i rekao da je on Alahov apostol - dobio zadatak da moli i širi Božje riječi (qu'ran - kazivanje); 613. počinje propovijedati i obraća se Korejšitima; Objava je ozakonjena pod Osmanovim kalifatom i predstavlja otada izvorni i nepovrediv tekst Kur'ana; poruka zagovara postojanje jednog boga, sudnji dan, velikodušnost, pomoć siromašnima, pokoravanje božjem autoritetu (islam)- Korejšiti pokazuju neprijateljstvo - shvaćaju da se nova vjera ne može uklopiti sa politeizmom u Meki, Muhamed dolazi u sukob; 615. Korejšiti proganjanju sljedbenike, Muhamed savjetuje da se sakriju u Abdesiniji - napuštanje Meke, a sam M. ostaje da propovijeda i privuče vjernike; Objave iz ovoga doba govore o Alahu kao dobročinitelju, koji će nagraditi vjernike i kazniti nezahvalne; utvrđuje se obred molitvi, vjernik treba biti povezan s Jeruzalemom - povezivanje sa židovstvom i kršćanstvom- 619. Hadidža i Abu Talib umiru; Muhamed traži utočište izvan Meke, odlazi prvo u At-Ta'ifu gdje ga progone zbog povezanosti grada sa Korejšitima, nomadi ga isto odbijaju, nalazi utočište u Jatribu; prvi primjer povezivanja novog tipa - povezivanje vjerom - događa se 622. u Akabi kada 74 ljudi prisežu na vjernost Muhamedu i novoj vjeri; Muhamed 622. naređuje vjernicima da krenu prema Jatribu, stižu u Kubi 24.9. - taj bijeg ili hidžra označavaju početak novog razdoblja = prvi dan muslimanskog kalendara je prvi dan mjeseca muharema (prvi mjesec u godini) 622. (odgovara 16.7.622.), s hidžrom je zaključen prvi dio Muhamedova propovijedanjaMuhamed i Medina- Jatribom počinje novo razdoblje, to postaje Prorokov grad/Medina - kuća postaje ujedino i okupljalište proroka, mjesto molitve (mošeja - džamija - mjesto gdje se baca na koljena); od Židova uzima motive pranja tijela i podnevne molitve, te posta- ugovor sa vjernicima - organizacija zajednice, zajednička vjera, solidarnost, svi se trebaju pokoriti Proroku; teokratsko uređenje zajednice; raskid sa židovstvom 624. - Muhamed napušta Jeruzalem kao točku orijentacije i odabire Meku, tj. Ćabu, uveden post u mjesecu ramazanu- prognanici žive u gladi, pa pljačkaju karavane - kasnije se to opisiva kao sveti rat protiv Alahovih neprijatelja; prvi napad protiv Meke 624., kasnije se dešavaju još neke borbe gdje su mnogi poginuli, pobjeda uvjerava muslimane da ih štiti Alah, dijele plijen- 628. Muhamed hodočasti u Meku, Korejšiti ga priznaju za vođu naroda, skalap saveze sa brojnim beduinskim stanovništvom

15


Posljednje Prorokove godine- prvi muslimanski pohodi izvan granica Arabije; muslimani osvajaju Meku (630.) koja postaje pravo vjersko središte; Prorok se vraća u Mediju- napad na bizantska područja i čete u Palestini- zabrana progonstva u Meki- umire pri povratku iz Medine 632.; napetosti u skupinama, no dogovara se sporazum- Abu Bekar postaje Prorokov nasljednik, kalif; uspostavio mladu zajednicuMuslimanska vjera- Kur'an je sveti islamski tekst objavljen na arapskom, ne poštuje se kronologija Objave; sure (odlomci) i stihovi (ajet), četiri razdoblja: pročišćenje, milosrđe, kraj svijeta, sudnji dan, borba protiv poganstva i strah od kazne; jedinstvenost boga; objave; objava iz Medine- sunna: sve predaje kojima su nadopunjene neke upitne stvari jer se otkrilo da Kur'an ne odgovara na sva pitanja, to je postalo glavni temelj pravnih zakona - muslimani prozvani sunitima- Osman utvrdio konačan tekst Kur'ana- cilj svakog muslimana je hodočašće u Meku u džamiju, najvažnije središte- post je unutarnja borba muslimana protiv slabosti i poroka - bez pušenja, bez jela i pića od izlaska do zalaska sunca- džihad - povremena obveza, obaveza širenja islama izvan muslimanskih zemalja- kraća godina: 354/355 danaIslam, država, društvo- dijeljenje najvažnijih ličnosti muslimanske zajednice na tri dijela:

1. Muhadžirun - prvi preobraćenici koji slijede Proroka u Medinu, najbliži M.2. Ansar - stanovnici Medine koji prihvaćaju M.3. Korejšiti - posljednji preobraćenici

- Muhadžiruni se nameću predloživši Abu Bekra za kalifa; prvi od četiri kalifa prozvanih rašidin (dobro vođeni)- prvi veliki muslimanski ekspanzionistički val tokom Omarova kalifata - zaposjedanje graničnih zemalja pod Bizantom ili Perzijskim C.- Omar ibn al-Hatab nasljednik Abu Bekra; najveći od četiri kalifa rašidina (mudar, isticanje vjere); ubijen- vijeće bira Osmana ibn Afana protivnici s egipatskom vojskom ulaze u Medinu u Osmanovu palaču i ubijaju ga - uvođenje prakse političkog ubojstva- Alija je nasljednik Osmana (zapovijedio njegovo ubojstvo) prvi rat među muslimanima - Osmanovi pristaše se urotili protiv Alije, Alija ih sve ubio; utvrdio se u al-Kufahu, donji Irak; II. faza kalifata - rat s Muavijem, smrt Alije- umma - muslimanska zajednica sumiti = pravovjerni muslimani, religijska vjerovanja; šijiti = četvrti kalif Alija, priznaju posredovanje Bog - čovjek- Omar - organizacija osvojenih područja; upravni aparat - službenička tijela; društveni slojevi: vrhovni su članovi plemena Korejšita, starješine ostalih plemena, potom trgovci i na kraju su posljednji preobraćenici- muslimani štite kršćane i Židove - kategorija dhimi (dimija - zaštićeni), plaćaju džiziju (porez)

ARAPSKA EKSPANZIJA- 7., 8.st., prije islama nema pohoda izvan granicaPočetak ekspanzije, 7.st.- vjerojatno vjerski entuzijazam potaknuo Arape da šive islam na nevjernike, možda teška ekonomska situacija ~ klimatske promjene, veliki demografski rast- Abu Bekar i Omar imaju pohode zbog uspješnosti- napade predvode velike vođe: Halid ibn al-Valid, Muavija, Amar ibn al-Asa

16


- arapski progon u tri smjera Mezopotamija (Palestina, Sirija), Egipat i Mala Azija (+mediteranska Afrika)- Omar - osnivanje muslimanske države koju nazivaju carstvom; prvi problem = uprava, obrana, iskorištavanje osvojenih zemalja; što se tiče uprave, ostavili su bizantske/sasanidske činovnike, nadgledaju ih zamjenici (emiri, valije); Sirija, Egipat i Irak postaju vojni tabori koji su sredstvo širenja islamske vjere- plijen se dijeli- divan = financijska administracija za upravljanje svim prihodima muslimanske zajednice- slojevi: kalif + muslimani iz Arabije čine višu zajednicu- vojska od muslimana sastavljena: provincijski namjesnik nagleda klan, pleme i obiteljOmejadi i druga ekspanzija (7.-8.st.)- dolazak Muavije na vlast (omejadska dinastija, 750.) - jačanje moći i vlasti kalifata, uloga arapskog jezika u unutrašnjosti, premoć sumita- nova ekspanzija proširuje muslimanski svijet od Atlantika do središnje Azije- Muavija centralizirao vlast - vođa pravovjernih muslimana; središte je Damask- nasljeđivanje kalifatske vlasti se uvodi - sin postaje nasljednikom- Haridžiti se bune protiv njega, šijiti ga isto ne priznaju za kalifa- 10.10.680. Šijiti poginuli u pobuni postaje blagdanom kojim se ostali šijiti sjećaju tog događaja- Omejadi su aktivni pokretači ekspanzionističkog vala - dvije etape: vladavina Muavija i vladavina Abd al-Malika + Valida I.- tri smjera pohoda: prema MA i Carigradu, prema Magrebu i Španjolskoj i prema središnjoj Aziji i Indiji- u Španjolskoj se Arapi i Berbeni hispanizirali, neomuslimani jačaju

Vizigotska Španjolska- Vizigoti prelaze Pirineje 420., osnovali Tolozatsko kraljevstvo na granici između Španjolske i Francuske- Vandali napustili Pirineje, učvrstili vlast- Eurik - prvi kralj Španjolske i Galicije nasljednik Alarik II., ubija ga Klodvig (Franci); kraljevstvo spašava Teodorik (Ostrogot)- Vizigoti gube Andaluziju i ostalo zbog bizantskog cara Justinijana- 585. Leovigild ujedinio Pirinejski poluotok- pojava Maura, arapskih osvajača- Vamba posljednji vizigotski kralj- 718. područje pripojeno islamskom emiratu

Muslimanski svijet pod Abasidima (8.-10.st.)- 750. pobijeđen omejadski kalif Maruan II. (obitelj pobijena osim jednog dječaka koji bježi u Španjolsku i kasnije osniva drugu dinastiju Omejada)- obnova izvorne umme, očit nepotizam- osnivanje Bagdada ('Grad Mira', 762.)- mutazilitska doktrina - misaona teorija; aristotelovska filozofija, slobodna volja čovjeka, drži Kur'an izmišljenim žestoki sukobi zbog toga, inkvizicije i sl.; kalif al-Mutavakil smiruje situaciju, ali vodi borbu protiv šijita- sastavljen zakon pravovjerja, osnovani madhabi (škole specijalizirane za pravovjerno učenje, pravne i sudske odgovore)

17


- šijitska doktrina - Abasidi je osporavaju, samo se potomci Fatime i Alije mogu smatrati legitimnim kalifima; skrivena, veliča lik Alije i njegova sina Huseina + miješaju se istočna vjerovanja (božja reinkarnacija, povratak poslijednjeg imama koji bi trebao vladati svijetom jednog dana nastaju dvije doktrine: umjerena, protivna nasilju (duodecimalisti/imamiti) i ekstremistička (ismaelisti) - imam je samo Ismael.; šijitska doktrina se proširila među obrtnicima, pa u Siriju, Palestinu, Bahrein; 930. karmati zauzeli Meku i ukrali Crni kamen - vraćen nakon 20 godina; ismaelistička slika svijeta objašnjena enciklopediji Prečiste braće- abasidski režim uveo promjene u načinu vladanja - uloga kalifa: nije samo vođa, već želi biti prihvaćen i kao imam (duhovni vođa), oni su predstavnici Boga na Zemlji, povlače se u palače, daju mudracima moć imenovanja prijestolonasljednika; veziri (inovacije kalifa) vladaju svjetovno umjesto kalifa, neki sami osnivaju dinastije vezira; u Bagdadu smješteni razni divani; pravosuđe preuzeto od Omejada i povjereno kadijama (sdtručnjaci za zakon Kur'ana, odlučuju o muslimanskim problemima, imenuje ih kalif; u 8.st. uvedena funkcija velikog kadije; osnovani žalbeni sudovi (kalifi ili veziri); u 10.st. se pojavljuje muhtasib - odgovoran za moralna pravila i ponašanje muslimanske zajednice- drugi važan temelj abasidske vlasti: vojska; regrutacija Iranaca i Turaka - plaćenička vojska; utječe na Magreb i Španjolsku; 870. emir (vojni vođa) preuzima vodstvo nad vojskom; amir al-umara (emir nad emirima) postaje prva osoba Abasidskog kalifata); Turci se islamizirali i udarili temelje tursko-muslimanskim državama Karahanida i Gaznavida- dimije i dalje imaju važno mjesto, nikada nije došlo do pobuna vjerskog karaktera, sdmješteni u posebnim četvrtima; pojava akulturacije - mnogi nearapi se preobratili, arapski postao vodeći jezik- al-Fadil ibn Jahja u 9.st. uvodi četiri klase: vladar, vezir, ugledne ličnosti, srednja klasa; ostatak naroda je otpad koje jede i spava- prva pobuna: nakon smrti jednog kalifa, pobuna zindža - crni robovi koji rade u teškim, nehumanim uvjetima; 869., Basra - cijeli siromašni puk se pridružuje 883. pobuna ugušena- pobune se dešavaju usporedno s pobunama političkog karaktera Irak i Afganistan = ustanak, vodstvo: Tahir; pobune karakterizira iranizam - ističe tradicije i vrijednosti iranske kulture- početak dinastije Aglabida u 8.st., Ifrikija emir Ibrahim ibn Aglab, dobri upravitelji, veliki graditelji, središte Raka- osnovane dvije haridžitske države: Tahert, Sigilmasa, također i na istoku Maroka; sin Idus utemeljio grad Fez, 809.- Fatimidi osvajaju Egipat uz pomoć robova slavenskoga podrijetla, 969.; iste godine osnovan grad Kairo (al-Kahira, Pobjednički grad); taj pohod je osveta šijita nad sunima;- Španjolska: nakon osvajanja u 8.st., namjesnici se suočavaju s kršćanstvom, sukobima Berbera i Arapa i Arapa različitog podrijetla; omejadska vlada šalje vojsku Sirijaca, pobijedila i kolonizirala te arabizirala al-Andaluzu.; kasnije prihvaćaju jedinog preživjelog Omejada koji dolazi na vlast; 756. emirat u Cordobi, hadžib ista uloga kao i vezir;Gospodarska i kulturna ekspanzija- procvat za vrijeme abasidskog razdoblja - bogatstvo, poljoprivreda, nomadsko stočarstvo, dominacija Mediteranom, promet, trgovina..- trgovačka linija između Perzijskog zaljeva i Crvenog mora, jačanje Aleksandrije i Ajdaba- vele/trgovci kupuju posjede, zemlja se dodjeljuje činovnicima- urbana civilizacija, grad središte, velik broj stanovnika, metropole, dijeljenje na četvrti; mali i srednji gradovi važni - slijevaju se proizvodi sa sela, održavanje sajmova; karavane, pomorske trgovine- bankarska sredstva - mjenice (suftaga), odgođeno plaćanje (šakk - ček)- superiornost na području književnosti, znanosti i umjetnosti; arapski jezik prvi u komunikaciji- proučavanje zemljopisa

18


Odcjepljenja- šijitska propaganda se širi, sljedbenici su imali mjesta u vladi čak, neki su bili i veziri- Karmati (Arabija) i Fatimidi (Magreb) pridonose raspadu kalifata uz sljedbenike- u Bagdadu novi tip dostojanstvenika amir al-umara- 969. fatimidski general zagospodario Fustatom, osnovao Kairo, novo središte, počeo graditi veliku džamiju- Fatimidi, usprkos činjenici što su šijiti, ne slažu se sa Buvajhidima, pa se počinje odvijati stoljetni sukob na Bliskom Istoku - uspješan napad Fatimida na Bagdad jačanje Seldžuka- omejadska Španjolska iz Cordobe prolazi kroz doba prosperiteta sa Abd ar-Rahmanom, ima puni autoritet, ekonomsko i poljoprivredno bujanje, širi se na Z Mediteran i istočni bazen prelazi na Maroko i Z Alžir; kompetitivnost između Cordobe i Bagdada; Omejadski kalifat prestao postojati 1031., nastale male lokalne državice koje vode Berberi na jugu, oslobođeni bivši robovi (Slaveni) na istoku, a druge dijelove Andalužani, Cordoba prvenstvo prepušta Sevilji, na sjeveru kršćanski vladari započinju reconquistu- 11. st. vlast iz Arapa prelazi u ruke nearapa (osim Egipta), koji su ipak muslimani, S Afrike preuzimaju Fatimidi- turske dinastije stižu u muslimansku Aziju, regrutirani kao plaćenici neki ulaze u vladu, odnovali dinastiju koja se smjestila u Gazni (Afganistan)...- arapska premoć polako nestaje

19

opća povijest srednjeg vijeka - peti svezak

Documents