otkrivanje prošlosti

Sve se dogodilo lako iznenada i ludo ... Usprkos odbojnosti i sumnjičavosti što su ih međusobno osjećali, njihova su tijela priznavala prisnost koju su njihovi umovi odbijali. Načas je Liz izgubila iz vida Samov pravi cilj. Nije ga neodoljiva privlačnost navela na to da pokaže toliku strast, nego odveć svrsishodna želja da je zavede. Lagano se odmaknuvši od njega, pogleda njegov ravnodušan izražaj. Je li vatra koja izvire iz dubine njegovih očiju prava, ili samo bezgranično neprijateljstvo?

1

Otkrivanje prošlosti Barbara King

By Glorija

2

http://www.luckynuggetcasino.com/?s=wgs15169&a=bfpadid70111&mid=76874

1.

ekat ću te na izlazu, rekao joj je Henry Parnell kad su prošle večeri razgovarali preko telefona. - Prepoznat ćeš me po sijedoj kosi i

kiti ruža koju ću držati u ruci: donijet ću ti najljepše, jer će sutrašnji dan biti nezaboravan za oboje.

Pokupivši prtljagu i izašavši, Liz je ostala sama kraj svojih kolica. Od svih sijedih muškaraca što su čekali zrakoplov za Vancouvera, koji je sletio točno na vrijeme, ni jedan nije imao ruže u ruci i nikoga nije mogla prepoznati kao svog oca. S neugodnim osjećajem napuštenosti i s tračkom ljutnje, koja se pridružila napetosti nakupljenoj pri pomisli na to kako će prvi put sresti svog pravog oca, Liz izvadi iz torbice kartu mjesta. Stentonbridge, gradić u kojem je Henry boravio veliki dio godine, pedesetak je kilometara udaljen od Toronta. Stoga nije bilo čudno što se vožnja automobilom, zbog velikih kiša što su prethodile njenom dolasku, pokazala mnogo sporijom od predviđenog.

Odjednom se u njenom umu, pomalo otupjelom od putovanja, počela oblikovati misao od koje je obuzme strah. A što ako je automobil zbog kiše skliznuo sa ceste i nitko nije opazio nesreću? A što ako su automobilom za hitnu pomoć odvezli baš čovjeka kojega ona čeka?

Odbacivši tu misao, ponovo ubaci kartu u torbicu. Takve se nesreće ne događaju dva puta istoj osobi, i razlog Henryjevom zakašnjenju zacijelo je posve drugi. Vjerojatno će naći neku poruku na pultu za obavijesti zračne kompanije, a u suprotnom će telefonirati na broj koji joj je dao. Ponovo pogleda prema odjelu za dolaske, koji je u tom trenutku bio pust. Osim skupine studenata koji su slušali upute svog vode i nekog čovjeka koji se probijao između njih, nije bilo više nikoga. Muškarac koji je privukao njenu pozornost bio je visok i odlučna koraka, tako odlučna da se mala skupina razdvojila kako bi ga pustila proći. Ispruživši vrat, Liz potraži pult Air Canade, ali netko joj zapriječi vidik.

- Vjerojatno tražite mene - reče neznanac, zastavši točno ispred nje. Bio joj je vrlo blizu, pa se Liz morala malo povuci da ga može pogledati u oči, tako ledeno plave boje da je ostala bez daha.

To nipošto ne može biti onaj stariji, sjedokosi gospodin s kitom ruža u

Č

3

Otkrivanje prošlosti – Barbara King

ruci, zaključi ona i kratko mu odgovori: - Ne, ne vjerujem. - Vi ste Liz Tenbury - ustraje neznanac, položivši ruke na kolica, kako

bi joj pokazao da ga se neće tako lako otresti. No Liz je odlučila ne dopustiti da je se dojmi njegov osoran i grub način.

- A tko ste vi? - upita ga ona hladnim tonom. - Sam Craven - odgovori joj on, kao da bi njegovo ime moralo polučiti

brzu reakciju i u umu najsporije osobe. - Zanimljivo ... - primijeti Liz s hinjenim poštovanjem i odmah doda: - Maknite ruke s mojih kolca, molim. Ako nemate ništa protiv, molam

telefonirati da provjerim što je s osobom koja je morala doći po mene. - To nije potrebno - reče on, ostavši nepomičan. - Ja sam vaš vozač.

Bilo je jasno da je on želi povesti u Stentonbridge isto toliko koliko ona nije željela prihvatiti njegovu ponudu.

- Ne vjerujem - pomalo nestrpljivo odgovori ona. - Uostalom, neću ući u automobil nepoznatog čovjeka.

On se jedva vidljivo nasmiješi, ali usne mu se odmah potom stisnu u ukočenu crtu.

- Ne poznajete me dovoljno da biste me mogli nazvati strancem, gospođice Tenbury.

- Bez obzira na to, ne idem s vama. Čekat ću da gospodin Parnell dođe po mene.

- Henry neće doći. - Zašto? - Liz je sad počela osjećati strah. - Zato jer je sam ga ja nagovorio da ostane kod kuće. - A on uvijek sluša vaše upute? - Na žalost, manje nego što bi morao odgovori Sam s prizvukom

gorčine u glasu. - Da to radi, vi sad ne biste bili ovdje i ja ne bih morao gubiti vrijeme nagovarajući vas da pođete sa mnom. Pustite ta kolica, do vraga! Želim izaći odavde prije nego što promet postane najgušći.

Zvao je Henryja imenom, a da ga ona nije spomenula, stoga je zacijelo znao o kome je riječ, a po izgledu se doimao dobrom osobom. Odijelo, kosa, sat, sve je bilo besprijekorno i prvorazredno. Nije se doimao kao otmičar osamljenih djevojaka, ali izgled može varati, a to je Liz naučila iz vlastitog iskustva.

- Nikamo ne idem s vama dok kod svog oca ne provjerim tko ste - odlučno reče ona.

Zlovoljan izražaj na Samovom licu nedvojbeno je pokazivao kako mu se ne sviđa izraz otac. Opazila je kako je stisnuo usne dok je iz džepa vadio mobilet ikad i otipkao brojeve, pruži joj ga.

- Evo, izvolite. - Ona ga uzme, i dalje s nepovjerenjem, premda se na osvijetljenom displeju pojavilo Henryjevo ime i broj.

4 Glorij@



- Hoćete li pritisnuti tipku za poziv? - potakne je on s nestrpljivim uzdahom. - Ta to je mobitel, nije bomba! Uvjeravam vas da vam neće eksplodirati u ruci.

- Drago mi je što si zvala, Liz - javi joj se Henry jedva čujnim glasom. – Dogodila se mala nezgoda, pa se Sam ponudio da umjesto mene dođe

po tebe. Visok je otprilike metar i devedeset i tamnokos. Zbog uspjeha što ga općenito ima kod žena, ne vjerujem da ti ga je i među gomilom bilo teško zapaziti.

Da je tome dodao kako je osoran i neuljudan, opis bi bio savršen, pomisli Liz.

- Već smo se sreli - promrmlja ona, osjećajući se nelagodno pod Samovim likujućim pogledom. - Evo, tu je blizu mene. - Možda i preblizu, doda u sebi.

- Sjajno! Pitaj ga moramo li vam večeru držati na toplome. Liz ga upita, a iz načina na koji joj je uzeo mobitel iz ruke i udaljio se

od nje, moglo se pomisliti da se ta obavijest tiče državne sigurnosti. - Henry? Na žalost, bolje da nas ne čekate. Današnji se sastanak

oduljio, a prije povratka moram obaviti još neke stvarčice. - Henryjev odgovor koji Liz nije čula, priuštio joj je još jedan Samov neodobravajući pogled.

- Vjerojatno da - reče on na posljetku. - Ali ne vidim nikakvu obiteljsku crtu. Mogla bi bili bilo tko i s bilo

koje strane svijet; Govorio je o njoj kao o nečem neugodnom, pokupljenom sa ceste. Da

se mogla osloniti na svoj osjećaj za orijentaciju, koji joj je inače bila slaba strana, unajmila bi automobil i odmah ga oslobodila te tako teške zadaće. No umjesto toga, proguta svoj ponos i pođe za njim do parkirališta.

- Koliko traje vožnja do Stentonbridgea? - upita ga. - Obično oko tri sata, ali danas će, zbog nevremena, trajati četiri ili pet. - Žao mi je što se morate mučiti zbog mene. Mogla sam se odvesti

autobusom ili vlakom. - Za Stentonbridge nema autobusa ni vlaka, a sve da ih i ima, Henry ne

bi htio ni čuti za to. - U njegovom se glasu osjetila porugljivost. - Ovčica koja se vraća u tor, prima se sa svim počastima!

- Hm ... moram li zaključiti da vi ne dijelite to oduševljenje? - Zašto bih? - promrmlja on, dobacivši joj brzi pogled. - Pa ako i jeste

ono što tvrdite... - Nema nikakav ako! - prekine ga Liz. - Imam dokumentirane dokaze. - Dokazi koji se još moraju provjeriti, dakako - naglasi Sam, otvarajući

prtljažnik luksuznog sportskog automobila da unese kovčege. - Želite li nešto držati sprijeda? - upita je, misleći na prtljagu. - Ne.

5 Glorij@


- Onda možete ući u automobil ...žuri mi se. - Oh, kako sam glupa! - reče ona blago. - Nisam mislila da se natječemo u desetoboju. Način na koji ju je pogledao, bio je dovoljan da zaplaši bilo koga. - Nastojte ne dizati mnogo repicu, gospođice Tenbury. - Već ste ionako

moje strpljenje stavili na kušnju. - Na koji način, ako smijem pitati? Njegov izražaj joj je jasno kazivao

da mu se ne sviđa njena drskost. - Ovdje ste, je li? - reče on suhim tonom. - Ne mislite li da je to

dovoljno? - Nisam ovdje radi vas. Premda će vas to možda ozlovoljiti, ali do prije

nekoliko minuta nisam ni znala da postojite. - A to pokreće jedno vrlo zanimljivo pitanje - odgovori on, sjednuvši

do nje. - Zašto ste poslije toliko dugo vremena osjetili potrebu da vidite Henryja?

- Zato jer mi je on otac. Ne mislite li da je to valjan razlog? - Da, ali... zašto baš sad? Uzmemo li da govorite istinu,, on vam je

uvijek bio otac. - Da, ali ja sam to tek nedavno saznala. - Eto, o tome i govorim, gospođice Tenbury. Bili ste punih dvadeset

šest godina bez njega i ... među vama nema osjećajne veze. - Koji je pravi razlog da ste ga odlučili potražiti?

- To je osobno pitanje, o kojem ne želim razgovarali s nekim neznancem.

- Između mene i Henryja nema tajni. - Naprotiv, meni se čini suprotno - naglasi ona s određenim

zadovoljstvom. - Sudeći prema vašoj reakciji na moju pojavu, čini se da vam on nikad nije govorio o svojoj potajnoj kćeri.

- Možda zato što mu nije nedostajala odgovori on. - Očito mu je kći koju poznaje i vrlo voli nadoknaditi njenu odsutnost.

- I ... imam sestru? - Ta ju je spoznaju potresla više nego što je mogla zamisliti. Kao jedinica, uvijek je željela pripadati velikoj obitelji, ali nije imala čak ni rođaka. Nije imala tete, stričeve, djeda i baku. Samo majku i čovjeka kojega je smatrala ocem.

Uvijek su bili samo njih troje, sve do kraja rujna prije deset mjeseci, kad ju je neki policajac došao obavijestiti da su joj roditelji poginuli u automobilskoj nesreći koja se zbila zbog magle.

- Polusestra - ispravi je Sam. - Nelly je kćer Henryja i moje majke. - A što smo vi i ja? - upita ona, želeći olakšati razgovor. - Polubraća? - Nismo baš ništa - kratko joj odsiječe on. - Hvala nebesima! - uzdahne Liz. Napustivši zračnu luku, uključili su

6 Glorij@



se u gust promet i po najvećem pljusku krenuli prema središtu Toronta. Premda je Sam bio izvrstan vozač, Liz se nije uspjela opustiti zbog još

živog sjećanja na nesreću svojih roditelja. - Nastavite li kočiti svojom zamišljenom kočnicom, završit ćete s

nogom izvan automobila - naglasi on, pretekavši drugi automobil s opasnom, ali sigurnom nehajnošću.

- Ne bih voljela završiti u tuđem prtljažniku. - Činim li vas nervoznom, gospođice Tenbury? - Da - odgovori Liz, sklopivši oči da nevidi još jedno pretjecanje. - Onda ste pametniji nego što sam mislio. - Što to znači? - Liz širom rastvori oči. - To znači da nemam povjerenja u vas i u razloge zbog kojih tvrdite da

ste ovdje. To znači da ću nadzirati svaku vašu kretnju dok budete ovdje: samo jedan krivi korak i napast ću vas!

- Uh! Zaista ne znanm kako da suzdržim uzbuđenje... - Ne šalim se. - Shvatila sam, samo ne mogu shvatiti zašto me smatrate prijetnjom za

svoj mir. Uvjeravam vas da ne namjeravam pobjeći s obiteljskom srebrninom ni istrijebiti obitelj dok spava. Na ta pitanja može odgovoriti samo Henry Parnelli, to je sve.

- Zato su već odavno izumili telefon. - Želim svog oca gledati u oči. - U to sam uvjeren! - poviče on s naglašenom ironijom, a Liz slegne

ramenima. - Prijavite me ako hoćete. - Dajte mi razlog da to učinim i neću oklijevati. - Ona ga pogleda, iznenađena tolikim neprijateljstvom. - Mislim da ćete se razočarati, jer u mom posjetu nema ništa čudno. -

On stisne usne. - Nema ništa neprirodno u želji da upoznam vlastitog oca. - Sam pogleda u retrovizor i onda pretekne dugu limuzinu pa, kad je punom brzinom krenuo uzbrdicom, Liz osjeti drhtaj duž kralježnice.

- Koliko ste nesreća doživjeli? - upita ga trenutak zatim. - Ni jednu, aii uvijek postoji prvi put - nasmije se on, kao da drugo nije

ni čekao. U tom slučaju ako nemate ništa protiv, radije bih da taj prvi put bude u

mojoj nenazočnosti. - Vaše želje ne ulaze u popis stvari kojima dajem prvenstvo, gospođice

Tenbury, štoviše, ispravnije bi bilo reći da me se ne tiču. Uostalom, bez obzira na vas, ne namjeravam svoj život stavljati na kocku. - Skrene u ulicu s elegantnim zgradama pa se zaustavi i okrene da sa stražnjeg sjedala uzme kožnatu aktovku.

- Pričekajte ovdje, neću se dugo zadržati.

7 Glorij@


Liz ga je slijedila pogledom dok je prelazio ulicu i kad se zaustavio pred nekim vratima. Nije dospio ni pozvoniti, a ona su se već otvorila i na pragu se pojavila neka žena. Sudeći prema srdačnom pozdravu i zagrljaju, bila je vrlo sretna što ga vidi, a bila je i vrlo ... trudna. On je rukom obujmi oko ramena pa skupa uđu u kuću.

Prošlo je deset minuta i potom dvadeset, a za to je vrijeme nebo postajalo sve sivlje, dok su se oblaci gomilali već spremni da ispuste pljusak. Malo poslije se upali svjetlo na drugom katu kuće u koju je upravo ušao Sam.

- Sjajno - promrmlja Liz pomalo ljutito. - Ostavio me ovdje na hladnoći da bi pošao ljubakati. Nije čudo što je Henryju rekao da nas ne čekaju na večeru! - Okrene se u potrazi za nekim novinama, časopisom ili bar kartom grada, kako bi čitanjem ubila vrijeme. Ali jedino što je našla bila je Samova otvorena putovnica.

Premda se smatrala ispravnom osobom, nesposobnom da čeprka po tuđim stvarima, nije mogla odoljeti gotovo magnetskoj privlačnosti te isprave i, prije nego što je i shvatila što radi, počela ju je listali.

Nasuprot putovnicama običnih smrtnika, na kojima svi izgledaju kao da su na policijskom popisu traženih, Samuel Craven je imao besprijekoran izgled. Visoke jagodice, bujna crna kosa, trepavice na kojima bi mu pozavidjela svaka žena i jamica na bradi, nije nedostajalo baš ništa. Kao što je već opazila, bio je visok metar i osamdeset pet, sa skladnim tijelom koje bi usrećilo svakoga krojača. Šteta što to sve nije bilo popraćeno ljubaznošću i pristojnošću, koje su mu potpuno izostale. Premda je sad bio kanadski državljanin, rođenje u Harrisburgu u Pennsvlvaniji, dvadeset trećeg travnja prije trideset četiri godine.

Sudeći prema pečatima, mnogo je putovao, ponajviše po egzotičnim zemljama. Sa svim tim putovanjima i s ljubavnicom, bilo je čudo što uopće nalazi malo vremena i za rad! Ljutita zbog čekanja, Liz zatvori putovnicu i okrene se prema kući u kojoj je nestao Sam, da se nađe s njim licem u lice, usprkos kiši koja je nemilice padala. Zatečena kako čeprka po tuđim stvarima, zacrveni se sve do korijena kose. Dakako, nikakav razlog ne bi mogao opravdali ono što je upravo učinila, ali Liz nije izgubila prisutnost duha.

- Pao je na pod ... - reče, hineći nehajnost, što ju je stajalo golema napora. - On joj ne odgovori, ali njegov joj je pogled dovoljno govorio što misli o svemu tome. - Putovnica je važna isprava i ne valja je ostavljati ovako. - On se zavali na naslon i nepomično se zagleda u nju. Premda je slutila kako bi bilo mudrije da šuti, Liz nastavi: - Mogla je nopazice pasti na cestu, a uvjerena sam da znate koliko je dosadno vaditi nove isprave, pogotovu ako tako često putujete ...

- Jeste li završili? - upita on, opazivši da je ostala bez riječi. - Da - odgovori ona, oborivši pogled i tek tad shvativši da u ruci i dalje

drži njegovu pulovnicu.

8 Glorij@



- Dobro! - Sam uzme putovnicu i baci je na stražnje sjedalo. Vrlo gust promet olakšao joj je da prihvati tešku šutnju što je pala među

njih, ali čim su napustili svjetla i buku grada, Liz nije mogla odoljeti napasti da ponovo progovori.

- Bojim se da smo krenuli pogrešnom nogom - reče, gledajući ga ispod oka.

- I namjeravam se ispričavati zbog svoje krivnje u svemu tome. - Sam je i dalje šutio, ali ona nastavi: - Obično nemam naviku čeprkati po tuđim stvarima, ali dosadilo mi je čekati i tražila sam nešto za čitanje da ubijem vrijeme.

- Onda se mogu smatrati sretnim - reče on, podignuvši jednu obrvu - što ste se zaustavili na putovnici, kad je tu bilo i pravnih spisa koji su vas mogli zanimati. Jer da ste ih pročitali, mogli biste me optužiti za povredu profesionalne tajne. Budući da sam odvjetnik, to ne bi bilo teško.

- Nisam znala da ste odvjetnik. - A ja nisam znao da ste njuškalo, pa smo na istome. - Liz, se okrene prema njemu da ga bolje pogleda. Bio je vrlo privlačan

muškarac, u to nije bilo sumnje. - Zašto me tako odlučno mrzite, Same? - Prema vama ne osjećam baš ništa, gospođice Tenbury, vjerujte mi.

Već sam vam rekao da ste samo gnjavaža, ali riješit ću sve čim vas iskrcam pred Henryjevim vratima - naglasi Sam i potom doda: - Pod uvjetom da ne naudite Henryju ili kome drugome do koga mi je stalo.

- Očito je kako očekujete da to učinim. Izražaj kojim ju je pogledao bio je dovoljan da joj se smrzne krv u

žilama. - Iskustvo me uči da jabuka nikad ne pada daleko od stabla. - Što time želite reći? - Ona ga zaprepašteno pogleda. - To da ako samo malo nalikujete na svoju majku... - Naglo se prekine,

kao da je ionako rekao previše, i stisne usne. - Što vi znate o mojoj majci? - Sad Liz nije namjeravala popustili. - Više nego što me zanima. - Je li vam Henry govorio o njoj? - Henry je nije vidio najmanje dvadeset pet godina. - A to vaše mišljenje ne čini mnogo pouzdanim. - Barem se u tome slažemo. - On uspori vožnju i skrene u uličicu što je

vodila do restorana. - Predlažem da se zaustavimo i nešto pojedemo. Do Stentonbridgea ima još dobra dva sata vožnje.

Premda je Liz zanimalo objašnjenje za njegovu primjedbu o njenoj majci, ipak se suzdržala od daljnjih pitanja. Bilo je očito da Sam Craven zna više nego što je htio pokazati, ali sad nije bio trenutak za pitanja.

9 Glorij@


XXX

Nije bila onakva kakvom ju je zamišljao. Promatrajući je dok je čitala jelovnik. Sam je pokušavao pomiriti sliku žene koja je sjedila nasuprot njemu s onom otimačice tuđih dobara.

Očekivao je upadljivu ženu s izazovnim izrezom, s mnogo nakita i umjetnim noktima. Ali Liz Tenbury nije nimalo odgovarala tom opisu.

Zamišljao ju je zgodnom, premda prilično običnom, pa i bila je zgodna, ali nipošto nije bila i obična. Ma koliko se trudio da joj nađe neku manu, nije mogao uspjeti u tome. Ruke su joj bile tanke i vitke, s dobro njegovanim noktima, crte lica su joj bile pravilne i okružene slapom kestenjaste kose koja joj je dodirivala obraze. U velikim očima čista izražaja nazirala joj se sjena osmijeha, kao i na punim ružičastim usnama. Osim sata, jedini nakit joj je bio par malih zlatnih naušnica. Na sebi je imala suknju od trapera, koja joj je sezala tek malo do ispod koljena, i bijelu bluzu kratkih rukava, a na nogama kožne sandale. Noge su joj bile gole i nevjerojatno duge, stopala uska i nokti ružičasti poput malih školjaka.

On se trgne, iznenada shvativši da je promatra s prevelikm zanimanjem. I Henry će je obožavati, prihvatit će je bez suzdržanosti i neće se pitati zašto ga je tako iznenada odlučila potražiti. Možda će zbog nje zaboraviti nevjeru njene majke, koja ga je prije dvadeset pet godina zamalo ubila, nanijevši mu tešku bol, ali on neće. Štoviše, učinit će sve kako bi je spriječio da dovrši njeno djelo. Ne znajući da je on promatra, Liz nastavi proučavati jelovnik, kuckajući prstima po stolu.

- Zaboga! - plane on iznerviran zanimanjem što ga je osjećao prema toj ženi. - Ovdje smo došli jesti, a ne provesti večer! Može li se znati što ćete naručiti?

- Volim čitati jelovnike - odgovori ona, nabravši čelo. - Ja bih ga za pola tog vremena bio naučio napamet. - Znači da ja nisam kao vi. Dakako da nije! Bila je opasan koncentrat

ženstvenosti, a činjenica što nije uspijevao odvojiti oči od nje, dovodila ga je do ludila.

Možda ste već zaboravili, ali Henry vas već dugo čeka. Ako je isto s vama, ne vidim razloga da se ta agonija produlji.

- Želim obilan tanjur prženih krumpirića i frape od vanilije - reče Liz, zaklopivši jelovnik.

- I toliko vam je dugo vremena trebalo da se odlučite jesti krumpiriće i piti frape? - upita on s nevjericom. - To smo mogli uzeti u nekoj zalogajnici i uštedjeti mnogo vremena.

10 Glorij@



- Dobro, onda pođimo - reče Liz i dohvati svoju torbicu i džemper. - Ostanite gdje jeste! Zacijelo je podigao glas više od potrebe, jer je

konobarica brzo dotrčala do njih i upitala Liz pravi li joj mladić kakve probleme.

- Oh, ne! I on mi nije mladić - naglasi Liz i prasne u smijeh. - I ne pravim joj nikakve probleme - ozbiljno reče Sam. - I bolje vam je - promrmlja konobarica, potom uzme olovku i blok te

doda: - Što želite? Sam joj reče Lizinu narudžbu, a za sebe naruči sendvič s piletinom i

kavu. - Mislio sam da žene poput vas žive na salati i soji - primijeti on dok su

čekali da im donesu jelo. - Žene poput mene? - ponovi Liz. - A kakva sam to ja žena? - Ispod tridesete i ropkinja posljednje mode, ma kakva čudna ona bila. - Žene poput mene zaista ne robuju modi, Same - reče mu ona tonom

kojim bi se obratila nekoj osobi koja sporo shvaća. - Mi same postavljamo naša pravila.

- A što se događa ako se vaša pravila ne slažu s muškarčevim? - Onda pravimo ustupke, kao što smo radile otkad je svijeta i vijeka. - To mi se čini vrlo lagodna izlika da bi se radilo ono što se hoće i

pritom se ne smatralo odgovornim za svoja djela. - Budete li tražili u osoba ono najgore, na kraju ćete to neizbježno i naći

- reče Liz, podignuvši obrvu. Ne znajući pouzdano da li da je smatra nevjerojatno naivnom ili

drskom spletkaricom, Sam odluči ne popustiti oprez. - Ne vjerujem da ću morati dugo tražiti, gospođice Tenbury. Jeste li

ikad čuli za onu izreku: Daj nekome dovoljno užeta i na kraju će se objesiti? - Nakon kraće stanke doda:

- Bilo bi dobro da to zapamtite.

11 Glorij@


2.

iz zatrese glavom, pogođena tolikim neprijateljstvom. - Mislim da je to dovoljno za ugodnu večericu u društvu.

- Žao mi je ako vas istina vrijeđa... No možemo se ograničiti na razgovor o vremenu.

Da budem iskrena, radije ne bih uopće govorila. Umorila sam se, pokušavajući shvatiti razlog ovom vašem neprijateljstvu. Zapravo, počela sam vjerovati da ga uopće nema i da je to jednostavno način vašeg postojanja.

- Barem ne gajimo sumnje u ono što mislimo jedno o drugome. - Bilo je gotovo nemoguće probiti njegovu neprobojnu masku. Premda

je bio lijep muškarac, doimao se suh kao i pravne knjige koje zacijelo drži na noćnom ormariću.

- Ne govorite gluposti! - Hej, a tko sad vrijeđa? - upita on, podignuvši jednu obrvu. - Ja - prizna Liz. - Biti ljubezan prema vama, već je u začetku izgubljen

slučaj, Same Cravene. Čini se da uživate biti nepodnošljivi, bez obzira na razlog.

U taj su im tren donijelo jelo, i ona ulije na krumpiriće malo umaka od rajčica i potom polako u njih zabode vilicu.

- Ne morate ljutnju iskaljivati na jelu, gospođice Tenbury. - Tom vilicom ne ubadate moje srce. - Molim vas, prestanite i jedite! - reče Liz, pomislivši kako možda nije

trebala doći. Možda je Henry Parnell uistinu želi vidjeti, kako se činilo iz njegovih riječi, ali zapravo nije učinio ništa da joj uđe u trag dok mu se ona nije javila. Ta je situacija ionako već bila osjetljiva, pa joj nije bilo potrebno još i neprijateljstvo njegovog posinka. - Samo želim da ova večer što prije prođe. No usprkos njenoj želji, nije bilo tako. Kad su završili s jelom, konobarica im pruži račun i reče:

- Nadam se da večeras ne namjeravate još dugo voziti. Policija je naredila da se cesta ostavi slobodna i dopušta kretanje samo u hitnim slučajevima.

- Baš to mi je još trebalo da zaključim ovaj krasan dan! - pobuni se Sam dok je plaćao, gledajući Liz kao da je ona za sve kriva. - Uzmite svoje stvari i idemo.

- Ali ako je policija rekla da ...

L

12 Glorij@



- On je zgrabi za ruku i povuče prema vratima. - Ne preostaje nam nego prenoćiti ovdje. - Ni mrtva! Parkiralište se pretvorilo u jezero, i Liz je nogom uronila u vodu sve do

gležnja. Do automobila su oboje bili posve mokri. Tiho opsovavši, on pokrene automobil i izađe s parkirališta. Stanje na cesti je bilo zabrinjujuće, pa se Liz stisla na sjedalu, moleći se u sebi da živi stignu do odredišta. No prešli su pedesetak kilometara kad Sam zaustavi automobil. Nigdje nije bilo ni žive duše, nigdje svjetla, nigdje kuće, ništa osim kiše koja je žestoko udarala o automobilski krov i drveće potresano vjetrom.

- Zašto ste se zaustavili ovdje? - upita ga ona začuđeno. - Ili to ne smijem pitati?

No prije nego što joj je on dospio odgovoriti, ona shvati što se dogodilo. Tamo gdje je maloprije bio most preko jaruge, sad je bio samo blatnjavi potok što je silazio s planine i odnosio sve na što je naišao. Da je automobil prešao još dvadestak metara, bio bi se srušio u prazno i pao u brzake.

- Baš tako - promrmlja Sam, čuvši njen prigušeni povik. Bilo je kasno proljeće, ali Liz shvati da joj zubi cvokoću. Stvarnost je

katkad uistinu bila zaprepašćujuća. Trenutak prije si bio živ, s tisuću planova za budućnost, a sad ... u tren oka je sve svršeno.

To se dogodilo njenim roditeljima, a ona je u opasnosti da doživi isto. Zrak je u vozilu bio vlažan, pa ona otkopča pojas, otvori vrata i klizne iz automobila. Imala je osjećaj da će joj pluća prsnuti, pa je bila sretna što je na otvorenom zraku, bez obzira na jaku kišu i vjetar koji joj je šibao lice. Zaslijepljena panikom, potrči u noć, s jedinom namjerom da nađe neko umirujuće svjetlo lokala uz koji su maloprije prošli. No učinila je tek nekoliko koraka kad se sudarila sa Samom.

- Jeste li izgubili i ono malo razuma što ste ga imali? - poviče on. - Kamo ste, do vraga, naumili? - Zamalo smo se ubili!

- I to vam nije bilo dovoljno? Želite li to dovršili sami? - Ho... hoću... - Strah koji ju je gurnuo van iz automobila u tamu sad je

prešao u očajno jecanje. - Dosta! - zapovjedi joj on. - Čekajte da vas pogodi prava nesreća prije

nego što se slomite! - Lagano je potrese, a ton kojim je nastavio, priopći joj da nije posve neosjetljiv na njeno duševno slanje.

- Naslućujem da šok što ste ga doživjeli zbog pogibije svojih roditelja još nije prošao, ali nastojte obuzdati maštu. Hajde, vratite se u auto, Liz!

- Ne vjerujem da ću uspjeti - zajeca ona. Onda ću vam to ja olakšati - odgovori on i, prije nego što je ona i shvatila njegovu namjeru, on je uprti na rame poput vreće krumpira, ne osvrćući se na njeno plaho protivljenje.

13 Glorij@


- Za danas ste već dovoljno stavljali moje strpljenje na kušnju - doda on, svalivši je na sjedalo i zakopčavši joj sigurnosni pojas. -Stoga se ne upuštajte u neki drugi pothvat, inače ću vas ostaviti ovdje samu. A ovaj je kraj pun svakojakih životinja, a možda i ... vampira. - On zatvori vrata i sjedne za upravljač.

- Lažete - reče ona jedva čujnim glasom. - Pogotovu što se tiče vampira.

U polutami automobila njegov je zlobni smiješak preplaši. - Ako se želite uvjeriti, samo izvolite... Liz se s nelagodom promeškolji na sjedalu. Dan koji je bio pun

obećanja, pretvorio se u golemo razočaranje, i samo se nadala da će inu šio prije doći kraj. Dok je Sam pokretao vozilo, svjetla su osvijetlila kišu koja je u srebrnastim nitima padala kroz noćnu tamu.

- Prije petnaestak kilometara smo prošli kraj nekog motela. - Nadajmo se da cesta nije urušena i da ćemo stići do njega.

Kad su na posljetku stigli do motela, prizor koji ih je dočekao nije bio najprivlačniji. Motel je bio star i dotrajao, ali usprkos tome, po takvom je nevremenu samo jedna soba bila slobodna.

- Uzmite ili ostavite - reče im službenik za pultom, koji je smrdio po duhanu. - Ako je nećete vi, dat ću je nekome drugom.

- Uzet ću je - reče Sam i stavi mu kreditnu karticu na pult i počne ispunjavati obrazac.

- Ne namjeravam noć provesti u sobi s vama - usprotivi se Liz dok su išli prema svom smještaju.

- Radije biste spavali u automobilu? - Ne, nipošto! - Valjda ne mislite da ću to učiniti ja - reče Sam, otvarajući vrata sobe. - Uđite i smjestite se dok ja unesen prljagu. - Same - promrmlja Liz i dalje stojeći na pragu kad je on donio kovčege

i novine - ova je soba prava rupa. - Žalim što nije na visini hotela sa pet zvjezdica što ste očekivali, ali je

ovdje barem toplo i suho. Čak postoji tuš i jedan krevet... - Valjda ne očekujete da ću spavati u tom krevetu! - Liz se sa

zaprepastenjem ogleda oko sebe, a on slegne ramenima. - Onda možete spavati na pođu. - Vi ste najbešćutnija osoba koju sam ikad upoznala! - poviče ona. - A vi ste najrazmaženija! - Nogom zatvorivši vrata, Sam ispusti Lizinu

torbu na pod, a novine i svoju naprtnjaču baci na postelju. Potom svuče kaput, izuje cipele, čarape i skine kravatu.

14 Glorij@



Kad je na red došla košulja, Liz nije mogla izbjeći da pogledom prijeđe po njegovim prsima opaljenim od sunca i širokim ramenima. No ako on misli da će na nju ostaviti dojam svojim tjelesnim izgledom, onda se ljuto vara, pomisli ona.

- Što to namjeravate? - prosikće ona, videći kako je odvezao pojas na hlačama.

- Mislim da je to očito. Svlačim se da se mogu tuširati. Zatvorite usta i prestanite me gledati tako tupo, gospođice Tenbury.

- Ne vjerujem ... ne vjerujem onome što vidim. - Onda ne gledajte! - Pojas odleti na krevet, a on skine hlače i ostane

samo u boksericma, kao da je sam. A Liz nije mogla odvojiti oči od njega! Crvenite se, gospođice Tenbury - naglasi on zlobno. Imao je duge noge mišićavih bedara, gotovo savršene.

- Da se niste usudili skinuti drugo! - upozori ga ona. - Ne želim vas vidjeti golog.

- Još bolje - naglasi on, slažući hlače. -Jer se ne namjeravam pokazati gol jednoj neznanki. - Složivši odjeću u trošni ormar, upita: - Zaista se nećete prvi poslužiti kupaonicom?

- Ne, hvala. Sudeći prema svemu, u kadi zacijelo ima prst prljavštine. - Nema kade - reče on, virnuvši u kupaonicu - samo tuš. - Onda vam želim dobru zabavu! - Oh, svakako - nasmije se on. -Nemojte viriti unutra, gospođice

Tenbury, i bez šala. - Šala? - Nema dovoljno mjesta za dvoje, pa ako ste se predomislili, morate

čekati svoj red. - Vrlo duhovito! - primijeti ona, zbunjena tolikom drskošću. No mokra odjeća na njoj navodila ju je samo na želju za tušem. Koga

misli da kažnjava što odbija izvući ono najbolje iz te situacije? Desetak minuta nakon toga Sam se pojavio omotan ručnikom, mokre

kose, s ugodnim mirisom čistoće. - Nije baš neko mjesto, ali je bar voda topla - reče. - Zaista to nećete

iskoristiti? Unutra imate veliki ručnik doda on s izazovnim smiješkom. - Dobro - promrmlja Liz i ude u kupaonicu, ponijevši svoj kovčežić s

kozmetikom i čistu presvlaku koju je uzela iz kovčega.

15 Glorij@


xxx

Činilo se da su jastuci napunjeni slamom, a madrac nije bio ništa bolji, ali Sam pomisli kako je to sve ipak bolje nego nego mramorna ploča pod koju bi bilo završili da se nisu na vrijeme zaustavili pred srušenim mostom.

Usprkos ozbiljnosti situacije, Lina ga je reakcija smutila. Kad je onako mahnito izletjela iz automobila, ne znajući gdje je, samo je potvrdila njegov prvi dojam da ta žena znači samo nevolje. No usprkos tome nije se mogao osloboditi osjećaja brige za nju. Kad ju je silom podigao u naručje, osjetio je da drhće poput lista, ali bilo je bolje ne misliti na ono što je osjetio kad mu je bila tako blizu. Od njega se tražilo da isporuči robu, a ne da je kuša! Ta ga misao podsjeti na to da ih Henry čeka. Stoga uzme mobitel i otkuca broj. Henry se javi na prvi zvuk.

- Same? - Ja sam. - Upravo sam gledao televiziju i vidio kakve štete nanosi kiša. Noćas

nećete stići ovamo. - Da, još smo prilično daleko, ali prije jednog sata sklonili smo se u

motel. - Hvala nebesima! Znači da ste na sigurnome? - Da, jesmo - odgovori Sam, pomislivši kako je bolje ne ulaziti u

pojedinosti o njihovom smještaju. - Onda, sviđa li ti se? Što misliš sad kad si je vidio? - Ona je ... - Htio je reći kako je Liz njuškalo duga jezika ... ali, na

žalost, vrlo seksi, no samo reče: - Ti me poznaješ, Henry, pa znaš da ne volim donositi brze zaključke dok nemam sve potrebne elemente.

- Zašto bar jedanput u životu ne prestaneš bili odvjetnik? - nasmije se Henry.

- Što bi trebao učiniti? Iskoristili situaciju da je bolje upozna? Ne, mnogo je bolje djelovati kao odvjetnik.

- Pa to jesam, znaš. - Htio bih da se slažete. Ne zaboravi da pripadate istoj obitelji, Same. - Baš zato hodam s olovom u nogama. Uvijek si mi bio kao otac,

Henry, i sad se ja moram ponašati kao sin i braniti tvoje interese. - Brineš se bez razloga. Liz nema što skrivati, a iznad svega nema

razloga da mi laže. - U tom mu trenutku Sam nije mogao reći kako je ona ipak kći svoje majke. - Je li zgodna kao što izgleda na slikama koje mi je poslala? - upita Henry, a upravo u taj tren Liz izađe iz kupaonice u oblaku cvjetnog mirisa.

16 Glorij@



- Same, jesi li još tu? - zazove ga Henry. - Da. - On pročisti glas i svrne pogled s plave noćne košulje koja joj je

otkrivala dobar dio leđa. Zašto miriše tako ugodno? I zašto joj je koža tako blistava? Zašto ga je obuzela želja da joj prstima prođe kroz kosu koja joj je meko padala na ramena?

- Onda, je li? - Što? Tko? - Je li Liz zgodna kao na slikama? Ona stane u dno posotelje, s rukama

iza leđa, s nevinim izražajem neke petnaestogodišnjakinje.- - Moram li otići u kupaonicu dok ne završite telefonirati? - upita ga. - Ne - reče on, odgovorivši odjednom na oba pitanja. Slika na koju je

mislio Henry nije bila osobita, i bila je snimljena iz određene udaljenosti. - Drukčija je.

- Bolja? - Drukčija ponovi on, - Čuj, Henry, zvat ću te sutra ujutro, katl čujem

vremensku prognozu. Dobro spavaj i ne brini se za nas, sutra ćemo svakako stići kući.

- Zašto mi niste rekli da govorite s Henryjem? - usprotivi se Liz. - Mogla sam ga pozdraviti.

- Znao je da zovem iz motela. - Pa što onda? - Ona nabere čelo. - Nisam mislio kako želite da zna da smo u istoj sobi. - Zašto ne? Što je zlo u tome, kako vi kažete? Sretni smo što smo našli

mjesto gdje ćemo prenoćiti, bez ikakvih primisli. - Nisam uvjeren da je baš tako -primijeti on. - Da jest, vi ne biste

polugoli hodali po sobi. Ta je njegova primjedba natjera da od srdžbe širom rastvori oči. - A što bih onda ja morala reći o vama, koji imate samo ručnik oko

bokova? Sam naglo strgne ručnik sa sebe i nasmije se vidjevši kako je ona preplašeno ustuknula.

- Kao što vidite, na sebi imam bezazlene kupaće gaćice. - Baš sam se pitala što imate u onoj naprtnjači - reče Liz, odmah se

pribravši. - Sad znate. - Namjeravate li spavati samo u kupaćim gaćicama? - Da, zaboravio sam ponijeti cilindar. - Zaista vrlo duhovito! - Volim izazivali čuđenje.

Lizin mu je izražaj jasno govorio da joj se ne sviđa njegov smisao za humor. - Sad se smjestite na svoju stranu ... zauzeli ste i moju polovicu. - Činilo mi se da sam shvatio kako se ne želite spustiti tako nisko i

spavati na ovom madracu. Razmislivši malo bolje, shvatila sam da je madrac ipak bolji od poda -

17 Glorij@


odgovori ona, vršcima prstiju podignuvši plahtu, kao da se plaši da bi je moglo ugristi neko čudovšte skriveno pod pokrivačem. - Premda nisam mislila da ču na ovakvome mjestu prenoćiti.

- Opustite se - reče joj Sam. - Već sam otjerao stjenice. - Je li to još jedna od vaših šala? - Lizine se velike oči opet širom

rastvore. - Ne vjerujem! Hodale su po jastuku jedna za drugom. A da ste samo

vidjeli kako su bili zgodni žohari na podu! Liz s povikom skoči na krevet i otkotrlja se ravno do njega. Trenutak prije Sam je ležao ispružen na sigurnoj udaljenosti a ... trenutak potom jedina prepreka koja ih je dijelila bila je Lizina lagana noćna košulja. On joj položi ruke na ramena, s namjerom da je vrati na njeno mjesto, ali uvelike pogriješi pogledavši je u oči. Liz je imala nježne crte, koža joj je nalikovala na porculan, obrve su joj bile kao nacrtane a velike smeđe oči su joj zasjenjivale guste trepavice. Te su oči mogle oboriti svačiji nadzor nad sobom.

Nekoliko su trenutaka oboje ostali nepomični. Premda ju je on htio odgurnuti, nije imao snage da to učini. Nije imao povjerenja u nju i nije osjećao simpatiju prema njoj, ali mirisala je tako ugodno i ... usne su joj bile poluotvorene, a njene ukroćene bradavice na dojkama, pritisnute o njegova prsa, izazivale su mu uzbuđenje. Htio bih da se slažete. Ne zaboravi da pripadate istoj obi telji, Same ... Ali to ne znači slaganje! Usprkos svemu, ona je prekinuta čaroliju tog trenutka.

- Rekla sam da ovo nije dobra zamisao šapne mu ona, odmaknuvši se od njega.

- Jesi - potvrdi on, obrativši joj se sa ti. - Sad mi možda vjeruješ. Prikrivši vlastito oklijevanje, Sam se okrene

na leđa. - U to nikad nisam sumnjao, ali ipak nisam vjerovao da ćeš mi se na

ovakav način baciti u naručje. - To je bila samo neugodna nezgoda. - Koliko ja znam, cijela ova situacija i tvoja nazočnost ovdje su

neugodna nezgoda. - Sam je mislio kako je siguran od svakog osjećaja prema njoj, ali bol koju je pročitao u njenim očima, nije ga ostavila ravnodušnim. Stisnuvši zube, ugasi svjetlo stavivši ruke pod glavu, zabulji se u strop. Nadao se posvemašnjem mraku, kako bi udaljio s očiju sliku ispružene žene do njega, ali svjetlo koje je dopiralo s parkirališta, razbijalo je mrak u sobi. Šutnja koja je pala među njih bila je puna napetosti. Prošlo je petnaest minuta i zatim pola sata, a Liz je nepomično ležala, ruku spuštenih niz bokove. Krajičkom oka Sam je vidio da ona ima otvorene oči, a sjaj sa strane lica kazivao mu je da plače. Trenutak potom prigušeni jecaj ponovo privuče njegovu pozornost.

- Zašto plaćeš? - upita je on, od bivši napast da se ne osvrne na nju. - Nedostaju mi moja majka i moj otac, odgovori ona s dubokim

18 Gloroj@



uzdahom. - Uvijek kad pomislim da sam preboljela tu bol, ona se ponovo vrati.

Zacijelo sam vrlo umorna, jer u posljednje vrijeme često plačem, tuga koju je osjetio u njenom glasu natjera ga da se smekša.

- Znam što znači izgubiti roditelja - reče on blago. - Otac mi je umro kad mi je bilo osam godina.

Uvijek je teško izgubili roditelje, bez obzira na dob - promrmlja Liz, okrenuvši se prema njemu.

- Da. - Nije bio uvjeren da mu se mili dodir njihovih tijela, ali nije se potrudio da ga izbjegne. - U početku sam odbijao misao da ga više nikad neću vidjeti - nastavi. - Tražio sam ga među ljudima. Svaki put kad bi netko zakucao na vrata ili kad bi zazvonio telefon, očkivao sam da je to on. Sjećam se i prvog Božića bez njega, prvog rođendana, prvih praznika. Zavidio sam drugoj djeci koja su još imala oba roditelja.

- Bio si jedinac? - Da - odgovori on i počne joj objašnjavati kako je prebolio taj teški

gubitak. Prošlo je neko vrijeme dok je shvatio kako govori o sebi, umjesto da sluša nju. - Koliko sam razumio, tvoja je obitelj bila vrlo vezana - reče na posljetku. - Jesi li još živjela s roditeljima kad si ih izgubila? - U očekivanju odgovora, on se okrene da je pogleda. Liz je spavala, s glavom lagano nagnutom prema njemu. Doimala se mladom, nezaštićenom i u miru sa samom sobom.

Tad i Sam poželi zaspati, ali glavom mu se vrzmala gomila misli. Elementi koji je temeljio na svojim sumnjama, odjednom su mu se učinili posve neutemeljeni, a nije mu bilo lako prihvatiti nesigurnost koja je proizlazila iz toga. Jedan dio njega želio je da Liz bude točno onakva kakva izgleda, djevojka koju je na susret s prirodnim ocem potaknula želja da ponovo sastavi svoj život uzdrman do korijena zbog preranog gubitka roditelja. No drugi dio, onaj jači, pozivao ga je na njegovu odgovornost prema ocu i na oprez da se ne uljulja u lažan osjećaj sigurnosti. Ništa se nije promijenilo. Usprkos suzama, još je bila ista neznanka čije namjere nije znao. Vrlo rado bih došla k vama, rekla je Henryju, spremno prihvativši njegov poziv. Sad me ništa ne zadržava u Vancouveru i nema boljeg trenutka da te sretnem.

- Boljeg... za koga? Nipošto za Henryja, koji je stvorio novi život tek poslije mnogo patnja. Nijedna se kći nema pravo pojaviti pred njegovim vratima da mu ga upropasti, ne dok je Samuel Cravcn u blizini!

Ona uzdahne u snu i pokrene se te pritom otkrije gola bedra. Sam pogleda na sat: nedostajalo je još barem šest sati do prvog jutarnjeg svjetla, šest sati do prvih vijesti o šteti prozrokovanoj kišom. To će biti beskrajni sati, popraćeni svježim ženskim mirisom i disanjem žene koja je duboko spavala do njega.

19 Gloroj@


3.

dući su dan stigli u Stentonbridge tek prije objeda. Pružajući se duž obale rijeke, gradić se doimao vrlo lijep, ali Liz nije mogla

prikriti oduševljenje tek kad je ugledala imanje na kojemu će biti gošća. Bilo je smješteno na prostranom prostoru duž rijeke, a na brežuljku se uzdizala prekrasna kuća, okružena zelenim livadama i gredicama raznobojnog cvijeća.

- Predivno je! - poviče Liz, zadivljeno promatrajući sve oko sebe. - Ne bi se trebala čuditi - suho primijeti Sam. - Ta primila si slike, je li? - Da, ali u zbilji je sve drukčije. Jednostavno je prekrasno! - Zatrese

glavom. - Ja bih željela Henryju dati sve ovo cvijeće! - Nastoj zakočiti dolare koji ti skaču u očima, gospođice Tenbury, i

sjeti se razloga zbog kojeg si došla. Odbor za doček će stići svaki tren i ne bih volio da te zatekne usredotočenu na ono što te jedino uistinu zanima, a to je Henryjev imetak.

Liz se bila probudila dobro raspoložena, s osjećajem da je za sobom ostavila teret koji ju je dugo pritiskao. Naivno je mislila da je između nje i Sama došlo do primirja i da će tako prestati lavina njegovih optužaba s kojima ju je dočekao. No usprkos lijepom vremenu i plavom nebu, Samovo raspoloženje nije bilo veselo.

Kad mu je prošle večeri zahvalila što ju je saslušao, on je samo slegnuo ramenima, ne dajući veliku težinu njenim riječima i nije dijelio njeno oduševljenje za lijepe gradiće uz koje su u vožnji prolazili, Liz se trudila da se ne rastuži, ali taj njegov posljednji napad bio je pretežak da bi mogla prijeći preko njega.

- Tvoja je primjedba potpuno neumjesna - reče mu ozbiljno. - Zaista? A jutros kad sam se probudio, prekapala si po novcu što sam

ga ostavio na stolu. - Nije istina! Tražila sam ključ od tvog automobila da unesem svoju

torbu. To sam ti odmah objasnila. Uostalom, da si ustao ranije, a ne pola jutra ostao u postelji, ne bih imala razloga prekapati po tvojim stvarima!

- Ne mislim da je osam sati kasno za ustajanje, i to ne znači pola jutra provesti u krevetu - odbrusi joj on.

- Ja sam već u šest bila na nogama. - A ja do četiri nisam ni oka sklopio. - Valjda nisam ja kriva za to! - srdito reče Liz. - Snizi glas i prestani se uzbuđivati - opomene je on. - Ako slučajno nisi

opazila, više nismo sami.

I

20Glorij@



Tek u tom trenutku Liz opazi da su kućna vrata otvorena i iznenada je ta prepirka bila posve nevažna.

- Je li ono Henry? - promrmlja, zagledavši se u muškarca bijele kose koji je silazio niza stube, praćen prekrasnim engleskim seterom.

- Da - odgovori Sam. - Jesi li razočarana što nije kućni upravitelj? - Nimalo - nasmiješi se Liz. - Samo bih radije da je pas rotvajler i da si

mu ti obrok. - Baš si ljubezna ... na posljetku pokazuješ od čega si sazdana! - Zašto se ne baciš u rijeku? - Uz stisne zube, i dalje se smiješeći, pa ne

čekajući njegov odgovor, izađe iz automobila i priđe elegantnom gospodinu koji je čekao na dnu stuba.

- Oh. Liz, dobro mi došla! - poviče on, uputivši joj topao osmijeh. - Napokon smo se sreli!

- Da, napokon - odgovori ona, ne prikrivajući uzbuđenje. Koji bi pozdrav bio najprikaldniji za oca kojeg nikad nije vidjela? Poljubac, zagrljaj, stisak ruke? Kako da ga zove sad kad su se našli licem u lice? Vidjevši njegovo držanje, Henry joj se odjednom učinilo odviše prisno, gospodin Parnell previše formalno a ... tata? Nick Tenbury je odigrao tu ulogu na najbolji moguć način, ljubav koja ju je vezivala za nj bila je odveć jaka da bi ocem mogla zvati tog nasmiješenog stranca. Kao da je shvatio njenu nesigurnost, Henry je uhvati za ruku i poljubi u obraz.

- Kćeri moja, ne možeš zamisliti što mi znači ovaj dan. Bit ću vrlo počašćen budeš li me s vremenom mogla smatrati svojim ocem. Dotad ću biti Henry a... - doda, okrenuvši se prema plavokosoj vitkoj ženi koja im se pridružila u taj tren. - A ovo je moja žena Cecily.

Cecily Parnell nipošto nije odgovarala slici druge žene. Na njoj nije bilo ništa što bi podsjećalo na maćehu ispunjenu srdžbom. Visoka i elegantna, u dvodijelnoj haljini boje mjedi, s bisernom ogrlicom oko vrata, bila je jednostavna i vrlo lijepa. Držanje joj je bilo ljubazno, što je potvrđivao i osmijeh njenih prekrasnih plavih očiju, -Tako mi je drago šio sam te upoznala, Liz! - reče joj, toplo je zagrlivši.

- Henry već odavno čeka ovaj trenutak. Zapravo, čekamo ga oboje, a ti si nam omogućila ovaj susret. Dobro nam došla kući. Oprosti zbog psića, malo je napastan ... ali i on ti želi zaželjeli dobrodošlicu, taj topli doček, nakon Samovog grubog napadanja, uvelike je gane i natjera joj suze na oči.

- Hvala - šapne, položivši lice na Cecilyno rame. - Vrlo sam ... vrlo sam sretna što sam ovdje.

- Ne više od nas, vjeruj mi. - Obujmivši je rukom oko struka - žena je povede prema stubama. - Idemo, moraš se osvježiti prije objeda. Same, molim te unesi Lizinu prtljagu. Možeš je odnijeti u ružičastu sobu.

21Glorij@


Da nije bila tako osjećajno potresena, ne bi joj bilo mrsko vidjeti moćnog Sama u ulozi nosača, ali bila je odveć zauzeta brisanjem suza rupčićem što joj ga je dao Henry.

- Obično ne ... - pokuša se ispričati. - Ni mi - umiri je Cecily - ali obiteljska okupljanja tako djeluju na

osobe. Ali ne i na Sama Cravena, pomisli Liz. Osjećala je njegov pogled na svom vratu i pitala se neće li za odjedom popustiti napasti da izgovori nešto otrovno u vezi s njenom nazočnošću. No kao što se često događalo, njene su se strepnje pokazale neosnovanima, jer je Sam imao drugog posla. Kad je nakon osvježenja sišla u blagovaonicu, tamo je zatekla drugu ženu, koja je očito pokazivala kako Sama smatra svojim vlasništvom.

- Zdravo, ja sam Pam Swift - predstavi se djevojka, podvrgnuvši je pomnom ispitu. - jedva sam čekala upoznati izgubljenu sestricu koja mi je za jednu noć ukrala muškarca. Liz joj poželi reći kako se ne mora plašili i neka ga samo drži. I neka se radije brine zbog one druge žene u gradu koja će mu uskoro nešto i podariti.

- Drago mi je. - Mislim da možemo popiti šeri prije nego što sjednemo za stol -

predloži Henry. - Pridružit ćete nam se ti i Pam, je li, Same? - Ne hvala - odgovori on. - Čeka me mnogo posla, a Pam je noćas

dežurna pa se mora odmoriti. - Glavna sam sestra na kirurškom odjelu bolnice - brzo objasni

djevojka. - A ja prodajem cvijeće - reče Liz. - Zgodno. - Djevojka nogom odgurne psića. - Prestani me

njuškati,Terry, to nije higijenski! Same, ostavila sam automobil kod konjušnice, možeš li me odvesti onamo?

- Dakako - odgovori Sam i okrene se da pozdravi Liz. - Bit ćeš ovdje na večeri, je li? - upita ga Cecily. - Zapravo to nisam imao u planu.

Ovo je za Liz prva večer u obitelji i bijela bih ila svi budemo nazočni. - Nasmiješi mu se. - Imat ćemo jastoga, a Martha će pripremiti tvoj

najmiliji kolač. - To je pravo podmićivanje! - nasmiješe Henry, ulijevajući piće. - Sam

ima svoj život, Cecily, a bit će i drugih večeri. - Uostalom, ti si se već potrudio dati mi svoju dobrodošlicu - umiješa se

Liz. - Ne osjećaj se dužnim doći radi mene. - Rekla si jastoga? - Ledene poput sjevernjaka, Samove su se oči

zaustavile na Liz. Torta od malina sa sladoledom od vanilije - pripomene Cecily.

- Onda sam vaš! Takvu večeru ne bih propustio ni za što na svijetu.

22Glorij@



- Zadovoljstvo u njegovu glasu jasno je pokazivalo tko je pobjednik u ovoj prepirci, pa se Liz prekori zbog toga što nije držala jezik za zubima.

- Hoće li biti i Nelly? - upita Sam, poljubivši majku za rastanak. Svakako, ona jedva čeka upoznati Liz. - Cecily rukom mahne Pam i Samu na pozdrav i onda se obrati Liz.

- Nelly pohađa ljetne tečajeve na koledžu i jutros je imala sat koji nije mogla propustiti. Zamolila me da je ispričam što te nije dočekala, ali u tri će sata biti ovdje.

- Jedva čekam da je upoznam -odgovori Liz. - Što studira? - Oduvijek joj je želja da postane socijalna radnica.Voli raditi s djecom,

ali o tome će ti ona sama govorili. Ja i tvoj otac želimo što više saznati o tebi. Ako se ne varani, baviš se hortikulturom, je li?

- Samo sam cvjećarica. Donedavno sam bila i o rt akin ja u jednoj cvjećamici. Znači da voliš cvijeće, baš kao i tvoj otac! Da Henry nije postao odvjetnik, zacijelo bi bio profesionalni vrtlar -reče Cecily sa smiješkom.

- Koliko sam shvatio - reče Henry kad su sjeli za stol - više nemaš vlastitu djelatnost.

- Ne, raspustili smo poduzeće - odgovori Liz, pomno birajući riječi. Usprkos toplom prijemu, ipak je bila samo strankinja i nije ih željela upoznati sa svojom situacijom. Kako bi reagirali kad bi znali da je Joshua Simm, sramežljiv računovođa s kojim je ušla u poduzeće i koji se brinuo za računovodstvo, uhićen zbog prijevare, pranja prljavog novca i veze s organiziranim kriminalom? I da je zbog njihovog poduzeća i ona bila pod sumnjom da je njegova sudionica?

Kad bi to znao, Sam bi došao na svoje, i to mu nitko ne bi mogao zamjeriti. Njen joj je dovjetnik rekao kako policija nema dokaze za njenu umiješanost sa Simmsom, ali kako će ipak biti bolje da ode iz Vancouvera prije suđenja, do kojeg neće doći prije kraja ljeta.

- Radiš li sad za nekog drugog? - upita je Cecily. - Ne. Završila sam sve narudžbe koje sam imala za svibanj i lipanj, ali

sad kad je sezona vjenčanja prošla, prilično sam slobodna. - Onda nema razloga da žuriš natrag u Vancouver... - Dušo - prekine Henry svoju ženu - odlučili smo da je nećemo siliti na

to da ostane. Ne želim da donese prebrzu odluku prije nego što nas dobro upozna.

- Henry, ljubavi, samo sam joj željela reći da može ostati ovdje koliko god želi - reče Cecily. - Htjela sam joj reći da je u svojoj kući, i što u tome ima loše? Za sve ima dovoljno mjesta.

- Živi li i Sam ovdje? - upita Liz, iskoristivši priliku da postavi pitanje koje joj je bilo posebno na srcu.

23Glorij@


- Obično ne - odgovori Henry. - Živi u kući blizu konjušnice. Nije daleko, ali katkad ga ne vidimo i cijeli tjedan. To je bila dobra vijest. Nije joj se sviđala pomisao na to da bi ga mogla sresti svaki put kad izađe iz svoje sobe. Poslije objeda Cecily je odvede u njenu sobu.

- Reci mi bude li li što potrebno - reče joj. - Ne vjerujem da će mi išta nedostajati. Ovdje je sve tako savršeno! Soba je bila prostrana, sa četiri velika prozora s pogledom na vrt i

rijeku, a u daljini, iza drveća, vidio se krov druge zgrade. Zastori i svilene tapete na zidovima bili su svijetloružičaste boje, a srebrne vaze bile su pune ruža. Kupaonica je isto tako bila raskošno uređena i Liz odmah odluči leći u kadu. Sam će doći na večeru, pa je željela biti posve opuštena.

xxx

Kad je došao, Sam na terasi zatekne majku i sestru, ali Henryju i Liz nije bilo ni traga.

- Tata ju je odveo u knjižnicu - obavijesti ga Nelly. Možda razgovaraju o prošlosti.

- Jesi li je već upoznala? - Da. - I što misliš? - Obožavam je! Baš je onakva kakvoj sam se nadala. Osjećam se kao da

sam joj sestra. - Ne gledaj me tako! - prekori ga majka, vidjevši kako je podignuo

jednu obrvu. - Poptuno se slažem s Nelly. Znam da te opsjedaju sumnje, Same, Liz se doima uistinu iskrenom, premda...

- Premda? - On joj uputi sumnjičav pogled. - Za objedom je spomenula da je bez posla, ali to ne mora ništa značiti. - Misliš da ne, je li? - Hajde, Same! - usprotivi se Nelly. - Ti uvijek u osobama nastojiš

vidjeti najgoru stranu. - A ti samo najbolju, pa i kad je očito da ona ne prevladava. - Do bijesa, Same, zašto ne možeš prihvatiti Liz onakvu kakvom se

predstavlja? - srdito upita Nelly. - Jer barem jedno od nas dvoje mora ići dalje od izgleda. - Što ti je učinila da si tako nepovjerljiv prema njoj? - Zabrinjava me ono što bi mogla učiniti tebi, Nel. - Na primjer? - ljutito reče Nelly. - Mogla bi mi ukrasti nakit? Ili mi

otrovati jelo? Ovo nije bajka, Same, a ja nisam Pepeljuga koju muči zla polusestra. Tvoj je problem u tome što se mnogo vremena baviš kriminalcima. Moraš se malo opustiti.

24Glorij@



- Bavim se rastavama - ispravi je on. - Ne bavim se često kriminalnim slučajevima; ali imam određen njuh u prosuđivanju osoba,

- Da je tako ne bi se spetljao s Pam! - Pam je bezazlena. - To li misliš! Neprestano ti pije krv tako da će ti uskoro biti potrebna

transfuzija. Možda ga Pam zaista namjerava uloviti, ali daleko je od toga da u tome

i uspije. Osim toga, ona mu nije bila opasnost za mentalni mir, za razliku od Liz Tenbury! Predmet njegove zabrinutosti izabrao je upravo taj trenutak da se nađe na terasi, držeći Henryja pod rukom. Premda se nije zanimao za modu, odmah je shvatio da crvena haljina, koja joj je isticala skladne oblike tijela, nije kupljena na nekoj rasprodaji. Smijala se nečemu što joj je Henry upravo rekao, ali s njena lica nestane radosti čim je ugledala njega.

- Oh, ovdje si - reče, ne skrivajući kako bi radije da je negdje drugdje. - Očekivala sam da ćeš se predomisliti. - Vidim da još niste popili aperitiv - reče on, ne prihvativši izazov. - Što

želiš, Henry? Uobičajeno? - Ne, u Lizinu čast ću se večeras pridružiti Cecily i Nelly sa čašom

pjenušca. - Potom se obrati Liz. - A što ćeš ti, dušo? - Nikad ne odbijam pjenušac - odgovori ona sa smiješkom. Stisnuvši

zulie, Sam uzme bocu i ulije piće u čaše. - O čemu ste ti i Henry razgovarali u knjižnici dok su vas moja majka i

sestra čekale? - O mojoj majci, prvoj gospođi Parnell - izazovno mu odgovori Liz. -

Drugim riječima, ni o čemu što bi se ticalo tebe, Same. - Dok budeš pod krovom sadašnje i posljednje gospođe Parnell, ticat će

me sve i neću dopustiti da raspravljaš o položaju moje majke u ovoj kući. Nadam se da sam bio dovoljno jasan.

- Kad bi tvoja majka bila samo desetinu nepristojna koliko si ti, odsjela bih u hotelu, ali ona je divna osoba i nikad joj ne bih uskratila poštovanje, rekavši joj što mislim o njenom sinu.

Razljutio ju je, to je bilo jasno iz njenih riječi i njenih crvenih obraza. U tom su joj trenutku usne imale istu boju begonija koje rastu kraj konjušnice. Iznenada se Sam upita kako bi ona reagirala da je poljubi. No prije nego što je imao vremena popustiti toj ludoj napasti, pridruži im se Cecily.

- Što to kujete vas dvoje? - Divila sam se vašoj prekrasnoj kući slaže Liz. - Imaš mnogo ukusa.

Stanuješ li oduvijek ovdje? - Otkad sam se udala za Henryja. Prije sam sa Samom živjela u

Hamiltonu, u stanu. Bio je zgodan, ali neusporediv s ovim. Ako hoćeš, poslije večere ću te povesti po imanju, ponudi se Cecily.

- Henry je odrastao ovdje, ali kad smo se vjenčali, dao mi je otvorene

25Glorij@


ruke da sve uredim po svojoj želji. Moram priznati da se ponosim rezultatom. - Znači da imanje odavno pripada obitelji Parnell. - Da - odgovori Cecily, ne osvrćući se na sinov smrknut izražaj. -

Henryjev prapradjed je ovu kuću sagradio 1840. Otad uvijek žive Parnellovi. - Tako je čudno govoriti o pretcima za koje donedavno nisam znala ni

da postoje - zamišljeno primijeti Liz, pijući pjenušac. - Uvjerena sam da tvoj otac neće propustiti priliku govoriti ti o njima.

Same, otprati Liz za stol, sad će biti poslužena večera. Ne imajući izbora, Sam je uhvati pod ruku i tad osjeti njen čulni

parfem. Izazovno ga obavije miris ugodne mješavine tropskog cvijeća, a onda mu pogled padne na njen izrez na haljini, izazvavši mu neželjenu reakciju. Bilo je jasno da, osim što nema u nju povjerenja, ne može vjerovati ni samome sebi. Što ju je više gledao, to mu je bila sve poželjnija. Da bi tu besmislenu sutuaciju priveo kraju, odlučio je već sutra telefonirati na zapadnu obalu i raspitati se o njenoj prošlosti. Henry ga neće poduprijeti u tome, ali u tom je slučaju bolje se ne izvrgavati opasnosti.

Liz je običavala stisnuti usne pošto bi ispila gutljaj vina i Sam se, sjedeći joj nasuprot, zateče kako očekuje tu malu gestu. Njena su usta bila najljepša koja je ikad vidio i bila bi dovoljna da ga upropaste, kad bi joj on to samo dopustio.

- Slažeš li se, Same? - Molim? Oprosti - naglo se okrene prema majci koja ga je upitno

gledala. - Probudi se, braco! - nasmije se Nelly. - Govorili smo o tatinom rođendanu i sada ti moraš dati odlučan glas. -

Što predlažeš? - Sve što Henry želi. - Onda je odlučeno - zadovoljno reče Cecily. - Iduću ćemo subotu

prirediti zabavu da proslavimo Henryjev sedamdeseti rođendan i Lizin dolazak. Poslije toga ćemo koji dan provesti u vikendici.

- Ako je moguće, ja bih se pobrinula za cvijeće - ponudi se Liz. - Dakako, ako ga smijem brati u vrtu.

- Beri ga koliko hoćeš. Imaš slobodan pristup svim gredicama - umiješa se Henry.

- Moramo misliti i na kavalira za Liz -primijeti Cecily. - Zamolila bih tebe za to, ali ne vjerujem da bi te se Pam odrekla makar i za jednu večer.

- Vjerojatno ne bi - odgovori Sam, ne osvrnuvši se na Nellyn smijeh. - Nije važno, grad je pun neženja koji bi bili sretni odigrati tu ulogu -

naglasi Cecily. - Sam nije nimalo sumnjao u to, a ta je pomisao bila dovoljna da ga

prođe volja za jelom, usprkos zamamom jastogu i torti od malina.

26Glorij@



4.

i Liz nije s oduševljenjem prihvatila taj prijedlog. - Ta u dvadeset prvom smo stoljeću! Hvala vam, ali nije mi potreban pratitelj, znam se sama brinuti za sebe - reče i potom promijeni temu. - Spomenula si vikendicu. - Da, imamo kućicu na jezeru za preko ljeta. Otprilike je jedan sat

vožnje udaljena odavde. Na žalost, češće smo boravili u njoj dok su djeca bila mala, ali mjestance je prekrasno.

- Uvjerena sam da će ti se svidjeti. - Ne znam zašto je ne prodate - umiješa se Sam. - Služi samo za trošak

i ništa drugo. - Iz istog razloga zbog kojeg ti ne želiš prodati svoju kuću u gradu -

odgovori mu majka. - Kad si posljednji put bio u njoj? - Jučer. - Bilo bi bolje da je dvaput razmislo prije nego što je to rekao,

jer je Liz spremno iskoristila priliku da načne temu koju je on pomno izbjegavao.

- Nisam znala da je ono tvoja kuća - primijeti ona. - Bila si u njoj? - iznenađeno upita Nelly. - Ako je tako, možeš se

smatrati sretnom. Meni nikad nije dopustio da stupim u nju. - Nisam ni Liz - požuri on objasniti. - Bio sam u strci i nisam imao

vremena. No da se vratimo na Henryjevu zabavu ... u čemu ja mogu pomoći? - Za početak bi se mogao pojaviti bez Pam - reče Nelly, smijuljeći se. - Prestani, šmrkavice - udari je majka ubrusom po ruci. - Liz, kakav je

jastog? - Savršen. Baš uživam u njemu. - I previše, pomisli Sam, potisnuvši želju da joj obriše maslac s brade.

Videći da je on promatra, Liz se nasmije. - U čemu je problem, Same? Imam li što na licu? - Da - reče on prkosno, srdit što ga ta djevojka dovodi u neugodan

položaj i u njegovoj kući. - Brada ti je umrljana maslacem. - Same! - poviče Cecily, podignuvši oči k nebu. - Bolje da to zna, tako neće uprljati haljinu - pokuša se opravdati on. - Jastoga je najbolje jesti u kupaćem kostimu - primijeti Henry - tako da

se odmah može skočiti u bazen. Oprosti, Liz, samo trenutak - doda i ubrusom joj obriše bradu. - Sad si opet savršena!

Ostatak večere je prošao bez trzavica, i Sam je rijetko govorio, prepustivši drugima da vode razgovor. Odmah nakon večere pridružio se

N

27Glorij@


Henryju u njegovoj radnoj sobi. - Onda, što misliš o njoj? - Henry ga upitno pogleda. - Radije mi reci što misliš ti - odgovori mu Sam. - Čini mi se da je vrlo ... plemenita i da je spremna oprostiti pogrješke

prošlosti. - Nema ti što oprostiti, Henry. Ti si bio prevaren. - Ona to ne zna. Mislim da sam ja otišao i svu odgovornost ostavio

njenoj majci. Na sreću, Nick Tenbury je bio sjajan čovjek. - Kakvo si joj objašnjenje dao? - Ništa određeno. - Henry prihvati čašu s portom koju mu je pružio

Sam. - Dao sam joj nepotpunu inačicu istine i izrazio sam joj svoje žaljenje

što nisam obnašao svoja očinska prava. - Nemaš što sebi prigovorili i bilo bi pošteno da ona to zna. Ipak sam se dvadeset šest godina osjećao krivim - uzdahne Henry. - Što

bi se dogodilo da Nick nije pristao brinuti se za kćer drugog muškarca? Što bi bilo da je ostavio Glendu i ona se našla u teškoćama? Da nije mogla uzdržavati dijete, Liz su mogli posvojiti neki stranci, i ja je više nikad ne bih vidio.

- Zašto se mučiš sa svim tim mogućnostima. Nije se dogodilo ništa od toga - podsjeti ga Sam.

- Ali to ja nisam znao sve do prije nekoliko mjeseci. Nisam znao ni je li Glenda rodila dječaka ili djevojčicu. Bez obzira na sve lijepo što mi se dogodilo u životu, uvijek je ostala neka praznina koju je moralo ispuniti drugo dijete.

- Glenda je znala gdje si i mogla te naći da je htjela. Zacijelo bi ti se bila obratila da je bila u teškoćama. No iz tvog pričanja, shvatio sam da se ona uvijek znala snaći.

- Dok je sreća nije napustila... - Henry se zagleda u žar cigare. - Uvijek sam cijenio tvoju odanost, Same. Bolje od ikoga si me znao utješili kad bi prošlost navalila na mene.

S tobom sam razgovarao o stvarima koje nisam mogao reći ni tvojoj majci, ali moraš mi obećati, Same, da ono što znaš o Glendi neće utjecati na tvoje ponašanje prema Liz.

- S obzirom na okolnosti, ne tražiš malo. Uostalom, nije istina da se nisi zanimao za njen život. Koliko joj je godina bilo kad si pokušao doći s njom u vezu? Petnaest ili šesnaest?

Tek je bila navršila četrnaest godina. Sjećam se dobro da sam se obrati Glendi, nikad izravnu njoj.

Bila je dovoljnu odrasla da ne popusti majčinom utjecaju, ali ona je ipak odbila tvoj pokušaj zbliženja.

- Znaš li pouzdano da je ona znala za to? Koliko sam shvatio, ona nije imala pojma o tome. Ako nekoga moraš kriviti, krivi mene. Morao sam

28Glorij@



ustrajati na tome da upoznam svoju prvorodenu, ali ja sam odustao. Žalosno je što mi se prilika za to pružila nesrećom koja je pogodila druge osobe, ali sretan sam što mi se ipak pružila druga mogućnost.

- Ne želim pokvarati vaše zbliženje, Henry, ali ne mogu izbjeći pomisao na to da je Liz došla zbog nekog nama nepoznatog razloga. Ne želim te gledati kako opet patiš.

- Nastoj se othrvati predrasudama. Znam da to možeš ako hoćeš. - Dakako - potvrdi Sam. - Sve dok mi ne pruži razlog da mislim

suprotno, prihvatit ću je onakvu kakvom se izdaje. To je bio jedini odgovor približan onome što ga je Henry želio čuti; i

približan istini, ali Sam je više no ikad bio odlučan da nastavi istraživati Liz Tenbury. Kad su se poslije jednog sata vratili na terasu, zatekli su samo Nelly.

- Mama je u kadi za vodenu masažu, tata - reče mu Nelly sa smiješkom. - A Liz? - upita Henry. - Odvela je Terryja u šetnju. Željela je protegnuti noge prije odlaska na

počinak. - Dobro, onda idem tvojoj majci. Vodena će masaža pomoći mojim

jadnim leđima. Zbogom, Same. Nadam se da ćemo se vidjeti na zabavi. - Nikad ne bih propustio tvoj rođendan - odgovori Sam. Gledajući za

njim dok je odlazio šepajući, primijeti: - još ga boli noga. - Da, i da ga ne boli tako jako, nikad ne bi odustao da pođe u zračnu

luku dočekati Liz.. - Nelly ga značajno pogleda. - Ali njegova nesreća bila je tvoja sreća, je li?

- Kako to misliš? - Pa znaš ... ti i Liz ... sami! - Koji ti se vrag vrzma po glavi? -Valjda joj Liz nije rekla da su spavali

skupa! Ako je to učniila, zadavit će je vlastitim rukama! - Oh, prestani, Same! Neprestano buljiš u nju, a kada te ona pogleda,

izdaleka se vidi da si zbunjen. - Zbunjen? - Zar misliš da to nisam opazila? -ponovo se nasmijulji djevojka. -

Poznajem te cijeli život, braco, pa premda se to nije često događalo, znam prepoznati znakove.

- Danas si predugo bila na suncu. - Sam nije mogao prikriti određenu uznemirenost. - Samo sam pristojan kao što se mora biti prema ženi.

- Da, to sam opazila, i baš me to navelo na sumnju. - Nisam ja od onih mladića s kojima se ti družiš. Možda oni lako gube

glavu, ali muškarci moje dobi ... - Naglo ušuti i udari se rukom po čelu. - Ali zašto ja gubim vrijeme braneći se od ovako smiješne optužbe? - To se i ja pitam - naglasi Nelly sa značajnim smiješkom, a on je

nježno povuče za jedan u vojak.

29Glorij@


- Prihvati se knjige, a psihoanalizu prepusti stručnjacima. Posve si na krivom putu, sestrice.

- Odlaziš prije Lizna povratka iz šetnje? - Da, za danas mi ju je bilo dovoljno. - Molim te, prije nego što odeš, učini mi uslugu - reče Nelly i pruži mu

cedulju. - Provjeri postoji li ova knjiga u knjižnici. Kad je Sam otvorio vrata knjižnice, ugleda veliku prostoriju obasjanu toplim suncem na zapadu i Liz kako kleči na podu i lista album sa slikama.

- Znam da je Terry bistar, ali ipak ne vjerujem da ga zanima čitanje - reče Sam, pošto ju je nekoliko trenutaka gledao u tišini.

- Ona se trgne i stavi ruku na prsa, ispustivši album koji je držala na koljenima.

- Zaboga, nasmrt si me preplašio! - Opazio sam. Što radiš ovdje, ako smijem znati? - Gledam stare obiteljske fotografije -odgovori mu ona, odmaknuvši

pramen kose sa čela. - Ali rekli su mi da si otišla sa psom u šetnju - primijeti on. - Pokušala sam, no činilo se da Terryja više zanima rijeka nego šetnja.

Nisam znala smije li gacali po vodi, pa sam skratila šetnju. - I onda si odlučila zabadati nos u tude stvari. - Henry mi je dopustio da gledam obiteljske albume. Čudili te možda to

da drugi nisu kao ti? Nemoj misliti da nisam opazila kako braniš svoju privatnost, skrivajući svoju trudnu golubicu u svom stanu u gradu. - Nije ga bilo lako pritisnuti uza zid, ali načas joj se činilo da je uspjela u tome. Moju golubicu? - ponovi on nakon šutnje pune napetosti.

- Trudne golubice - naglasi Liz. - Nemoj ispuštati najočitiju činjenicu! - Vidim da imaš znatnu moć zapažanja - mirno joj odgovori on. - Vidjela sam kako te dočekala, a da ne spominjem koliko sam vremena

provela u autu, okrećući palce, dok ste se vi... - Nemoj ušutjeti baš sada - potakne je on. - Ovo mi se počelo sviđati. - Uspeli ste se na gornji kat - reče Liz, izbjegavajući njegov pogled. - Vjerojatno je gore spavaća soba. - Šteta što u automobilu nisu bile ljestve, inače si me mogla ucijeniti

onim što bi vidjela. - Ne moraš biti zajedljiv. - Ona mu uputi otrovan pogled. - Zacijelo je

već udana, inače je ne bi tako skrivao. No možeš biti miran, tvoja je tajna sigurna.

- I bolje da bude - reče Sam, pomislivši kako je igra trajala i predugo. - Žena koju si vidjela je udana, ali nije moja ljubavnica i dijete koje nosi nije moje. Prijateljica je i klijentica jednog mog prijatelja odvjetnika, koja se skriva od nasilnog muža i koja je pokušala napustiti zemlju s drugim, trogodišnjim

30Glorij@



djetetom. Dok sam bio kod nje, dijete se probudilo iz popodnevnog sna, i zato smo otišli u sobu. Žao mi je što sve to nije dovoljno živopisno da zadovolji tvoju bujnu maštu, ali je čista i jednostavna istina.

- Oh! - Ovaj put je Liz ostala bez riječi. -To nitko ne smije znati. - Dakako - promrmlja Liz, ugriza vši se za usnu. - Mislim da ti se

moram ispričati. Žao mi je što sam te neopravdano optužila. - Nema smisía plakati nad prolivenim mlijekom.

- Sam priđe policama da potraži knjigu koju ga je zamolila Nelly. - No želim naglasiti - doda potom - da potajni brzi susreti nisu u mom

stilu. Za neke stvari volim imati mnogo, mnogo vremena. - Liz se zacrveni i širom rastvori oči, pokazujući svoju nelagodu, što Samu nije bilo mrsko. -I još nešto - reče on, uzevši knjigu. - Suprotno od onoga šio možeš misliti, nisu sve žene vruće mačke i sve ne žele uskočiti u postelju prvog muškarca koji naiđe.

xxx

Kad je Sam ušao u kuću, sunce je zalazilo na zapadu, ali u zraku se još osjećala poslijepodnevna toplina. Morao je obaviti još mnogo posla i cijeli niz telefonskih razgovora, ali nije mu se dalo. Nakon dobrog jela i vina osjećao je potrebu za dugim trčanjem. Ne osvrćući se na titrajuće svjetlo telefonske tajnice, odjene kratke hlače i majicu te se uputi stazom što je od konjušnice vodila prema cesti. Počne trčali uz stranu brežuljka, s nadom da će mu ta trka udaljili Liz Tenbury iz glave, ali, na žalost, nije bilo tako. Uporno su ga slijedili zvuk njena glasa, boja njenih usana, mekoća njene kose. Zbog te je žene lagao Henryju, skrivajući mu svoje misli, i to je moglo biti dovoljno da se ljuti na nju. A činjenica da je shvatio kako ga ona privlači, samo je pogoršavala situaciju.

Neovisna, živahna, nepredvidljiva Liz je bila sve što on nije želio u nekoj ženi. Kad bi se slobodno kretala, smutila bi ne samo njegov život nego i život osoba koje voli, a to joj nipošto nije mogao dopustiti.

Logika i razboritost bili su elementi koji su oduvijek upravljali njegovim životom i njegovim zanimanjem, stoga se nije želio baš sad izgubiti u maštanjima. Po tko zna koji put Sam je prokleo trenutak kad je ona ušla u njegov život.

Henry i Cecily su se brzo povukli, a Nelly se zatvorila u svoju sobu da uči. Cijela je kuća utonula u tišinu, a bilo je tek jedanaest sati. Posljednji su dani bili puni uzbuđenja, pa premda je morala biti umorna, Liz se nije dalo spavati. Mnoga pitanja iz prošlosti nisu našla odgovor i ta joj je spoznaja tjerala san s očiju.

31Glorij@


Zašto joj njena majka nije nikad govorila o Henryju? On se doima kao

dobar čovjek i pokazao se sretnim kad ju je zagrlio. Zaista je bilo teško pomiriti njegovo ponašanje sa činjenicom da nikad nije pokušao ostvariti svoja očinska prava, sve dok ona nije odlučila da ga upozna. Kad ga je upitala zašto je dopustio da je drugi muškarac odgaja kao otac, oklijevao je s odgovorom. Bilo je jasno da joj nešto skriva, to je osjećala u svojoj nutrini, kao što je osjećala da zbog nečega već dugo pati. Odgrnuvši po krivac, Liz siđe s kreveta i priđe otvorenom prozoru. Iza vrta rijeka je mirno tekla poput srebra razlivenog na svjetlosti gotovo punog mjeseca.

Malo ispruživši vrat, pogleda preko drveća krov kuće u kojoj, kako joj je rekla Nelly, živ i Sam. Opazi slabo svjetlo, znak da je on kod kuće. Činilo se da svi oni oko nje znaju odakle su došli i kamo idu, osim nje, koja je plivala u moru nesigurnosti. Usprkos toplom dočeku, osjećala se užasno osamljenom. Osjećaj sjedinjenja koji potječe od spoznaje da se pripada jednoj obitelji bio je još daleko, a možda se nikad neće ni ostvariti.

Pa i činjenica što je tu, bila je posljedica puke sreće, fer da među majčinim papirima nije našla omotnicu sa starim slikama, vjenčani i stari rodni list, nikad ne bi ni otkrila da je Glenda bila udana prije nego što je srela Nicka Tenburyja, koji joj nije bio pravi otac.

S obzirom na njeno sretno djetinjstvo, koje joj je ostalo u najljepšoj uspomeni, to joj nije trebalo biti važno, ali nije bilo lako i osjećala se prevarenom baš od osoba u koje je imala najveće povjerenje. Odjednom joj je u sobi poslalo prevruće i zagušljivo, pa skine noćnu košulju i navuče kupaći kostim, uzme ručnik i izađe iz sobe da side u vrt i pode do bazena.

Osim malih svjetiljaka koje su označavale put do bazena, vrt je bio posve utonuo u mrak, koji iznenada razbije svjetlo dviju svjetiljaka što su se upalile kad je prošla, otkrivši neočekivanu prisutnost. U taj trenutak iz vode u bazenu izroni tamna glava.

- Do vraga, tko je tamo?- poviče Sam. - Ja sam Liz odgovori ona, prilazeći. - Došla sam malo plivati. - To možeš zaboraviti - suho joj odgovori on. - Ja sam došao prvi. - Uvjerena sam da je bazen dovoljno velik za dvoje - izazovno

odgovori ona, Iju teći se što se prema njoj ponaša kao prema uljezu. - A ja sam uvjeren da ćeš se predomisliti! - Sumnjam - odgovori Liz, odloži ručnik i izuje sandale te se uspne na

odskočnu dasku. - Nikad nisam dopustila da me zaplaši neki drznik. - Ostani gdje jesi, Liz! - Zašto? - Zato jer ako ustraješ na tome da uđeš u vodu, onda moraš skinuti

kostim. - Je li to kućno pravilo? - upita ona zajedljivo.

32Glorij@



- Noćas jest. - Zašto, ako smijem znati? - Kao što si prošle noći opazila, oslobodim se odjeće čim mi se pruži

prilika, pa sam to učinio i sada. - Što? - Liz širom rastvori oči. - Dobro si čula. - Veliki Sam se kupa gol? - Točno, stoga ako želiš ući u vodu, moraš učiniti isto. - Zaboravi! Ne namjeravam izvoditi predstavu. - Liz siđe s odskočne

daske i krene prema mjestu gdje je ostavila ručnik i sandale. - No brže od nje, Sam dopliva do ruba bazena, ispruži ruku i uhvati je

za nožni zglavak. -Trtašice! - poviče porugljivo. - Ona se spusti na koljnea i zagleda mu se ravno u oči koje su mu

nestvarno blistale na svjetlu. - Ako si zaista tako hrabar, zašto ne izađeš i pokažeš mi što gubim? -

Sam se slatko nasmije, snažno je zgrabi za zapešće i povuče u vodu. Tijela im se pritom dodirnu, koža uz kožu, tkanina iz tkaninu.

- Lagao si! - poviče Liz, izronivši iz vode. - Imaš gaćice na sebi! - Razočarana si, je li? - zadirkujući reče on. - Kako da ne! - promrmlja Liz, ispljunuvši malo vode. - Što sad hoćeš?

- upita ga pod njegovim upitnim pogledom, - Pokušavam shvatiti što se krije iza tog nevinog lišća. - Sam joj priđe. - Hajde, Liz, sad smo sami i nitko nas ne može čuti. Reci mi što uistinu

hoćeš. - Već sam to rekla. - Liz se pokuša udaljiti od njega, ali on ju je zarobio

uz rub bazena. - Zašto mi ne vjeruješ? - Jer sam navikao imati povjerenja u svoj instinkt. - Sad joj je bio već

tako blizu da je mogla osjetiti kako mu dah miriše na konjak. - A moj mi nagon kaže da si ti opasnost. Bez točnog razloga, Liz osjeti kako joj je srce skočilo u grlo, i baš ju je nagon kojem je on govorio naveo na oprez. Samo jedna kretnja, tek najmanji dodir, i ona više neće biti gospodarica svojih djela.

Kad je poslije razmišljala o tome, nije mogla reći što se zbilo odmah zatim ni tko je učinio prvi korak. Možda nitko od njih dvoje, možda neka nevidljiva privlačna sila koja ih je iznenada toliko zbližila da su im se usne dodirnule. Sudeći prema onome kako je prema njoj postupao do tog trenutka, posljednje što je Liz očekivala bila je nježnost s kojom ju je poljubio. Osjetila je kako su se njegove snažne ruke ovile oko njenog struka i kako im se tijela dodiruju na izazovan način.

Sve se dogodilo lako iznenada i ludo ... Usprkos odbojnosti i sumnjičavosti što su ih međusobno osjećali, njihova su tijela priznavala prisnost koju su njihovi umovi odbijali. Načas je Liz izgubila iz vida Samov

33Glorij@


pravi cilj. Nije ga neodoljiva privlačnost navela na to da pokaže toliku strast, nego odveć svrsishodna želja da je zavede. Lagano se odmaknuvši od njega, pogleda njegov ravnodušan izražaj. Je li vatra koja izvire iz dubine njegovih očiju prava, ili samo bezgranično neprijateljstvo?

- Možda će biti bolje da prestanemo - reče on ledenim tonom. - Ne - usprotivi se ona. - Ne dok mi ne objasniš čemu sve ovo. Je li to

možda bio način da iskušaš svoju teoriju o moralu vrućih mačaka? - To sam rekao tek tako. - Sam nije hihio da nije razumio, ali izbjegne odgovor i s nekoliko zamašaja ruku stigne do drugoga kraja bazena. Prije nego što se Liz dospjela pribrati od poljupca, ugleda ga kako izlazi iz bazena i kreće prema konjušnici. Sve se to zbilo tako brzo da se pitala je li se uistinu i dogodilo.

5.

dućih je dana Sam izbjegavao izravan susret s njom, ali premda je bio vrlo zaposlen, ipak je nalazio dovoljno vremena da nadzire njeno kretanje.

Jednog je jutra radila u ružičnjaku kad ju je odjednom obuzeo čudan osjećaj da je netko promatra. U vrtu nije bilo nikoga, ali njoj je izgledalo kao da je Sam promatra s jednog prozora.

- Plašiš li se da će možda ukrasti najljepše ruže i uz put ih prodati? Tog toplog zagušljivog poslijepodneva ona i Nelly su se hladile u bazenu. Blještavilo vode bilo je tako zasljepljujuće da Liz, izašavši iz vode, nije ni opazila da na stolcu sjedi Sam, sve dok se zamalo nije spotaknula o njegove noge.

- Zabavljaš li se? - upita je on očiju skrivenih za tamnim naočalama i tako hladnim tonom da se na mjestu ukočila.

- Vrlo - odgovori ona, hineći ravnodušnost. - Je li ti možda to žao? - Da, ako time moju sestru ometaš u učenju. Možda ti nemaš

pametnijeg posla nego uživali na suncu, ali Nelly za mjesec dana ima ispite i bilo bi bolje da se posveti učenju. Ako još nisi shvatila, ona teži nečem višemu nego slaganju cvijeća u vazu.

- Nelly je odrasla - odgovori Liz, ne osvrćući se na njegov izazov. - I bez tebe zna što radi, a osim toga, ona je i moja sestra i ne namjeravam je navoditi na to da gubi vrijeme.

On skine naočale i netremice se zagleda u nju, što je nije moglo ostaviti ravnodušnom. Bila je prava šteta što tako lijepe oči pripadaju tako nesnosnom muškarcu.

- Taj petparački senlimentalizam može djelovati na druge, ali ne na

I

34Glorij@



mene. Stoga štedi dah - reče joj on bezličnim glasom. Ta je primjedba pogodi poput udarca bičem - Znaš li koji je tvoj

problem? - Liz s mukom priguši bijes koji ju je obuzeo. - Ljubomoran si jer si zaboravio što znači zabavljati se i uz to si vrlo

posesivan. Smatraš Nelly svojim vlasništvom i sad se ne možeš pomiriti sa činjenicom da je njoj dobro i sa mnom.

- Ne zanosi se, draga moja! - Sam stisne oči s izražajem izazova. - Ti si samo osoba tjedna i ništa više. Ona se razbjesni videći ga tako mirnog.

- Možda zato nisi prošlog tjedna odolio napasti da me poljubiš? Poljubio sam te zato da prekinem tvoje neprestano brbljanje, ali to je bila pogrješka koju ne namjeravam ponoviti - odgovori joj on, ustavši. Vrati se svojim igricama s mojom sestrom, i varaš se ako misliš da mi možeš prkositi.

- A kako ti namjeravaš provodili vrijeme? I dalje me nadzirati izdaleka?

- Ne znam što time hoćeš reći. - Misliš da nisam opazila kako me držiž na oku, kako li me ne bi

zatekao u nekom prekršaju? - Zaboga! - nasmiješi se Sam. - Nism znao da patiš od manije

proganjanja, ali hvala ti što si me upozorila na to. - Nato brzo ode, ne davši joj vremena da mu odgovori.

xxx

Ujutro na dan Henryjevog rođendana Liz je već bila na kraju izdržljivosti. Još samo jedna Samova otrovna primjedba i briznula bi u plač. I sama pomisao na slavlje izazivala joj je drhtaje, pa se pitala što li će on izmisliti da je ponizi pred svima. Mogla se samo nadati da će biti posve zaokupljen s Pam Swili, ali kad je to povjerila sestri dok su slagale cvijeće, nije bila uvjerena u njen odgovor.

- Sam može hiniti pred drugima, ali ne meni. U posljednje vrijeme nije Pam u središtu njegove pozornosti. Ne hoteći priznati ni samoj sebi da joj je ta vijest prozročila neku nelagodu, ona s hinjenom ravnodušnošću upita:

- Zaista? A tko je onda? Je li riječ o nekome koga poznajem? - Oh, i te kako! - nasmije se Nelly. - Bolje od ikoga drugog, no uvjerena

sam da bi mi Sam slomio vrat kad bi znao da govorim o tome. Kao što si već shvatila, vrlo je suzdržan.

- Zatvoren bi bio pravi izraz - ispravi je Liz. - Ne sviđa ti se moj brat? - Nelly je radoznalo pogleda. To je bilo jednostavno pitanje koje je zahtijevalo vrlo složen odgovor.

35Glorij@


Sviđa li joj se? Možda i previše, usprkos neprestanim sukobima, a nije bilo isključeno da je isto i s njim. Je li moguće da se rječkaju baš zbog toga? Ni on ni ona nisu dovoljno hrabri da se suoče sa stvarnošću, pa se radije skrivaju iza pretjeranog neprijateljstva. Kakvo djetinjasto ponašanje!

- Nisam baš sigurna - odgovori na posljetku. - On je vrlo teška osoba i čini se da od početka ima nešto protiv mene.

- Zbog načina na koji je tvoja majka postupila s mojim ... - Nelly se zacrveni i rukom zatvori usta. - Oh, oprosti, nisam smjela!

Liz osjeti ubod u srcu. Kad je upitala Henryja za svoju majku, on je brzo promijenio predmet razgovora. Sam se zatvorio u posvemašnju šutnju, a sad se Nelly ponaša kao da se pri spomenu Glende u ormaru pomaknuo nekakav užasan kostur.

- Možda nisi trebala, ali sad kad si počela, hoću da dovršiš. - Ne mogu, obećala sam svom ocu. - Djevojka s hinjenim zanimanjem

pogleda na sat. - Zaboga, već je jedanaest sati! Uskoro će se mama i tata vratiti s golfa, a još nismo postavili stolove. Ti počni, a ja idem nabrati još cvijeća.

Zbunjena, Liz je gledala za njom. Što to oni znaju, ili misle da znaju, što ne mogu podijeliti s njom? Katkad brakovi ne uspijevaju, pogotovu kad se bračni drugovi ne poznaju dobro, kao što se dogodilo meni i Glendi, bila je jedina Henryjeva primjedba, premda je ona navaljivala da sazna nešto više. Dolazilo je do nesuglasica i rastavili smo se, a ja sam se odrekao svoje kćeri. To nije bila mudra odluka, ali onda mi se činila najbolja. No želim da znaš da sam se uvijek osjećao krivim i čim mi se pružila mogućnost, uhvatio sam priliku da to ispravim. Pokušajmo ostaviti prošlost za leđima i misliti na sadašnjost. To je njemu bilo lako reći kad je znao sve odgovore, ali njoj nije. U određenim trenutcima Liz bi bila više voljela da nije otkrila kako joj Nick nije otac. Upravo je počela prihvaćati smrt svojih roditelja kad je bila smućena tom viješću i od onda više nije nalazila mira.

Bilo je vrijeme da se suoči s istinom. Prije kraja dana mora svakako nešto saznati. Samo to će joj dopustiti da se izvuče iz bolnog osjećajnog zatvora u kojem se nalazi.

- Shvaćam te, Nelly - reče Liz čim joj se setra vratila sa cvijećem - i nikad ne bih od tebe tražila da izdaš nečije povjerenje, ali mogu ti ja ispričati što znam o svojoj majci.

- To ne želim, štoviše, htjela bih da zaboraviš trenutak kad sam je spomenula.

- Žao mi je, ali to je nemoguće. Ona ne zaslužuje da bude bačena u siranu kao da nikad nije postojala. Ona je bila divna žena i sjajna majka. Uvijek mi je bila bliska i pratila je svaki korak mog života. Od naše je kuće stvorila topao dom, stoga mi je teško kad svi imaju lošemišljenje o njoj.

- Osobe nisu uvijek onakve kavima se čine, Liz - primijeti Nelly. - Znam. Zašto misliš da sam htjela upoznati Henryja? Jer je on bio dio

36Glorij@



života moje majke koji nisam poznavala. Svakako sam morala upotpuniti neke praznine.

- Tvoji su roditelji poginuli u rujnu, a ti si čekala punih osam mjeseci da stupiš u vezu s mojim ocem. Da ti je to bilo tako važno, bila bi nas odmah potražila, je li?

- To nisam učinila zato jer nisam znala tko mi je pravi otac, dok nisam našla onu omotnicu u sigurnosnom pretincu banke. - Uzdahne, sjetivši se onog jutra. - Nikad nisam mislila da je lako za sve se brinuti sam, ali u početku nije bilo tako bolno. Do onog trenutka morala sam se brinuti samo o brojkama na računu, a novac je nešto bezlično, ali sigurnosni pretinac...

- Ne moraš pričati ako ti je teško. - Ne, hoću! Želim da shvatiš, jer moram zaključili s tim slučajem prije

nego što nastavim sa svojim životom. Odlučna da dovrši to što je počela, Lizza trepće vjeđama da potisne

suze. Baršunaste vrećice s nakitom moje majke još su mirisale na nju, u

jednom je medaljoni bila njena i Nickova slika, tu su bile razne isprave, preslik njihove oporuke, životno osiguranje ... Bilo je kao da su odjednom tu opet sa mnom i da me hrabre da nastavim.

- A onda sam našla omotnicu, skrivenu ispod svega ostalog. I tad sam otkrila da mi Nick nije pravi otac i da je moja majka već bila udana. Osjetila sam se izdanom, baš od osoba koje sam najviše voljela.

- Je li pismo bilo naslovljeno na tebe? - ljubazno upita Nelly. Dabar jest ...u tom bihslučaju imala manje problema, ali nije bilo tako.

Ništa nije bilo naslovljeno osobno na mene. Našla sam i jednu majčinu sliku. Bila je tad vrlo mlada, ali svejedno sam je prepoznala. Bila je u čipkastoj vjenčanici i pod ruku je držala muškarca mnogo starijeg od nje. Na poleđini slike je pisalo: bračni par Parnell, Stentonbridge, i nadnevak, dvije godine prije mog rođenja.

- I to je sve što si otkrila? - upita Nelly, širom rastvorivši oči. - Ne, našla sam i svoj rodni list, u kojem je kao moj otac naveden Henry

Parnell. Našla sam i vjenčani list moje majke i Nicka, koji je izdan kad je meni bilo jedanaest mjeseci, a potom i isprave o posvojenju, kojim je Nick Tenburry i službeno postao moj otac. I to je sve. Sad možda možeš shvatiti zašto pokušavam sve istražiti. Znam činjenice, ali ne znam razloge.

- Žao mi je, ali ne mogu ti pomoći. - Nelly zatrese glavom. - To bih toliko voljela, no znam samo neke dijelove tog događaja. No ako ti tata ne želi govoriti o tome, onda se možeš obratiti Samu. On zna cijelu priču.

- Ali odbija govoriti sa mnom o tome. Zaista ne znam kome da se obratim.

- A da ja zamolim Sama da govori s tobom? - upita Nelly, sjednuvši joj nasuprot.

37Glorij@


- Sumnjam da bi me poslušao. - Liz se sa žalosnim izražajem zagleda u sestru.

- Ali vrijedi pokušati - primijeti Nelly, grickajući donju usnu, a onda rukom udari o stol. - Pokušat ću još danas poslije podne! - poviče.

- Nećeš ništa postići. - Nemoj biti tako uvjerena u to. Sam je vrlo ispravna osoba i mislim

kako nije nemoguće uvjeriti ga u to da imaš pravo znati što se zbilo. A ti s tvoje strane moraš kovati željezo dok je vruće, prije nego što se on predomisli. U tom ga cilju moraš udaljiti od Pam i odvesti ga na stranu, jer to nije tema o kojoj bi govorio medu ljudima. Ah, još nešto ... - Nagne se prema njoj i šapne:

- Nastoj biti malo ljubaznija, izbjegavaj ga napadati, inače ćeš upropastiti moj trud.

U tom trenutku netko izađe iz sjene terase. - O čemu to šuškate? - Obje se djevojke trgnu na zvuk Samova glasa. - Mislio sam da slažete cvijeće za večerašnju zabavu. - Oh, samo smo ... razgovarale - promrmlja Nelly, zarumenjevši se. On

uputi Uz sumnjičav pogled. - Jesi li možda mučila moju sestru? Je li zato tako napeta? - Prestani se okomljavati na nju, Same! - poviče Nelly u Lizinu obranu. - Ja sam i njena sestra i nije me mučila! Samo mi je pričala kako si bio

ljubezan one noći kad ste odsjeli u motelu zbog poplave. Načas se činilo da je Sam ostao bez riječi, što je bilo posve neobično za

njega, no nije se nimalo zbunio. Liz je, naprotiv, bila zatečena. Nikome nije spomenula onu večer, ali sjetila se Nellynog savjeta da bude ljubaznija pa se prisili na miran odgovor.

- Da, baš tako. - Samov izražaj nije ostavljao sumnju u njegovu začuđenost, ali škripa

automobilskih guma na šljunku spriječila ga je da joj odgovori. Henry i Cecily su se vratila s golfa i ne bi ih bilo lijepo dočekati s njihovim nesuglasicama.

- Ostavite se tih gluposti i nastojte dovršiti sve prije početka slavlja. - Pokazavši vazu s gladiolama, Sam se obrati Liz. - Gdje da je stavim? - Ne iskušavaj me, Same Cravene! Odgovor

možda ne bi bio po tvom ukusu!, pomisli ona. - Pročitao sam ti misli, dušo - doda on, uputivši joj rječit osmijeh. - I

moram reći da mi se nije svidjelo ono što sam vidio. U tom trenutku Liz bi ga bila najradije pljusnula, no umjesto toga

duboko uzdahne da se smiri. - Što kažeš na to da prestanemo s tim glupim rječkanjem? – predloži. - Zašto? - Barem radi Henryja i tvoje majke. Uvjerena sam da bi nas voljeli

vidjeti skladne. - A to nema veze s tobom?

38Glorij@



- Želiš li možda reći da ja gajim skrivenu strast prema tebi? - Smijeh koji joj je izletio iz usta više je nalikovao na smiješan trzaj.

- Je li tako? - upita on pošto se dugo netremice zagledao u nju. Liz više nije znala gdje bi gledala i što bi odgovorila. Činjenica da je on

uspio uočiti slabost koju je ona na svaki način pokušavala prikriti, odjednom je učini vrlo ranjivom.

- Gladiole možeš staviri na glasovir - promrmlja, okrenuvši se.

XXX

Da je mogao izbjeći dolazak na zabavu, Sam bi to bio vrlo rado učinio, ali budući da nije bilo moguće, pričekao je da prođu zdravice i onda se povukao u stranu. Uzevši čašu pjenušca, zaustavio se da popriča s Fredom Masonom, drugim ortakom u mirovini Henryjevog odvjetničkog ureda, pokušavajući udaljiti iz misli ženu koja kao da mora poremetiti život svakome koga sretna. No koliko god se trudio, bilo ju je nemoguće zaboraviti. Preobrazba koja se zbila u nekoliko minuta, kad je umjesto kratkih hlačica i majice odjenula prekrasnu večernju haljinu smaragdne boje, neminovno se morala dojmiti svakog muškarca.

Zlatni lančić o kojemu je visio biser, fino izrađene naušnice i narukvica od bisera i brilijanata navodila je na pomisao o daru nekog ljubavnika. Osim ako sve to ona nije priuštila samoj sebi. Sam se u mislima vrati na prvi izvještaj što ga je dobio prošlog dana.

Rođena od Glende i Henryja Parnella petoga kolovoza. Nakon posvojenja prezime promijenila u Tenbury, dvadeset sedmog srpnja iduće godine. Neudana, nikakvih značajnijih sentimentalnih veza.

Šest godina stanuje u unajmljenom stanu na vrhu stare zgrade u vancouverskoj četvrti West End. Prijevozno sredstvo joj je kamionet s natpisom "Lizina cvjećarnica".

Nije se činilo da je to životopis neke rastrošnice, a nije postojao ni bogati zaručnik, što je bilo uistinu čudno s obzirom na zanimanje što ga je izazivala kod posjetitelja muškog roda. Je li moguće da mu je baš zanimanje pokvarila ugodan okus prvorazrednog pjenušca?

- Je li, Same? - Fred je podigao jednu obrvu u očekivanju odgovora. - Molim? - Okrenuvši se prema svom sugovorniku, Sam pokuša

uhvatiti nit razgovora, ali bez uspjeha. Fred je to, dakako, opazio, jer mu je bilo dovoljno slijediti Samov pogled koji se ponovo zaustavio na lijepoj djevojci koja je plesala s nekim kavalirom.

- Oh, shvaćam - primijeti stari gospodin sa smiješkom punim značenja.

39Glorij@


– Navodi na to da se zaboravi na sve ostalo, je li? Koliko sam shvatio, ona je izgubljena kćer.

- Da - odgovori Sam, pitajući se odakle joj ona haljina koja kao da je srasla s njenim tijelom.

- Lijepa žena, je li? - Hm ... da. - Čini se da dolazi ovamo. - Fred ga potapše po ramenu. - Zašto mi je ne

predstaviš? Same, rado bih je upoznao. Pri svakom koraku dok je silazila niza stube terase, raspor na haljini joj

je otkrivao dobar dio desne noge, dovoljno da muškarcu Fredove dobi izazove infarkt. Konobar joj pruži čašu s pjenušcem, a Henry, prošavši kraj nje, reče joj nešto što ju je navelo na smijeh. Liz se kretala s nevjerojatnom prirodnošću medu gostima, kao da pripada tom okružju.

- Zdravo, Same - pozdravi ga ona s blistavim osmijehom. - Ne vidim Pam. Što se dogodilo? Nije te valjda ostavila na cjedilu?

- Morala je raditi. - I danas? - Liz koketno zatrepće vjeđama. Ona je bolničarka i ne može

zatvoriti dućan kad joj se prohtije - odbrusi joj on suho. - Frede, da te upoznam s Liz Tenbury, Henryjevom kćerkom iz prvog braka.

- Očaran sam. - Fred joj se nasmiješi, gledajući je sa zanimanjem koje zasmeta Samu. - Ja sam Fred Mason, Henriyjev bivši ortak, prestar za rad u odvjetničkom uredu, ali ne za divljenje ženskoj ljepoti.

- Drago mi je što sam vas upoznala, gospodine Masone - uzvrati mu Liz s osmijehom. - Nadam se da ću imati prilike porazgovarati s vama, ali sada ... - Uhvati Sama pod ruku i povede ga prema terasi - Ovaj mi gospodin duguje ples. Sjećaš se da si mi ga obećao, je li?

Sam slegne ramenima, ali ne pruži joj otpor. Bio bi licemjer kad bi tvrdio da on jedini nije podlegao njenim čarima, kao i nijekao koliko su mu ugodni toplina njene ruke i njen svjež miris.

- Zašto imam osjećaj da me izbjegavaš? - upita ga Liz kad su zaplesali valcer.

- Videći tvoj uspjeh kod uzvanika, čudi me da si imala vremena misliti na mene.

- Valjda nisi ljubomoran? - nasmiješi se ona. - Možda više iznenađen tvojim uspjehom, ali ljubomoran! Ne budi

smiješna! - Zapravo nije bio iznenađen. Ako je u početku mislio da je dražesna,

ali ne toliko da bi mogla zaustaviti promet, sad je morao uvidjeti svoju pogrješku.

S Pam mu je bilo lako zakočiti želju do trenutka kad budu sami, ali i sama pomisao na to damu je Liz tako blizu, dovodila je u opasnost njegov samonadzor. No na sreću, poslijepodne je prepuštalo mjesto večeri i sunce na

40Glorij@



zalazu mu je dopuštalo da svoje stanje ne pokaže pred drugima, osim pred Liz koja mu je bila isu više blizu. Odlučan da ispita teren, on je polako stisne, očekujući njenu naglu reakciju, ali ona mu odgovori obujmivši ga rukom oko vrata.

- Same - promrmlja, dodirnuvši mu vrat usnama. - Vjerojatno si shvatio zašto sam te odvukla ođ Freda. - Zato jer si htjela ostati sa mnom razgovaramo na nekom drugom

mjestu? - Nadala sam se da ćeš to predložiti. Kamo ćemo? - Te su riječi bile dovoljne da mu razbiju svaki otpor diktiran razborom,

i Sam je pomiluje po boku. - U moj stan? - Ako hoćeš, ali dovoljan je i neki udaljeni kutak u vrtu, gdje nam nitko

ne može smetati. - Ne plašiš da bi mogli opaziti tvoju odsutnost? - upita je on, pogledavši

prema Henryju, svojoj majci i Nelly. - Nećemo se dugo zadržati - odgovori mu ona. - Vratit ćemo se prije

nego što drugi opaze da nas nema. - Jesi li uvjerena u to, Liz? - upita on, a ona potvrdno kimne. - Nećeš

se kajati kad bude prekasno? - Ne - promrmlja ona, zatresavši glavom. - Onda pođi sa mnom - reče on i, uhvativši je za ruku, povede je na

stazu što je vodila prema njegovom stanu. Možda ona očekuje brz susret, ali ne zna njegove ljubavničke sposobnosti. No ta će večer za Liz Tenbury biti ugodno iznenađenje.

41Glorij@


6.

a nekoga tko je uvijek oklijevao govoriti o svom životu, Sam se doimao odveć željan povjeriti joj svoje vrijeme. - Možeš li malo usporiti? - upita ga Liz, spolaknuvši se o neki kamen. - Zar si se već predomislila? - On se okrune i upitno je pogleda. - Nikad u svom životu nisam bila odlučnija. - Već su prošli ružićnjak i

bili su daleko od vile, tako da se glazba jedva čula. - Ovdje smo dovoljno daleko, nitko nas neće čuti - doda. - Ipak više volim tišinu svog stana - primijeti Sam, nabravši čelo. - Dobro, ali ne zaboravi da nemam gimnastičke papuče. - Oprosti, nisam mislio na to - reče on i uhvati je za ruku te uspori

korak. - Je li bolje ovako? Kad su se uspeli u Samov stan, Liz se iznenađeno ogleda oko sebe. Sve

je bilo ukusno namješteno pokućstvom od trešnjeva drveta, a podovi su bili prekriveni skupocjenim orijentalnim sagovima. Liz priđe velikim prozorima i zagleda se van.

- Nisam znala da imaš ovako prekrasan pogled na rijeku - primijeti ona. - Vrlo si joj blizu. - I dovoljno osamljeni da imam svoju privatnost - doda on. - Nemam

pjenušca, ali mogu ti ponuditi čašu izvrsnog vina. Kad se Liz okrenula, osjeti nelagodu vidjevši da je skinuo kaput i raskopčao košulju.

- Radije bih odmah prešla na stvar -odgovori ona. Prvi put otkako gaje pozvala, učini joj se pomalo zbunjen. - Volim žene koje znaju što hoće, Liz - reče on, zabivši ruke u džepove

- ali priznajem da ne volim preskakati predigru. - Možda nisam dobro razumjela ...jesi li spomenuo predigru? - Jesam. - Sam joj priđe i prstom joj spusti naramenice na haljini. - Kako bi ti to napravila? - Ja ... ja ... - Shvativši da je ostala otvorenih usta, stisne usne. - Nisam

mislila da je potrebna predigra! - Bi li radije da ti podignem haljinu bez mnogo otezanja? - Vrhom prsta

dodirne joj vrat. - Nisi za ugodno zavođenje? - Jesi li pijan? - gotovo poviče ona, širom rastvori oči i udalji se od

njega. Žalila je što nije ustrajala na tome da ostanu u vrlu.

Z

42Glorij@



- Videći situaciju, volio bih da jesam, ali hoćeš li biti tako ljubazna i objajniti mi što zapravo želiš od mene. - Sam zbunjenim izražajem prođe prstima kroz kosu.

- Ono što sam htjela od početka ... podatke o mom životu. A što si mislio?

Vidjevši kako mu se iznenađenje preobrazilo u podrugljivosmijeh koji je Sam pokušao prikriti rukom, Liz odjednom shvati sve.

- Oh, ne! Mislio si... mislio si da želim tebe? Očito sam to mislio, pogotovu zbog načina na koji si me saletjela - odgovori on, lagano stisnuvši oči.

- Saletjela? - Mislim da mi se može oprostiti što sam pogrješno shvatio. - Snizi glas

i porugljivim tonom doda: - Bilo kamo gdje nam nitko neće smetati, rekla si mi.

- Da, nisam htjela da itko čuje naš razgovor. - Dobro, onda ću ti dati jedan savjet: idući se put nemoj privijati uz

muškarca tako tla ga nađraž.iš, ako namjravaš samo razgovarali s njim. I možeš izbrisati taj začuđen izražaj sa svog lišća ... dovoljno si otlrasla da bi mogla hiniti kako ne znaš na što se odnose moje riječi.

- Nisam imala pojma! - promrmlja Liz, grickajući usnu. - Mnogi vole plesati stisnuti jedno uz drugo, ali to je više pitanje stila nego seksa. Sam gunđajući priđe ormariću s pićem i ulije konjaka u čašu.

- Tek toliko da znam, reci mi što te navelo na to da misliš kako ću ti večeras reći ono što sam uvijek odbijao kad bismo došli na tu temu?

- Nelly mi je obećala da će te zamoliti da se predomisliš. Kad si mi predložio da napustimo zabavu, mislila sam da je uspjela i da o osjetljivoj temi ne želiš govorili pred drugima. - On je pogleda preko ruba čaše i tek onda ispije gutljaj pića. Zbunjena dugom šutnjom, Liz podigne naramenicu haljine.

- Nije govorila s tobom, je li? - Nije uspjela, premda je više puta pokušala, ali nisam se odazvao na

njene pozive. Uostalom, ionako se ništa ne bi promijenilo, jer sam već jasno rekao da ne želim odgovoriti na tvoja pitanja. I nisi imala pravo od moje sestre tražiti pomoć.

- Možda je došao trenutak da se razjasne neke stvari - reče ona, odlučna da ne popusti. - Kao prvo, ne dopuštam ti da mi govoriš kako se moram ponašali i drugo, nisam došla ovamo zato da se rugaš sa mnom. Dojadilo mi je biti isključenom iz događaja koji su izravno povezani sa mnom. I ne podnosim tvoje držanje. Nisam je zao lik u toj priči.

- Nije ni Henry. - Možda, ali ako odbijaš odgovoriti mi, bit ću prisiljena otići k njemu i

ustrajati na tome da dobijem točne odgovore. - A ne bude li ti htio udovoljiti želji?

43Glorij@


- Otići ću odavde i nitko od vas više neće čuti za mene. Premda je bio

gotovo uvjeren da ona blefira, Sam je hinio da joj vjeruje. - Umro bi zbog toga. - Spremna sam riskirati. - Dobro, dogovorimo se. Reći ću ti ono što želiš znati, ali prije mi

odgovori na jedno pitanje. - Reci... nemam što izgubiti, a mogu mnogo dobiti. - Ako misliš tako ... pripremi se na ružno iznenađenje. - Hajde, pitaj - ponuka ga ona. Doimao se kao da je žali, ali ona se nije

dala zavarati. - Jesi li se ikad upitala zašlo je tvoja majka odlučila zatajiti ti događaje

koji su se odnosili na tvoje rođenje? Nisi nikad pomislila na to kako nije željela da to znaš?

- Pitanja su dva, ali na oba odgovor je niječan. Ja i moja majka smo bile vrlo bliske. Zacijelo je čekala prikladan trenutak da mi to kaže.

- Već ti je dvadeset šest godina, Liz! Ne vjerujem da je u pitanju bio prikladan trenutak.

- Nisi poznavao moju majku - pobuni se ona. - A jesi li ti uvjerena da si je zaista poznavala? - Više nego uvjerena. Sam priđe prozoru i zagleda se van. - A što bi mislila kad bih ti kazao da se spetljala sa svojim ginekologom

i odlučila ostaviti tvogoca i svog muža prije nego šio se rodila, kako bi pošla sa svojini ljubavnikom?

- Mislila bih da lažeš - odgovori Liz, zadrhtavši. – Jer moja majka to nikad ne bi učinila.

- To je istina Liz - reče Sam ne ukrenuvši su. - Glenda Parnell je pobjegla sa svojim liječnikom, Nickom Tenhuryjem, čovjekom kojeg si uvijek smatrala svojim ocem, i napustila je muža koji ju je obožavao. Ukrala mu je kćer, ponizila ga ped cijelim gradom, slomila mu je srce i, kao da to nije bilo dovoljno, zatražila da se odrekne očinstva.

- Ne vjerujem ti! Nijedan čovjek dostojan tog imena ne bi pristao na to da se odrekne svoje kćeri.

- Henry se odrekao jer je bio odveć ponosan da je moli i jer je bio uvjeren kako će biti bolje ne loptati se s tobom između dva roditelja koji žive na suprotinim krajevima zemlje. Nije smio pristati na to. Morao je ustrajali na svojim pravima.

- Da je samo htio, mogao je upropastiti Nicka Tenburyja. Znaš što se događa liječnicima koji zavode svoje pacijentice, je li?

44Glorij@



Budu izbačeni iz liječničkog zbora i ostaju bez posla. Uvjeravam te da

bih ja na Henryjevom mjestu uništio čovjeka koji mi je oteo ženu i dijete. Taj bi se čovjek gorko pokajao šio je dirnuo nešto moje!

- Jer si ti uvijek osoran i osvetoljubiv! poviče Liz. - A ako se Henry odrekao svojih očinskih prava kao šio kažeš, onda je uistinu bio slabić. Sam se ti dva koraka nađe uz nju, uhvati je za ruku i stisne kao kliještima.

- On je bio najljepše što se dogodilo Glendi Tenbury! - prosikće. - Prije nego što se udala za Henryja, bila je nitko i ništa! Danju je prodavala hamburgere u pečenjarnici, a noću je odlazila iz bara u bar, nudeći za piće tko zna što!

Liz nikad nije nikoga udarila, niti je itko udario nju, jer njena majka nije podnosila nikakvo nasilje, ali ta posljednja Samova opaska navela ju je na to izgubi vlast nad sobom. Ne razmislivši dva puta, podigne ruku i odlučno ga pljusne.

- To neće promijeniti istinu, Liz - mirno izjavi on. - Naprotiv, mora. - Glas joj pukne u grlu. - Va ... varaš se. To ništa nije

istina. Ali je tako i za to postoje dokazi, kao pismo koje je ostavila prije

odlaska, da ne spominjem sva ostata koja je napisala da bi dobila rastavu i dopustila Tenburyju da te zakonski posvoji. Sve je to crno na bijelome s njenim potpisom.

- Ne vjerujem! Samo pokušavaš opravdati Henryja. Istina je da on nije hitio dijete i da je moja majka bila prisiljena otići.

- Možeš li mi onda objasniti zašto je, kad se četiri godine nakon toga oženio mojom majkom, dopustio da ona zanese s Nelly? I zašto je preuzeo obvezu da odgoji dvanaestogodišnjeg pastorka? - Zbunjena, Liz obori pogled, dok joj je ono što je smatrala majčinim značajem počelo poprimati novo i bolnije značenje.

- Onda? - Sam ju je i dalje netremice gledao. - Zašto je Henry odlučio brinuti se za tuđu obitelj?

- Ne znam - odgovori ona, spustivši lice da joj ne vidi suze. - I ne zanima me. Želim samo znati zašto se nije borio da me dobije.

- Zato jer je pogriješio, dopustivši da ga vodi ponos, a kad je to na posljetku shvatio, Nick Tenbury je već bio tvoj otac.Volio te toliko, a i sada te voli, da nije želio istinom uništiti sjećanje na tvoju majku.

- Moja majka! - plane ona s iznenadnom srdžbom prema njoj. -Lijepa i elegantna liječnikova žena. Savršena gospodarica kuće. Primjer čestitosti ... rođen iz mora laži. A ja sam vjerovala svakoj riječi koja je izašla iz njenih usta! Ta njena neočekivana reakcija ga je zabrinula, pa je obgrli oko ramena.

45Glorij@


- Nemoj tako - šapne joj. - Nemoj sebi prigovarati, ti si bila samo

nevina žrtva ružne situacije. - Za sve si ti kriv, Same! - zajeca ona. - Mrzim te zbog svega onog što si

mi večeras oduzeo! - I ja se mrzim zbog toga - tužno prizna on. - Volio bih da te nisam

poslušao. Liz, molim te, ne plači! Sve će biti još gore. - Nije mi važno! - krikne ona, podignuvši oči pune suza. - Možeš li

shvatiti kako se osjećam prazna i užasna? - Nipošto nisi užasna - reče on i rukama joj obujmi lice te joj se nježno

nasmiješi. - Lijepa si i... vrlo poželjna. Trenutak potom strastveno ju je ljubio,

potaknut željom da joj ublaži patnju. Liz mu uzvrati poljupcem bez opiranja. Jedina joj je želja bila da bude voljena, bar nakratko ako ne zauvijek. Željela se prepustiti njegovoj snazi, koja joj je sad bila toliko potrebna. No kad mu je kroz raskopčanu košulju dodirnuta prsa, on joj zadrži ruku.

- Ovo nije najbolji trenutak za popuštanje nagonu - šapne joj. - Ne želim misliti, želim samo osjećati i... preporoditi se. - Nježno ga

poljubi u vrat. - Pomozi mi u tome, Same. - Ne bih htio početi nešto što ne bih mogao privesti kraju - promrmlja

on, zastenjavši kad mu je jezikom đođirnula bradavicu napisima. -Vodimo ljubav - molećivo reče Liz.

- Prije nisi htjela ... - Sad hoću. - Prstima mu dotakne pojas. - To ti neće pomoći učiniti manje bolnom istinu o prošlosti. - To nema veze s prošlošću, nego sa sadašnjošću ... i iznad svega se tiče

mene. - Otkopča mu pojas na hlačama. -I tebe. - Liz! - Sam izgovori njeno ime u uzaludnom pokušaju da odoli želji

koja je postajala sve jača, ali ona ga poljubiti vrat i počne mu milovati dio tijela koji nije mogao lagati. Začas su se našli na divanu, strastveno se ljubeći i stenjući od užitka.

- Oh, Same... - Ona savije leđa, nudeći se čulnosti njegovih poljubaca koji su joj zamagljivali um. Još nikad nije osjećala prema ikome takvu privlačnost, i pružati mu užitak bilo joj je to najuzbudljivije iskustvo u živo! Vodili su ljubav s najvećom prirodnošću, kao da se oduvijek poznaju. Tijela su im bila još prisno spojena kad je ugodna šutnja bila prekinuta iznenadnim zvukom koraka i Nellyna glasa.

- Same, gdje si? Svugdje sam te tražila, moramo razgovarati. Liz širom rastvori oči i u sjeni pogleda prema odjeći razbacanoj oko

divana. Sam zatrese glavom i rukom joj zatvori usta, spriječivši je da

46Glorij@



progovori.

7.

ame? - ponovi djevojka i uđe, ne upalivši svjetlo. Liz suspregne dah, zgranuta pomišlju da bi je Nelly mogla vidjeti u takvom stanju. Kako bi se

mogla opravdati? - Zacijelo je otišao po Pam i već se vratio na zabavu - nastavi Nelly govoriti sama sa sobom. - Opet sam propustila priliku govoriti s njim. –

Ne dodavši drugo, okrene se i izađe iz kuće. Sam je pričekao nekoliko trenutaka i tek se onda pomaknuo. Bila je to cijela mala vječnost koja je Liz ostavila lebdjeti između ugodnog osjećaja od onoga što su upravo proživjeli i strepnje od posljednica. Nellynim dolaskom čarolija trenutka se raspršila i potvrdu za to nije trebalo čekati. Čim se osjetio sigurnim, Sam klizne s divana i ostavi jes neugodnim osjećajem praznine. Iznenada ostavši sama, Liz, zadrhće, a onda ustane i pokuša odjenuti haljinu u mraku. No upravo u taj tren se u sobi upali svjetlo.

- Mirno se odjeni - mirno joj reče Sam. - Nelly je otišla u uvjerenju da u kući nema nikoga.

- Ne shvaćam kako možeš biti tako miran, nakon onoga što se zbilo - promrmlja ona.

- Misliš li na Nellyn dolazak ili na ono što smo učinili nas dvoje? - Na oboje! - Bila je tako napeta da se ne bi začudila kad bi se raspala na

tisuću komada. - Hodaš s drugom djevojkom, ali ni načas se nisi premišljao da sa mnom odeš u krevet. Na posljetku, kad smo zamalo bili otkriveni, nisi ni prst pomakao da to spriječiš.

- Hoćeš li popiti malo konjaka? - upita on, slegnuvšu ramenima. - Nećeš? Dobro. - On ulije piće u čašu i doda: - Da budemo jasni, ti si poticala na ono što se dogodilo, ne ja.

- Ne čini mi se da si me odbijao - promrmlja ona, zarumenjevši se. - Dakako da nisam - potvrdi on. -Nijedan ti muškarac ne bi mogao

odoljeti. Obični smo smrtnici, a ti znaš biti uvjerljiva kad hoćeš. - Što bi se bilo dogodilo danas je Nelly zatekla onakve? - Nikad se ne brinem zbog nečega što se nije dogodilo. No večeras sam

iznevjerio povjerenje čovjeka koji je, osim što mi je zamijenio oca, i moj najbolji prijatelj i koji nikad nije ništa tražio zauzvrat za ono što mi je godinama pružao.

- Vjerojatno misliš na ono što si mi rekao omojoj majci. No ako misliš

S

47Glorij@


da ću otrčali Henryju i to mu reći... On se naglo okrene, pun srdžbe koja se spremala prasnuti. - Ne zanima me ništa što ti radiš! Noću neću moći spavati zbog onoga

što sam ja učinio, i ako misliš da mogu zaboraviti svoju odgovornost, onda nisi shvatila kakav sam ja čovjek. Stoga me poštedi svog junaštva! Sam ću reći Henryju da njegova tajna više nije tajna, i to ću učiniti odmah sutra ujutro. Pogriješio sam, ali nisam kukavica.

- I to je tvoje jedino žaljenje? Ravnodušnost koju je pokazao prema onome što su upravo podijelili, bila je dovoljna da joj se smrzne krv u žilama, ali još je gore bilo ono što joj je rekao potom.

- Zapravo, razlog za još veće kajanje mogao bi biti kad bi ti zatrudnjela. - Rukom prijeđe preko lica, kao da ta kretnja može izbrisati cijelu tu

večer. - Hvala ti što si me podsjetila na to da nisam upotrijebio

zaštitu.Vjerojatno bi bilo mnogo nadati se da uzimaš pilulu protiv začeća. - Ne uzimam je. Za razliku od tebe, nemam slučajne ljubavnike, a ni

stalnu vezu. Pitam se samo što bi rekla Pam kad bi znala da smo ... - Imali snošaj? - Usne mu se iskrive u gorak osmijeh. - Nadam se da će

to ostati tajna i da ne namjeravaš ikome povjeriti svoju nepromišljenost. - To je bila i tvoja nepromišljenost -podsjeti ga ona, osjetivši se

povrijeđenom njegovim izazovnim držanjem. - Možda ja i jesam bila začetnica svega, ali ti si me spremno slijedio.

- Hoćeš li da ti kažem da me obuzeo osjećaj krivnje? Dobro, udovoljit ću ti. Kriv sam, ali više ne mogu natrag. Sad oboje moramo prihvatiti to što se dogodilo. Činilo se da je prijašnji bijes prema sebi sad usmjerio samo na nju.

- Zar se ništa ne može spasiti? - Liz je jedva susprezala suze koje su joj navrle na oči.

- Ne mogu ti dati ono što želiš, Liz - odgovori joj on s iznenadnim prizvukom nježnosti u glasu. - I zato je to bila pogrješka.

- A što ti misliš da ja želim? - Ljubav - odgovori Sam. - To je jedan od glavnih razloga, premda ne

jedini, radi kojeg si došla ovamo. Gubitak roditelja te učinio ranjivom. - Priđe joj i nadlakticom joj pomiluje obraz. - Bilo bi vio jednostavno ne obazirati se na moju savjest i upustiti se s tobom u ljetnu pustolovinu. Lagao bih kad bih rekao da te ne želim, ali to nije ljubav. Vidio sam mnoge veze koje su propale jer se pobrkala želja s ljubavlju, a ja to sebi ne mogu dopustiti, pogotovu ne s kćerkom Henryja Parnella.

Imao je potpuno pravo. Bilo bi besmisleno brkati želju s ljubavlju, I zašto joj je onda bilo tako teško suzdržati suze? Zašto se osjeća kao da su joj iz ruke upravo istrgnuli nešto dragocjeno?

48Glorij@



- Imaš pravo. Ne tražim ljetnu pustolovinu. Želim više, želim stabilnost.

- Ja ti je ne mogu ponuditi. Ne mogu sada, a možda nikad i neće moći. Shvaćam i ne očekujem to. – Liz se okrene prema prozoru, skupljajući sav svoj ponos da kaže ono što se mora reci. - Bit će najbolje zaboraviti sve što se dogodilo ovdje. Nemoj svojim priznanjem Henryju nanijeti patnju i nemojmo se mučiti uzaludnim osjećajem krivice.

- Moram mu reći. - Nemoj ugroziti vaš lijep odnos zbog onoga što si mi rekao. Dovoljno

je da ja znam istinu. Ako ti je uistinu stalo do njega, ne možeš svoju savjest olakšati na njegov račun. - Ona se uputi prema izlazu, ali prije nego što je stigla do vrata, on je zadrži.

- Hej, kamo češ? - Bilo kamo, samo da budem daleko od tebe. Zabava je zacijelo već završila, pa ako ne želiš da drugi što

posumnjaju, bit će bolje da se vratimo zajedno. Budu li što pitali, reći ćemo da smo se šetali uz rijeku.

Liz ne bi više mogla hiniti, jer je već iscrpla svoj glumački repertoar, i neće joj biti lako prikriti slomljeno srce.

- Ne doimaš se odjeven za izlazak, a osim toga, nije mi potrebna tvoja pomoć da opravdam svoju odsutnost.

- Smućena si i ne bi mogla zavarati ni neko dijete, a kamo li Henrvja. - Zgrabivši je za ramena povede je u kupaonicu. - Operi lice hladnom vodom i počešljaj se, a dotle ću se ja odjenuti.

Liz se pogleda u zrcalu i osjeti se kao da gleda neku strankinju s izgubljenim izražajem, razbarušenom kosom, izbrisnim rumenilom za usne i sa samo jednom naušnicom. Sam je imao pravo: takvim izgledom nikoga ne bi zavarala. Pokuša se pribrati, ali kad bi je netko pogledao u crvene oči, lako bi shvatio daje plakala. Sam ju je već čekao kad je izašla iz kupaonice. Gledajući ga, nitko ne bi posumnjao da se tek maloprije gol kotrljao po divanu.

- Spremna? - Ne, nedostaje mi jedna naušnica -odgovori ona i pogleda prema

divanu. - Poslije ću je potražiti. Tako s raspuštnom kosom nitko neće opaziti da

ti nedostaje. Pomno je pogledavši, doda: - Ne mogu reći da izgledaš baš sjajno, ali izvući ćeš se. Idemo.

- Povede je niza stube i potom drugom stazom što je vodila uz rijeku. - Ovako će naša inačica priče bi ti uvjerljivija - reče, uhvativši je pod ruku. - Smiješi se, zaboga! Doimaš se kao da si izgubila najboljeg prijatelja, a ne samo naušnicu!

49Glorij@


- Zapravo i jest tako - ozbiljno prizna ona. - Zahvaljujući tebi, otkrila

sam da moja majka nije bila ono što je hinila da jest. - Pokušao sam te poštedjeti, ali ti se htjela znati. - Upozoravam te da nisam u takvom duševnom stanju da slušam to

lijepo sam ti rekao! - Ne bih ni ja na tvome mjestu - reče on, Možda će ti biti lakše ako ti

kažem da ni meni nije bilo drago reci ti istinu. - Neće mnogo. Na žalost, to nimalo ne mijenja situaciju. Zaobišli su grm rododendrona i našli se na čistini na kojoj se odvijalo

slavlje. Nekoliko gostiju koji su još sjedili za stolovima na terasi, okrenu se prema njima

- Evo nas! - promrmlja Sam. - Nadao sam se da ćemo se umiješati medu gomilu, ali ništa od toga. Smiješi se i pusti mene da govorim. Liz posluša njegov savjet, želeći svim srcem da se divi lakoći kojom je Sam objasnio njihovo izbivanje, umjesto da ga zbog toga mrzi.

Nakon te noći Sam nije vidio Liz gotovo dva tjedna, ali je neprestano mislio na nju i kajao se što se onako ponio prema njoj. Uzaludno je nastojao umanjiti značenje onoga što se zbilo medu njima, nazivajući to pukim seksom, jer zapravo nije bilo tako. Vodili su ljubav s takvom predanošću koja mu je posve ubila zanimanje za Pam Swift. No najgore od svega je bilo to što je tako i drugi put izdao Henryja. Poput šakala je iskoristio ranjivost njegove kćeri, pa sve kad bi mu on i oprostio, to mu ne bi umirilo savjest. Zašto mu ju je tako teško zaboraviti? Možda zbog krhkost i koju je pokazala? Zbog neutješnosti koja ju je oborila kad je saznala sve o svojoj majci? Ili je možda samo žali? Ne, taj osjećaj koji ga je izluđivao svaki put kad bi pomislio na Liz nije bila samilost! onda, kao da to nije bilo dovoljne došao je rezultat istrage, koji bi voli da ga nije vidio, jer je potvrđiva njegove sumnje. Sumnja na prijevar bile su teške riječi u bilo kojer kontekstu da su upotrijebljene. U četvrtak idućeg tjedna poslij zabave njegova mu majka j telefonirala u ured i saopćila mu d će vikend provesti u kućici kraj jezera pa ga očekuje tamo. Zar da gleda Liz u oči i ponaša se ka da su do tog trenutka samo jedn drugome sitsli ruku? Da hini kako s ne sjeća užitka dok su vodili ljubav. Kako da je gleda u kupaćem kostimi znajući da je ne smije dodirnuti? kako bi mogao prijeći preko činjenk da vancouverska policija vodi istrag o njoj?

- Ne vjerujem da ću doći - odgovo Sam majci. - Prezaposlen sam. - Jesi li možda zaboravio da treba popraviti onaj kvar na krovu kraj

dimnjaka, a valjda ne želiš da se Henry penje! - U majčinu se glas osjećao prizvuk nezadovoljstva. Osim toga, nakon

toliko gužve Liz j zaslužila miran kraj tjedna u krug obitelji. Uostalom, u

50Glorij@



posljednje t vrijeme nismo gotovo ni vidjeli. - Mislio sam da se Liz vratila kući. Nije li namjeravala ostati tri tjedna?

pokuša se opravdati on. Da, ali njen ju je otac nagovorio d ostane još neko vrijeme, kad ionak

nije zaposlena. - Sjajno, pomisli Sam još jedna komplikacija više - Onda, doći ćeš, je li? - nastavi Cecil. - Možeš donijeli materijal za rad. I Nelly mora učiti za ispite. Henry bi vrlo volio da dođeš. Premda se sramio susreta s njim i s Liz, Sam je ipak popustio molbi svoje majke. Na posljetku, s Henryjem se ionako morao sresti prije ili poslije, a zapravo je ludo želio vidjeti Liz. Kad je stigao na jezero, nastojao se držati suzdržano i činilo se da sve prolazi glatko, dok ga je Nelly nije prisilila da pođe s njom u kuhinju, tobože da joj nešto pomogne.

- Rekao si joj, je li? - bez okolišanja ga optuži sestra. - Rekao sam ... što? - Rekao si Liz sve o njenoj majci. - Zašto to misliš? - Činilo se da je Sam osobito zaokupljen

pospremanjem stola. - Oh, ne znam! - poviče Nelly zajedljivo. - Možda zato što se ne možete

pogledati u oči. Ili možda zato što svaki put kad ona nešto kaže, ti hiniš da je nisi čuo, a čim se ona okrene, zapiljiš se u nju poput sokola u svoj plijen. Jesi li joj rekao?

- Jesam, rekao sam, a toliko bih želio da to nisam učinio - na posljetku prizna on.

Ne slažem se s tim - reče djevojka. - Naprotiv, mislim da mora znati. One večeri prilikom zabave tražila sam te kako bih te nagovorila da govoriš s njom, ali te nisam našla.

-Da samo zna kako nam je bila blizu, pomisli Sam. - Smatran sam da o takvim stvarima ne treba govoriti medu ljudima, pa

smo se malo udaljili. - I kako je to primila? Zacijelo ne dobro. Dovoljno ju je pogledati u oči

pa da se vidi kako pati. Zna li tata za to? - Ne. - Ako ne želiš da to sam otkrije, onda se potrudi. Odmah poslije zabave

opazila sam da je Liz vrlo šutljiva, ali tek sam večeras shvatila zašlo. Do bijesa, Same, kada te ugledala, mislila sam da će se onesvijestiti! Nije mu se često događalo da posluša savjet jedne devetnaestogođišnjakinje, ali ovaj put je Nelly pogodila u cilj.

Ne gubeći vrijeme, Sam je otišao na verandu, gdje je zatekao Liz u razgovoru s njegovom majkom.

Htio bih se malo prošetati, Liz, pa pođi sa mnom da ti pokažem okolicu reče. Ne davši joj vremena da odbije, uhvati je za ruku i povede je prema jezeru.

51Glorij@


- Ne moraš mi reći da bi radije pošla u zmijsku jamu - doda on, čim su

se dovoljno udaljili od ostalih. - To sam već shvatio, ali moram s tobom govoriti nasamu.

- Nadam se da je zaista nešto važno - promrmlja ona nervozno. - Ne volim da se ovako postupa sa mnom. Ako namjeravaš i dalje blatiti moju majku, savjetujem li da odustaneš od toga. Toliko da znaš, ne namjeravm se ponovo ponižavati slušajući stvari koje radije ne bih čula.

- Liz, molim te - reče on, uhvativši je za lakat. - Da me nisi dirnuo! - usprotivi se ona, povukavši ruku. - Dobro, neću te dirati, ali možeš li me bar saslušali? - Imam li izbora? - Oči su joj zablistale od suza. - Čuj...–reče joj blago. - Vjerojatno su ti ova dva tjedna bila vrlo teška,

ali ništa manje nisu bila ni meni. - Zašto? Zbog toga što si iznevjerio Henryja? - Da. Morao sam ga poslušati i poštovati njegovu mudrost. On je znao

da će ti spozhnaja o Glendinim pogrješkama nanijeti bespotrebnu patnju. Moja majka nije bila savršena, ali tko od nas jest? Nije ni Henry, a

nismo ni nas dvoje. Moram priznati da me potreslo ono šio si mi ispričao, ali uz tvoju istinu postoji i ona druga, a ta je da je Glenda, usprkos svojim pogrješkama, bila savršena majka. Oba su mi roditelja bila divna, i ne govorim o Henryju.

- A zašto si onda tako tužna? Našao sam tvoju naušnicu, ako te to brinulo. Htio sam ti je vratiti, ali ne vjerujem da bi ti bilo drago da sam to učinio pred svima i rekao ti kako sam je našao među jastucima na divanu. Zar si mislio da jedna naušnica može biti uzrok mog neraspoloženja? - Liz ga je gledala s nevjericom.

- Dakako da ne, nego ... nego to što smo bili skupa. - Ne pokušavaj zasladiti pilulu! - poviče ona srdito. - Seksali smo se i

gotovo! Ne kažete li tako vi muškarci kad govorite o pustolovini sa ženom koja vas uopće ne zanima?

- Prestani, Liz! Ne želim te slušati kada govoriš tako! - Zašto? Neugodno ti je? Je li istina pregruba za tvoje uši? - To nije istina, i to dobro znaš. - Ah, nije? - Suza joj zablista na trepavici. - Možda bi te zanimalo da se nakon onoga što se dogodilo osjećam

užasno prljavo. Nisi mi bio prvi i životu, ali svakako si jedini muškarac koji me naveo na to da se osjetim kao drolja.

- Prestani govoriti tako! - Sam je zgrabi za ramena. - I prestani se otimati ako se ne želiš ozlijediti, jer te ne namjeravam pustiti.

52Glorij@



- A hoćeš, pustit ćeš me! - poviče ona nastojeći se osloboditi, ali bez

uspjeha. Bila je povrijeđena i njene su oči govorile o razdirućoj boli koju je osjećala.

Kad ju je Sam stisnuo u zagrljaj, jecaj joj potresu cijelo tijelo. - Hoćeš li da ti nešto kažem? promrmlja on. - Toliko bih volio da sam ti

prvi ljubavnik. Naučio bih ti što je strast. Volio bih da sam upoznao u pogodnom trenutku možda ...

Nije dovršio rečenicu, ali je Liz naslutila tijek njegovih misli. - Možda bismo se zaljubili? - On duboko uzdahne. - Ne vjerujem Same.

Ljubav ne pravi račune i ne dolazi u pogodnom trenutku. Jednostavno dođe i gotovo.

I želja isto tako, htio joj je dogovorit on. Bilo ju je dovoljno držati i zagrljaju pa da u njemu oživi luda želja koju je osjetio prije dva tjedna, odjednom više nije bilo mjesta razboru. Podigne joj lice a zlaćano svjetlo sunca na zapadu obasja joj oči blistave od suza.

- Molim te, Same - promrmlja ona. - Ne gledaj me tako nije mi potrebna tvoja samilost. - Nije samilost. – Glas mu zamre u grlu. - Želim te, Liz više no ikad, a

znam da i ti želiš mene. - Ona obori oči da mu ne odgovori, a on je lagano prodrma. - Nije li to istina?

- Prestani me ispitivati! Ta nismo na sudu! - Odgovori mi na pitanje - ustraje Sam. - Ako imam krivo, pustit ću te. - Da, želim te! I zbog toga se prezirem prizna Liz.

U kućici, nedaleko od njih, zapale se svjetla. Svatko ih je mogao vidjeti, a nije bilo isključeno da im se netko namjerava pridružiti u šetnji.

- Dođi, provozat ćemo se čamcem. Bit ćemo sami i nitko nam neće smetali.

- Ona je oklijevala, malo se odmaknuvši od njega. - Molim te - ustraje Sam. - Pođi sa mnom.

53Glorij@


8.

ovršina jezera bila je nepomična poput zrcala, tišinu je prekidao samo šum vesala u vodi i povremeno daleki krik gnjurca.

Ovamo smo uvijek dolazili dok smo bili djeca - reče Sam kad si stigli na otočić. Izašao je iz čamca i vezao ga za stablo.

A kad ste odrasli? - upita Liz, idući za njim po pješčanom žalu. Pitanje je prividno bilo bezazleno, ali je skrivalo drugo, podmukiije.

Nikad prije nisam ovamo doveo neku ženu. Jesi li to htijela znati? Pokuša je uhvatiti za ruku, ali Liz mu pobjegne i krene plažom. Kratke hlačice su joj otkrivale duge noge opaljene od sunca. Premda ih

je radije držao u zagrljaju, uživao ju je promatrali na pijesku i diviti se njenoj ljepoti. Sad se pitao kako ju je mogao smatrati samo dražesnom, ali beznačajnom.

Ali zacijelo neću biti posljednja - reče Liz, okrenuvši se prema njemu. Ne znam. - On slegne ramenima. - Svaki put kad pomislim na to kako

bi bila ludost da se vežem za tebe, jedan dio mene to odbija prihvatiti. - Mogu misliti koji... - Govorim o nečemu što nadmašuje tjelesnu privlačnost. - Nešto čemu ne možeš ... zapravo ne želiš dati ime. - Oboje znamo da bi razgovor o ljubavi bio preuranjen. Poznajemo se

manje od dva mjeseca. Zašto ne bismo ostavili malo vremena za razmišljanje? Htio bi i dalje potajno biti sa mnom, ostavljajući druge u uvjerenju da

smo samo prijatelji? Zar bi bilo tako strašno da budemo prijatelji? Dobro znamo da je to nemoguće. - Pod mjesečevim svjetlom Liz se

doimala krhka i ranjiva. - Kad jedna veza pukne, nikad se ne pretvara u prijateljstvo, Same, nego u mješavinu boli, gorčine i žaljenja.

Sve je bilo odveć zbrkano da bi se moglo mislili na budućnost. Sad znam samo da te želim zagrliti. Sam joj se nasmiješi, pozivajući je da mu priđe. - Zašto mi ne dopuštaš

da te zagrlim? Liz nogom klizne po pijesku, boreći se s nagonom koji ju je tjerao k

njemu i s razborom koji ju je sprječavao u tome. No na kraju je ipak prevladao nagon i trenutak potom našla se u zagrljaju muškarca kojem je htjela pobjeći.

P

54Glorij@



Usne im se spoje u poljupcu, koji je bio uvod u eksploziju strasti. Prije nego šio je dospjela razmisliti, vodili su ljubav na pijesku pod srebrnom mjesečinom. Opet je bilo kao da se poznaju cijeli život, kao da su dijelili mnogo više od jednostavne strasti. Lizine su usne bile natečene od poljubaca a oči su joj blistale kad ju je Sam s uzdahom pomilovao po licu.

Možda bih se morao ispričali zbog svoje naglosti - šapne joj - ali u ovom trenutku nema mjesta kajanju. Gane ga nježnost njena osmijeha, pa se Sam još jednom pokaje što je zadužio istražitelja da se raspituje o njoj. Osjećao se krivim zbog toga.

- O čemu razmišljaš? - blago ga upita Liz. - O tome kako bismo se mogli okupati. - Ovdje? - Zašto ne? - Prstom joj dodirne dojku. - Koliko se sjećam, voliš se kupati noću. - Da, zaboravila sam onu noć u bazenu - nasmije se ona. - Ja nisam, jer sam te tad prvi put poljubio. - I lagao si mi u vezi s kupaćim gaćicama. I sad joj je lagao, ali o nečemu mnogo ozbiljnijemu, i to ga je navodilo

na to da se osjeća neugodno. - Rekao si mi da si gol, sjećaš li se? - Ovaj ću put zaista biti gol, a bit ćeš i ti. - Sam ustane i povuče je za

sobom u vodu. Voda je topla kao ona iz kade šapne Liz s blaženim uzdahom. - Da - potvrdi on. - Šteta što mi je potreban hladan tuš. Želim te do

ludila. - I ja želim tebe - promrmlja ona, prišvaši mu i obujmivši ga nogama

oko struka. - Možeš li mi reći zašto? Zašto pristajem padati na tvoje čari? Sam joj odmakne uvojak kose s lica, pokušavajući otkloniti iz glave pitanja koja joj je toliko želio postavili, je li moguće da je toliko himbena koliko je stajalo u istražiteljevom izvješću?

- Što te brine, Same? - upita Liz, dodirnuvši inu obraz. - Zašto misliš da sam zabrinut? - Vidim ti po očima. Toliko je želio govoriti s njom, reći joj kako zna da je u teškoćama,

zamoliti je da mu sve kaže i obećati joj pomoć. Htio joj je reći kako će njena tajna uvijek biti prepreka njihovom odnosu. No problem je bio u tome što bi onda morao priznati da ju je dao istraživati, a to bi značilo upropastiti sve što skupa proživljavaju. Liz mu to nikad ne bi oprostila, a on joj to nije mogao ni zamjeriti.

55Glorij@


- Prvo je pravilo da se ne traže problemi tamo gdje ih nema - reče joj on, obujmivši je oko ramena.

- Uživajmo u ovom trenutku i gotovo. Ona se ugrize za usnu, nezadovoljna njegovim izbjegavajućim

ponašanjem, a Sam je stisne uza se. - Zaista si lijepa na mjesečini. - To mi nikad nisi rekao - Liz nije skrivala određenu zbunjenost. -To mi je propust, to sam morao reci davno prije. - Je li to još jedno tvoje pravilo u osvajanju žena? Ako je tako,

savjetujem ti da se ne trudiš. Nikad se nisam osjećala ljepoticom, zadovoljavam se s tim da budem zgodna.

- Mnogo si više nego zgodna - šapne joj on, ljubeći je u vrat. - Jednostavno si neodoljiva.

Liz se polako privije uza nj, a voda im tijela učini još osjetljivijima. Sam je ponovo poljubi u vrat, a Liz zabaci glavu da mu ponudi usne. Miris njene mokre kože i odsjaj mjesečeva svjetla navedu ga na to da poželi više. Spusti ruku da joj pomiluje trbuh, a kad joj dodirne skrovitu ženskost, ona muklo zastenje.

- Divan si - promrmlja Liz, potičući ga da nastavi. - Oh, Same! - Glas joj zamre u grlu. - Obožavam te ... zbog načina na koji činiš da se osjećam. Bilo je dovoljno to malo oklijevanje da on shvati kako to nije ono što mu je zapravo htjela reći i u određenom smislu joj je bio zahvalan što je odlučila tako.

- Bit će bolje da se vratimo kući - reče on, ovlaš joj poljubivši usne. - Ne bih htio da se zabrinu za nas i dođu nas tražiti. Liz nije krila razočaranje, pa se naglo otrgnula od njega i izašla na obalu da se odjene.

Te večeri Liz dugo nije mogla usnuti. Pred očima su joj se nizali trenutci zajednički provedeni na jezeru. Sve

je bilo tako savršeno ... sve do trenutka kad mu je ona zamalo priznala da ga voli. Zadržala se u posljednji tren, ali on je to shvatio i odlučio prekinuti prije nego što bude prekasno. Dok je posrijedi bio samo seks, još mu se prepuštao, ali kad je tjelesna privlačnost počela ugrožavati razbor, spremno se umiješao. Možda je Sam imao pravo, nisu više nezreli mladić i djevojka koji bi dopuštali da ih vodi nagon, ali logika nije imala snagu kad je ženska intuicija tražila svoj prava i kad je svaka stanica njenog bića vikala da je Sam Craven muškarac njenog života.

56Glorij@



XXX

No, na žalost, nije bila jedina koja je gajila te nade, jer se u subotu ujutro prije podneva u kućici na jezeru pojavila Pam.

- Same, kad sam jučer izašla iz dežurstva, našla sam tvoju poruku - zacvrkutala je i, uspevši se na prste, poljubila ga sa sigurnošću onoga tko zna da je u središtu njegove pozornosti. - Stoga sam se sama pozvala ovamo, jer posljednjih tjedana nismo bili mnogo zajedno.

- Uvijek si nam dobrodošla, Pam - reče joj Cecily. - Hvala. - Djevojka uputi smiješak domaćici i domaćinu, ali on joj

odmah iščezne s usana kad je ugledala Liz i Nelly. Gotovo je i ne pogledavši, obrati se Samu: - Rado bih se malo opustila uz tebe, ljubavi. Očito je i tebi potreban odmor, je li?

Liz obuzme volja da kriktie kako su prošle noći bili na otočiću i kako će ga zadavili ako sad onamo odvede i nju. Kao da je naslutila opasnost, Nelly je gurne laktom.

Uzmi ručnik i otiđimo odavde prije nego što prasneš. - Kad su se malo osvježile u svježoj jezerskoj vodi, Nelly je pogleda sa smiješkom. - Iz tvog sam izražaja shvatila da nisam sama koja ne može podnijeti Pam Swift dulje od pet minuta.

- Zar je to toliko očito? - upita Liz, izlažući se suncu. - Pa sva si pozelenjela kad je počela govoriti! - Nelly se slatko nasmije.

- Ali savršeno te dobro razumijem. Mora biti užasno probuditi se iz anestezije i ugledati nju. - Ponovo se nasmije. -A njeno umiljavanje Samu ...

- Možda ga uistinu voli. -A mi ne? No ostavimo nju i razgovarajmo o nečem zanimljivijem.

Jučer sam primila divnu vijest, koju se plašim i spomenuti, tako da još nitko ne zna za nju. Nakon pismenih ispita pozvana sam u Indiju s još osmero studenata, da radim sa skupinom liječnika i socijalnih radnika. Prihvatim li poziv...

- Dakako da ćeš ga prihvatiti! - poviče Liz. - Ta to ti je sjajna prilika. - Nadala sam se da ćeš to reći, jer mi je potrebna pomoć da nagovorim

svoje da me puste. U njihovim sam očima još dijete koje jedva može samo prijeći ulicu. S tobom na mojoj strani lakše ću dobiti njihovo dopuštenje. Moram odgovoriti do utorka, pa bismo danas mogle govoriti s mojim roditeljima, dok Pam bude naganjala Sama po Zmijskom otoku.

- Zmijskom otoku?

57Glorij@


Da kažem istinu, ne znam je li mu to službeno ime, ali otočić smo uvijek zvali tako, jer dok smo bili djeca, na njemu smo često nailazili na zmije. - Nelly se nasmijulji i doda: - Možda će je koja i ujesti.

- Ako se to dogodi, uvjerena sam da će pozvati Sama - suho primijeti Liz. Nije bilo lako nagovorili Henryja i Cecily da svoju jedinicu puste u Indiju na šest punih tjedana, ali na kraju su ipak priznali kako bi bilo šteta propustiti takvu priliku.

- Hvala, Liz - reče joj Nelly poslije dok su išle u mjesto kupiti sladoled od vanilije, da ga posluže uz tortu od jagoda koju je pripremila Cecily. - Ne vjerujem da bih uspjela bez tebe. Dok su se vraćale, sunce je već bilo na zalazu.

- Čini se da se vrijeme mijenja - primijeti Henry, gledajući prema jezeru, gdje su se skupljali prijeteći oblaci. - Psi su uzbuđeni i vjetar jača. Nadam se da je Sam unio čamac u ostavu.

- Već se vratio? - upita Liz. - Mislila sam da su još na otoku. - Ne, vratili su se čim ste vas dvije otišle. Pam je odmah otišla u grad, a

Sam malo poslije nje. Večeras ćemo biti samo nas četvero. - Bit će bolje da u potkrovlje stavimo vjedra, jer kvar oko dimnjaka još

nije popravljen. Kao što su i predvidjeli, oko devet sati izbilo je nevrijeme. Dok je Nelly

pomagala roditeljima zatvoriti prozore, Liz požuriti jezeru kako bi provjerila je li sve kako valja. Motorni je čamac bio u ostavi, ali aluminijski čamčić vezan za mol već su valjali valovi. Nemajući dovoljno snage da ga podigne na obalu, nije joj preostalo nago da uđe u čamac i da ga pokuša dovesti prema dvostrukim vratima ostave s vodene strane. Bio je to gotovo neizvediv pothvat, pa se Liz uskoro našla u vlasti vode. Svim se snagama trudila da zadrži ravnotežu u sredini čamca, ali držati ručnu svjetiljku u jednoj ruci da se drugom može uhvatiti za mol, pokazalo se velikom pogrješkom. Prije nego što je dospjela i shvatiti što se događa, veliki je val prevrnuo čamčić i ona se našla u vodi, s tamnom sjenom iznad glave. Konopac s pramca brodice ovio joj se oko gležnja, a nalet vjetra ju je gurao naprijed, izvrgnuvši je opasnosti daje snažno baci na stupove koji su nosili mol. Tad Liz shvati kako će se utopiti u tri metra vode nekoliko koraka od obale.

Skupivši svu snagu, jednom se rukom uhvati za čamac, dok je drugom pokušavala osloboditi gležanj od užeta. No što se čamac više micao, to joj je uže čvršće stezalo gležanj. Obuzeta panikom, krikne Samovo ime. U taj tren ugleda svjetlo jake ručne svjetiljke na stazi što je vodila do kućice i, kao u nekom snu, na molu se pojavi Sam.

58Glorij@



- Pusti čamac! - dovikne joj on i baci joj spasilačko uže. - Uhvati se za uže da te povučem.

- Ne mogu ... dahćući odgovori ona. - Zaplela sam se o konopac, Sam je začas bio u vodi, nožem je prekinuo uže i oslobodio je. Potom

ju je rukom obujmio oko vrata i izvukao je iz vode. Moraš se odviknute navike da se kupaš po noći - nježno joj šapne on, klečeći do nje. - To ti očito ne godi.

- Da. - Liz se pokuša nasmiješiti, ali umjesto toga brizne u plač. - Plašila sa m se da će me čamac povući na dno i... i da te više neću vidjeli.

- Što ću ja s tobom? - promrmlja Sam, nježno je milujući po kosi, a onda spusti usne na njene.

9.

evrijeme je prestalo prije pola noći. Iduće je jutro Sam popravio krov, Henry je pokupio vodu u kući, Liz i Nelly su počistile sve vani, a Cecily

im je skuhala jelo. - Što je navelo Pam na to da ode? -upita Nelly brata za objedom. -

Obično je moramo silom izbaciti. - Nelly! - opomene je majka. - Oh, mama, znaš da je tako! 1 ti si se iznenadila što je ostala samo

nekoliko sati. - Možda je imala posla - odgovori Sam sa smiješkom. - Da, a ti si odletio odmah za njom! Možda za to da joj pomogneš

odjenuti bolničku odoru. - Morao sam obaviti neke poslove u gradu - odgovori Sam. - U subotu? - s nevjericom primijeti Nelly. - Same, ti nam nešto kriješ.

Što se događa? Jesi li možda prekinuo s Pam? - Recimo da smo se dogovorili -odgovori on nakon dulje šutnje. - Odlučili smo ostati dobri prijatelji, ali da svatko ide svojim putem. U žamoru povika i primjedaba za stolom, nitko ni jo opazio kako su

Sam i Liz izmijenili poglede. Je li se bilo presmjelo nadati da je to učinio radi nje? Je li na tu odluku možda utjecala činjenica da se svaki put, kad se nadu nasamu, jedno drugome baci u zagrljaj?

- Ali to ne objašnjava zašto si se sinoć vratio umjesto da si ostao u gradu? -ustraje Nelly sa zapitkivanjem.

- Eh, Nelly, ti si zaista pogriješila izabrati zanimanje! Bila bi izvrsna odvjetnica. Vratio sam se zato jer sam vidio da se sprema nevrijeme i da bih vam mogao biti potreban.

N

59Glorij@


- Sva sreća što se se vratio! Bili smo toliko zaokupljeni krovom da nismo ni shvatili u kakvoj je opasnosti Liz - primijeti Cecily s drhtajem u glasu. - Ne smijem ni pomisltii što bi se bilo dogodilo da nisi došao!

- Da, bolje je ne misliti na to - reče Sam, položivši ruku na Lizinu, a nju obuzme divan osjećaj topline oko srca.

Zahvalna na tom daru, pogleda okolo da pogledom pomiluje Cecily koja ju je prihvatila bez suzdržanosti, Nelly s kojom je uspostavila divan sestrinski odnos i Henryja koji ju je zamalo izgubio i drugi put, ne uprljavši uspomenu na njenu majku. Posljednji, ali možda najvažniji od svih bio je on ... Sam.

Liz obori pogled. Njen ortak Joshua Simms ju je iznevjerio, uzrokovavši joj brojne teškoće, ali njena vjera u pravdu dala joj je snagu da izađe pobjednicom. Premda njeni mrtvi roditelji nisu bili savršeni kao što je mislila, ipak su joj dali više nego što su joj oduzeli. U taj joj je tren palo na um kako joj je majka uvijek govorila neka slijedi svoje srce, jer je ono jedino što je nikad neće razočarati.

I bilo je tako. Premda ga je danima odbijala poslušati, na kraju je to učinila i zaljubila se u Sama. On je katkad bio težak i nemoguć čovjek, ali je sad bila posve uvjerena da je on muškarac za nju. Kao da je potaknut istom mišlju, Sam joj lagano stisne ruku i značajno je pogleda. Ako su Cecily i Henry to i opazili, ničim nisu pokazali, ali zato Nelly zapjevuši:

- Hej, ovdje vlada prava idila! - Bile su dovoljne te riječi da pokvare ugođaj. Zarumenjevši se, Liz

naglo povuče ruku i ustane. - Kad ćeš napokon odrasti? - poviče Sam, ljutito gledajući sestru. - Bit će bolje da se pođemo spremiti za povratak - primijeti Henry i

nakašlje se, nastojeći ublažiti napetost. - Da - složi se Cecily. Ako ste dovoljno jeli, raspremit ću stol. - Ne osvrćući se na Nelly, Sam se pridruži Liz na verandi. - Žao mi je, Liz - reče joj. - Ne znam što joj je puhnulo u glavu. Nisam

želio da se osjetiš nelagodno. - I ja sam kriva - ispriča se ona. - Da sam se samo nasmijala, nitko se ne

bi ni osvrnuo na to. Ali pogledaj kako je Nelly potištena. - Pribrat će se. Ukorio sam je zato jer često izvali nešto nepromišljeno. - Mora napokon odrasti! - Priđe joj bliže no što je ona željela. - Hoćeš li

se samnom vratiti n grad? Premda ju je želja da bude s njim nasamu navodila na to da pristane, smatrala je da je nešto ipak važnije od toga. Bit će bolje da povezeš Nelly i po razgovaraš s njom. Radije bih bio s tobom.

-I ja bih voljela biti s tobom - reče mu ona nježno, osjetivši toplinu oko srca.

- Ali to je samo sat vožnje koji možeš upotrijebiti da se objasniš s Nelly. - Mi se možemo vidjeti poslije.

60Glorij@



- Henry mi je rekao da su vas večeras susjedi pozvali na koktel, a to znači da se nećemo vidjeti prije deset. Nakon koktela dodi k meni.

- Zar ti nećeš poći na koktel? Ne, dušo. Imam ja pametnijeg posla.

XXX

Kao što je obećala, nakon koktela Liz je došla k Samu, ali nije zatekla ugođaj kakav je očekivala.

- Zar si spavao? - upita ona, vidjevši njegov hladan pogled. - Ne, možda samo želim što prije razjasniti neke stvari. - Doimao se

posve drugom osobom od one prije nekoliko sati. - Zar nešto nije kako valja, Same? -upita ona, odloživši čašu s pićem

koju joj je pružio. - le li riječ o Nelly? Jeste li se opet svađali zbog onog julios? - Ne - suho uzvrati on, uputivši joj leden pogled. - Zahvaljujući tebi,

svađali smo se zbog drugog razloga. - Zahvaljujući meni? - Liz se zamalo nasmijala. - Što sam sad učinila? - Još pitaš? Zašto si moju sestru poticala na put u Indiju? - Ah, to! Ti se očito ne slažeš s tim. Dakako da ne. Govorimo o mojoj

sestri, devetnaestogodišnjoj djevojci, kojoj si ti idol. Ne sviđa mi se tvoj utjecaj na nju i bojim se da nisam pogriješio. Svima bi nam bilo bolje da se nisi iznenada pojavila.

- Sad pretjeruješ! - Maloprijašnji optimizam joj je posve iščezao. - Njen si idol ti, i moj je utjecaj na nju neznatan prema tvome.

- Nemaš nikakvo pravo poticati je na to opasno putovanje! - Ne budi smiješan - gotovo plane Liz. - Nelly ide u Bombay sa skupinom specijalista da pomogne djeci s

teškoćama, a ne ide se sama penjati na Everest! Budi realan, Same. - Kad mi bude potreban tvoj savjet, upitat ću ga - suho joj odbrusi on. -

Ali zar ne vidiš koliko je Nelly nezrela i kako se ponaša kao dijete? Uvjerena sam da će joj to putovanje pomoći da odraste. Uostalom,

svoje sam mišljenje rekla otvreno, nisam ti radila iza leđa. - Možda ovaj put nisi – promrmlja on, a ona se naglo okrene. - Što time želiš reći? - Oh, ne glumi naivku! To je prilično besmisleno za osobu koja se krije od nevolja u Vancouveru.

- Što li znaš o mom životu u Vancouveru?- Jedva čujno upita Liz. - Više nego što bih htio - prizna on. - Na primjer, već dugo znam da je

tvoja cvjećaruica zatvorena i da si pod sumnjom za prijevaru. Sad znam da je tvoj ortak u vezi s organiziranim kriminalom. Lijepo društvo, Liz! Samo ne

61Glorij@


znam kad ćeš o tome obavijestiti obitelj do koje ti je, kako kažeš, vrlo stalo. - Nikad, bude li to moguće - odgovori ona nakon nekoliko dugih

trenutaka šutnje, jer od zaprepaštenja nije mogla ni progovoriti. - Ne ponosim se nimalo svojom glupošću i naivnošću.

- Ali nisi se sramila dovoljno da ostaneš izvan naših života! - Nisam rekla da se sramim. Ne znam odakle ti ta obavještenja, ali... - Ako si slučajno zaboravila, ja sam odvjetnik i znam kako se prekapa

po tuđim životima. Bio mi je dovoljan jedan telefonski poziv. - Naručio si istražitelja da se raspituje o meni? - promrmlja Liz, dok se

ugodno uvjerenje da je našla srodnu dušu raspadalo na komadiće. - Pa ... recimo da sam malo osvijetlio tvoju prošlost. Počeo sam

nekoliko dana nakon tvog dolaska i još nisam završio. - Sam priđe pisaćem stolu, uzme neke papire i pruži joj ih. - Danas poslije podne sam primio posljednje izvješće. Možeš ga sama pročitati.

- Ne zanima me! - Liz odgurne pružene papire, kako se mogla pouzdati u njega? Kako je mogla biti tako glupa i dopustili da je zavede čovjek koji je pokušava pritisnuti uza zid?

- Znaš li zašto samo večeras došla ovamo? – reče ona glasom slomljenim od boli. - Da ti kažem da te volim i ... smiješno, očekivala sam da ćeš mi to uzvratiti.

- Da, ta mi je misao pala na um. - Sam se doimao smućen. - Ovo nam može biti pouka kako se lako zavarati.

- Imala sam povjerenja u tebe. - Volio bih da mogu reći isto. - Možeš! Bilo je dovoljno da si govori sa mnom, umjesto da si... - Ne znaš koliko sam čekao da mi nešto kažeš. Nadao sam se da ćeš mi

otvoreno sve objasniti. Cijelim sam svojim bićem želio da te posljedni izvještaj opravda, ali ti si nastavila šutjeti, a istražitelj je otkrio još štošta drugo. S obzirom na situaciju, teško je govoriti o povjerenju.

- Uopće ne namjeravam opravdavati svoja djela - reče Liz uzdignute glave.

- Ti si me već osudio i proglasi krivom i mislim da ne bi želio n saslušati moju izjavu o nedužnosti.

- Dokazi protiv tebe su vrlo rječiti. - To nisu dokazi protiv mene! - reče Liz povišenim glasom. - Ako jesu,

onda si oni posljedica okolnosti. No s mojeg gledišta postoje mnogi dokazi protiv tebe.

- Ali, zaista? - Njegov prezriv osmijeh očito je pokazivao koliko je siguran i sebe.

- Na primjer?

62Glorij@



- Nisi čovjek kakvim sam te smatrala Same, i drago mi je što si svoju

pravi narav pokazao prije nego što postanem još smješnija. Od našeg prvog susreta mi pokušavaš potkopati ugled. A što se tiče tvoje srdžbe zbog mojih grješnih propusta...

- Hej, hej! - on podigne ruke u znak predaje. - Ako postoji nešto što mi može pomoći da shvatim, spreman sam te saslušati.

- Čemu trošiti dah? Uostalom, zar me nisi već osudio? Mogu ostati ovdje u beskraj, jer me u Vancouveru ne čeka nikakav posao. Zašto? Zato jer mi je policija zatvorila cvjećarnicu. Zašto? Jer je ona bila samo pokriće za kriminalnu djelatnost. I zašto sam onda došla ovamo? Zato jer je moj otac dovoljno bogat, a zbog osjećaja krivnje da me ostavio, lako ću mu izmamiti dovoljno novca da se sredim zauvijek.. - Liz duboko udahne jer je ostala bez daha.

- Zaboga, Same, koji su ti dokazi potrebni da budeš uvjeren kako si izvukao prave zaključke?

- Pričekaj tren! - On joj priđe. - Postoji nešto što ne... - Ne! Čula sam dovoljno - poviče Liz. -Hoćeš da izađem iz tvog života?

Evo, udovoljit ću ti želji, odlazim! Što se mene tiče, ti si prošlost koja će brzo bili zaboravljena. Ali moram ti otvoreno reći da se ne namjeravam odreći Nelly i Henryja. Oni su mi jedina obitelj i neću ti dopustiti da me udaljiš od njih!

Vidjevši kako se on sprema na odgovor, ona otrči prema stubama. Nije mu htjela dopustiti da njegova riječ bude posljednja.

63Glorij@


XXX

Iduće jutro Henry je posjetio Sama u njegovom uredu, a već iz načina na koji je zatvorio vrata za sobom, znao je da nije dobre volje.

- Jutros je Liz otputovala - reče Henry bez pozdrava. - l bila je vrlo smućena. Rekao si joj, je li? Protiv moje volje si joj rekao sve o Glendi?

- Da - spremno prizna Sam. Previše je poštovao Henrvja da bi mu lagao. - Ali Liz nije otišla zbog toga, premda me moraš smatrati odgovornim za njen odlazak. Dao sam istraživati njenu prošlost, također protiv tvoje volje, i to je ona saznala.

- Zašto, Same? - promrmlja Henry, umorno se spustivši na stolac. - S kojim si pravom provalio u njenu privatnost?

I on se sam to zapitao bar sto puta, ali nije mogao naći odgovor. -I ja bih to rado znao. U početku sam to radio da bih te zaštitio. I htio sam se uvjeriti da ti ne namjerava nanijeti zlo, da je ono što je govorila da jest, a poslije mi je situacije izbjegla iz ruku ...Vijesti koje sam primao prikazivale su je u ružnom svjetlu, pa sam nastavio. Ako to ičemu može poslužiti, uvjeravam te kako sam se nadao da će se otkriti dokazi koji će je opravdati.

- Do bijesa, Same! - ljutito poviče Henry. - Sam mogu procijeniti osobe bez tvoje pomoći i za Liz mi nisu potrebni nikakvi dokazi. Žao mi je što to moram reći, ali duboko si me razočarao.

- I ja sam razočarao samog sebe - promrmlja Sam, prišavši prozoru. - Prilikom našeg posljednjeg razgovora rekao sam joj da nemam povjerenja u nju, ali zapravo nemam povjerenja u samog sebe kad je ona u pitanju.

- Uvijek sam držao da sam odgovoran za svoja djela, ali kad je ona posrijedi, kršim sva pravila.

- Želiš li mi možda reći da si zaljubljen u nju? Hnry se okrene na stolcu i upitno ga pogleda.

- Da je posrijedi samo to! Ali on je s njom i vodio ljubav! Još i sad ju je vidio golu i strastvenu pod sobom.

- Mislim ... - reče, oprezno birajući riječi. - Mislim da je sinoć propala u začetku svaka mogućnost da nešto nastane.

- Nadao sam se da će ovo lijepo ljeto trajati zauvijek, a naprotiv, obje moje kćeri napuštaju gnijezdo. Idući tjedan Nelly putuje u Indiju.

- Ne mogu vjerovati da si joj to dopustio, Henry. Mislim da ne činiš dobro.

- Nadam se da ćeš mi oprostiti ako ti kažem da ne držim do tvog mišljenja, Same. Htio si se miješati u moj odnos s Liz, ali neću ti dopustiti da isto učiniš i s Nelly. Njena majka i ja smatramo da joj je to izvrsna prilika koju ne smije propustiti.

64Glorij@



Šutnja koja je nastala nakon Henryjeva odlaska, bila je teška, teža od svake optužbe. Sam sad nije znao kako bi se otkupio, ne toliko pred Henrvjem, koliko pred samim sobom.

10.

eđudim, dobro je znao odgovor i sad mu nije preostala druga mogućnost, osim da proguta ponos i ode k Liz. Stoga je poćekao da

Nelly otputuje u Indiju i da on dovrši neke važne poslove, a onda je obavijestio Henrvja i Cecily o svojoj namjeri.

Idući tjedan putujem u Britansku Kolumbiju. Taj bih posao mogao obaviti i telefonski i prištedjeti sebi putovanje, ali moram se osobno ispričati Liz. Odsjest ću u hotelu Vancouver budem li vam potreban.

- Koliko dugo ćeš se zadržati? - upite Cecily.. - Koliko bude potrebno. - Sam pogleda Henryja. - Ne očekujem da mi

odmah oprostiš, ali nadam se da ćeš to s vremenom učiniti. - Odgojio sam te kao sina, i potrebne je mnogo više od jedne pogrješke

da te udalji od mene - odgovori Henry. Samu su te riječi trebale donijeti olakšanje, ali kad je otišao s terase i udaljio se od njih, mogao je osjetili samo duboki stid. Odjednom su mu se majka i Henry učinili stari i osamljeni, pa premda se nikad nije osvrtao na predosjećaje, za sve vrijeme putovanja mislio je na njih. Samo se nadao da će naći Liz i nagovoriti je da se vrati u Stentonbridge da ostatak ljeta provede s obitelju.

Nije ju obavijestio o svom dolasku, plašeći se da bi mogao naići na zatvorena vrata. Kad se napokon našao pred njenom kućom, odlučio je pričekati da netko otvori vežu i on uđe, ne pozvonivši joj, ali se ni u snu nije nadao da će taj netko biti baš Liz. Ugledao ju je s vrećicom namirnica u ruci. Dok je otključavala vrata veže, on joj priđe s leđa i ona preplašeno krikne.

- Hej, to sam samo ja - reče joj on i potapša je po ramenu da je smiri. - Samo ti? Posve smućena Liz ga pogleda širom rastvorenih očiju. - Čekao sam te samo da porazgovaram s tobom. Hoćeš li me pozvati

gore ili ćemo ostati ovdje na stubama? - Ništa od toga - odlučno mu odgovori ona. Sam uzdahne. Bila je tako lijepa zarumenjenih obraza i grudi koje su se

dizale i spuštale od ubrzanog daha, da nije mogao dovojiti oči od nje. Ali situacija se nije odvijala dobro.

M

65Glorij@


- Slušaj, Liz, ne moraš mi ništa objašnjavati i... - Kako velikodušno! - Od našeg posljednjeg razgovora ima mnogo novosti. Dopusti mi

samo da ti objasnim, molim te. - Ponovo joj priđe i stavi joj ruku na rame. - Da me nisi taknuo! Ne želim da me diraš - gotovo poviče ona. - Šteta - promrmlja on - jer drugo ništa i ne želim. Ali nisam zato ovdje. - Nego zašto? - Ima li neko mirnije mjesto za razgovor? Neki bar ili restoran? - Moram staviti u zamrzivač neke stvari - reče ona, lagano stisnuvši oči. - Možeš ući k meni, ali samo na deset minuta. - Krasan pogled - primijeti Sam kad su ušli u lijep i topao stan. - Imaš samo deset minuta - upozori ga ona - pa preskoči uvod. - Dobro. - On se okrene da je pogleda. - Bio sam glup što sam onako loše postupio s tobom. Trebao sam od

početka imati povjerenje u tebe. Ne zamjeram ti što se ljutiš na mene i želim da znaš koliko žalim zbog svega.

- Zaista? Čemu imam zahvatiti ovu iznenenadu promjenu mišljenja? - hladno upita ona. – Ima li to kakve veze s konačnim rezultatom tvoje istrage? Jesi li napokon spoznao da nisam čudovište kakvim si me smatrao?

- Pa...ja.,. - Ne gubi vrijeme nijekajući, Same! Čim sam se vratila ovamo,

zamolila sam svog odvjetnika da tvom istražitelju sve objasni. - Da, i ispričavam se što sam sumnjao u tebe. - Je li to sve što znaš reći? Sam je mislio da može govoriti s krajnjom lakoćom. Vjerovao je da joj

može reći kako je ono što osjeća za nju ... Ljubav. Najjednostavnija riječ na svijetu i najteža za izgovor, kao da se zaglavila u grlu. Umjesto da iskreno izrazi ono što osjeća, Sam izbjegne pitanje i reče: - Da, nije mi ugodno što sam te pogrješno ocijenio.

- Nadam se da će ti Bog oprostiti - promrmlja Liz, zatresavši glavom - jer ja ne mogu. Ne zanimaju me isprike u svjetlu novih činjenica. Nisi mi vjerovao kad mi je to mnogo značilo, Same, a sad mi nije potrebna tvoja samilost.

- Do bijesa! - poviče on razdražen njenom tvrdoglavošću. - Nisi ni ti bez odgovornosti. Došla si kao jadno siroče u nevolji, a onda si iz šešira izvadila skupocjenu odjeću i nakit dostojan prave gospođe.

- Moram li ti se ispričati zbog toga? Da sam znala kako je to problem, bila bih li pokazala presiik oporuke mojih roditelja! Vidio bi da su mi nešto ipak nešto ostavili. No da i nisu, nipošto ne bili pokrala Henryja i tvoju obitelj.

66Glorij@



Stoga pokupi svoj povrijeđeni ponos i odlazi sa svojim isprikama! Moje ime i moj ugled su čisti i tvoje mi razumijevanje nije potrebno!

- Mogla si izbjeći gomilu neprilika da si mi se odmah povjerila - ustraje on, ne želeći se predati. - Zašto mi, do vraga, nisi rekla svoje teškoće?

- Zato jer nisam učinila ništa loše! I tvoje mi isprike nisu potrebne. - Što onda hoćeš? Moju glavu na srebrnom pladnju? - Ništa tako dramatično - odgovori ona bezizražajna lica. - Pogotovu ne

želim ništa što mi nećeš ponuditi spontano. Stoga, ako nisi zadovoljan rezultatom svojih djela, pođi plakati nekom drugom na ramenu. Tvoje je vrijeme ovdje isteklo.

- Znam da želiš čuti nešto drugo - zbunjeno promrmlja Sam - ali pokušaj biti razborita. Ne požuruj me da se bacim u nešto sa čime sam se tek počeo suočavati.

- Zašto ne? Nisi oklijevao požuriti se sa mnom u krevet dok je tvoje njuškalo provjeravalo jesam li dostojna tvoje obitelji!

- Nije li ti dovoljno ako kažem da si mi užasno nedostajala? I da čim sam te večeras ugledao, nisam želio drugo ne te stisnuti u zagrljaj? Nije li ti to zasad dovoljno?

- Ne. - Liz priđe vratima i otvori ih. -Da mi je to potrebno, imam vrlo mnogo prijatelja koji bi bili sretni da me zagrle. Žao mi je što si prevalio toliko put ni za što.

Zatvorivši vrata za njim, Liz je dugo ostala naslonjena na zid, sa srcem koje joj je ludo udaralo. Otkako je otišla od Henryja, danju i noću je mislila na Sama. Ironijom sudbine baš te večeri on je bio posljednji njenim mislima. Vijest da je nje ortak potpisao izjavu u kojoj je sve priznao i nju posve oslobodio svak sumnje, zbacila joj je golem teret leđa i podigla joj duh. A onda joj se iza leđa pojavio on topao i stvaran, i to joj je ulilo tračak nade. Opet se glupo zanijela mišlju d će joj reći kako je voli, ali on je mogao samo izgovoriti riječi isprike i možda neodređeno obećanje za malo seksa kako bi se zadovoljili nagoni, dok j ona tražila njegovo srce! Kad ju je upitao što želi od njega htjela je odgovoriti da želi njegov srce, njegovu bezuvjetnu ljubav kakva je njena. No uzaludno s zanosila takvim mislima, jer joj oi nikad neće dati nešto takvo. Stoga je jedino rješenje bilo da ga udalji od sebe.

67Glorij@


XXX

Idućih su tjedana telefonski pozovi Henryja i Cecily te Nellyne razglednice bili izvor njene snage. A vijest da će je nakon povratka iz Indiji Nelly posjetiti za Dan zahvalnosti ublažila joj je bol za izgubljenim srećom. Telefonski je poziv došao baš u prvi petak u listopadu, Liz je nakon posla otišla u kupnju i kad se vratila kući ugledala je titravo svjetlo na telefonskoj tajnici. Prva joj je misao bila da se nešto dogodilo Samu, ali baš on joj se javio na poziv, Često je razmišljala o tome kako bi se držala i što bi mu rekla kad bi se ponovo čuli. Nastojala bi se doimati, nehajno i pokazati da joj nije nimalo važan, ali sad kad je taj trenutak došao, govorilo je samo njeno srce.

- Oh, Same, hvala nebesima, dobro si! Našla sam Henryjevu poruku ... što se dogodilo?

- Nelly je vrlo bolesna. - Sam je bio očito smućen, nikad ga još nije ćula takvog.

- Bolesna? Govorila sam s njom prije nekoliko dana i bila je posve dobro. Vratila se iz Indije prije dva tjedna, ponovo je počela učiti, bila je sretna i obećala me posjetiti. - Nije shvatila da ju je obuzeo strah, ali Sam ju je upozorio na to.

- Smiri se, Liz, ionako imamo dovoljno problema. Nelly je dobila infekciju od uboda nekok kukca i sad je u bolnici. Liječnici su vrlo zabrinuti, jer ne poboljša li joj se stanje, i život joj može bili u opasnosti.

- Ne govori to! - klikne Liz i, osjetivši slabost, svali se na stolac. - Da se nisi usudio ni pomisliti na to! Dolazim smjesta!

- Zašto? Ne možeš učiniti ništa da joj pomogneš. - Zato jer mi je Nelly sestra i želim biti s njom! I ne pokušavaj me

odvratiti od toga, jer nećeš uspjeti. - Dobro, - Samov se prizvuk glasa ublažio. - javi mi kada dolaziš da

dođem po tebe.

Otkad je primila ružnu vijest, Liz je spavala malo i loše. Svaka je misao bila upućena Nelly, i tek se u rijetkim trenutcima pitala kakav će biti njen susret sa Samom. Dosad, osim što su se svađali i vodili ljubav, nisu podijelili mnogo nečeg drugog, ali kad ga je ugledala u zračnoj luci, briznula je u plač i sklonila se u njegov zagrljaj.

- Kako je? Ima li kakvih novosti? -upita ga sa strepnjom. - Nema ... liječnici se trude i čine sve što mogu. - Što se zapravo dogodilo? - U Bombayu je dobila infekciju streptokokom i činilo se da su

antibiotici djelovali, ali kad se vratila kući, nastale su komplikacije na bubrezima. - Duboko uzdahne i zadrži ruku koju je Liz položila na njegovu,. -

68Glorij@



Drago mi je što si ovdje - promrmlja naglo. - Potrebna si Henryju ... a i meni. - Liz se upita je li uistinu potrebna neka nesreća da ih zbliži i nisu li mogli i prije naći neku točku zbližavanja. - To je vrlo rijedak slučaj - nastavi Sam. - Tek se povremeno jave komplikacije na srcu i, kao kod Nelly, na bubrezima.

- Bubrezi su osnovni za život -promrmlja Liz, zadrhtvaši. Da i ne dođe li do poboljšanja, morat će joj presaditi jedan bubreg.

Dakako, ako nađu prikladnog donatora ,. s mukom izgovori Sam. - Oh Same, znam kako vam je užasno. Htjela bih vam pomoći. Na žalost, to nije moguće. Obitelj mi je sve i pomisao na to da bili

mogao izgubiti sestru ... - Stisne joj prste, boreći se s uzbuđenjem. - Ali tvoja blizina će biti utjeha Henryju.

U Stentonbridge su stigli malo prije osam sati, i Sam ju je dovezao do vile.

Ostavit ću te ovdje da se osvježiš -reče joj. - U kući je samo domaćica, jer će Cecily i Henry prenoćili u bolnici. I ja idem onamo.

- Ne bez mene! - odlučno reče Liz. -Došla sam radi Nelly. Stoga ne gubimo vrijeme i krenimo odmah u bolnicu!

- U bolnici ih je dočekala vijest od koje su toliko strepili. Dok je Liz pošla posjetiti sestru, liječnik je objašnjavao roditeljima kako se moraju pripremiti na činjenicu da će možda biti prisiljeni Nelly presaditi bubreg. Sam pogleda majku i Henryja: doimali su se kao da su se u deset minuta postarali za deset godina.

- Znate li pouzdano da ja ne mogu biti davatelj? - upita Sam. - Već znate odgovor, gospođine Cravente. - Liječnik niječno zatrese

glavom. - A mi? - upita Henry. - Njena majka i ja? - Bojim se da to ne dolazi u obzir, jer to ne bi dopuštala vaša dob. Obavijestit ću sve bolnice na svim konlineolima - reče Sam. Poslat ću

zrakoplov po bubreg bude li potrebno, bez obzira na trošak. - Prije toga posotji još jedna mogućnost - reče Liz s vrata ulazeći

u taj tren. Po očima joj se vidjelo da je plakala, ali glas joj j zvučao odlučno. - Želim se podvrgnuti testu da vidim mogu li joj ja dati svoj bubreg.

- Oh, Liz! - reče Cecily s uzdahom. Hvala ti! - Kćeri moja, pravi si anđeo. Dala si nam toliko mnogo ... a sad i ovo ...

Henry teško ustane sa stolca i zagi je. - Ne! - umiješa se Sam. - Liz, ne može - Zašto ne? - Ona ga iznenađen pogleda. - Nelly je i moja sestra. Ti nisi

oklijevao ponuditi joj svoj bubreg zašto isto ne bih učinila ja? Zato ...zato jer postoji više razloga ustraje on, rastrgan između dvij

mogućnosti, obje neprihvatljive. Nije mogao dopustiti da Nelly umre, a pomisao na to da se Liz... njegova Liz ... podvrgne operaciji... - Ne! – ponovi.

- Mora postojati neko drugo rješenje.

69Glorij@


- Možda bi bilo dobro da prespavati predloži liječnik. - Takva se odluka i donosi olako, a noćas je ionako kasno Savjetujem vam da pođete kući odmorite se, a ako se do sutra ne predomislite - obrati se on Liz – obavit ćemo potrebne testove.

- Same, od vezi Liz kući - reče ni Henry kad je liječnik otišao. - Tvo majka i ja ćemo ostati s Nelly, jer ionako ne bismo ni sklopili oči dale! od nje.

- Dobro - na posljetku se složi Sam. Idemo, Liz, otpratit ću tekući.

X X X

- Već si prošao glavni ulaz - reče Liz, prvi put otvorivši usta otkad su

sjeli u automobil. - Kamo me vodiš? Ravno u moj stan. - Mislim da to nije dobra zamisao, Same - promrmlja Liz. Nije željela

otići k njemu, jer je bila još odviše osjetljiva da se suoči s uspomenama. Budu li nas usred noći zvali iz bolnice, bolje je da ne moram otići po

tebe u drugu kuću - odgovori on. - Osim toga, moramo razgovarati - zaključi on, zaustavivši automobil pred kućom.

- Razgovor nam je uvijek donosio samo probleme - primijeti Liz. - Ne znam kako je s tobom, ali meni je dosta razgovora.

U tom ću slučaju onda ja govoriti, a ti me samo slušaj. Hajde, Liz, nemamo više vremena za svađe, moramo biti na istoj strani. Nemajući snage opirati se, ona pođe za njim. S krajem ljeta ugođaj u stanu se promijenio. Prozori su bili zatvoreni, a u kaminu se vidio pepeo. U tami se iz daljine čuo šum rijeke, a kamo se god okrenula, bile su uspomene koje su joj razdirale srce.

- Izvoli - reče joj Sam, pružajući joj čašu, koju je ona prihvatila s oklijevanjem. - Hajde, u njoj nije otrov, ako se toga plašiš. Ja pijem viski, ali kako sam znao da ćeš doći, nabavio sam seri koji toliko voliš.

- Katkad alkohol pridonosi potištenosti - primijeti ona i potom tiše upita:

- Čime se mora suočiti davatelj bubrega, Same? - Odbijam razmišljali o nečemu što se neće dogoditi - odgovori on

nakon duge Šutnje. - Nelly će se sama opora viti. - A ne bude li tako? - ustraje Liz. - Morat ćeš se podvrgnuti ispitivanju krvi da se vidi jesi li zdrava i jesi

li podudarna s Nelly. Nakon toga slijede drugi laboratorijski testovi i na kraju razgovor s psihologom, da se provjeri je li uistinu čvsrta tvoja odluka da

70Glorij@



daruješ bubreg. - I onda?

On podigne oči i duboko se zagleda u nju. - Onda će ti napraviti lijepi rez i izvaditi jedan bubreg. Sam je to izgovorio bez okolišanja, nadajući se kako će je navesti na to

da odustane od svoje namjere, ali Liz se za posljednje godine suočila s mnogim olujama, pa je jedna više neće slomili.

- Samo neka se Nelly spasi - mirno odgovori ona. - A što misliš sa svojim životom? - upita je Sam. - O opasnosti kojoj se

izvrgavaš i o tome kako to može štetiti tvome zdravlju? - Život je pun opasnosti, Same, i s njima živimo otkad smo se rodili.

Bude li Nelly potreban moj bubreg, ja ću joj ga dati i gotovo. Sam je uvijek mislio da se može suočiti sa svakim izazovom u životu,

ali sad je bio na rubu snaga. Cijeli tjedan nije spavao, vidio je kako su Henry i njegova majka naglo ostarjeli, bio je spreman učiniti sve za Nelly, ali ... ovo je bilo previše. Netremice se zagledao u nju, pokušavajući shvatiti. I tad mu Liz priđe i obujmi ga oko struka.

- Rezultat smo našega Izbora, Same - šapne ona. - Na kraju dana su baš oni koji su važni.

Usprkos otporu i glupom ponosu zbog kojih još nije htio priznati da mu je potrebna, on ipak nađe snage da joj reče:

- Ljubim te, Liz. Previše te volim da bih ti dopustio to učiniti. Molim te, odustani.

- To ću učiniti za Nelly, moju sestru ... tvoju sestru. - Ona ga prisili da je pogleda u oči. - Kako možeš tražiti od mene da joj ne pomognem?

- Jer... - glas mu zamre u grlu. - Kad bi ti se nešto dogodilo, to sebi nikad ne bih oprostio.

Pogled njegovih smeđih toplih očiju razgali joj srce s obećanjem beskrajne sreće ako samo prebrode sadašnje teškoće.

- Nikad nisi bio kukavica, Same - reče mu milujućim glasom. - Nemoj biti baš sada kad mi je toliko potrebna tvoja pomoć.

On nije mogao prikriti suze koje su mu navrle na oči, zamaglivši mu sliku voljene žene. A onda, trenutak poslije, našao se u njenom zagrljaju. Upravo se sagnuo da je poljubi, kad je sobom odjeknula telefonska zvonjava, tako da su se oboje ukočili. Onda je Sam još jače stisne uza i dohvati slušalicu.

- Same? - javi se Henry glasom slomljenim od uzbuđenja. - Da, Henry. Liz i ja smo ovdje ...imali novosti? Moramo li doći u

bolnicu? - Ne ne, Ja... - Henry se prekine s dubokim uzdahom, dok su Lizine oči

oblijevale suze. - Loše vijesti, je li? s mukom upita Sam. - Odmah dolazimo, - Ne, nije potrebno - reče Henry, malo se pribravši. – Zvao sam te da

71Glorij@


ti kažem kako se stanje iznenada popravilo i Nelly dobre reagira na lijekove. Liječnici su vrlo optimistični.

- Hvala nebesima - promrmlja Sam naslonivši čelo na Lizinu glavu. - Znam da ste umorni, ali bio sam uvjeren da će vam biti drago čut

dobru vijest. Hajde, zeželi Liz laku noć i pođite na počinak. Mi ćemo učinit isto.

- Jesi li čula? - upita Sam s izražajem olakšanja, odloživši slušalicu. - Svaku riječ - promrmlja Liz dok si joj suze curile niz obraze. - Misliš li da ćeš sad mirno usnuti? upita Sam, palcem joj brišući suze. - Ne, odjednom više nisam umorna. - Ni ja - promrmlja on, ovlaš j poljubivši. - Hoćeš li...? - Ovisi. - Ona se značajno nasmiješ a Sam joj poljubi oči. - O čemu? - O onome što ti imaš na umu. - On je bez oklijevanja podigne i naručje i odnese u spavaću sobu. - Maloprije si rekla da naš razgovo uvijek završi svađom. Kako bi ond

bilo da što manje govorimo?

xxx

Šest tjedana nakon toga, točno dai pošto su liječnici potvrdili Nellym potpuno ozdravljenje, Liz i Sam su s u crkvici na imanju zakleli na vječni vjernost.

Henry je s ponosno vodio pred oltar svoju lijepu kćer u bijeloj vjenčanici, dok se Cecilv topila u suzama radosnicama a Nelly kao djeveruša išla za mladenkom. I kad su utihnuli posljednji zvuci orgulja i kad je Liz stala do Sama, on joj šapne. - Shvaćaš li da ti je ovo posljednja prilika da pobjegneš?

- Da pobjegnem; - ponovi ona s toplim osmijehom.- Zašto bih bježala kad sam sad napokon kod kuće? Njihovi se pogledi spoje dok su, okruženi osjećajima svojih dragih, kretali u zajedničku budućnost punu ljubavi.

KRAJ

72Glorij@



otkrivanje prošlosti

Documents