OSNOVE CVIJEARSTVA

Koordinator modula i autor teksta: prof.dr.sc. Nada Paraikovi

Predavanja za:

Sveuilini preddiplomski studij na Sveuilitu J. J. Strossmayer u Osijeku, Poljoprivredni fakultetet u Osijeku, smjer: HortikulturaModul: Povrarstvo i cvjearstvo (IV. semestar-obvezni modul)Modul: Uzgoj u zatienim prostorima (VI. semestar-izborni modul)

Sveuilini diplomski studij Bilinogojstvo, smjer: Biljna proizvodnjaModul: Modeli uzgoja povra i cvijea (II. semestar-obvezni modul)

Sveuilini preddiplomski studij na Sveuilitu J. J. Strossmayer u Osijeku, Poljoprivredni fakultetet u Osijeku, smjer: BilinogojstvoModul: Povrarstvo i cvjearstvo (VI. semestar-izborni modul)

Sveuilini preddiplomski studij na Sveuilitu J. J. Strossmayer u Osijeku, Odjel za biologiju Modul: Povrarstvo i cvjearstvo (VI. semestar-izborni modul)

Cvijee je od davnina bogatstvom svojih oblika, mirisa i boja privlailo panju ovjeka. Svojom je ljepotom poticalo njegovu matu i na razne mu naine upotpunjavalo ivot. Mnoge su legende vezane uz cvijee i kroz povijest pripisivana su mu svakojaka znaenja i simbolika. Jezik cvijea, nazivan jo i floriografija, u viktorijansko je doba smatran idealnim sredstvom komunikacije za diskretno izraavanje osjeaja. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljee u nekim se zemljama poznavanje jezika cvijea smatralo dijelom ope naobrazbe. Iako nema vrstih pravila, a ona koja postoje razlikuju se od podneblja do podneblja, cvijee i cvjetne boje jo i danas nose poruke i uz njih veemo odreene osjeaje. Pravi ljubitelji prirode i njezine ljepote rijetko e ostati ravnoduni na ljepotu kojom odie svaki cvijet. Tih nekoliko latica i pranika, priroda vjeto oblikuje na bezbroj naina i time nam prua veliko zadovoljstvo. Najbolje to znaju brojni ljubitelji cvijea koji umiju traiti i promatrati ljepotu u njihovoj grai, boji ili mirisu i samo jedan cvijet u vazi ili na prozorskoj dasci moe uljepat ivotni prostor i dati mu toplinu( Mirjana Jakin Ivani).

vedski botaniar osamnaestog stoljea, Carla Linneausa (1707-1778.) je utemeljio binominalni sustav. U djelima Geneva plantarum i Species plantarum, Linnaeus je razvrstao

svaku biljku koristei dvije rijei u latinskom jeziku. Prva rije bila je naziv roda (npr. Ilex), adruga pridjev (npr. aquifolium). Zajedno su osigurale naziv po kojem se mogla prepoznati

biljka (Ilex aquifolium, boikovina). Ostalim vrstama istoga roda dani su razliiti pridjevi Ilex crenata, Ilex pernyi, Ilex serrata itd. Biljke su grupirane u odreene porodice prema strukturi cvjetova, plodova i ostalih organa.To znai da se porodica moe sastojati od izrazito srodnih i specijaliziranih biljaka kao to su orhideje (porodica Orchidaceae) i bromelije

(Bromeliaceae) ili obuhvaa biljke prema razliitosti (prema onome to nude vrtlaru) kao to su one iz porodice Rosaceae: Alchemilla, Cotoneaster, Crataegus, Geum, Malus, Prunus,

Pyracantha, Sorbus i Spiraea.

Naziv moe odavati poasti: naziv Fuchsia je u ast Leonharta Fuchsa, njemakog lijenika i herbalista. Moe nam govoriti odakle biljka dolazi, kao vrsta Parrotia persica (iz Perzije,

dananjeg Irana). Biljka moe nositi naziv prema skuplau koji ju je uveo: vrstu Primula forrestii u uzgoj je doveo George Forrest. Ili, naziv nam moe govoriti neto o fizikim znaajkama: Pelargonium izvedeno je od grke rijei pelargos (roda) - to je prikladan opis plodova te biljke, koji nalikuju kljunovima roda; quinquefolia, pridjev vrste Parthenocissus

quinquefolia znai da se listovi sastoje od pet liski, od latinske rijei quinque (pet) i folium (list).(Coombes, A., 2006.).

Carl Linneausa (1707-1778.) Ilex aquifolium - boikovina

Cvijet je generativni biljni organ biljke i slui za razmnoavanje i produetak vrste, a koji se

sastoji od cvjetne stapke, cvjetita, ocvijea, tuka i pranika (Hazler-Prilepi, 2005.).Veina cvjetova oprauje se kukcima koji, skupljajui pelud, raznose njegova zrnca od cvijeta do cvijeta. Na taj nain omoguavaju oplodnju biljaka. Nakon oplodnje, plodnica cvijeta zadebljava i stvara plod sa sjemenkama, a tijekom njezina debljanja sa cvijeta otpadaju svi

dijelovi kojih je uloga ve zavrena. Zreli plod sadrava zrele i klijave sjemenke, od kojih e nakon sjetve nastati nove biljke iste vrste.

Ocvijee moe biti:1 - jednostavno ocvijee, perigon, je graeno od istovrsnih elemenata, listova ocvjea -tepala. Listovi ocvijea esto se oblikom i bojom razlikuju od pravih listova, mogu biti nalik laticama te se ocvijee naziva korolinino (corola - vjeni), ili lapovima te se naziva kalicinino (calyx - aka).

2 - dvostruko ocvijee, periant, graeno je od dvaju razliitih tipova listova, lapova koji tvore aku i latica koje tvore vjeni. Latice mogu stajati slobodno na cvjetitu - horipetalno ocvijee ili latice mogu meusobno srasti - simpetalno ocvijee. Srasti meusobno mogu i lapovi. Tuak se sastoji od plodnice, vrata i njuke. Plodnica je nastala sratavanjem jednog ili vie plodnikih listova. Svi plodniki listovi jednog cvijeta ine ginecej. Apokarpna plodnica nastala je sratavanjem samo jednog plodnikog lista, a cenokarpna sratavanjem dva ili vie plodnikih listova, stvaranjem pregrada (sinkarpna) ili bez pregrada (parakarpna). U odnosu na cvjetite, plodnica moe biti nadrasla (simbol u cvijetnoj formuli G(n), n je broj

plodnikih listova) - smjetena je na vrhu cvjetita, podrasla (G(n)) - plodnica je smjetena uudubljenom cvjetitu i s njime je srasla, obrasla (G -(n)-) - plodnica je smjetena u

udubljenom cvjetitu, no nije s njime srasla. U plodnici se nalazi jedan ili vie sjemenih

zametaka, u svakom je embrionska vree sa 8 stanica. Pranici su graeni od pranike niti koja nosi pranicu sastavljenu od dviju polupranica povezanih konektivom. Svaka

polupranica ima dvije polenovnice u kojimase stvara polen (sa 3 stanice polenove njeinice).

U nekih vrsta pranici mogu meusobno srasti pranicama ili pranikim nitima, ili mogu srasti s ostalim dijelovima cvijeta, najee vjeniem. U cvijetu je skrivena reducirana spolna generacija, gametofit. U embrionskoj vrei (makrospori) 3 stanice jajnog aparata od kojih je jedna jajna stanica, 2 sinergide i 3 antipode predstavljaju enski gametofit, dok je

muki gametofit 9 skriven u peludnim zrncima (mikrosporama) a graen je od vegetativne i generativne stanice (generativna se stanica tijekom klijanja polenove mjeinice podijeli u 2

spermalne stanice).

Plod

Plod je organ za rasprostiranje koji se razvija nakon dvostruke oplodnje, a sastoji se od

usploa i sjemenke. Sjemenka se sastoji od klice, endosperma i sjemene lupine. Klica nastaje oplodnjom jajne stanice, a hranjivo stanije, endosperm oplodnjom sekundarnih jezgara. Klica i endosperm obavijeni su zatitnom sjemenom lupinom koja nastaje od integumenata.

Usploe se sastoji od eksokarpa, mezokarpa i endokarpa. Ako se usploe razvija iz plodnice -plod je pravi. Kod nepravog se ploda usploe razvija i od drugih dijelova cvijeta (npr.cvjetita). Plodove dijelimo na osnovi nekoliko kriterija.

Pododjeljak Magnoliophytina, kritosjemenjae, dijelimo u 2 razreda1-Magnoliatae - dvosupnice

2-Liliatae -jednosupnice

Svaki se razred dijeli u podrazrede, ovi u nadredove, nadredovi u redove, a ovi u porodice.

1. razred Magnoliatae, dvosupnice

Biljke ovog razreda imaju najee 2 supke, razvijen dugovjeni glavni korijen iz kojeg izbija slabije razvijeno bono korijenje. Provodne ile su na presjeku stabljike poredane u krug i one su, osim u jednogodinjica, otvorenog tipa to omoguuje sekundarni rast u debljinu. Listovi su razliitog oblika, esto razdijeljeni, peraste ili mreaste nervature. Ocvijee je dvostruko, a cvjetovi su graeni na osnovi broja 5 ili 4 (pentamerni ili tetramerni), no broj plodnikih listova je esto manji (1 ili 2), a esto odstupa i broj pranika (redukcija ili sekundarna poliandrija).

2. razred Liliatae, jednosupnice

U biljaka ovog razreda postoji jedna supka. Glavni korijen vrlo brzo prestaje s rastom, a iz

njega izbija adventivno korijenje. Provodne ile stabljike su zatvorenog tipa, a na presjeku

nisu poredane u krug. Listovi su najee sjedei, paralelne nervature. Ocvijee je perigon, a cvjetovi su graeni na osnovi broja 3 (trimeran cvijet).MAGNOLIATAE, dvosupnice

Magnoliaceae, Ranunculaceae, Papaveraceae, Rosaceae, Fabacea, Rutaceae, Rhamnaceae,

Apiaceae, Brassicaceae, Malvaceae, Primulaceae, Caprifoliaceae, Asteraceae, Lamiaceae,

Apocynaceae,Valerianaceae,Boraginaceae,Scrophulariaceae, Caryophyllaceae,

LILIATAE, jednosupnice

Liliaceae, Iridaceae, Poaceae, Orchidaceae

Sistematika jednogodinjeg i dvogodinjeg cvijea

Cvjetite ili cvjetna loa je proireni dio na samoj bazi cvijeta, na kojoj se nalaze svi ostali

dijelovi cvijeta. Na cvjetite se s donje strane nastavlja peteljka cvijeta. S gornje je strane, na

sredini tuak, koji je okruen pranicima, a oni vjeniem latica. S vanjske strane latica nalaze se lapovi, sitni zeleni listii koji su titili cvjetni pup prije njegova otvaranja.

PODRAZRED LISTOVI CVIJET ANDRECEJ GINECEJ

ASTERIDAEjednostavni

rijetko sastavljeni

Simpetalni, elementi rasporeeni u 4 ciklusa,radijalna

simetrija

1 krug od 5, 4 ili 2 pranika, sekundarne

poliandrije nikada nema

najvie 5 plodnih listova, plodnica

nadrasla do podrasla

DILLENIIDAEpreteito cjeloviti

preteito dvospolni, radijalna simetrija

sekundarno poliandrini s centrifugalnim

smjerom razvoja

apokarpansinkarpan, plodnica

nadrasla

ROSIDAEjednostavni i

perasto sastavljeni

preteito dvospolni, cikliki s razliito

grae-nim cvjetitem (udubljeno, ploa-sto,

izdubljeno)

pranici sekundarno poliandrini s centripetalnim

smjerom razvoja

apokarpan, s veim brojem plodnih

listova i sinkarpan

CARYOPHY-LLIDAE

jednostavni nerazdije-ljeni

preteito dvospo-lni radijalno sime-trini,

ciklini s 3 ili 5 elemenata ocvijeja

pranici gradediplostemon

preobrazba od sinkarpnih pre-ma parakarpnim, jedan

bazalni sjemeni zametak

Tuak je enski spolni organ cvijeta i ima krukolik oblik. Na vrhu je njuka, proireni i ljepljivi dio, za koji se hvata polenovo zrnce drugog cvijeta. lspod njuke je vrat tuka, sueni dio, a ispod vrata je plodnica, koja je zadebljala i u unutranjosti nosi enske spolne stanice. Muka

spolna stanica je polenovo zrnce.

Pranici su muki spolni organi cvijeta, a sastavljeni su od dugih draka na vrhovima kojih se

nalaze polenovnice. Polenovnice su ispunjene polenovim zrncima. Obino su ute boje, ali mogu biti i smee, crne, crvene. Pranici su veinom brojni i okruuju tuak, a esto su upadljivi i dekorativni.

Latice su uvijek najljepi dio cvijeta. Broj im je razliit, veliina i oblik takoer, a mogu biti u nebrojeno mnogo boja i nijansi, kombinacija razliitih boja; mogu biti bijele, a danas nije rijetkost vidjeti i cvijet gotovo crnih latica. Uloga latica cvijeta je privui kukce opraivae. Zato i jesu toliko lijepe. Latice nekih vrsta cvjetova izgledom podsjeaju na pojedine kukce, kako bi privukle druge kukce, njihove neprijatelje.

Ali, nisu samo latice zaduene za mamljenje kukaca. Istu zadau imaju i mirisne tvari, koje nastaju u malim lijezdama u unutranjosti cvijeta. Kod nekih vrsta te lijezde lue vrlo neugodne mirise, a oni privlae muhe i druge insekte koji obino obilaze strvine. Kod biljaka je poznata prilagodba na uvjete sredine u kojoj rastu - privlae one kukce koji ive u njihovoj blizini. Pronali su naine da ih privuku izgledom latica i mirisima koje kukci najvie vole. Ti mirisi mogu biti neugodni za ljude. Kod nekih biljaka ulogu latica imaju pricvjetni listovi, koji

imaju izgled latice, primjerice, kod kale ili flamingovca.

Sistematika jednogodinjeg cvijea

Carstvo: PlantaeOdjeljak: MagnoliophytinaRazred: MagnoliopsidaPodrazred: Asteridae = Simpetalae tetracyclicaeRed: AsteralesPorodica: Asteraceae (Compositae) - Glavoike

Rod: AsterPredstavnici:

Callistephus chinensis - Ljetni zvjezdan HerzoginasterStraussenfederasternPrinzessasterPompon - AsternLiliput - Aster

Rod: CentaureaPredstavnici:

Centaurea cyanus - RazliakBlauer jungeFlorence PinkFlorence whiteC. americanaC. cineraria

Rod: CalendulaPredstavnici:

Calendula officinalis, NevenFiesta gitanaBonbon-Mischung

Rod: Cosmos - Kosmeja - VresnicaPredstavnici:

C. bippinatusC. sulphureus

Rod: Chrysanthemum - Krizantema, Jesenja ruaPredstavnici:

C. coronariumC. xC. segetumC. carinatumC. sinennse L.C. coronarium L.

Rod: Gaillardia Predstavnici:

Gaillardia pulchella G. aristata

G. x grandiflora

Rod: Helichrysum - Suhe ruePredstavnici:

Helichrysum bractatumH. petiolareH. italicum H. bracteatumH. splendidum

Rod: LayiaPredstavnici:

L. platiglossa

Rod: Tagetes - KadificePredstavnici:

T. patulaT. erectaT. teunifolia

Rod: Zinnia - CinijaPredstavnici:

Z. Elegans Jacp.Z. angustifoliaZ. xZ. haageana

Red: CampanulalesPorodica: Campanulaceae

Rod: LobeliaPredstavnici:

L. erinusLobelia x speciosaLaurentiaL. axillarisL. flumatilis

Red: DipsacalesPorodica: Dipsacaceae

Rod: Scabiosa - UdoviicaPredstavnici:

Scabiosa xS. atropurpurea

Red: SolanalesPorodica: Solanaceae - Pomonice

Rod: Datura

Predstavnici:D. innoxiaD. metelD. stramonium

Rod: NicotianaPredstavnici:

N. alata- Ukrasni duhan N. langsdorffiiNicotiana x sanderae

Rod: Petunia - Petunija, TrubiicaPredstavnici:

P. Juss P. HybridaP. Surfinia

Rod: PolemoniumPredstavnici:

P. gilliatricolorP. leptantha

Rod: Physalis Predstavnici:

P. ixocarpa

Rod: SalpiglossaPredstavnici:

Salpiglossis sinuata- Salpiglosa

Rod: SolanumPredstavnici:

S. melongena

Porodica: Hydrophyllaceae

Rod: PhaceliaPredstavnici:

P. campanularia

Red: LamialesPorodica: Boraginaceae

Rod: Heliotropium - SunacPredstavnici:

H. arborescens - Bradavka

Porodica: Lamiaceae

Rod: LavandulaPredstavnici:

L. stoechasL. stoechas ssp. pedunculata

Rod: Salvia - KaduljaPredstavnici:

S. involucrataS. coccineaS. leucantha

Rod: ScutellariaPredstavnici:

S. costaricana

Rod: LamiumPredstavnici:

L. aplexicaule

Red: ScrophularialesPorodica: Scrophulariaceae - Zjevalice

Rod: NemesiaPredstavnici:

Nemesia strumosa - Nemezija

Rod: AntirrhinumPredstavnici:

Antirrhinum majus - Zjevalica

Rod: MimulusPredstavnici:

Mimulus luteus, Mimulus tigrinus- Krabuljaa, Moak M. Aurantiacus

Podrazred: CaryiophyllidaeRed: CaryophyllalesPorodica: Caryophyllaceae

Rod: Dianthus - Klini, KaranfilPredstavnici:

D. barbatus x chinensisD. plumariusD. caryophyllus L.D. ruberD. chinensis

Rod: GypsophilaPredstavnici:

Gypsophila elegans - SadarkaG. muralisG. paniculata

Rod: StellariaPredstavnici:

S. media

Porodica: Portulacaceae

Rod: PortulacaPredstavnici:

P. grandifloraP. oleraca

Red: PolygonalesPorodica: Polygonaceae

Rod: PolygonumPredstavnici:

P. fagopyrumP. orientaleP. pensilvanicum

Podrazred: DilleniidaeRed: CapparalesPorodica: Brassicaceae, Cruciferae, Kupusnjae

Rod: Iberis - Ognjica, SnjeguljakPredstavnici:

I. amara

Rod: Matthiola, LjubiinaPredstavnici:

Mathiolla incana

Red: MalvalesPorodica: Malvaceae

Rod: LavateraPredstavnici:

L. trimestrisLavatera x

Rod: HibiscusPredstavnici:

H. mocheutosH. acetosella

Red: ViolalesPorodica: Begoniaceae

Rod: BegoniaPredstavnici:

B. coccinea hybridsB. Semperflorens Link et OttoB. SutherlandiiB. gracilis(Begonia gracilis)

Podrazred: MagnoliidaeRed: PapaveralesPorodica: Papaveraceae, Makovke

Rod: PapaverPredstavnici:

Papaver rhoeas - divlji mak, mak turinakP. Somniferum - vrtni mak, var. GlaveumP. somniferum var. Paeoniflorum

Red: RanunculalesPorodica: Ranunculaceae, abnjaci

Rod: Nigella - CrnjikaPredstavnici:

N. damascenaN. Hispanica

Rod: Consolida - KokotiPredstavnici:

Consolida ambigua

Podrazred: RosidaeRed: GeranialesPorodica: Geraniaceae

Rod: GeraniumPredstavnici:

G. robertianum

Rod: PelargoniumPredstavnici:

Pelargonium x fragrans

Porodica: Balsaminaceae

Rod: Impatiens - Nedirak, Lijepi dekoPredstavnici:

I. balsamina

I. glanduliferaI. balfourii

Porodica: Tropaeolaceae

Rod: Tropaeolum - DragoljubPredstavnici:

T. majusT. minus

Red: MyrtalesPorodica: Onagraceae

Rod: ClarkiaPredstavnici:

C. pulchellaC. bottaeC. amoena

Rod: FuchsiaPredstavnici:

F. magelanicaF. corymbiflora

Sistematika dvogodinjeg cvijea

Podrazred: RosidaeRed: ApialesPorodica: Apiaceae

Rod: AngelicaPredstavnici:

A. gigasA. archangelica

Podrazred: AsteridaeRed: AsteralesPorodica: Asteraceae, Compositae

Rod: BellisPredstavnici:

B. perennis L.(ljepotica, pusliica, krasuljak)

Red: LamialesPorodica: Boraginaceae

Rod: MyosotisPredstavnici:

Myosotis L.M. alpestris Schmidt - Spomenak, NezaboravakM. scorpioides

Red: CampanulalesPorodica: Campanulaceae

Rod: CampanulaPredstavnici:

C. mediumRed: ScropularialesPorodica: Scropulariaceae

Rod: VerbascumPredstavnici:

V. chaixiiV. thapsusV. blattariaV. x hibrydiumV. bomyciferum

Podrazred: CaryophyllidaeRed: CaryophyllalesPorodica: Caryiophyllaceae

Rod: DianthusPredstavnici:

D. barbatus L. - Turski karanfilD. chinensis

Podrazred: DilleniidaeRed: ViolalesPorodica: Violaceae

Rod: ViolaPredstavnici:

V. tricolor L.V. x vittrockiana - mauhica, siroticaV. cornutaV. odorata

Podjela cvijeaCvjetne vrste su podijeljene u nekoliko skupina, ovisno o duini ivotnog vijeka, mjestu

uzgoja i nainu ishrane. Kod nas je u uporabi sljedea podjela cvijea:jednogodinje,dvogodinje,lukoviasto, gomoljasto, rizomno, lonanice, trajnice.U ovu podjelu nisu ukljuene grmolike cvjetne vrste, niti stabla ukrasnog cvijeta. Stabla i grmovi, unato tome to mogu imati lijepe cvjetove, ine zasebnu skupinu biljaka drvenaste vrste (dendroloko bilje).

Jednogodinje cvijeeCvijee iz ove skupine traje samo jednu godinu, od proljea do jesen. Rano u proljee uzgojimo ga iz sjemena, u istoj godini ono stvara korijen i nadzemni dio izboje s

listovima, cvjetove i plodove. Nakon to plodovi i sjemenke u njima sazore, biljka

propada. To je ve kasna jesen. Ovu skupinu cvijea zovemo i ljetno cvijee, jer se njihova cvatnja odvija tijekom ljeta. Cvatu obilno od svibnja pa sve do studenog, do prvih

mrazeva i zbog toga su jako omiljene za sadnju u vrtove, u cvjetne posude za prozore i

balkone. Mnoge se od njih koriste i kao rezani cvijet, za vazu. U ovu skupinu cvijea spadaju dobro nam znane - begonije( Begonia semperflorens Link. et Otto) porodica

Begoniacea, Cinija -(Zinnia elegans Jacp.) porodica Compositae, Dragoljub

(Tropaeolum majus L.) porodica Tropaeolaceae Kadifica (Tagetes patulus L.) -porodica

Compositae Karanfil (Dianthus L.), porodica Cariophilaceae, Krizantema -jesenja rua

(Chrysanthemum sinennse L., C. coronarium L.) porodica Compositae, Petunija

(trubiica) -(Petunia Juss.), porodica Solanaceae, ali i slamnate vrste cvijea koje nakon suenja koristimo u trajnim aranmanima smilje i drugo slamnato i papirno cvijee, te statice.

Dvogodinje cvijeeDvogodinje vrste predstavljaju ( Viola tricolor L.), porodica Violaceae mauhice,Krasuljak (ljepotica, pusliica) Bellis perenis L., porodica Compositae i Myosotis L. -porodica Boraginaceae potonice, zatim vrtni sljez, pustikare, eboji, Dianthus barbatus L., porodica Caryiphyllaceae turski karanfili, Zvoni Campanula L., porodica Campanulaceae. Najznaajnije vrste su C. medium L., C. nobilis L., C. sibirica L.zvonii. Prve tri imaju niski i grmoliki rast i este su u naim parkovima i vrtovima, gdje posaene u masi tvore cvjetne sagove. Sijemo ih tijekom ljetnih mjeseci, a jo iste zime imaju vegetativne organe i pokoji cvijet. Glavna im je cvatnja u proljee sljedee godine.

U svibnju njihov je ivotni vijek pri kraju, pa ih uklanjamo s gredica i zamjenjujemo

ljetnim cvijeem. Moe ovo cvijee ivjeti i vie od dvije godine, ali im je svake godine cvatnja sve slabija, pa se ne preporua uzgoj dui od dvije godine.

Trajnice

Ova skupina biljaka traje dugo godina i uz pravilnu njegu i gnojidbu, sve te godine obilno

cvatu. Ove vrste mogu biti zimzelene i cijele zime zadravati lie, a neke od njih ujesen gube Iistove i prezimljuju u obliku korijena. On svako proljee iznova stvara nove nadzemne organe. Prema vremenu cvatnje trajnice dijelimo na proljetne, ljetne i jesenske,

a prema uvjetima uzgoja na trajnice za sunana ili sjenovita stanita, pokrivae tla, trajnice za sadnju u vodu, trajnice za sadnju uz vodu, solitarne trajnice (visoke, koje sadimo

usamljene), jastuaste trajnice (za kamenjare i suhozidove), trajne trave i paprati. Brojne se trajnice koriste kao rezano cvijee, a meu najljepe ubrajamo pupavicu, ivanicu, vujak, djevojako oko, zvjezdane, bour, kokoti, jaglace, srdace, lopoe, perunike, plavi jastuac, kamenitu travu i druge. Trajnice se razlikuju i po visini rasta, te su prikladne i za mijeane cvjetne gredice. Pri tome trebamo paziti da se najvie vrste i sorte

sade otraga, a najnie sprijeda, naprijed. Paljivim odabirom vrsta na jednoj cvjetnoj

gredici moemo postii cvatnju od najranijeg proljea pa sve do jeseni.

Lukoviasto cvijeeOva grupa cvijea odlikuje se vegetativnim razmnoavanjem lukovicama i

generativno sjemenom. Razmnoavanje lukovicama je jednostavno. Odlikuje se i fazom

mirovanja, tj. da mu se prekine vegetacija. Tada ugibaju nadzemni dijelovi biljaka, prije

suenja listova, sva je nakupljena hrana prela u podzemne dijelove, lukovice (Vrek,2004.).

Prave cvjetne lukovice su: Krin (ljiljan) Lilium L., rod iz porodice Liliaceae,

Visibaba- (Galanthus nivalis L.), trajnica iz porodice Amaryllidaceae.visibaba, Zumbul

(Hyachinthus Tourn) pripada porodici Liliaceae. Nizozemski zumbul (H. orientalis L.),

(Tulipa gesneriana L.), biljka iz porodice Liliaceae tulipan,(Colchicum L) trajnica iz porodice

Liliaceae mrazovac, (Crocus Tourn.) trajnica iz porodice Iridacea afran, Narcis ili sunovrat

(Narcissus L.) - pripada porodici Amaryllidaceae. i dr. U lukovici se nalazi pupoljak cvijeta,

koji se razvija slijedee godine, a zatien je debelom lisnom ljuskom. Lukovice su osjetljive na suvinu vlagu. Prema vrsti cvijea, uz glavnu lukovicu, stvaraju se 1-2 ili vie malih lukovica (keri), kojima se vrsta odrava i stvara nove biljke.

Gomoljasto i rizomno cvijeeRazred: Magnoliopsida. Red: Ranunculales. Porodica: Ranunculaceae. Rod: Anemona, vrsta

(Anemone coronaria L.), urica - (Convallaria majalis L.) dugogodinja biljka iz porodice Liliaceae, Frezija (Freesia refracta Klatt.) jednogodinja biljka iz porodice Iridace.,

Dalija pripada porodici glavoika (Asteraceae) Gladiola (Gladiolus gandavensis van Houtte) hibridna vrsta iz roda gladiola, porodice Iridaceae. Kana (Canna indica L.)-

viegodinja biljka iz porodice Cannaceae.

RAZMNOAVANJE CVJETNIH VRSTA

Cvjetne vrste se razmnoavaju na dva naina, meutim, prije svega, potrebno je poznavatinaine razmnoavanja. Razmnoavanje je bioloka potreba svakog ivog organizma i vri se na dva naina: generativnim putem (sjemenom) i vegetativnim putem (proizvodnja novih biljaka reznicama ili dijelovima biljke). Biljke iz cvjetnog asortimana razmnoavaju se na oba

naina, iako se jednogodinje i dvogodinje vrste razmnoavaju uglavnom sjemenom, a viegodinje (trajnice) najee vegetativnim putem. Za uspjeh generativnog razmnoavanja vrlo su vana kvalitetna svojstva sjemena: klijavost, energija klijanja, apsolutna teina,

istoa, izgled i porijeklo sjemena (sortno, hibridno, nesortno).Veliina sjemena varira od biljke do biljke, tako npr. 1 g sjemena Petunia hybrida ima 6 000 -10 000 sjemenki, a 1 g sjemena Begonia semperflorens ima 30 000-40 000 sjemenki. Sjeme

najee ima primjese u sebi pa je zato potrebno odrediti tonu koliinu istog sjemena kojase rauna pomou sjetvene norme.Pod vegetativnim razmnoavanjem podrazumjeva se dobivanje novih biljaka oiljavanjem

njenih pojedinih dijelova, to se vri reznicama stabla, lista, korijena, lukovicama,

kalemljenjem, specifinim nainom razmnoavanja meristemom (mikropropagacijom) i margotiranjem. Reznice stabla mogu biti: zelene, zrele i poluzrele.

Razmnoavanje korijen-reznicama se obavlja preko ljeta odnosno poslije cvjetanja.

Razmnoavanje polijeganjem karakteristino je za puzavice.

Podzemnim djelovima razmnoavaju se biljke koje imaju podzemno stablo: lukovice, gomolje

ili rizome.

Izdancima se razmnoavaju biljke koje imaju sposobnost rasta korjenovih izdanaka na

odreenoj udaljenosti od matine biljke. Djeljenjem izboja razmnoavaju se biljke koje imaju zadebljao korijen.

Margotiranje je poseban nain vegetativnog razmnoavanja, a koristi se kod fikusa u zatvorenim prostorima. Dio biljke koji elimo odvojiti ne smije biti ni previe star ni previe

mlad, najpogodnije vrijeme za margotiranje je rano proljee, u poetku kretanja vegetacije.

Postupak margotiranja

Granicu moramo obraditi tako to napravimo prsten i na tom mjestu ogulimo koru ili samo napravimo kosi rez noem. Zatim omotamo mahovinu oko mjesta kojeg smo obradili teo

motamo foliju (neprozirnu) oko mahovine. Umjesto folije moemo upotrijebiti i plastinuvazu koju razreemo i stavimo na mahovinu, sve to uvrstimo sa icom.

Redovno moramo pratiti da li je mahovina dovoljno vlana. Nakon odreenoga vremena pojavi se korijen. Kada je korijen dovoljno razvijen, biljku odreemo. Odrezanu biljku sadimo

u posudu i prekrivamo sa folijom da bi novopresaena biljka imala to vie vlage.

Mikrorazmnoavanje

Mikrorazmnoavanje (kultura meristema) je metoda vegetativne propagacije u cilju dobijanja

zdravih presadnica, odnosno bezvirusnog sadnog materijala.

Jedan od naina vegetativnog razmnoavanja je mikrorazmnoavanje kojim se dobivaju genetski identine biljke. Na poetku se dobiju vrlo sitni izdanci, tj. biljke koji se presauju u tlo. Izdanci se mogu razvijati iz ve postojeih pupova ili iz novozametnutih pupova (adventivni izbojci).

Biljke za presaivanje(A. Markulj, foto)

U novije se vrijeme za vegetativno razmnoavanje biljaka (kloniranje) primjenjuje metoda

kulture biljnih stanica i tkiva u uvjetima in vitro (kulture se uzgajaju u staklenim ili plastinim posudama). Ova se metoda temelji na injenici da je u strogo kontroliranim uvjetima iz malih komadia tkiva izrezanih iz roditeljske biljke (eksplantati) ili ak i iz pojedinanih stanica pa i protoplasta mogue regenerirati itavu biljku. Eksplantati se uzgajaju na krutim ili tekuim hranjivim podlogama koje sadravaju mineralne soli, organske dodatke (ugljikohidrate, vitamine, aminokiseline i biljne hormone).

Danas je ta metoda postala sastavnim dijelom oplemenjivanja poljoprivrednih, hortikulturnih i

drvenastih biljaka. Ona omoguuje dobivanje biljka osloboenih od patogenih klica, posebice virusa, a slui i za dobivanje nekih sekundarnih biljnih produkata.

Razmnoavanjem meristemskog tkiva na hormonskoj, hranjivoj podlozi moe se

dobiti puno vei broj biljaka nego to bi se dobilo dijeljenjem biljke. Ovaj nain razmnoavanja je poprilino skup i radi se u ustanovama koje su za to specijalizirane. Ovim nainom se dobivaju identine biljke koje se teko razmnoavaju ili su sklone bolestima. Orhideje, gerberi, karanfili su samo neke od biljaka koje se uspjeno razmnoavaju na ovaj

nain. Koliko je praktino ovako razmnoavati biljke, najbolje se moe vidjeti na primjeru gerbera gdje se dijeljenjem moe dobiti dvanaest biljaka, a razmnoavanjem meristemskog

tkiva se dobiju milijuni sadnica.

Od postojeih tehnika kulture biljnog tkiva i stanica, kloniranje biljaka postiglo je do danas najiru primjenu.

PREDNOSTI

Danas se mikrorazmnoavanju mnogih biljnih vrsta daje prednost u odnosu na klasino vegetativno razmnoavanje, i to zbog ovih injenica:

1.) Razmnoavanje in vitro je puno bre od razmnoavanja in vivo.

2.) Razmnoavanje in vitro omoguava zakorjenjivanje reznica pa je cijepljenje pupova na podloge nepotrebno ime se tedi vrijeme i izbjegavaju problemi inkompatibilnosti. To je posebno vano za vrste kao to su rododendron, rue ili jorgovan.

3.) Mogue je razmnoavati i one biljne vrste koje u uvjetima in vivo nije mogue.4.) Razmnoavanje in vitro moe utedjeti znatna sredstva koja se inae troe za grijanje

staklenika, prostora itd.

5.) Zahvaljujui optimalnim uvjetima omogueno je precizno vremensko planiranje proizvodnje presadnica, ime se ponitava sezonski utjecaj i postie proizvodnja kroz itavu godinu.

6.) Mikroklonirane biljke esto rastu bolje i snanije od biljaka kloniranih in vivo. To moe biti uvjetovano rejuvenilizacijom i/ili injenicom da su one zdrave i osloboene patogenih klica.

7.) U kulturi in vitro razmnoavaju se samo zdrave biljke, bilo da je to ujedinjeno sa

strogom selekcijom poetnog materijala ili pak da biljke ozdravljaju primjenom kulture in vitro.

8.) Za profesionalne proizvoae kultura in vitro ima jo ove, dodatne prednosti:

- nove sorte mogu se komercijalno brzo razmnoiti i tako ponuditi tritu u

mnogo kraem vremenu, - mogu se bre postaviti mali roditeljski klonovi za stvaranje F1 hibrida,

- oplemenjivai mogu bre postii solidne mutante poticanjem adventivnih pupova i izdanaka,

- kultura in vitro posebno je korisna za osnivanje banke gena koja uva zdrav od virusa slobodni biljni materijal, na niskoj temperaturi i malom prostoru,

- neke biljke potrebno je ustaliti i razmnoavati vegetativno jer su spolno

sterilne, a potrebne su u stvaranju krianaca.

9.) Glavna prednost mikrorazmnoavanja je proizvodnja velikog broja klonova.

10.) Mikrorazmnoavanjem se esto proizvedu robusnije biljke, to dovodi do ubzanog rasta u odnosu na sline biljke koje se proizvedu komercijalnim metodama; sjemenom ili reznicama.

NEDOSTACI

1.) Genetika stabilnost u nekim je sustavima razmnoavanja in vitro vrlo niska.2.) Biljke iz kulture mogu, nakon prijenosa u uvjete in vivo, pokazati odreene loe

znaajke kao npr. grmoliki rast ili potpuni povrat na juvenilne karakteristike. 3.) Prijenos biljaka iz uvjeta in vitro u uvjete in vivo kod nekih je vrsta posebno zahtjevan

i teak.

4.) Kod drvenastih vrsta vrlo je teko potaknuti zakorjenjivanje reznica in vitro.

5.) Mikroklonirani genotip biljaka, koji e se na kraju uzgajati u polju na otvorenom, moe biti osjetljiv na bolest i uniten od patogenog organizma koji ga je napao. Kod

tropskog drvea kao to su uljne palme (ali i druge drvenaste kulture) plantaira se izmjeano vie klonova, kako bi se izbjegao ovaj problem.

6.) Regenerativna sposobnost se moe izugubiti nakon odreenog broja supkultura kalusnog tkiva ili stanica.

7.) Jedna os znaajki kloniranja in vitro opsean je rad koji uvjetuje relativno visoku cijenu nastalih biljaka in vitro.

8.) Kod uzgoja in vitro razina etilena i ugljinog dioksida se moe poveati na neprihvatljivu razinu, rezultirajui biljkama loe kvalitete.

9.) Tijekom prinosa biljaka iz epruvete u tlo, dolazi do gubitka velikog broja biljaka

tijekom aklimatizacije. (R. L. M. Pierik)

Presadnice (propagule) u uvijetima in vitro mogu se stvarati na tri naina:1) poticanjem rasta aksilarnih pupova,

2) stvaranjem adventivnih izdanaka i

3) somatskom embriogenezom.

Metode za kloniranje biljaka in vitro jesu:

1) pojedinani nodijski segmenti (reznice),2) aksilarno granjanje i

3) regeneracija adventivnih organa (korijenja i izdanaka) na eksplantatima.

UTJECAJ RAZVOJA STADIJA BILJKE

Uspjenost mikrorazmnoavanja izrazito ovisi o razvojnom stadiju biljke od koje se

uzima poetni materijal za postavljanje kulture in vitro. Mlade (juvenilne) biljke imaju vei regeneracijski potencijal od odraslih biljaka. esto, tek odrasla biljka pokazuje svojstva zbog kojih je elimo vegetativno razmnoiti, to vrijedi za drvenaste kulture. U tom sluaju matinu biljku moramo pokuati to prije pomladiti (rejuvenilizirati). Pomlaivanje se moe postii kulturom meristema, metodom reznica, cijepljenjem meristema ili vegetacijskog vrka na mladu podlogu. Iako je rejuvenilizacija metodom kulture meristema povezana sa znatnim

potekoma, zasad je najsigurnija metoda jer osigurava genetiku stabilnost, iskljuuje bakterijska i gljivina oneienja, a katkada jo moe dodatno osigurati dobivanje materijala slobodnog od virusa

POSTUPCI MIKRORAZMNOAVANJA MERISTEMOM IN VITRO

Sam postupak vegetativnog razmnoavanja moe se ralaniti na vie faza ili drugim rijeima, sastoji se od nekoliko meusobno razliitih postupaka.1. NULTA FAZA: Postupci prije kulture

Ova faza ukljuuje sve postupke prije poetka kulture in vitro; pravilan postupak s poetnim materijalom, njegovo uvanje u zdravu stanju (staklenik bez kukaca, iste posude, zalijevanje samo vodom, uvanje biljaka u relativno suhim uvjetima, dobra zdravstvena zatita itd.) (slika 4.)

Izvorno biljno tkivo od kojega e biti uzeti eksplantati i postupak koji e se primjeniti imaju kritinu ulogu u uspjenom postavljanju mikrokloniranja. Ako genetska stabilnost tkiva varira, tako e i tipovi tkiva eksplanata koji se upoterbljavaju za kulturu

utjecati na varijabilnost reprodukcije. Vrni se meristem preporuuje u tome smislu jer prua odreenu sigurnost u odstranjivanju mikroorganizama, koji su izvor zaraze.

2. FAZA I: Uvoenje u kulturu Ova faza pokriva sterilnu izolaciju meristema, vegetacijskog vrka, eksplanta i dr.

Najvanije u ovoj fazi je dobivanje sterilnog rasta eksplantata. Dio postavljenih kultura,

ovisno o njihovoj uporabi i vrijednosti poetnog genotipa, moe se uvati kao majinski blok i sluiti za presadnice ili kao izvor kline plazme za buduu uporabu.

3. FAZA II: Umnoavnje ili reprodukcija

To je faza razmnoavanja (multiplikacije). Glavna je svrha ove faze postii razmnoavanje bez gubitka genetske stabilnosti. Umnoavanje se obavlja na razliite naine. Koji e nain biti upotrebljen ovisit e o svakom specifinom sluaju, o biolokim ogranienjima vrste, o faktoru umnoavanja potrebnom za dobivanje eljenog broja biljaka i posebnih znaajki ili potrebe odreenog klona uvjetovanih genotipom.

4. FAZA III: Priprema kultura za prijenos biljaka u tlo

Ukljuuje pripremu izdanaka ili biljaka dobivenih u II. fazi za prijenos u tlo. To moe ukljuivati: zaustavljanje stvaranja aksilarnih izdanaka i/ili poetak izduivanja izdanaka. Treba potaknuti stvaranje korijenja, bilo in vitro ili in vivo. Oblikovani se izdanci

fiziki odvajaju i pojedinano prenose na podlogu za zakorjenjivanje. Podloge za indukciju korijenja izrazito variraju i ovise o biljnoj vrsti za koju se upotrebljavaju. Izdanci vrsta koje se

lako zakorjenjuju mogu se izravno prenijeti u supstrat/tlo i tako iskljuiti III. fazu.

5. FAZA IV: Prijenos biljaka u tlo

Biljke se prenose iz epruvete u tlo i prilagoavaju na rast u vanjskim uvjetima.Biljke iz epruvete esto imaju slabo razvijenu kutikulu (i njezin votani sloj), to je uzrokovano visokom atmosferskom vlagom u posudama za kultiviranje (esto oko 90-100%). Taj nedostatak uzrokuje velik gubitak vode isparavanjem kroz kutikulu kada se biljke jednom

prenesu u tlo, tj. u uvjetima gdje je atmosferska vlaga mnogo nia. Listovi biljaka uzgojenih

in vitro esto su vrlo tanki i njeni te se ne mogu dovoljno fotosintetizirati. Ustanovljeno je da biljke iz epruvete imaju manje (i brojano i po jedinici povrine) palisadnih stanica kojima se mogu koristiti svjetlou te vee meustanine prostore u mezofilnom tkivu ispunjenom zrakom. Pui ne funkcioniraju normalno; najee su otvorene, to jo pospjeuje velik

gubitak vode u prvim satima aklimatizacije. U biljkama raslim in vitro utvrena je slabija vaskularna povezanost izmeu izdanka i korijena, to takoer moe umanjiti pravilnu regulaciju vode. Biljke in vitro jo su heterotrofne i moraju prijei na fotoautotrofni nain ivota nakon prijenosa u tlo to je za njih odreeni stres. Biljke nastale in vitro moraju se pripremiti na prijenos u vanjske uvjete, to moe poeti ve u uvjetima in vitro; ovi postupci se opisuju kao jaanje biljaka ili aklimatizacija. Aklimatizacijom se biljke postupno privikavaju na smanjenje relativne atmosferske vlanosti.

KULTURA MERISTEMA: DOBIVANJE ZDRAVIH BILJAKA

Cilj je dobiti bezvirusna biljka. To podrazumijeva da je biljka osloboena odreenog virusa koji se testiranjem nije mogao utvrditi u biljci.

Poznato je pet naina dobivanja bezvirusnih biljaka:1. toplinski postupak (termoterapija),

2. kultura meristema,

3. kombinacija toplinskog postupka i kulture meristema,

4. stvaranje adventivnih izdanaka i dobivanje iz njih kulture meristema i

5. cijepljenje meristema na bezvirusne podloge (klijance) in vitro, poznato pod

nazivom mikrocijepljenje.

TOPLINSKI POSTUPAK

Toplinski postupak u nekim sluajevima moe djelotvorno inaktivirati odreene viruse. Nee biti djelotvoran ako su same biljke osjetljive na povienje temperature ili pak virusi i mikoplazme, zbog nekih razloga, ne reagiraju na povienu temperaturu. Temperatura i

trajanje postupka ovisit e o izboru biljnog materijala (izdanak, grana) i o njegovu preivljavanju u vrijeme postupka. Toplinski je postupak iskljuivo djelotvoran u sluaju virusa i mikoplazma koji su pronaeni u drvenastim vokama, eernoj trsci i kasavi. Ovaj je postupak vaan kod drvenastih voaka kod kojih se kultura meristema vrlo teko ostvaruje. Kod drvenastih vrsta samo se aksilarni pupovi mogu osloboditi virusa toplinskom obradom.

Kod tih biljaka grane se cijepe na mlade podloge i dre 20 do 40 dana, ili jo bolje nekoliko

mjeseci na temperaturi od 37 do 38 C. Nakon toga se pup, potencijalno bez virusa, izolira i

cijepi na bezvirusnu podlogu. Ovaj postupak daje relativno visok postotak biljaka osloboenih od virusa.

KULTURA MERISTEMA

Postupak kojim se sustavno zaraena biljka oslobaa virusa, bakterija i drugih mikroorganaizama osniva se na metodi kulture vegetacijskog vrka najmanjih moguih dimenzija koje jo mogu rasti u kulturi in vitro i stvarati izdanak.

Izolacija eksplantata

Kod izolacije eksplantata meristema radi dobivanja zdrave biljke preporuuje se njegova izolacija iz izdanka koji su u fazi aktivna rasta. Izdanci se prije toga moraju dobro

oistiti. Odstranjuju se svi listovi koji se mogu ukloniti i tada se izdanak uranja kratko vrijeme u 70%-tni etanol radi osloboenja zraka na povrini. Nakon toga slijedi sterilizacija koja se obavlja nekim kloridnim preparatom te se eksplantati viestruko ispiru sterilnom destiliranom

vodom. Nekoliko sljedeih listia nakon toga se odstrani pod stereomikroskopom. Ponovo se sterilizira sa razrijeenim dezinfekcijskim sredstvom i ispere sterilnom vodom. Preostali listii se odstane jedan po jedan. Izolacija se obavlja iglicama ili britvicom koja mora biti sterilizirana. Kada je meristem osloboen od svih okolnih listia, on se zajedno s 1-2 najmlaa primordijalna lista odsjeca i stavlja na hranidbenu podlogu.

U tablici 1. prikazuje se postupak dobivanja kulture osloboene od virusa, gdje kultura poinje s vegetacijskim vrkom s jednim ili dva para primordijalnih listia.

Tablica 1. Postupak za dobivanje ozdravljenih biljaka u kulturi meristema

1. POPULACIJA VIRUSOM ZARAENIH BILJAKA

-identifikacija virusa (ako je mogue)2. IZBOR RODITELJSKOG KLONA

-ukljuiti termoterapiju (ako je potrebno)3. IZOLIRANJE VRNOG MERISTEMA

4. KULTIVIRANJE NA POGODNOM MEDIJU

-potrebno je ispitati pogodan medij; mogue je dodati termoterapiju i kemoterapiju kulture

5. REGENERIRANE BILJKE

6. USTALJEN RAST BILJAKA U ZEMLJI

-intenzivno indeksiranje na viruse: biljkama indikatorima, elektronskim

mikroskopom, cijepljenjem, seroloki.

7. BILJKA OZDRAVLJENA OD VIRUSA

-razmnoavanje: a) u bezvirusnom prostoru,

b) uvanje na niskim temperaturama; -razmnoavanje matinjaka: a) konvencionalnim vegetativnim metodama, b) mikropropagacijom.

8. OZDRAVLJENE BILJKE RAZMNOAVANE ZA TRITE

-praenje pojave ponovnog zaraavanja

TOPLINSKI POSTUPAK I KULTURA MERISTEMA

Da bi se poveala mogunost dobivanja bezvirusnih biljaka onda kada su posrijedi smjese infekcije, toplinski se postupak esto prakticira na poetku kulture meristemom; time se koncentracija virusa smanjuje, a zona tkiva bez virusa poveava. Trajanje toplinskog postupka (35-38 C) moe varirati od 5 do 10 tjedana. Taj je postupak uspjeno primijenjuje

na krumpiru, krizantemi, karanfilu i jagodi.

STVARANJE ADVENTIVNIH IZDANAKA I KULTURA MERISTEMA

Ova je metoda primjenjena za dobivanje zdravih biljaka, vrsta kao to su petunije,

duhan i kupus. Kod navedenih biljaka uoeno je da su odreena mjesta na listu bez virusa, iako je, u cjelosti gledano, biljka sustavno zaraena virusom. Izolacijom zdrava tkiva lista i

njegovo uvoenje u kulturu in vitro te poticanje adventivnih izdanaka dovodi na kraju do dobivanja zdravih izdanaka.

MIKROCIJEPLJENJE: CIJEPLJENJE MERISTEMA NA ZDRAV KLIJANAC IN

VITRO

Ako nije mogue potaknuti meristem da izraste u izdanak ili se pak izdanak nee sam zakorijeniti, mogue ih je cijepiti na zdravu mladu podlogu kaja se moe razviti i rasti u uvjetima in vitro. Mikrocijepljenje je vano za drvenaste vrste kod kojih je kultura meristema

vrlo teka i esto neuspjena.

lisnim reznicama: Begonia rex, Saintpaulia, Sanseveria, sukulente

korijen-reznicama: Primula, Anemone

polijeganjem: puzavice Hedera

djeljenjem izboja: Saintpaulia, Sanseveria, orhideja

podzemnim djelovima: Tulipa, Narcissus, Hyacinthus, Begonia tuberthybrida, Anemone,

iris, Convalaria, Canna.

mladicama: Bilbergia, Aspidistra

margotiranjem: fikusi

mikrorazmnoavanjem (meristemom): karanfili

Biljka koja cvjeta najee se u prirodi razmnoava sjemenom. To je spolni nain razmnoavanja i uvijek su mogue razne genetske kombinacije, tako da nastanu razliiti oblici. Ovim nainom biljke se prilagoavaju uvijetima vanjske sredine i mogue je stvaranje vrsta sa novim kombinacijama poeljnih osobina. Unutar jedne cvjetne vrste vladaju velike

razlike. U cvjearstvu biljke se uzgajaju zbog odreenih osobina i ovakva razliitost je nepoeljna, ali je prednost kada do izraaja dou neke poboljane osobine.Biljke su veinom hermafroditi to znai da svaki cvijet nosi i muke i enske dijelove.

Graa hermafroditnog cvijeta

Sazrijevanjem cvijeta polen se prenosi na tuak istog cvijeta (samoopraivanje) ili na cvijet druge biljke iste vrste (stranoopraivanje). Stranoopraivanje vri se pomou kukaca, ptica, vode ili vjetra. Polenova zrnca stvaraju polenovu cjevicu, koja raste prema jajacima u

plodnici i kada se spoje muka i enska jezgra, dolazi do oplodnje. iz toga se razvijaju embriji

koji mogu dati sasvim nove biljke.

Biljni hormoni

Sve biljke prirodno sadre kemijske supstance koje pozitivno utjeu na njihov rast i razvoj.Ove prirodne supstance zahvaljujui razvoju novih tehnologija, posljednjih godina se proizvode i umjetnim postupcima. Njihovim dodavanjem se izazivaju procesi rizogeneze-

ukorjenjavanja. U regulatore rasta, koji su odgovorni za procese rasta i razvitka, ubrajaju se

auksini, citokinini i giberelini, te apscisinska kiselina (ABA) i etilen. Biljke koje se

razmnoavaju mikropropagacijom (in vitro kulture) u toku svog rasta i razvoja zahtijevaju

odreenu koliinu hormona-regulatora rasta i razvoja.

Auksini

Meu biljnim hormonima prvi su otkriveni auksini. Najee koriteni auksini su indol-3-octena kiselina (IAA), koja se nalazi kao prirodni produkt metabolizma biljaka. Vrlo esto su u upotrebi i umjetno stvoreni auksini: indol-maslana kiselina (IBA), 1-naftiloctena kiselina (NAA) i 2,4-diklorfenoksioctena kiselina (2,4-D), koje se primjenjuju u koncentracijama od

0,01-10 mg/l. U usporedbi sa prirodnim hormonom (IAA), sintetski auksini pokazuju sporiji

efekat.

Auksini utjeu na izduivanje i diobu stanica, rizogenezu (stvaranje korijena) i na stvaranje adventivnih pupova. U veim koncentracijama u kulturi in vitro mogu izazvati veu proliferaciju kalusnog tkiva. Efekat auksina je i u apikalnoj (vrnoj) dominaciji stabla i

njegovom izduivanju, opadanju listova i plodova, aktivnosti nekih enzima i sintezi

nukleinskih kiselina. Takoer ometaju i nastanak pazunih i adventivnih izdanaka.

Citokinini

Od prirodnih citokinina najee se u kulturi in vitro koristi zeatin, koji je izoliran iz klica kukuruza. Od sintetskih citokinina koriste se: 6 furfurilaminopurin (kinetin-KIN), 6-

benzilaminopurin (BAP) i izopentilaminopurin (2iP). Njihove koncentracije od 1 do 10 mg/l

utjeu na stvaranje adventivnih i pazunih izdanaka, no pri istim koliinama, oni negativno utjeu na stvaranje adventivnog korjenja. Njihova osnovna funkcija je stimulacija dijeljenja stanica, odnosno stimulacija rasta. Balansiranjem povoljnog odnosa hormona auksina i

citokinina u kulturi in vitro moe se odrediti smjer razvoja u pravcu nadzemnog izdanka

(poveanjem koncentracije citokinina) i korijena (jaajui sadraj auksina). Pored stimulacije stanine diobe, citokinini utjeu i na sintezu proteina i RNK, smanjuju brzinu starenja biljaka i ukidaju mirovanje (dormantnost) sjemena.

1. CITOKININI

Otkriveni su 1955. godine (kinetin) u Americi od strane znanstvenika Scooga i Millera.

Scoog je uzgajao stanice srike duhana na sintetikoj podlozi koja je sadravala mineralne soli, eere, vitamine i auksin. Stanice su rasle, ali nije bilo diobe. Kada je u podlogu dodano kokosovo mlijeko, stanice su se poele dijeliti i umnoavati, stvarajui masu rastresitog tkiva koje se naziva kalus. Kokosovo mlijeko je, u stvari, tekui endosperm kokosovog oraha, ogromnog sjemena kokosove palme, a slui za ishranu embrija. Hormoni su dobili naziv

prema svojstvu da potiu stanine diobe (citokineza-stanina dioba).1963. Letham je uspio izolirati prvi citokinin u kristalnom obliku iz biljke kukuruza. Iz

nezrelog sjemena kukuruza (Zea mays) u fazi mlijene zriobe izolirana je tvar sa istim efektom na diobu stanica i nazvana je zeatin. Utvreno je da su te tvari po kemijskoj strukturi derivati adenina. Promatrajuci kemijski sastav citokinina moe se zakljuiti da citokininipredstavljaju derivate purina.

Glavno mjesto nastanka citokinina je vrni meristem korijena, ali se mogu sintetizirati i u

embrijima i plodovima. Citokinini se mogu sintetizirati iz adenina (najee) ili iz aminokiselina (serin i tirozin).

Najei put nastajanja citokinina je kondenzacija adenina sa odgovarajuim davateljem N6 supstituenta, pri emu dolazi do modifikacije na tom estom ugljikovom atomu. Citokinini imaju sposobnost stvaranja neaktivnih konjugata sa eerima (riboza).

Citokinine, osim biljaka, sintetiziraju i modrozelene bakterije, bakterije biljni patogeni (poput

Agrobacterium tumefaciens), kao i ameba Dictyostelium discoideum

Odvija se pomou specifinog enzima koji djeluje kao oksidaza (citokinin oksidaza) koji razgrauje citokinine u adenin i njegove derivate.Sintetski proizvedene citokinine oksidaza ne moe razgraditi, te primjena takvih hormona ima dugotrajnije djelovanje. Izvor:

http://fiziologija.ppf.unsa.ba/biljni%20hormoni.pdf

Za razliku od veine fitohormona gdje je prijenos bazipetalan, kod citokinina je prisutan akropetalan prijenos (ksilemom).

Utjeu na kretanje organskih tvari iz drugih dijelova biljke prema mladim listovima i plodovima, hormoni koji sprjeavaju starenje lista. Stimuliraju diobu stanica, Stimuliranje dotoka hranjivih tvari iz drugih dijelova biljke u listove, te sprijeavanje gubitka klorofila djelujui na usporavanje razgradnje klorofila, te regulirajui dotok hraniva u biljci, citokinini odgaaju starenje biljke. Ova funkcija citokinina temelji se na njihovoj sposobnosti da na neki nain privlae aminokiseline, te time odloe razgradnju proteina u kloroplastima. Citokinini i auksini su neophodni hormonski sastojci u hranljivim podlogama za uzgoj

izoliranih biljnih stanica i tkiva u kulturi in vitro. Ova metoda prua mogunost da se ispita rast i diferencijacija stanica i sazna neto vie o hormonalnoj regulaciji ovih procesa.

Utjecaj citokinina i auksina na organogenezu moe se pokazati sljedeim primjerom. Ako se izolira dio tkiva stabljike duhana i uzgaja na hranljivoj podlozi koja sadri potrebne nuritivne

sastojke, a od hormona auksin (indol-octenu kiselinu) i citokinin (kinetin) u istim

koncentracijama, doi e do diobe stanica i njihovog uveavanja. Na ovakvom mediju stvara se kalus koji se sastoji od mase nediferenciranih stanica.

Ako se kalusno tkivo prenese na hranljivu podlogu koja sadri veu koncentraciju auksina nego citokinina, pojavit e se korijen. Ako je koncentracija citokinina vea od koncentracije auksina, pojavit e se pupoljci. U kulturi in vitro iz ovakvih pupoljaka moe se njihovim izoliranjem i oivljavanjem pomou indol-maslane kiseline regenerirati cijela biljka. Neke biljke mogu u kulturi i cvjetati.Ova metoda se danas primjenjuje za vegetativno razmnoavanje razliitih biljnih vrsta: cvijea, voa ili umskog drvea.Citokinini se sintetiziraju u vrhovima korijena i preko ksilema se prenose do drugih dijelova

biljke, nakupljajui se osobito u mladom liu, sjemenu i plodovima. Glavna uloga citokinina je u promociji diobe stanice. Postoje brojni izvetaji o sudjelovanju ovih hormona u

premjetanju hranjivih tvari u biljkama koje rastu. Bez obzira kako bili primjenjeni, preko

sjemena, lista ili potapanjem korijena, citokinini stimuliraju rast biljaka.

Endogeno primjenjeni auksini i citokinini izazivaju kod biljaka razliite reakcije koje se gotovo mogu opisati kao suprotne, poto auksini uglavnom stimuliraju razvoj adventivnih

korijenova i apikalnu dominaciju dok citokinini stimuliraju razvoj bonih pupoljaka i ekspanziju lista, a inhibiraju razvoj korijenovog sistema. Pored ovoga, auksini mogu

poboljati razvoj cvjetova, zametanje plodova i ekspanziju stanica, dok citokinini mogu

uzrokovati otvaranje stoma i promjene u veliini i obliku plodova.

2. PRIMJENA CITOKININA U POVRARSTVU I CVJEARSTVU

Uloga citokinina i giberelina u kontroli razvoja cvjeta rajice

Sa odgovarajuom manipulacijom svjetlosnih uvjeta mogue je izazvati opadanje cvjetova rajice u razliitim stadijima razvoja. Egzogena aplikacija citokinina i giberelina moe sprijeiti propadanje cvati, ali uinkovitost regulatora rasta ovisi o stadiju razvoja abortirajuih cvjetova. Kada se propadanje dogodi u kasnoj fazi, giberelini su uinkovitiji od citokinina u promicanju razvoja cvjetova. Abortacija u ranoj fazi je djelomino suzbijena samo citokininima, ali cjelokupan razvoj do otvaranja cvijeta zahtjeva aktiviranje giberelina

nakon citokinina. Cvjetovi koji abortiraju ranije pate od ozbiljnog nedostatka citokinina dok je

sadraj giberelina u njima jako visok u usporedbi sa razinama giberelina u cvjetovima koji se

normalno razviju. Ovi rezultati sugeriraju da citokinini imaju glavnu ulogu u kontroli ranog

reproduktivnog razvoja rajice i da su giberelini ukljueni u kasnije faze razvoja cvjetova rajice. (J.M. Kinet, M. Lonard)Hiperprodukcija citokinina u cvjetovima petunije transformiranim sa PSAG12-IPT usporava

starenje cvijeta i smanjuje osjetljivost na etilen

Starenje biljke regulirano je koordiniranim genetikim programom dijelom posredovanim promjenama u sadraju etilena, apscisinske kiseline (ABA) I citokinina. Transgenetine biljke sa svojstvom usporenog starenja su korisne za prouavanje meudjelovanja izmeu ovih signalnih mehanizama. Ekspresija IPT-a, citokininskog biosintetskog gena iz Agrobacterium

tumefaciens, pod kontrolom pokretaa iz gena povezanog sa starenjem (SAG12) bio je pristup koriten u usporavanju starenja.

Transformirali smo petuniju (Petunia x hybrida cv V26) sa P-SAG12-IPT (gen povezan sa

starenjem iz Arabidopsisa thaliana). Dvije neovisno transformirane linije sa produenom

dugovjenou cvijeta (I-1-7-22 i I-3-18-34) koritene su za prouavanje utjecaja poviene razine citokinina na sintezu i osjetljivost etilena i akumulaciju ABA u cvjetovima petunije.

Starenje cvijeta u tim linijama je usporeno za 6 do 10 dana u odnosu na divlje tipove (WT)

cvijea. Transkripcija IPT-a viestruko se poveala nakon opraivanja I bila je popraena poveanom akumulacijom citkinina.

Endogena produkcija etilena izazvana je opraivanjem u IPT I WT cvjetovima, ali je u IPT

cvjetovima bila usporena.

Akumulacija ABA, jo jednog hormona koji regulira starenje cvijeta, bila je znaajno vea u WT cvjetovima, potvrujui da je starenje cvijeta usporeno u IPT biljkama. Ovi rezultati su proirili nae razumijevanje hormonske interakcije koja regulira starenje cvijeta i omoguili sredstva poveanja dugovjenosti cvijeta. (Hsiang C., M. L. Jones, G. M. Banowetz, and D. G. Clark, 2003.)

Uloga citokinina u starenju cvijeta karanfila

ini se da tkivo stabljike i lista biljaka karanfila (Dianthus caryophyllus) sadri prirodne faktore protiv starenja jer je uklanjanje veine ovih tkiva sa rezanih karanfila ubrzalo njihovo starenje.

Ipak, kinetin (5-10 g/ml) znaajno usporava starenje cvjetova uz uklanjanje tkiva stabljike i lista. Dodatno, ivotni vijek rezanog cvijea sa 30 cm neoteene stabljike je povean sa tretmanom kinetina.

Vrhunac proizvodnje etilena prestarih cvjetova smanjen je za 55% i vie sa tretmanom

kinetina i usporen je za 1 dan. Cvjetovi tretirani kinetinom su bili manje osjetljivi na aplicirani

etilen (100 l/l na 3 sata) nego netretirani cvjetovi. (William Eisinger, 1976.)Varijeteti rua sa produenom trajnou u vazi sadre vie citokinina nego oni sa kraom trajnou. (Mayak and Halevy, 1970).

Giberelini

Aktivni hormon, giberelinsku kiselinu, iz ekstrakta gljiva (Sheld.) izolirali su znanstvenici

1954. godine. Kod viih biljaka pronaeno je i izolirano oko 56 slobodnih i 18 vezanih spojeva giberelinskog tipa. Kod gljive Fusarium moniliforme, izolirano je 26 razliitih supstanci giberelinskog sadraja, ali meu njima je najpoznatija, s najjaim fiziolokim efektima, GA3 (otkrivena trea po redu). U kulturi in vitro najee se koristi hormon GA3 sa koncentracijom od 1,0 do 10 mg/l. Pored uinka na izduivanje, giberelini djeluju na razvoj cvjetova, mirovanje sjemena i pupoljaka, partenokarpiju, aktiviranje nekih gena i stimulaciju

klijanja sjemena. GA3 utjee na izduivanje internodija, pa se stoga ovaj hormon primjenjuje za bri rast i izduivanje izdanka, prije njegovog zakorjenjivanja. Negativno utjee na stvaranje adventivnih izdanaka i korijena.

Apsicinska kiselina

Apsicisnska kiselina (ABA) izolirana je iz pupoljaka, listova, korijena, plodova i sjemena.

Njena uloga je izuzetno znaajna kod opadanja listova i plodova, zatvaranja stoma u stresnim uvijetima (visoka temperatura i nizak sadraj vode u supstratu), kao i sprjeavanju klijanja sjemena u nepovoljnim uvijetima. Primjenom ABA-e u kulturi in vitro postie se skladan

odnos stimulatora i inhibitora rasta, i pravilan razvoj mladih biljaka.

Apscisinska kiselina (ABA) je biljni hormon koji inhibicijski djeluje na procese rasta biljaka.

Znanstvenici Bennet-Clark i Kefford otkrili su je u biljci 1963. godine. Iz plodova pamuka

izolirali su tvar koja je ubrzavala otpadanje listova, a iste godine je i iz breze izolirana tvar

koja produuje period mirovanja. Analizom tih dvaju spojeva utvreno je da se radi o istoj tvari koja je nazvana apscisinska kiselina. Kemijska struktura apscisinske kiseline je C15H20O4

. Biosinteza apscisinske kiseline odvija se u kloroplastima lista na dva naina: direktno iz mevalonske kiseline ili raspadom karotenoida. Prijenos ABA-e obavlja se u inaktivnom

obliku od mjesta sinteze (list, meristem) do mjesta djelovanja. Prijenos se odvija bazipetalnim

putem najee kroz floem zajedno sa asimilatima. ABA koja se sintezira u korijenu prenosi se akropetalnim putem kroz ksilem prema vrhu izdnaka. Oksidacijom ABA-e nastaje

fazeolinska kiselina pri emu se ABA inaktivira. Svi daljnji produkti razgradnje ABA-e mogu

se vezati u estere sa glukozom (konjugacija). Produkti vezanja derivata ABA-e sa eerima su takoer fizioloki neaktivni. Fizioloka uloga ABA:

1. ubrzava otpadanje plodova i listova (abscisija),

2. inducira i produava mirovanje gomolja i izdanka,

3. inhibira klijanje produenim mirovanjem sjemena,

4. inhibira cvjetanje dugodnevnih biljka u uvjetima kratkog dana,

5. sinteza ABA poboljava vodni reim biljke sniavanjem transpiracije i poveanjem propustljivosti korijena za vodu,

6. poveana razina ABA dovodi do ubrzavanja starenja lia i do zakrljalosti mladog ploda i pupoljka,

7. mirovanje nekih embriona kao posljedica inhibirajue koliine ABA.

PRODUENJE DORMANTNOSTI PUPOVA

ABA posreduje u pretvorbi apikalnog meristema u dormantni pup. Novonastalo lie koje raste iznad meristema pretvara se u vrste pupove koji obavijaju meristem kako bi ga zatitili od mehanikih oteenja te isuivanja tijekom zime. ABA u pupovima produuje dormantnost, tako i ako se pojavi topli period prije zavretka zime, pupoljci nee bujati. Dormantnost se prekida nakon hladnog perioda i prilikom produivanja dana u proljee (fotoperiodizam).

DOZRJEVANJE SJEMENA I DORMANTNOST

ABA utjee na dozrijevanje sjemena, barem u nekih vrsta, te produuje njegovu dormantnost. Kao i kod pupoljaka vrlo je bitno da sjeme ne proklija prerano tijekom netipino blagih perioda koji se ponekad znaju javiti zimi. Tek nakon perioda niskih temperatura te dovoljno

koliine vode za klijanje, dormantnost se prekida.

UBRZAVANJE OPADANJA PLODOVA I LIAABA inicira propadanje plodova i lia (abscisija), po emu je kiselina i dobila ime. Opadanje lia u jesen je prirodni odgovor na pojavu zime, kada voda u tlu izmrzava te ju biljka ne moe u dovoljnim koliinam primiti kako bi nadoknadile vodu izgubljenu transpiracijom.

APIKALNA DOMINACIJA

ABA se kree od korijena do stabljike u sinergiji s auksinom, koji se kree od vrnog

meristema prema stabljici, zaustavljajui razvoj postranih pupova. Rezultat je inhibicija grananja ili apikalne dominacije.

ZATVARANJE PUIOko 90% primljene vode u biljku, izgubljeno je transpiracijom. Veinom kroz pore u liu koje se nazivaju pui. Svaka pu ima par stanica zapornica. Kada doe do povienja turgora u stanicama zapornicama pu se otvara, a pri opadanju turgora pui se zatvaraju. ABA je hormon koji izaziva zatvaranje pui kada je nedovoljno vode u tlu da bi pratilo transpiraciju.

Etilen

Etilen je plin koji utjee na bre sazrijevanje plodova, inhibira (zaustavlja) izduivanje izdanaka i korijena, sprjeava kretanje auksina, potie bre opadanje listova i plodova, razvoj cvijeta i poveava broj korjenovih dlaica. Kao plinovit hormon, u zatvorenim uvijetima kulture in vitro, nakuplja se u biljci i tako ubrzava procese starenja. Drugi negativni efekat

etilena u kulturi in vitro je ubrzanje efekta ostakljenja (vitrifikacije) izdanka. To je pojava

sinteze abnormalnog mezofila listova ije su stanice jako uveane, a intercelulari ispunjeni vodom.

Cousins je 1910 godine uoio da biljka stvara neki spoj koji djeluje na brzo sazrijevanje okolnih plodova. U blizini etilenskih svjetiljki drvee bi bre gubilo lie.1934 godine taj materijal je identificirana kao plinoviti spoj etilen, kao prirodni produkt

biljnog metabolizma i uvrten je u regulatore rasta.

Danas se koriste spojevi koji polako oslobaaju etilen.Najpoznatiji je 2-kloroetilfosfonska kiselina (komercijalni naziv etefon ili etrel).

Etilen u proizvodnji povra i cvijea

Biljni hormoni ili regulatori rasta su spojevi koji imaju neobino vanu ulogu u kontrolirasta pojedinih organa i itave biljke.Prema specifinim funkcijama koje obavljaju, kao i prema kemijskoj grai biljni hormoni se dijele u 5 grupa: auksini, giberelini, citokinini, apcizinska kiselina (ABA) i etilen.

Etilen je, za razliku od ostalih biljnih hormona, jednostavna organska molekula

(H2C=CH2) i jedini plinoviti biljni hormon.

Etilen, s obzirom na djelovanje, moe se svrstati i u stimulatore i inhibitore rasta.

Produkt je biljnog metabolizma i svoje djelovanje iskazuje unutar same biljke u kojoj se

sintetizirao, ali i izvan nje, na susjedne biljke istih ili razliitih vrsta.Stvara se u veini biljnih organa, stara tkiva i plodovi koji dozrijevaju stvaraju vie etilena

nego mlada tkiva.

Proizvodnja etilena se poveava tijekom otpadanja listova, starenja cvjetova i dozrijevanja plodova.

Polazna tvar za sintezu etilena je aminokiselina metionin.

Prva reakcija u sintezi etilena je fosforilacija metionina i njegovo vezanje sa adeninom u spoj

AdoMet (S-adenozil-metionin), djelovanjem ACC-sintetaze izdvaja se metiltio adenozin i 1-

aminociklopropan-1-karboksilna kiselina, posljednja reakcija u sintezi etilena je pretvaranje

1-aminociklopropan-1-karboksilne kiseline u etilen.

Stopa sinteze etilena je najvea u meristemskim tkivima i u mladim listovima. Etilen se u biljnim tkivima moe prenositi intercelularno, a vjerojatno i provodnim tkivima.

Dozrijevanjem plodova poveava se stopa sinteze etilena.Oksidativnim putem biljke mogu razloiti etilen do ugljikova dioksida, etilen oksida i etilen

glikola koji se moe vezati sa glukozom.

Mehanizam djelovanja etilena:

Etilen se vee na receptor koji se nalazi na plazmatskoj membrani.

Aktivira se jedan ili vie putova provoenja signala koji dovode do staninog odgovora.Etilen regulira transkripciju djelujui na ekspresiju gena koji kodiraju enzime ukljuene u razgradnju stanine stjenke.Poveava razinu transkripcije brojnih gena, ukljuujui gene koji kodiraju enzime celulazu, hitinazu, -1,3-glukanazu i peroksidazu.Najvaniji fizioloki efekti etilena su: inhibiranje izduivanja, stimuliranje debljanja stabljike,

ubrzavanje procesa dozrijevanja cvjetova i plodova, poticanje otpadanja listova, stimulira rast

korjenovih dlaica.

Stimulira sazrijevanje plodova

Slika prikazuje plodove koji su normalno dozrijevali i one plodove koji su bili pod utjecajem

etilena i koji su bre dozreli.

Etilen stimulira otpadanje listova

Uinak etilena na otpadanje listova boikovine. Dvije granice istovremeno su stavljene u posudu s vodom i pokrivene staklenom aom. S granice uz koju je jabuka (etilen) otpali su listovi.

Kod veine vrsta etilen inhibira cvjetanje

Etilen potie cvjetanje u vrste Billbergia pyramidalis (A). kontrolne biljke ne cvjetaju (B).Etilen stimulira rast korjenovih dlaica u klijanaca

Etilen stimulira rast korjenovih dlaica u klijanaca salate. Klijanci stari dva dana tretirani su zrakom (lijevo) ili etilenom (desno). Nakon 24 sata korjenove dlaice na klijancima tretiranim etilenom bile su mnogo brojnije.

Biljke koje imaju odvojene muke i enske cvjetove, etilen moe promijeniti spol cvjetova

koji se razvijaju, npr. u krastavca etilen moe potaknuti pojaan razvoj enskih cvjetova.

Etilen prekida dormantnost sjemenki itarica i potie njihovo klijanje.U relativno visokim koncentracijama (10 L/L) etilen moe potaknuti razvoj adventivnog korijenja na listovima, stabljici, cvjetnim stapkama i drugom korijenju.

Etilen negativno utjee na cvjearsku proizvodnju. Izloen je u poticanju cvatnje i posrednik je nekih kemikalija u cvjearskom uzgoju.

Neke biljke su daleko vie osjetljive na etilen od drugih. Orhideje, karanfili i ciklame su

ekstremno osjetljive, dok su se rue i krizemteme pokazale vie tolerantne na utjecaj etilena

(David Flood, Ethylene Injury in Floriculture).

Nepravilnosti funkcijskog zagrijavanja jedinica najvei su i svakodnevni izvori kontaminacije etilena u staklenicima.

Drugi izvori koji sadre etilen su: dim cigareta, zrelo voe, ozlijeeno biljno tkivo, mrtvi i strunuti biljni materijal.( Dr. Michelle Jones, Ethylene Contamination: Symptoms and Sources

in the Greenhouse).

Uinak etilena u staklenikom razvoju usjeva nije nita vei. Drugi zagaivai uzrokuju velike raspone teta, nego plinoviti etilen (J.L. Gibson, B.E. Whipker, S. Blankenship, M.

Boyette, T. Creswell, J. Miles, and M. Peet;Ethylene: Sources, Symptoms, and

Prevention for Greenhouse Crops).

Sinkronizacija izmeu auksina i etilena Auksin s jedne strane inducira stvaranje etilena (poveava disanje stanica), a etilen koi transport auksina to govori o regulacijskom mehanizmu unutar biljke i sinkronizaciji izmeu ova dva fitohormona.

Generativno razmnoavanje

Sjeme svake biljne vrste odlikuje se fizikim, biokemijskim i genetskim svojstvima.Fizike osobine sjemena ogledaju se u njegovoj veliini, obliku, boji i sjaju te mirisu i istoi. Biokemijske osobine pokazuju njegovu energiju klijanja ili nemogunost klijanja. Genetski faktori ukazuju na to da li je sjeme sortno, hibridno ili nesortno.

Skupljanje i skladitenje sjemena

Sjemenje treba skupljati im dozriju i do upotrebe uvati ih na hladnom, suhom,tamnom i prozranom mjestu (hladna soba).

Sjemena nekih vrsta klijava su kratko vrijeme (to prije posijati), a neka se mogu vrlo dugo

uvati na niskim temperaturama i ne gube klijavost. Mesnate plodove potrebno je namoiti irazmekati u vodi, odvojiti sjemenke od mesa i osuiti ih na zraku na 10-20C. Kvaliteta

sjemena ovisi o klijavosti, energiji klijanja, apsolutnoj teini, istoi i autentinosti sorte. Vanjski izgled sjemena takoer je jedan od pokazatelja njegovog kvaliteta, ako je sjeme krupno i sjajno, ono je i kvalitetnije i ima veu klijavost te se iz takvog sjemena razvijaju i kvalitetne biljke.

Apsolutna teina sjemena je teina 1.000 sjemenki u suhom stanju. Broj sjemenki u 1 gramu

sjemena treba poznavati radi uspjenog planiranja koliine sjemena potrebnog za sjetvu, jer je on razliit za svaku vrstu. Npr. 1g Begonia semperflorens ima 30.000-40.000 sjemenkiPetunia hibrida 6.000-10.000, Bellis perennis 6.000-6.500, Tagetes erecta 250-400.

istoa sjemena - ako se sjeme sije neisto, ne moe se pravilno odrediti sjetvena norma, pa se moe dogoditi da se biljke zasiju prerijetko ili pregusto. Sjeme moe biti zaraeno i nekim

korovom. Teoretski, isto sjeme je ono sjeme koje je bez ikakvih ivih ili mrtvih primjesa,kao i bez mehanikih oteenja.Sjeme sadri vie ili manje primjesa koje mogu biti od sjemena korova drugih vrsta i sorata ili

dijelovi sjemena bez klica. Pod istoom sjemena podrazumjeva se odnos izmeu istog sjemena odreene vrste ili sorte i prisutnosti sjemena drugih vrsta, sorata, korova i ostalih primjesa.

istoa sjemena se izraava slijedeom formulom:

teina istog sjemena x 100

istoa % = teina uzorka

istou sjemena mora jamiti njegov proizvoa i uvoznik.Pod klijavou podrazumjevamo klijanje sjemenki u odreenim uvijetima temperature, svjetlosti i vlanosti.

Klijavost sjemena se izraava slijedeom formulom:n x 100

klijavost % =

N

(n - broj proklijalih sjemenki)

(N - ukupan broj zasijanih sjemenki)

Klijavost se moe ispitati na taj nain to se 100 zrna istog sjemena stavi na upijajui papir, pokrije istim papirom i ostavi na toplom mjestu na temperaturi 18-25 C. Papir se po potrebi

vlai jer sjeme ne smije biti suho. Poslije 8-10 dana sjeme nie, isklijale sjemenke se prebroje i taj broj predstavlja postotak klijavosti.

Klijavost sjemena zavisi od njegovog naina uvanja i stupnja sazrijevanja. U vrijeme uvanja sjemena ne smije se izgubiti njegova sposobnost klijanja nego se odgovarajuim postupcima ona mora ouvati (npr. sjeme etinara u zatvorenim bocama s niskim postotkom vlanosti na temperaturi od -5 do -17 C svoje ivotne sposobnosti mogu odrati vie godina). Sjeme treba

uvati u suhim i provjetrenim prostorijama sa ravnomjernom temperaturom 5-7 C. Duina perioda klijanja sjemena predstavlja vrijeme pri kojem sjeme zadrava mo klijanja. Kod cvjetnih vrsta kree se od nekoliko mjeseci (ili krae) pa do 1-4 godine.

Priprema sjemena i sjetva

Priprema sjemena za sjetvu je potrebna u sluaju nemogunosti klijanja sjemena tj. njegovog stanja mirovanja (dormantnosti), koje moe biti izazvano ili unutranjim faktorima u samoj

biljci ili vanjskim faktorima. Da bi se otklonilo mirovanje sjemena, neophodno ga je tretirati

raznim nainima kako bi se to prije dovelo do klijanja. U cvjearskoj proizvodnji najee se koriste slijedei naini tretiranja sjemena:

a) tretiranje toplom vodom

b) primjenom solne kiseline

c) mehaniko oteenje sjemena d) stratifikacija

Tretiranje toplom vodom

Tretira se krupnije sjeme sa vrstom sjemenjaom. Potapanje sjemena u vodu 1-2 dana prije sjetve. Kuhanje sjemena u kljualoj vodi u vremenu od 1 do 3 minute. Ovaj nain tretmana je riskantan postupak, jer izlaganje sjemena visokoj temperaturi moe izazvati tetne posljedice.

Primjena solne kiseline

Tvrdu sjemenu opnu moemo omekati solnom ili sumpornom kiselinom. Solna kiselina se

koristi u koncentraciji 2%, a sumporna kiselina u koncentraciji 3%. Ovim nainom ubrzava se nicanje i poveava postotak klijavosti starog sjemena.

Mehaniko oteenje sjemenaMehaniko oteenje sjemena moe se vriti pomou bubnja u kome se nalazi kvarcni pijesak ili komadi eljeza. Okretanjem bubnja sjeme se oteuje. Drugi nain je trljanje, a koristi se kod krupnijeg sjemena. Trljanjem sjemenki o tvrdi predmet ili brusni papir, pri emu se mora voditi rauna da se ne oteti sjemeni zametak.

Stratifikacija

Nicanja sjemena sa tvrdom opnom (Viola, Helleborous, Berberis) ubrzat e se ako se sjeme prethodno dri u vlanom pjesku sa temperaturom nekoliko stupnjeva iznad nule.

Mjeanje sjemena s pjeskom moe se izvesti na dva naina: 1) sjeme i pjesak se slau u slojevima iste debljine (1-5 cm), najprije se stavlja sloj

sjemena i zavrava se slojem pjeska

2) sjeme i pjesak se izmjetaju u odnosu 1:1,1:2 ili 1:3; ovo je bolji nain jer, u sluaju zaraze, nee doi do zahvatanja itavog sloja, masa se moe izvaditi, promijeati i odstraniti eventualno oteena zrna. Prije stratifikacije treba pripremiti kvarcni pjesak, odstraniti pljesniva zrna i sjeme potopiti u

vodu 1-2 dana; kada se sjeme i pjesak naslau, potrebno ih je zaliti vodom vodei rauna da pjesak bude umjereno vlaan.

Dezinfekcija sjemena

esto je sjeme zaraeno raznim bolestima koje se razvijaju paralelno sa klijanjem sjemena, da bi se sprijeile tetne posljedice, koje mogu nastati prilikom razvoja mlade biljke, potrebno je prije sjetve dezinficirati sjeme i to pomou:a) poviene temperature-nekoliko sati potopiti sjeme u vodu sa temperaturom 50-55 C

b) kemijskim putem - sjeme upakirano u platnene vree potopi se 4-10 min. u pripremljenu otopinu formalina ili sublimata, a nakon toga 2 sata dre se pokrivene krpom natopljenom

istom otopinom.

Sjetva sjemena

Sjetva sjemena se moe vriti na razliite naine:a) omake - najei nain; sjeme se uzima u desnu ruku i sije trljajui palcem i

kaiprstom, ime se prati njegov ravnomjeran raspored po zemlji; sjeme se moe mjeati s pjeskom radi ravnomjernog razbacivanja

b) u brazde - vri se posebnim ili malim motiicama; udaljenost izmeu redova zavisi od vrste biljke, krupnoe sjemena i agrotehnike

c) u kuice - koristi se za vrste krupnijeg sjemena i razne lukovice; na mjestu sjetve motiicom se napravi udubljenje u koja stavljamo 3-20 sjemenki

Zavisno od zahtjeva vrsta u pogledu svjetlosti, temperature, vlage i sastava supstrata sjetva

sjemena moe se vriti:

a) u posudama u staklenicima

b) u toplim lijehama

c) na otvorenom polju

Sjetva sjemena u staklenicima

Za neke vrste (Begonia semperfolerens, Petunia hybrida, Salvia splendens) koje trae

posebne uvjete (sporo rastu, trae povienu temperaturu) sjetva se obavlja u staklenicima. U

tom sluaju moraju se pripremiti posude u kojima e se obaviti sjetva, tako to se na dno posude stavlja drenaa, a preko supstrat. Potrebno je zalijevanje i ocjeivanje supstrata, a tek nakon toga ide sjetva i pokrivanje; poslije nicanja skida se pokriva - staklo ili plastika.

Sjetva sjemena u toplim lijehama

Vrste koje su vie prilagoene naim uvijetima mogu se sijati vani, u tople lijehe, to je obino poetkom oujka. To su cvjetne vrste koje ne zahtjevaju visoku temperaturu i nemaju dug period nicanja i formiranja presadnica (Lychnis). Mjeavina zemlje i zrelog

(humificiranog) stajnjaka u sloju 15-20 cm postavi se preko izvora topline, blago sabije,

izravna i izvri se sjetva sjemena. Nakon sjetve pa do nicanja topla lijeha mora biti zatvorena.

Povremeno treba vriti provjetravanje i oroavanje.

Sjetva sjemena na otvorenom

Vrste koje potiu iz krajeva sa slinom klimom kao kod nas siju se direktno na otvoreno polje, npr. 1-god. Tagetes, Zinnia; 2-god. Bellis, Viola tricolor; trajnice otporne na mraz Lupinus.

Nakon nicanja sjemena potrebno je voditi rauna o mladim biljkama - rasadu, tj. obavezne su slijedee mjere njege:

pikiranje proreivanje ili presaivanje zalijevanje oroavanje ostale agrotehnike mjere

Pikiranje

Kad postane oigledno da je rasadu potrebno vie prostora za njegov dalji razvoj, treba izvriti pikiranje ili presaivanje. Presaene biljice postaju bujnije, razvijenije i otpornije na tetoine i bolesti. Pikiranje se vri u sanducima promjera 40x30 cm; u sanduke se postavlja drenani sloj, a zatim sloj odgovarajue zemlje koja se poravna i zbije. Prije vaenja mlade biljice se dobro zaliju. Pikiranje se vri na taj nain to se biljka hvata drvenom tipaljkom i lijevom rukom, a desnom se sadilicom pomae vaenje biljke i postavljaju se na prethodno

oznaeno mjesto. Biljka se sadi do poetka listova, zemlja se oko nje lagano zbije, a potom dobro zalije.

PresaivanjePresaivanje biljaka vri se u cilju stvaranja veeg prostora za njihov nesmetan razvoj. Lisno-dekorativne vrste presauju se najee u proljee, a cvjetno-dekorativne nakon cvjetanja. Prije presaivanja potrebno je pripremiti novu posudu u ije dno se stavlja drenaa, a iznad je zemljina smjesa. Biljka se prije presaivanja zalije i noem lagano odvoji zemlja od loncazatim se biljka izvadi, drei je vrsto pri dnu stabljike i pridravajui njezin gornji dio, drvenim tapiem skine se staro zemljite s korijena kao i oteeni dijelovi. Pripremljena biljka postavi se u novi lonac, uvrsti se posipanjem zemlje i blagim potiskivanjem, a zatim i zalije. Kod biljaka koje ne podnose promjenu uvjeta vri se prorjeivanje.

Zalijevanje i oroavanje

Zalijevanje i oroavanje su naini kojima se dovodi voda do samog korijena biljke. Prskanjem se biljka hladi, to utjee na smanjenje isparavanja. Zalijevanje se vri u toku dana, tako da biljka prosuena ulazi u nono razdoblje. Bolje je zalijevati rjee a obilnije nego ee, ali nedovoljno. Temperatura vode kojom se vri zalijevanje treba biti za 2-3C via od

temperature zraka prostora gdje se biljka uzgaja. Zimi je najbolje zalijevati ujutro, a ljeti

uveer. Zalijevanje sjemena poslije sjetve vri se finim rasprivaem za vodu. Novopresaene i pikirane biljke zalijevaju se u manjem obimu.

Ostale agrotehnike mjereOstale agrotehnike mjere u toku rasta i razvoja rasada su:

okopavanje uklanjanje - zakidanje vrnih pupoljaka pinciranje podupiranje i vezivanje cvjetova

Okopavanjem se razbija pokorica povrinskog sloja zemlje, a vri se poslije zalijevanja ili

kie. Uklanjanjem ili zakidanjem vrnog pupoljka omoguava se razvoj vie bonih grana, ime se dobija bogatije cvjetanje.

Pinciranjem se uklanjaju boni izdanci, to dovodi do nakupljanja hranjivih tvari u stablu i stvaranja malog broja krupnijih i dekorativnijih cvjetova. Podupiranje i vezivanje cvjetova je

vano za puzavice, biljke s krupnim i tekim cvjetovima, te vrste s lomljivom stabljikom.

Podupiranje se vri pomou ice, konopca ili drvenih koleva.Vegetativno razmnoavanje

Pod vegetativnim razmnoavanjem podrazumijeva se dobivanje novih biljaka oiljavanjem

njenih pojedinih dijelova. Postoji vie naina vegetativnog razmnoavanja: reznicama lista, stabla, korijena; polijeganjem; izdancima; dijeljenjem korijena; lukovicama; gomoljima;

kalemljenjem; mikropropagacijom i margotiranjem.

Reznice sa stabla

Mogu biti zelene, zrele i poluzrele. Donji rez treba da bude 2-3 mm ispod nodija, a same

reznice trebaju imati 2-3 lista. Kod zelenih reznica listovi se skrauju na polovicu, zbog smanjenja transpiracije. Ako je u pazuhu lista formiran cvjetni pupoljak treba ga ukloniti.

Za ukorjenjavanje se koristi supstrat - najee pjesak ili kombinacija treseta i pjeska, uz dodavanje stumulatora za oiljavanje. U sluaju kada se radi o reznicama koje u tkivu sadre mlijeni sok, kao Ficus, rez se posipa ugljenom prainom da se sprijei isticanje soka. Reznice sukulenti treba ostaviti 1-2 dana da se prosue.

U samoj vodi lako se ukorjenjuju neke cvjetne vrste kao to su npr. Impatiens, Tradescantia,

Oleander.

Lisne reznice

Lisnim reznicama se dobro razmnoavaju: Begonia rex, Saintpaulia, Sanseveria, sukulente.

Lisne reznice se uzimaju od dijela lista, cijelog lista ili lista sa peteljkom. Ako se uzima cijeli

list sa peteljkom, okreemo ga na nalije, zareemo ile i taj dio postavimo na vlaan pjesak i privrstimo kameniima. Novo korijenje se najprije formira oko lisne peteljke, a zatim na lisnim ilama.

Korijen reznice

Ovim nainom se razmnoavaju vrste sa zadebljalim korijenom kao to su: Lupinus, Primula, Anemone, Delphinium, TroIIius.

Da bi se dobile korijen reznice, matine biljke se vade, iste od zemlje a zatim se najdeblji korjenovi (2-3 mm) isjeku na reznice duine 5-6 cm, koje se potom stavljaju u supstrat na

razmaku 2-3 cm i dobro zaliju. Na mjestu presjeka razvit e se adventivni korjenovi.Razmnoavanje polijeganjem

Karakteristino je za puzavice: Hedera, Phylodendron

Kod ovog naina razmnoavanja djelovi biljaka se povijaju u iskopane rupe dubine 10 cm i zatrpavaju zemljom do ukorjenjavanja, stim da vrh viri iznad zemlje.

Razmnoavanje izdancima

Ovim nainom se razmnoavaju biljke koje imaju sposobnost razvoja korjenovih izdanaka na odreenoj udaljenosti od matine biljke, kao to je sluaj kod Nephrolepsis-a.

Razmnoavanje djeljenjem korijena

Ovim nainom razmnoavaju se biljke koje imaju zadebljao korijen. Biljke se vade iz zemlje u jesenjem ili zimskom razdoblju, da bi se vidjelo kako je najbolje podjeliti korijen. Svaki dio

se postavi u pjesak, vodei rauna da gornji dio stoji uspravno jer se inae nee formirati novi korijen.

Razmnoavanje djeljenjem busena

Koristi se za cvjetne vrste koje imaju jako razvijen busen (npr. Saintpaulia, Sanseveria,

Orchidea). Prilikom djeljenja biljke svaki odvojeni dio treba imati tri ili vie izdanaka i dio

korijena. Ovaj nain razmnoavanja ima najvie uspjeha ako se obavlja u periodu mirovanja.Razmnoavanje podzemnim djelovima

Podzemnim djelovima razmnoavaju se biljke koje imaju podzemno stablo: lukovice, gomolje

ili rizome. Lukovicama se razmnoavaju vrste iz rodova Tulipa, Narcissus, Hyacinthus.

Gomoljem Begonia tuberhybrida, Anemone. Rizomom Iris, Convalaria, Canna.

Razmnoavanje lukovicama

1. U proljee, prije poetka rasta, izvaditi gomilu lukovica, otresti suvinu zemlju2. Odabrati krupnu lukovicu s nekoliko dobro razvijenih bonih lukovica. Oistiti zemlju

i odvojiti ih od matine lukovice, pazei da se ne oteti korijen3. U vlanu smjesu komposta i pjeska posaditi svaku bonu lukovicu zasebno, a potom

zaliti

4. Kad su ljuske razvile male bazne lukovice, odstraniti osuene ljuspaste listie, a mesnate i svjee ostaviti privrene uz bazne lukovice

5. Posaditi bazne lukovice pojedinano u male posude ili grupno u vee. Povrinu prekriti slojem finog ljunka i ostaviti na toplom svijetlom mjestu

6. Slijedeeg proljea staviti mlade lukovice u klijalite da ovrsnu. U jesen, kad su lukovice narasle, izvaditi ih iz posude i odvojiti. Zatim ih presaditi pojedinano u nove posude ili direktno na otvoreno

Razmnoavanje gomoljima

1. Na kraju cvjetnja kada lie poinje venuti, izvaditi gomoljasti korijen i spremiti ga preko zime na hladno i suho mjesto

2. U kasnu zimu ili rano proljee odvojiti gomoljie3. Plitku posudu do polovine napuniti pjeskovitim kompostom i poredati gomoljie

okrenutim prema gore u redove na razmak od 2,5 cm. Zatim dopuniti posudu

kompostom i poravnati.

LITERATURA

Jelaska, Sibila (1994.): Kultura biljnih stanica i tkiva

J.M. Kinet, M. Lonard (): The role of cytokinins and gibberellins in controlling inflorescence development in tomato, ISHS Acta Horticulturae 134: Regulation of Growth and Endogenous Hormones, XXI IHCHsiang Chang, Michelle L. Jones, Gary M. Banowetz, and David G. Clark, (2003): Overproduction of cytokinins in Petunia flowers transformed with PSAG12-IPT delays corolla senescence and decreases sensitivity to ethylene, Plant Physiology, August 2003, Vol.132, pp. 21742183, www.plantphysiol.org 2003 American Society of Plant BiologistsWilliam Eisinger (1976): Role of Cytokinins in Carnation Flower Senescence, Plant Physiol. (1977) 59, 707-709Antonela Markulj, seminarski rad Kultura tkiva, 2009.T. Tekli, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Interna skripta iz fiziologije bilja, 2006./2007.Svjetlana Zeljkovi, Poljoprivredni fakultet Banja Luka, prezentacije za vjebe.R. L. M. Pierik: Handicaps for the large scale commercial application of micropropagation;

ISHS Acta Horticulturae 230: Symposium on High Tehnology in Protected Cultivation

J. Horvati, Fiziologija bilja, Odjel za biologiju

http://www.znanje.org/i/i25/05iv02/05iv0211fll/index4.htm, http://sr.wikipedia.org/sr-el/http://www.mineralpro.co.rs/kelp/morskealge.htmlhttp://fiziologija.ppf.unsa.ba/biljni%20hormoni.pdfhttp://fiziologija.ppf.unsa.ba/VII%20Vjezba3.pdfhttp://www.plant-hormones.info/cytokinins.htmhttp://www.bio.unc.edu/Faculty/kieber/lab/Cytokinin%20page.htmhttp://www.tissuecon.com/Plant%20Tissue%20Culture%202.htm

http://dictionary.reference.com/browse/Micropropagation.

http://micropropagation-DefinitionsfromDictionary.com

http://www.tissuecon.com/NEW%20PERSPECTIVE%20net.htm

http://flowerpower.blogmarley.net/Flora-b1/Feb2009-b1-m200902.htm

http://flowerpower.blogmarley.net/Flora-b1/Meristemsko-razmnozavanje-biljaka-b1

http://209.85.129.132/search?q=cache:3b2TzDZxZi8J

http://www.cvijet.biz/vrtovi/uzgoj/gerber-gerbera/

www.znanje.org

www.fiziologija.ppf

www.sjemenarna.com

http://www.ces.ncsu.edu/floriculture/

http://abe.osu.edu/FLORICULTURAL/RESOURCE/index.html

http://www.agf.gov.bc.ca/ornamentals/floriculture/ethylene.htm

http://www.abscisicacid.com/

MODELI UZGOJA I SUPSTRATI U HORTIKULTURI

Cvjetne vrste, kao i veina drugih biljaka najbolje uspjevaju na vrtnim zemljitima, a to je zemljite koje sadri 3 - 5 % humusa bez visokih podzemnih voda. Najbolja su srednje laka i

laka tla, koja sadre pored organske tvari i bogat mikrobioloki svijet i imaju povoljne fizike i kemijske osobine. Veina biljaka trai neutralnu do blago kiselu reakciju tla, iako ima vrsta koje na otvorenom uspjevaju na kiselijim ili na alkalnijim zemljitima.

pH vea od 7,2 = slamnato cvijee, karanfil.pH 6,6-7,2 = tulipan, zumbul, rue, begonija, karanfil

pH 5,6-6,5 = perunika, ljiljan, pelargonija, filodendron

pH manja od 5,6 = magnolija, kamelija, plava hortenzija

Supstrati za cvjetne kulture zavise prije svega od namjene, a zatim od vrste. U zavisnosti od

namjene razlikujemo slijedee supstrate:a) za naklijavanje sjemena i proizvodnju rasada iz sjemena

b) za ukorjenjavanje i proizvodnju rasada reznicama

c) za uzgoj u loncima

d) za uzgoj u staklenicima i plastenicima

e) za uzgoj na otvorenom prostoru

Pod supstratima prvenstveno se misli na supstrate za proizvodnju sadnog materijala i za uzgoj

cvijea u loncima i u zatvorenim prostorima. Na otvorenom polju (vrtovi) cvijee se uzgaja na postojeem zemljitu, koje je uglavnom vrtno, nastalo kao rezultat dugogodinje obrade i dodavanja organskog gnojiva, obogaeno razliitim supstratima i hranivima. Za proizvodnju cvijea u loncima koristi se zemljina smjesa, napravljena specifino za vrste, ali najea

smjesa sastavljena je od 3 dijela komposta, 2 dijela vrtne zemlje i 1 dijela istog rjenog pjeska ili treseta. Pri proizvodnji sadnica iz sjemena (rasada) treba voditi rauna o sorti, ekolokom stanitu i o kvaliteti sjemena.

Prema zatienosti ila (korjenovog sustava) u trenutku sadnje sadnica na odreeno staniterazlikujemo:

a) sadnice sa golim - nezatienim korjenovim sustavom (klasine sadnice)b) sadnice sa zatienim korjenovim sustavom (sadnice sa tlom) tj. sadnice proizvedene uraznim vrstama lonia (plastine ili glinene), briketi treseta ili jo nazvane "kontejnerskesadnice" ili "pot sadnice"

c) sadnice proizvedene kombiniranim metodama

Danas se u proizvodnji rasada prednost daje kontejnerskoj proizvodnji. U usporedbi sa

"klasinim sadnicama" (sadnice bez zatienog korjenovog sustava u trenutku sadnje) sadnice sa zatienim korjenovim sistemom, proizvedene u tresetnim ili kombiniranim supstratima i loniima, imaju niz prednosti. Kontejnerske sadnice omoguuju jednostavnu runu manipulaciju i dozvoljavaju uzgajivau premjetanje biljaka bez kontakta korjenovog sistema i zemljita.

Biljke koje rastu u kontejneru znatno manje su izloene stresu prilikom sadnje jer ne dolazi do

oteenja korjenovog sustava. Zbog toga brzina i stalni rast su znatno vei nego kod klasine sadnje.

Prednosti kontejnerskih sadnica

1. proizvodnja sadnica je sigurnija jer se razvijaju u optimalnim uvijetima;

2. skrauje se vrijeme proizvodnje ime se umanjuje utroak ljudskog rada;3. rasadnike povrine se smanjuju u odnosu na klasinu proizvodnju;

4. kvaliteta (fizikalno-kemijska svojstva) tla za rasadnik nije presudna kao to je sluaj kod klasine proizvodnje;

5. razdoblje sadnje je kontinuirano i nije vezano za kratak jesenski i proljetni period;

6. transport i uvanje sadnica do trenutka sadnje je lake i sigurnije;7. lonii od treseta i papira raspadaju se u zemljitu ime ne zagauju okolinu i nisu,

kao nepovratna ambalaa, izvor prenoenja moguih zaraza

IZBOR SUSTAVA UZGOJA

Najei izbor sustava (vrsta lonia) za proizvodnju sadnica u kontejnerskoj proizvodnji su tresetni ili papirnati lonii, a za kratku proizvodnju u staklenicima i plastenicima mogu se koristiti i tresetni briketi. Za kontejnersku proizvodnju sadnica koriste se:

- tresetni lonii oplemenjeni celulozom i organskim gnojem (jiffy pot);- fertil pot

- tresetni oplemenjeni briketi

- papirnati lonii (paper pot)U rasadnikoj proizvodnji koriste se razliiti tipovi kontejnera. Svaki od njih ima odreene prednosti i nedostatke kao to su: cijena, trajnost, dostupnost, pogodnost skladitenja,

jednostavnost transporta, veliina i oblik. Kontejneri mogu biti izraeni od: drveta, treseta, papirnatih traka, blokova zemljita, impregniranog papira. Kontejneri (lonii) mogu biti pravljeni od plastike, gline i treseta. Danas se vie koriste k