1.

P

okazat u ti o duo, vjene principe. Primi ih u svoj karakter tako da postanu tvoje vlasnitvo i da bude toliko proeta istinom, kao to si sad uvjerena u to da vatra sagorijeva tvorevine i da je po svojstvu vrua i suha, a da voda utoljava e i da je po svojstvu hladna i mokra.

Ako ti se neto ini pomalo nejasno, treba se u sebe samu, u svoju savjest povui, tako da tvoje snage ostanu slobodne od suprotstavljanja i zabune. Onda e kroz vanjske predmete biti odvedena ka unutranjem gledanju. Kad netko tko opaa sliku, iz nje izvede prisutnost slikara i u iscrtavanju linija i nainu slikanja prepozna slikarevu ruku u pokretu, ako se, znai, pokree nadahnuem stvaraoca, budi u sebi istu zamisao Tvorca.

Tako je sa svim, o duo. I ako Tvorac nije neposredno vidljiv, moemo mu se pribliiti preko njegovih djela. Tako moemo probuditi panju o Tvorcu vasione i djelima sudbine, naime kroz njihova djela.

Molim te, o duo, sjeti se svega, bilo da je opaeno mislima ili osjeajem. I shvati da ti Istinska Prisutnost, Prvi Uzrok, Potpuno Svjetlo, daruje mogunost da spozna unutranju sutinu svega stvorenog i njihove fine nejednakosti, ukratko reeno, gnozu.

Sve stvoreno u odnosu na Njega postoji izdvojeno, i nije dio Njega. Jer On je sveukupnost, a ne zbir svega. Razmisli o ovom duo i oslobodi se neistoe karaktera. Budi ponizna i udi za Njim, Izvorom i Ocem Dobra, Poelom i Tvorcem sposobnosti miljenja, Vrarem ivota i Mudrosti. Njime, koji je jedina dobrota i milost, tako da moe sudjelovati u ivotu i iskusiti radost i blaenstvo|blagostanje.

Uzrok, Tvorac i Poelo vasione neka su nadasve blagoslovljena i posveena Njegova imena tebe je, o duo, iz nieg stvorio i stvaralaku ti sposobnost darovao. Ta sposobnost se sastoji u tom to moe vidjeti tvorevine onakve kakvim ih je Tvorac zaista stvorio. Ali, ti oblikuje stvari koje pripadaju svijetu misli i ija je prvobitna zamisao i znaenje od tebe sakriveno. Ti ih oblikuje iz svijeta koji vidi, jedan oblik iz drugog oblika.

Ti dobiva saznanje kroz sliku|simbol koja je nastala otiskom peata, koji je izgravirao njegov tvorac. Tako ti postaje dato da ponovo prepozna stvarni oblik kakav je nastao udahnuem due od onog tko je gravirao peat. Drugaije reeno, pokretanje vode upoznaje preko oblika koje je voda oblikovala u pijesku i mulju. Vjeruj mi, istina je to to sam ti protumaio, i shvati da su svi oblici i slike u svijetu tvorevina koje dolaze i odlaze, koje vidi oima svog tijela, samo stereotipovi i otisci arhetipova koji su uistinu nepromjenjivi i kojima pripada neprolazni ivot.

Ono to je u duhu, moe biti vieno samo duhovnim okom. Onom tko je u duhu, u istinskom ivotu, i kom pripada tijelo, treba biti jasno da je jedino takav ivot vjena stvarnost.

ovjek u materiji oblikuje sliku o samom sebi|svom biu. On vidi sebe u svojim individualnim prauzorcima i otiscima. To mu se dopada i zato je radostan. On vidi ljubav u samom sebi|svom biu; on u samom sebi|svom biu ima|sadri dopadljivost i radost a to je istinska, neprolazna punina koja vjeno traje.

Trudi se, o duo, da probudi istinski uvid kroz otkrovenje i da upozna sutinu svega stvorenog, ali negiraj njihov kvantitet i kvalitet. Otkrovenje i sutina svega stvorenog su jednostavni i dua ih moe razumjeti neposredno i bez posrednika. Kvantitet i kvalitet su, pak, mnogostruki i ogranieni prostiranjem i trajanjem.

I, shvati, o duo, da je nemogue probuditi uvid u svijetu mnogostrukosti. Jer u tom svijetu ne moe ostati, i iz njega nita sa sobom ne moe ponijeti.

Uvid je sposobnost due. Uvid je odvojen od vanjskih stvari. Zato se lati poznavanja jednostavnosti i napusti mnogostrukost.

Od kosmikih elemenata, o duo, zemlja je najtei. Manifestira se dublje od drugih elemenata. Zgunjavanje je veliko. Gruba je, gusta, teka i kruta. Izolirana je od svjetlosti i ivota, to jest od samodjelovanja.

Zatim dolazi element voda, koja je finija i istija i koja stoji iznad zemlje. Sadri vie ivotnih mogunosti.

Slijedei je element zrak, koji je finiji od vode i sadri vie svjetlosti i ivota.

Zatim slijedi vatra, najfiniji od etiri elementa, kojem pripadaju najvee ivotne mogunosti

Poslije vatre dolazi element nebeskog tijela eter, koji u sebi sadri najistiji od etiri niza elemenata. On je poseban i jedinstven: prvo, zato to je sastavljen od vrlo finih supstanci, zato to je prepun ivotnih mogunosti, zato to je lijepo ureen i stupnjevan i zato to je blizak ivotu i savrenima koji sudjeluju u duhu. Kao drugo, zato to mu pripada oblik koji je od svih oblika najljepi i koji je savren i simetrian, oblik nebeskog tijela ili kugle. Tree, zato to sve to je njim obuhvaeno pokazuje isti oblik, oblik kugle u obliku kugle i sve tako do dolje, do Zemljine kugle.

Poslije elementa nebeskog tijela, koji je najvii od svih elemenata, slijedi u uzdiuoj putanji supstanca due.

Dua je ista i zrai svjetlost. Ona nebeskim tijelima daje harmonino kretanje. Dua je suptilnija od svih tijela i elemenata koje obuhvaa.

Dua je bestjelesna. Sve to se nalazi ispod due ne moe sudjelovati u istinskom ivotu, izuzev uz pomo due. Dua u sebi sadri sposobnost miljenja, volje i mjere. Ona iri svoje sposobnosti nad svim s im se povezuje, u situaciji da je to u stanju primiti njene sposobnosti. I tako ona donosi ivot.

Sve s im dua nije povezana, lieno je misli, volje, pokreta|ljubavi i mjere. A kad te sposobnosti nisu oitovane, ni istinski ivot nije oitovan.

Iznad due stoji duh i obuhvaa je. On je najsuptilniji od svega to se moe opaziti i uzvien je iznad svega ostalog.

Duh od Boga prima i bez posrednika rasipa|raspruje svjetlost, ivot i ljepotu nad svim to iz njega ivi. Duh je najvii posrednik. On stoji najblie Bogu kao kraljev namjesnik uz kralja.

Sjeti se ovog poretka, o duo, budi proeta ovom istinom i budi, to se njega tie potpuno sigurna. Tako je sve stvoreno sastavljeno, ureeno i stupnjevano.

2.

L

a je, o duo kad se kae da ovaj svijet vara ljude i da je ispunjen i svjetlom i prividom. Tko to kae, ne pripada mu uvid. Bilo bi lijepo kad bi ovjek od svog prvog koraka na ovom svijetu, pa do posljednjeg, mogao uivati u neprekidnom blagostanju i blaenstvu. Ali, trenutno nije tako. Stalno nanovo on doivljava sreu i nesreu, blagostanje i bijedu. Ne vara svijet ovjeka, ve ovjek sam sebe vara, unitavajui se tako.

ovjek smatra da njegovo ispunjenje lei u darovima ovog svijeta i da oni ostaju vjeno. Ali, oni nestaju u izmjeni dobra i zla.

Iako se ovaj svijet sastoji od polariteta, i dobro i nedostatak dobra se naizmjenino meusobno sukobljavaju, postoje slike i simboli ogledala viih|uzvienijih i stvarnijih predmeta. Kroz njih se ovdje dua moe probuditi i privoljeti da usmjeri panju na samu sebe, da bi probudila jasan uvid, i samim tim istinu.

Dua dolazi na ovaj svijet da bi probudila sposobnost razluivanja i uvid. Ovdje prispjela, ona, dodue, zapostavlja svoj zadatak, zaboravlja sutinsko i postaje obuzeta dobrima ovog svijeta, zbog ega zaboravlja cilj|svrhu svog postojanja na zemlji. ovjek se pogreno slui svojim ulima, pa|a preko njih ne moe dobiti uvid, iako je ovaj svijet ipak mjesto na kojem se moe upoznati istina. Vidljivi oblici koje opaaju ula dodue prolaze, ali su oni sjenke i slike ivota koji je uistinu vjean.

U svijetu praslika ne postoji nita to u ovom svijetu i u procesima koji se deavaju s tvorevinama ne bi moglo da se pronae u vidu odraza. Sa druge strane, na ovom svijetu ne postoji nita to kao slika ne potie iz svijeta praslika. Varljivost i rastakanje ulnog svijeta navode ovjeka da se okrene od njega i da se usmjeri iskljuivo na istou praslika. Slabi, promjenjivi i prolazni oblici ovog svijeta ukazuju na tragove djelovanja praslika. Naizmjenine proturjenosti i nepostojanosti ulnog svijeta privoljavaju ovjeka da se usmjeri na sklad koji postoji u svijetu praslika, svijetu istih misli.

Sve dok boravi u materijalnom svijetu, o duo, ne vezuj se za djelokrug ula kroz koja postaje sprijeena da primi uvid, jer tvoj zadatak i cilj ive u tebi samoj. Tako e biti slobodna da posveti sve svoje snage jednom cilju: da primi uvid i kroz njega biti|bude sutinska u Izvoru. Ako udi za Jednim ivotom, treba svui svoju neistu odoru, odstraniti gadosti iz svog tijela i unititi ono to se protivi tvojoj istinskoj prirodi.

Kad to uini, onda se osvrni ka jednom ivotu i iskusi njegove radosti. Obuci tad odoru koja je u skladu s tvojim unutranjim biem. Okrui se oblicima koji odatle proizlaze, oblicima od kojih su vjeni i nepromjenjivi, oblicima od kojih si, dok si boravila u svijetu nastajanja, cvjetanja i nestajanja, vidjela samo odraze i slike.

Budi savjesna, o duo, u svemu to sam ti tumaio. Dopusti da te ta istina prome i pokuaj da je razumije. Shvati i ovo: postoje tri predmeta koji su u svojim nejednakim oblicima kvarei: mnogobotvo, nepravednost i pouda za ulnim uitkom. One izviru iz jednog korijena, naime ljubavi (samoljublja, 'ei za ivotom') prema ovom svijetu. Dakle, izbjegavaj ih i bjei od njih kao ptica od loveve mree. Uspjet e da izbjegne mnogobotvo ako bude dopustila da te vodi jedinstvo. Ako eli da se sauva od nepravde, onda pusti da te vode uvid, istoa i pouzdanje. Ako ne odgovori na ulni uitak, oslobodit e se gorine, bojazni, straha, brige, neznanja i elje za posjedovanjem.

Uvjeri se u to, o duo, da su ove upute ponaanja ispravne, tako da primi duevnu radost umjesto propasti.

Da bi probudila sveproimajui uvid i ivjela u skladu s njim, Bog je stvorio ovjeka. Ali ovjek sazrijeva samo postupno u smjeru ispunjavanja tog cilja, isto kao to se i grozd postupno iri i sazrijeva.

ovjek se moe posmatrati|sagledavati kao bie koje je sainjeno od ulno opaenih stvari. Meutim, ovjek se takoer moe shvatiti i opaati kao bie koje potie iz duha, odjeveno predmetima prolaznosti koji se mogu ulno opaziti.

Opaajui iz onog to se moe ulno-organski opaziti, ovjek isprva, kad doe na svijet, nije u stanju da primjeni sve mogunosti koje su njegovom biu potencijalne|date. Meutim, kroz unoenje hrane koju prima moe sazrijeti|odrasti do stadija u kojem postaje prijemiv za upute. Ipak, tad jo nije sposoban oblikovati misli. Ako ezne za uvidom, postaje hranjen najviim Dobrom, savrenstvom koje vodi do savrenstva. Tako budi mogunost da postane samostvaralac i da se oslobodi oblikovanjem pravih misli. Od tog trenutka on postaje potpuno odrastao|zreo ovjek.

Opaajui iz onog to se ulno-organski ne moe opaziti, ovjek je na poetku iva snaga koja se, povezana s organom stvaranja i sjemenom, uvodi u skut. Zatim se posredstvom nebeskih tijela obrazuje embrion i zapoinje rast jednog ivog bia. Potencijalno e mu pripadati i sposobnost da bira ili izbjegava (da prepozna dobrobit). To ivo bie postaje ovjek im u njega ue jedna snaga koja je savrena i kroz koju i ono samo postaje savreno. Ta snaga je istinska sposobnost miljenja. Tad je ovjek opremljen svim. Savren je. Iz tog savrenstva on sad treba istinski ivjeti.

Na poetku ovjek nije ni postojao, ni kao mogunost, ni kao ishod. Kasnije je postojao kao mogunost, a sad je stvarnost, sad je savren. Zato sad moe da dela (djelovati) slobodnom voljom. Kroz mo|sposobnost miljenja moe da djeluje (djelovati) kreativno za sebe samog i druge.

A Tvorac vasione, neka je hvaljeno njegovo ime, neprestano izgovara svoje misli, tako da ga mogu uti sva bia kojima pripada istinska mo miljenja. Ali, ne razumije svatko tko uje te rijei, volju onog tko ih izgovara. Postoje bia kojima je potreban prevodilac koji e im pojasniti volju govornika i sluaoca. Zato to je slualac iskvario mogunost da neposredno razumije. On je kao netko tko slua neki strani jezik i zavisi od prevoda prevodioca.

Ali, ti ne bi trebao da si kao oni kojima je potreban prevodilac. Prevodiocima se ponekad ne moe vjerovati, esto mijenjaju smisao rijei i izvru njihovo znaenje. Zato te molim, izdigni se iznad onih koji ne razumiju Boji govor i povei se s onima koji dobro razumiju.

Stremi ka tome, o duo, da spozna posljedice prije nego to djeluje; da zna|uvidi koji e plod nositi drvo, prije nego to ga zasadi. Ako si usmjerena ka tome da stekne|probudi uvid prije nego to djeluje, stei|primit e slavu, bit e ti lako i ubirat e dobre plodove.

3.

S

vojstva materijalnog svijeta uope nisu stalna. Ona su neprestano u meusobnom sukobu i neusuglasiva su. Zato budi oprezna, o duo. Okani se tog privida, jer to su pojave s kojima ne bi trebalo da se povezuje.

Ti si, o duo, jednostavna one su sloene. Ti si osloboena obmane one su varljive. Ti si istinski iva one istinski ivot nemaju. Ti si takva kakva si one se zaahuruju i prekrivaju; one su iluzije nepostojane i prolazne.

Zato budi budna; pazi na samu sebe da ne bi postala njihov rob, tako da te one odvrate od cilja. Ne zaputaj, o duo, svoju istinsku sutinu koja je jednostavna, istinska i visoko dostojanstvena. Nemoj imati povjerenje u materijalne pojave koje su mnogostruke obmanjujue i nevjerne i meusobno se odbijaju, tako da ne zaluta i propadne.

Koliko e dugo, o duo, nezadovoljene poude za ulno-organskim svijetom jo utjecati na tebe, jer one bjee od jedne krajnosti ka drugoj, od vrueg ka hladnom, od hladnog ka vruem, od gladi ka zasienju, od zasienja ka gladi?

Sve do bude ostala ovisna o posjedovanju materijalnim predmetima, tvoj je usud pouda za njima koja se ne moe nikako zadovoljiti. Kad se jednom nau u tvom posjedu, eto patnje da ne postanu ponovo izgubljene. Kad ti se oduzmu, ta patnja nestaje, ali tad te izjedaju briga i alost zbog izgubljenog.

Zato, o duo, odstrani ono to tu patnju i brigu uzrokuje. Ne ali to kao posljedicu nezadovoljenih pouda naputa tugu, brige, strah i bol i nemoj se dugo srditi, ve sebi (dovoljna) budi, osloboena straha i radosna.

Tko izabere nezadovoljene poude umjesto mira, taj je budala. Budala hoda stranputicama, a tko stranputicama hoda, hita ka svojoj propasti.

Materijalni svijet dolje, o duo, mjesto je nezadovoljenih pouda, straha, nedostojnosti i tuge. Gore je svijet duha, pravednog mira, za strah nepristupaan. On svjedoi visokim dostojanstvom i radou. Vidjela si oba svijeta: ivjela si u oba. Sad prepoznaj u skladu sa svojim autentinim iskustvom. Moe boraviti u oba svijeta. Ni jedan od ta dva svijeta te nee odbaciti ili zapostaviti. Meutim, za ovjeka je nemogue da se istodobno mui nezadovoljenim poudama i ivi u miru, da je uzvien i odvojen, radostan i zlovoljan. Ljubav prema ovom svijetu i ljubav prema drugom svijetu u ovjeku ne moe biti sjedinjena. To je nemogue.

Ti si, o duo, roena iz jednog posebnog stabla. Ti si grana tog stabla. Koliko god da je grana udaljena od stabla, ipak ostaje veza i sklad izmeu stabla i grane, veza i hrana se prekidaju. Tad se grana mora osuiti i umrijeti.

Razmisli o tom, o duo, i u svom biu uvrsti to da si predodreena da se vrati svom Tvorcu. On je stablo iz kojeg raste zato odstrani svu prljavtinu i sav teret materijalnog svijeta, tako da nestane sve to te sprjeava da se vrati svom unutranjem uzvienom svijetu, svom stablu, svom porijeklu.

Jedan vojnik koji je pobijeen u ratu, sputajui svoje oruje i predajui se neprijatelju, biva zarobljen. Vojnik koji se bori i brani odbijajui da se pokori, biva ubijen. Tako svaka dua koja uroni u materiju doivljava ili zarobljenitvo ili smrt. Onoj koja izabere zarobljenitvo, predstoji dugo muenje i ropstvo. Tko izabere smrt, umire da bi ivio. Umirui, on ponovo zadobiva istinski ivot i postaje dostojan da se sauva od zarobljenitva, ponienja i obea

enja.

Ako ezne da izbjegne niska i nedostojna djela, usmjeri svoje misli na korijen iz koga potiu i udalji se od njega. Taj korijen je 'ljubav' prema svim stvarima ovog svijeta.

Ako eli initi plemenita i boanska djela, tad usmjeri svoje misli na izvor iz kog nastaju. Probudi taj izvor u samoj sebi i njeguj ga. Taj izvor je odustajanje od sebinosti ovog svijeta. Ako tako djeluje, izbjegavaj u tome svaku la i privid. Potrudi se da pretjeranom opreznou | kontrolom ne bude navedena na kukaviluk, kroz koji gubi hrabrost i dostojanstvo i samoj sebi se ruga i poniava se.

Sve to nije sainjeno od materije je stvarnost. A ta istinska stvarnost je nematerijalna. Kad se istinska stvarnost povee sa materijom, ona zauzima oblik koji je u skladu s njenom tenjom i svrhom.

Udalji se to je vie mogue od rasprivanja, o duo. Kad si kroz sam ivot voena do jedinstva, do univerzalnog, iskusi to u slobodi i predanosti. Tad e s tebe spasti patnja, brige i uzaludni napori (muke). Bit e kao ovjek, koji uz mnogo truda nalazi lampu da bi nou mogao da vidi, a pri izlasku sunca je ostavlja po strani.

uvaj se svega to je nisko i nedostojno. Nita od toga ne primaj u svoje bie, da se tvoj karakter ne bi izopaio i tvojoj istinskoj prirodi djelovao obratno i da ne bi samoj sebi postala prepreka na stazi povratka svom istinskom zaviaju.

Znaj da je ljubljeni i uzvieni Tvorac vasione, najplemenitiji od svega to postoji. Povei se s tim Plemenitim. A, kad u svom biu postane jedno sa Izvorom, pribliava se Njemu koji te je stvorio. Budi uvjerena u to da se plemenito s plemenitim sjedinjuje|udruuje, a neplemenito udruuje s neplemenitim.

Ti si u svijetu pojava koji je stvoren i u njemu trai mir. Kako moe postojati mir u svijetu koji je u pokretu|nemiru? Sve dok amac pliva na vodi, on ne stoji mirno i mira nema. Ako se, ipak, na tren umiri, to je samo trenutak ravnotee. Vrlo brzo, voda ponovo poinje ljuljati sve to pliva na povrini. amac dolazi do mira samo ako se iz vode izvue na kopno. To je mjesto (stanje) odakle amac potie i koje po gustoi i teini slii na amac. Tad a ne prije tog amac zaista dolazi do mira.

Isto tako dua, sve dok je vezana za uzburkano more materijalnog svijeta, ne moe postati mirna ili se malo odmoriti. Meutim, ako se vrati svom izvoru, eto i tiine i mira. Tad je osloboena patnje, ponienja i zablude u zemlji tuinskoj.

4.

M

aterijalni svijet je pomijean i sastoji se od istih i neistih predmeta. U ovom svijetu ovjek prvo mora ispiti neiste pojave, a zatim iste, ukoliko eli postati radostan. Budi uvjerena u to da je bolje piti iste pojave nakon neistih, nego neiste nakon istih.

Glupost i mahnitost je pomisliti da se u grubotvarnom svijetu moe pronai bilo toto bi bilo zaista isto. Kad se pomisli da je pronaeno neto to izgleda isto, ono ipak nije stvarno isto, jer ne moe postojati istinska istoa u neemu to nije vjeno.

Materijalni svijet je neistoa neistoe. On je u najveoj mjeri ispunjen bukom. Misli na to da te ovim postavljam pred znamenje. Ako

ezne za onim to je apsolutno isto, neukaljanom istoom due, onda je moratraiti negdje drugdje, a ne u svijetu pojava koje dolaze i odlaze.

Ono to je neukaljano, apsolutno isto, istoa due, moe se pronai na njoj primjerenom mjestu. Ako je trai na drugom mjestu, nee je pronai. A ako ne pronae ono za im traga, i ne dosegne ono za im juri, muit e se alou i bolom neusliene poude, obolit e i umrijet e. Radost istinskog miljenja i vjenog ivota u takvim okolnostima iskusiti nee.

Vozilo u kome si roena, o duo koja pluta po zemaljskom moru ivota, sainjeno je od vode koja se smrzla i postala led. Sudbina te je postavila tamo. Dodue, sunce e uskoro izai i otopiti led. Led e opet postati voda, a ti e biti ostavljena da pluta na vodi. To ne moe izdrati. Zato nuno treba tragati za neim to te moe nositi. Ne postoji nita drugo to bi tom moglo posluiti, izuzev sposobnosti da pliva u pravom smjeru, sve dok ne bude naila na vrsto tlo.

U bistroj i istoj vodi se sve moe vidjeti. Meutim, ako je isprljana blatom ili otpacima, prizor je pomuen i ono to je skriveno u vodi ne moe se opaziti. To je kao i sa sunevom svjetlou: kad sunce obasjava tvorevina, moemo ih vidjeti onakve kakve u stvarnosti jesu. Ali kad je sunce pomraeno parom, dimom ili prainom, oku nije mogue ispravno opaati pojave.

Isto tako je i kad se svjetla i jasna svjetlost duha pomijea s grubim, gustim i mranim predmetima. Nastaje mutnost i sama dua postaje sprijeena da vidi iste oblike i oitovanja|manifestacije koja|e su u duhu stvorena|e. Tako dui postaje uskraena mogunost da zamisli stvarnost duhovnog svijeta i primi uvid u ono to je neophodno da bi se krenulo u pravom smjeru i kroilo na put blaenstva.

ovjek ne ostavlja kuu u kojoj ivi ako samo proputa da je uredi, ukrasi, a ipak bez gnuanja ostaje da stanuje u njoj. On tek pokazuje najvee gnuanje kad je eli napustiti pripremajui se da se iseli da bi stanovao negdje drugdje. Isto tako, o duo, ne postoji odumiranje svijeta materijalnih pojava ako ovjek odbije zadovoljstva (veselja) od sebe i pojave koja su njihov sastavni dio, a ipak ostane ivjeti u ovom svijetu.

Istinsko odumiranje (preobrazba), o duo, vatrena je enja da se ode iz svijeta iluzornih materijalnih pojava i od njega se oslobodi, da se oslobodi pobune, neprijateljstva, sukoba, nesklada i tame. Zato, o duo, ivi sa smru (preobrazbom) i ne dozvoli da te mui pogled ka smrti. Jer strahom od smrti (preobrazbe) unitava svoje bie. Ako, meutim, smrt gleda samo kao kapiju, primit e blaenstvo.

Tebi je poznato, o duo, da umiranjem sebinosti omoguuje jedan drugi ivot u jednom drugom predjelu. Tamo e stanovati, ne u siromatvu, ve u blagostanju; ne u brizi, ve ispunjena; ne u strahu, ve u miru; ne u naporu, ve u radosti; ne u bolesti, ve u zdravlju; ne u tami, ve u svjetlosti.

Zato se ne alosti, o duo, to nuno treba skinuti svoju odoru zla i varljivu pojavu, da bi primila odjeu koja je ljepa i vjena.

Ne alosti se, o duo, to sakuplja uvid i iskustvo i to istini pristupa s jednostavnou i jedinstvom koji su tvojoj sutini svojstveni, tako da gleda licem u lice.

Ti trai, o duo, prijatelje i istomiljenike u svijete nastajanja i nestajanja. Ali, da li ti je poznato da ih je tu nemogue pronai? To to trai jedino se moe pronai u carstvu duha, poto je to carstvo po svojoj prirodi jednostavno isto i neiskvareno. Ako, dakle, za tim udi, onda se okreni ka tom carstvu da bi primila ono to ti je neophodno, i ne trai u svijetu nastajanja i nestajanja ono to se u njemu ne moe pronai. Njegovi stanovnici su zarobljenici i robovi. A kako bi se moglo oekivati prijateljstvo od roba? Budi ovim proeta i ivi u skladu s tim.

Teko je, o duo, osjeati se primoran da se odvoji od prijatelja. Ali, jo je tee biti povezan u prijateljstvu s nekim tko e svog prijatelja sasvim sigurno napustiti.

Stanovnicima ovog svijeta ini se nepravda i oni dugima ine nepravdu. Drugi ih odvode na stranputicu. Kad, na primjer, jedna dua ue u to podruje briga i jada, ona se osjea pozdravljena veselo i prijateljski. A kad opet napusti taj svijet, njen odlazak se poprauje alou i kukanjem. Po tom se moe lako prepoznati kolike su ljudi budale i koliko su suprotstavljeni istini i prirodi.

Shvati, o duo, da postoje etiri stanja koja su za duu smrtonosna i vode je u propast: prvo je sljepilo, drugo briga, tree nezadovoljstvo (ili neispunjenost), a etvrto strah. Dua koju mue ova etiri stanja je nesretna. Ako, o duo, moe mirnoduno i postojano podnositi gorinu smrti, onda e biti osloboena ne samo straha, ve i nezadovoljstva. Zatim, budi mirnoduna, da se na tvojim lutanjima po jednoj tuoj zemlji nezadovoljstva i straha, ne pojavi jo i briga. Divno je umrijeti postojano; sramno je doivjeti smrt kao pobijeen, potiten i obeshrabren. Umiranje, o duo, kratko traje i brzo prolazi, dok su sramota i ponienje i propast u zarobljenitvu, trajni. Zato nemoj nedobrovoljno umrijeti i oprosti se od sebinosti ovog materijalnog svijeta. Ali, pazi se zarobljenitva, jer umiranje je ivot, a zarobljenitvo je smrt za duu.

Ljudi se nalaze na tri stupnja. Na najniem stupnju ovjek, dodue, zna|vidi, ali ne djeluje. On je kao hrabar nenaoruan ovjek. A kako da netko tko je nenaoruan, u borbi suprotstavi neprijatelju? Drugi stupanj je stupanj ovjeka koji djeluje, ali ne vidi. A poto je hrabrom ovjeku lake da nabavi oruje nego kukavici da bude hrabra, tako je i onaj tko djeluje bez vienja bolju od ovjeka koji vidi a ne djeluje. Trei i najvii stupanj je stupanj ovjeka koji vidi i djeluje. On slii na hrabrog i naoruanog ovjeka.

Mjesec sija sve dok ga sunce obasjava. Kad se, meutim, zemlja postavi izmeu mjeseca i sunca, mjesec gubi svoj sjaj i postaje mraan. Tako i dua zrai svjetlo sve dok je duh obasjava. Kad se, pak, nastajanje i nestajanje postave izmeu due i duha, dua gubi svoj sjaj i postaje mrana. Kao to ni mjesec ne moe pobjei od mraka sve dok zemlja ostane na svom mjestu u vasioni, tako se ni dua ne moe osloboditi tame i kvarenja ukoliko se vezuje za materiju nae prirode. Iz ovog postaje jasno da dua moe dospjeti do mira samo ako se to prije odvoji od vezanosti ovog svijeta.

5.

I

stinska, aktivna inteligencija, (imaginacija) nije nita doli stvaralaka sposobnost koja se izraava u tvorevinama i mislima. Svaka dua koja se od toga uzdrava, gubi samu sebe i ivot. Razvoj predstava i pogleda, i aktivnost inteligencije je zakon vjenog ivota. Uivanje u stvarima ovog svijeta je smrt.

Sve to je sainjeno od materije i u emu ne postoji istinska misaona snaga, kree se u skladu sa svojom elementarnom prirodom u smjeru svog porijekla. Samo tamo je tome mjesto. Jedino tamo moe se osnaiti i doi do mira. Tako e se sve to je sastavljeno od zemlje, kao na primjer kamenje i slino, vratiti zemlji, korijenu i porijeklu svega to je na zemlji nastalo, izuzev u okolnosti da ne postoji kontrastna sila. Kad se podigne komadi zemlje i zatim ispusti, ono se svojim prirodnim pokretom brzo vraa zemlji, elementima svog porijekla.

Tako se i voda, ako je neto ne zadri, na osnovu svojih svojstava stalno vraa najveoj koliini njenog elementa. Zato voda svih izvora nezadrivo tee u rijeke, a voda rijeka neprestano u mora. U njima se rastvaraju zato to se tu nalazi najvea koliina elementa vode. Tako je i s drugim elementima. Vatra i zrak se stalno uzdiu, zato to se oboje ele vratiti svom porijeklu.

Tako vidi da sve emu nedostaje istinska sposobnost razluivanja i miljenja, pokrenut e se samo putem slijepog impulsa i prirodne udnje. Takoer uvia da je sve pokrenuto u smjeru mjesta gdje nastaje, ivi i gdje je snano. U tvorevinama postoji unutranji otpor da ostanu same i da ostanu izdvojene od svoje domovine i svog porijekla.

Zato se onda ti, o duo, (buni) protivi, ti koja si naoruana sposobnou miljenja i razluivanja, da se vrati domovini i svom pripadajuem elementu? Samo tu moe rasti i ivjeti. Zato se kree obrnuto prirodnom duevnom protoku i zato bi eljela ostati izdvojena od svog izvora i porijekla? Zato bira boravak u tuinskoj zemlji u kojoj doivljava samo sramotu i porugu? Reci mi, da li je to to te vodi iskvarena instinktivna pouda ili inteligentna savjesna misao? Ako je iskvarena instinktivna pouda, onda je to uroeno ponaanje materijalnih elementa u tebi, naime neprestano stremljenje vraanju svom elementu.

Ako si, meutim, voena inteligentnom stvaralakom sposobnou i snagom razluivanja, kako bi onda mogla dopustiti da te zavedu i izabrati tuu zemlju, a ne domovinu, stajati u ponienju i poricati svoje visoko dostojanstvo, pokudu i sramotu doivljavati, umjesto neunitiv mir, slavu i mo? Tko takvoj dualnosti ivi, nije ni jedno ni drugo, zapravo nije nita sutinsko. Nije materijalna stvar, a ne spada ni meu bia koja sudjeluju u aktivnoj inteligenciji. On je netko bez imanja, netko neodluan.

Nakon to sam vidio sve, o duo, doao sam do dubokog shvaanja da postoje tri osobenosti koje prevazilaze|nadvisuju sve: prva je uvid mudrosti, druga ispunjenost, trea sigurnost, bezbrinost. (prva uvid mudrosti, druga punina ljubavi, trea sigurnost, bezbrinost, dobra volja). Uvid se moe primiti samo preko due koja se vraa svom porijeklu, stapajui samu sebe sa jedinstvom. Ispunjenost se moe dostii tako to (pouda) udnja nestaje i samim tim se prima ono to je neophodno. Sigurnost i bezbrinost nastaju kad se u sebi prevazie strah od smrti i kad se zapone odvajanje od vezanosti ovog svijeta.

uvaj se, o duo, sve dok boravi u svijetu nastajanja, cvjetanja i nestajanja, druenja s dvije pojave koje su smrtonosne za duu. Okreni se od njih kao da ih se plai. Te dvije pojave su: ene i alkoholna pia. Tko dospije u enske mree, kao ptica je u rukama nerazumnog djeteta. Dijete se veselo igra s pticom, dok ona proivljava smrtni strah i patnju. Isto tako se treba uvati opijenosti, jer kroz nju dua postaje brod koji plovi bez kapetana i kormilara po olujnom moru. Tako i dua koja je odvojena od duha postaje bez kormilara gonjena neprirodnim silama i propada.

im uvid koji je nekad postojao vie ne postoji, izvjesno je da se svijet materije, tijela, sa svojim moima postavio izmeu tebe i izvora samospoznaje. Ako padne u zaborav, onda je to prouzrokovano tvojim sloenim biem. Mrano je i sa samim sobom u svai. Nosi teak tovar|teret i umiljeno je. Neuskladivim krajnostima te dri zarobljenu. Tako nastaje zaborav i od sveg prijanjeg uvida, ne sjea se vie nita.

Odnos izmeu uvida koji je dui nekad pripadao i gubitka uvida, moe se staviti u proporciju s okom koje vidi tamu i svjetlo. Kad je oko okrueno tamom, ono ne opaa nita, ak i kad se pojave i predmeti nalaze ispred njega, ono ih ne moe vidjeti. Meutim, kad na to padne svjetlost i oko biva obasjano, ono oe i razluivati pojave i predmete koje ranije nije moglo prepoznati. Svjetlo je, dakle, spajajua spona izmeu oka i stvari|objekata. Svjetlo poklanja mo razluivanja i uzrok je tome da stvari koje su ranije bile prisutne samo kao mogunost postaju stvarnost. Sve dok oko prima svjetlost, moe vidjeti predmete i razluiti ih. Meutim, kad oko izgubi svjetlost, postavi ponovo obuhvaeno tamom, odmah gubi sposobnost opaanja i sve to je kroz nju moglo da primi. Ako sposobnost opaanja treba da ostane, svjetlost uvijek mora biti prisutna; onda je oko osloboeno tame.

Vidi li sad jasno pred sobom, o duo, da svjetlost dolazi iz duha, a tama iz tijela? Ako to razumije, zato bi onda alila to mora napustiti tijelo? Jer, kroz tijelo doivljava najveu bol. Ono te odvraa od opaanja onog to pod svaku cijenu treba uvidjeti. Prije bi trebala aliti to si daleko od svijeta duha; jer kroz utjecaje tog svijeta prima najveu milost i moe dostii ono to ti je primjereno traiti i primiti.

Okani se ove iskvarenosti prirode, o duo; odreci se. Prestani je voljeti. Plai je se. uvaj se patnje ka kojoj te na kraju tjera i okreni se svom svijetu koji je izvor i praporijeklo tvog postojanja. To je mjesto za bie koje je tako visokog ranga i ugleda kao ti. Tako e primiti vjean ivot i potpuno blaenstvo.

Dokle e se jo nastaviti naprezati, o duo, da bi lutala od jedne stvari ka drugoj, ka svijetu nastajanja, cvjetanja i nestajanja? Koliko e jo dugo traiti prijatelje i suputnike, as izdati prijatelja, as pronai novog? Meu svima s kojima se u prijateljstvu sjedinjuje, nema nikog kome kao stvorenju ne pripada i druga strana: nevjernost i izdaja, pa bilo to makar samo u mislima, dok mu ti eli biti vjerna i pomagati mu. Nema nikog tko se ne pretvara, dok ga ti smatra iskrenim. Takoer nema nikog tko te ne prlja i obeauje, ak i ako ga ti smatra isti. I nema nikog tko nije neprestano cijelom svojom iskvarenom karakternom prirodom i svim svojim htjenjem protiv tebe, isto kao to si i ti svim svojim biem i prirodom protiv njega. I na kraju, poslije svega ovoga, raskida sponu koja vas je meusobno spajala, iako nije postojalo nita to bi to opravdalo.

Tako sve trenutke zbog tih razdvajanja doivljava veliku bol i patnju. Istinskog prijatelja i suputnika nema zato tote oni za koje si uvjerena da su ti prijatelji izdaju, dok si ti sama ne pristrasna. Takvi ti ine zlo, dok si ti prema njima dobra i iskrena. Zato to svaki put iznova eli iskusiti? Zar ono to si na poeku shvatila u samoj dubini nije dovoljno? Zato to eli isprobati ponovo? Zato odbija prihvatiti upozorenje koje si primila iz dugotrajnog iskustva? Zato ga odbija drati istinitim? Koliko e jo dugo nastaviti traiti loe i neasne ljude, prevarante i izdajice? Zar si zaista glupa i slijepa ili samo djeluje kao da si glupa i slijepa?

6.

D

ovoljno je uzeti gutljaj vode da bi se upoznao s prirodom vode. Kome pripada istinsko iskustvo jednog segmenta, preko njega poznaje i cjelinu. Potrebna je aka puna pijeska da bi se zemlja uopeno upoznala. Iako postoji mnogo vrsta zemlje, prvobitno znaenje zemlje i njena sutina ostaju uvijek isti. Tako su i svi prijatelji iste prirode i iste sutine. Tko se za jednog vee (istinski posveti panju), otkrit e da razumije sve prijatelje ako shvati jednog istinskog prijatelja. I svi ostali postaju obasjani, ako se na jednog baci svjetlost. Ne budi nezadovoljna, o duo, ovim tumaenjem, jer ono e ti donijeti uvid i biti oslonac.

Vidim, o duo, da slino privlai slino. I ti treba uvidjeti istinu. Ti si, o duo, blistava i uestvuje u ivotu i rijei. Savjesno inteligentna si i estita, ista i bez mrlje. Pripada ti sposobnost razluivan i razumna volja. Zato se ne vezuj u prijateljstvu za materijalne stvari; one su iskvarene i mrane, bez svjetlosti i ivota, bez uvida, neiskrene, neiste i prljave. One su pokrenute samo slijepim impulsima i naizmjeninim poudama.

Ako, o duo, ne vjeruje ovom tumaenju, ti mi pokai kako se tvoje osobnosti (svojstva) koje sam nabrojao mogu uskladiti s osobnostima onih koji ive u materiji. Nemogue je pretpostaviti da svije stvari koje se meusobno sukobe mogu biti obuhvaane istim znaenjem.

ovjek kom prijeti da se utopi, ne pokuava uloviti ribu. On ima vanija posla. Tako je i sa stanovnikom ovog svijeta. im uvidi koliko je bolna njegova situacija, njegovo djelovanje e biti toliko usmjereno ka spasenju svoje due, da se vie nee obazirati na svjetovna dobra i razonodu.

Ako eli ii putem duevnog blaenstva, o duo, usmjeri svoju panju samo na ono to si uvidjela i istinski spoznala iskustvom i za tim e tragati. Ako se tvoj uvid ogranii na ono to se moe opaziti ulima, onda e te to znanje voditi dok koraa dalje. Ali, ako u tvom iskustvu postoji spoznaja duha i ti tu spoznaju postavi iznad sveg drugog, onda e to biti tvoja smjernica i oslonac.

Vidi dva stanita pred sobom, o duo: podruje koje moe opaziti svojim ulima i podruje koje moe opaziti duhom. Oba ti es pokazuju. U oba si sakupljala iskustvo i oba si vidjela svojim oima, sad prepoznaj. Bez obzira da li e izabrati jedno ili drugo podruje, ni jedno ni drugo te nee prognati ili odbiti. Idi u ono koje ti je milije.

Ako izabere svijet koji se moe opaziti ulnim organima onda ovo mjesto prihvati sa svim okolnostima koje si upoznala kroz iskustva. Meutim, ako hoe hoditi svijetom koji se moe opaziti samo duhom, treba prije nego se oprosti od svijeta vezanosti za ula, jasno vidjeti pred sobom put kojim treba ii i uvidjeti da e se na njemu, korak po korak, kretati i dalje i postupno dospijeti do vjenog spokojstva.

Ako taj put ima pred oima, obrati panju da se pri opratanju ne uunja zaborav i strah izmeu tebe i puta, da sa staze ne bi zalutala i krenula pogrenim smjerom. Ako ipak padne u zaborav, pokuaj se prizvati k sjeanju, a da bi to uinila primjeni ono to su rekli takvi koji su ve ili i poznaju ga iz autentinog iskustva. Oni su tvoji prethodnici i putokaz. Oni su svjetiljke u tami, vodii koji ti pokazuju put na kome moe dosegnuti svoj cilj.

Takoer shvati, o duo, da e se sve to stremi na gore (uzvienom) nuno oitovati kao lako, isto i bistro da bi brzo stiglo do cilja; i da sve to naginje dolje mora biti teko i neisto. to je tee, bre dospijeva do cilja.

Tuinci visokog porijekla se sputaju iz svog svijeta u zemaljsku prirodu da bi joj sluili. Ako, pak, koriste samo svoje tjelesne organe da bi preko ukusa, mirisa, osjeaja i lica opazili predmete svijeta ula i svega to mu pripada, tad zaboravljaju svoj pripadajui svijet s njegovim svojstvima i smatraju da se ne moe pronai nita to ne bi vidjeli u svijetu ula. Tako zaboravljaju svijet duha i gube svako sjeanje na njega. Ako se ne mogu vratiti tipu bia kojim pripada duh, o njima se govori da su 'mrtvi', propali i nadvladani protokom iskvarene prirode (onim to su trpjeli u prirodi koja se iskvarila [i koja vie nije Priroda]).

Ako se, meutim, vrate svom prvobitnom nainu ivota i sjeanjem prizovu svoj unutranji svijet, onda se govori da vie nisu 'mrtvi', ve da su ponovo uskrsli u ivot. Tad se njihove misli usmjeravaju na djelovanje uzora praslike koju prizivaju pred svojim duhom. Zatim pokuavaju duboko razmisliti o tom djelovanju i istraiti njegovo znaenje, ne samo zbog trenutka te djelotvornosti, ve istodobno i zbog svih ostalih djelotvornosti koje su zaboravili u svojim djelatnostima. I, svaki put kad mislima ponovo razumiju neki od predmeta koje su zaboravili, njihovo oko postaje sve vie osloboeno tame. Postaju zdraviji (uravnoteeniji) i oporavljaju se od svoje bolesti (neravnotee).

Tako u sebi otkrivaju da je sve to opaaju u svijetu iskvarenih ula uobrazlija (fantazija), samo iluzija, a ne stvarnost. Neki prizor je samo sjenka ili refleksija stvarnosti, isto kao to se sjenke i odrazi mogu vidjeti na tlu ili u vodi. A poto je dua u zarobljenitvu drana ljubavlju (sklonou) prema mrtvim slikama u raznim oblicima, a ne ljubavlju prema samoj stvarnosti, zaboravila je duh kad se spustila u svijet iskvarenih ula.

Kad se, meutim, sjeti djelovanja istinskih praslika u sebi samoj, bit e izlijeena od svoje bolesti (neravnotee) i poslije dugog razdoblja izgubljenosti, ponovno e ozdraviti (se vratiti u ravnoteu). I tako ona naputa svijet iskvarenih ula i opet se vraa spoznaji stvarnosti i besmrtnosti, vjenom ivotu.

Duh je otac due. Tijelo je ena (boravite) due. Dua se usmjerava i ka jednom i ka drugom. U jednom trenutku je usmjerena ka duhu kao sin prema ocu. To je njen istinski i najunutranjiji nain ponaanja. U slijedeem trenutku je usmjerena ka tjelesnom kao mukarac koji sagorijeva od udnje za enom. To djelovanje je usputno i prolazno.

Vidi kako ena svom ovjeku, kad je s njim sama, igrom i osmjehom eli dobrodolicu, priajui s njim ljubazno i prijateljski. Meutim, ono to smjera, neto je sasvim drugo od onog to izvana pokazuje. Njena je namjera od ovjeka napraviti roba, da ga iskoristi za svoje ciljeve i da ga baci u opasnost. Daje mu med koji je, zapravo, pomijean sa smrtonosnim otrovom.

Pogledaj kako otac koji je sam sa svojim sinom, upravo obrnuto, njemu upuuje stroga upozorenja i pokudu, razgovarajui s njim strogo. Ali, u njegovim mislima ivi neto sasvim drugo, nego to se ini izvana. Cilj njegovog djelovanja je prednost i dobrobit koju bi njegov sin trebao primiti u svemu to se tie ivota. Daje mu se da pije gorak napitak od kojeg se sinu gadi, ali koji je pomijean sa zdravljem (s povratkom u ravnoteu), ivotom i sretnim zavretkom.

Tjelesna priroda je tvoja ena, o duo,. A duh (priroda) je tvoj otac. Bolji je udarac tvog oca od poljupca tvoje ene. Od svog oca se razvesti ne moe; rodbinske niti izmeu njega i tebe ne mogu se pokidati. Bilo da e ga napustiti ili kod njega stanovati, bilo da je odnos dobar ili lo, u svim okolnostima vae je srodstvo neizbjeno. ovjek se od svoje ene moe razvesti. Tad je nit koja ga je povezivala s njom pokidana. A on ne moe odbaciti svog oca i prihvatiti ostale. Ako si svom ocu posluna, o duo, zadobit e ivot i sreu. Ali, ako svog oca duh, ne eli sluati, ve svoju enu iskvarenu tjelesnu prirodu propast e u smrt i patnju.

Kad doe doba za djelovanje, o duo, a ti ne prihvati tu priliku da ispravno postupi, izgubit e radost i nee njeti plodove dobrih djela i nee primiti nagradu. Ako ovjek ne posadi drvo kad je trenutak za saenje, ne moe ni uivati u njegovim plodovima kad je razdoblje njihovog skupljanja.

7.

K

oliko dugo jo mora trajati, o duo, koliko te dugo jo moram pritiskati da kroi na put koji vodi do spasenja i blagostanja? Ali, ti se protivi da vjeruje mom vodstvu! Koliko e me dugo jo primoravati na to da s tobom idem stranputicom koja vodi u propast? Ja ne odobravam da popustim tvom navaljivanju da zajedno s tobom idem stranputicom.

Ako taj raskol miljenja izmeu tebe i mene ostane, o duo, onda ne preostaje nita drugo sem da se razdvojimo. Tad se, o duo, moramo razii i svatko od nas e ii putem koji eli ii da bi slijedio svoje najintimnije sklonosti.

Ne ponaa se iskreno, o duo. Ne postupa ni zrelo ni mudro. Tvoj otac ti govori pouno i upozorava te, a posljedica toga su oslobaajue i pune krasote. A ti mu okree lea i okree se ka svojoj eni (iskvarenoj prirodi) i njenom zavoenju, mamljenju i njenom slatkom umiljavanju. Plodovi e biti briga, alost, strah i bol zbog neutoljene poude.

Uvjeri se u to, o duo, da su se uzvieni tuinci povezali sa svijetom postojanja da bi mu sluili (prenijeli dobrobit). Meutim, jer su ve stigli u taj svijet i upoznali pojave koje se u njemu nalaze, zaboravili su svoj stvarni svijet, svijet duha. Razina budnosti njihovog individualnog materijalnog bia postala je pomraena.

Ako, meutim, prizovu u sjeanje zaboravljeno, pred sobom vide i jedno i drugo ivotno stanje. Opaaju veliku nejednakost izmeu njih i shvaaju da je jedno stanje plemenito, a drugo nisko (surovo). Poto opaaju oba ivotna podruja, imaju slobodu prepoznati u kojoj od njih ele boraviti. Ako svojom istinskom sposobnou miljenja vide uzvienost i divotu svog istinskog ivotnog stanja i stave ga u srazmjer s drugim, onda bi se radije vratili okolnostima koje su srodne njihovoj prirodi i ispunjeni prezirom kidaju prolazne veze.

Upozorenjima i pokudama se due glaaju i poliraju i tako postaju oiene od svojih sramnih mrlja. Ogledalo koje je zbog nekog prolaznog utjecaja zamagljeno, isti se brisanjem i glaanjem. Ako je, meutim, nekog ogledalo zamagljeno stalnim djelovanjem koje uope ne prolazi, tad dakle, prolazno djelovanje postaje trajno (navika), onda ogledalo dobiva sasvim drugaiji karakter koji traje i kvari ga. Ako je tako, ogledalo se ne moe oistiti, izuzev ako se povjeri proiavajuoj vatri.

Tako i due koje su isprljanje nekim prolaznim dogaajem mogu biti proiene upozorenjima i pokudom tako da se sjete ivotnog stanja u kojem su nekad boravile. A, due koje su u dubini (korijenu) njihovog ia, mogu se oistiti samo ako se bace u bijedu, ako dugo ostanu u takvoj situaciji stalno nanovo doivljavajui patnju.

Koliko se esto mora zlato pomijeano s drugim metalima, stavljati u vatru, prije nego to oieno i blistavo ne izae na vidjelo? Koliko puta savijen eljezni tap treba zagrijavati vatrom prije nego to se mogu otkloniti trice s kojima je izmjeano? I, koliko esto uprljane i otvrdle due moraju doivjeti sve vrste prljavtine da bi pronale istinski put i povratile prvobitnu istou?

Koliko je bolji slatki ukus meda od gorkog ukusa aloje? Samo onaj tko je probao i jedno i drugo moe to razumjeti. Tako i dua slatkou sree i gorinu bola moe upoznati samo ako je doivjela obje situacije. Velika je sutinska neuskladivost izmeu ovjeka koji neto prezire (ne odobrava) i odbacuje nakon to je to preispitao i ovjeka koji postaje privuen poudom da to preispita. Tko je u borbi iskusio napor i teinu oruja, taj e se iz tog povui. Tko, pak, uope nije stajao na borilitu, pun je entuzijazma da to iskusi i isproba.

Ako tad, o duo, poslije svega to si doivjela, smatra da si stigla do kraja, ti se vrati svojoj najvioj mogunosti koja je nekad bila tvoje imanje, koje si zaboravila. Stremei ka najviem cilju, razmisli o tome i usmjeri se prema Njemu koji ne poznaje ni poetak ni kraj, koji je stalno prisutan od najudaljenije prolosti pa sve do najudaljenije budunosti, koji moe uiniti da se sve pojavi i nestane, koji otvara i zatvara, koji daje i oduzima, sve u svemu i svaku pojedinanu tvorevinu zasebno.

Spoznaj, o duo, da izdvojene tvorevine nisu stabilne i postojane. One nestaju, gube svoje samostalno postojanje i vraaju se cjelokupnosti kojoj pripadaju. Tako i cjelokupnosti mogu odgovarati vjenom kretanju Prvog Principa koji je vjean. Kad njihova snaga nestaje, trajanje i razdoblje im je isteklo i sve nestaju. Tako su i cjelokupnosti neprestano promjenjive i prelaze iz stvarnosti u prolaznost.

Koliko je samo velika sutinska nejednakost, o duo, izmeu jednog i drugog prijatelja. Tu je jedan prijatelj koji se bogati pljakajui te i koji te u stvarnosti mrzi i poniava, koji ti nanosi patnju i bol, koji te pokuava ismijati i prevariti, obeastiti i oskrnaviti, koji te zasljepljuje kad eli vidjeti; koji te tjera na stranputicu kad eli slijediti istinski put, koji te obasipa ljubavlju koja je prolazna i nestaje i u kojoj istine nema, koji te puta da udi za pojavama koje u stvarnosti nisu stvarne, ve neasne i niske.

Kao rezultat tog, o duo, postaje pritisnuta siromatvom i nudom, muena strahom i brigom, povuena nadolje niskostima i okruena tamom, uprljana i vraena u stanje ropstva.

Svaki put kad tog prijatelja uini bogatijim nego to je bio, on postaje siromaniji. to ga vie isti, utoliko prljaviji i neistiji on postaje. to ga ee izlijei od njegove(og) bolesti (\poremeaja), utoliko bolesniji (\neuravnoteeniji) i krhkiji on postaje. Ti misli da je njegovo prijateljstvo trajno i da je on postojan, ali isuvie lako on odluuje da te napusti i ostavi na cjedilu. Kad se to dogodi on ti donosi bol odvajanja i potresa tvoje misli. A to je tvoja osobna odgovornost. Svojom neopreznou, sljepilom i glupou si sve to izazvala.

Kakva samo neuskladiva krajnost postoji izmeu tog i jednog drugog prijatelja s kojim se moe sjediniti u istinskom prijateljstvu! To je prijatelj koji te obogauje i pomae kad si u nevolji; koji te izvodi na pravi put kad zaluta; upuuje te i daje ti upute za ivot kad nema uvida; ini da moe progledati kad si slijep.

Taj prijatelj ti nee, kao ovaj drugi, praviti velike tekoe ili uzrokovati teak rad, brigu i napetost. Osim toga, on e vjeno ostati s tobom; nikad nee raskinuti nit prijateljstva s tobom, ostaviti te na cjedilu ili odrei te se. Koliko god esto bila u njegovom(oj) drutvu (blizini), prima visoku poast njegovom dostojnou, svjetlost njegovom svjetlou, ivot kroz njegov ivot, mudrost i inteligenciju kroz njegovu mudrost i inteligenciju. Mir i sposobnost kroz njegov mir i njegovu sposobnost. On te obasipa dobrima koja nee prestati tei i koja traju vjeno. Poklanja ti radosti koje su istinske i nemaju nikakve veze s iskvarenim ulima. Kad si s njim sjedinjena ima samo dobrobit i ne gubi nita. Izaberi njega za prijatelja, o duo, sjedini i povei se s njim.

8.

Kad ovjek izgubi prijatelja i u istom trenutku sretne drugog koji moe zauzeti mjesto izgubljenog prijatelja i djelovati umjesto njega, brzo e zaboraviti pamenje prvog prijatelja i ostaviti ga po strani, utoliko vie ako je novi prijatelj snanije povezan s njim i ako je vieg porijekla od prethodnog. Ali, ako se izgubi prijatelj i nema nikog tko bi mogao zauzeti njegovo mjesto, onda se dugotrajna tuga i strana patnja ne mogu izbjei.

Ako, o duo, ima prijatelja za kojeg si sigurna da e ga izgubiti, da e se rastati od tebe, zar nije dobar savjet da te zamolim da potrai nekog tko e doi na njegovo mjesto i tko moe zauzeti njegovu poziciju; i da ti kaem da pronae nekog tko e ti biti dobar drug i vjeran prijatelj? On nuno treba biti snanije povezan s tobom i da se nalazi na viem (uzvieniji) nivou od prvog prijatelja. Jer, kad netko neto izgubi i zatim pronae neto vrednije, njegova nesrea se preobraava u sreu, a briga u radost i vedrinu.

Tako se i ti, o duo, nuno treba spremiti prije nego to bi mogla napustiti ovaj svijet nastajanja, cvjetanja i nestajanja, da bi se sjedinila sa svijetom duha. A prije nego napusti svog izdajnikog i izopaenog suputnika, treba ve u sebi stvoriti distancu u odnosu na njega i postepeno se od njega odvojiti, hitajuu istodobno svom buduem prijatelju u susret, navikavajui se na njega i sve se vie spajajui s njim.

Ako ovjek, o duo, dospije do toke da mrzi to mjesto i eli ga napustiti, mora prije nego to ga napusti pronai drugo mjesto na kojem eli boraviti. Jer, ovjek koji napusti neko mjesto ne znajui kamo bi otiao, ostaje bez zaviaja. Bespomoan e biti prisiljen da se bez izbora smjesti na prvom najboljem mjesto koje pronae. Moe se desiti da e tako postati prinuen da stanuje na mjestu koje je gore nego prethodno, tako da ga srea zaobie i ivot mu dospije u nered.Nitko, o duo, ne boravi u mranom, tijesnom i pustom stanitu, a da nema elju stanovati u kui koja je bolja, vea i ugodnija.

Ako dakle, o duo, eli napustiti svoje mrano boravite, preseli se u bolje. Tko napusti kuu koja je mrana, tijesna i pusta i preseli se u svjetliju, iru, prostraniju i lijepu, radovat e se toj promjeni. Bit e radostan zbog svoje dobre volje da se iseli.

U situaciji da si opazila neto sasvim drugaije od onog to se moe opaziti s iskvarenih pet ula, krenula si putem koji vodi ka tvom spasenju. Meutim, ako ne opaa, ne razumije ili ne uvia nita drugo izuzev onog to opaa svojim tjelesnim ulnim organima, onda si na putu ka unitenju i bolu.

Panja, o duo, je neto iji znaaj tek treba dokuiti. Ako se ovjek uva od unitavajuih sklonosti svog osobnog karaktera, on je paljiv. Ako slijedi svoje negativne karakterne sklonosti, onda je nepaljiv.

Zato, o duo, budi oprezna (paljiva) i uvaj se svega to na tvoj ivot djeluje unitavajue i trai ono to je ljekovito (uravnoteavajue) za tebe. Sve to je u skladu s tvojom prirodom za tebe je ljekovito (povratak u ravnoteu). Sve to u tvom unutranjem biu izaziva otpor, za tebe je unitavajue. Meutim, ni jedno ni drugo nije samo unitavajue ili samo ljekovito.

Dakle, ako eli da te se spasi, potrai ono to je u skladu s tvojim biem. Ako eli unitenje, potrai senzacije koje su tvom biu neuskladive. U situaciji da eli uzbuenje, pomutnju i sumnju, trai oboje istodobno.

Zato, o duo, ako si po svojoj prirodi svijetla i bistra, nemoj se povezivati s tamom. Ako uestvuje u ivotu i Rijei, nemoj se povezivati s neim emu manjka svjetlosti i ivota. Ako si obdarena savjesnom inteligencijom i sposobnou razluivanja ne vezuj se i dalje za ono to nije svjetlost ni ivot.

(Duevna) bol je proizvod grijeha. Ispravno djelovanje raa blagostanje. Onaj tko posadi urminu palmu i ubire urmine plodove koji su svjei i zreli, takav se tom raduje. Tko zasadi livade i ipurke, nee ubirati palmine plodove. Njegov je rad bio bezvrijedan (bez dobrobiti i jo i tetan).

Zato, o duo, dobrovoljno uradi ono to je ljekovit (to te vraa u ravnoteu) i ostavi razarajue pojave iza sebe, tako da te prime u redove takvih koji uivaju Boju pomo, slijede istinski put i sudjeluju u najviem blagostanju.

Uvjeri se i sama, o duo, u sve to ti tumaim i otkrivam. Ja sam ovaj svijet iskusio i ispitao (istraio) ga. Shvatio sam dublje da je materija od koje se sastoji ve od poetka bila tu. Zatim je dolo do razdvajanja njenog, finog i grubog, gustog, poslije ega je prvo otilo gore, a potonje se spustilo dolje. Tako je materija od koje se sastoji svijet, djelotvornou neba ralanjena na etiri elementa: vatru, zrak, vodu i zemlju.

Paljivo sam ispitao kako ta etiri elementa postaju pokrenuta i koja svojstva im pripadaju. I uvidio sam da ih pokree njihova individualna elementarna priroda slijepim nagonom bez ivota, a ne razumom i inteligencijom. Ali sam takoer shvatio da postoje tvorevine koje su bez istinskog ivota i inteligencije, sainjavaju tjelesno elemente bia, kojima pripada(ju) ivot i koji sudjeluju u savjesnoj inteligenciji.

Doao sam do dubljeg shvaanja da ti elementi, kad se nalaze u tijelu bia kojima pripadaju ivot i razum, kroz njih istinski ivot i razum primaju.

Ali, kako se moe razumom shvatiti da ivo bie moe nastati kroz dvije beivotne stvari koje su meusobno povezane? Ili da bie koje sudjeluje u inteligenciji moe proistei kroz dvije stvari koje nemaju inteligenciju?

Tako sam iz tog po svaku cijenu morao uvidjeti da bia kojima pripada ivot i inteligencija ne potiu iz materije od koje se sastoji ovaj svijet mislim na svijet nastajanja, cvijetanja i nestajanja ve da su iz ovog ili onog razloga sili iz neke druge oblasti u ovaj svijet i da e se zato to su se u njega spustili, ovaj svijet ponovo i napustiti. Tako sam doao do uvida da jedna beivotna stvar ne moe biti porijeklo ivog bia i da neto bez inteligencije ne moe biti porijeklo bia koje sudjeluje u inteligenciji.

Zato dakle, o duo, uvjeri se sama da bia kojima pripadaju ivot i savjesna inteligencija nisu sainjena od elemenata ovog svijeta, ve od neeg sasvim drugog.

Istrai zato, o duo, ove predmete, da bi ih upoznala. I, stremi ka tome da bi mogla duboko u njih proniknuti tako da kroz to dospije do istinskog iskustva. Tad e biti radosna i blaena i usavrit e svoje uvide (primit e mudrost).

pogovor

Onaj preko kog Istina postaje rije, sam ostaje istodobno nepoznat i nevidljiv, ali i tri puta Velianstven (ili tri puta veliki).

Hermes (Tot, Merkur) je ime boga koji gospodari prenoenjem, razmjenom, rijeima.

Kad je, dakle, Hermes Trismegistos 'tri puta velianstven' to upuuje na to da se iza takvog imena, tko god to bio jedan ovjek ili vie ljudi krije vrlo uzvien um koji prenosi vrlo uzviene poruke upuene srodnim umovima.

Takve poruke su daleko od banalnosti svjetine i potpuno nedostupne onom to nazivamo obinim ljudskim intelektom, koji je neispravno voen logikom uzroka i posljedice i potpuno slijep i gluh za razumjevanje paradoksa.

Vjerojatno iz tog razloga svi sustavi uputa i sve ono to govori jezikom tih paradoksa, i to uzvieni um upuuje srodnom umu po Hermesu se naziva 'hermetizam'.

* * *

Za Hermesa Trismegistosa ne zna se pouzdano tko je bio i kad je ivio. Ali, ono to je jasno i ovako i onako, je da je to ime koje u sebi nosi znaenje i ukazuje na to da se iza njega krije 'veliki posveenik' da se linost povukla i da je ostalo samo posveenje.

Pripisuje mu se nekoliko djela: 'TabulaSmaragdina', 'CorpusHermeticum', 'Opomena dui', i sva su iz Egipta stigla u Europu uglavnom preko Arapa.

* * *

'Opomena dui' je jedan od manje poznatih tekstova koji se pripisuje Hermesu Trismegistosu. Postoji oko sedam verzija ovog djela, od kojih samo tri sadre cjelokupan tekst.

Kako je navedeno u predgovoru njemakog izdanja, i krani i muslimani su ostavili svoje tragove u njemu, to bi moglo ukazati na to da su ga upotrebljavali jedni i drugi.

Ali bez obzira na iju batinu, kulturu, uputstva ili tradiciju ga svrstali, svakom tko ga proita jasno je da je njegova poruka neprolazna i bezvremena te da ne poznaje prostorne granice.

'Opomena' je upuena ovjeku, odnosno dui. Meutim, kao to je ve napomenuto, to nije poruka koju e svatko razumjeti, usprkos tome to je vrlo jasna i nedvosmislena.

Da su mnogi razumjeli i da sad razumiju ono to je tu napisano, i svijet bi bio drugaiji. Ali tko zna? Moda uda ipak nisu nemogua?!

Beograd 2003.

PAGE 37

PAGE 37