Komunikacijske vjetineP5_Verbalna komunikacija1.4.2014.

Verbalna komunikacija je svaka komunikacija rijeima izgovorenim ili napisanim. Ona ukljujuje razgovor sa prijateljima, obavijest na oglasnoj ploi, sadraj ovog teksta. Verbalna komunikacija je mona koliko i neverbalna. Jedna rije moe uspostaviti ili prekinuti odnos, popraviti ili pokvariti dan. Jednostavno neprihvatanje naeg poziva na druenje moe nas navesti da se osjeamo odbaeno ili neraspoloeno. Odgovor moda na isto pitanje moe dovesti do nesigurnosti i konfuzije, a odgovor da nas moe jako oraspoloiti. Samo jedna rije moe kreirati razliita emocionalna stanja.Vjetine verbalne komunikacije ukljuuju vjetine govorenja (i pismenog izraavanja) i vjetine sluanja.Komuniciranje ukljuuje upotrebu simbola. Simboli su sadrani u rijeima i u mnogim naim gestama. Simboli se odnose na misli i osjeaje. Komuniciranje je tim lake to su znaenja tih simbola ujednaenija. No, upravo injenica da ljudi esto pridaju drukija znaenja istim simbolima jedan je od najveih izazova ljudskom komuniciranju.Rijei nemaju znaenje same po sebi. One su arbitrarni (dogovorni) simboli kojima je dodijeljeno znaenje. Rije moe predstavljati fizike objekte kao to su galaksije, zvijezde, drvee, insekti, ljudi, ali moe predstavljati i nae ideje, misli i emocije kao to su iskrenost, tuga, itd.Sve poruke se sastoje od nizova simbola. U verbalnoj komunikaciji, simboli su rijei (a u neverbalnoj geste, zvukovi, pokreti). Simboli su upotrebljivi u komunikaciji jer se ljudi manje ili vie uglavnom slau u pogledu objekta, zbivanja i osjeaja na koje se ti simboli odnose. Na primjer, rije kua ne znai nita ljudima koji ne znaju na jezik. Ta je rije tek simbol koji ljudi koji govore naim jezikom koriste za zgradu sagraenu za stanovanje. No, i u istom jeziku, simbolima se mogu pridavati razliita znaenja. Tako rije dom moe nekome znaiti vlastitu kuu, a drugome to moe biti mnogo vie od stana. Dom im moe znaiti mjesto roenja ili mjesto u kojem ivi obitelj.esto upotrebljavamo rijei kao da one za svakoga imaju ista znaenja. U stvarnosti, moemo smatrati velikom sreom kad osoba s kojom razgovaramo razumije vei dio naih znaenja na jednak nain kao to mi to inimo. Pa ipak, rijei (i geste) su najbolja sredstva kojima raspolaemo u veini komunikacijskih situacija. Jedna od glavnih zapreka razmjeni informacija sastoji se u razlikama znaenja to ih ljudi pridaju istim rijeima (i neverbalnim znacima). Znaenja nisu u rijeima samima po sebi, nego u ljudima koji upotrebljavaju i interpretiraju rijei. Obino se govori o dvjema vrstama znaenja koja postoje u komuniciranju. To su denotativno i konotativno znaenje. Denotativna su znaenja deskriptivna znaenja zajednika veini ljudi neke kulturne sredine. Takvo je primjerice znaenje neke rijei koje moemo nai u rjeniku. Konotativna znaenja su osobna znaenja koja nije tako lako otkriti i koja mogu, ali ne moraju biti zajednia veem broju ljudi. Konotativno znaenje rijei je emocionalni odgovor ili stav prema onome to rije oznaava. Na primjer, rije avion ima jasno denotativno znaenje. Meutim, kod razliith ljudi i ta jednostavna rije moe izazvati razliite emocije i stavove. Kod nekoga e pobuditi ugodna sjeanja na posljednji let, a kod drugog neugodna sjeanja na turbulencije, kod tree osobe rije avion moe biti povezana sa pozitivnim stavovima prema zranom prevozu itd. Slino tome, rijei vitak i mrav mogu imati priblino iste denotacije. No, rije vitak ima neto povoljniju konotaciju - vitak je za mnoge pozitivniji opis mravosti. Budui da je konotativnih znaenja rijei jezik subjektivan, nikada ne moemo biti posve sigurni da e druga strana pripisati isto znaenje rijeima koje izgovaramo. Zbog toga, esto moramo pregovarati znaenje rijei sa onima s kojima komuniciramo. Govorenjem, sluanjem, parafraziranjem i pregovaranjem znaenja uestvujemo u procesu kreiranja dijeljenog znaenja (shared meaning).Izbor rijeiKada biramo rijei, trebamo imati na umu ne samo denotativno znaenje rijei, nego i konotativno znaenje koje ljudi mogu povezati sa rijeima. Kreativnost u odabiru rijei zahtijeva i osjetljivost na osjeanja drugih. Razliitim rijeima moemo izraziti iste ideje, a one mogu imati razliite efekte na sluatelja.

Na primjer:osobu koja moemo nazvati ovako ili ovako

esto mijenja miljenje prevrtljiva fleksibilna

ponekad je depresivna neurotina normalno ljudsko bie

slaba je u nekoj igri glupa, nesposobna, netalentirana nije dovoljno vjebala

vjeruje drugima naivna, lakovjerna ima povjerenje u ljude

Dakle, ovisno o izboru rijei koje koristimo moemo slati vrlo razliite poruke, koje mogu imati vrlo razliite efekte. Osim toga, izbor rijei koje koristimo takoer ovisi i o situaciji u kojoj se nalazimo i toj situaciji treba biti prilagoen (s kim razgovaramo? kakva je naa uloga u toj situaciji? koja je tema? koji je cilj razgovora?). Pogrean izbor rijei moe izazvati probleme u razumijevanju. Pritom osobito treba izbjegavati: Kolokvijalizmi istroeni izrazi, vie nemaju pravo znaenje, koriste se u neformalnim situacijama (npr. vidimo se, a nema realnog dogovora); osoba ima osjeaj da ju se ne shvaa ozbiljnoKlieji preesto koritene fraze koje su izgubile svoju efikasnost, otrcani izrazi (npr. ma bit e bolje, nije to nita); osoba ima osjeaj da ju ne sluamoEufemizmi uporabljavanje blae rijei za neki neugodni, runi ili zlokobni pojam, tj. umanjenice koje smanjuju jainu rijei Sleng interni govor pojedinih skupina ljudi koji samo oni razumiju, esto se mijenja i primjetan je u komunikaciji s adolescentima (guba, mrak, strano...); esto osoba moe krivo shvatiti to se htjelo reiargon besmisleni razgovor ili govor neke skupine (npr. psihologa, vojnika, doktora) koja ima zajedniki interes. Predstavlja problem jer ne razumiju svi govor struke.Regionalizmi moe se dogoditi da osoba ne razumije neki na regionalni izraz, ili ako upotrijebimo neiji regionalizam ta osoba to moe shvatiti kao izrugivanje.Openito neodreeni, nejasni izrazi (npr. predajte seminarski rad to je prije mogue!?)

Neke openite preporuke za poboljanje razumijevanja u verbalnoj komunikacji:1. koritenje jezika na uobiajen nain2. pri koritenju rijei s jakim subjektivnim znaenjem treba naglasiti objektivno znaenje ili na osobni odnos s rijei3. ne koristiti sloene rijei, fraze koje osoba ne moe razumjeti4. organizirano iznoenje ideja, bez potapalica 5. izbjegavati procjenjivanje i vrednovanje to moe zbuniti ili stvoriti otpor kod sluatelja 6. iznoenje vlastitih stavova, ideja, miljenja, emocija ja porukama (npr. ne rei uasno tiho govori, nego je to bolje formulirati s ja neto slabije ujem pa te molim da malo glasnije govori)

Ja-porukeRijei mogu izazvati i razliite emocije kod komunikatora. S ciljem reduciranja nejasnoa u razumijevnaju u verbalnoj komunikaciji preporuuje se i jasno iznoenje poruka u tzv. ja formi. Kad komuniciramo sa drugima, vano je da nae poruke budu to je mogue jasnije i specifinije. Da bismo izbjekli nejasnoe i konfuzije u komunikaciji trebamo koristiti ja-poruke. Ja poruke su obavijesti s visokim udjelom samooitovanja. One su u suprotnosti je s ti-porukom kojom izjavljujemo neto o drugome. Ja-poruke smanjuju na minimum negativno vrednovanje sugovornika i ne odreuju unaprijed odnos i time osiguravaju sigurniji prijenos poruke.