SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA

GLAVA: Otkuda su datirali (islamski) datum

(tj. Odakle, otkada, od kada) su datirali (islamski) datum.

(To jest: Od kojega dogaaja su odredili islamsku eru, muslimansko raunanje vremena, poetak muslimanskoga kalendara za oznaavanje istorije muslimana, za raunanje vremena i oznaavanje dana, mjeseca i godine na spisima i aktima.)

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, priao nam je Abdul-Aziz od svoga oca, od Sehla, sina Sa'da, rekao je:

Nisu brojali (raunali svoju istoriju, vrijeme, datume) od vremena poslanstva Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a niti od njegove smrti, nisu brojili (oni ni od jednoga drugoga dogaaja) osim od njegovoga dolaska (od vremena njegovoga stizanja u) Medinu (kao iseljenika iz Meke).

(Po predanju od Ibnu Abbasa r.a. Hidra je uzeta kao poetak muslimanske ere u vrijeme dok je halifa bio Umer r.a. sedamnaeste godine poslije Hidre, a to je bio predloio Alija r.a., i usvajanjem njegovoga predloga od strane Umera r.a., Hidra postade dogaaj od kojega muslimani poee raunati vrijeme, a svi drugi predlozi su odbaeni. To je kratak sadraj iz komentara 'Ajnije o ovome pitanju.)

PRIAO NAM JE Musedded, priao nam je Jezid, sin Zurej'a, priao nam je Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je:

Uzakonila (Propisala) se je molitva dva naklona (tj. da ima dva rekata-naklona). Zatim se je iselio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se je uzakonila etiri (rekata-naklona da ima), i ostavila se je molitva putovanja (namaz na putovanju) na prvom (uzakonjenju-propisu).

Slijedio je njega (Jezida) Abdurrezzak od Mamera.

(Pod molitvom se misli na obaveznu molitvu - fard -, a pod putovanjem se misli na dulje putovanje, koje po hanefitima-hanefijama iznosi tri dana pjeaenja sa obinim odmaranjem.)

GLAVA

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj Boe! Provedi (ili: Sprovedi, Potpii) mojim drugovima njihovu seobu (a to e rei: Upotpuni je, Ne okrnji nagradu za nju njima)." I (GLAVA) njegovoga oplakivanja (osjeanja bola) za (onim) ko je umro u Meki (izmeu onih koji su se bili iselili iz Meke u Medinu).

PRIAO NAM JE Jahja, sin Kaze'ata, priao nam je Ibrahim od Zuhrije, od Amira, sina Sa'da sina Malika, od njegovoga oca, rekao je:

Posjetio je mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, godine hodoaa opratanja (tj. u godini oprotajnoga hada) od (tj. iz razloga, zbog) bolesti (jedne takve da) sam se nadnio (nadvirio bio) od nje (zbog nje) nad smrt. Pa sam rekao:

"O poslanie Allaha! Doprlo je meni od bola (od bolesti ono) to vidi, a ja sam bogat (imuan, posjednik velikoga imanja), a nee naslijediti mene (niko) osim ki moja jedna. Pa da li (da) milodarim (podijelim, zavjetam) sa dvije treine svoga imanja?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa (da) milodarim sa njegovom polovinom (da dam pola svoga imanja)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Treina (je dozvoljena, ili: dovoljna), a (i) treina je mnogo. Zaista ti da ostavi svoje potomstvo (kao lanove drutva) imune - bolje je od (toga nego) da ih ostavi siromane (pa da oni onda) pruaju dlan ljudima."

Rekao je Ahmed, sin Junusa, od Ibrahima: "Da ostavi svoje nasljednike....." "I nisi troa (troitelj nikakvoga) troka (to) trai s njim lice (tj. zadovoljstvo) Allaha (pa da e drukije proi) osim (tako da) e nagraditi tebe Allah za njega, ak (i za onaj) zalogaj (to) uini (stavi) njega (kojeg stavi) u usta svoje ene." Rekao sam: "O poslanie Allaha! Ostavljam se ozadi (iza, ozada) poslije svojih drugova (da ivim, a oni izginue kao ehidi, ehiti-muenici)." Rekao je: "Zaista ti se nee (nikad) ostaviti ozadi (iza), pa (da) uradi (neki dobar) rad (djelo to) trai sebi s njim lice Allaha (pa da e drukije proi) osim (tako da) e sebi poveati s njim (tim djelom) stepen i visinu. I moda ti (da) se ostavlja ozadi (tako) da se okoriste s tobom (neki) narodi i (da) se otete s tobom (neki) drugi. Moj Boe! Provedi (Sprovedi) mojim drugovima njihovu seobu (iseljenje), i ne povrati ih na njihove pete (tj. natrag u idolopoklonstvo). Ali bijedni (jadni) Sa'd, sin Havleta!"

Oplakuje (Izraava bol) za njim (tim rijeima) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (zbog toga to se desilo) da je preminuo u Meki. A rekao je Ahmed, sin Junusa, i Musa (priajui njih dva) od Ibrahima: "Da ostavi svoje nasljednike.... (umjesto: svoje potomstvo)."

GLAVA:

Kako je izvrio bratimljenje Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, meu svojim drugovima (kako je bratio, pobratio svoje drugove).

A rekao je Abdurrahman, sin Avfa: Izvrio je bratimljenje Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izmeu mene i izmeu Sa'da, sina Rebi'a, poto smo stigli (doli u) Medinu. A rekao je Ebu Duhajfete: Izvrio je bratimljenje Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izmeu Selmana i Ebu Derda-a.

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Sufjan od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Stigao je (Doao je) Abdurrahman, sin Avfa, pa je izvrio bratimljenje Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izmeu njega i izmeu Sa'da, sina Rebi'a, Ensarije, pa je izloio (ponudio) njemu da raspolovi njemu svoju porodicu (svoje ene) i svoje imanje, pa je rekao Abdurrahman:

"Blagoslovio Allah tebi u tvojoj porodici i tvome imanju! Pokai mi na trg (pijacu gdje vam je, gdje se nalazi)." Pa je ario (zaradio jednu) stvar (tj. neto malo) od sira i masla. Pa je vidio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslije (nekoliko) dana, a na njemu prljavtina (muzga, trag) od utila (tj. masna mrlja od utoga mirisa - a to e rei od ute pomade koja je bila znak da se je oenio onaj ko se njom namazao, namae). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"ta (li) je (to), ta, o Abdurrahmane?!" Rekao je: "O poslanie Allaha! Oenio sam se (sa jednom) enom od Pomagaa." Rekao je: "Pa ta si potjerao u (tj. za) nju (tj. Pa ta si joj dao vjenanoga dara)?" Pa je rekao: "Mjeru (jedne) kopice od zlata." (Kopice od datule, hurme.) Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Piruj (tj. Napravi enidbenu gozbu, pir), i da sa ovcom (jednom, tj. makar sa jednom ovcom; pa makar da zakolje i ispee jednu ovcu)."

GLAVA.

PRIAO NAM JE Hamid, sin Umera, od Bira, sina Mufaddala, priao nam je Humejd, priao nam je Enes da je Abdullah, sin Selama, (bio jedan idov u Medini to) je doprlo njemu stizanje (dolazak) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, pa je doao njemu (da) pita njega o (nekim) stvarima. Pa je rekao:

"Zaista ja (sam) pitalac (ispitiva, hou da pitam) tebe o trima (stvarima, o tri stvari to) nee znati (to ne zna) njih (niko drugi) osim (jedan) vjerovijesnik. ta je prvi (od) znakova asa (smaka svijeta, Koji je prvi znak smaka svijeta; ili: asa proivljenja, uskrsnua nakon smaka svijeta; asa sudnjega dana)? I ta je (I koje je) prvo jelo (to) e jesti njega stanovnici raja? I ta je umu djeteta (da) se iupa (tj. da slii, da bude nalik) k svome ocu, ili k svojoj majci?" Rekao je:

"Izvijestio me je za njega (za sve to, tj. o tome) Dibril maloas (maloprije)." Rekao je sin Selama: "To je neprijatelj idova od (tj. izmeu) anela." Rekao je: "to se tie prvoga (od) znakova asa, pa (to) je (jedna) vatra (koja) e sakupljati (skupiti) njih od istoka ka zapadu. A to se tie prvoga jela (to) e jesti njega stanovnici raja, pa (to) je povienje (viak od) jetre ribe (odreene velike ribe).

(Ili: viak jetre kita. Jer "hutun" znai i kit.)

A to se tie djeteta, pa kada je prestigla (nadmaila, nadvladala) voda (sperma odreenoga) ovjeka vodu (odreene) ene, iupala (tj. privukla) je dijete (da slii k ocu); a kada je prestigla voda ene vodu ovjeka, iupala (privukla) je dijete (ena, majka k sebi da slii na nju)." Rekao je:

"Svjedoim da nema boanstva osim Allah (osim Allaha) i da si ti poslanik Allaha." Rekao je: "O poslanie Allaha! Zaista su idovi narod laljiv (klevetniki), pa pitaj ih o meni prije (nego) da znaju (saznaju) za moje primanje Islama." Pa su doli idovi. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji (Kakav) je ovjek Abdullah, sin Selama u (meu) vama?" Rekli su: "Najbolji je (od) nas i sin najboljega (od) nas; i najvrijedniji (od) nas i sin najvrijednijega (od) nas je (on). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li ste vidjeli (mislili, tj. ta mislite) ako je Abdullah, sin Selama primio Islam?" Rekli su: "Dao utoite njemu (tj. Sauvao ga) Allah od toga!" Pa je povratio (tj. ponovio to) njima, pa su rekli (odgovorili) slino tome. Pa je izaao k njima Abdullah (iz skrovita) pa je rekao:

"Svjedoim da nema boanstva osim Allah i da je Muhammed poslanik Allaha." Rekli su (idovi): "Najgori je (od) nas i sin najgorega (od) nas." I okrnjivali (tj. omalovaavali) su ga. (To jest: I kudili su ga.). Rekao je: "Ovo je (To je ono ega) se bojah (ega sam se bio plaio), o poslanie Allaha."

PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan od Amra, uo je Ebu Minhala Abdurrahmana, sina Mut'ima, rekao je:

Prodao je (jedan) sudionia (drug) moj (nekoliko) srebrenjaka u trgu (tj. na pijaci) odgaanjem (plaanja cijene, ili primanja, odnosno davanja u posjed prodane stvari). Pa sam rekao (udei se):

"Slava Allahu! Zar je dobro (ispravno) ovo (ovako initi)?" Pa (mi) je rekao (taj drug): "Slava Allahu! Tako mi Allaha zaista ve sam prodao njih u trgu (na pijaci), pa nije kudio njega (tj. taj postupak) nijedan (ovjek, niko)." Pa sam pitao Bera-a, sina Aziba, pa je rekao:

"Stigao (Doao) je (u Medinu kao iseljenik) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a mi meusobno prodajemo ovom prodajom (tj. na ovaj nain), pa je rekao:

"to je bilo rukom sa rukom (rukom u ruku, tj. iz ruke u ruku prodato i kupljeno), pa nije s njim (nije u njemu, nije u tome nikakva) teta (grijeh); a to je bilo odgaanjem (nekakvim odlaganjem), pa nee biti (tj. pa to nije) dobro (nije ispravno, nije dozvoljeno). I (ti) sretni (tj. pronai, nai) Zejda, sina Erkama, pa pitaj njega, pa (tj. jer) zaista on je bio najvei (od) nas trgovinom (za trgovinu)." Pa sam pitao Zejda, sina Erkama, pa je rekao slino njemu (slino tome).

A rekao je Sufjan jedanput (u prianju ovako): Pa je stigao (doao) nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, a mi meusobno prodajemo - i rekao je: - odgaanjem do vremena (izvrenja hodoaa), ili (do) hodoaa (da platimo cijenu, odnosno da predamo ili primimo u posjed prodatu stvar).

GLAVA

dolaska (dolaenja) idova Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, kada je stigao (doao u) Medinu.

"..... hadu....", (ta rije iz teksta Kur'ana) je (znaenja): postali su idovi (tj. A od onih koji su postali idovi, tj. koji su bili idovi; ili: koji su idovi ima ih koji mnogo sluaju la....). A to se tie Njegovoga govora: ".... hudna....", (pa to) je (znaenja) "tubna": vratili smo se (tj. pokajali smo se, kajemo se). "Haidun" je "taibun": vraa (koji se vraa, tj. pokajnik).

PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, priao nam je Kurrete od Muhameda, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Da je vjerovalo u mene (Da je vjerovalo mene) desetorica (deset ljudi) od idova, zaista bie (zaista bih) vjerovali u mene idovi."

(Pod "deset ljudi" misli se, po nekim komentatorima, na deset uglednih poglavica, idovskih voa.)

PRIAO MI JE Ahmed, ili Muhamed, sin Ubejdulaha, Gudanija, priao nam je Hammad, sin Usameta, izvijestio nas je Ebu Umejs od Kajsa, sina Muslima, od Tarika, sina ihaba, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Uniao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, a kada li (tamo ono neki) ljudi od idova potuju (doslovno: dre za veliki dan - dan zvani) aura' (deseti dan prvoga mjeseca mjeseeve godine) i poste ga. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Mi smo prei za njegov post (za njegovo postenje, da se posti taj dan, za post tog dana)." Pa je zapovjedio za njegovo postenje (da se posti taj dan).

PRIAO NAM JE Zijad, sin Ejjuba, priao nam je Huejm, priao nam je Ebu Bir od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Poto je stigao (doao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, naao je idove (da) poste (dan zvani, koji se zove) aura. Pa su se pitali (oni, tj. pitani su bili oni) o tome, pa su rekli:

"Ovo je on - dan koji je (taj to) je pokazao (pobjednikom, tj. pomogao) Allah u njemu (u kojem je pomogao Allah) Musa-a (Mojsija) i Izraeliane nad faraonom, i mi postimo njega potovanjem (iz potovanja prema) njemu." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Mi smo blii sa Musa-om (blii Musa-u) od vas (nego vi)." Zatim je zapovjedio za njegovo postenje.

PRIAO NAM JE Abdan, priao nam je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sin Utbeta, od Abdullaha, sina Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sputae svoju kosu (tj. bio je obiaja da pusti svoju kosu da mu padne na elo), a bili su idolopoklonici (obiaja da) rastavljaju svoje glave (tj. da razdijele kosu svojih glava po sredini glave okrenuvi je na stranu tako da na elo ne pada nimalo). A bili su pripadnici Biblije (idovi i krani obiaja da) sputaju svoje glave (tj. kosu svojih glava niz elo). A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) voli slaganje (sa) pripadnicima Biblije (sa idovima i kranima) u (svemu onome ponaanju i vladanju) to se nije njemu zapovjedilo o njemu za (neku) stvar (za neto).

(To jest: Ako njemu nije bila objavljena od Uzvienoga Allaha neka zapovjed ili objava o nekom postupku, o neemu - onda je on volio da u takvom sluaju ini onako kao idovi i krani, nego kao to to ine idolopoklonici i bezvjernici; volio je oponaati idove i krane nego druge.)

Zatim je rastavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (kosu za) svoju glavu (tj. Zatim je i on zaeljavao svoju kosu tako da bi je razdijelio po sredini i ne bi je sputao na elo, niz elo).

(To e rei: Zatim je oponaao i druge u stvarima i postupcima koji nisu od neke bitne i osobite vanosti kao to je poeljavanje kose na glavi.)

PRIAO MI JE Zijad, sin Ejjuba, priao nam je Huejm, izvijestio nas je Ebu Bir od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa - bio zadovoljan Allah, uzvien je, od njih dvojice (tj. bio zadovoljan Uzvieni Allah od njih dvojice - s njima dvojicom) - rekao je:

"Oni, pripadnici Biblije (idovi i krani) su podijelili njega (Kur'an na) dijelove, pa su vjerovali (pa vjeruju) u neki (dio) njega, a nisu vjerovali (a ne vjeruju) u neki (dio) njega."

(To je tumaenje ajeta: "Ellezine dealul-Kur'ane 'idine: Koji su uinili Kur'an dijelove (na dijelove).")

GLAVA

primanja Islama Selmana Farisije (Perzijanca), bio zadovoljan Allah od njega (s njim).

PRIAO NAM JE Hasen, sin Umera sina ekika, priao nam je Mutemir: rekao je moj otac. - H - A priao nam je Ebu Usman od Selmana Farisije (Perzijanca) da je on (u svome ivotu bio u takvim prilikama i okolnostima da) se je izmijenilo njemu deset i nekoliko (gospodara, vlasnika prelazei on kao rob) od gospodara ka (do) gospodaru.

(Veli se da ovo znai da je on stalno tragao za istinom kroz svoj dugi i teki ivot, ali tek je istinu uvidio kad je saznao za Islam i kada ga je primio. U samome se tekstu, inae, ne spominje njegovo primanje Islama, niti neto u vezi s tim. Jo manje ima veze sa njegovim primanjem Islama dalji tekst koji e sad da uslijedi.)

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Sufjan od Avfa, od Ebu Usmana, rekao je: uo sam Selmana, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori:

Ja sam od Rame Hurmuza (poznatoga, uvenoga grada u Perziji, u pokrajini Huzistan).

PRIAO NAM JE Hasen, sin Mudrika, priao nam je Jahja, sin Hammada, izvijestio nas je Ebu Avanete od Asima Ahvela, od Ebu Usmana, od Selmana, rekao je:

Razmak (Meuvrijeme, interval, tj. Period vremena u kojem nije poslat nijedan poslanik od Uzvienoga Allaha) izmeu Isa-a i Muhammeda, pomilovao Allah njih dvojicu i spasio, je (bio, iznosio je) est stotina godina.

(Upotpunio se je etvrti dio, a slijedi njega peti dio. Njegov poetak je KNJIGA ratovanja - ratova, vojnih poduhvata.)