REPOROD Glasilo Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu PREPOROD, ISSN 1331-1492, godina 20 broj 102 Zagreb, listopad 2015.

3

www.sindikat-preporod.hr

Riječpredsjednika

oSTAVkaOstavka je čin kojim se netko radi nekog značajnijeg

neuspjeha u svom poslu odriče kakva položaja ili funkcije. Neuspjesi, uostalom kao i uspjesi, sastavni su dio vođe-nja svake, pa i sindikalne, organizacije. Dijele se na one obične, usputne, odnosno ključne i važne. Prvi se dogo-de kad na primjer promašiš temu tiskovne konferencije, propustiš važan radi nevažnog sastanka, zakasniš s ne-čim ili, suprotno od toga, kako to narod kaže, istrčiš pred rudo. I dok se ovakvi neuspjesi manje-više svakodnevno događaju, te se na njih previše i ne obazireš, druga vrsta neuspjeha događa se rijetko, tako rijetko da, ma koliko imao teških utakmica u nogama, njih uvijek dočekaš na krivoj nozi, u raskoraku, nedovoljno spreman za sve ono što će uslijediti.

Razlika između prvih i drugih neuspjeha, u ovom sindi-kalnom poslu, u tome je što ovi drugi ostavljaju iza sebe pustoš, štetu teško sagledivih razmjera. A upravo takvim neuspjehom u Preporodu držimo štrajk, šestodnevni štrajk, u osnovnim i srednjim školama koji je netom završio. Dvje-stotinjak tisuća nastavnih sati koji će se cijele godine odra-đivati, srozan organizacijski ugled sindikata koji su štrajk organizirali i nove podjele među školskim sindikatima – tek su neke od posljedica ovoga štrajka. Kad se tome doda da je Pismom namjere aktualna vlast sa školskim sindikatima obrisala pod u blasfemičnom predizbornom ritualu, odno-sno da se ništa, ama baš ništa, od onog traženog nije ni dobilo, onda se samo od sebe nameće logično pitanje hoće li, i ako hoće tko, za sve ovo i odgovarati?

Kad smo u Preporodu vidjeli kako u drugim sindikatima ne da nema nikakve spremnosti za kritičko preispitivanje šestodnevne štrajkaške avanture, nego da se očiti neu-spjeh čak i proglašava uspjehom, mogli smo se ili prikloni-ti „uspješnima” ili se praviti da nas se sve to skupa ne tiče ili pokušati dići glas protiv još jednog sindikalnog zatiranja istine. U sličnim smo pokušajima 2006. i 2009. pa i 2013. neuspješno tražili njihovu odgovornost. Sada smo se od-lučili na nešto posve drugačije. Odlučili smo se vlastitim primjerom potaknuti i druge na istovjetno ponašanje. Pri ovome nismo ni u jednom trenutku smatrali svoj dio od-govornosti za neuspjeh usporediv s njihovim, ali smo zna-li da nema drugog načina kako bi se kolegice i kolege vertikalce potaknulo na sagledavanje i preispitivanje svih pogrešaka koje su do neuspjeha dovele.

Dok ovo pišem dvije su nepoznanice nad cijelom ovom pričom. Prva je nepoznanica hoće li i ako hoće kakvog rezultata dati najavljene ostavke čelnika tijelima triju sin-dikata. Iako je svima poznato kako nije isto dati ostavku tijelima ili ostavku članstvu, ipak se treba nadati da će uslijediti kakvo takvo preispitivanja njihove odgovornosti. Druga je nepoznanica kako će se izjasniti naše članstvo, odnosno hoće li ili neće članstvo prihvatiti ponuđenu ostavku svoga predsjednika? Ako se većina onih koji pri-stupe izjašnjavanju suglasi s ponuđenom ostavkom bit će to jasan signal o potrebi korjenitih promjena. U suprot-nom, bit će poslana jasna poruka da u Preporodu nismo značajnije pridonijeli neuspjehu ovog rujanskog štrajka te da stoga trenutačni predsjednik ne treba odgovarati za posljedice štrajkaškog fijaska.

I na samom kraju neka mi bude dopušteno nekoliko sa-svim osobnih redaka. „Sva vlast u našem sindikatu proi-stječe iz našeg članstva. Članstvo nas je sve, posredno ili neposredno izabralo, te nas ono ima pravo u svakom tre-nutku i smijeniti. Članstvo jedino ima pravo ama baš na svaku, čak i na pogrešnu, odluku.ˮ Ove sam tri rečenice posudio iz svojih osobnih bilješki iz prosinca 2004. godi-ne. Bilješka je nastala svega nekoliko dana nakon što mi je povjereno vođenje sindikata. Nakon jedanaest godina, nakon tri odslužena mandata, spomenute rečenice, od riječi do riječi, potpisujem imenom i prezimenom.

Nakon što je 30. rujna Veliko vijeće Sindikata hrvatskih učitelja donijelo odluku o prekidu štrajka, te nakon što je Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja trećeg dana štrajka proveo refe-rendum među svojim članovima o nastavku štrajka te donio odluku o obustavi štrajka u sustavu znano-sti i visokog obrazovanja zaključno s datumom 1. listopada, a glavni štrajkaški odbor Nezavisnog sin-dikata zaposlenih u srednjim ško-lama Hrvatske, na temelju ankete provedene među svojim članovi-ma, 2. listopada donio odluku o prekidu štrajka u srednjoškolskim ustanovama, štrajk je istoga dana prekinuo i Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod. O toj je odluci na konferenciji za tisak održanoj na Svjetski dan učitelja, 5. listopada, govorio predsjednik Željko Stipić.

„Iako Sindikat Preporod nije bio među sindikatima koji su ovaj štrajk najavili, niti je odlučivao o zahtjevu i datumu njegova počet-ka, zbog opravdanog i pravičnog zahtjeva za povećanjem plaća svim zaposlenim u školama, pri-ključili smo se štrajku u osnovnim i srednjim školama, jer je to od nas izjašnjavanjem zatražilo naše članstvo. Pridružili smo se štrajku jer smo prethodno s našim kole-gicama i kolegama iz tri sindikata bili čak u tri zajedničke referen-dumske akcije. Pridružili smo se štrajku jer su optužbe državnih i prosvjetnih vlasti usmjerene pro-tiv triju školskih sindikata bile neo-snovane i zlonamjerne.

Želeći pridonijeti uspjehu ove akcije, neformalno smo nudili tri-ma sindikatima rješenja za više problema vezanih uz štrajk. For-malne suradnje nije bilo iako smo ju predlagali i priželjkivali. Na za-jedničke sastanke nismo poziva-ni, a iz tri nas sindikata nisu čak ni obavijestili o datumu početka postupka mirenja. Usprkos ovoj nekorektnosti ipak smo u zadnji čas, zahvaljujući susretljivosti prosvjetnih vlasti, izbjegli ulazak u nezakonit štrajk.

Mi ili oni!Prvog smo dana u štrajku bili

zajedno. I umjesto da preko vi-kenda zajednički sagledamo prvi dan štrajka, te da zajednički odlu-čimo što ćemo i kako dalje, odluke o nastavku i trajanju ovog štrajka donašane su bez nas, euforično, bez ikakve analize, ignoriranjem važnih činjenica. Pri donošenju važnih odluka vlast se podcjenji-valo i ignoriralo se njezinu solidnu pripremljenost za naš štrajk. U tri-ma sindikatima nisu imali nikakvu ideju o izlasku iz štrajka. Prepo-rodov je prijedlog glatko odbijen,

iako smo našim prijedlogom o izlasku iz štrajka u ponedjeljak ili utorak, ali svakako prije nego nas druga strana dobije priliku svojom ponudom poniziti, nastojali spasiti što se spasiti dalo.

Drugi i treći dan štrajka, uz još uvijek dobar odaziv članstva, po-kazali su pripremljenost vlasti i nepripremljenost triju sindikata. Vlada je Pismom namjere sa-mome štrajku nanijela odlučuju-ći udarac. Četiri su se sindikata skoro preko noći svela na dva, a broj radnika u štrajku se značajno smanjio. Dotad organizirani otpor prometnuo se u obezglavljenu improvizaciju bez prave ideje o tome što i kako dalje. Oni koji su najavljivali neki plan B, nisu imali, postalo je očito, ni plan A. O pot-punoj obezglavljenosti najbolje govori podatak da su se za vrije-me trajanja naše akcije u jednom od sindikata čak i javno pohvalili kako na terenu uspješno preoti-maju članove.

Kako je štrajk kopnio, tako su iz sindikata koji su iz njega izlazili slane sve glasnije poruke o nje-govu uspjehu. Ovdje se moralo podvući crtu, na ovom se pitanju mora uspostaviti razdjelnica: Mi ili Oni! S jedne su strane oni koji nas uvjeravaju da smo uspjeli, jer se nekoliko dana u javnosti govorilo o prosvjetarskoj potplaćenosti. S druge strane smo mi koji ističe-mo da traženo 4 postotno pove-ćanje naših plaća nismo ostvarili, te da se stoga ne može govoriti o uspješnom štrajku.

Mi iz Preporoda ne želimo svoje članstvo uvjeravati kako uspjehom smatramo što se desetak dana govorilo o učiteljskoj potplaćeno-sti, jer o tome smo u Preporodu godinama govorili, govorimo i go-vorit ćemo i ubuduće. No, zacrtani cilj ovim štrajkom nije ostvaren. Neuspjehu ovog štrajka sigurno smo u nekoj mjeri pridonijeli i mi iz

Preporoda. Zbog neuspjeha ovog štrajka i zbog njegovih dalekosež-nih posljedica, podnosim ostavku na mjesto predsjednika Sindika-ta Preporod. O prihvaćanju ove ostavke neće odlučiti tijela sindi-kata, nego cjelokupno članstvo pojedinačnim, tajnim izjašnjava-njem. Ukoliko ne dobijem podrš-ku većine članstva, neću prihvatiti kandidaturu koja je već stigla iz brojnih podružnica i županijskih vijeća za novi mandat na dužno-sti predsjednika, jer Preporod već 23. listopada ima izbornu skupšti-nu koja će u tom slučaju izabrati novog predsjednika. Ovim činom šaljemo poruku da za akcije koje nisu urodile željenim rezultatom svatko od nas čelnika treba snosi-ti i osobnu odgovornostˮ – poručio je Željko Stipić.

Ostavka nije prihvaćenaNa neposrednom i tajnom izjaš-

njavanju, provedenom od 7. do 14. listopada, o ponuđenoj ostavci predsjednika Sindikata Preporod zbog organizacije neuspješnog štrajka koji se u školama održao od 25. rujna do 2. listopada, pre-ma pristiglim podacima iz 287 osnovnoškolske i srednjoškolske ustanova, od ukupno 330 usta-nova u kojima djeluju podružnice Sindikata zaposlenika u hrvat-skom školstvu Preporod, 1257 članova ili 25 posto složilo se s po-nuđenom ostavkom, dok se 3633 člana ili 75 posto nije složilo s po-nuđenom ostavkom predsjednika sindikata. U 37 škola, 23 osnovne i 14 srednjih, većina se članstva izjasnila za ostavku predsjednika, dok se u 250 škola članstvo izja-snilo protiv ostavke predsjednika Željka Stipića – izvijestila je na konferenciji za tisak održanoj 16. listopada Gordana Kovač Bluha, predsjednica Glavnog vijeća Sin-dikata Preporod.

Milan Novačić

REPORODNakoN sedmodNevNog štrajka u obrazovNom sustavu

Hoće li tko odgovarati za neuspjeh?

Za akcije koje nisu urodile željenim rezultatom svatko od nas čelnika treba snositi i osobnu odgovornost

Glasilo Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu PREPOROD, ISSN 1331-1492, godina 20, broj 102 Zagreb, listopad 2015.

REPOROD Glasilo Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu PREPOROD, ISSN 1331-1492, godina 20, broj 102 Zagreb, listopad 2015.

2 valovi štrajkaškog brodoloma

Krajem listopada hrvatski uči-telji i profesori još jednom su štrajkali. Još jednom, i ovaj put bezuspješno, tražili su poveća-nje svojih mizernih plaća. Kao nikada ranije, predsjednik Vlade Zoran Milanović izravno, bez ru-kavica, jasno im je još uoči štraj-ka, a u takvom stavu je ustrajao do njegovog kraja, rekao da od povećanja plaća neće biti ništa. Jednostavno je to argumentirao tvrdnjom da se nalazimo u pre-dizbornom vremenu i da je nje-gova Vlada samo tehnička, iako u trenutku kad je on to kazao i nije bila. Postala je to tek za ne-koliko dana, nakon raspuštanja Sabora Republike Hrvatske.

U svakom slučaju, Milanović je za široku javnost imao do-bar argument zašto s učiteljima

i profesorima ne želi niti može razgovarati o njihovim zahtjevi-ma. Javnost, posebno roditelji, kojima škole nisu samo mjesta gdje njihova djeca stječu nova, nužna znanja, nego i ustanove u kojima su na sigurnom dok su oni na poslu, u trenutku kad ne znaju kuda s djecom, vrlo brzo se zbog štrajka okrenu protiv učitelja i njihovih zahtjeva, lakon-ski komentirajući da su im plaće male jer malo i rade.

Nema dvojbe, zahtjevi pro-svjetara za povećanjem plaća su opravdani i legitimni. To je kad racionalno i u miru razmisle, očito, svima jasno. No, ono što javnosti, pa ni novinarima nije jasno je – zašto su sindikalni čelnici za štrajk izabrali kraj listo-pada, zašto su sa svojim zahtje-

vima pred Vladu izišli na samom kraju njezinog mandata? Što su time mislili postići? Jesu li željeli ucijeniti Milanovića pred izbornu utakmicu, računajući da je njemu važan svaki glas i da će upra-vo zbog toga popustiti? Jesu li tako, ranijih godina, manipulirali i „pritiskaliˮ Vlade, premijere i re-sorne ministre pred izbore?

– Ja sam drugačiji, sa mnom to neće ići – uzvratio im je Mila-nović, stišavši resornog ministra Vedrana Mornara koji je sindika-tima prijetio sudskom zabranom štrajka. Zabrana nije niti tražena, a Mornar je preko noći okrenuo ploču te učenicima i roditeljima poručio da zbog nedolaska u školu neće biti neopravdanih. Premijer je brže bolje dodao da će štrajk biti plaćen. Bila je to

direktna poruka prosvjetarima i njihovim sindikalnim čelnicima da u štrajku mogu ostati koliko žele. Nikada ranije ni jedan mini-star i premijer to nisu učinili. No, ovi aktualni očito su imali druga-čije planove i namjere od svojih prethodnika. Pustiti ih da štraj-kaju i da se štrajk sam od sebe uruši. I nisu trebali dugo čekati. Sindikalni čelnici u štrajk su ušli, ali, evidentno, nisu znali kako iz njega izići.

Iz dana u dan rapidno je pa-dao broj štrajkaša i prva je tu agoniju prekinula Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja koja se na toj dužnosti nalazi tek dvije godine. Ostali, koji iza sebe broje i desetljeća na istaknutim sindikalnim pozici-jama, samo su gledali kako elan njihovih članova splašnjava, kako se, još jednom, razočarani i poniženi, vraćaju u razred, kako se suočavaju s kompromitira-njem svojih zahtjeva, svoje od-lučnosti, bezkompromisnosti...

Zbog toga bi sindikalni čelnici morali snositi odgovornost. Svje-stan toga predsjednik Preporoda Željko Stipić, članstvu je ponudio ostavku, a ostavku je najavio i Vilim Ribić, predsjednik Veli-kog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. On će je podnijeti Velikom vije-ću, odnosno sam sebi, a Veliko vijeće odlučivat će i o ostavci predsjednika tog Sindikata Igora Radeke. Frustrirani i izigrani čla-novi, oni tamo na periferiji doga-đaja, koji su važni samo kad tre-ba stati iza „ideja velikih vođaˮ, neće imati prilike reći što zaista misle o njihovim potezima i štraj-ku u koji su ih odveli kao „guske u magluˮ.

A sve dok tako bude, dok veli-ki vođe budu važniji od članstva koje zastupaju, učiteljske plaće, njihov ugled i pozicija u društvu bit će loši, a eventualna pobolj-šanja mizerna. Naučili smo to u proteklih više od 20 godina.

Irena Kustura

Sve dok veliki vođe budu važniji od članstva koje zastupaju, učiteljske plaće, njihov ugled i pozicija u društvu bit će loši, a eventualna poboljšanja mizerna. Naučili smo to u proteklih više od 20 godina

Urušeni štrajk kompromitirao sindikalne čelnike

Prosvjetari su odradili i svoj dvadeseti, jubilarni štrajk. Čini mi se, nikad neuspješniji i nikad neorganiziraniji. Na stranu sad prigovori najšire javnosti o nje-govoj opravdanosti ili neoprav-danosti, o dobrom ili lošem taj-mingu, o pritisku na Vladu koja odlazi ili o sindikalnom tjeranju vode na mlin oporbi koja jed-va čeka da zasjedne u Banske dvore. Osobno smatram da su prosvjedi u obrazovnom susta-vu, pogotovo u Hrvatskoj, uvijek opravdani, jer materijalni status djelatnosti, a pogotovo djelatni-ka već je desetljećima mizeran i ispod svake granice ljudskog dostojanstva. I uvijek sam jav-no govorio o tome da zahtjevi prosvjetara moraju biti maksi-malistički i da štrajk treba trajati u nedogled, „do istrebljenjaˮ, jer bez obzira što je prije dvadese-tak godina tadašnja ministrica Vokić za takvu vrstu prosvjeda imala rješenje koje nikad nije ostvarila – a grozila se učite-ljima da će ih u slučaju dugo-trajnog štrajka nadomjestiti ap-solventima s učiteljskih fakulte-ta i učiteljicama koje su već u mirovini – notorna je činjenica da učitelji nisu „bauštelciˮ koje u raznošenju cigli i betona po gradilištu može zamijeniti baš svatko.

No, nikada se u povijesti nije ostvarila ta moja želja da učitelji ostanu u štrajku do ispunjenja njihovih opravdanih zahtjeva za barem 20-postotnim pove-ćanjem plaća, pa i po cijenu da u lipnju učenici ne dobiju svjedodžbe ili da maturanti ne polažu državnu maturu, jer uvi-jek do rujna ima vremena da se sve to odradi. A kad je riječ o

„tajminguˮ, za štrajk kao ni za reformu obrazovanja ne postoji loše vrijeme za početak. Ili ipak postoji? Pokazalo se to u ne-tom završenom štrajku. Kako? Sindikati Vertikale obrazovanja donijeli su odluku da se 25. ruj-na ide u štrajk sa zahtjevom za 4 posto povećanje plaća svim djelatnicima u sustavu, a zabo-ravili su da je samo dan ranije, 24. rujna, u Saboru izglasan re-balans državnog proračuna, da je na prvi dan štrajka raspušten

Sabor, a Vlada postala doista tehnička. Kome onda uputiti za-htjeve, koga „hvatati za kragnuˮ, od koga i iz kojeg izvora tražiti novac?

Dakle, ako je riječ o „tajminguˮ jedini komentar je da je pogrešan jer su organizatori štrajka, trojac iz Vertikale jednostavno zaka-snili! A zašto se kasnilo? Zato što za ozbiljnu pripremu štrajka treba dovoljno vremena, pripre-mnih i motivacijskih sastanaka s članstvom na terenu, treba

puno organizacijskih zadataka pripremiti i obaviti, a organizato-ri štrajka su umjesto provodeći pripreme za najavljivani štrajk, vrijeme provodili na bez sumnje zasluženom godišnjem odmoru. A kad se štrajk i sasvim približio, osim što su izostali motivacijski sastanci i obilazak članstva na terenu, izostalo je traženje od članstva da se izjasni o odluci rukovodstva Vertikale o ulasku u štrajk. Istina, jedini je poime-nično izjašnjavanje proveo Pre-porod, ali u toj priči Preporod je bio samo solidarno pridruženi sindikat u štrajku, a ne njegov organizator.

Nije onda ni čudno da je „odo-kativna metodaˮ procjene o tome

koliko će se članova sindikata vertikale odazvati u štrajk urodi-la time da je prema procjenama štrajkaškog odbora broj prosvje-tara u štrajku stalno rastao, a da se je već trećega dana štrajk počeo urušavati. I to je prvi put u povijesti štrajkova da je broj štraj-kaša rastao, a da se štrajk urušio! Sindikati Vertikale ponašali su se isključivo prema Preporodu, nisu ga željeli uključiti u štrajkaški od-bor, a kad je krenulo po zlu, pro-glasili su uspjeh štrajka iako nisu dobili ništa osim pisma namjere koje mogu objesiti mačku o rep, ali su za urušavanje štrajka okri-vili Preporod.

Predsjednik Preporoda Želj-ko Stipić ocijenio je štrajk ne-uspješnim i ponudio ostavku tražeći da se svaki član Prepo-roda izjasni o njenom prihvaća-nju ili neprihvaćanju. Izazvani njegovim potezom i čelnici triju sindikata Vertikale izjavljiva-li su da će i oni ponuditi svoje ostavke, ali ne članovima nego upravnim tijelima svojih sindi-kata. Prvo, čemu ostavke ako smatraju da su vodili uspješan štrajk? Drugo, da su ponudi-li ostavke članstvu možda bi to bila prilika za veliku katar-zu u prosvjetnim sindikatima i za mjerenje pulsa prosvjetara, njihovog raspoloženja prema vodstvu pa i moguće promjene. No, očito da nisu svi sindikalni čelnici spremni proći tu prilično neizvjesnu lekciju iz neposred-ne demokracije bojeći se mož-da i za krajnji ishod možebitnog izjašnjavanja članstva koje ih je izabralo. I upravo zato, čini mi se, prosvjetari imaju sindikate kakve zaslužuju.

Marijan Šimeg

Lekcija iz neposredne demokracijeTajming štrajka bio je pogrešan utoliko što su ga organizatori prekasno počeli pripremati. No, vjerojatno su tijekom ljetnih mjeseci imali pametnijeg posla

REPOROD Glasilo Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu PREPOROD, ISSN 1331-1492, godina 20 broj 102 Zagreb, listopad 2015.

3valovi štrajkaškog brodoloma

Tko se to od nas, dragi kolege, ne sjeća takvih dana, kome se to nikad nisu zalomile slične situa-cije? Mladost mora proći ono što mora, ali s godinama bi čovjek tre-bao sazreti, iskustveno ojačati i ne dopustiti sebi, barem ne prečesto, onaj poznati osjećaj umora i oba-mrlosti popraćen gorkim okusom u grlu. Mi u obrazovnom sustavu uglavnom smo trezveni, ozbiljni i odgovorni ljudi, a i sam obrazovni sustav ne bi više trebao patiti od dječjih bolesti. Ipak je prošlo četvrt stoljeća kako imamo svoju drža-vu. No ipak, iz nekih misterioznih razloga ciklički se u zbornici ma-nifestiraju gore opisani simptomi. Doduše, obamrlost i neaktivnost, bauljanje i klonulost imanentni su hrvatskim zbornicama već dulje vrijeme, ali periodički se u kolek-tivima zamjećuje pandemija na-vedenih pojava, koja uglavnom, vremenski koincidira s industrij-skim akcijama Vertikale sindikata obrazovanja.

Zašto su obrazovni sindikati žurili s potpisivanjem KU?

Tome svjedočimo ovih dana u školama diljem zemlje, nakon upravo završenog štrajka. Možete li ne zamijetiti letargiju, obamrlost, sveopću apatiju, možete li ignori-rati gorak okus u ustima tipičan za „dan poslijeˮ štrajka, jednako pri-sutan kod onih koji su štrajkali kao i kod onih koji nisu? U normalnim okolnostima na ovom mjestu po-stavilo bi se pitanje – tko tu pije, a tko plaća? No, dobro se zna tko će platiti još jedan grandiozan uspjeh većinskih sindikata, a mamurluk osjećamo više-manje svi koji taj uspjeh baštinimo. „Dan poslijeˮ protegnut će se, po svemu sude-ći, na tjedne i mjesece, s poprilič-no izvjesnom sklonosti hrvatskih prosvjetara recidivizmu, na kojem lideri Vertikale uspješno grade ka-rijere već dva i pol desetljeća.

A sve je krenulo početkom kolo-voza, kad je Vlada donijela odluku o povećanju plaća zaposlenih u su-stavu zdravstva. Bila je to kap koja je prelila čašu strpljenja Ribiću i ekipi oko njega. Razumljivo, jer su plaće u obrazovnom sustavu devastirane više nego u zdravstvu, a sjećamo se i premijerova obećanja kako su učitelji prvi u redu za povišice.

Sijaset je razloga za štrajk u škol-stvu, ali ne mogu se oteti dojmu

da se, namjerno ili ne, izbjegavaju postaviti određena pitanja. Jedno od njih jest i ovo – kako to da su sindikati zdravstva uspjeli izboriti za svoje članstvo povišicu od 4 posto, dok većinski sindikati obrazovanja u tome nisu uspjeli? Jesu li sindikati zdravstva sposobniji ili su si uzeli vremena za pregovaranje s Vla-dom, dok je SHU ad hoc potpisao KU za osnovne škole 28. travnja 2014. godine, nakon rijetko viđenog pritiska na svoje članstvo?

Pogrešan tajming, premalo zajedništva

Tim kolektivnim ugovorom dra-stično su rezana prava zaposlenih u osnovnim školama. Jesu li ko-misije za tehnološke viškove, koje su bile u pozadini svega, vrijedne prodaje obraza i vlastita članstva? Sudeći po reakciji članstva tog sin-dikata, koje gotovo da nije ni bilo, mogu zaključiti kako je SHU, koji će u povijesti hrvatske prosvjete ostati upamćen po neupamćenoj šteti koju stvara, bio, kao i uvijek, u pravu!

Nakon propalih pregovora s vla-dajućima, vrli sindikalni muževi i jedna dama, na ho-ruk su objavili kako se kreće u štrajk. Pomno se pazilo na tajming, koji je postao kamen smutnje, kako u javnosti, tako i u zbornicama. Točno je – svaka Vlada najranjivija je pred izbore, no isto tako stoji i to da se organizacijom štrajka mjesec i pol dana prije izbora vladajućima daje savršeni adut – teza kako je štrajk ništa drugo doli pozicioniranje naj-krupnije ribe u sindikalnoj močvari uoči očekivanih promjena, pri čemu su članovi sindikata samo moneta za potkusurivanje. I to ne prvi puta! Upravo to je odbilo veliki dio kolega od sudjelovanja u štrajku. I tko im to može zamjeriti?

Koliko se računa vodilo o jedin-stvu štrajkačke mase, što je ključni uvjet za uspjeh svakog štrajka, naj-bolje svjedoči tretman koji je imao sindikat Preporod, koji je i inače crvena krpa u očima wannabee sindikalnih gurua. Preporod, a time i njegovo članstvo službeno nije ni bio pozvan u štrajk, nije bio uklju-

čen u organizaciju štrajka, informa-cije je primao na kapaljku, iako od svih obrazovnih sindikata Preporod jedini ima članstvo i u osnovnim i u srednjim školama. Unatoč svemu, članstvo Preporoda podržalo je ak-ciju Vertikale i ostalo u štrajku do samog kraja.

U takvim okolnostima, vodstvo Vertikale, vječno i neizbježno poput usuda, pokrenulo je štrajk i to do is-punjenja zahtjeva. Kako je to izgle-dalo na terenu, mogu posvjedočiti primjerom iz vlastite škole: sindi-kalni povjerenik SHU-a nije čak ni sazvao sastanak svoje podružnice, već se ukazao iza sjednice Učitelj-skog vijeća i kolektivu rastumačio kako je štrajk iznimno loše orga-niziran, politički motiviran, kako je osuđen na neuspjeh, te je i sam odbio štrajkati. Ništa bolje nije bilo ni u štrajkaškom odboru Vertikale – do članstva nisu stizale informacije, sindikati nisu objavili čak ni podatke o postotku svojih članova u štrajku (osim Preporoda), a kako je štraj-kački potencijal kopnio, vertikalni trojac je samo ponavljao kako nema uzmaka i kako se ide do kraja.

Lelekanje nad sudbinom djece

Stvar je jednostavna – ukoliko se činjenice ne poklapaju s viđenjem Trojstva na sindikalnom Olimpu, utoliko gore po činjenice! Pritom je resorno ministarstvo senzibilizira-lo javnost lelekanjem o iživljavanju nad djecom, kojoj se uskraćuje pra-vo na obrazovanje, i koju, dok rodi-telji rade, nema tko čuvati! Tko se od većinskih sindikata sjetio obja-sniti javnosti da je škola odgojno-obrazovna ustanova u kojoj se dje-ca obrazuju, a ne servis zaposlenih roditelja!?

Budući da je svakim novim da-nom štrajka postajalo očito da je osuđen na neuspjeh, Preporod je predložio modalitet izlaska iz štraj-ka, što je Vertikala s visoka odbila. A onda je prvakinja drame SHU te-atra senzacionalno objavila kako se štrajk u osnovnim školama prekida, a svoju je encikliku začinila infan-tilnim objašnjenjem kako je štrajk uspio! Priznajem, iako sam pomno pratio razvoj situacije, nekako mi je promaknuo onaj odsudni moment kad je ministarstvo pokleknulo, kad su sindikalni zahtjevi ispunjeni i kad mi je plaća uvećana za tih dvjesto-tinjak kuna!

I za kraj, kad sam već pomislio kako gore ne može, u suprotno me uspio uvjeriti Vilim Ribić, svojim gostovanjem u Dnevniku 3! Rečeni se uspijevao kontrolirati i suvislo odgovarati na pitanja voditeljice sve do časa kad je pušten prilog o njegovu sindikatu, a u prilogu objavljeno kako se na računu na-vedenog sindikata nalazi oko 103 milijuna kuna, kako se isti bavi le-pezom djelatnosti od posuđivanja novca i financijskog inženjeringa do oplođivanja kapitala, riječju – svime samo ne onim što mu je osnovna djelatnost! Unatoč nave-denome, dotični će i ovoga puta ra-čun za ovaj mitski sindikalni uspjeh dostaviti onima čija prava štiti. Ima-mo li mi posla sa sindikalnim lide-rom ili s inkasatorom?

Nikakve, međutim, ribičke pri-če više ne mogu sakriti ono što je očito – lako mi je zamisliti nogome-taša kako u sitne sate pada rašire-nih ruku na koljena, bačen u trans glasom neke kafanske pevaljke, ali teško mi je prihvatiti da se za po-većanje prosvjetarske plaće od 4 posto kao lav bori lik koji raspolaže milijunima, i koji je do savršenstva razvio vještinu pretvaranja najvećih poraza u pobjede! Još mi je teže prihvatiti da i nakon ove epizode ima zbornica koje se još nisu otri-jeznile i koje i dalje teturaju u član-stvu ovakvih sindikata! Nitko se ne može izboriti za naše dostojanstvo i ugled profesije doli nas samih, a prvi korak u tom pravcu jest polaga-nje Vertikale sindikata obrazovanja u horizontalu! Na hrvatskoj sindikal-noj sceni još uvijek postoji moguć-nost izbora!

Ivan Plantić

Tri su problema već pomalo zaboravljenog štrajka u obrazovanju. Prvi je što je po ne-kim računicama ispao dvadeseti, a uspjesi proteklih 19 uglavnom su se sveli na čekanje do eventualnog ispunjenja. Drugi, kao i treći problem, je ozbiljniji: što se štrajkom tražilo, od koga i u kojem trenutku.

Zahtijevati četiri posto, što ispada u pro-sjeku 250 kuna povišice, realno gledajući za prosvjetu nije neko rješenje. Ako već blokiraju sustav, neka ga blokiraju zbog oz-biljne, ali ne i jednako svima raspoređene povišice, što naravno podrazumijeva puno dublje promišljanje o uspostavi vrednova-nja rada svakog pojedinog nastavnika. No, to nije bio problem prosvjetara, već njihova vodstva koje je organiziralo štrajk i odredi-lo skroman zahtjev. Da su toga bili svjesni,

pokazali su dosjetkom o tomu da im je sa štrajačkih plakata ispala jedinica ispred če-tvorke.

Treći problem minulog sindikalnog štraj-ka je premijer Milanović ili „tajming”, ispada svejedno. Milanović je tvrdio da je spreman razgovarati iza izbora, zbog čega je sindi-kate molio da to (štrajkanje) ne rade jer je besmisleno. Ako je po Milanoviću ova situa-cija „pokušaj jeftine ucjene na koju neće pa-sti”, onda sindikatima nije bilo druge nego ili udariti još jače (ma koliko bilo besmisleno, ako druga strana ne misli popustiti) ili pri-

čekati izbore i vidjeti hoće li se obistiniti još jedno obećanje. Dobije li izbore HDZ, iona-ko im vrijedi isto obećanje.

Generalni problem štrajka je taj što su ovo-ga puta sindikati tražili veće plaće od „tvrdo-glavog Milanovića”, a ispalo je da su tvrdogla-viji od njega. Štrajk je prekinut jer su zbornice shvatile da iz njega neće izvući apsolutno ni-šta, pri čemu se tvrdoglavljenje sindikalcima obilo o glavu navlačenjem gnjeva roditelja.

Istina, sindikalci su nakon prvoga dana štrajka imali razloga biti zadovoljni. Brojke dviju strana s oprečnim interesima, nikada

se, naravno, ne poklapaju, ali sigurno je jed-no – štrajk je dobio neočekivano dobar oda-ziv, ali ne zahvaljujući pogođenom trenutku i zahtjevu (čitaj, sindikatima iz Vertikale), već zbog kroničnog nezadovoljstva nastav-nika vlastitim položajem u društvu. Zato u fokusu čitave priče nipošto nije trebala biti povišica od 4 posto, već poruka – Sad je stvarno dosta!

Postaspekt štrajka jest famozna distan-ca sindikalnog vodstva – Vilim Ribić, Sanja Šprem i Branimir Mihalinec – od vlastite od-govornosti za neuspjeh. Ma koliki odaziv na njega bio, štrajk na koncu nije uspio i organi-zatori su za to morali snositi odgovornost. U prilog tomu govore i brojna pisma razočara-nih učitelja i nastavnika.

Mirela Lilek

Dan kad sam se otrijeznio Teško mi je prihva-titi da se za pove-ćanje prosvjetarske plaće od 4 posto kao lav bori lik koji raspolaže milijuni-ma i koji je do sa-vršenstva razvio vještinu pretvaranja najvećih poraza u pobjede! Još mi je teže prihvatiti da i nakon ove epizode ima zbornica koje se još nisu otrije-znile i koje i dalje teturaju u članstvu ovakvih sindikata

Što se tražilo, od koga i u kojem trenutku?Generalni problem štrajka je taj što su ovoga puta sindikati tražili veće plaće od „tvrdoglavog Milanovića”, a ispalo je da su tvrdoglaviji od njega

REPOROD Glasilo Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu PREPOROD, ISSN 1331-1492, godina 20, broj 102 Zagreb, listopad 2015.

223. rujna Na sastanku Županijskog vijeća

Osječko-baranjske županije održani izbori za županijskog povjerenika i njegova zamjenika u idućem mandatnom razdoblju. Za županijskog povjerenika izabran dosadašnji povjerenik Bran-ko Barač iz Osnovne škole Dobriša Cesarić, a za zamjenicu županijskog povjerenika izabrana je Karolina Brleković iz Elektrotehničke i prometne škole Osijek.

24. rujna Održana tiskovna konferencija „Mi-niranje štrajka mirenjem“ s koje su predstavnici Preporoda upozorili na neodgovorno ponašanje u provedbi postupka mirenja. Zbog kašnjenja u postupku mirenja dovedeno je u pitanje sudjelo-vanje u štrajku članstva Preporoda.

* U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta pro-vedeno mirenje na kojem su sudjelovali predstavni-ci ministarstva predvođe-ni ministrom Vedranom Mornarom i predstavnici Preporoda predvođeni Željkom Stipićem. Kako mirenje nije uspjelo stekli su se uvjeti za zakonito

sudjelovanje u štrajku članstva Preporoda.

25. rujna Započeo štrajk u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama. Prema pristiglim podacima iz podružnica (259 od 331 podružnice) prvog dana štrajkalo je 3 672 člana ili 59.11 posto članstva iz spomenutih škola.

30. rujna Održani sastanci županijskih vijeća Istarske županije i Primorsko-goranske župa-nije. Na oba su sastanka birani novi županijski povjerenici i njihovi zamjenici. Za županijskog povjerenika Preporoda u Istarskoj županiji iza-bran Igor Jovanović iz Osnovne škole Veli Vrh, a za zamjenicu Snježana Kupus iz Škole za tu-rizam, ugostiteljstvo i trgovinu. Za županijskog povjerenika u primorsko-goranskoj županiji iza-bran je Hrvoje Tomljanović iz Gimnazije Andrije Mohorovičića Rijeka, a za njegova zamjenika Tatjana Zbašnik iz Osnovne škole Drago Ger-vais Brešca.

1. listopada U Osnovnoj školi Turnić održana osnivačka sjednica sindikalne po-družnice Preporoda. Za prvog povjerenika izabran kolega Damir Pernjak, a za zamje-nicu povjerenika kolegica Ruža Turk. Nakon osnivanja podružnice u Turniću Preporod organizirano djeluje u 16 osnovnoškolskih i srednjoškolskih ustanova.

* Održan sastanak Županijskog vijeća Sindika-ta Preporod za Varaždinsku županiju. Za županij-skog povjerenika izabran je dosadašnji županijski povjerenik Nevesin Vusić iz IV. osnovne škole Varaždin. Za zamjenika županijskog povjerenika izabran je Zdravko Štefić iz Glazbene škole u Va-raždinu.

2. listopada U Cerni i Velikoj Kopanici održani sastanci županijskih vijeća Preporoda za Vuko-varsko-srijemsku i Brodsko-posavsku županiju. Na oba su sastanka birani županijski povjerenici i njihovi zamjenici. Za županijskog povjerenika u Vukovarsko-srijemskoj županiji izabran je Doma-goj Bujadinović iz Osnovne škole Matija Antun Reljković, a za zamjenika županijskog povjereni-ka Igor Katona iz Tehničke škole Županja. Za žu-panjskog povjerenika u Brodsko-posavskoj župa-niji izabran je Dario Mamić iz Osnovne škole Ivan Filipović, a za zamjenicu županijskog povjerenika Zdenka Mališa iz Osnovne škole Hugo Badalić. Na sastanku Županijskog vijeća Brodsko-posav-ske županije upriličen je i oproštaj od umirovlje-nog sindikalnog povjerenika Šime Vukasovića.

* Završen šestodnevni štrajk u školama. Zadnjeg dana još uvijek je štrajkalo 269 članova Preporoda iz srednjoškolskih ustanova. Odluka o završetku štrajka donijeta je nakon što je Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama objavio odluku o prestanku štrajka u srednjim školama.

5. listopada Održana tiskovna konferencija „Ostavka predsjednika Sindikata Preporod zbog neuspješnog štrajka” s koje su se Gordana Kovač Bluha, Biljana Pavelić i Željko Stipić osvrnuli na uzroke i posljedice štrajkaškog neuspjeha školskih sindikata. S tiskovne je konferencije najavljeno i predstojeće provođenje izjašnjavanja članstva o ponuđenoj ostavci predsjednika sindikata.

6. listopada Održan sastanak Županijskog vijeća Splitsko-dalmatinske županije. Za županij-skog povjerenika u idućem četverogodišnjem raz-doblju izabran je dosadašnji županijski povjerenik Sebastijan Troskot iz Osnovne škole Bijaći, a za njegovu zamjenicu Dragana Plosnić iz Osnovne škole Mertojak. Na sastanku je predsjednik sindi-kata izložio analizu događaja vezanih uz završe-ni štrajk i razloge zbog kojih je na izjašnjavanje članstvu ponudio svoju ostavku.

7. listopada U Splitu održana tiskovna konfe-rencija „Ostavke ponuditi članstvu, a ne sindikal-nim tijelima!” O odgovornosti čelnika sindikata za neuspješan štrajk u osnovnim i srednjim školama govorili Sebastijan Troskot i Željko Stipić.

8. listopada U Garešnici održan sastanak Županijskog vijeća Bjelovarsko-bilogorske župa-nije. Na sastanku za predsjednicu županijskog vijeća, u novom mandatnom razdoblju, izabrana dosadašnja županijska povjerenica Željka Ko-llert iz Osnovne škole u Đulovcu, a zamjenicu predsjednice Adica Šimatović iz Osnovne škole Veliko Trojstvo.

9.listopada Na sastanku Županijskog vijeća podsustava srednjih škola Međimurske županije za županijsku povjerenicu ponovno je izabrana Jasenka Pleh iz Tehničke škole Čakovec, a za zamjenika županijske povjerenice Mladen Tota iz Srednje škole Čakovec.

12. listopada Na sastanku Županijskog vijeća podsustava osnovnih škola Međimurske županije za novu županijsku povjerenicu izabrana Tatjana Dobošić iz Osnovne škole Domašinec, a za za-mjenicu županijske povjerenice Mirjana Dežđek-Ciglar iz Osnovne škole Selnica.

13. listopada Lidija Horvat iz Srednje gospo-darske škole Križevci, na sastanku Županijskog vijeća, izabrana je za novu županijsku povjereni-cu Preporoda u Koprivničko-križevačkoj županiji. Za zamjenicu županijske povjerenice izabrana Mara Grašić iz Osnovne škole Braća Radić.

14. listopada Održan konstituirajući sastanak Županijskog vijeća Preporoda u Karlovačkoj župa-

niji. Za županijskog povjerenika izabran je Hrabro-slav Filaković iz krnjačke Osnovne škole Katarine Zrinski, a za njegovu zamjenicu Maja Jurčević iz karlovačke Mješovite industrijsko-obrtničke škole.

15. listopada Županijsko vijeće Krapinsko-zagorske županije za županijskog povjerenika izabralo Darka Ciglenečkog iz Srednje škole Oroslavlje. Za zamjenika županijskog povjereni-ka izabran Dubravko Miljan iz Osnovne škole pri Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju iz Krapinskih Toplica.

17. listopada Održano Žu-panijsko vijeće podsusta-va osnovnih škola grada Zagreba. Za županijsku povjerenicu u novom man-datnom razdoblju izabrana dosadašnja povjerenica Gordana Kovač-Bluha iz Osnovne škole Rapska, a za zamjenicu županijske povjerenice Marija Veron-

kica-Cvjetković iz Osnovne škole Bukovac.* Na sastanku Županijskog vijeća srednjih ško-

la Grada Zagreba za županijsku povjerenicu iza-brana Biljana Pavelić iz Druge ekonomske škole, a za zamjenika županijske povjerenice Damir Mi-leta iz Tehničke škole Ruđera Boškovića.

* Mladen Bošnjak iz Osnovne škole Dubrava izabran za županijskog povjerenika Županjskog vijeća Zagrebačke županije, a Marija Benić iz Osnovne škole Eugena Kvaternika za zamjenicu županijskog povjerenika.

* Održana 18. sjednica Glavnog vijeća Pre-poroda. Podnesen je izvještaj o održanim izbo-rima u podružnicama. Na provedenim izborima izabrano je 57 novih povjerenica i povjerenika. Uz iscrpnu analizu predsjednika Sindikata dviju akcija, štrajka i izjašnjavanja o ponuđenoj ostavci članstva, Glavno je vijeće i predložilo kandidate za dužnosnice i dužnosnike koji će biti birani na predstojećoj 8. skupštini. Također, Glavno je vi-jeće, nakon provedene rasprave, uputilo prema skupštini Prijedlog Izmjena i dopuna Statuta, kao i Prijedlog Odluke o formiranju međužupanijskih vijeća. Donijeto je i više odluka vezanih uz održa-vanje 8. skupštine.

...Novosti... Novosti... Novosti... Novosti... Novosti... Novosti... Novosti... Novosti...

Glasilo Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu PreporodPetrinjska 59a 10000 Zagreb

Izdavač: SZHŠ PreporodUredništvo: Gordana Kovač-BluhaSebastijan Troskot

Urednik: Željko Stipić

Glasilo je besplatno; prijavljeno je Ministar-stvu kulture sektoru za informiranje 19. lip-nja 1995. godine, klasa: 008-02/95-01-01, ur-boj: 532-03-5/2-95-01/142.Rješenjem Ministarstva kulture od 6. srpnja 1995. godine

klasa:612-10/95-01-1267,ur-broj: 532-03-1/7-95-01.

Glasilo je oslobođeno poreza

Priprema i tisak: Denona d.o.o.

4

p r e n o s i m o i z t i s k a