ova

8
Ova ;e knjiga za Joan Marks Zapravo se zovem Rosie, I Rosie sam stvarna, Vjerujte mi, Na svijetu mi nema ravna Ma u riče Sendak Krvavi zumanjak. Progorena rupa širi se po plahti. Razghnjevljena ruza prijeti svojim cvatom. May Svvenson Prolog: ZLOSLUTNI POLJUPCI Sjedi u kutu i pokušava udahnuti zrak iz sobe u kojoj kao da gaje do prije nekoliko trenutaka bilo dovoljno a sad kao da ga više nema. Nekako iz daljine čuje tiho huhu i zna da se to zrak slijeva niz njezino grlo pa klizi natrag u nizu grozničavih kratkih soptaja, ali to ne mijenja osjećaj da se utapa u kutu svoje dnevne sobe, gle- dajući u ostatke dzepnog izdanja romana koji je čitala kad se njezin suprug vratio kući. Ne haje odveć za to. Bol je prejaka da bi se ona zabrinula zbog sitnica kao što je disanje ili zato što se čini da u zraku koji udiše nema zraka. Bol ju je progutala kao što priča kaze da je kit progutao Jonu, biblijskog neposlušnika. Bol kuca poput otrovnog sunca koje zari negdje duboko u njoj, ondje gdje je do večeras osjećala jedino kako u njoj nešto tiho raste. Koliko pamti, nikad nije osjetila toliku bol čak ni kad je imala trinaest godina i kad je naglo skrenula bicikl da izbjeghne rupu na cesti pa se razletjela, udarila glavom o asfalt i zadobila posjekotinu duljine jedanaest šavova. Tog se sjećala kao srebrne munje boli iza koje je slijedilo crno iznenađenje posuto zvijezdama koje je zapravo bila kratkotrajna nesvjestica... no ta bol nije bila nalik ovim mukama. Ovim smrtnim mukama. Njezina ruka na trbuhu osjeća kozu koja više ne sliči kozi; kao da ju je netko rasporio i zamijenio njezino zivo dijete uzarenim kamenom.

Upload: igor-bojceski

Post on 06-Nov-2015

215 views

Category:

Documents


1 download

DESCRIPTION

oua

TRANSCRIPT

Ova ;e knjiga za Joan Marks

Zapravo se zovem Rosie, I Rosie sam stvarna, Vjerujte mi, Na svijetu mi nema ravnaMa u rie SendakKrvavizumanjak. Progorena rupa iri se po plahti. Razghnjevljena ruza prijeti svojim cvatom.May SvvensonProlog: ZLOSLUTNI POLJUPCI

Sjedi u kutu i pokuava udahnuti zrak iz sobe u kojoj kao da gaje do prije nekoliko trenutaka bilo dovoljno a sad kao da ga vie nema. Nekako iz daljine uje tiho huhu i zna da se to zrak slijeva niz njezino grlo pa klizi natrag u nizu grozniavih kratkih soptaja, ali to ne mijenja osjeaj da se utapa u kutu svoje dnevne sobe, gledajui u ostatke dzepnog izdanja romana koji je itala kad se njezin suprug vratio kui.Ne haje odve za to. Bol je prejaka da bi se ona zabrinula zbog sitnica kao to je disanje ili zato to se ini da u zraku koji udie nema zraka. Bol ju je progutala kao to pria kaze da je kit progutao Jonu, biblijskog neposlunika. Bol kuca poput otrovnog sunca koje zari negdje duboko u njoj, ondje gdje je do veeras osjeala jedino kako u njoj neto tiho raste.Koliko pamti, nikad nije osjetila toliku bol ak ni kad je imala trinaest godina i kad je naglo skrenula bicikl da izbjeghne rupu na cesti pa se razletjela, udarila glavom o asfalt i zadobila posjekotinu duljine jedanaest avova. Tog se sjeala kao srebrne munje boli iza koje je slijedilo crno iznenaenje posuto zvijezdama koje je zapravo bila kratkotrajna nesvjestica... no ta bol nije bila nalik ovim mukama. Ovim smrtnim mukama. Njezina ruka na trbuhu osjea kozu koja vie ne slii kozi; kao da ju je netko rasporio i zamijenio njezino zivo dijete uzarenim kamenom.Boze molim te, pomisli ona. Molim te, neka s djetetom sve bude u redu.No kad je naposljetku poela lake disati, ona shvati da s djetetom nije sve u redu, za to se on pobrinuo, ionako. U etvrtom12 mjesecu trudnoe, dijete jo vie pripada tebi nego sebi, a kad sjedi u kutu pramenova slijepljenih za znojne obraze, kao da si progutala uzareni kamenNeto joj nize nisku zloslutnih, klizuih poljubaca po unutarnjoj strani bedara.Ne, apne ona ne. Moj dobri mili Boze, ne. Dobri Boze, mili Boze, dobri Boze, ne.Neka to bude znoj, pomisli ona. Neka to bude znoj... ili sam se mozda popikila. Da, vjerojatno je tako. Toliko me boljelo kad me udario trei put da sam se i ne znajui upikila. Tako je.Samo to to nije znoj, a nije ni mokraa. To je krv. Sjedi u kutu dnevne sobe, gleda u raskomadano dzepno izdanj romana ija jedna polovica lezi na sofi a druga ispod stolia za kavu, dok se njezina utroba priprema povratiti dijete koje je dosad nosila bez ikakvih tegoba ili problema.Ne, zastenje ne. Boze, molim te reci ne.Vidi muzevljevu sjenu, iskrivljenu i izduljenu poput princa Karnevala ili sjene objeenog ovjeka, kako plee i poskakuje na zidu lunog prolaza koji vodi iz dnevne sobe u kuhinju. Vidi telefonsjenu prislonjenu na uhosjenu i dugu zicusjenu savijenu poput vadiepa. Vidi ak i njegove prstesjene kako izvlae zamotaje na zici, zadrze ih tako na trenutak pa ih puste da se ponovno nakovraju, poput loe navike koje se ne moze nikako rijeiti.Njezina prva pomisao je da on zove policiju. Smijeno, dabome on jest policija.Da, hitno je, govori on. Mozete se kladiti u to, lijepa moja, trudna je. On slua i provlai zicu kroz prste, a kad ponovno progovori, ton mu je razdrazljiv. Ta jedva primjetna uzrujanost u njegovu glasu dovoljna je da obnovi njezin strah i ostavi joj u ustima metalni okus. Tko da mu stane na zulj, proturjei mu? Oh, tko bi bio toliko lud? Samo netko tko ga ne poznaje, naravno netko tko ga ne poznaje kako ga ona poznaje. Naravno da je neu pomicati, zar mislite da sam idiot?13Njezini prsti spuznu ispod haljine, uz bedro, do natopljenog, vrueg pamuka njezinih gaica. Molim te, pomisli ona. Koliko joj je puta ta rije prola kroz glavu nakon to joj je on istrghnuo knjigu iz ruku? Ne zna, ali evo je jo jednom. Molim te neka tekuina na mojim prstima bude prozirna. Molim te, Boze. Molim te neka bude prozirna.Ali kad je izvukla ruku ispod haljine, jagodice njezinih prstiju crvene su od krvi. Dok ih je gledala, strahovit gr raspori je poput pile za metal. Morala je vrsto stisnuti zube da bi zatomila vrisak. U ovoj se kui ne vie.Ne serite, nego dolazite ovamo! Brzo! I on s treskom spusti slualicu.Njegova sjena naraste i poskoi na zidu a tad ugleda i njega kako stoji u prolazu i gleda u nju svojim zajapurenim i naoitim licem. Oi na tom licu bezizrazajne su poput komadia stakla koji svjetlucaju pokraj seoske ceste.Ma vidi ti to! kaze on, nakratko ispruzi obje ruke pa ih spusti meko se pljesnuvi po bokovima. Vidi sav taj nered.Ona ispruzi ruku prema njemu, pokazujui mu krvave jagodice svojih prstiju najvie koliko se moze pribliziti optuzbi.Znam, kaze on, kao da to to zna objanjava sve, smjeta cijeli dogaaj u smislen, razborit okvir. On se okrene i zapilji u raskomadanu knjigu. Podighne dio s kaua, pa se saghne dohvatiti onaj ispod stolia. Kad se uspravio, ona ugleda naslovnu ilustraciju, na kojoj je prikazana zena u bijeloj pamunoj bluzi na pramcu broda. Kosu joj dramatino nosi vjetar i otkriva njezina bijela ramena. Naslov, Misery putuje1, otisnuto je zarkocrvenim slovima.U ovome je problem, kaze on i priprijeti joj ostacima knjige poput ovjeka koji prijeti smotanim novinama psiu koji se popikio po podu. Koliko sam ti puta rekao to mislim o ovakvu smeu?1 Roman Paul Sheldona pisca serije knjiga o Misery, iz istoimenog romana Stephena Kinga.14 Zapravo, odgovor je nikad. Ona zna da bi ona svejednako sjedila ovdje u kutu, pred pobaajem, da je on doao kui i zatekao je kako gleda vijesti na televiziji ili priiva puce na neku od njegovih koulja ili drijema na kauu. Loe mu ide, zena po imenu Wendy Yarrow mu stvara probleme, a kad Norman ima problema, on ih dijeli akom i kapom. Koliko sam ti puta rekao to mislim o tom smeu? vrisnuo bi, bez obzira o kakvom bi smeu bila rije. A tad, prije no to bi uposlio ake: Duo, porazgovarao bih s tobom. I to izbliza.Zar ne shvaa? apne ona. Gubim dijete!Nevjerojatno, ali on se nasmijei. Moze roditi drugo, kaze. Kao da tjei dijete kojemu je pao sladoled iz korneta. Tad odnese poderanu knjigu u kuhinju, gdje e je bez sumnje baciti u smee.Gade, pomisli ona, ne znajui da to misli. Grevi se obnove, ne jedan nego puno njih, roje se u njoj poput ogavnih kukaca; ona zabaci glavu duboko u kut i zastenje. Gade, koliko te mrzim.On se vrati kroz luni ulaz i krene prema njoj. Ona se odgurava stopalima, pokuava se ugurati u zid, bulji u nj mahnitim oima. Na trenutak je uvjerena da je ovaj put namjerava ubiti, ne samo ozlijediti ili liiti djeteta koje je tako dugo zeljela, nego ubiti. Ima neeg neljudskog u nainu na koji je gleda dok joj prilazi, poghnute glave i ruku koje mu vise niz bokove dok se dugi miii njegovih bedara napinju. Prije no to je mladez poela ljude poput njezina muza nazivati murjacima, sluzili su se drugom rijei i ta joj rije sad padne na um dok on prelazi preko sobe sputene glave, aka koje se klate na svrecima njegovih ruku poput mesnatog klatna, jer tako i izgleda bik2.Ona jaue, odmahuje glavom, odgurava se stopalima. Jedna joj cipela padne i ostane lezati postrance. Ona osjeti novu bol, greve koji joj tonu u trbuh poput sidra sa starim zahralim zupcima i osjea kako je poteklo jo krvi, ali ne moze se prestati odgu2 Izvorno buli bik, u nekadanjem slangu naziv za policajca. 15ravati. Kad je ovakav, ona nita ne vidi u njemu; tek neku vrstu jezivog neprisua.On se naghne nad nju i umorno zamae glavom. Tad une i rukama je obujmi ispod lea. Neu ti nita, kaze i klekne daje moze bolje uhvatiti pa se prestani ponaati kao guska.Krvarim, apne ona, prisjetivi se da je rekao osobi s kojom je razgovarao na telefon daje nee micati, dabome da nee.Da, znam, odgovori on, ali nezainteresirano. Ogledava se po sobi, pokuava se odluiti gdje se nezgoda dogodila ona zna to on misli kao da mu je u glavi. Sve je u redu, prestat e. Oni e to zaustaviti.Hoe li uspjeti sprijeiti pobaaj? zavapi ona u glavi, ne mislei na to da, ako ona moze itati njegove misli, on moze itati njezine i ne primjeujui kako je pomnjivo promatra. Ponovno si ne dopusti uti ostatak svojih misli: Mrzim te. Mrzim te.On je odnese do stuba. Klekne pa je spusti u podnozju. Udobno ti je? upita brizno.Ona zatvori oi. Vie ga ne moze gledati, ne sad. Osjea da e poludjeti bude li ga gledala.Dobro, kaze on kao daje ona odgovorila, a kad je otvorila oi ugleda njegov pogled koji kadto ima u sebi to neprisue. Kao da mu je um otplovio a tijelo ostalo.Da imam noz, mogla bih ga ubosti, pomisli ona... no ponovno, to nije misao koju si moze dopustiti uti, a kamoli o njoj razmisliti. Taje misao tek potmula jeka, mozda i odjek ludila njezina muza, tiha poput lepeta imiovih krila u spilji.Njegovu se licu naglo vrati zivost i on ustane, a koljena mu zapucketaju. Pogleda u koulju da provjeri ima li krvi na njoj. Koulja je u redu. On pogleda u kut u kojem se sruila. Ondje ima krvi, nekoliko okruglih kapi i mrlja. Iz nje sad tee vie krvi, brze i gue; ona osjea kako je natapa nezdravom, halapljivom toplinom. To je bujica, kao da je cijelu trudnou zeljela otplaviti tog stranca iz njegova majunog stana. Kao daje uzasne li pomisli 16 njezina vlastita krv stala na muzevljevu stranu. . . ma kakva to luda strana bila.On ponovno ode u kuhinju i zadrzi se otprilike pet minuta. Ona uje kako se kree po kuhinji dok ona pobacuje dijete a bol buja pa poputa u tekuem klokotu koji ona osjea koliko i uje. Odjedanput, kao da sjedi u sjedeoj kadi punoj tople, guste tekuine. Nekoj vrsti krvavog umaka.Njegova duguljasta sjena poskakuje na lunom ulazu kad je otvorio pa zatvorio hladnjak. Tad on otvori i zatvori kuhinjski element jedva ujni cvilez kaze joj daje rije o onom ispod sudopera. Voda tee u sudoperu a tad on pone neto pjevuiti njoj se uini da bi to mogla biti pjesma Kad mukarac voli zenu dok njezino dijete otjee iz nje.Kad se vratio kroz luna vrata, u jednoj ruci drzi sendvi naravno, jo nije veerao i sigurno je gladan a u drugoj vlaznu krpu iz koare ispod sudopera. une u kutu u koji je ona oteturala nakon to joj je istrghnuo knjigu iz ruku i smjestio joj tri teka udarca u trbuh i pone krpom brisati mrlje i kapi krvi; glavnina krvi i ostalog bit e u podnozju stuba, gdje on to zeli.Dok isti, jede sendvi. To to se nalazi izmeu kriki kruha, mirie joj na ostatke svinjetine ispeene na zaru koju je namjeravala pripremiti s valjucima za subotnju veeru neto lagano to bi mogli jesti dok sjede ispred televizije i gledaju dnevnik.On pogleda u krpu, obojenu blijedoruziastom bojom, pa u kut, pa ponovno u krpu. Kimne glavom, odgrize velik komad sendvia i ustane. Kad se vratio iz kuhinje, ona zauje tiho zavijanje dolazee sirene. Vjerojatno hitna pomo koju je pozvao.On prijee preko sobe, klekne pokraj nje i uhvati je za ruke. Namrti se kad osjeti koliko su hladne pa ih pone njezno trljati i govoriti joj.Oprosti mi, kaze. Ma... svata se dogaa... ta gadura iz motela. . . On zauti, na trenutak svrne pogled, pa je ponovno pogleda. udno se, pokajniki smijei. Ma vidi kome ja to pokuavam objasniti, kao da govori taj smijeak. Dotle je dolo jao siga 17Dijete, apne ona. Dijete.On joj stisne ruke, dovoljno vrsto daje zabole.Dijete nije vazno, posluaj me. Za koju minutu e stii. Da, vozilo hitne pomoi sad je jako blizu, dahe kroz no poput krvolonog psa. Silazila si niza stube i krivo si stala. Pala si. Jesi li razumjela?Ona ga gleda, ne govori nita. Bol u njezinoj utrobi malo poputa no kad on stisne obje njezine ruke snaznije nego prije ona ga doista jako osjeti i naglo udahne zrak.Jesi li me razumjela?Ona pogleda u njegove upale, nenazone oi i kimne glavom. Oko nje se dize bljutav miris morske vode i bakra. Vie se ne osjea krvavi umak sad kao da sjedi u prolivenim kemikalijama.Dobro, kaze on. Zna li to e se dogoditi kaze li neto drugo?Ona kimne glavom.Reci. Bit e bolje za tebe uini li to. Sigurnije.Ubio bi me, apne ona.On kimne glavom, zadovoljno. Poput uitelja koji je od loeg uenika strpljivou izvukao odgovor na teko pitanje.Tako je. A potrajalo bi. Prije no to bih svrio s tobom, to to se dogodilo veeras izgledalo bi kao posjekotina na prstu.Vani, grimizna svjetla pulsiraju na kolnom prilazu.On sazvae posljednji zalogaj sendvia i pone ustajati. Otii e do vrata i pustiti ih unutra, zabrinuti suprug ija je trudna zena stradala nesretnim sluajem. Prije no to se uspio okrenuti, ona ga pograbi za manetu koulje. On je pogleda.Zato? apne ona. Zato dijete, Normane?Na trenutak ugleda izraz na njegovu licu koji jedva moze pripisati njemu izgleda kao strepnja. Ali zato bi se on nje bojao? Ili djeteta?18 Bio je to nesretni sluaj, kaze on. Samo nesretni sluaj. Ja s thime nisam imao nikakve veze. I tako neka izgleda kad im bude priala o tome. Bog ti pomogao.Bog mi pomogao, pomisli ona.Vani se zalupe vrata; noge tre prema kui a uje se i nazupana metalna lupa i zveckanje bolnikih kolica na kojima e je prevesti do njezina mjesta pod sirenom. On se ponovno okrene prema njoj, glave sputene u toj bikovskoj pozi, mutnih oiju.Imat e drugo dijete i ovo se nee dogoditi. Idue e dijete biti u redu. Djevojica. Ili mozda slatki djeai. Spol nije vazan, zar ne? Ako bude djeak, kupit emo mu mali dres za bejzbol. Ako bude djevojica... On neodreeno zalomi rukama. .. .kapicu, ili neto. Priekaj pa e se uvjeriti. To e se dogoditi. Tad joj se nasmijei i od tog smijeka doe joj da vrisne. Kao da se le ceri u lijesu. Poslua li me, sve e biti u redu. Moze