oskar davičo

3
Oskar Davičo: Tri pjesme Objavljeno: 18.01.201 3. - 05:24 U Davičovoj ljubavnoj lirici nema ni traga o sentimentalnosti niti o metafizičkih implikacija. Pjesnik  je sav u vlasti čulnog i erotskog, fas ciniran ženom i ženskošdu kao svemodnim načelom plođenja i rađanja, pre kojim paaju svi moralni i socijalni obziri. Autor: Oskar Davičo Volim tvoje ruke Volim tvoje ruke za igračke to telo koga skoro nema. Žena je samo u mekoti mačke što u tvom struku pree i rema.  Kako a nađem ruke etinje da ti objasnim šta ljubav znači, a da ne ranim to malo zverinje; usnu na kojoj se mrve kolači. Ljubav Da li si, sestro, rasla na livadi s vetrom koji se mlad zamrsi u cvece pa ti je lice kao da ga gladi krilom senke leptira shto u snu prolece. Da li si, sestro, rasla kraj zzala

Upload: maja-hairlahovic

Post on 14-Oct-2015

21 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Oskar Davio: Tri pjesmeObjavljeno: 18.01.2013. - 05:24

U Daviovoj ljubavnoj lirici nema ni traga od sentimentalnosti niti od metafizikih implikacija. Pjesnik je sav u vlasti ulnog i erotskog, fasciniran enom i enskou kao svemonim naelom ploenja i raanja, pred kojim padaju svi moralni i socijalni obziri. Autor: Oskar DavioVolim tvoje ruke

Volim tvoje ruke za igraketo telo koga skoro nema.ena je samo u mekoti maketo u tvom struku prede i drema.

Kako da naem ruke detinjeda ti objasnim ta ljubav znai,a da ne ranim to malo zverinje;usnu na kojoj se mrve kolai.

Ljubav

Da li si, sestro, rasla na livadis vetrom koji se mlad zamrsi u cvecepa ti je lice kao da ga gladikrilom senke leptira shto u snu prolece.

Da li si, sestro, rasla kraj zzalapa su ti ochi shumne kao more,pa su ti dojke kao dva valashto se igranja ne umore.

Ili si doshla iz toplih ruda,iz bakarnih zzila, iz tamne lavepa ti je glas tunel pun chudaa suza tela, nemir poplave.

Ili si rasla medj peskom zlata,na dnu reke, u korenju vodepa su ti ruke oko mog vrata,dva mala izvora zzedna slobode.

Pijanstvo

Pio sam mleko, na dim je mirisalo,na rublje plavo, na stope po ledini,na razliak i zrak koji je disalonebo i kim i ovek u dolini.

Bilo je snaan jablan. U njemu su dahtale jeleoznojene. Mirisalo je belo na ptice pevaice,na sneg u vrtaama kog nisu odneleni kie, ni beli vetar, ni lude kresnice.

Bilo je toplo kao sunce, kao disanje, kao krilo...Puno sam se smejao kad sam ga pio.Seo sam na kamen i tako mi je bilo...ni da sam se od mleka do zemlje opio.

Oskar Davio (18. januar 1909, abac - 30. septembar 1989, Beograd), najmlai je pjesnik u krugu nadrealista. Nadmaio je sve ostale snagom talenta, plodnou i irinom uticaja. Kao pjesnik javio se rano. Prvu pjesmu objavio je kao gimnazijalac. U Daviovoj ljubavnoj lirici nema ni traga od sentimentalnosti niti od metafizikih implikacija. Pjesnik je sav u vlasti ulnog i erotskog, fasciniran enom i enskou kao svemonim naelom ploenja i raanja, pred kojim padaju svi moralni i socijalni obziri. Hana je vrhunac te ponesene i raspjevane poezije ula. Roen je u inovnikoj porodici jevrejskog porekla. kolovao se u apcu, Beogradu i Parizu (Sorbona). Diplomirao je francuski jezik i knjievnost. Radio je kao srednjokolski nastavnik u ibeniku, Beogradu i Bihau. Umro je u Beogradu 1989. godine.